je prokop Mahmudje, koji je obskrbljivao
Aleksandriju vodom, te do koji dan, nepro
miene li se stvari, Aleksandrija će ostati
bez vode. Nu Arabi ne samo može zatvoriti
prokop Mahmudje, no i sve prokope, koji
obskrbljuju vodom mjesta donjeg Egjipta ili
barem Nilskoga usca; te tako u većem dielu
donjega Egjipta nebi se moglo živjeti. Na
taj način bojati se bolešćina, koje će se
zanajprije u Aleksandriji pojaviti, pa u svim
drugim mjestima, koja ostanu bez vode.
Kreševa uprav dosad nije bilo, oliš malo
kod Deria Mihalle, gdje su se englezki lovci,
koji su bili pošli da unište željeznicu, su-
kobili sa konjaničkom četom Arabi paše.
Egjipćani pobjegoše nakon nekoliko hitaca
i ostaviše dva mrtva.
Englezi zaužeše u ponedjeljak Ramleh,
strategički položaj oko osam kilometara na
iztok Aleksandriji, na tiesnom šilu zemlje,
koje se proteže prama Abukirskomu zalievu.
Ovo šilo zemlje priduženo je kopnu tiesnijim
šilom, stranom rukotvornim nasipom, koji
se proteže izmed jezera Mareotis (zapadno)
i jezera Abukir (istočno). Nasip je mnogo
važan za Aleksandriju, jer preko njeg leti
željeznica i voda put Aleksandrije.
0 ponašanju naše oklopnjače Laudon
kroz pucaranje na Aleksandriju, pišu Pol.
Corr. izmed ostaloga i sliedeće: Već dne 7
srpnja contre-admiral vitez Wipplinger bio
je počeo preuzimati sve potrebite mjere i
naredio da se spuste čamci u more. Dne 9
tek. dodje na brod obći konsuo barun Ko-
sjek, po kojem se uvjerili da će do malo
buknuti bitka. Wipplinger odmah dade na-
redbe za ukrcanje austro-ugarske kolonije,
a dotične naputke kapetanima Llojdovih
parobroda Mars, Ceres, Diana. Dne 10 tek.
u 4 sata u jutro javi mu Seymour, da će
po svoj prilici do 24 sata pucati na Alek-
sandriju. Llojdov parobrod Diana, koji je
već ukrcao bio putnike, dobi naredbu da
dne 11 rano odplovi iz Aleksandrije. Kad
su svi brodovi izašli iz luke, povuče se vam
i Laudon, gdje osta do 15 tek,, kojeg se
dneva opeta povratio.
Dnevne viesti.
Vojačenje u Bosni. Provelo se dne
20-21 tek. vojačenje a Ljubuškome
kotaru. Svi se novaei prikazaše; uzeli
su jih 37. Dosad novačenje nije dalo
povoda nemirima. Ali na žalost iz ko-
tara uz crnogorsku granicu neeuju se
povoljni glasovi, te i isti službeni li-
stovi pripoznaju da će se možda doći
do okršaja. Pesler Llotjd od ponedjelka
piče: Ustaška žeravica tinja sveudilj
osobito u kršnim gorama i velikim du-
bravama uzduž crnogorske granice. U j
nepristupnoj divljači, počimljuc od raz-
vikauih Zubaca prama Krivošijama, uz-
duž cielog medjaša do tromedje kod
sandžaka Novog Požara, c. k. vojska
i sad ko početkom godine zabavljena
je izletima, koji se više put izvrnu u
okršaje sa manjim ili većim četama.
Još prvih dana ovoga mjeseca vidjelo
se četa na gornjem tieku potoka Pe
rušica u blizini medjašnih znakova 50
i 51 izmed PeruŠice i Zanjevice; suviše
u šumovitim gudarama Tientiste, ko i
na Tari kod Čelebića i na jugu Foče.
Bilo je i sukoba, u kojim rek bi da
je vojska imala i težko ranjenih i mr-
tvih. Kordun je u južnoj Hercegovini
i sada uzdržan našim vojnicima, kojima
je s nestašice vode mnogo trpjeti.
bor. Sabor će dakle od uaravne smrti
umrieti, a Niemci neće imati prilike
da viču na pritisak vlade i da se grade
mučenicima. Uhvati se je, da će u
novim izborim predobiti sjajno Slo-
venci, koji u carevinskom viecu već
imaju svoju većinu.
0 Bosni. Mnogi listovi javljaju: Za-
jednički ministar financija Kallay pu-
tuje, po svoj prilici dne 30 tek., put
Bosne i kroz Bosnu. Ministar je na
dugo i široko proučio program reforma,
još pod njegovim predšastnikom izra-
djen, te hoće svojim očima da se u-
vjeri, u koliko bi se mogla preporučiti
provedba istoga. Od opazaka i izku-
stva, koje će Kallay na mjestu dobiti,
odvisi, kojim će reformama izaći pred
svoje sudrugove, odnosno pred delega-
cije — Po onom što đoznaje bečka
N. Presse polovinom ovoga mjeseca bi
dana naredba da se odpusti po 600
ljudi po svakoj pukovniji, koja se na-
lazi u Bosni i Hercegovini, odnosno
bi naredjeno da jih se do malo odpu-
sti. Skupa bi se vojska u Bosni i Her-
cegovini umanjila za 13,800 ljudi, med
kojim su stariji i oženjeni.
Iz Tunisa. Tunižki bej podao je karnih
oblasti francuzkim vojničkim vlastima. Ge-
neral zapovjednik sborova za zaposjednuce
može osuditi na šest mjeseca tamnice i 1000
franaka globe. General zapovjednik odiela
na tri mjeseca tamnice i 300 fran. globe.
Okružni zapovjednik na 15 dana tamnice i
50 fran. globe. Tunižki kotar (sjeverni o-
diel) bio je razdieljen na tri pododiela: Tu-
nižki, Ain Draham i lCef. Južni odiel bio
je razdieljen na tri pododiela: Susa, Gafsa
i Gabčs. Kako se vidi, Francuzi postupaju
s Tunisom, kd nekad s Algerijom.
,,Daily News" javlja, da Carigradska
skupština razpravlja predlog, da se
pozove sultan, neka izda proglas kojim
bi žigosao Arabi-pašu i buntovnike,
a priznao Englezku i sadašnje mini-
starstvo u Egiptu.
Sabori. Gorički se sabor zatvorio
dne 22 tek., bakovinski se sakuplja pr-
vim kolovoza. Kako javljaju bečkome
Vaterlandu kranjski će se sabor sa-
kupiti dne 2 ili 4 rujna. Ovo je po-
sljednje zasiedanje, jer srpnjom g. 1883
iztiče mandat sadašnjemu saboru. Na-
rodnjačka manjina, sasvim da je u
Kranjskoj 95 0/o Slovenaca, tražila je
da se razpusti sabor, ali vlada Taaf-
feova nije joj htjela zadovoljiti. Ma-
njina slovenska htjela je položiti man-
date, nu s mnogo uzroka uzdržat će,
te će i ove godine k6 i lani ući u sa-
dal metropolita della Bosnia, che nella pa-
tente rilasciatagli 15 settembre 1751, lo
presentava qual metropolita della Dalmazia
e dell' Albania, in seguito, come egli asse-
riva, alle istanze fatte dagli abitanti di quelle
provincie al patriarea di Peć, E cosi il Kon-
čarević col nuovo titolo e autorita metro
politica si rendeva indipendente e dal vi-
cario Moazzo e dai vescovi latini.
II vladika del Motenegro si credč offeso
nei suoi diritti, quindi pretendendo d' aver
giurisdizione sui suoi correligionarj delle
Bocche di Cattaro e dell' Albania in virtu
di certe pretese concessioni a lui fatte dai
Papi, come egli stesso asseriva; prot,est6
contro la nomina del Rončarević scrivendo
al provveditor generale Girolamo Balbi e
ali' istesso arciveseovo Karaman. II Kottča-
rević a sua ditesa presentava le lettere del
vicario Moazzo. Cio pero non gli valse per
salvarlo dalla cattura. Tornato in libertk
continuo ad esercitare la sua autoritk di
metropolita, talche col decreto del Senato 5
aprile 1753 venne esiliato dagli stati della
repubblica. Tuttavia egli continuava per
qualche tempo di girandolare nella diocesi
di Nona eccitando i suoi allo scisma, fino a
che per non incorrere nei castighi commi-
natigli fuggi della Dalmazia ed ottenne asilo
in Russia, dove fini i suoi giorni. Fino al
1800, i Greci e i Serviani abbenchk non
cessassero di macchinar segretamente, in
apparenza mostravansi uniti ai cattolici. Al-
1' elezione di Pio VII avvenuta a Venezia
(1800) i Greci di coli non prendendo parte
a nessun atto di devozione e sommessione
al neoeletto Pontefice si dichiararono aper-
tamente scismatici, e 1' esempio loro ben
presto fu eseguito dalle popolazioni di Dal-
mazia del rito greco serviano *). Ci6 che
indi avvenne si dira in appresso.
Havas prima iz Aleksaudrije da je
Arabi pasa sastavio u Kairu svoje mi-
nistarstvo pod predsjedništvom Mahmud
paše.
Heuleromca piše da je Kedive dao
proglas kojim proglasuje Arabi pašu
buntovnikom i zabranjuje vojski slu-
šat ga.
——--G ——
liO scisma Oiec«-§erviaiio
in Dalsiiazia.
(v. br. 56).
Messe a parte queste proposte, parea che
il governo veneto, indotto dali' esempio del-
r austriaco, che li 20 febbrajo 1751 permet-
teva ai greci di Trieste di costituir quivi
una chiesa indipendente dal vescovo latino;
aderir volesse alle ripetute istanze dei greci
serviani in Dalmazia. In data 9 agosto del
1751 permise che i greci di Venezia elegessero
a modo loro per vicario certo abate Moazzo.
Questi venne riconosciuto dal potere civile,
non pero dal potere ecclesiastico.
Volendo ridurre sotto la sua giurisdizione
tutte le chiese dei rito orientale esistenti in
Dalmazia siano greche o serviane, insinu6
al famigerato parroco di Benkovac Simeone
Končarević di recarsi in Turchia per esser
ivi consacrato da qualche vescovo di rito
serviano. Notar si deve che a Venezia era
gik morto il cattolico Tibaldi. La sede di
Filadelfia vac6 quarantanove anni dopo di
lui. Nei frattempo lo scisma gik si manife-
stava, e 1' abate Moazzo eletto a vicario
prima dell' elezione di Niceforo Teotochi
(1763) ne doveva esser infetto: di cio ci fu
prova e la maniera della sua nomina e la
sua relazione collo scismatico e turbolento
Parroco di Benkovac. Questi senza indugio
si port6 a Trebinje, dove si fece consacrare
ftar/kol i nihilizam.
(V. br. 56)
Rusija neće nikad ništa učiniti ni vješa-
lim, ni knutom, ni trostrukim plašilom pro-
strane mrazne Sibirije, ni mnogobrojni)om
pulicijom, buduć i sama osvjedočena da sve
to mnokrat i u najsvečanijim okolnostim
posve malo vriedi. Zadružni je temelj tu
raztrovan, korenita se tu hoće liek#; iznova
se mora graditi sve, ako će se po mogućnosti
uzkrisiti rusku zadrugu, a to naravno na
stavnoj podlozi prafte neizkvarene staro
davne^predajne vjere i dosljedne joj ćudo-
rednosti, s nedostatka koje ona sada uzašno
strada. Silom dakako nemjenjaju se nutrnja
osvjedočenja, niti se tim odbija ćudoredna
skvai^nost. Vlast nije sva u prisilnih sred-
stvih, u tomu nestoji jezgra vlasti, niti je
probitačna takova podloga. Silu je upotre-
biti samo od prieke potrebe, kad nije nikako
moguće moralnim sredstvom uspjeti da se
svojevoljno i slobodno prigrli istina i temeljna
ona neizbjcživa ćudoredna načela, na kojima
počiva družtvo. Vlast se nestožeri na samoj
sili i prisilnim! sredstvi. Jadno je stanje
države i naroda kad je ono uredjeno i
uzdrži se samo takvim sredstvom. Vlada ko
i u obće svaka vlast uspieva lahko i bez
ikakve sile i nasilja, kad po sreći je do-
voljno kršćanskog duha i ćndorednosti u
zadrugi.
Svakako prisilnim sredstvom iznimno se
postupa, plod je to samo ljudske nesavrše-
nosti. S toga kruto se varaju današnji neki
državnici kad misle da će oni lahko povra-
titi red i mir ruskom družtvu polugom samo
prisilnih sredstva i dobro nesmišljenim učvr-
šćenjem samodržavne oblasti u jakih rukuh
ma kakva ruskog gjenerala.
Niti cienim da se dobro napinju oni, koji
u današnje doba muće se da dokažu prieku
nuždu novih širih slobodština za rusko druž-
tvo, bez ikakva prijašnjeg predtečna i te-
meljna preuredjenja. Opasno je probijati liepe
i ukusne prozore na kakvoj domaćoj zgradi,
kad ona nestoji na stavnoj podlozi; jer što
se više oni raztvaraju radi vanjskog ukusa
i nutrnjeg oduška, toliko više prieti pogibelj
da se sve sruši i užasno izpriemieša. Ruska
zadruga nije ni dozrela ni dostojna još ta-
kovih slobodština. Prava je sloboda uspjeh
uljudna usavršena naroda, ili bolje, prava
*) Del Clero Cattolico di Padova N. 23 1851.
uljudba i ćudoredje čini usavršen, 8lobodan
narod. Eno nam na izgled one slobodštine
u nedavno doba izdane po pokojnim carem
s kojima se je više okoristio nihilizam
se je unapriedio narod. Uzrok je tomu ne-
naravni i nestalni, jer skvareni temelj, na
komu se osniva sva družtvena zgradja, te
što god ju više u vis gradiš i dižeš toliko
se više ona trese i prieti razsulom. Eto ti
zašto preuredbe unapredjenja Aleksandra
Il.a bile su više od štete nego od koristi,
eto zašto urodiše neočekivanim plodom.
Izčezla je odavna u takvom družtvu ona
životvorna i spasonosna vjera, crpljena na
čistom izvoru jedino spasujuće vaselenske
crkve; udušeno je, vizantinskom pakošću i
carskim pritiskom, u sebične nedostojne svrhe
javno ćudoredje, nauk, duh, život i pro-
svjeta zapadne uljudnosti, te se je moralo
zaostati s družtvenim i narodnim napredkom.
Svi su čimbenici javnog mira i blagostanja
iznemoženi i krivo upućeni: oblasti i sve-
strano činovništvo, u ravnodušnosti i ne-
marnosti napram Bogu i obćem dobru, vo-
djeni su samo koristoljubivim i sebičnim
naporom; školstvo izkvareno, drzko i vele-
opasno ; obćinstvo u ogromnoj većini glupo,
neotesano, preclsudno, a u tobože prosvietlje-
nom dielu skvareno, zdvojno ; eto nam stanje
današnje Rusije.
(Sliedi).
opisi.
Corriere viennese.
Vienna, 24 luglio.
Settanta donne ed un uomo solo. —
Alla campagna.
Sono arrivate venerdi scorso a Vienna e
presero alloggio ali' albergo „Metropole". Chi
credete che siano ? Un harem, una compa-
gnia da balio, una truppa di bajadere o di
ginnastici ? Ohib6. Sono settanta signorine
americane che fanno in compagnia un viag-
gio di diporto in Europa, sotto la direzione
e responsabilita di un unico maggiordomo,
che fa le funzioni di maresciallo da viaggio.
Ah ! non ci vogliono che gli americani —
o piuttosto le americane — per immaginar-
scene e compierne di simili. Traversar l'o-
ceano e girar 1' Europa, senza impacci di
oapa, zii, mariti, fratelli od amanti; libere
come le pelli rosse delle ormai non piu ver-
gini loro foreste, disinvolte e franehe ed ar-
dite come tanti esploratori di terre incognite.
L' altra sera erano tutte al Volksgarten —
col loro maggiordomo, s' intende, — presero
posto al caffe, si fecero portare dei rinfre-
schi, godettero della mušica, applaudirono
entusiasticamente, e furono il grande avve-
nimento della serata. II maggiordomo & per-
sona ilare ed in apparenza contentone del
suo posto.
II che mi fa prendere un' opinione stra-
ordinariamente buona del carattere socievole
e disciplinato delle americane. Provatevi
mo' a mettere assieme settanta delle nostre
donnine per menarle a spasso, — e che pas-
seggiata! — e poi mi saprete dire quanto
duri 1'armonia e 1'ordine. Chi vorrebbe an-
dare a destra, e chi a sinistra; l'unaveder
le chiese, 1'altra i teatri; questa i musei,
quella la baracca dei burattini... Misericor-
dia! e roba da far diventar matto soltanto
in pensarci. Queste americane, invece, ti
paiono tante monachelle, serie tra il si ed
il no, ma composte, ordinate e, se 1' appa-
renza non inganna, senza capricci. II che
sia detto con tutte le riserve; perchfc, quanto
a fantasie e bollori, io credo che le ameri-
cane valgano le europee, e che tutte siano
di quella moderna razza tanto bene descritta
dalla Rosina pupilla di Bartolo. „Ma se mi
toccanodov'e il debole, sono una vipera...-
Alla larga.
L'altro di, per sfuggire alla caldura, che
era tale da far credere Vienna trasportata
per maligno incanto nei piu infuocato punto
della zona torrida, ho fatto una gita a Pa-
yerbach, la dove si comincia a salire sul
Semmering e dove esiste in deliziosa po-
sizione un eccellente ristoratore. La fresc'a-
ria montanina, pregna di tutti quegli acri
profumi, rapiti ai pini, alle betulle, alle
quercie, che vestono il dosso di quei gioghi
alpestri, mi aveva confortato regalandomi
per giunta un appetito proprio majuscolo, e
stava deliziandomi nella vista e piu ancora
nei gusto di una superba bistecca, quandfl
entrarono nei giardino quattro persone di
buona societa, cio6 due uomini e due donne,
che non ci voleva molto per conoscerli per
mari to e moglie, coi giovinetti figli. Li co-
nobbi anche tosto per quello che erano, ma
alla campagna i complimenti d' etichetta sono
di cattivo genere, onde mi limitai a saluta
65 raznih izložitelja, medju kojim one D.r
Lovre Dojma iz Visa, odlikovane veli-
kom zlatnom kolajnom na Parižkoj iz-
ložbi. Najobilnije je zastupana kuca Didoli-
ća iz Braća. Jedno petnest kuća izložilo ju
svoje ulje ; ima ili jako liepih, ali je gdje-
koje omutno. Kvasinom se neprijaviše nego
četri izložitelja; rakijom osam, pčelarskim
proizvodim samo tri : Pag to jest, Hvar i
nolta; posoljenom ribom tri, rožulinom dva,
svilskim čahuram dva, sirom jedan, a tka-
nivom jedan. U velike se čudimo što otok
Rab nije pristupio s nikakvim svojim pro-
izvodom, ni svojom finom vunom, niti svo-
jim čestitim sirim, niti brnistrenim tkanivom.
I svilarstvo je posve slabo zastupano, prem-
da se Dalmacija, ako obrt pojedinac^, nije
zatuašiin, u dosta obširnom obsegu bavi, a
proizvodi su joj ponajviše takovi da se ne-
boji natjecanja. rG. L. D.u
rtdnih učiona da li je, te zašto shodna i
koristna izmjena učiteljskoga osobbja po raz-
zredih. VIII. Da li je izvedivo poljodjelsko
gradivo pučkoj školi odmjereno, ako ne:
što da se skrati? IX. Kako bi se dao pra-
ktični učionski vrt udesiti? X. Kako da se
praktično i uspješno predaje risanje u pu-
čkoj školi. Dan II. XI. Kako risanjem postupati
kod pučkih ženskih učiona, da ono dodje u
pomoć ženskim ručnim radnjam. XII. Koji
je uzrok razuzdanosti djece i kako škola
tomu na put da stane? ;Nebi h ovdje dosta
doprinielo, kad bi učitelji nastojali da učio-
na bude u najboljem suglasju sa roditelji?
A kako da se ovo suglasje postigne i XIII.
Predavanje izrekli u pučkih školah na te-
melju naukovne osnove. III. dan: XIV. Ura
divo povjestnice opredieljeno trećoj školsko)
godini dali je u protuslovju sa zahtjevi sa
me naukovne osnove? Nebi li shodno bilo
prenieti ga u koju drugu godinu jal ga sa-
svim izmieniti? XV. Jeli potrebita danda-
našnji šiba u pučkih učionah našega kotara?
Dnevni red Vll.e učiteljske skupštine ko-
tara Zadarskog, a iV.e Benkovačkog za
školsku godinu 1881-82, koja će se držati
dne 22, 23 i 24 tekućeg kolovoza u dvo-
ranam c. k. vježbovnice u Zadru, sliedećije:
— 1. Po svetčanoj službi božjoj, koja će
se držati u crkvi S. Krševana na 8 sati u
jutro dne 22 kolovoza, predsjednik u dvo-
rani c. k. vježbovnice u Zadru otvara u-
vodnim govorom skupštinu i imenuje svoga
zamienika. — 2 Izbor dvojice perovodja za
godinu dana. 3. Izbor stalnoga odbora, ko-
mu je zadaća spravljati predmete za buduću
kotarsku skupštinu za sjedinjene kotare
Zadar i Benkovac. 4. Izbor dvaju članova,
kao odaslanika kotara Zadarskoga za buduću
IV. pokrajinsku učiteljsku konferenciju. 5.
Izbor jednoga člana, kao odaslanika kotara
Benkovačkog za buduću IV. učiteljsku po
krajinsku konferenciju. 6. Izvješće povje-
renstva, komu je povjereno upravljanje ko-
tarske Zadarske knjižnice, o stanju iste. 7.
Izvješće gospodina učitelja pučke mužke
Benkovačke škole, komu je povjereno u-
pravljanje kotarske Benkovačke knjižnice,
o stanju iste. 8. Izbor novoga povjerenstva,
komu će biti povjereno upravljanje kotarske
Zadarske knjižnice. 9. Izbor novoga povje-
renstva, komu će biti povjereno upravljane
kotarske Benkovačke knjižnice. 10. Izbor
jedne osobe, kano člana zastupajućega nči-
teljstvo u c. k. kotarskom vieću u Zadru.
11. Izbor dviju osoba, kao članova zastu-
pajućih učiteljstvo u c. k. kotarskom škol-
skom vieću u Benkovcu. 12. Kako bi se
imalo razporediti i naznačiti gradivo zorne
obuke na mjesece i nedjelje za prve dvie
školsko godine. 13. Što da se uradi, da bi
se krasopisne, pravopisne, i sastavoslovne
vježbo, u pučkim učionam propisane, uz-
moglo izvadjati po zahtievim zdrave didakti-
ke, 14. Kako će učitelj, i izvan kazna, dje-
cu priučavati školskomu zaptu 15. Kojim
načinom mogu jednorazredne učione odgovo-
riti, izmedju granica zakonom opredjeljenih.
obuei i uzgoju mužkića i ženskica. 16 Kako
se ima učitelj ponašati prema školi i prema
starijoj školskoj vlasti u onim mjestim, u
kojim mjestno školsko vieće ili se nipošto
ili sasviem slabo zauzimlje za školu. 17.
Pokus predavanja rninućih i trajućih gla-
golja na temelju kojeg štiva iz čitanke za
II poljeće III školske godine, 18. Odnosno
na zaključak primljen u zadnjoj kotarskoj
skupštini godine 1880, koji glasi: „neka
svaki učitelj sam, ili neposredno, ili u skupu
svojih drugova sabere i po mogućnosti pro
uči historičkc spomenike (predaje, priče,
ruševine) svojeg školskog okoliša u širjem
smislu rieči, ih napiše, neka ih pomoću po-
vjestničkih knjiga, njemu pristupnih, razja-
sni, te neka zatim pošalje ili na osobu c.
k. kotarskog školskog nadzornika ili na c.
k. kotarsko školsko vieće, kojega će biti
briga, da ovo gradivo kritično proreseta i
donese u buduću kotarsku konferenciju".
Odnosno na ovaj zaključak jednoglasno
primljen, pozi viju se svi učitelji, odnosno
učiteljice, da izvrše što bolje i što točnije
ovaj nalog. U tu svrhu preporučuje se što
jednostavniji slog, a o oblik ljetopisni iliti
kronologični. 19. Da se bude moglo uvidjeti
kojom metodom i dosljedno kojim prakti-
čnim uspjehom, svaki učitelj postupa, toliko
pri davanju, koliko pri izpravljanju pismenih
sastavaka, i ostalih pismenih zadaća, svaki
učitelj, odnosno učiteljica, u dužnosti je do
nieti na kotarsku skupštinu po tri zadaćice
krasopisne, risarske i sastavoslovne svake
školske godine, i to jednu od najboljih, je-
dnu od srednjih, a jednu od najgorih.
Lode al vero. Leggiamo in un giornale
quotidiano di Roma: „Irieste e terra essen-
zialmente slava, e 1' italianismo non vi e che
importazione esotica, come e esotico in Dal-
mazia e sulle coste deW Istri a. II sentimento
nazionale si b risvegliato, e va facendo giu-
stizia — come ora avviene in Dalmazia —
di quei ambiziosi, intriganti o rinnegati,
che per libidine di prevalere tradirebbero
la patria ulio straniero.u
Ulje u pomorstvu. Već se od nekoliko
vremena pronašlo, kako ulje proliveno oko
broda, kad je more uzbunjeno, prouzrokuje
odnosno tišinu morsku, te kad god pomogne
da brodovi udju u luku bez štete. Nedavno
Englezi su učinili nekoliko pokušaja. G.
John Sgields iz Pertha smjestio je u Pester-
headskoj luci sisaljku, koja crpi ulje iz
gustierne, što može držati 450 metara ulja;
težke gvozdene i olovne cievi vode ulje na
60 metara daljine izvan lučkoga ulaza. Dne
1 ožujka t. g. uslied snažna istočnjaka,
neke su ribarske brodice bile u ozbiljnoj
pogibelji nedaleko od konala. Sisaljka je
počela raditi i namah je ulje u velike po-
čelo izvirati i prostirati se ko neizmjerna
kora po morskoj površini, a more se namah
utiši. Poslie sata ulaz je u luku bio slobo-
dan. Cetri dana kašnje škotsku ladju Aulie,
jedreću iz Kalkute, krcatu, zateče božje
vrieme. Kapetan namah dade napuniti uljem
neke vreće, na kojima se bile otvorile neke
male šupljotine i baci jih u more svezav
jih o ladju, te su uz nju putovali. U malo
se vremena izmed uzburkanoga mora umiri
oko broda.
Tršćanski trg. Kafa, Portorico: 84 — 108
(100 kilograma), S. Domingo: 56 — 60; Rio
fin: 58 — 62; srednje vrsti: 48 — 52; Šećer:
34 — 35; bukač dalm. : 45 — 75; dalm. ha
jami: 78 — 80; pšenica Odeška: 10.90 — 11 25;
kukuruz odeški: 8 — 8.25; biela oprana bo-
sanska vuna: 100 — 110; ulje dalm.-. 41 — 42;
kamenoulje u barilocima 100 kil.: 9 fior.;
loj dalm.: 44 — 45; katram dal.: 14— 16;
med: 24—30; napoleuni: 9.52 — 9.53; du-
kati: 5.60 - 5.61 sterilne : 11.91 — 11.93;
london : 119.85— 119.35; bankanote talij.:
46.60 — 46.45; dohodak austrij. u papiru :
77 — 77.05; u srebru ; 77.70 - 78. Ulja se
dalm. prodalo sto centa po 41 fior.
Amerikansko U Americi tri tvornice grade
posude od papira, u kojim razašilju po svie-
tu kamenoulje. Izradjene su od komada, a
na dan jih se izradi do 3000.
Glavna skupština „Matice
Hrvatske".
držana ne 30. srpnja 1882, pod predsjedni-
štvom družtv. predsjednika presv. g. Ivana
Kukuljevića Sakcinskoga.
(v. br. 63.)
Dnevni red učiteljske skupštine, koja će
se držati u Hvaru na 24, 25, 26 kolovoza
t. g. u prostorijah pučko-gradjanske učione:
I. dan 1. Uvodni govor. II. Izbor dvaju pe-
rovodja. IU. Izbor članova stalnoga odbora
u smislu § 7 M. N. % 1872. IV Izbor
povjerenstva za kotarsku knjižnicu. V. Iz-
bor zastupnika učiteljstva pri K. Š. V. VI.
Priobćenje počitane odluke 30 siečnja 1881
Br. 4349-p. š. v. VII. Kod pučkih višera-
Sto se tiče dalnjeg izdavanja: „prievoda
grčkih rimskih klasika", to zavisi njihovo
dalnje izdavanje od broja predbrojnika.
Pošto su se pozivi na predbrojku na prva
dva izašla svezka Stoprv pred kratko vrieme
razaslali, te još se riedki povjerenici druž-
tveni tomu pozivu odazvali, to nije mogao
odbor „Matice" još konačno glede nastavka
izdavanja dalnjih svezaka što zaključiti, nu
već po do danas prijavljenih predbrojnicih
na ove knjige mogu otoj si. skupštini na-
javiti, da je tisak prievoda Homerove Ili
jade od gimn. učitelja Tome Maretića kao
trećeg svezka prievoda već osiguran.
Imajuć „Matica" ostavinu pok. Antuna
Jakića, za izdanje drugog izdanja njegovog:
„hrvatskog trgovca", koja ostavina danas
iznaša već 580 tor., to je zaključio odbor
„Matice" iz ovog novca izdati knjigu po-
trebnu i koristnu našem trgovačkom svietu,
a koja bi se ujedno i u naših obrtnih ško-
lah mogla upotiebiti. „Matica" je u dogo
voru sa njekimi pisci glede ove knjige,
koji bi u skupu tu knjigu sastavili, i'uje-
dno u njoj upotrebili materijal, što nam ga
je ostavio pok. Jakić u svojem: „hrvatskom
trgovcu". „Matica" se uhva ovim poslom
odužiti se i uspomeni pok. Jakića, a i na-
šoj trgovačkoj i obrtnoj obuki po mogu-
ćnosti pomoći. Ako bude ikako moguće, to
će ako Bog da tečajem buduće godine i
i ova stvar dozrijati, i odbog „Matice" će
ju ^gledati oživotvoriti.
Zeleć „Matica", da se po mogućnosti
oduži i onoj ustanovi § 1. si. c) svojih pra-
vila, koja glasi: da ima „Matica" „'anapre-
djivati i glasbenu i likovnu umjetnost", a
videć kolika nevolja vlada i na ovom polju
u nas, to je u svojoj skupnoj odborskoj
sjednici od 15. junija t. g. stvorila zaklju
čak, koji će sigurno sve prijatelje naše
hrvatske glasbe razveseliti. Odbor „Matice"
zna, koliko djeluje pjesma u narodnom
životu, — a svatko nas je imao priliku o
pažati, koliko li se nije napose u našem
otmenijem družtv u, — gdje se njeguje tako
zvana salonska glasba, — ugnjezdilo i u
pjesmi i u glasbi tudjinstvo. Da se po mo-
gućnosti tomu pomogne, a još više, da se i
u tom staza prokrči, zaključio je odbor
„Matice", da svojim trudom, a uz predbrojku
i nakladom „Matice" izda preliepu sbirku
izabranih još nigdje neobjelodanjenih hrvat-
skih pjesama za pjevanje i glasovir našega
obljubljenoga skladatelja Ivana pl. Zajca.
„Matica" kani još ove godine izdati ove
biser-komposicije našega Zajca, te tako utrti
put i ovoj vrsti literature u nas, a nedvoji da
će se ovomu poduzeću „Matice" na čelu naš
hrvatski pjevački savez i sva hrvatska pjeva-
čka družtva mnogobrojno odazvati. U ovom :
„albumu hrvatskih napjeva" našega Zajca
biti će 24 pjesme, izpjevane od naših prvih
pjesnika, a skladane za jedan glas —- mužki
ili ženski — uz pratnju glasovira. Biti će
ovo prva sbirka u nas tako zvanih koncer-
tnih ili salonskih pjesama. Da seje „Matica",
unatoč toliko n jenih drugih posala, odvažila
na ovaj posao, neka joj nitko nezamjera,
kad uvaži, da se sad još nitko nije htjeo
odvažiti na ovaj posao, — as druge strane
„Matica" se uzda, da kad ona jednom utre
put, da će isti posao moći i drugi nastaviti,
a napose naš hrvatski pjevački savez.
I u poslu sbirke hrvatskih narodnih pje-
sama nije odbor „Matice" ni prošle godine
mirovao, već je nastavio sabiranje istih,
te ima zabilježiti u tom poslu na prvom
mjestu g. Matu Ostoića iz Povija na otoku
Braču, D.ra Mih. Bišćana sad u Karlovcu,
slušatelja filosofije Vatroslava Rožića i mno-
ge druge, koji nežele da im se ime oglasi,
a koji svi obdariše „Maticu" sa liepimi sbir-
kami narodnih piesama. Na daru svim sku-
pa liepa hvala! (Živili!) Što se tiče izdanja
„Matičine" sbirke hrv. nar. pjesama, to mo-
ram opetovati ono, što sa ovog mjesta u
u ime odbora „Matice" i prošle godine re
koh. „Matica" želi, da sa izdavanjem svoje
sbirke narodnih pjesama što prije započme,
nu još za sad nema za to dostatnih mate
rijalnih sredstva, da to s uspjehom započme
i nastavi, — bez da bi morala svoj drugi već
započeti rad prekinuti, Nu s druge strane od-
bor „Matice" može već danas obreći, da neće
dugo postojati, da će članovi „Matice" vi
djeti plod i ovog „Matičinog" nastojanja.
Prošle godine je „Matica" razpisala tri
književna natječaja, i to dva iz zaklade
Dušana Kotura, a jedan iz zaklade grofa
Iv. Nep. Draškovića. Za prvi natječaj iz
zaklade Koturove natjecala su se tri ruko- j
pisa, i od ovih bje nagradjen rukopis gimn.
učitelja u Osieku g. Ferde Milera, i to nje-
gova tragedija: „Cvieta i Miljenko", koju
već članovi „Matice" i tiskanu imadu u
ruku. Za drugi natječaj iz zaklade Koturove
natjecalo se je šest rukopisa, a med ovimi
bje nagradjen jednoglasno od odbora „Ma
tice" rukopis vladinog tajnika g. Jos. Eug.
Tomića, koji je sadržavao komediju u tri
čina pod naslovom : „Novi red", te će ista
biti ove godine u „zabavnoj knjižnici Ma-
tice" i tiskana. — Za Draškovićevu nagradu
za g. 1881 natjecala su se četiri rukopisa.
Od ovih bijahu dva nagradjena, i to hrvatski
prievod Homerove Ilijade od ovdješnjeg
gimn. učitelja Tome Maretića, i peta knjiga:
„južnoslovjenskih narodnih popievaka" od
Franje Kuhača.
Za tekuću god. 1882 razpisala je „Matica"
jedan književni natječaj, i to iz zaklade
grofa Draškovića. Rok natječaja je do konca
ove godine.
Zaključujuć ovo književno izviešće o
„Matičinom" radu u prošloj upravnoj go-
dini, petreba mi ni spominjati, da ie „Ma-
tica" i prošle godine učestvovala kod svakog
narodnog veselja i žalosti, da je popratila
do hladnog groba, poslav u Ljubljanu po-
sebno odaslanstvo, svog počastnog člana
očeta dra. Janeza Bleivveisa, da je prin^
mogla ka što sjajnijem^ pogrebu svoga ne3
zaboravnog potpredsjednika Aug. Šenoe j
da nije zaboravila izkazati takodjer dužflnf
čast dobrotvoru naroda hrvatskog pok. bkf
skupu Jurju Dobrili, netreba mi izticati. Ni
oskudni hrvatski pisci i umjetnici, ni m}.
hove sirote nisu se ni prošle godine zabadava
„Matici" u tekle, odbor „Matice" je svakom *
sgodom učinio što je mogao i što su rau
pravila družtvena dopuštala ! (Živio !)
(Sliedi).
Plovilba ausl.-ug. brodova.
Cardiff: odj. 13 kol. Dante, k. Kosulić,
East London. Carigrad: doj. 7 kol. Enos;
Siloe; 9 Factis non Verbis; — odj. 5 kol.
Tonina II, k. Nikolić, Gjenova; 8 Zora, k!
Račić, SebastopoliGiuseppe Župa, k. Štuk,
Marianopoli; 10 Ati, kap. Ferrari, Gjenova'
Copenhagen: doj. 10 kol. Genitori Ta-
rabocchia. I>unkerque: odj. 10 kol. An-
tonio Mimbelli, kap. Ostoić, Filadelfija; 11
Nina, k. Kosulić, Cardiff. Falmouth: doj.
14 kol. lmperatrice Elisabetta; 15 Armida.
Krf :doj. 4 kol. Nadir. Lisbona: doj. 8 kol.
Uroš; — odj. 10 kol. Superbo, Matković,
N. York. Livorno: odj. 9. kol. Germano
Antonio, k. Budinić, Filadelfija. Marsilja:
doj. 12. kol. Marietta C.; Cristoforo Roma-
no; — odj. 13 kol. Sulin, k. Bakarčić,
Rieka; Amalia, k. Randić, Trst. SfilaZKO:
odj. 7 kolovoza Cam, kap. Mandić, Ibrajla.
Nowport-Mon. doj. 12 kol. Josip Bro-
zović. N. York: doj. 29 srpnja. Amelia.
Trinidad: odj. 10 kol. Elpida, k. Crivel-
lari, Marsilja. Volo: doj. 2 kol. Leptir.
Queenstown, 14 kol. Sretno je dojedrio
krcat pirniča iz Rangona brod lmperatrice
Elisaoetta, k. Franjo Ivančić.
Trst, 16 kol. Kapetan Osojnak barka
Osojnak A., stigav iz N. Yorka javlja daje
dne 6 tek. kod Brindisi susreo bark Ginia,
k. Campacci i da je na brodu sve bilo u
redu.
Poulh'ac, 15 kol. Sretno dojedrio sa
Rieke b. Alessandro 7., kap. Dobrilović i
prosliedi put Rotterdama; — 18 kol. Doje-
drio je b. Petroslava, kap. Nikola Mandić.
Na brodu zdravo.
Rochefort, 15 kol. Sretno sa Rieke doje-
drio b. Taganrog, kap. Radonić.
Odpisi „K. !>.'
Č. g. X. — Imotska krajina ~ „Kat. Dalm"
u onom selu neprima nitko. Srdačan odpozdrav!
ć. g. K. H. — Boka Kotorska — Hoćemo
posve drage volje n dojdućem broju. Radnju hi
skoro poslatu nam nastojat ćemo takodjer da n-
vrstimo, i po mogućnosti, do malo dana. Neza-
boravile nas. G. i. i dj. B. srdačan odpozdrav.'
Življeli!
(X g. m. n. —• Rim — Primismo na vrieme
za današnji broj, al nas prostor siluje da ostavimo ^
za četvrtka. Da smo vam preporučeni castit nas i
nadalje zanimivom vašom hrvatskom rieći iz tog
svietskog grada.
Ć. g. X. - Šibenik — Što prije —. Pitanje
o t. imalo bi do malo ukazat lice, ako se gado*
urota još čemu god ne domisli da riešenje otegnfl.
Neka ih u brlogu njihove strasti, doći će i red,de
rat.ionem. Nadozivjeli će kat. hrvat, pobjeda i
ove kukavice pa bili oni s bliza il s daleka od
njegove krvi i njegovog osiećanja. Altior qu»
pressior. Življela nam Katolička Hrvatska !
Č. g. O. K. K. — Šibenik — Račun č. g. v.
Š. izgladjen po Vašoj obaviesti.
C. g. „Motritelj" — Šibenik — U dojdućem
broju jer danas nemoguće. Zdravo nam, sokole!
C. g. X. — Vrhgorac — Šala je a ozbil] '« ,
je! Volili bismo da onom gospodinu jasnije i l)«1
prispodoba lekciju izčitate. Bit će nspieh bliži.
B Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
perche domand asse al Tribunale dell' Impero !
1'annullamento delle elezioni.
Forse giustizia sara fatta (prezioso quel
forse!), ma chi da malleveria che a nuova
prova la luogotenenza Dalmata non ripete
rebbe il triste giuoco ? II Tribunale dell'Im-
pero senza facolta punitiva e un' ombra e
null>ltro.
,,E cosi il conte Taaffe mantiene le sue
promesse (Aveva torse il conte Taaffe
promesso di lasciare che i sedicentisi đalmati-
italiani, gente avventiccia, continuassero a
spadroneggiare sui veri dalmati aborigeni
e slavi?) Non valeva meglio per gli italia-
ni lottare contro la egemonia tedesca, la
quale almeno era un' egemonia ^ civile, che
contro la brutale prepotenza d'una razza,
la quale ad ima civilta antica e vigorosa
vuole sostiture la propria barbarie?"
Ai lettori dalmati non occorrono commenti
a questa eorrispondenza: le menzogne essi
je scorgono da sč. Ma non sono queste che
debbono arrecar sorpresa, bensi l'ingenuita
colla quale gli Avveniristi ricorrendo ad un
giornale estero del carattere del „Bersaglie-
re" per far noto urbi et orbi le persecuzioni
a cui sono soggetti, andarono a chiarirsi per
irredenti. E non vogliono capirla che di ir-
redenti non ce ne sono e non ee ne ha da
essere, e che e ormai tempo la finisca que-
sta commedia. L'egemonia tedesca aveva
bisogno, per sostenersi, del divide et impera:
e per cio che essa snazionalizzava, se po-
teva, i paesi, e vi lasciava introdurre e fa-
vorire 1 ermafroditismo nazionale. Non vi
par ridicolo-quando non sia pazzo, o birbone,
o fellone — il sentir a dire „dalmati-italia-
ni, italiani di Dalmazia" ?! bisogna essere
0 1'uno o l'altro; o dalmato, ed allora si
accetta il carattere e nazionalita del paese;
od italiano, ed allora si resta straniero, ma
non si ha diritto di parlare come dalmata.
1 centomila Albanesi ed Epiroti che da
qualche secolo stabilironsi nel Napoletano,
ed i sessanta o settatanta mila Slavi che
stanno nel Friuli Veneto, non si sognano
punto di pretendere d' essere nazione a
parte, e di dirsi Albanesi italiani o Slavi
italiani: no, eglino fissandosi in Italia diven-
tarono italiani e non acquistarono alcun dirit-
to di bastardare la terra che dava loro
asilo. Facciano altrettanto i discendenti di
quei veneti od altri provinciali che dall'I-
talia vennero per loro interesse in Dalmazia:
si naturalizino e restino dalmati, ma dal-
mati puri, senza aggettivi stranieri, e non
pretendano di farla da padroni conquistatori
in memoria di tempi che debbonsi dimen-
ticare. Se cosi, bene; se no, tornino d'onde
sono venuti, chč nessuno ne avrk rammarico.
Di ermaf'roditi o bastardi non se ne voglio-
no. Est ce clair?
Ispod Sniežnice 19 kolovoza.
posta nekoliko dana i pritvrdi staru našu
harnost i ljubav. Uprav smo uživali gleda-
juć ga zdrava, krepka, onako dobra, bogo-
ljubna. Med iz Njegovih usta, a ljubav iz
dobre Njegove duše svieh nas obujmi. Harni
zato iz svega srca opet Mu zehvaljujemo, u stal-
noj nadi da ćemo i unapried toli žudjenoga
i miloga gosta podvoriti. Svi prisustvovasmo
skupa svetčanomu sobetu, a okrom doletio
nam M. P. Don Gjako Tonini iz Dubrovni-
ka i mladi Vice Medini, koji eto sretno ide
da uči bogoslovje, i koji riet bi da će vre-
menom bit jedan od najboljih naših popova
po umu; a došli odabrani konavljani gg.
Luka Glavić postier i Niko Vuković.
Bilo napitnica i pjesmica a red je da na
dasve pohvalimo onu g. Vice Medini.
Presv. i Prepoš. gosp. Biskup, mudro i
blagoćudno odvrati napitnicam, a osobito
ganuto onoj upravljenoj svemu sveštenstvu
Boko-Kotorskom, vrliem i dobriem našiem
susjedima.
Radostni i preradostni čim opet gosp.
Biskupu na posjetu zahvaljujemo, pravo je
da i svesrdno zahvalimo našemu vrlomu
Don Jozi Črnici vice-dekanu i župniku
Grudskomu i Otcu Luju Uccellini Čuvaru
Priflvorskog manastiera, koji su baš pri-
stojno gospod. Biskupa dočekali, pogostili,
podvorili i odpravili, i svaku Mu počtu
mjestu nas izkazali.
Popovi Konavoski.
Perasto, 19 agosto
II giorno 12 corr. si tennero, come di
metodo, gli esami in ambe queste scuole
popolari maschile e femminile. II nostro a-
matissimo e zelantissimo Monsignor Vescovo
Diocesano Casimiro D.r Forlani si compiac-
que onorare la scolaresca dell' ambita Sua
presenza. Agli esami assistettero eziandio
l'egregio Sig.r Vincenzo Maroević i. r. I-
spettore scolastico Distrettuale, la Rappre-
sentanza Comunale ed i membri del. Con-
siglio scoalastico locale.
Sia detto a lode del vero: gli allievi
furono trovati assai bene istruiti in tutte le
materie, compresa la Religione, e si rneri-
tarono percio la pienissima soddisfazione
degli astanti, ed in particolar modo dell'II-
l.mo e Rev.mo Mons. Vescovo, il quale lodo
eziandio il zelo e la esemplaritk di costumi
degli istruttori. Agli ottimi maestri, Antonio
Brajilo ed Anna Žeželić, le nostre cordiali
felicitazioni. Siamo convinti che essi segui-
ranno anche in appresso con animo forte la
via intrapresa rafforzando i teneri animi, la
speranza dell'avvenire, nel s. timor di Dio,
nei sani dettami della s. Chiesa Cattolica,
nell'affetto ed ubbidienza al Romano Pon-
tefice, e nell'amore e nella fedeltžt al pro-
prio Sovrano. M. F.
nei ma vragutog Hrvata, izim Mrkušića i
Jokovića! Vaši popovi hoće, da tko je ka-
tolik, nek je i Hrvat! Ovakovih i sličnih
bedastoća sit se nagovorio uz iskreno moje
sažaljenje, videć plitkoumno njegovo mišlje
nje uzprkos univrsitizmu; jer barem tko je
universitet učio imao bi znat da mi nevelimo
hrvatska, već katoliČka-crkva, dočim Srbi
znadu i za srpsku crkvu, srpsku vjeru. Nego
zaludu je gluhu pjevat.
Drniš, 20 kolovoza.
Naš vrli Pavlinović kaže kruna i slava
životu jest čovještvo. — Čini koje ću pri-
poviediti u naslon dopisu iz kotara drni-
škoga uvrštenu u „Nar. Listu" nazad neko-
liko vremena, za cielo nepobitnim će biti
dokazom da je taj naš poznati bez krune
i slave, te sa Azeliom mora se reći: dalje
vjetrogonje.
Skoro težak iz našega Zagorja dodje k
našemu kadiji kažuć mu: gospodine, jučer
moj komšija sorio mi je dva lakta zida od
ograde, što ću ? Tada će naš kadija: Uči-
nit ćeš petit per turbato possesso. Hoću, hoću
ćaća! — Kaži mi može li doći k ogradi ko-
čija, upita kadija. Težak na lo: nemože jer
mi ograda u vrh brda Svilaje. — A može-
li se doći na kon]u ? Mučno, mora se pješke.
— Tad ti naš kadija, koga želja mori za
20 do 26. for. komisije: Hajde ća! nema
nema ništa kad ja nemogu doći, nego hajde
tamo u adjunta.
Govori se, i sva je prilika da je istina,
da naš čovo u dogovoru sa svojim pandu-
rom pisarčićem za spise na zapisnik pri-
mljene naknadjiva si uslugu !
I svojim sudruzim, zagrizo je u kesu, jer
paušala nijednom nikada nije naplatio. U
ovu svrhii bivši jedan njegov sudrug pri-
kazao je tražbu za dvie godine paušala.
Govori se da je naš čovo u družtvu sa
čuvarom zatvora poduzetnik obskrbljenja
uznika. Sva je prilika da je ovo čista istina,
jer tko se nije uvjerio da drniški zatvoii
nisu takvi neg krčma pod njegovom zašti-
tom? Skoro neki Grizelj osudjen na neko
liko dana zatvora u prisutnosti čuvara
naskočen je bio od drugih uznika da plati
vino kao ulazninu u zatvor. Jadni Grizelj
novca nije imao. Drugi zatvoreni tada ski-
doše s njega koporan i predadoše čuvaru
da ga za vino založi. Čuvar pak u istinu
uzeo je koporan i založio ga kod Mate Bu-
diše za nekoliko litara vina.
Hajdmo dalje. U čijim je rukam arkiv
ovdješnjega suda, ključi pod kojima stoje
matice oporuka, matice obveznica? Komu
ih je predao naš čovo? Osobi, koja za pet
časaka nije u stanju odgovoriti sama za se,
spljetskoj fukari, koja zrno soli nema da
uskrsno jaje osoli, dočim vriedni i pošteni
pisar izključen je od posla po zakonu njemu
namjenjenu, napram onom bez ikakve od
govornosti.
Za danas nek Visoko Prizivno Sudište
zna ovoliko, ali obećajem da ću do potrebe
iznieti na vidjelo čina mnogo krupnijih. A
kamo li lažno izvješće, koje je na svoje
opravdanje uputio nekidan Prizivnom Su
dištu !
—
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. naš kralj udielio je 10.000 fiorina
pogorelcima u Priedoru u Bosni.
Petrov Novčić. Veleč. D. Fr. Danko voj-
nički kapelan Trebinju poslao nam f. 2:55;
M. P. n. 40. Ukupno f. 2:95.
Primismo od veleč. Starešinstva pošt. Be-
nedektinaka na Hvaru na novo 3.000 rabljenih
biljegovaka za odkup kukavnih robova. Od
nekoliko vremena s radošću opažamo da su
sve to Češći kod nas ovi dokazi životvorne
katoličke ljubavi: znak da vjera kod naa
Bogu hvala nemalaksa i da dobri primjeri
lako nahode nasljednika.
Filoxera. Pišu iz Istre, da se filoxera ok6
Pirana sve to više širi, te se je bojat da
malo po malo nezahvati svu onu siromašnu
pokrajinu a i dalje se pruži.
Okružnica preuzv. biskupa Jos. Jur. Stross-
mayera. Preuzvišeni djakovački biskup dao
je na svoje svećenstvo i ostale vjernike
Okružnicu vrhu nove stolne crkve u Djakovu.
„Pozor" od 23 tek. donosi da viest ,,W.
Ali. Z." (i od nas priobćena) o činovničkim
kradjam u Bosni (v. br. 65 ,,K. D.") sumnjiva
je izvora (magjarskoga), pače donekle i lažna.
Primamo sa Silbe, 24 kolovoza: Na 20
tekuć. mj. častni gospodin Marijan Marki,
ovdješnji oodučitelj, odputovao je put svojeg
zavičaja ostavljajuć medju nami najljepšu
uspomenu. Gospodin Marki je vriedan i
marljiv učitelj, pak i pravi rodoljub: Silbjani
mu žele svako dobro.
Aerem verberans. II „Dalmata" di carta
ha stampato nel suo n. 68 una eorrispon-
denza a difesa della „rispettabile persona
del nostro podestk sig. Marinich", contro i
fatti addotti in una eorrispondenza da Selve,
pubblicata nel n. 67 del nostro giornale.
Non sapendo chi sia il nostro corrispondente,
un certo B. ne approffitta per versar la sua
bile contro un Seminarista di colk, che ha
avuto tanta parte nella nostra eorrispondenza
quanta il sig.r B. Siamo convinti che il B.
del „Dalmata" (il quale del resto forse non
ha mai veduto Selve) e persuaso egli pure
che i Seminaristi non ci entrano. Egli ha
voluto architettare tutta quella serie di offese
e vili minaccie per far del male e denigrare,
sapendo di far con ci6 cosa grata al „Dal-
mata", il quale morrebbe se non mentisae
per la gola in tutta la sua estensione dal
titolo fino al fondo degli annunzi.
La banda di Zara a Trieste. V lndipen-
dente, l'organo maggiore dell'irredentismo,
aveva annunziato il prossimo arrivo della ban-
da cittadina di Zara, e poi tacque. Pare che i
signori della banda abbiano fatto un brutto
tiro ali' Indipendente suonando sotto il palaz-
zo luogotenenziale 1' inno austriaco e che
hine irae. Eh, caro Indipendente, dalla gita
d' Ancona a quella di Trieste sono traseorsi
cinque anni e „la necessitk non ha legge"!
Primamo iz Hrvatske: Čujemo da će
doći oo. Jezuiti nastanit se u Staroj Bistri,
jer da kupiše zemljišta u tamošnjeg posje-
dnika franceza Charona.
Za ljetne pripeke presv. i prepoš. gosp.
D.r Kazimir Forlani vriedni biskup Boko-
Kotorrki i Špičanski dodje svake godine
na ladanje u Novi. Bivši tako do naše gra-
nice, davno nam bila namjera zamoliti ga
da bi došao u Konavle nauživat se ljepote
i hlada postranog i zelenog našeg polja; a
nadasve da bismo imali zgode zahvalit Mu
svesredno radi brige, ljubavi i otčinske pažnje
kojom nas je odgojio, kako naš profesor, Bogu
i svietu: ali niti bilo puta niti kola, i
tako se od godine do godine odmicalo, kad
na veliku našu utjehu ove nam se godine
ta živa želja izpuni. Obljubljeni i mili naš
profesor, sad dični biskup Boka i Spiča
veledušno namse odazva, poliodiv nas, te
Sa žala Boke Kotorske, 23 kolovoza.
Njeki dan pozove me prijatelj, da podjemo
da gošp. N. grčko-iztočnog kalugjera u
manastiru B. Odazvali se. Upoznali se ovom
prigodom. osim što sa gosp. N. i sa gosp.
K., koji je kako mi sam izjavi „Mediciuer
na Gradačkom sveučilištu".
Razgovarasmo se o koječem. Gosp. će
Mediciner: I popovi mogu postati pogibeljni-
mi za narod! Kako? upadnem mu u rieč ?
Neživu li, odvrati, popovi kroz cielu Dalma-
ciju na narodna pleća, ne trguju li s
narodom! Kroje partaje, cjepaju narod,
hoće silom da hrvate; Srbe mrze, psuju,
nenavide, a poimence u Srbskoj Bokt, gdje
morala su biti ne sagnjita, dakle ili osušena, ili po
božjem čudu frižka i svježa sačuvana. Ovo je drugo
izključeno, ne samo po tom, što nijedan svjedok takova
šta ne kaže, nego i po onom poglavito, što pri takovu
božjem čudu bilo bi se god. 1700 drugčije s onim
sarkofagim postupalo. Ali nisu ni osušena bila, jer inače
nebi bila do dandanas tako sagnjila, da su im kosti
ogolile. Tielo sv. Simuna Proroka, evo ima 600 godina
da je u Zadru, i nijo jedanput, nego mnogo puta na
zrak izloženo, pa je sve jos onako suho, kakvo je
u Zadar prispjelo. A osušenih čovječjih tjelesa nahodi
se Bvedjer zraku izloženih, koja ipak suha se uzdrže,
auho meso na njima ne gnjije.
Još je nešto iz god. 1700, što je po naravoslov-
nim načelim iztumačiti. Kako je to, kako je već gori
iztaknuto, da je Lovre u sarkofag sahranjen 400 godina
kašnje od Ivana, pa ipak nam svjedoci ne kažu ni-
kakve razlike u stanju dvaju mrtvaca, premda je onda
Ivan već tisuću godina ležao, a Lovre samo šest sto-
tina? — Tvari, koje su u sarkofagim opažene takove
au vrsti, da sagnjiju ili posve brzo, kao drob, meso,
čovječja put, najdalje u dvie ili tri godine; ili posve
iz tiha kano kosti, možda stopro nakon mnogo vje-
kova; kao svila, koja se nakon ni dvanaest vjekova
u crnicu nije još obratila. Što se dakle mesa tiče, izim
kostiju, Ivanovo se je posve u crnicu zemlju obratilo,
recimo oko god. 700, a neka je Lovrino oko 1100;
aest viekova iza Lovrine smrti, ni od jednoga ni od
drugoga tiela nemože se nego crnica naći. Sto se svile
pak tiče, ako se na Ivanovoj i danas, kada se pod
rukama razpada, još krasan vez opaža, god. 1700 nisu
mogle dvie svile na oko biti vele različite; a da su
ih svjedoci rukama ticali, ili, šio sn morali ako su
htjeli razliku čvrstine zabilježiti, da su ih kušali pa-
rati, to nijedan svjedok nije očitovao. Od kostiju na-
pokon, kojima se hoće možda mnogo vjekova da pod-
pano sagnjiju, i samo se kaže, da razlika od četiri
vieka gnjijanja nije tolika da bi se mogla bez pota
njeg izpita opaziti.
Da razgledamo sada sarkofage otvorene god. 1881,
i da njihov sadržaj po naravoslovnim načelima izpi
tamo. Na mesu, u crnicu obraćenu i na kostima, po
onomu što je malo prije rečeno, nebi se moglo lako
nikakve razlike opaziti, prema onomu što se je god.
1700 našlo; a svila u Lovrinu sarkofagu morala bi se
ne vele, barem na oko, od svile u Ivanovu razlikovati;
nasuprot u ovom se već sama počela razpadati, a u
onom ne samo što se cjelovita uzdrži, nu se ni ru-
kama parati ne dade; nego ju moraš oštrim rezati.
Ova je razlika odveć velika, da bi se mogla odstraniti
prigovorom, što su one tkanine od različite vrsti.
Ličinke (crisalidi), o kojim svjedoči Odborov
zapisnik da su nadjene u Lovrinu sarkofagu, zaslužuju
takodjer našu pažnju; one potiču iz mušica ili iz inih
zareznika, koji su u grob ušli i jajca izlegli. To se ne
može sbiti, pokle se tielo u crnicu obratilo, nego dok
gnjije. Da su se ove ličinke izlegle u Lovrinu tielu,
one bi se bile izlegle il u vrieme kad je Lovre u
sarkofag sahranjen god. 1096, il u vrieme kad mu je
grob bio otvoren god. 1700. Prvo je nemoguće, jer
ličinke u ono vrieme postavše bile bi se do god. 1700
u prah obratile, a za stalno ne bi se bila nijedna sa-
čuvala do god. 1881. Al nije moguće dopustiti ni drugo,
jer bi tada morali dopustiti, da je Lovrino tielo gnji-
jalo god. 1700, što se pako nipošto ne da tvrditi, jer
bi ondašnji svjedoci bili po vonju to osjetili i posvje-
dočili, što dakako nisu. A pošto su oni našli u istom
stanju Lovrino i Ivanovo tielo, što se uzdržanja tiče,
to bi onda i Ivanovo stopro god. 1700 bilo počelo
gnjiti: a gdje su ličinke iz Ivanova groba? zar su
mušice Ivana zaštedile a na sama Lovru napale ? Li-
činke dokazuju dakle, da je njihove matice u Lovrin
sarkofag privabilo ili unielo i njima i njihovu roju
hranom bilo Čije drugo a ne Lovrino tielo, prije pod-
puna sagnjića, iza god. 1700, dapače 1124, u Lovrin
sarkofag uneseno. To je tielo ono što ae je god. 1881
u njem cielo našlo, a Lovrino nije.
(Sliedi).
arrivava fino a Narenta, coraprendendo la
penisola Ratanea, altrimenti chiamata di Sta-
gno, di Punta o di Sabbioncello, e facea
parte del Ducato di S. Saba, 1' attuale Er-
zegovina. In antico la Zahulmia fu soggetta
ai re dell' Illirico, poi ai Romani, indi ai
Greci: invaaa e distrutta dagli Avari, per
volere dell' imperatore Eraclio, nel secolo
VII. passo sotto la signoria dei principi
alavi. Una parte della Zahulmia, vale a dire
la penisola Ratanea, nel 1333, da Stefano
Bano di Bosnia venne čedu ta alla repubblica
di Ragusa.
II Cristianesimo in queste regioni fiori fin
dai tempi Apoatolici, e quando in Dalmazia
nelle cittk piu ragguardevoli furono fondate
le sedi vescovili, ritiensi che ubbidisse o al
vescovo d' Epidauro, o di Narona, o a quello
di Risano.
Nel secolo IX. ottenne un vescovo proprio.
II Diocleate nell' Istoria del Concilio Del-
mitano, celebrato 1' anno 877, nomina la
chiesa e il vescovato Zahulmiense.
Nella citt& di Stagno, che era una delle
principali- della Zahulmia, vi risiedeva il
vescovo, che perci6 veniva chiamato Sta-
gnense.
L' Arcidiacono Tommaso nell' enumerare
i vescovi suffraganei della Chiesa di Spalato
lasci6 scritto : in Stamnum nihilominus f nit
Episcopus, ipsinsqite parocliia erat in Comi-
tatu Chulmiae.
Che la Chiesa Zahulmiense-Stagnese fosse
sottoposta al pari delle altre in Dalmazia
al Patriarcato Occidentale, e professasse il
cattolicismo, apparisce dalla serie e storia
dei suoi vescovi, e dalle relazioni di questi
col llomano Pontefice, il quale secondo i
bisogni dei tempi li aasoggettava or a questo
or a quel metropolita.
Dal Sinodo Delmitano nel 877 il vescovo
Stagnense venne assoggettato al metropolita
di Spalato; di poi come consta dalla lettera
di Benedetto VID. scritta 1' anno 1023 a
Vitale Arciveseovo di Ragusa, ubbidi al
metropolita di Ragusa, e di nuovo, come scrisse
1' Arcidiacono, nell' anno 1030 a quel di
Spalato. Nel 1121, come dalle lettere di
Celestino II., divenne suffraganeo ali'arcive-
scovo di Ragusa, e circa 1' anno 1171 a quel
di Spalato, per ritornare intine sotto la sog-
gezione di quel di Ragusa, a eui ubbidi fino
al tempo della sua soppressione. ; /
(Sliedi).
II „Dalmata« che si gnarda nel
suo speccMo.
i.
II „Dalmata" vuol ad ogni costo
veder gettato uu velo sulle sue aspi-
razioni genuine, ama il lavorio alla
sordina: vuol essere peccatore politico,
ma che uessuno ne lo rimproveri.
Per u« certo cristiano rignarđo verao
il redattore „prestafirme" e piu ancora
verso quegT impiegati e quella parte
dei nostri coucittadini o comprovinciali
di cui il „Dalmata" pretende essere il
portavoce, e che non fa se non eora-
promettere coi suoi amori verso gli
eroi k la Nino Bixio e Garibaldi ecc.;
abbiarao ostinataraente e lungamente
taciuto. Ma il „Dalmata" non se ne
trovo contento e togliendo 1' occasione
da un nostro patriotico consiglio (da-
togli nel maržo 1880) di parlar piut-
tosto di terra doimala che di provincia
italiana; sentendosi punio nel vivo, il
Dalmata se ne dolse amaramente con
noi e ripetute volte ci disse calunnia-
tori. Per torci finalmente di dosso tal
taccia, ci siamo dati la pena di far
comprendere, con una serie di articoli,
che, al postutto, qualora avessimo an~
che detto che il Dalmata sa cl' irreden
iismo, non avremmo cletto mica una
calunnia. La lezione il Dalmata 1' ha
capito; la confutazione poi F attendiamo
ancora.
Se non chk sembra che il Dalmala
incominci a dirnenticare la passata le-
zione, e torna a ripeter sempre, che siamo
tanti calanniatori. Ebbene:gli ripresen-
teretno in parte lo specchio messogli
davanti al brutto viso nell' anno 1N80,
colla promessa, qualora cio non gli
bastasse, di servirlo con altre nuove
inoppugnabili cilazioni, che il Dalmata,
per non aver fatto mai 1' esame di co-
seienza, ha dimenticato.
Prima di tutto vogliamo conatatare
che, non ostanti le circostanze, che gli
impongono un' assoluta ri.servatezza, e-
gli ha tuttora delle escandescenze che
non hanno nulla di filaustriaco. Dudove
ne torremo le prove ? Nelle annate
1877-1880, come abbiarao fatto đue
anni fa ? No. Le prove le abbiarao in
quello stesso numero, dove il povero
Dalmata grida a squarciagola alla ca-
lunnia, ed adopera sacchi intieri di sa-
pone per lavar le sue magagne: nel
numero recentissimo 13 corrente set-
tembre! Infatti:
E vero o non b vero che immedia-
tamente dopo 1' articolo fatto a bella
posta onde purgarsi dell' irredentismo,
il Dalmata ha un articolo che sbuffa
gičt sulle prime contro 1' Austria, inco-
minciando cosi:
,,Quali sieno le intenzioni del go-
vcrno (austriaco, perchk b di questo
che vi si parla) orraai tutti sanno: le
violenze di Spalato sono state troppo
eloquenti per non comprenderle", e poi
aggiunge- „non liberta politica, non piu
coscienza, ma vergognoso serrilismo, con
oppressione da una parte e corruzione
dali' altra". E poi eundo crescit: „non
civiltk italiana, non redenzione delto spi-
rito\ ma ignoranza, immoralita oscuran-
tismo". Cosi incomincia 1' articolo. E
quale ne e la chiusa? Eccola: „ed e
cosi finalmente che la libertk e dive-
nuta il sogno dell' avvemreVolete un
quadro piu tetro delle „intenzioni" del
goverao austriaco ?
V' ha di meglio ancora. In qnello
stesso articolo, dove il Dalmata tenta
di rettificare le sue aspirazioni, parla
di „ordini draconianL strozzalori di mag-
giori libertariferendosi ali'Austria. Ma,
quali furono le liberta da essa stroz-
zate ? quelle avute „sotto ai veneti" !?
Non h a stupirsi quindi se piange (mol-
to innv>pportunamente, ma assai elo-
quentemente) nel mentre, accennando
al „vessillo di S. Marco" non pno a
meno dal dire che „fu abbassato dalle
secolari antenne in mezzo alle lacrime
dei nostri maggiori((. — Pel resto a ri-
vederci! Frattanto, perchfc non si creda
che il Dalmata noi lo confondiamo col-
T Italia e cogli italiani, rinnoviamo l'in-
vito pubblico e solenne fatto al Dal-
mata nel 1880: „Trovate nelle undici
annate (ora diciamo tredici annate) del
nostro giornale una sola parola che suoni
offesa al popolo taliano (come tale). Non
la troverete mai. Se ci troverete crudi,
lo sar& non coll' Italia reale, ma col-
V Italia legale, questa che ci tiene tut-
tora in progionia il Capo supremo delle
nostre coscienze, la Maestžl della terra
piu veneranda: il Papa. Contro T Italia
delle rivoluzioni s\, ci troverete sempre
inesorabili; quanto amiamo e rispW
tiamo la vera Italia, altrettanto sia^,
avversi ali' Italia sorta sulle roviQe
della giustizia e dei troni piu antiehi
e legittimi" ; a quella Italia per Ci*i
appunto simpatizza il „Dalmata"; come
lo proveremo.
— -o č^^i^'S 0 1
Dopisi.
Kim, 7 rujna.
(Politika — izbori — stranke — Bonghi i t. d.)
Kad pitaš Turčina: kad gjaur poludi? od-
govori ti: kad su poklade. Da mene upitate:
kad je Italija prava ludnica? ja bih vatu
odgovorio: kad su izbori. Vi ćete možda
zaključiti: dakle cio narod zauzimlje se za
to svoje ustavno pravo. Pomalo, toga baš
nisam htio reci j jer su jos istinite rieči? koje
je Yorik, jedan od najboljih talijanskih no-
vinara, napisao; biva, da bi valjalo proturiti
zakon, koji bi oglobio svakoga taljanca, koji
neće na izbore; ko što je živa istina što
je lani u ožujku neki zastupnik izreko u
talijanskoj komori: pretežna većina pučan-
stva tudja je sasviem našim ustanovama.
Htio sam reći da su stranke, načela, javno
mnienje tako izprepleteni, da nemoš ništa
stalna razabrati. Danas ti javlja jedno gla-
silo da će Depretis u liepe sa desnicom, sad
da će ko i odprije radje pomagati prevratne"
življe, sad.... ali ko bi sve nabrojio. Uz to
se proteže kroz svu Italiju jedna ista pjesma:
nema više stranaka, razsule su se, prevratni
življi preotimlju mah? Italija je u pogibelji,
od potrebe je da se svi življi prijatni mo-
narhiji sdruže proti republikancima, sociali-
stima, radikalcima. U oči smo subote, ali ne
kojekakve subote, već one koje Svevišnji
plaća. Ni Depretis, ni Minghetti, ni Cairoli,
ni Sella, ni Zanardelli, ni Baccelli, niko ne
može da pomogne, jer su vile došle k očima.
Kad je nazad nekoliko mjeseca Bismark
poviknuo, da se Italija primiče propasti, na
dnu koje je anarhija; talijanske su novine
graknule: crepi lo strolego ! Sad vise Bi-
smark ne pjeva u žalostne glasove; ali ga
izmienili ljudi, koji su skalupili današnju
Italiju. Tu je Bonghi, da prije u Como-u a
kašnje u Napulju pripravi taljancima istu
Bismarkovu jestbinu, ali malo bolje osoljenu
i opaprenu.
„Zemlja je, govoraše Bonghi u Como u,
nad kobnom strmeni" ; a u Napulju još ja-
snije progovori: „Koji je položaj zemlje
pred novim izborima? Ako dobro proma-
trate, najmučniji što ikad možete pomisliti.
| Zemlji je odabrati novu komoru sa novim
izbornim tielom; izabrati nam ju je pozvani
ministarstvom, o kojem neću da rečem ovdje
drugo no ovo: da nije izrazilo svoju miso,
niti je u stanju da ju izrazi Ako ministre
PODLISTAK.
Dva Sarkofaga
Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca
Spljetskih Nadbiskupa.
(Piše prof. Fr. Bulić.)
(v. br. 70).
Za Dinarićem postao je nadbiskupom spljetskim
Ivan Luka Garanjin (1765-1783), koji je umro, kako
njegov životopisac Casotti piše, dne 23 listopada 1783 ')
ili dne 28, kako svjedoči izvješće tadašnjeg Providura
Dalmacije Frane Faliera na mletački senat. O po-
grebu njegovu nisam mogao ništa doznati u Spljetu, te
sam se obratio na Kanonički Sbor u Trogiru, u komu
je gradu Garanjin od plemenite i bogate obitelji rodjen
i za mlada članom kanoničkog Sbora. Dne 13 ožujka
1882 dobio sam od prepoštovanog Kanoničkog Sbora
odgovor, da je bio pokopan u grobnicu spljetskih nad-
biskupa, a da kasnije nije bio u Trogir prenesen.
Garanjinov nasljednik i zadnji spljetski nadbiskup
bi Lelij Oippico (1786-1807), koji umre dne 24 ožujka
1807 u 86. godini života, kako se štije u dotičnom
spisu u Vladinom Arkivu u Zadru 3). O njegovu po-
grebu nisam mogo nigdje ništa naći napisano, izim što
mi je pokojni prečastni vitez Guina pritvrdio da je
Cippico pokopan u grob Sforze Ponzona, gdje i ostali
nadbiskupi; jer kada je god, 1851 nasljednik mu bi-
') Opuscoli riguardanti la storia degli uomini illustri di
Spalato ecc. raccolti da D. Andrea Ciccarelli. Ragusa 1811
str. 10C.
a) Rela/Jone al Senato dol Provveditore genorale Fran-
cesco Falier n.r 6 libro II. curi« 13 u Vladinom Arkivu u
Zadru.
3) Fascicolo degli Atti dell' IspeUore centrale del Culto
per I' Arcidiocesi di Spalato.
skup Miošić u isti grob iz privremenog položišta u
Sustjepan prenesen i ukopan, da je on svojim očima
vidio tielo nadbiskupa Cippica još dobro sačuvano i
od staraca, koji su ga živa vidjeli, pripoznato.
Pošto je dokazano, da tielo cielo i nadbiskupski
odjeveno, u Lovrinu sarkofagu našasto god. 1881, ne
odgovara Lovrinu tielu, vidjenu god. 1700 u istom
sarkofagu i Lovrino nije, da je moralo dakle biti u
Lovrin sarkofag uneseno iza god. 1700 ili bolje god.
1724; i pošto sam potražio i našao ili pismenu ili ust-
menu viest gdje je svih osam nadbiskupa, umrlih iza
god. 1700 pokopano, reć bi da mi je sila odreći se
toga, da bih mogao izravno dokazati čije je ono tielo;
ali mi ostaje još pretresti i kritično prorešetati viesti
već navedene o smrti i pogrebu spljetskih nadbiskupa,
u koliko bih mogao naći je li koja od njih sumnjiva,
jer ta i ako mi nebi izravna dokaza pružila, dopustila
bi bar da se na nju naslonim, da istinu nagovieštam.
To stoji, da je čin vanredan, donekle i protuza-
konit, mrtvo tielo u tudji grob sahraniti, pa oni koji
su ga počinili, morali su takav čin i sakriti, barem za
vremena kada se je dogodio, dapače i turiti lažan glas
u sviet, da je čin drugim redovitim putem ovršen. S
toga se nisam baš ni nadao, da ću naći gdje napisano,
koji je nadbiskup u Lovrin sarkofag sahranjen. Nu je
iztraživanje moglo pomoći i pomoglo, da se nadju pri-
gode vanrednih okolnosti, koje su dale povoda, te se
taj protuzakoniti čin dogodio, i koje su mogle osumnji-
čiti koju od viesti navedenih o nadbiskupskim po-
grebim.
Vanredne okolnosti, koje bi mogle dati prigodu,
da koji nadbiskup ne bude pokopan u grob, u koji su
se obično ostali nadbiskupi sahranjivali, ili su se u o-
sobi istoga nadbiskupa nahodile ili van njega. Od onih
osam nadbiskupa, mjesto pokopa kojih gori je potra-
ženo, bio je jedan, koga su htjeli napose pokopati, a
to rad odlična štovanja što je bio zaslužio izvrstnim
djelim svog života, komu su i srdce poslali u Mletke,
da bude ondje sahranjeno. I još je nekoliko takovih
nadbiskupa u onoj osmerici, koji su se vanrednim za-
slugama u svom biskupovanju i svetinjom života odli-
kovali. Nu u ovom slučaju nije bilo treba tajiti tu na-
mjeru, ili taj čin, jer u njemu nema ništa protuzako-
nita, da bi se prikrilo, kako nije zatajano za nadbi-
skupa Cosma, i kako se uhvano ne bi bilo zatajilo da
on bude bio sahranjen ne u obći grob, nego o Lovrin
sarkofag, dok mu se naročita grobnica spravi.
Inače stvar stoji ako su vanredne okolnosti van
osobe pokojnika, ako su samo u namjerama onih, koji
su njega sahranili van obične grobnice. Tada ili sama
namjera može biti grješna, ili ako je namjera i najsve-
tija, može biti protuzakonit čin. Ako jednu po jednu
okolnost smrti i pogreba svih osam naznačenih nad-
biskupa opet pregledamo, naći ćemo jednog nadbi-
skupa, o komu se kaže da je umro na koncu kuge,
koja je god. 1763-64 mela u Spljetu, a to nadbiskupa
Nikolu Dinarića. Obstojao je običaj, da su se u obi-
čnim okolnostim mrtvaci kopali u crkvam i okolo njih;
no čim bi se kuga u kom mjestu pojavila Mletačka bi
Vlada zabranila pokopanje u crkvi i oko crkve i u
obće blizu kuća; ona bi naznačila kužno grobište, u
polju od kuća daleko, gdje bi se izkopale jamo, te u
nje mrtvaci, obično skupa, koji bi u jedan dan umrli,
u živo japno zakopali. Tako je bilo i za ove kuge,
kako nam svjedoče službena izvješća tadašnjeg Provi-
dura Dalmacije. Kakono bi pokopanje u kužna gro-
*) Relaz,ione dei Provveditor Pietro Michiel al Senato sul
morbo contagioso in Dalmazia V anno 1764. Mauoserilto carte
scritte n. 20 u Vladinom Arkivu u Zadru. Str. 5: Si pro-
vidde ancora ai modi necessarii per condurre i morti" con le
debile cautelle, tanto quelli di Borghi mioori alle Botticelle,
quanto quelli del Borgo grande a San Steffano, dove li seppel-
livano nudi e separati nella rispettiva Bucca profonda e lunga
Cinque piedi crescenti con molta calcina viva, unita alle ceneri
dei vestnnenti loro, quali si ardeano intorno alla sepoltura, e
poi da Beccamorti si gettava il tutto nella fossa, e si riernpiva
d« terra ben comprossa sino al disopra dell'ordinaria auperficie
del Gampo, acc.6 mai tramandasse il mai odore della pestilenza.,,
A u naredbi 12 siecnja 1774 u Atti del Provveditore gene-
rale m Dalmazia ed Albania Pietro Michiel dali' anno 1763-64
I dl carte 294 na str. 112 cl. 3 šti je se: „Lo stess
gpjjeca, kod nas, uetom stupe u školu —
osgljlto na Selih — ne nose znanja potrebita
zfraz. pučke škole; ona su nerazvijena,
tđpa^ bez ikakve predtečne priprave, s uz-
rofca Sto hod nas nema Zabctvišta k6 dru-
gdje, a sami roditelji neznaju il nemare to-
liko da priprave svoju djecu, ili ako to i
Žele, povjere ju njekoj vrsti muČiliŠta, gdje
no djeca materijalno nauče svega i svašta,
pa tako pokvarena — jer nenaviknuta mi-
sliti i suditi — stupe u školu, te sad je u-
čitelju podvostručiti svoje nastojanje, da
jedne izpravi, a druge opet dovoljno pri-
pravi ozbiljnoj strani obuke. Učitelju je da-
kle nadoknaditi nedostatak prvog kućnog
uzgoja, njemu je biti učiteljem, roditeljem i
mestrinjom zabavišta, naime mora ugladiti
i uputiti djecu zabavom i razgovorom u pi
aočitajuću obuku; mora ih priviknuti na
mišljenje i tim širiti njihov krug pojimanja,
što će im kašnje služiti za više razrede, o-
sobito kod sastavoslovne obuke.
Ovakovom djecom dakle nije moguće u-
puštat se u opisivanje predmeta imenovanih
po Kobaliu, većinu bo i nezna ni prosto i-
menovati predmete koje ih okružuju, a nek
mo li opisivati ih; koje, kad bi se zahtie-
valo, bilo bi nemetodično i pusto silovanje.
I zbilja. Jesu li shodna ovakova pitanja
za djecu, koja stopro stupila u školu, bez
pripravo, koja si predstavlja učionu kao
koznionu, a učitelja profosom, dali, velju, su
shodna i prama dohvatu djece pitanja: Ko-
liko uglova imadu listovi i korice ? Kako
se zove papir od koga su korice ? Koje je
boje papir, korice itd ? Netreba ovdje čudo
mudrolije za dokazati da su neumjestna i
pretežka ovakova pitanja za stopro u učionu
došlu djecu, er kod prvog pitanja moralo
bi se dobiti u odgovor Četiri ugla, bez da
imaju pojma ni o broju 4, ni o uglu; a još
manje je zahtievati od djece ono: Četverou-
glasta. Drugim pitanjem svrha je upitača
da od upitana dobije u odgovor: Ijepenka;
za koji naziv nikad nisu ni čula. Treće pi-
tanje smiera dobiti u odgovor boju, stvar
mučna, za koju osnovom je propisano ka-
snije doba. Ova tri pitanja, dostatna su do-
kazati da opisivanje predmeta mora doći
stopro kasnije, nu medjutim evo me i osno-
vom da to dokažem.
Drugoga polugodišta propisano je; sa stvar-
noga predmeta proći na umišljeni pojam i-
stoga; razabrati poglavita svojstva pred-
meta ; boje i tvarna obilježja istoga itd.
Ovoga poljeća dakle učitelj mora proći
ea stvarnoga predmeta na umišljeni pojam
istoga, te razabrati boje i tvarna obilježja;
ali, da upitam: na temelju kakvih predme-
ta? Mora li tu učitelj uzeti koje mu drago
predmete ili osnivati se na onim predmetim,
koje su učenici prvoga poljeća samo na pro-
sto imenovali ? •— Kad bi se prvog poljeća
uz imenovanje i opisivali predmeti, za II.
poljeće bi se morali uzeti drugi, koji nebu-
dući označeni osnovom, ostaju na volju u-
čitelju i tako obučavanje nebi bilo jednoli-
čno — svrha osnove — ; drugo pako, kad
bi se uz imenovanje i opisivali predmeti,
tada pao bi zahtiev II. poljeća, jer u I. bi
se već izvelo, što je inaće za II. poljeće
propisano.
Dakle iz svega ovoga jasno se vidi, da
učitelju je dužnost I. poljeća, 1. škol. god.
samo činiti imenovati propisane predmete od
učenika, pa ove iste II. poljeća opisivati
tako da izvede propisano gradivo za ovo
poljeće i to postepeno kako je u osnovi za-
bilježeno t. j. prvo će proći sa stvarnoga
predmeta na umišljeni pojam istoga; tada
će dati razabrati razna svojstva, pak boje a
najzad tvarna obilježja; dakle ono što je u
Kobaliu izvesti će učitelj u 5 navrataka.
Ovo su moji nazori, a medjutim tko zna
bolje široko mu polje. Tugoević.
II „Dalmata" che si guarda nel
suo specchio.
iii.
,,La nostra simpatia ali' 1-
talia legale ? Noi non la ne-
gliiamo, anzi ci vantiamo di
averla". (II „Dalmata", 20
settembre 1882).
II „Dalmata" ci ha fatto nell1 nltimo
»BUO numero un brutto tiro, col pericolo
di mandare a gambe levae (frase za-
ratina) tutta la nostra polemica; poi-
chč, invece di una confutazione coi
fiocchi, egli ci ha fatto una preziosa
confessione: „la nostra simpatia ali' 1-
talia legale (ci diče il „Dalmata") noi
non la neghiamo, anzi ci vantiamo di
averla". Ma, benedetto! Niente di rae-
glio ! Almeno ora resta chiaro, che noi
non siarao piu quei neri calunniatori di
cui avete tante volte parlato, e clie il
„Dalmata" non solo ha inneggiato, ma
6 11 clie inneggia tutlora ali' ide a irre-
dentista e non solo ha fatto ma fa tut
todi aW amorc cogli Imbriani e compa-
gnia bella; e compie questo patriot,ico
atto nel bel giorno delle palie e delle
bombe. II fatnoso 20 settembre. ha avuto
eosl la sua cara fanfara anche sotto il
palazzo comunale di Zara. E deve aver
piaeiuto assai la fanfara poiche, il „Dal-
m ata " la ha bissata. „Si" (ei torna a
dire) 1' llalia legale ha tutte le nostre
simpatie.
II „Dalmata" ha avuto contempora-
neamente il gentil pensiero di štam-
pare una dettagliata spiegazione del-
T inno suonato pelT ingresso del Ca-
dorna in Roma papale, per torre con cio
al pubblico 1' incomodo di dover alma-
naccare sullo spirito del suo ritornello:
„Si I' Italia legale. Si 1' Italia legale".
Infatti. Dopo d' aver narrato per filo
e per segno, da vero maestro, il si-
gnificato dell' irredenta, passa a dire
bellamente dei connotati a cui ricono-
scere 1' Italia legale, perche ognuno
sappia i pregi dell' idolo del suo cuore.
L'Italia legale attrae il „Dalmata"
perche dessa „cammina sulla ma delta
liberla e del progresso" (1. c.) e perche
non si scosta „da cjnei grandi principii,
che dalla I'ivoluzioiie SiailCCSC in poi fu-
rono conquistali dalV umanitd col sacri-
fizio di tanto sangue e di tanti eroi"
(1. c.) II primo di questi e „Garibaldi",
questo si sottointende. Passa poi a
spiegarsi ancora meglio col mettersi
in anlilesi coi nostri entusiasmi „clie
hanno dei confiui molio pm nstretti" di
qnelli da cui e animato il „Dalmata".
„Le idee poi, che essa — la „K. D".
— ha in politica ed in eivilta, sono
quelle di cent' anni addietro. Essa e
avversa aW Italia, sorta sulle rovine
delta giustizia e dei (roni pik antichi c
legittimi!" „Intanto noi continneremo ad
avere la nostra simpatia per I' [lilli.'l le
gaie".
Questo linguaggio franco e corag-
gioso fa onore al „Dalmata" e non si
avržt quindi a male se noi pure faremo
la nostra parte e continneremo a pro-
vargli che non si smentisce nelle sue
aspirazioni. Non e necessario, e vero,
ma melius esl abundare. E poi chi sa
che contemporaneamente non arriviamo
a dare noi la risposta alla dimanda,
che fece a se stesso queU' ingenuo di
„Avvenire", quando, riferendosi a certe
corrispondenze, cosl s' espresse: Vedia-
mo piultosto cjuale nostro atto di perftdia
o di slealta possa aver dalo appiglio al-
r anatema della štampa ufficiosa. Riesce
poi anche opportuno il considerare pa-
rallelamente il „Dalmata" e 1' „Avve-
nire", perchfe il „Dalmata" di Zara
aveva ed ha (scrisse 1',, Avvenire", 31
maržo 1880) un programma paralielo
al nostro, sebbene (aggiunge 1' „Avve-
nire") per visle di opportunitd locale,
non faccia una opposizione ne molio spic-
cata ne molio costante.
* *
*
Fu un tempo quando il „Dalmata" e
1' „Avvenire" ehiamarono sk stessi buoni
austriaci! Ma lo hanno fatto per celia,
poiclik il „Dalmata" per es. sapeva
che era suo f articolo „Nazionalitd"
(24 dec. 1879) dove cosl si lagnava:
Inoltre V affermazione del diritto storico
croato dovea staccare per sempre la no-
stra provincia dal nesso dei piesi veneti
e tagliare (jualsiasi iilnsione agli annessio-
nisti della penisola italiaaa. Per cui, (con-
tinuano le sue lamentazioni) collegati
Dalmazia, Croazia e Slavonia in un
nesso politico, si Soffocava da noi un po'
alla volta ogni ricordo del passato e la
lingua italiana. E Verao la fine dell'ar-
ticolo stesso il „Dalmata" usciva nelle
seguenti minaccie (fortnnatamente im-
potenti). A noi pare che cio non sia
suggerito ne dalla prudenza, n6 dali* uliliia.
Aon daiia prudenza, perche un popola,
impedito di espandersi legalmente, cerca
di farto a dispetlo degli oslaeoli
Vede egli il „Dalmata" come e tutto
devozione ed osseqnio ali' Auslria ? un
buon auslriaco nel piu pieno senso della
parola ?!
Senza đubbio! il „Dalmata" e buon
austriaco, e come tale si b creduto in
dovere di stringere, al paro del suo
confratello di Spalato, alleanza. coi
serbi. E che male percib ? Nessun
male! Infatti, dimandatelo ali'„Avve-
nire'^ e al „Dalmata", che significhi?
dove lenda il serbi snio, ed avrete ra-
gioni da vendere, tutte intese a pro-
varvi elie il serbismo e anche per l'Au-
stria un alleato, un elemento affatto
innocuo !
« *
E da notarsi ancora, eselama stiz-
zoso il ^Dalmata" (17 decembre 1879)
che (jnesla nuoea vitalild dell1 elemento
slavo la si vitole ehiamare „croatismou
e non „serbismo44. Un peccato imper-
donabile, agli occhi del buon austriaco
del „Dalmata" E cio perche (rispoude il
„Dalmata") col primo vocabolo e unita
/' idea di un diritto storico, d\ cui f Au-
Siria divemie f ere.de. Non e questo un
parlare facendo da interpreti ai go-
verni di Vienna e di Pest, ossia, quod
est unum alque idem, ai goverui di
Belgrado e Cetinje ? I buoni austriaci
stendono una mano a Venezia, To-
rino, r altra a Belgrado e Cetinje, non
e vero ? Essi, come attenuano i peri-
eoli dell'Irredenta, attenuano anche quel-
li del serbismo, che e un particolari-
smo (il „Dalmata" 17 dec. 1879) rite-
nulo (semplicemente rilenuto) pericoloso,
benehe afj'ermi se stesso col diritto sto-
rico dei Nemagna.
Essendo indifterente per V Aust.ria,
al dire dei buoni austriaci (il „Dal-
mata" e 1' „Avvenire"), il diritto croato
0 il diritto dei Nemagna, perche non
sara leeito ai buoni austriaci conside-
rare i serbi (e prima di tutto quelli
viventi ali' orabra dell' aquila dagli ar-
tigli rapaci) cotne alleati degli ilaliani
in Dalmazia, e fondere i dne pro-
grammi e formare del programma dei
serbi in Dalmazia e di quello degli i-
taliani in Dalmazia un programma u-
nico, in quanto alla parte sostanziale
(v. „Dalmata" 9 agosto 1879), e di-
fendere la na^ionalild e la coltura serba
al pari della nazionalitd e coltura i-
taliana (v. „Dalmata", 1. c.) ? A cio si
e tanto piu autorizzati perche, mentre
1 croati, col loro diritto storico, sono
abitanti čestiti da Ercole, e con un o-
dore ircino, da digradare i profumi dei
pastori di Senaar („Dalmata", 16 aprile
1879), i serbi, col diritto dei Nema-
gna, posseduto da Milan e Nikola, sono
una razza tanto generosa, tanto nit era
della propria individualnu e nazionalitd
e tanto gelosa dei propri priiicipit („Dal-
mata", 9 agosto 1879), - /,' egemo-
nia croata čeda dunque il posto alla na-
zionalitd (il „Dalmata" 1. c.) ed al di-
ritto storico, dei serbi, perche l1 ideale
croato non si spinge oltre il [ederalismo
(eppure panslavisti! — e, perche non
si spinge. oltre, non sara snl retto sen-
tiero ? per esserlo, dovrebbe forse spin-
gersi oltre?): il suo ' estremo orizzonte
(v. 1' „Avvenire" 23 gennaio 1880) e
la costiluzione di una grande Croazia
absburgica (nuovo delitto al giudizio
dei buoni austriaci!) daW Adriatico alla
Drina e dalla Drava al Narenta: for™
mazione politica che non potrebbe na-
scere che a malgrado dei serbi e contro
li loro programma (programma fuso con
quelli del „Dalmata e dell' „Avvenire")
che e la niiifleazione liber'a e completa di
tutli i frammenti della schialla jugoslava.
Eppure buoni austriaci! e da buoni au-
striaci sostenuti, pagati, protetti!!! anzi,
diciamo soltanto, tollerati !!!
x *
Se vogliamo essere buoni austriaci
dobbiamo guardarcene dai Croati^ e
stringerci in alleanza coi serbi, fondere
1' essenza dei program mi e metterci
ali'opra, e non dubitate: sarete ottimi
austriaci! Rieordatevi che i Croati,
questo branco di pecore (Y Avvenire 12
gennaio 1880, pubblicato in Dalmazia
organo di un Comnne dove il 90
della popolazione sono croati) senza
dare un lame uto, senza lesilare una rivolta
(lo vorrebbero forse gli italianissitm
ed i serbi in causa propria, purch^
ci5 loro fosse possibile?) seisza pensarc
mai alla indipendenza, passarono in ere-
ditd ai re ungarici, e cio mentre i serbi,
sotto la glor/osa ca a di Neman ja, gi-
ganteggiavano sulle rovine delV impero
(f Orienfe. Una barriera insuperabile di-
v i deva orma i i dne popoli fratelli: cjuella
che di vide. u servaggio dalla liberfš ((<-
beri a in Servia, servaggio nell' Unghe-
ria!) Lungi dai croati carne da cannone
(l'„Av.« 12 gennaio 1880J! E cosl si
insulta alla fedelta dinastica ed ali' e-
roismo d' un povero popolo, di quello
stesso, i cui figli vi pagano il vitto
quotidiano e sono vostri concittadini!
Ma sono carne da cannone dei re d' Lii-
gheria ! che giova U loro valore, se e
slipendiato df! U1S lil'0IH10 ?!
Eppure ei saranno ancora dei buoni
austriaci, della gente colta e civile, che
paghi la pubblicazione di simili infa-
mie, lanciatc villanamente nel viso ad
un popolo, nell' atto che egli, con mi-
racoli di valore e con una fedeltk senza
esempio, compie il proprio dovere di
suddito sui campi di battaglia. E pen-
sare cbe sono infamie lanciate anche
contro i re d' Ungheria, contro questi
tiranni predecessori di S. M. 1' Impe-
ratore e Re 1' Augusto nostro Sovrano!
II croato compie il suo dovero ed e
U no sclieraao (il confratello del „Dal-
matau, 1' „Avvenire", 12 geunaio 1880)
della časa d' Absburgo ! il croato muore
per la salvezza dell'Austria ed e il
SUO Svizzero, esso eombatte per conlo
degli allri e per ordine superiore (1' „Av-
venire" 9 gennaio 1880), e senitore
uutUtssinio di Vienna e di l'esi (il Dalmata
15 feb. 1879).
-
'O O |3 1 fB 1.
Trstu, 18 rujna.
I Jučerašnji dan ostati će nezaboravljen u
tpoviesti grada Trsta. Jučer je carska obitelj
(počastila svojim posjetom grad, koji slavi
/petstogodišnjicu odkad je podpao pod žezlo
jHasburgovića: jučer je većina ovog puoan-
jstva zasvjedočila da uzprkos tajnom i javnom
,rovanju lrreiente u Trstu, naosob med slo-
jvinskim življem, i u okolici ima još življa,
koji neće da zna za blagodati talijanskoga
jedinstva i koji bi sutra bio pripravan da
I se u potrebi i oružjem u ruci obrani proti
Irredenti. U 5 '/„ u jutro na šest Lloydovih
parobroda ukrca se množtvo gradjana da
podju u susret Caru. Uzprkos sasviem lošem
vremenu bilo je i omanjih parobrodića, tako
da je izgledalo ko da cielo brodovlje hrli u
susret vladaru. Izvan luke susreli se brodovi
na jedra i vesla koji se borili uzburkanim
morem, potaknuti željom da izkažu čast pre-
jasnomu Vladaru. Izmed Maje i Kopra bro-
dovi susreše carski yaehl Miramnr, te po-
redavši mu se po krmi dopratiše ga do pod
kašteo Miramar. U 7 V2 Car se izkrca uz
radostno klicanje i udaranje carevke. U 9
sata i 40 časa zagrraiše topovi na kaštelu i
na c. k. brodovima a zvona zaslaviše, da
naviešte pučanstvu radostnu viest da je po-
sebni vlak sa Carskim parom i Prestolona-
sljednicima ušo u tršćansku postaju. Car,
šašav sa vlaka pregleda počastnu satniju
pukovnije Nadvojvode Albrechta; a za tim
primi poklonstva ministara, namjestnika i
predstojnika gradjanskih vojničkih i crkve-
nih vlasti; te uz udaranje carevke podjoše
prejasni gosti do paviljona podignuta za ovu
prigodu prama željezničkoj postaji. Pri ulazu
u paviljon načelnik je Bazzoni izrazio ćustva
podpune odanosti i vjernosti; na što Car
izmed ostaloga odgovori: „Rječitim ste cr-
tama spomenuli liepe tradicije grada Trsta;
čuvajte ih brižljivo gospodo; jer su vani
amanet za budućnost«. Od vrata postaje pa
sve do paviljona razredjene su bile u po-
vorku mnoge curice najboljih gradskih obi-
telji sve u bielu i seoske djevojčice, obučene
u divnoj seoskoj odori. Dvie curice, kćeri
namjestnika i načelnika, predadoše Carici i
Carevni dva preliepa bouguets-a od ruža.
djice, kako je i ledenička, vec sasma gotova.
Poskrbilo se, da vojska zimi nebude sasma
oluji i kiši izložena, te se već posagradilo
liepieh baraka. Da je vrieme bilo prošlog
mjeseca pogodnije, bilo bi se i s gradnjom
tvrdjava podobro pokoračilo. Tako zbog
onih silnih kiša zaostadoše. A znadete koliko
će te gradnje zapasti? Neznate; neznam ni
ja. No znadem to, da jedan kubični metar
pieska, koji se na Grgovcu kopa, kad se
prenese na Veli Vrh nad Grkovcem, zapada
40 fior. Voda se isto dobro plaća, jerbo
mazga, što nosi najviše 100 litara vode, za-
pada 2 fior. 50. Radnici dobivaju od 1-4
fior. na dan. Vidite kako Austrija svoje
Srbe skupo plaća. No na Krivošijam se po-
litika nekroji, ona se samo izvršuje već od-
krojena. A kad se je i ono mjeseca svibnja
i lipnja krojila, nije se uzimala mjera dosta
prostrana. Mnoge čarape ostaše i nadalje
tiesne. U Krivošijam imademo sad22munjo-
voda. Je li? pa ipak gromovi ubijaju voj-
nike! E što ćete, kad je Bog jači od mu
njovoda. Uzrokom je pako sama neopreznost
vojnika, da jih je ono dva put grom ošinuo.
Na golom vrhu frait sa dva momka, kako
bijahu već na one vjekovite triesove skoro
priučeni (ta na što se vojnik nepriuči?), koje
tri stotine koračaja od munjovoda zapališe
u jutro vatru, pošto jih je cielu noć prala
kiša. Kad al tamo, eto nenadane nevolje;
pukne s neba u dimeći oganj bomba,
jača od tršćanske. Na Jankov vrhu (Za-
gvozdak), što leži tik dragaljske poljane,
bila straža — Vorpostenj— pa kad se ova
mienja, običaj je, da vojnici jedni drugima
naperenim u vis bajonetima presentiraju. To
bilo i ovog puta, a grom nepazeć vojnike,
što ovi zakon točno vrše, udari u svjetle
pram nebu stršeće bajonete u rukam vojnika.
E da nije bilo munjovoda, koliko bi kod
ljetošnje, ovdje do očajanja već dovodeće
grmljavine bilo još drugih nevolja! I ovo
ću vam spomenuti, da se samo za prenos
jarbola, na koji je munjovod stavljen, s dola
u brdine krivošijske zahtievalo 40 fior! Pla-
ćeno je 25 fior.
U nekim mjestima uredjene su bivše seo-
ske kuće, te će se u nje smjestiti vojska.
A što je s Krivošijancima? pitat ćete.
Znadem da jih je većina u Grahovu, ali
bome nije mi se htjelo onamo poć, da jih
upitam, što kane? Govori se, da bi se oni
vratili, ali glave buntovničke odvraćaju jih
od toga, a i sami boje se zakona, pošto
neima odvjetnika bar. Rodića, a uz to ne-
imadu ni velike volje, kad vide, da jim je
u buduće svaki ustanak prekinut. 12 naših
hinterladera na oniem pozicijama uz onoliko
drugo oružje, što je u ruci vojske, nekako
jim nije po čudi. U Velje selo—nad Stepe-
nom — došlo samo nekoliko žena s djecom,
muževom ni traga. Te će bit vjerojatno
udove padših „mučenika".
Veli se, da bi Krivošijanci bili pomilovani,
ali pod uvjet da predadu glave buntovničke;
a to jim je neki čudan problem. Tko zna,
nebi li i koja pravoslavno-častna halja došla
pod vješala. U Budvi osudjeno jih 5-6 na
osam godina tamnice, neki na manje, neki
samo 6 mjeseca.
RAZLIČITE VIESTI.
Primamo iz Dubrovnika, 10 tek. : Kako
ste predjavili, svečanost na 8 tek. za ulaz
u grad presvietloga M. Vodopića kao bi-
skupa, bila je preodlična. Velik broj nadpisa
resio je ulice, glazba skladala svoje glasove,
topovi prolamali zrak, a množtvo puka iz
grada, s Pila, iz Gruža i iz daljih okolovina,
kao i vojska koja pravila poćastni defile,
sve je to uzveličavalo ovu riedku svečanost,
koja se je iztakla i radi svoje obćenitosti,
buduč je svak svojevoljno nastojao da po-
kaže dužnu čast i izvanrednu ljubav i privr-
ženost novomu našemu pastieru. Bog nam ga
poživio mnogo ljeta!
Presvietli dubrovački biskup oglasio je
ovih dana svoj prvi pastirski list. Po mo-
gućnosti uzeti ćemo si čast da ga ciela priob
cimo u našem listu.
Po zaključku prošloga broja primismo iz
Knina sliedeću brzojavnu viest:
„Hrvati slaveći pobjedu u izboru zastu-
pnika Marka Nakića, kliču živila cielokupna
Hrvatska ! Kninjani katolici pri slavlju poz-
draviše drniške birače glazbom uz odjek
živili! Slava !" O istom predmetu primismo
već i dopis. Donieti ćemo ga u dojdućem
broju.
Odbor za likvidaciju dubrovačkog po-
morskog društva u sjednici od 7 t. mj. od-
redio je da se ima u ime povratka glavnice
predat svakomu dioničaru f. 30 za svaku
dionicu.
Po viestim iz Spljeta, na 4 dojd. mj. biti
će ondje vanredno zasjedanje porote proti
sudcu Jakovu Nikoliću, o kojem kažu da
je pronevjerio za 60.000 fiorina. Do 400
svjedoka da imaju učestvovat u parnici.
Primamo iz Filip-Jakova na 2 t.: Dočuv-
ši da preuzv. g. grof Falkenhayn povjerenik
N. V. premilostivog i ljubljenog našeg kralja
dolazi da pregleda i naša mjesta, naš neu-
morni ljubitelj svog zavičaja, m. p. župnik
D. M. Pelicarić, premda slaba zdravlja ode
jutros do Blata kod Novaka na susret viso-
komu gostu. Uz župnika odoše s barjakom
najodličniji mjesta. Nakon 2 sata čekanja
eto Nj. P. g. ministra. Pratilo ga pet kočija,
a u njima odlične gospode. Posto g. župnik
izrazi svoje poklonstvo Nj. Preuzvišenosti,
biše pogledane radnje oko izkopanih jarug&
i načinjenih mostova po nacrtim Dr.a Borto
lotti-a a pod upravom plem. g. M. Borelli.
Nadamo se da će g. ministar od svoje stra-
ne postarat se za dovršenje radnje, što će
bit po nas velika sreća, jer silan prostor zem-
lje ostat će izbavljen od vode i podoban za
plodovitost, osim što bi nam tad pocvalo
zdravlje, to prvo ovozemno tjelesno blago.
Nu, buduć predmet važan, malo manje nego
presušenje Neretve, povratit ću se opet na nj.
Po viestim iz Dubrovnika sedamstoljetnica
sv. Frana bila je ondje proslavljena da malo
gdje toli sjajno. Žalimo da nemamo pota-
njega opisa.
Primamo iz Dubrovnika, na 13 t.: Gla-
soviti pjesnik O. G. Martić nahodi se sada
za malo dana ovdje. S njim je i O. A.
Zubac.
Nj. P. ministar Falkenhayn, posietiv ovih
dana Vis, Dubrovnik i Kotor vratio se je
na 13 t. u Trst, odkle je odputovao da pre-
gleda pošumljenje Krasa u Istri. Iz Istre će
natrag u Beč.
Mlada misa. Jučer je u Makarsko] reko
prvu misu č. D. Ivan tanki, koji je sego-
dišta svršio bogoslovne nauke ovdje u Za-
dru. Misio je dakako glcigolaČki. Dojduće će
nedjelje glagolati drugi mladi misnik ma-
karanin Andriju Lovrinčević. Hiljadili se
naši glagolaši!
Un ciarlatano che vuol farsi strada. Sotto
questo titolo 1' Avv. di Spalato porta aleune
linee ali' indirizzo del sig.r Cipcić, preposto
provvisoriamente alla difesa degli interessi
agricoli della nostra provincia, e che ha
avuto 1' onore di rappresentare la Dalmazia
ali' esposizione di Trieste. L' Avvenire questa
volta ha detto nelle precitate linee delle
veritd, che potranno essere amare pel sig.r
Cipcić, ma che, a giudicare da parecchi fatti
ineccepibili venuti a nostra cognizione e dal
lagno generale degli espositori dulmati con-
tro la sua marcata parzialita ed evidente
inettitudine; sono veritd indiscutibili. Deplo-
riamo perci6 che il ,,N. L." abbia prodigate
lodi al sig.r Cipcić: i riguardi imposti dal-
1' amicizia ecc. non devono mai trascinare a
lodi immeritate e specialmente se dannose
pel pubblico, come e il caso nostro. „Ci
pervengono, scrive Y Avv., le piu giuste do-
glianze da parte di molti sulle flagranti
parzialita commesse dalla giuria dell'Žs^o-
sizione triestina verso alcuni espositori dal-
mati. Nel notare questo fatto, noi non inten-
diamo di riparare con delle apologie esage-
rate alle mancanze della giuria. No. Quei
produttori dalmati, che da essa vennero im-
meritamente trascurati — lo diciamo con tutta
coscienza — rifuggono da una ampollosa
reclame, ed esposero modestamente i loro
prodotti col solo desiderio di farne conoscere
la bontk, ottenuta non senza cure e fatiche.
Moltissimi, dunque, si sono meravigliati
quando vennero a sapere come, per esempio,
1' ottimo maraschino del nostro Dalbello e
1' eccellente Vngava della Brazza del signor
G. Carlovatz di Zara sieno stati pochissimo
apprezzati dalla giuria triestina. 11 primo,
iniatti — dopo aver ottenuti i preml piu
meritati alle principali esposizioni mondiali
e la medaglia d' argento alla stessa esposi-
zione triestina del 1871 —• ottenne una sem-
pliće medaglia di bronzo; e la seconda —
la famosa Vugava della Brazza — dopo
aver ottenuto la medaglia alla mostra uni^
versale di Parigi ed il pivi lusinghiero atte-
stato di lode da parte del primo enologo
dell' Austria, il compianto Leibenfrost —
venne appena appena degnata di uno sguardo
ali' odierna esposizione!
Cessano, per6, gli stupori quando si viene
a sapere che pella sezione dei prodotti dal-
mati chi fece, come si vuol dire, l'alto e il
basso tu certo Cipčić, una specie di grottesco
enciclopedista, il quale — come abbiamo detto
— aspira ad un lauto stipendio governiale,
facendosi dare dei colpi di gran cassa dal
Narodni List.
Che il signor Cipčić abbia dtinque i suoi
prediletti e protetti lo si puo dare e conce
dere; ma non si puo comunque dare e con-
cedere che la giuria triestina — la quale
dovrebbe essere inspirata alla piu conscien-
ziosa imparzialitk — segua cosi ciecamente
le di lui indicazioni, i di lui consigli e i di
lui capricci.
Leggiamo in una corrispondanza del Ca-
pitan Fracassa, giornale democratico di Roma,
daAssisi: ,,E' arrivato il padre Soldatić un
croato, generalissimo dei Francescani". II
„Capitan Fracassa" non ha inteso anehe qui
che di gettar lo sprezzo sui croati e su i
Francescani, per6 evidentemente ha colto lo
seopo diametralmente opposto. Si, i croati
hanno anehe dei „generalissimi" a capo
d'un Ordine, che e il decoro ed il conforto
dell'umanita; il „Capitan Fracassa" invece
resta sempre un semplice capitano e anehe
questo di carta pesta.
Namjestništvo udielilo je običnu nagradu
od 25 fi. Matu Križancu iz Omiša, jer je
pogibelju svoga života spasio Jozicu Popović,
koja se bila utopila u Cetinu.
Slovenci se pripravljaju na proslavu se-
damdesetgodišnjice svoga domorodca uče-
noga g. Miklošića, poznatoga profesura sla-
vistike u Beču.
E uscito: II Eammentatore Dulmato, lu-
nario cattolico, greco ed israelitico pelP an-
no 1883. Oltre un elenco dei Rettori anti-
ehi di Zara, dei Proconsoli della Dalmazia
e dei Provveditori generali, contiene la
guida commerciale ed industriale delle prin-
cipali citta della Dalmazia, Bosnia ed Er-
zegovina, moltissimi avvisi ecc: Annata XL.
Prezzo soldi 24. Si vende presso i tipografi
editori in Zara „Vitaliani & Janković."
Imenovanja: nadomjestni učitelj na Dubro-
vačkoj gimnaziji Josip Carević učiteljem
na kotorskoj gimnaziji, a nadomjestni uči-
telj na dubrovačkoj gimnaziji Franjo Bor-
stnik učiteljem na istoj gimnaziji.
Nove knjige. Prof. matematike i geome-
trije na spljetskoj velikoj realci g. J. Kolora-
batović obielodanio je nedavno knjigu pod
naslovom: 1 pesci delle acque di Spalato
(ribe spljetskih voda) i posvetio ju je knezu
I. de Lieehtensteinu. Dr. Petar Doderlein,
auktoritet u tom poslu, kaže da je Kolom-
batović došo u susret živoj želji znanosti i
oštroumno izpunio prazninu u riboslovnoj
znanosti.
8 mora. Korito barka Antonio Mimbelli,
koji se je razbio, kako jur javismo, kod rta
May, biti će prodan javnom dražbom kako
se god nalazi.
Tršćanska bursa. Napoleuni :9.48 — 9.49
dukati: 5.63 — 5.54; sterline: 11.97; —
11.98; london: 119.v0 — 119.65; bankanofe
talij.: 46.90 — 47; dohodak aust. u papiru:
76.85 — 76.95.
Brzojav u Kini. Napokon je kinežka vlada
popustila i dopustila da se postavi brzojavna
žica od grada na moru Tien-tsin do Tekina,
i žica je već od nekoliko vremena predana
javnoj službi. Brzojavni je ured u Pekinu
u sgradji Tsongli-Yamen (ured za izvanjsko
posle), a dva mandarina pregledaju brzo-
javke da ne bude česa proti državi. Nemože
se brzojaviti no u francuzkom i englezkom
jeziku, jer kinežki jezik nema azbuke. Isu-
sovci su u svom zavodu u Pekinu ustrojili
ured, u kojem se prevadjaju brzojavke u
spomenuta dva evropejska jezika.
Djakovacka stolna crkva trinaesta je u
redu najvećih crkava na svietu. Ona stoji u
istom redu s crkvom sv. Marka u Mletcim,
u kojoj može stati 7,000 ljudi. Ostale veće
crkve idu ovim redom: Crkva sv. Petra u
Rimu prima u se 54.000 ljudi; crkva u Mi-
lanu 37.000; crkva sv. Pavla u Rimu 32.000;
crkva u Kolnu 30.000; crkva sv. Pavla u
Londonu i crkva sv. Patronija u Bolonji
svaka po 25.000 ljudi; crkva sv. Sofije u
Carigradu (pretvorena u tursku džamiju)
23.000; sv. Ivana Lateranskoga u Rim
22.000; crkva Notrdamska u Parizu 21.000
nova stolna crkva u New Yorku 18.000'
crkva sv. Stjepana u Beču i crkva u Pj2'
svaka po 12.000 duša; sv. Dominika u Bo'
lonji 11.400; t. z. „Frauenkirche" u Mn«./
kovu 11.000. °tt-
Plovitba aust.ug. brodova.
Alicante: doj. 27ruj.Ida P. Anversa'
dojed. 7 listopada Barone Keineny. Bona*
doj. 4 listop. Enrica; — odj. 4 list. Plutus
Bolmareić, Dunkerque. Bordeaug: odj. 5
list. Toni C., kap. Katarinić, N. York- 6
Alessandro T., k. Dobrilović, Cardiff. Car
diff: doj. 30 rujna Armida; — odj. 9 HS(
Argo M., k. Marelja, Trst; Peleg, k. PederiQ
Zeleni Rt, Carigrad: doj. 1 listop. Unita
Parentk; Giovanni D.; — odjed. 29 rujna
Cosmo G., k. Vušković, Galac ; 4 list. Emma
k. Pendo, Kistengje; 6 Siloe, kap. Ivančić
Marsilja. Cette: doj. 5 list. Velizid. Co-
runna: doj. 27 rujna Tigri. Cushaven:
odj. 5 list. Betel, k. Marelja, Buenos Ayre9.
I>elaware: doj. 23 ruj. La Fortuna. R.
lađelfija: doj. 25 ruj. Forza; Tare. Gla-
sgow: odj. 6 list. Grad Karlovac, k. Soić,
Demerara. Hamburg: odj. 5 list. Betel,
kap. Marelja, Buenos Ayres. Liverpool:
doj. 9 list. Lealta. Malta: doj. 2 list. Em-
pireo. Marsilja: odj. 5 list. Maria D., k.
Negovetić, Clorince; 9 Volunteer, k. Merlato,
Jakin; Petka, k. Lepčs, Carigrad. N. York:
doj. 23 rujna Nahor; 10 list. Dampier; —
odj. 26 rujna Sospir, kap. Vukasović, Wil-
mington. Palermo: doj. 6 list. Juno. Ply-
mouth: odj. 9 list. Padosa, kap. Večerina,
Granville. Ponđichery . doj. 15 ruj. Hra-
bren. Rochefort: doj. 4 listop. Penelope.
Rouen: doj. 4 list. Dvanaesti Dubrovački.
Poulli&C: doj. 4 list. Vesna; Ginia. St5
Viucent: odj. 27 rujna Noč, k. Buntjelić,
Amerika. ,'J
S. Martin de Ret 3 list. Brik Tempo, k.
Verona, iz Rieke put Sables d' Olonne, krcat
liesa, usidren je u našem pristaništu i čeka
oplimu da prosliedi put.
Melbourne, 29 kol. Kap. Stangler barka
Mettay doploviv iz Bostona javlja, da pro-
lazeć oceanom izgubi penune i nešto jedara.
Dne 29 prosinca susretoše kod Rta Palos
bark Balkan, kapet. Flamin, iz Trsta put
Filadelfije.
—1r^saicaasr-jr*—
Odpisi ,,K.»."
C, g. D. M. Batistić — Primismo i uvrstit ćem«)
dragovoljno u dujdućem broju.
Č. g. „Hrvat" — Boka kotorska — Cienj. Vaš
dopis o šk. konferenciji u dojdućem broju.
C. g. A. A. J. — Omiš — List za pokojnoga
čeličnog hrvala oplakanog D. A L. bio je plaće«
sve do konca t. g. S toga šaljemo ga po pri-
mljenom naputku tom veleč. Samostanu.
Ć. g. O. Raim. R. — Imotski — Č. g. Art.
mi smo opetovano čisto i bistro kalali što od
njoga želite: krivac sam.
C. g. 0. A. V. — Sinj — Obrnusmo u Si
benik.
Č. g. G. M. — Frascati-Ifalija — Liepa hvala na
uzornoj uljudnosti izkazanoj u Vašem cienj. I's'u
od 5 t. Nastojati ćemo da tiskamo. Da srno V»»
preporučeni i unapried, do zgodne prigode. •>$
Č. g. X. — Ljubuški — Molimo Vaše ime?
Ipak, bui su nam pred očima tvrdi unutrnji ra-
zlozi za istinitost dopisa, učinit ćemo Vam iznimk1*4
tiskajuć i prije nego nam se, po običaju, cielim
imenom javite.
•"'•'. : ' i - - ' ; 1 i :
• —
U. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
Ed il t'urbo Depretis fk la Ugura d' una
volpe che ci rimette la coda.
leri sera in una via di qui, presso alla
stazione della ferrovia occidentale, cioe nella
^K-aiseratrasse, vi tu un po' di tafferuglio,
anzi qualche cosa come una battisoffia.
Un centinajo fra lavoranti calzolai e cia-
battini, indispettiti che la polizia avesse di-
chiarata sciolta la loro soeieta in causa di
comprovate mene socialistiche, e chiuso i locali
di radunanza e confiscatone, fino a ragion
conosciuta, il contenuto, convennero nella
grande birreria dove gia era la sede della
societk, e presero a far baccano ed a can-
tare certe canzoni poco canoniche in fatto
di politica sociale. La polizia era gik sul
I' avviso, ed una forte mano di guardie con
a capo un coramissario opero lo sgombro
dei locali. Sulla via per6 vennero in aiuto
dei riottosi un quattro o cinquecento altri
calzolai e presero un aspetto minaccioso. Ne
segui una colluttazione che fini colla disper-
sione dei violenti mediante il sopragiunto
rinforzo di altre guardie di sicurezza a piedi
ed a cavallo. Gomparvero in luogo il pre
šidente di polizia in unitorme e varj altri
funzionarj superiori di polizia e della guar-
dja, ed infine una compagnia di truppa di
linea, la quale venne quasi tosto licenziata,
bastando per mantener 1' ordine le sole guar-
die di sicurezza.
Vennero fatti circa dieci arresti.
Le massime socialistiche, o, per dirlagiusta,
ladre e birbone da galera mettono dei ruzzi
pel capo anche ai nostri operai; s' intende
a quel!i che troverebbero comodo di vivere
oziando a spalle altrui; ma per fortuna non
siamo in Francia, ne qui la canaglia ha la
prospettiva di mai trionfare,
Nella noti.zia portata da un giornale di
qui che il governatore della Bucovina, bar.
Alesani, sia per essere trasloeato in qualita
di luogotenente a Trieste, non havvi nem-
meno una sillaba di vero.
Arbe, 1 novembre.
La fortuna, che ci arride sempre, volle
anche quest' anno mostrarsi prodiga verso
i poveri isolani di Arbe e Pago, col rapir
lord i frutti delle derrate. A fronte di cio
gli abbuoni per danni elementari ci vennero
respinti, cosicchč il povero contribuente sark
costretto pagare le imposte per appieno pri-
vattdo lć famiglie dei tozzo di pane, per
non ingolfarsi in debiti dai quali non si
scappa. Questa si chiama umanita cristiana?
come ancjie quella che a fronte dei nostri
pfu ionđati ricorsi fatti aT Ministero, su quella
bella personcina dei signor Marchi, tuttavia
lo si lascia ancora qui a godere della cac-
cia(/ ed esercitare il solito esercizio mandi-
bolare. Basta, il signor Andrea vantalapro-
tezione dei Malašević e Grondoni. Badi perd
ćhe čiil troppo ricordare questi nomi, si po-
trebbe compromettere. Egli minaccia questo
aignor giudice, ed esercita cattiverie, contro
tutti quelli che dissero di lui la verita, in
occasši.ne delle assunzioni fatte dal commis
sa rio politico di Pago.
Si assićuri il signor Andrea, che gli
onesti di qui sono di lui stanchi, e se non
lo accusano di certi fatterelli, come per e
sempio dell' affaretto dello Spagnol, o di
quell' altro dei pesce, o di quelle certe evo
luzioni nel magazzino, sia loro grato e se
ne vada da questo paese, che viveva tran-
qui!lo come fosse stato una famiglia sola,
prima della sua venuta fra noi.
Sebenico, 3 novembre.
Nel carteggio ap-ito dei n.r 78 dei „N.
L." rl sig. redattore accennava ad una cor-
rispondenza da Sebenico, la quale per es-
sere, secondo 141, di natura troppo personale
ed insieme non corrispondente dei tutto alle
di lui convinzioni intorno a quell' argomento,
nc>n potev^. tro var posto nel suo giornale.
Prometteva peraltro che: a suo tempo a-
vrebbe forse egli stesSo impugnata la penna
per occuparsi delle nostre scuole* ed allora
avrebbe mostrato a dito ehi sia 1' autore
della loro rovina. i , ; ; ,
Da questi pochi cenni dovrebbe ,4a ognuno
dedursi cbe queste scuole per giudizio dei
prelodato redattore sieno gia rov inate, e che
di tanta đisgrazia sia da attribuirsi la colpa
ad individuo certamente di verso da quello
eha, nella succitata corrispondenza era stato
preso di mira. j : - fir i
Un linguaggio di questa natura in un
giornale che serve agi'interessi della grande
maggioranza della provincia, dalla quale 6
per ci6 sostenuto, ha tale un significato da
non potersi lasciar correre senza farvi delle
serie riflessioht.
i Anzi tutto a.vvarto ehe, j sebbene affatto
ignaro da gual penna sia, uscito 1' articolo
rifiutato, ci6 non dr meno hokU intima con-
vjn^iftftf indovinarne il tenore. Ci5
premesso, entrando nel merito dei concetti
espressi dal signor redattore dei ,,N. L.",
ehi potrk tenersi dal ridere di tanto
lusso di moderazione e castigatezza, di cui
vorrebbe egli far pompa col non voler am-
mettere nel suo giornale attacchi personali,
mentre di questi riboccano le sue colonne ?
Che poi le vedute dell' articolista non cor-
rispondano alle convinzioni dei sig. redat-
tore sara un' altra bella scusa per rigettare
la di lui corrispondenza, ma non sara mai
un giusto e legittimo titolo a tanta seorte-
sia. — Se voleva risparmiare ad un suo a-
mico 1' onta di veder denunziato alla pub-
blica opinione il danno enorme ch' egli a-
veva cagionato a queste scuole coll' aver
posposti gl' interessi di queste ad altro non
attendibile seopo, valendosi con una finezza
di tatto degna di migliori propositi di un
momento favorevole per estorcere dal Oon-
siglio scolastico provinciale con ragioni as-
sai bene studiate il malaugurato decreto che
tutti sanno; quanto meglio avrebbe fatto il
sig. redattore dei ,,N. L." se avesse priva-
tamente restituita ali' autore quella corri-
spondenza scusandosi di non poterla štam-
pare per propri personali riguardi, anzichč
discendere alla bassezza di minacciare una
pubblica denunzia, la quale non avrebbe
potuto essere che falsa. — Si, lo diro fran-
camente, 1' ispettore scolastico distrettuale e
direttore di queste scuole popolari e civiche
sig. Stefano Vuletić era l' uomo ben degno
degli alti encomt che gli furono tributati in
p'>n consiglio scolastico provinciale, ma non
per questo era egli 1' uomo necessario per
Macarsca. Senonche ad un bellimbusto leg-
gero e vano volevasi far strada a succedere,
almeno nel posto di ispettore distrettuale,
a quest' uomo serio, saggio, e tutto zelo pel
suo ufficio ed a tal fine da una parte adu-
lazioni e strisciamenti, e dali' altra i piu
ingegnosi artifizi per vedere di riuscirvi.
Checche ne sia pero di tali intendimenti,
che io spero di vedere dalla saggezza delle
preposte autorita frustrati per il bene di
queste scuole, mi e necessario fermarmi ora
un poco sulla seconda parte dei prefato ear-
teggio aperto. — E qui devo confessare che
10 non so in verun modo spiegare a me
stesso come mai il signor redattore dei ,,N.
L.", il giornalistico mecenate dei mecenate
di suo fratello, mentre non vuol permettere
che nel suo giornale si torca un capello al
suo protetto, abbia poi la sfrontatezza di
contraddire ai di lui detti e colla štampa
solennemente smentirli. - Imperciocche le
pareti stesse dell' aula dei Consiglio scola-
stico provinciale risuonano ancora delle lodi
ben giuste tributate al signor Vuletić, come
quello che seppe condurre queste scuole al-
1' altezza della loro missione, ed ordinarle
in guisa da potersi dire scuole modello, —
Dopo questo pubblico elogio uscito dalla
bocca def, signor ispettore generale delle
scuole civiche e popolari della provincia,
come oserk il signor redattore dei ,,N. L."
di parlare di guasti, anzi di rovine nelle
medesime ? (i tad ćemo prstom pokazati o-
noga koji ih upropasćUje).
Una scuola in cui si deplori che siavi ehi
la rovini, non puO altrimenti intendersi che
gia rovinata, — Ma, se 6 rovinata, perehe
mai allontanare da qui il signor direttore
Vuletić nato fatto per ben regolarla? tanto
e vero che appunto sotto questo specioso
titolo lo si manda a Macarsca per riordinare
quelle scuole che si vogliono disorganizzate
ed abbandonate. O adunque il signor ispet-
tore Bakotić ha mentito dinanzi al Consiglio
provinciale allorche lodo queste scuole, od
11 signor redattore dei ,,N. L." gli dark una
mentita o piuttosto mentira egli stesso nel
parlare di guasti e disordini che nelle me-
desime non esistono. Ma, eosi purtroppo
avviene quando le passioni fanno velo al-
1' intelletto, di non disceraere le proprie
contraddizioni e di essere punizione a sč
stesse.
Ma veniamo alla conclusione la quale piu
di tutto mi preme. — Chi poi sark, signor
redattore dei ,,N. L.", questo individuo il
quale secondo voi rovina (upropašćuje) le
scuole di Sebenico? Su via additatelo su-
bito. — Voi siete, come ho detto piu sopra,
col vostro giornale l'organo dei nostri inte-
ressi: fra questi non hanno certamente l'ui-
timo posto quelli della istruzione popolare.
— E' adunque vostro dovere di non usare
reticenze, ne riserve in argomento di tanta
rilevanza, Sar5 io poi cosi fortunato da in-
dovinarlo a prima giunta e da prevenirvi.
Questi non potrk essere altri che eolui, il
quale, giusto e conscienzioso estimatore dei
vero merito e nemico di ogni personale ri
guardo che nuoca al benessere delle scuole,
rifiuta la sua cooperazione ed il suo appoggio
a chi non ha saputo rendersene meritevole,
ed ha perci6 dovuto contrariare gl'intendi-
menti di chi e vostro. Eppure, se io avessi
colto nel segno, voi mostrerete a dito quale
autore della rovina di queste scuole, lasciate
che velo dica schiettamente, il R.mo Decano
Capitolare Mons. Mrkiea, quest' uomo infa-
ticabile, il quale nella sua qualitk di Preside
ed Ispettore dei Consiglio scolastico locale
con una ammirabile abnegazione malgrado
la sua cagionevole salute da dodici anni ha
consacrato al bene delle medesime tutto
1' ardore dei suo affetto e tutto il tesoro dei
suoi lumi e della sua esperienza; per cui,
se queste scuole hanno raggiunto un si felice
ordinamento con risultati tanto vantaggiosi,
lo si deve principalmente alla sua intelli-
genza, al suo zelo ed alla vSua operositA,. — E
se a me nol credeste, domandatelo di grazia
allo slesso direttore Vuletić ed a tutto il
corpo insegnante, domandatelo a tutto il
paese ed ai preposti dicasteri scolastici, e
domandatelo infine piu particolarmente al
signor ispettore provinciale Bakotić, il quale,
come lo disse a me una volta, lo ripetera
a voi pure, che se fosse cosi fortunato di
avere presso tutti i comuni consigli ed ispet-
tori scolastici locali pari a questo di Sebe-
nico, vedrebbe assicurata la piu fiorente
prosperita e progresso di tutte le scuole
popolari e civiche della Dalmazia.
Che se cio non ostante, anziclie togliere
mediante una conscienziosa ritrattazione, la
quale sarebbe per voi e doverosa ed ono-
revole, 1' onta che con quel vostro carteggio
aperto avete imprudentemente acagliata su
queste scuole, voi foste di di verso avviso e
vi credeste autorizzato di aver che dire
delle medesime e di coloro che vi presie-
dono, e se, come ć vostro obbligo, intendete
di servire col vostro giornale agi' interessi
nazionali dei paese, io vi invito di nuovo
signor redattore dei ,,N. L." a smettere in
un oggetto di tanto interesse quale e 1' istru-
zione popolare, ogni reticenza, ogni riserva,
e a dire pubblicamente quali sieno i guasti
da voi pretesi, quali le rovine di queste
scuole, e chi ne sia 1'autore, ed io che ho
pure qualche ingerenza in esse e credo di
essere per cio informato dei vero stato delle
cose meglio di voi e dei vostro relatore, mi
prendo 1' impegno di rispondervi anche io
pubblicamente, e di apporre eziandio alla
risposta, se cosi vi piacesse, la mia firma.
1
Iz Zagore trogirske, 28 listopada,
iznieti
sgodi u selu Mravnici
Nisam mario na javnost
koji se je dne 13 tek
obćine Šibenske, buduć sa svim živinski,
komu sličan, cienim, nije se sgodio niti će
se sgoditi kroz mnogo zeinana, s toga i
okasnih s ovim dopisom — ali potaknut od
prijatelja da ga u javnost turim, ovo ga.
Poudavši mu se kćeri a sinovi pomrievši
ostade sam uz ženu i staricu majku Paval
Ljubičić iz Mravnice, čovjek koji je vele
njegovao praznovjerje koje ga je pod nje-
gove stare dane doćeralo do grozna čina.
Nazad godinu dana pojavi se u župi Bli-
zanjskoj, obćine trogirske, jedna vracarica
(gatavica) kojoj da se svake večeri u pri
lici svieće jali ptičice prikaziva duša njene
pokojne krštene kume, po kojoj da svašta
znade, prošla, sadanja i buduća; na priliku
za što ova ili ona neima cljece, ko je ovoj
ili onoj podavio djecu, ko je lupež, bludnik,
vještica, kad će ko umrieti, i t. d. na stotine
smutljivih i sramotnih.
Naš težak, čovjek koji u svašto a i sva-
komu lako povjeruje a naosob vračarim,
tako povjerova bulaznenju Blizanjske gata-
vice, da je k njoj vrvila množija svieta, no
samo iz bližnjih dali i iz daljih sela, sa da-
rovim, dakako. Iz medju njenih štovalaca i
Paval sa priličnim darom došao joj se po
kloniti, pitajući da mu kaže tko mu je rnužku
cljecu pomorio. Na budalasti upit imao je
opaki odgovor, da su njegova žena i majka
vještice, koje su mu pojele djecu. Paval po-
vjerova delfijskomu proročistu i vrati se
radostan kući, jer je već potla tolikog iz-
straživanja iznašao umoritelje svoje djece (!)
i zaprieti ženi i materi da neće dočekati
žive Božića, a tako so i dogodi dne 13 tek.
0 zahodu sunca. Došavši te večeri iz sela
kući nadje Paval majku, staricu od 73 go
dine, samu u kući, uhvati ju za kose baci
na zemlju te koljeniin na prsa, izvadivši
nožić iz pripašaja da ga urine majki pod
vrat kako i učini. Biedna starica, zaman se
hrvala i branila i zaklinjala rodjenoga sina.
Paval, opako srdee, urine nožić materi u
zakolj, izranivši ju na mnogo mjesta po
prsima, tako da bi biedna starica izdahnula
bila pod krvnim rukama svoga sina jedi-
noga, da mu neprispje žena kojoj se pri-
pravljala ista sudbina. Očuvši da mu žena
dolazi ostavi mater ni živu ni mrtvu, te će
ženi, koja nije smjela pristupiti, bojeć se da
joj se slično nedogodi; da nju neće, da
stupi unutra. Zena povjerova, te stupi u kuću.
Ali Pavao davno zaboravio na vjeru i Boga
te nožićem koga je u ruci držao na sto-
jećke zakrha ženi u zatiljak, na koji udarac
biedna žena sruši se na zemlju, a on ko-
ljenim na prsa i koljuć ju ko brava reče:
nećeš više ni ti živjeti stotinu ti b.... tvojih,
vi ste mi pojele djecu.
U tolikoj preši i smetnji misleć da mu
je jur žena izdahnula, poljubi ju rekavši :
s Bogom ženo, sad sam se izdovoljio; izađje
iz kuće da sebi traži smrt, uzamši pušku,
ođape, puče, ali slučajno zrno nepogodi nego
omače i pribi desnu kosjericu (vilicu). Na
odjek puške pritrčaše komšije i nadjoše
Pavla pred kućom a ženu i mater u kući
krvlju oblivene, bez sviesti. Rane su grdne
1 čudno je kako su jos žive u bolnici Si
benskoj
Povoda tko zanajviše dade tako smionom
nečovječnom djelu? Čitatelji će razabrati
da početnik zla jest Blizanjska vračarica.
Vjerojatno je; jer ova nije samomu nesre-
tnomu Pavlu pokazala svoju sotonsku maj-
storiju, nego jošte i u mnoge, doslen mirne
obitelji, bacila je kamen smutnje. Mjesto
prvašnjega mira i sklada, te obitelji sada
uživaju nesklad, neoair, mržnje, osvete, pro-
tresanja, psosti, svadje i t. d.
Ista vračarica, radi svojih krivih i lažnih
potvora bila je tužena i privedena k Presv.
Gosp. Biskupu, za pastirskog pohodjenja,
da oporeče svoju lažnu i farizejsku sve-
tinju — ali zaman, ona svietu prikaza đa
joj je Presvjetli Biskup rekao da i unapried
u tom sliedi.
Mjestni gosp. župnik Don Petar Matovšić,
videći zlo koje se iz toga poradja obtuži
ju c. k. poglavaru u Spljetu, ali badava
jer ona vrativši se od poglavara, kamo je
bila pozvata, hvalila se je i prikazivala tu-
pomu svietu da joj je gospodin Cerkul da-
rovao f. 5 za put, rekavši joj đa je slobodnk,
da se nestraši nikoga. Jeli moguće?!
To joj se vjerovati nemože, jer gosp.
Konracl ne bi mogao to njeno opako i smut-
Ijivo djelovanje propustiti, kako barem
njegov dopis svjedoči od 1. srpnja kad je
zasjeo na poglavarski stolac, i župnicim re-
kao: „ Budući da je religiozni uzgoj i
„nauk od velike važnosti za narod, moram
„danas čim ovdje u službu stupam obratit
„se na ona kojim je zadaća puk uzgojivati
„i moliti ih da se ovom uzgoju izvole po-
svetiti Za mene će biti svedjer najljepša
„zadaća podupirati i braniti crkvu i njezine
„svete namjere"
Dosljedno je da se vjerovati ne dade ono
što reče vračarica o gosp. Cerkulu -r- inače
gospodin Konrad jednu bi mislio a drugu
činio. Tu je dakle nanesena uvrieda gosp.
poglavaru od strane blizanjske vračarice.
Gosp. poglavaru religiozni uzgoj jest „stup
države i svakog reda i mira u državi". A
gatavice, vračari, čarovnici s kojim Za-
gora obiluje, jesu veliki i drzoviti kršitelji
reda i mira, a kvaritelji religioznoga uz-
goja kod našega seljaka.
Sviestno bi bilo kad bi gospodin Konrad
podupirao župnike prot sličnim osobam;
popitavši imena i prizvavši k sebi sve one
rušitelje reda i mira, koji sa svojim neka-
kovim prorokovanjim, čaranjem i nabaciva-
njem zavode narod u krivovjerje. J /<?««:.
Istiniti smo, dočim g. poglavaru na srdeu
leže „vjera, red i mir, religiozni uzgoj'*,
da će svedjer podupirati i ustvarati naše
tužbe proti suložništvu, vračarstvii, čarovni-
štvu, jaVnim grditeljim Boga i njegovih
svetinja. fr. S. G.
') Čujem da mu je žena
potla 12 dana.
od velikih rana umrla
Vrboska, na otoku Hvaru „
30 listopada.
Ako se ikoje mjesto ima za Što tužiti da
mu je luka zapuštena, to na žalost ima o-
vaj varoš. Pomorska vlada niti štiti, niti
promiče naše bitne -probitke.
Ovaj varoš, kako nikada prije, sada broji,
svoje vlastitosti, 8 trabakula, 14 bracera i
14 ljetnih mreža, ni ne spominjuć one bro-
dove, što jih drže obližnji seljani u našoj
luci, i koji, pošto imaju ovdje svoje kuće
oli magazine, slobodno i te brodove mogli,
bismo ubrojiti kao da su Vrbovaški. Pa i-
pak, kakve su nam obale, koliko imamo
stupova i je li dovoljne dubljine? Obale su
nam sagradjene kada se nije poznavala
vriednost ni cementa ni vapna, te naravno
na više mjesta l'azvaljene do temelja, izu-
zamši 54 klaf. za koje bi nam djata pripo-
moć od pomorske vlade još gad., 18G9. 0-
čini li plima (flusso) i oseka (riflusso), to-
liko obična kad duvaju južna vremena, a
što je još gore pogibeljna u ovakim oko-
lovštinam, znade more kadkad narasti preko
2 metra, te jadan vlastnik u silovan je ga-'
ziti do koljena a i više, ako će na svoj
brod, da si ga što bolje pri veže. Rekoh pri
vezati, a za što? Sama 4 stupa ioiamo do-
bra, te neostaje nego sidro iz bfocla, i za-
kopat ga na obali eda služi mjesto stupova;
ili ako je koja rupa u zidu, daj unakrst
komad drva, pa priveži. U nutrnjosti luke
pošto je plitčina usilovan je jadan vlastnik
za vrieme plime odvesti sv^j brod vani, (la
neizgubi na svoje oči, izpod svoje kuće ono
čim kukavno živari. Ni po tuge, dok se sve
ovo zgadja danju, ali noćju biva jaoh!
A zna li pomorska vlada u Trstu za našu
kukavnu luku i njezine potrebe ? Zna, .' ali
reć bi da ona za nas malo mari. Obćina
joj j» već vise puta podastrla svoju molbu,
ali sve ostade mrtvo slovo. Jedini jetjan put
joj odgovori, da kad bude imala razpoložio
vih novaca, da će se i nas sjetiti!
A da pitamo visoku pomorsku vladu, za-
što se uzimlje od vlastnika brodova toliko
liepih stotinica obrtnog poreza, pa odred-
bine lučke, za tegljenje brodova, za svjetio-
nike itd. Zar da jih opredjeljiva onim mje-
stim gdje neimaju već 2-3 kuće su 1-2 bro-
da, oli ni toga? Zašto smo mi zapušteni,
zar neuživamo i mi ista prava kao i sve
druge luke, dakako razmjerno? Mi nepi-
tamo da nam dajete za suvišne nakite, nami
nije stalo do uresa, već dajte nam što jeod Ijiite
potrebe. Nećete li više, opredielite bar ono
essere 1' unieo da lui preseelto, sembra do-
ver essere classificato come il piu necessa-
rio; vogho dire il palazzo comunale. La co-
struzione di nuova residenza comunale c
essa piu urgente della canalizzazione della
citta? — II fetore che si sviluppa in molti
siti dal suolo della cittk, anche laddove non
vi sono vicini degli spiragli dai canali ora
esistenti, nega tale urgenza; prescindendo
pure dal riguardo, superiore ad ogni altro,
dovuto alla salute dei cittadini. Daltronde
col capitale, corrispondente agi i affitti ora
pagati dal comune di fior. 2000, che giusta
il piano del prestito proposto sarebbe di
fior. 34,000 circa, il sig. podesta, irapren-
di tore di fabbriche una volta, ora proprie-
tario di case da lui stesso fabbricate, sa be-
nissimo, che un nuovo palazzo comunale per
la cittk di Zara non si potrebbe fabbricare,
se ne pu6 acquistare tutt' al piu forse il fondo
e preparare le fondamenta e costruire sol-
tanto una parte di queste. E poi o da pren
dere in riflesso che il sito attuale per la
nuova residenza del comune e anche esso
assai male scelto. Perchc adunque coi fior.
34.000 non comperare piuttosto le due case
attigue e trovar comodo per tutti i bisogni
del comune? — Di qui si vede che anche
questo argomento con cui il sig. podesta
volle sostenere la sua proposta o com
batterne 1' opposizione non e piu felice degli
altri due. Ma piu infelici cl i tutti sono gli
argomenti, con cui il sig. podesta volio
affrettare la conclusione del prestito.
Che importa se coi danari del prestito si
eseguiscono lavori del bilancio ordinario ?
— I contribuenti saranno scaricati, diče il
sig. podesta, d' una parte doli' imposta. —
I contribuenti invece hanno la certezza co-
raunque s' impieglii il prestito, di essere [ag-
gravati se non d' altro, almeno del censo
del capitale tolto in prestito, ma di non es-
sere in alcun caso sollevati del 45 °/b di ad-
dizionale, che ora pagano. Una lunga e mol-
teplice esperienza in questo affare sta senza
dubbio dal lato dei contribuenti e non da
quello del podestk. — Che importa, aggiunge
il sig. podestk, che il prestito venga incas-
sato prima del tempo del bisogno ? — II
danaro non si lascierk infruttuoso nella cassa
del comune, se lo impresterk ai privati con
censo superiore ed eguale a quellO che paga
il comune. — Rincresce 1' osservarlo, ma e
impossibile farne a meno: questo ultimo ar-
gomento da alla proposta di prestito del po-
destk un earattere curioso, ma evidente. Sem-
bra che la proposta con tutti i suoi accessori
non s'^nifichi nulla di piu, che quelle due
parole volgari: venga bezzi! — e pereio
cessa ogni bisogno di esaminarla e combat-
terla d' avvantaggio, sebbene altre gravi
questioni ci sarebbero da sollevare in pro-
posito, fra le quali le seguenti: E' il pro-
posto prestito a conto della citta o del co-
mune di Zara? Quali sono le modalita pre-
cise con cui verra contratto ? Quali le addi
zionali, con cui verra pagato?
Quantunque balzi da se agli occhi 1' im-
portanza di tali quesiti, sark bene svilup-
parla un tantino. Socondo la nostra legge
comunale, ogni t'razione ha il proprio bilan-
cio ordinario, e se si tratta di spese straor-
dinarie, dev'essere interpellata la frazi one
a cui si riferiscono. Percio la legge lo sta-
bilisce, e quando si tratta d' un prestito e
necessario specificaro gli oggetti per cui se
10 ta, e sceverare le occorrenze del comune
complessivo, da quelle d' ogni singola fra-
zione, la quale vuol essere interpellata nel
suo convocato. Vuol sapersi inoltre precisa-
mente se il corso 94, 1' annualitk di 5 '/a %
e il periodo di 50 anni cl' estinzione, sieno
le conclizioni piu favorevoli che possano tro
varsi; se non vi fosse oltre il Boden-Credit
altro istituto di credito, che dasse condi-
zioni migliori; se il corso del 94 e il tasso
fisso, o variabile a seconda dei capricci della
borsa; se vi siano altre spese p. e. di sen-
saria, di commissione ecc. od altri sconti
per com pire !' affare perfetto. — E poi an-
cora, qualora il danaro tolto in prestito o
una parte di esso s' impiegasse in fabbriche
da affittarsi a privati, se sark il casatico
dalle addizionali aggravato di meno, che le
altre imposte dirette, o tutte egualmente,
in modo che i proprietari di case abbiano
11 doppio danno, della concorrenza negli
affitti dei nuovi edifizi del comune edell'ad-
dizionale cresciuta per pagare il debito con-
tratto per costruirli. Tutte queste sono questioni
assai gravi per passarvi sopra, e 1' eccelsa
Giunta, edotta dali' esperienza avuta col co-
mune di Spalato, vorrk esaminarle a tutela
del pubblico interesse.
Se il sig. podestk cav. Trigari ha la vo-
cazione di emulare 1' ex-podestk d.r Baja-
monti nessuno ha da ridire alcunche in pro-
posito; ma sulla gara finanziaria di Zara
con Spalato non sono i soli consiglieri co-
munali che hanno la parola; la hanno tutti
i Zaratini in prima linea, e la hanno i dal-
mati tutti quando si tratta della capitale
della Dalmazia e del suo decoro, che possa
pericolare in una questione economica non
bene maturata. X.
Razprava proti Ivano Šupuku-Živ
koviću Paški nu iz Drniša (konac, vidi
br. 84, 85, 87 i 88). Da svršimo ! - Pokle
je poddržavni odvjetnik g. Cipiko u kratko
pinv^tio aeke netočnosti „areopagu znano-
sti", prolazi na pitanje: dali je Supuk od-
govoran za nedjelo od 7 kolovoza g. 1881,
i tu opaža kako zakon u tri slučaja oprišta
ubojic a, biva kad nije u svojoj sviesti, kad
ga neodoljiva sila goni i u slučaju pravedne
obrane od koje sile. Da je Supuk bio u
svojoj sviesti, biva da je znao što je radio,
to dokazuje izmecl ostaloga i ta okolnost,
što se Supuk ne Čudi kad mu d.r Katnić
javlja da je ranjen d.r Mato Grubišić, s te
strane nema dakle polakšice ili oproštenja
Ivanu Supuku. Ali se nemože uporaviti ni
„pravedna obrana od sile", jer ta ima mje-
sta samo onda kaci čovjek napadnut nemože
da nikako izbjegne; dočimje Supuk ne samo
mogo pobjeći, u slučaju da je bio napadnut,
već se je svojevoljno povratio natrag kad
ga ostavio „pobratim" Petrićević i došo je
prama Grubišićevoj družini. Supuk dakako
na razpravi je tvrdio da je bio na-padnut,
da je tad uzmako, ali da su dostigli i t. đ.
Nu ovdje opaža g. Cipiko da je Supuk u
raznim svojim izpovjedkama u očitom protu-
slovju. Kad su ga prvi put izpitali izjavi
da kad je vidio da će ga družina napasti,
da je pobjego, ali oni da su ga stigli i stali
udarati sa svih strana dok ga nepovališe na
tle, tad da je on u očajanju bez da iko o
pazi dočepao se noža, povadio ga i stao s
njim sliepo udarati. Kad su ga drugi put
izpitivali, malo dana kašnje, biva dne 16
kolovoza 1881, izjavi izmed ostaloga, da
kal je ranio Grubišića samo dvie osobe bile
su kod njega, biva Jero i Mato Grubišić,
koji da su ga bili napali i t. d. Mjesec dana
kašnje, biva dne 20 rujna 1881, izjavi, da
je potražio pobjeći i učinio oko četrdeset
koraka, kad su ga skoro bili dostigli Jero
i Mato, tad da se je obrnuo i nožem udario
p. Mata. Sto pako kaže na razpravi ? Na
razpravi izjavlja da je mogo podpuno po-
bjeći, nu da su mu od uzrujanosti noge
drhtale.... te da je pobjego prama kafani,
dakle prama protivnicima. Od straha mješte
da bježi kući, pošo prama protivnicima, i
to nožem u ruci. Risum: teneatis amici?! Iz
svega se vidi kako Supuk nije neobičan
obtuženik kako je uztvrdio dr. Giljanović,
komu se može vjerovati. Supuk je u očitom
protuslovju, iz kojega jasno i bistro provi-
ruje, da on nije bio napadnut, već da je bio
napadačem, te da je kriv barem ubojstva.
S toga i drž. od. Cipiko na koncu pozva
porotnike da promatrajuć sve ove okolnosti
sude po saviesti i po osvjedočenju, koje su
tekom razprave zadobili, neobziruć se na
ništo i neslužeć ikomu doliš jedinoj istini,
jer, zaključi liepim riečima: ko služi istini,
Bogu služi! — Za državnim odvjetničtvom
progovori zastupnik gradjanske stranke d.r
Paštrović a za njim odmah branitelj d.r Gi
ljanović, koji se silio da dokaže neke stvari
i vještim riečima tražio, ko što je običaj
kod branitelja, da uvjeri o podpunoj nevi-
nosti obtuženika. To je u dužnosti branite-
lja, te mu niko nije mogo zamjeriti, ali
svakako mu se imalo zamjeriti kad je hr-
vatskoj dvanaestorici htjeo da zaniječe po-
litička načela, jer da kod njih nema no po-
litičkih strasti — paziti je da je tu bilo i
osoba, koje su svršile i više nauke — d.r
Giljanovića moglo se upitati: zar po tvom
laktu mjeriš? Zamjerit je d.r G. i to, što
se na svaki način napinjao, da stvari dade
političku boju, te je napokon izrječito na-
glasio utjecanje i pritisak s višega (influenze
superiori), sasviem da je g. Cipiko u svom
govoru, riečima iz kojih proviruje istina i
podpuna čistoća, opazio kako svaka strana-
čka natruha ima biti daleko od onog sveti-
šta pravde. — Za braniteljem ustaje g. Ci-
piko na novo, ne da pobija branitelja, već
da odbije sumnju, koju je d.r Giljanović
bacio na državno ođvjetnietvo, koje je sa-
vjestno i po zakonu postupalo, te moli bra-
nitelja da primi ovu izjavu. D.r Giljanović
na to odgovori da on nije baš govorio" o
pritisku na pr. starije vlasti, jer da ima i
drugih pritisaka, koje on nezna kako da
označi i tad sdjupi „Nar. List", koji mu
je malo prije donošen i koji u posljednji
čas htio bi uplivati na porotnike (Pred-
sjednik zazvoni). Ovaj „osobiti prizor" bio
je po ćeifu Srpskomu Listu ! Mi smo u po-
sljednjem listu donieli rieči „N. L." i još
nemožemo razumjeti u čem je ta „presija" ;
da nebude po onoj: reci mi da ti nerečem.
— Po govorima drž. odvjetničtva i branite
lja predsjednik Gjunio sakupio je u kratkom
govoru sve podatke i protumačio razna pi-
tanja stavljena na porotnike, koji se zatim
odaljiše. Kad su se nakon tri četvrta po-
vratili, predsjednik porotnika pročita odgo-
vore. Na pitanje o umorstvu svi dvanaest
porotnika odgovoriše sa ne. Na pitanje o
ubijstvu trojica zaniji kase (dakle po toj trojici
Supuk nije ubio p. Matu, sasviem da isti
Supuk izpovjeda), a devetorica potvrdiše; na-
pokon osmerica potvrdi da je Supuk ubio
p. Matu Grubišića u nesvjestici i tim je Su-
puk oprošten i pušten na slobodu. Predsje-
dnik to proglasuje u ime N. V slušaoci
primaju odobravanjem.... neki grle Supuka
i s njim se cielivaju... drugi psuju, vriedjaju
i pljucaju neke slušaoce neki srpski „de-
lija" M. B—ić popijucao si sve ruke... ni
smo imali vremena da vidimo da li si je
poslie oprao crnu obrazinu. ') Izadjasmo iz
„svetišta pravde".... Iste večeri Supuk je
sjedio u „srpskoj" loži u kazalištu i slušao
Sakespeareova „Otela"; dva dana kašnje
odputovao u Šibenik, gdje nekoličak srba i
autonomaša primiše mučenika „srpsko au-
tonomaške zajednice".
o jp i SL 1.
Komiža, 6 studenoga.
Danom svih Svetih mi dočekasmo i liepu
drugu zgodu, što nam je svetim veseljem
srce napunila, jer je taj dan naš nado-
budni mladomisnik m. p. Don Vicko Zanchi
odpjevao prvom sv. Misu.
Jutrom rano slavjenje zvona i pucanje
mužara, vješanje sagova i prigodnica pje-
sama, siećalo nas na veliko sveto djelo, na
koje se mladomisnik spremao. U 10 V2>
praćen od najvidjenijih u mjestu, zaputio se
iz svog narešenog doma put parokijalne
Crkve, da tamo zavapi Presvetomu : „Slava" !
Nebilo srca u crkvi, što tada ne posta tako
meko, da u radostne suze neudarilo! Sve
onda slalo vruće uzdahe Višnjemu za mla-
domisnikovo zdravlje i sreću.
Poslie sv. Mise, pri kojoj pomagahu dični
starina v. g. župnik Borčić, te vv. gg.
Brajčin i Petrić, odputi se naš Don Vicko
sa častnom povorkom kući, gdje je primao
čestitanja. Stigne mu u to doba i raznih
brzojavaka, ocl kojih odlikuje se ona prija-
telja mu zadarskih, mladih bogoslovaca.
Nakon kratka odmora odputiše se iznova
k župničkoj Crkvi, da obave ofieij Svetih i
Mrtvih, a zatim svi se svatovi skupe u pro-
stranu dvoranu, gdje se je trpeza pripravila.
Veselo se je stalo i ugodno se do devet i po
u večer vrieme provelo, sve u družtvu naj-
izbranijih mjestnih lica.
Čule se i mnoge zdravice: Sv. Otcu,
kralju i kraljici, kraljeviću, namjestniku,
biskupu Strossmayeru, a naosob sreći mile
nam majke Hrvatske, koje su pak sve bile
jednodušnim srdačnim živio popraćene.
Pirovalo se je i sutradan ne manjim sjajem
neg prvim danom, te se je čestito družtvo
razstalo, želeći mladomisniku čestit život,
svuda cvatnju sreće, te vienac neumrle slave.
Malo Grab je na Hvaru, 10 studenoga.
Jučer prisustvovah liepoj svečanosti, koja
se obdržala u ovom selcu u proslavu bla-
goslova nove crkve. Nije mi nakana, da
zadržim čitaoce dugim opisivanjem slavja
pripravljena u ovom skromnom mjestu, već
ču o tom samo na kratko kazati, da je
čitavo selo ko u pirnom ruhu bilo nakićeno,
crkva ukusno narešena, doletilo iz Hvara i
iz Starogagrada pa iz obližnjih sela množina
gostova: svi sjajno dočekani uz pozdrav
hvartske glasbe. Obavio je blagoslov crkve
Prečastni Dekan Marinković uz prisutnost
drugih svećenika. Veselju ni kraja ni konca.
Sve u redu i divnom skladu. Oh, liepe li
ti i moćne rieči: mir i sklad! Da, ovo je
što me uzhićuje, te me potiče da koju re-
čem na pohvalu ovog pučanstva.
Malo Grabje, kako mu i pridjev kaže, to
je maleno mjestance, koje broji samo 130
cluša. Do koje godine natrag sprovadjali ovi
pučani jako tužne elane, a to, jer ih golema
nevolja t.ištila. Uz svu i naj marljivi ju nji-
hovu čeličnu radišnost, ljetina bi ih mai
da ne vavjek izdala, te su jadni uprav
kukavno životarili. No, Bogu hvala, bilo pa
prošlo: sinulo sunce i pred njihova vrata!
Blagodat božja ukazala im se obilna ugori
i u vinogradu, pače, kan da će Bog napla-
titi muke strpljivo prokušane, otvori im uz
to novo drago ci eno blago: pružio im naime
zlatna cvieta, t. j. buhaČ. Siećajuć se vele
dobro Evangjelskih rieči „Tko se uzvisuje,
bit će ponižen", znali oni okoristiti se ovim
znamenitim darom, jer i ako su uzkrisili
glede materijalnog blagostanja, naši Malo-
grabjani u njihovoj dobroćudnosti, kojom
su se svedjer odlikovali, uzdržali se nepo-
kvareni. Pače ni to nije sve. Da izkažu
Svevišnjemu žarko ćustvo harnosti, začmu
plemenitu miso da Mu podignu sveti hram,
prvi u njihovu selu. Krasna li i pohvalna
zamišljaja! Čim bi od njih priobćen Vele-
častnomu Don Stiepu Milanoviću, dušobri-
žniku u Velom Grabju, a po njem i Pre-
svietlomu Biskupu D.ru Andriju Ilijiću, bo-
goljubni župljani nadjoše iskrena i podpu-
na povladjivanja, te im on čas spomenuta
gospoda bijahu otčinskom skrbju spremna
za lašnje ostvaranje tog dičnog kršćan-
skog poduzeća. Ohrabreni po taj način da-
doše se na poso; pa nit naporni trud, nit
žrtve kojim se podložiše njih neustrašiše u
započetom radu. Istina je: sloga pravi ču-
desa! Oni su doživili što su zaželili: crkva
u dvie godine žurno je sagradjena, liepa je,
obskrbljena sigurnom glavnicom, ukrašena
opravami i ostalimi potrebitimi sredstvi baš
kako se pristoji, te se bez pretjerivanja
može tvrditi, da imaš čemu da se diviš.
Ovdje mimogred spomenut ću, da sve o-
bitelji u Malom Grabju pišu se prezimenom
Tudor, a izmecl ju članova istih naći ćeš
dobrim dielom i krstno ime Todoi*, ili kako
oni zovu Tudor. E dobro: ovi seljani iza-
braše radi toga svojim glavnim pokrovite-
ljem sv. Todora.
Neda se ovdje završiti, a da prije ne-
spomenem ćustvom zahvalnosti onu odličnu
gospođu, koja su, štono rieč, uprav natjecala
se, eda taj veliki podhvat u ovom selu i
sborom i tvorom čim bolje podupiru. Ta-
kovi dobrotvori jesu: Presvietli D.r An-
drija Ilijić biskup hvarski, velečastni Don
Stiepo Milanović, profesor Don Jakov Bo-
glić, slavna obćina hvarska i trgovac u
Staromgradu g. Andrija Ljubić.
Svakomu od navedene gospođe, a i o-
stalim osobam, koje rad kratkoće nemogu
ovdje spomenuti, nek im je do znanja, da
mogu biti stalni, da vruće molbe što ovi
seljani Bogu prikazuja, izprosit će najiza-
branije darove svojim dobrotvorom.
Malograbjani! Radujem vam se pri uzdi-
gnuću vaše krasne crkvice, te vam od srdea
kličem: Evala! Zivili! Najtoplije pako nek
vam je preporučeno sliediti i nadalje saditi
u srdee nježne djece klicu vaših krjeposti,
uzgajajte ih ko i do sada dobrim izgledom,
pa ćete se nauživati sladkog zadovoljstva,
da će se vaše ime ovjekovječiti u zahval-
nom potomstvu. —,v.—•
Makarsko Primorje, 8 studenoga.
Kad zauzda Noktašević Lole
M. B., srpski poštenjak, nedavno je potvorio
podpis nekog katoličkoga popa i podpisao mje-
nicu na njegovo ime..,. „Srpskog" li poštenja !!
Lole griska sa Pilina zuba . . .
Pucka pjesma.
Koja grehota, da se do nekoliko dana za-
tvara tršćanska izložba, jer imamo krasnu
brckulju u Makarskoj ; pa bismo ju odpre-
mili put Trsta da vide mudri ljudi kakva
je ova živinica, koja se toli koci nas pjevči
i ponosi sa svojom mudrinom i velikom lju-
bavi napram Primorcima i Makaranima. Nije
ovo obična brekulja, ni poznata živinica,
koja upljuvak baci i usmrdi; jer ovu borme
znamo, pak nam se i sama očituje što i za-
što je. Naša uzor „brekulja" došla je sa
velikih škola, ovjenčana dokturstvom, razu-
miete, napirlitana previjanoseu Macchiavel-
lovom, ukalupljena po kalupu Darvinovu,
nadojena prefinim teorijam, koje zdrav ra-
zum nemože da shvati. Prosti nam Bože, pravo
je čudovište. „Pilića" se podigla, pak hoće
da sve prepila, nek posahne, što njoj neda
da se popne na visine, za da svoj veliki
patentirani „Ego" uzdigne na Primorsko-
Makarsko čovještvo i poštenje, Na žalost
njezinu uletjela medju sgoljne hrvate i ka-
tolike; medju narod, koji ima zdrava ra-
zuma, koji je navikao ljubiti i cieniti Vjeru
pérazioni per terra, dappoiché fatto ìnutii
spreco di forze, secondo i cronisti di Ragusa
veramente gigantesche, è obbligato di riti-
rarsi col suo esercito, chieder pace per lasciar
libera Ragusa, dove nel 1170 trovò onore-
vole asilo, quando sfuggiva le ire dell'irn
peratore greco Comneno.
Un altro principe della casa Nemagna
diede pure non lievi molestie alla Repub-
blica. E questi fu Velcano figlio di Stefano,
altrimenti Simeone Nemagna, nemico dei
Ragusei, poiché non potè venir con loro a
guerra aperta, danneggiò il loro commercio
nei suoi stati, e riaccese le turbolenze reli-
giose tra il vescovo di Antivari e il suo
metropolita.
Non tollerarono i Ragusei che colla spada
d'un scismatico venissero oppugnati i di-
ritti del proprio arcivescovo ; però quando
videro che il Papa Innocenzo III., riformando
la disciplina ecclesiastica, a mezzo dei suoi
legati nei paesi soggetti a Velcano, innalzato
anche avea di sua autorità la sede eli Antivari
in metropolitica; da sinceri cattolici si accon-
tentarono, e mostraronsi riverenti alle deci-
siòni del Supremo Gerarca, talché accolsero
con letizia e somme dimostrazioni d'affetto e
cortesie i legati, quando reduci da Antivari
passarono a Ragusa per raccogliere dei sus-
sidi a favore dell'impresa di Terra Santa.
medi).
Bje li sv. Petar 11 Miniti?
Iz Pokrajine, koncem rujna.
Bez uvrjede pravovjernih nebi se moglo
ni pretresivati pitanje o dolazku sv. Petra
u Rim, jer je to već u pravom smislu rieči
katolička istina, da njekih kivnika na to ne
nudja me drzovitost ; koji uzprkos cieloj
predaji ipak hoće se o tom da bave, kao
da stvar nije riešena nego dvojbena.
Kad nazad desetak godina odmetnik Ga-
vazzi i ini zašlaci u Rimu o dolazku sv.
Petra u Rim nedospitne konferencije držahu,
najzad pozvaše svećenstvo Rimsko na javni
priegovor u Palazzo Sabino. Svećenstvo s
dozvolom sv. Otcà primi se izaziva. Gavazzi
i družba posegoše Vavilonom, te k<5 Vavilon
sunovrataše— cecidit Babylo; prihvatiše se
mučanja sv. Luke, te umukoše viekom, a
neki protestanat ostavljajući dvoranu izjavi :
sbilja do danas nijesam za istinu držao da
je ovdje u Rimu pravo bio sv. Petar. Istina
je Što je 0 tom nas Cave rekao. Evo tih Ca-
vievih rieči po ondašnjim viestima ako jih
óè dobro spominjem: „Mi tvrdimo dajesv.
} „Petar bio prvi biskup Rimski ; navadjamo
^svjedoke Injacija učenika sv. Petra ; Papiju
Jg* „Jeropolitanskoga slišatelja sv. Ivana Evangj.;
„Irinea Lionskoga učenika sv. Polikarpa ;
„Dionisa Korintskoga, Tertullijana, Kaju
„sveć. Rimskoga, Origjena. Poslie toliko
„častnih imena tko bi ikda mogao sumnjati
„0 stvari toli poznatoj" ? Kave je na čistacu,
prem je malo svjedoka zazvao, a to je pro-
testanska closliednost kojim mnoga svjetlost
oduzima vid; pa je izostavio Klementa
glavnoga namjestnika Petrova u njegovoj
odsutnosti od stolice Rimske; Petra i Kle-
menta Aleksandr., Jerolima, Eusebija; Orosija,
Izidora, Augustina, Ambroza, Prospera, Epi-
fania, Kasijodora, Theodoreta i drugih na
stotine, koji opisaše dolazak Petrov o godini
42, njegovu borbu prot poganstvu i Simonu
Magu, njegovo mučenstvo, smrt, grobnicu...
Mogao je navesti i drevne izrede Rimskih
biskupa bilo spisane, bilo slikane, u kojih
Petrovo ime ili slika na prvom je mjestu.
Caveu dosta bje nekoliko otaca spomenuti,
da dokaže razložno svoje uvjerenje. Sljed-
benike te protestanske laži ciela poviest
nemože da pobije, kad ovo posljednje vrieme
Theofil Vrienios u 'AXvpeta odkazuje Petrovo
biskupovanje u Rimu. Čudo, da je magistra
vitae tako brzo iznevjerila se svojoj zadaći !
Vodo mamertinska presuši se, da te hodo-
častnici zaborave ; a ti tamnico razsvietli se
i pretvori u razkošnost naroda. Montoriju,
zlatni pješak tvoj obrati u pepeo i snimi sa
sebe ime Petrovo, koje si silimice usvojio
rad smrti onoga, koji te ni vidio nije. Pod-
zemnice izlazite van; budite odsle nadze-
mnice; recite da moći Petrove nevidiste.
Vatikanu drevni, a što si oholo iznio glavu
svoju, zaman se slaviš Petrom i njegovim
Priestolom, kojim se Tertullijan protiv za-
šlacim svoga vremena brani i u Rimu Petra
uzporedjuje stradanju Gospodnjemu ; a Optat
Milevitanski proti Donatistim Priestol Petrov
uzima za najglavniji dokaz; zaman ti slava
tvoja, kad dva učenjaka XIX. vieka kažu,
da Petar ni u Rimu nije bio... Pa čemu
čitati pjesan proti zašlacu Marcijonu: Hac
Cathedra Petrus, qua sederat ipse, locatum
— Maxima Roma Linum primum considere
jussit. Što će u sv. Franciske onaj kamen,
o koji se skrši Simun Mago ? Sto li ti Au-
gustine pridade nam da sv. Petar imadući
se u nedjelju boriti sa Simonom u subotu
zapovjedi post, čega slika i danas blista,
kad Petar u Rimu nije ni bio. Bje li Petar
u Rimu? Pitajmo Mlečiće, odklen im Petar
Ermagoru posla ? Ravenićanim, tko posla
Apolinara? Tuscim, kako Romulo pridje ?
Gjenovezi odkle Sira imadoše ? Odkle Gali
Marcijala i Saturna? Tko Hispancim dade
sedam biskupa? Kako se stvori Materno u
Koloniji? Numidi i Kartagjezi čim se slave?
Solin Dujma kako imade? Svi ti narodi
zahvalni su Petru na tolikim darovim od
njega iz Rima primljenim . Simon Mago,
Ermogjen, Cerinto, Karpokrat, Prapea, Mon-
tan u parnici vjerskoj podjoše u Rim; i čuv
odsudu nepovoljnu, kako nepredbaciše Pa-
pam : sto, zar je Petar bio u Rimu ? Ter-
tullijan osudjen kó Montanista, on, koji je
tentatio Ecclesiae, svašta sv. Zefferinu izreče,
oliš što mu ne zanijeka nasljedstvo na Sto-
lici Petrovoj. Od Tertullijana do Dolingera
dal sole. Se dal punto b s' imagina condot-
ta la bd, 1' angolo a b d così formato è u-
guale alla doppia parallasse del sole, onde
l'arco ed dà, la parallasse del sole 5 volte
e due decimi maggiore della vera. Per la
qual cosa, se noi stando sulla terra potremo
misurare la distanza ed, presane poi la
quinta parte e un poco più, diviso cioè il
valore della ed per 5,2 avremo la parallasse
esatta del sole.
Qui notiamo, che la supposizione da noi
fatta, di due osservatori situati alle due e-
stremità, di uno stesso diametro terrestre, se
è utile per la teoria, è però impossibile
nella pratica, perchè dovendo essi avere
contemporaneamente il sole e Venere sopra
i loro orizzonti rispettivi, è necessario, che
si trovino in stazioni tali da poter vedere
i due astri, ciò che sarebbe impossibile, se
si trovassero alle opposte estremità di uno
stesso diametro. I luoghi favorevoli per i-
stabilirvi quelle stazioni sono indicati dal
calcolo astronomico, a quel modo medesimo,
che occorrendo un eclisse di sole, il calcolo
indica i vari luoghi della superficie terrestre,
nei quali l'eclisse si rende visibile. Scelte
pertanto le due stazioni, gli osservatori si
troveranno allora alle due estremità di una
corda terrestre, onde non potranno più de-
durre dalle osservazioni la grandezza ap-
parente del diametro terrestre veduto <3
zašlacim dostatno je bilo rieti : sv. Petar
nije bio u Rimu -- pa bi jim posao bio gotov.
Luter osudjen od nadbiskupa Magonskoga
zašto se uteče Lavu X.? Oh, koliko su hi-
tropàmetniji današnjaci!
Goti, Eruli, Grci ; Vandali, Unni, Longo-
bardi; Saraceni, Bizantinci; izobćeni carevi
njemački, lutorci pod Borbonom vele sgriešiše
se kad ostaviše išta uzgor u Rimu. Alariče,
ti si griešan kad zapovjedi da se vas Rim
spali, ali da jaoh gotu, koji bi se zubljom
hitio u Lateran ili Vatikan, gdje počivahu
ostanci sv. Petra ; jer tvoj primjer sliedio
je Gjenserik i Totila, a tako i Barbarossa
Fridrik drugi, pa i vod je pustih Saracena
poštediše grobnicu Petrovu, o kojoj Zlatoustni
veli : in perpetuo non desituram.
QSliedi).
sole, come abbiamo detto di sopra, ma ne
dedurranno in vece la grandezza apparente
di quella corda: siccome poi si può cono-
scere esattamante la lunghezza della corda
e del raggio terrestre, istituita la propor-
zione tra le grandezze reali e le apparenti,
si trova immediatamente la grandezza ap-
parente del raggio terrestre veduto dal sole,
cioè a dire la parallasse del sole. Ora altro più
non resta, fuorché trovare il metodo di mi-
surare stando sulla terra la distanza ed delle
due corde che Venere, osservata da due sta-
zioni diverse, descrive nel suo passaggio
davanti al sole. Halley avvertiva, che la ed
si può misurare coi principii della geometria,
perchè conoscendo già noi esattamente il
raggio del disco solare, basta che misuriamo
la lunghezza di quelle due corde, e la loro
distanza ci sarà tosto nota. Or nulla di più
facile, che misurare la lunghezza di quelle
corde, essendo essa proporzionale al tempo
che il pianeta impiega a percorrerle. Onde
conchiudeva l'astronomo inglese, che per
osservare il passaggio di Venere e dedurne
la parallasse del sole, non occorrevano al-
tri strumenti fuori che un telescopio per os-
servare il principio e il fine del passaggio,
e un orologio esatto per tener conto della
durata del medesimo.
La Dalmazia all'esposizione agricola
austro ungarica dell'anno 1882
in Trieste.
Impressioni e note del prof. B. Mitrov%c'
(v. br. 84, 86, 88, 90, 93).
Rilevato fin qui il vero stato attuale delle
industrie agricole che riguardano i due prin-
cipali prodotti della nostra provincia: il vino
cioè e l'olio, sarebbe opera poco utile 1' oc-
cuparsi d' avvantaggio dello stato delle altre
industrie nostrane, i cui prodotti poco o nulla
giovano ad influire sulle condizioni della no-
stra generale benestanza. Ma poiché dall' e-
numerazione che ne fa V A. e dall' importanza
che egli vi dona potrebbe sembrare che la
Dalmazia in questi ultimi anni abbia fatti
rapidi progressi sulla via del suo migliora-
mento economico ; progressi naturalmente de-
terminati da una straordinaria attività ini-
ziata in tant' altri rami dell' economia rurale
per opera di quei fattori ai quali fin da prin-
cipio egli attribuisce gli strepitosi successi
all' esposizione Triestina, lo seguiremo più
avanti, procurando di essere il più possibile
brevi.
Per ciò che concerne la mostra dei rosoli,
e più particolarmente del rosolio maraschino
di Zara, esso è una specialità fd' antichis-
sima rinomanza, anteriore certo all' influenza
di quei fattori cui si vorrebbe attribuire il
progresso industriale ravvisato all' esposizio-
ne. I primi allori colti da questa che è la
la sola industria che in Dalmazia merita di
essere chiamata col suo vero nome, risalgono
al 1856, nell' occasione della prima esposi-
zione mondiale di Vienna. Questa industria
si mantenne sempre eguale, e se la sua ri-
nomanza ha in oggi valicato gli oceani, e
se in altré parti della provincia ne fu con
buon successo imitato 1' esempio offerto dalla
nostra capitale, di chi ne è il merito ? Quali
somme e da quali fondi furono esse impie-
gate ad incorraggiarla, a soreggerla; quali
istituzioni a diffonderla? — Lo sviluppo di
quest' industria è dovuto alle premure e al-
U SMRT
LJUBLJENOG UČENIKA
NADOBUDNOG JEDAN AESTG0D1ŠNJEG MLADIĆA
Antuna Petrića.
Istom, milko, jutro osvanulo
Čestitog ti ovozemnog danka,
Istom mladost-cvieće zadahnulo...
A vaj usnu sred samrtnog sanka!
Već budućeg vidjelo se, čulo
Obilježje sjajnog ti postanka;
Ko bi rekó bio, da će tru'lo
Tielo ležat mirno ovog danka ?
Ko nećuti nesnosljiv gubitak
U teb' nado domovine drage,
I utjeho tužnih roditelja ?
Pogledj' na nas, naša diko velja,
Ozgor, rajski gdje ti je užitak;
Žalost svladat, izprosi nam snage.
Komiža, 2 studenoga 1882.
U znak ljubavi i mile uspomene
učitelj
Jakov Marinković.
l'attività di singoli e fra questi di tala^f
quasi analfabeti, che seppero giovarsi <J-e}
proprio naturale ingegno nel rintracciare fl
modo ed i rapporti in cui ne vanno commi-
sti i principii, da meritarsi coi loro prodotti
le migliori distinzioni. Ce lo creda il prof:;
Mitrović. a queste condizioni pur tropjjo« ci,
siamo a tutt' oggi con tutte le patrie indù*,
strie.. :
L' acquavite migliore si ritrae dalle vinacce
non torchiate; la peggiore da quelle che ven-
nero sottoposte alla pressione, e più in
sulle condizioni di questa industria e sulla
manipolazione di questo prodotto da noi noii'
si hanno cognizioni. L' eccezione che si pafr
fare pei prodotti del Dr. L. Dojmi, del D.*
P. Uić e dei fratelli Didolić è rigorosamente-
limitata a questi tre o ad un pajo ancóra di'
produttori. La generalità segue le pratici^
del secolo passato, che il prof. Mitrović deve
conoscere molto bene dall'epoca ch'egli ditf
morava fra noi. Ebbené sappia,' che ancori
la generalità dèi nòstri produttori distilla le'
proprie vinacce nel lonac (vaso di tetra M
forma allungata) e che gli alambicchi, se pur
se ne è moltiplicato di alquanto il num^,1
per ragioni di economia, sono sempre quélì'e1
solite calđaje con cappello a due tubi retti-
linei paralleli, attraversanti un tino pìem?
di acqua, che viene a forza di tràccia empito
e vuotato. Siamo purtroppo àncora a' quella'
di dover con pezzuole bagnate in acqua fredda
contribuire al raffredamento dei tubi, là ov' es-'
si emergono dalla tinozza. La meritata ec-
cezione fatta per le tre ditte ricordate, an-
zicchè dovuta a qualcuno degli ormai troppo
noti fattori, che avrebbero influito a miglio-
rare le condizioni agricolo-industriali della
provincia, essa è prodotto della privata ope-
rosità, attinta particolarmente in Francia, il
paese delle industrie, e sostenuta coi mezzi
individuali di quelle firme.
Che la bella mostra poi che la Dalmazia
fece all' esposizione Triestina coi suoi pro-
dotti in mele e in cera, e che le onorili-! . . ' i -i od
cenze per questi aggiudicatile sieno frutto
delle sue speciali condizioni, chiamate giu-
stamente dall' A. „favorevolissime alla coltura,
delle api," anzicchè del migliorato sistema eli
governo, lo prova ad' evidenza il fatto, che
da un luogo della provincia, uno dei poclii,
produttori concorsi ed onorificati all' esposi-1
zione, andava giorni fa in cerca di chi lo
istruisse nel modo di usare gli alveari a favo
mobile. La cosa è un po' strana,_ n' è vero ?
Eppure è proprio così ! —
«
Opazke iz južne l>altnacije.
Dubrovnik, 30 studenoga. .
,,U borbi je život/' al naši to neuv&žilip
možda i nepredvidjeli na što će se doćiq
Prispjelo pak gvozdeno Bachovo doba, «
njih obuzeo žalostni nemar,; te pustili da;
voda teče niz rieku, i prekrštenih ruka gle-r
dali gdje im se danomice suši ugled i.odu-
zimlje davni upliv. Nemar i ubitačni nerad
uzlotrio ih sve, dok im dogorjelo ao nokata.
Kad vidili da im stalo pod nogam tle pro-
padat, mješte se probuditi, i na složni rad
se odvažiti, koga nije nužda amo prikovalaf
stali razbjegavat se, te liepa kita odličnika
nastanila se njeki u Mletcima, njeki u Trstu,
njeki drugovdje. Ono malo naših činovnika},
kad se mirovine dočepali, bjež brže bolje,
iz Boke, i oni drugovdje tražili počinka/J,
nerada. Kad se rasula Mletačka vlada, Boka.
je brojila preko 150 katoličkih pomorskih;
kapetana, nu u brzo brodovi propali; mlad
nemaju ni palja kojim da more brode, te
tko nema sreću da kod Lloydovog družtva,
nadje kruha, treba mu u daleki sviet. Liepe li,
mladeži jaoh izgubismo! za većinu odputo-,,
valih nema već ni glasali Propali brodovi»,
i pomorstvo; imućnijim ostaje liepog posieda
u zemljam, jer što je vinograda na podnožju
naših brda, to je mal ne sve naše.
Al ti je jadno uhvanje u zemlje s našim
kmetom; poslie prispjela maća na lozi, pak
nužda te prisilila prije založiti svoj posjed
napokon ga i prodat, te je danas polak našeg
posjeda prešlo u kmetove ruke. Brodova nije,
trgovine nema, zemlje propale, skupoća da^
nomice veća, pak svak bježi, te dosliédno
katoličko pučanstvo silno je brojem epalo, »
navlas u primorskim obćinama, gdje u samo
po vieka veće od pedeset po sto danas gaj
manje. • -
(ISiedi Dodatak).
KATOLIČKA
s Veritatem facientes in charitate, >
\ crescamus in illo per omnia, qui <
< est caput Christus. s
s> (S. Paul. E-ph. IV. 13.) ]
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
........ Vos ipsos, ansiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in iuenda salularMElTii (loctrina animisaue in
Heligionis amore et in ver« fidei professione rol.oran.lis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Catheđrae Petri jungitar,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
8'vjeti itreillirojlie. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu,
smatra se predbrojnikorn i za
novć. redak. Objave na 4 strani
ZEo^e»di;„nai7V7đlr7lbeV/„'S? 11T!" 8 ^"'T Z,° imrms'?°, 7 1 poSt8r8ki "•°Skovi- - »"»"Ota 'iva oiol« godinu; tko »a »vrh« jodiSte no odbijo li«
Br. 99 Zadar, Četvrtak 21 Prosinca 1882. God. XIII.
Dojđući broj radi Božičnih
blagdana iziti će u nastajni
četvrtak (28 t.)
Božični blagdan.
Božić to je neka magična rieČ za
kršćanske obitelji i kršćanske duše ;
nikada se ćustvo ljubavi ne povisi u
obiteljskom kruguvdo onog stepena do
kojeg na ovaj dan. Čija je to zasluga? To
je upliv onog kršćanstva koje od de-
vetnaest viekova djeluje u ljudstvu taj
plemeniti čin, onog kršćanstva koje
leži da od svega svieta stvori jednu
jedinu obitelj, onog kršćanstva koje
samo zna robstvo tamanit, nevolju lie-
čit, iskrnjega ljubit i podpomagat.
Pa se baš na taj uzvišeni božan-
stveni duh ljubavi danas odapinju od
vlada i vladara najljuće striele, te se
sretnim još smatraju katolici u onim
državara gdje su ministri te svete vjere
kako tako još slobodni, gdje popove,
fratre i koludrice nemeću izvan zakona
il ne gone u progonstvo, smatraju se
sretnim ako im i same biskupe neuta-
mniču ju ! Dotle smo spali, dotle zlobni
duh zasliepio kršćanske države, a to
pokle sve, što dobra i napredna imaju,
stekle su i stiču jedino pod stiegom
one vjere koja ih je izbavila iz tmina
poganstva i dala im u ruke zublju
prave ljubavi i luč prave prosvjete!
Koji tako rade, to su nizki duhovi,
neharni sinovi, koji sami u ove svete
dneve neće za iskrnjega svoga imat
izlieva ljubavi.
Al koji ljube iskrnjega svoga, koji
radostno dočikaju Božične blagdane,
pa slave Nebesku Ljubav koja je za
spasenje propaloga ljudstva uzela našu
u mri u put, katolici naime, nemogu a
da naosob u ove dane ne odpošaljn
na krilim molitve očitovanje svoje lju-
bavi Onomu koji je stupom Vjere i Lju-
bavi, sv. Otcu Papi, usužnjenu u njego-
voj vlastitoj kuci; katolici nemogu a da
se u ove vesele dane ne siete istodobno
osobitom ljubavlju kao svega svieta,
tako naosob, po dužnosti, svoga naj-
bližega iskrnjega, onoga naroda u ko-
jem smo nikli, i u kojem u spasonosno
krilo kršćanstva primljeni.
Te osobito ugodne dužnosti mi
danas vršimo, moleć da Bog razširi
svoje kraljestvo na zemlji, utješi svoju
Zaručnicu i uskori joj slavodobiće, a
blagoslovi naš zlopatnički al mili i do-
bri siromašni narod. Nu pri tom ne-
smijemo neiztaknut poimence i ne česti-
tat od srca vrloj onoj kiti svoje braće
koji se uzhićeno i požrtvovno, neu-
strašivo i postojano bore pod svetim
stiegom Katoličke Hrvatske, kličuć s
Papinim poklisarom „vivat ChroaHa
cathohca
u Zivljela Katolička Hrvatska!
Čestito življela!
Dnevne viesti.
0 uredjenju dušobrižničkih plala ne-
ma iz Carevinskoga Vieća nikakva
glasa, kao da je to pitanje bez ikakve
važnosti! Ma nitko da je o stvari pro-
slovio ! Ovaj nečuveni nemar za živo-
tna pitanja svećenstva, uz nedozvolji-
vanje najnevinijih obrta, kao što su ka-
toličke tiskarne, nije nikakvo jamstvo
za bolju budućnost katoličkog elementa
u carevini. Do koga je pak to Da
nije što do nas samih katolika, do naše
neodvažnosti?
U Krivošijam kod Crkvica u jednoj ba-
raki, gdje su se radi studeni grijali, zaspali
i užegli se petnaest radnika. Jedan je već
umro, a po viestim što odotud primamo, neće
nijedan preboljet. Potanje u dopisu u doj-
dućem broju.
Glasoviti Arabi paša, osudjen na
doživotno progonstvo, ukrcao se na en-
glezki parobrod koji će ga odvesti na
otok Ceylon u Indostan.
Španjolska. Cortes (komore) su španjolske
na okupu i sadašnje zasjedanje ko da ee
biti najvažnije od svih zasjedanja od restau-
racije pa do danas. Maršal Serrano hoće da
pokuša izmieniti ustav od g. 1876 sa usta-
vom od g. 1869, osjegurajuć, tom promjenom,
obraćenje demokrata i republikanaca na
monarhičku miso i njihovu privrženost Al
fonsu XII. sadašnjemu kralju. Poznata su
nastojanja mar šalova prošloga ljeta i jeseni
da predobije Martosa, More ta i ostale vodje
radikalskih stranaka k svojim mislima; i
rek'bi da je postigo svoju svrhu. Slobodnja-
čka dinastička ljevica vodjena je dakle od
maršala Serrano, koji valja da izjavi nje-
zin program i njezine namjere pred Corte-
sani. I sbilja sedamdesetgodišnji maršal
ustao je u Starovieću, da izpuni svoju dužnost.
— Predsjednik ministarskoga vieća, Sagasta,
odgovorio je vojvodi della Torre, pobijajuć
njegove misli. Sagasta, u skupštini koju je
prije držala većina Starovieća, izjavio je o
novoj ijevičarskoj stranci: „Ako joj je cilj
pomiriti slobodu sa vlašću stalne moći; ako
želi okriepiti monarhiju i izrieeno pri poznati
legitimnu dinastiju; ako kani u jednu rieč
smiesiti sjajno svjetlo slobode sa sjajem
prestolja — dobra nam došla; mješte da
joj stavljamo prepona, rado ćemo joj pri-
pomoći. Ali ako stavlja uvjeta, koje mi o
tvoriti monarkiste nemožemo primiti i koji
se suprotive našemu poštenju, tad ćemo se
sa svim našim silama proti njoj boriti". Po
ovom ko da prvi ministar nevjeruje u svem
iskrenosti Serrana i njegovih prijatelja, a
možda se boji da bi mu Serrano mogo
oteti stolicu. Uz to lukav Sagasta, vi-
deć kako je mnoga prednost na Serranovoj
strani, obećaje slobodnjačkoj Španjolskoj
sve ono što i njegov suparnik, ali uviek na
monarhičnom temelju. Možda se Sagasta i
Serrano izmire na temelju ustava 1869. g.,
što bi bilo u volji i kralju Alfonsu, ko što
neki kažu, jer da bi se tim osnovala velika
slobodnjačka stranka, koja bi zadala uda
rac prevratu.
ilž li sv. Petar ti Rimu?
(Konac v. br. 97)
Nu: ako sv. Petar bi u Rimu i tu stolo-
va, zašto Lin i Klit prije Klimenta spomi-
nju se na stolici Rimskoj? To je pripisati
Klimentovoj skromnosti, što je dao predno-
sti toj dvojici; a i providnosti koja je ovim
namienikom Petrovim pod konac I. vieka
za života učenika ljubavi (Iv. Evangj.)
hotjela izvršiti Petrovu vlast nad crkvom u
Korintu. Istinitost Klimentove poslanice Kor.
isti Focij pripoznaje, dočim u njoj kudi sliku
samoleta, pričinjavajući se, ko po svoju, da
nepozna prvobitnoga smisla rieči <poTvt£, pal-
ma, koja se nalazi i u Jobu kod grčkih
prevoditelja i u nas u s. Mis., koje se pje-
vaju po hrvatskih Ž u pali (str. 11. Prinos
s. Iv. Ev.).
Milaš hoće da do 58. god. nije još nije-
dan apostol ni bio u Rimu, jer da Pavao
kaže (Rim. XV. 20): da on nije nikada
išao propoviedati, gdje su drugi prije njega
propoviedali. No Pavao na redku 22 iste
glave veli: To ms i zađrža mnogo puta da
nedodjem k vama (Prev. Vuk.). Dakle na
suprot, Pavao kaže da neko drugi propo-
vieda u Rimu. Te isti nadovezuje na red.
24: Ako podjem u Španjolsku, doći ću vam,
jer se nadam da ću tuda proći i vas vidjeti,
i vi čete me odpratiti onamo, kad se naj-
prije nasitim vas. (P. ist.). Sravniv to
sa onim što prije reče Pavao, da je gotov
i u Rimu propoviedati jevangjeljef t. j. kako
se sam izražava: da se s vama utješim vje
rom opstom, i vašom i mojom (Pr. ist.) —
i vašom, to su dakle Rimljani vjerovali u
Isusa dokle gaje Pavao još progonio. Jasno je
po tom upoznati kakvih darova duhovnih
nosi Pavao med Rimljane, da jih naime
utvrdi u vjeri njihovoj, koja se glasi po
po svem svieiu.... Taj glas za Pavla bi čin,
a za buduće nepobitno proročanstvo. Pa i
Milaš, prem da nije ko Pavao obćenik rim-
ske vjere, svojimi ju spisi čini da se glasi.
Kod Milaša spominje se poslanica Pavlova
Kol. IV. 11., po kojoj veli se da još ni 63.
godine Petar nebi u Rimu. Evo navedenoga
mjesta: Ovo su (neimenovav Pavao Petra)
jedini moji pomagači u carstvu Božjemu,
koji mi biše utjeha. Jeli ovdje govora o
propoviedanju, ili ob utjehi u uzah i veri-
gah odnosno na imenovane pomagače?
Suvišno bi bilo ovdje nizati sve one do-
kaze što potvidjuju da su Pape Petrovi
nasliednici, kad već Klit uporabi u poslani-
cami: Pozdrav i apostolski blagoslov; a Kli-
menta istočna crkva nazivlje prejemnikom
(nasliednikom) Petrovim (ot. kan. 8 pj. tr. 1.)
Dosliedno tomu bi u porabi do XIV. vieka
ustoličenje papsko na istu Petrovu katedru.
S. Injacij ant. veli da svakoj osobitoj cr-
kvi središte je episkop, svima Rim. Pa, kod
Milaša zloglasni, Ciprijan u 55. poslanici
povieda i bor Kornelija na izpražnjeno mje-
sto Fabijanovo, t. j. veli, mjesto Petrovo i
stupanj stolice svećeničke; a u 59. poslanici
nazivlje Rimsku Crkvu Potrovom stolicom
i glavnom crkvom, odkle protiče jedinstvo
svećeničko. Jeli dakle Papa Petrov naslje-
dnik?... što bi se imalo zaključiti kad bi
bilo moguće Petra oduzeti Rimu? Da Petar
ko historički lik nije ni obstojao, a kr-
šćanstvo da je basna; koje je za svoj ob-
stanak, po prilici sinagoge, skovalo Jevan-
gjelja i neke druge komade spisalo, te novi
prot staromu Zavjetu uzpostavilo.... To bi
bila nuždna posljedica od koje nebi niko
mogao izbjeći. J/v,
La Dalmazia allesposizione agricola austro ungarica deir anno 1882 in Trieste.
Impressioni e note del prof. B. Mitrović.
(v. br. 84, 86, 88, 90, 93, 95).
Non meno che pegli altri prodotti, le con-
dizioni climatiche della Dalmazia sono fa-
vorevoli ali' allevamento dei bachi da seta,
ed č appunto dovuto ali' eeeellenza di que-
ste, se alcuni degli allevatori hanno potuto
eonservare e riprodurre la propria semente
immune da malattia per un corso lunghissi-
mo di anni.
Ma non e cio che preme ali' A. di rile-
vare. Premessi pochi cenni storici sull* in-
troduzione del seme-bachi in Europa, egli
ci racconta come la nostra industria serica,
dapprima fiorente abbia nel successivo corso
Bofferto delle dannose interruzioni, per chili-
dere poi con un omaggio alla gratuita di-
stribuzione di semente effettuata dal nostro
governo provincialo, quasicche questa fosse
sopraggiunta in uno di quei momenti di
„dannosa interruzione" a rendere rediviva
questa patria industria, e quasi che alla
stessa distribuzione fosse dovuto lo sviluppo
che 1' A. vede in provincia „sempre crescente
da due decennii a questa parte" e la ,,spe-
ciale cura colla quale vi si dedico la po-
polazione".
Ma perchfe il prof. Mitrović vuole i 11 u dere
sč stesso ?
Noi non risaliremo col pensiero, sebbene
trascinativi dali' A., ad un' epoca cosl
mota, quando 1'industria serica costituiva,
come dicesi, per alcune contrade della Dal-
mazia specialmente la principale fonte di
ricchezza; chč il con fronto fra lo stato di
quest' industria allorchž Arbe pagava il suo
tributo di vassalaggio alla repubblica veneta
colla pregiata seta di sua produzione, e lo
stato di quest' industria al giorno d' oggi ab-
braccierebbe una storia abbastanza dolo-
rosa per rispetto ai nostri interessi indu-
striali, svoltasi in mezzo a quelle ottime
condizioni che 1' A. stesso ripetute volte ama
di chiamare favorevolissime. Ne vogliamo
prendere per termine di confronto lo stato
di quest' industria nei primi trent' anni del
governo austriaco in Dalmazia, il quale su-
perando 1' interessamento preso per la stessa
dal governo francese, distribuiva quantita
di seme-bachi d' origine pura brianzola; di-
spensava gratuitamente piante di gelso; fon-
dava premii per la coltivazione di questa e
per P allevamento del filugello fino all'am-
montare di f. 100, ed in aggiunta a cio pub-
blicava e distribuiva sempre gratuitamente
opuscoli sulla coltivazione del gelso e sul-
1' allevamento del baco da seta. No, poichč
le resultanze di questi confronti apportereb-tero degli sbattimenti troppo sentiti sul qua-ro prospettico della industria serica in Dal -
mazia, e tanto meno poi lo faremo inquanto
che i limiti di tempo offertiei dali' A. sono
pm che sufficienti a dimostrare il contrario
del suo asserto.
Fu appunto sul principio del decennio
passato, o sulla fine del precedente che la
vita fiorente di questa industria segnava in
Dalmazia i suoi ultimi momenti.
La scossa riportata dali' Italia per le ma-
lattie del filugello negli anni che precedet-
tero il passato decennio, aveva sollevato i
prezzi dei nostro merlaato; e, moltiplicatesi
le ricerche, essi salirono fino ad importi fa-
volosi. In seguito a ci6 1' allevamento dei
bachi andava prendendo uno sviluppo tale
che i piu fanatici mostravansi decisi di ac
cingersi ali' inconsuha impresa di sradicarr
gli olivi per sostitui x\ col gelso.
Senonchč la solerzi.
liani spinse quegli ali«
indagini sulla natura dt
di rimedii in linea terap