KATOLIČE
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
»OO^OO-J
—.".' Yos iPS0S' auziliante Deo ili dies alacriter operam Vestra® impensuros io. tuenda salutari Ecelesiae doctrina anirnisqtie m
Eeligionis araore et in verae fldei professione roboraudis {Pio XXupapinsk.listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim ci a mito :
Si quis Cafhedrae Petri jungitur,
meus esir.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostaae s PJ?EDPLATOJI plaća i lior. više, — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbroiba traje za oielu godin",
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću gbdinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 fljjvčića. Rukopisi se ne vraćaju.
JL9* Zadar, četvrtak IO O^siajj&iEL 1B93. Goa. xxiv i •iar*anauicjmamttPtam
Nov protivnik Sv. 0. Pape.
li.
Počnimo s Irskom. — Što se nje
tiče, stare naše poznanstvu, glasoviti
bezimenjak podpuno je osvjedočen
da Sv. Stolica, to toliko da dobije
prijateljskih odnošaja sa engleskom
vladom, požurila se (g. 1883), da obie-
lodani list „De ?arnelliolist. boji,veli
bezimenjak,„počiva na načelu,da Sve-
ta Stolica ima pravo i dužnost popra-
vljati mnenja i upravljat djelovanjem
katolika u svim političkim pitanjima,
koja se odnose na dobrobit Crkve,
bilo to izravno ili neizravno".1) Ovo
načelo, nadodaje bezimenjak, nije ni-
kad bilo priznato od Iraca, te ne-
koliko „Nadbiskupa i Biskupa u Ir-
skoj očitovaše g. 1825, pod za-
kletvu, pred nekim povjerenstvom
Zastupničke kuće u Englezkoj, da
nauka, koja je nijekalu ono načelo,
bijaše mnenje cielog svieta".*)
Prema tomu, kako nastavlja be-
zimenjak, i bez dvojbe u istu svrhu,
Sveta Stolica (travnja g. 1888) o~
sudila je porabu plana of campaign
i Boycutting-a, to jest sredstva na
koja su Irce napućivali njihovi poli-
tički vodje kao uzluk proti veksa-
cijam lordova, koji su gospodari ir-
skih zemalja.
U ovom ponašanju Sv. Stolice,
bezimeni diplomat vidi očito one
dvie mane rad kojih politika Lava
XIII postaje tobože štetna po inte-
rese Crkve, 1) biva kad on, veli be-
zimenjak, smatra katolike kao da su
jedino članovi Crkve, bez obzira na
okolnost, da su oni takodjer gra-
djani države, sa neodpustivim pra-
vima i neizbježivim dužnostima ;
2) kad u Irskoj podvrgava tobože in-
terese Crkve i slabih irskih katolika
političkomu interesu, kao što je pri-
jateljstvo sa jakom Englezkom.
Posljedica takva ponašauja, govori
bezimenjak, bilo je grdno razočara-
nje Lava XIII i udarac ugledu Sv.
Stolice, koji svaki katolik ima na-
stojat da brani 8). 1 zazbilj evo što
se dogodilo. Irci, sumnjeć da Papa
žrtvuje njihovu narodnu stvar na
oltaru protestantske proganjateljice
Englezke, nijesu htjeli prihvatit na-
liku Vatikana, nego toliko puk ko-
liko svećenstvo izjaviše, da Irci koji
su ostali katolici proti volji En-
glezke, odlučili su ostat i Ircima u
brk Papi.4)
* * «
Ali ove bezimenjakove tvrdnje
hramlju, jer su nešto neosnovane, a
nešto prećerane, ili sasvim neistinite.
Cilj, veli bezimenjak, što ga je
Papa imao pred očima u poslu Irske
bio je politički cilj, to jest „ne bi li
dobio rapprochement, zbliženje iz-
V Str. 461.
*) „ 464. Geffekeo, na utr. 67 svoje
knjižice prenasa ovaj komad „Contem-
porary Revieio. Evo Geffckenovih rieči:
„Les e*6ques irlandaia, lors de 1' e-
mancipation de's catholique9 en Angle-
terre en 1825, deelar&rent 8ur leur
serment devant le Comi?6 de la Cham-
bre dea Communes etre (nauka sadr-
žana u onom načelu) une calomnie
protestante*.
*) Str. 461.
) n n
medjn Vatikana i englezke vlade." ')
A tko je reko piscu, da je to tako?
Gdje su dokazi? Ti su dokazi tim
nuždniji, što na gornjoj tvrdnji stoji
obća bezimenjakova teza, to jest da
je „cilj politike Sv. Otca politički
uspieh". Da podkriepi ovu neosno-
vanu tezu, bezimenjak upotrebljuje
neosnovanu tvrdnju.
Nu uzmimo da je Sv. Stolica, u
svojem ponašanju prema Irskoj, i-
mala takodjer i cilj „ne bi li dobila
prijateljskih odnošaja sa englezkom
vladom®, o kojoj faktično Irska ovisi,
Što za to bezimenjaku? U ovom
Činu bezimenjak bi imao nazriet nov
dokaz ljubavi, mudrosti i opreznosti
Sv. Otca, koji, da zaštiti vierske in-
terese u Englezkoj, a osobito u Ir-
skoj, „potaknut apostolskom ljuba-
vlju, obraća se i na one koji nijesu
s njim združeni vezom katoličke
vjere, željan da i njihovi podanici
oćute blagotvorni upliv Crkve".9)
Podpuno smo sa bezimenjakom,
da ni za svrhu najsvetiju nije nikad
dopušteno poduzet stvar u sebi o-
paku. Ali ne mislim da je bezime-
njak uvjeren, da je u to upala Sv.
Stolica, kad je okružnicom od 11
svibnja g. 1883, upravljenom od
stožernika prefekta Propagande ir-
skim biskupima, očitovala da nemože
odobrit prošnju za g. Parnelia i kad
je to zabranila svećenstvu. Zar je
osude vriedna odluka Svetog Ureda
od travnja g. 1888, kojom se pro-
glasivala kao nedopuštena poljska
osnova i družtveni interdikt, poznat
pod imenom boy mitinga?
Bezimenjak bi imao znat, da g.
1883, kad je narodni pokret u Irskoj
bio vatra živa, razni i težki uzroci
davali su povoda uvjerenju, kako
zaklada u čast Parneilu, nije bila
svjedočanstvo ljubavi, nego je imala
služit u neke druge svrhe, koje ni-
jesu u suglasju sa obćim dobrom i
obćim poredkom, i da ona dva sred-
stva koja je Sv. Stolica označila kao
nedopuštena, kudjena su bila od svih
razboritijih članova narodne stranke,
tako da, po svjedočanstvu biskupa u
Limericku, Dra. 0. Dwyera „ta sred-
stva nijesu nikad bila prihvaćena od
National Organisation, a bila su od-
bivena i od sama Parnelia, kolovo-
dje narodne stranke, i od sama Glad-
stonea". 3)
Lažno je pak, da je okružnica
stožernika Simeonia, ili odpis Svetog
Ureda osnovao na „načelu, da Sv.
Stolica ima pravo i dužuost uplićat
u sva politička pitanja". Krepost onih
spisa izvire iz višega i obćenitijega
načela i koje je Lav XIII. jasno o-
značio u s\ojoj okružnici Sapientiae
Christianae 10 siečnia 1890.
Načelo je sliedeće: „Sto se ima
vjerovet i kako djelovat, to Crkva
uči i Papa, i to se po božanstvenu
pravu odredjuje. S toga Papa, u
krepost svoje vlasti, ima pravo su-
dit, koje se stvari sadrže u Božjoj
rieči. boje se nauke s njom slažu,
i ') Str. 461.
] 9) Pismo Lava XIII. stožerniku Nina,
| dne 27 kolovoza 1878,
| 3) Letter from the Bishop of Limerick
l u Dublinskom rThe Freeraan s Jour
r na!" od 25 svibnja 1888.
a koje ne, i u isto doba ima pravo
kazat što je pošteno, a što ružno,
i Što se ima Činit i čega se imamo
kanit, ako ćemo pšstić vječno spa-
senje: inače ?apa niti bi bio čo-
vjeku sigurnim tumačem božje rieči,
niti vodjom za dobro življenjeu.
SpSjetska Makarska Biskupija
Sv. 0. Papi.
Adresa, koja bi upravljena Sv.
0. Papi u ime spljetsko-makarske bi-
skupije prigodom Papina jubileja,glasi:
Sveti Otče! Pet je godina odkad sviet
zadivljen stajaše na pogled prizora
prije nevidjena: katolici naime s iz-
toka i sa zapada, od svakog naro-
da j jezika, jednom mišlju, jednim
ćustvom udruženi, natjecahu se tko
da podastre življe izraze ljubavi ob-
ćenitom Otcu Svete Vjere. Tom ve-
selom zgodom iz neizbrojnih srdaca
uzdizahu se k Nebu vruće molitve,
koje sastavjene u tisuću različitih je-
zika, jednu su samu želju izrazivale.
One molitve bijahu uslišane: želja će
se eto izpuniti. Riedki dogadjaj, oso
biti dar Božje Providnosti, već je
pozdravljen najveselijim uzhitom po
vasionome svietu, kojemu je po dru-
gi put dato da se divi veličanstve-
nom prizoru jedinstva misli i ćustva
vjere i ljubavi kod katolika razlr-
kanih po cielorn zemaljskom okolišu :
jedinstva, kojim se jasno odlikuje
prava Ivrstova Crkva, kojoj si Ti,
Sveti Otče, Vrhovna vidljiva Glava.
Poradi toga Tvoj Biskupski Ju-
bilej biti će na slavu Boga, na ra-
dost neba i zemlje.
Pedeset godina Biskupovanja ! Isto
je ko reći: pedeset godino mudrog
i svetog Apošlolskog djelovanja, pu-
na preobilnih zasluga. Tko da u krat-
kim potezima prikupi, Sveti Otče,
koli mnogoatručnu djelatnost Tvoga
dugog i trudnog apostolskog rada,
toli neizbrojne blagodati koje od to-
ga za Vjeru i Prosvjetu potekoše /
Da ih pamet kako upozna, dosta je
baciti pogled na svietske i crkvene
okolnosti od godine 43 do 63 na-
šega devetnaestog vieka, te nbazrieti
se na različite uzvisite službe, koje
si uzorno obavljao, sve do previsoke
službe Isusova Namjestnika.
Suvremeni spisatelji, štogod ih pi-
salo o Tebi, svi Te jednim glasom
proglasiše: Slavom Prelata, Alem-
kamenom Sv. Zbora< Velikanom u Pa-
pinstvul Tvoj obsežni, uzvisili nauk
obsjenjiva učenjake; besjeda Tvoja
rječita i živa nadahnjiva vjernike,
jača slabodušne, obara oholost pako-
stnika; Tvoje uzorite krjeposti pri-
vlače srca da sliede Božanskog Pa-
stira, te poput Apostola, i Ti, Sveti
Otče, moreš svima reći: „Sliedbe-
nici moji budite, kao Što sam ja
Krstov.u
Punim pravom dakle svi narodi
novim zanosom ljubavi spremaju se
da najsvečanijim načinom proslave
Pedesetgodišnjicu Tvog Biskupo-
vanja,
A u sveobćem veselom slavlju,
neće za ndiim da izostane ova Bi-
skupija Spljetsko Makarska, jednoč
Solinska, kojoj je na ponos da je
primila Kršćansku Vjeru od Sv. Duj-
tna, učenika Poglavice Apostolskoga.
Ova Biskupija, koja je s Božjom po-
moću, kroz sve vjekove neporočno
uzdržala Petrovu Vjeru, i koja po-
dade Crkvi Papu Sv. Kaja ; ova Bi-
skupija, najstarija u Dalmaciji, —
koja ujedno sa ostalim drilgam časti
se da je dala na sviet Velikog Nau-
čitelja Sv. Jerolima, — danas želi
da se bliže prikuči Petrovoj Stolici
na kojoj sjediš Ti, Diko i Slavo Pa-
pinstva. Oh, da Ti je znati, Sveti,
Oiče, kakova želja steže srca svih
sinova ove Biskupije, da se ničem
poklone danas Isusovu Namjestniku,
da poljube najnježnijim i odanijim
ćostvom noge Tvoje, Tebi koji za
više od polovice vieka navješćivaš
mir, blagoslov pravi puku !
Ali pošto im to nije moguće, svi
vjernici ove Biskupije ujedno sa svo-
jim Biskupom, ovim Ti načinom po-
zdrav upravljaju: Vidljiva Glavo Cr-
kve, Vrhovni Pastiru duša, nepogrje-
šivi Učitelju istine, Petrov Naslje-
dniče, Isusov Namjestniče! Te, pre-
sretnom prigodom Tvog Biskupskog
Jubileja, ponavljaju Ti izkaze nepoko-
lebive odanosti, najdubljega štova-
nja, neograničene pokornosti i sinov-
ske ljubavi. Oskudni imanjem, a!
ne vjerom, veseli su, Sveti Otče, da
ti mogu pokloniti ćustva svojih ne-
prestanih molitava, svojih gorućih že-
lja; te, svom dušom osudjujuć ne-
pravicu svetogrdne otimačine, poči-
njeue Ti od paklene sile, ćule naj-
miliju slast kada mogu sa svojim
obljubljenim Otcem dio]iti hljebac ti-
ho zna kruha.
U starodavnoj našoj Stolnoj Crkvi,
gdje za prvi put bi proslavljen Pa-
pa Sv. Martin I; u ovom drevnom
hramu, najsjanijem spomeniku pobjede
Krstove nad Belialom, na presretni
dan 19 dojd. Veljače, uzdignut će-
mo naše molbe, naše vapaje Bogu
Mogućemu, Bogu Svetomu, Bogu
Vjekovitomu za Te, Sveti OtČe, A
Ti, Apostolskom Tvojom ljubavlju
primi naše sinovske poklone, i če-
dne darove; te blagoslovi Biskupa,
Svećenstvo i vjernike ove od<>»ie Ti
biskupije, koji jednodušno iz dna srca
veselo kliču :
Živio Leon XIII!
•>•-'<>•*'> -»> »
Brzojavke Sr. O. Papi
Osim brzojavaka, jur spomenutih ili
priobćenih pri ruci BU nam i sliedeće,
sve iz hrvatskih zemalja:
Presvietli Šibenski biskup brzojavio
je Sv. O. Papi medju prvima:
Stamane con solenne pontificale ii
Vescovo, il Glero, le autoritk civili e
militari, e molto popolo di Sebenico
implorarano da Dio a Voštra Santitk
prospera conservazione. Beoediteci.
Ant. Fosco, Vescovo.
h Trogira brzoj a vlj eno j« Sv. O.
Papi:
II Capitolo, il Clero, e il popolo fe-
deie depongono oggi eaultanti ai Vostri
piedi l' omaggio della loro venerazione
e del loro amore
V Arciprete
Iz Bola:
Beatissimo Padre! Quale tributo di
inalterabiie attaccamento accogliete !ie-
tiđsime rinstre felicitazioni per la ricor-
reDza del Vostro Giubileo.
Parroco, Clero, Fabbriceria;
Confraternita.
Evo brzojavke što je poslala obćina
na Orebićim:
II Comuoe di Orebirt festeggiando il
fausto giorno del Giubileo Episcopale
di Sua Santita, colio spirito unito u tutti
i cattolici, esterna a Sua Santitk i sen-
timenti di attaccamento iiliale alla San-
ta Sede, ed implora le celesti grazie a
Sua Sautitk perehć continui ad essere
il contorto di tutto il Cattolicismo; ed
implorando la paterna .Benedizione so-
pra tutto questo Comune eselama: Viva
il glorioso Pontefice Leone XIII.
II Comune di Orebić in Dalmazia.
Iz Postira:
Iz bac fausta die propter Tuum Iu*
bilaeum magno gaudio Fabrica, Con-
fraternitas, populusque huius ecclesiae
parochialis Harni Dul insulae Brachiae
exultant speciatim.
Humillimns Parochus Thoroaa
Carević.
Iz LoŽisća :
Parroco, fabbriceria, confraternite Bo-
bovišće esultanti odierno tausto anni
versario, proatrati devotaraento Sacro
Piede innalzano Vostra Santitk vivissime
felicitazioni implorando Apostolica Be-
nedizione.
Iz Imotskoga:
Decanatus parochialis in districtu iroo-
tensi Dalmatiae numerana 24 paroecias
cum 30,000 fidelium, gratulatur, Beatis-
sime Pater, apud Deum tanta gratia va-
lere, et necasiorie capta mente et, corde
se adiungit Tuae menti, auimo, consiliis
votis et decretis, ad cmifirmandaro suatn
plenara adhaesionem, flagitans Tuam Br~
uedictionem quae addat anirnum in ex-
colmida mystica Vinea Domini.
Uaniel Bilić, Vice-Decanus.
Iz Makarske, osim obćinake:
Laetos ferimus plausus, grandia vota
promimus ob Sanctitatis Vestrae Epi-
scopale Jubilaeum uuspicati^simum. Oh
felix! Oh incolumis esto! Oh salve, sau-
clissime l)ux noster, infallibilis Ma-
gister, Lumen in coeh». Beredic no-
bis iiliis amore ficieque gaudentibas,
conclamantibus : Ad multoa annoB, San-
cte Pater, pro gloria Ecclesiaeque bon<»
et periclitantis humanae uocietatis sala-
te. Salve 1
Capitulum et Clerus ConcHthe-
dralis Macarskensis (Dal-
matia).
Iz Dubrovnika:
Vere magno cstholicorum operario-
rum instauratori /Sodalitas sutorum pe-
i rantiqua Si>. Crispioi ot Crispiniani in
i Ragusa, plnusus et gloriam in hac per-
rara Tua solemnitate consecrat, bene-
dictionemque precatur Tuam.
Bartholomeus, Broilli, Capel-
lanus I. Tezilacic, Mode-
rator.
Iz Silbe:
Benedic, Beatissime Pater, magistros
discipulo8que huius scholae popularia
masculinae, qui solemni hac die precea
et vota ferventissime ollerunt.
Director Scholae Silbae (Dal-
matia).
Ako je komu žao i teško pak traži gla
vara evo ti mu ga ovog našega za malo
i mukte, samo da iznabrajam njegove
kreposti. — Hoće li tko kamatara, eto
mu ga, hoćeš li trgovca koji odganja
svakoga iz sela a da mu samu a kesu
se saliva, ovo ga, hoće li tko bikara koji
preko caj svečanije službe Božje kolje
dere i bekari na javnoj plokatici pučkoj,
dali bi ga Trbunjci, da, li pak tko želi
progonitelja mira i napredka ja bih ga
sam pregorio, ako li bi pak tko žudio
imati glavara vietnika 1 istodobno čau-
ša vietnika ovo bi selo pregorjelo dva
čovjeka, nu ako bi komu trebovalo još
pametnije po nesreći ljudi ča u ta i gla-
vara koji znadu i krive tužbe i lažne
križe kovati, ja bih mu darovao tasta i
zeta Perkova i Durmanića, u slučaju,
pak da bi me tko upitao jesu li takovi
ljudi kako na sudu i Poglavarstvu po-
zu at i, i bez da ja besjedim tko samo
znade baciti dvie taljanski, kazao bi da
se već per truffa pri Sudu olovoričeni, a
Poglavar još nije ih ovjenčao i baš za-
teže. Sa svim, da je sve jasno i-
pak mogo bi sve tko upitati o javno-
me bogoljubstvu našega glavara, nu
mudri kupac neka nad ovakovim izjavam
ne strepi bez pare i novčića, katolički
Tribohnnj bi dao čovjeka neboga koji
DO se ni moli niti krsti a za izpovied i
ne znade; ko da veće njegovo je ! Medju-
tim jadni Trbohunju dok ne nadjes puta
i prava, pati, trpi, podnosi i u muku
na hartiji traži osloboditelja kupca,
veli ti tvoj
Seljanac.
Domaće Viesti.
Br. 11 „Hrvatske* donosi aliedeči o-
l'iloi i raznovrstni sadržaj:
Hrvati u starini. — Glasi rodu momu
(vienac zvonjelioa. Savio V. P. Bršljan-
ski: X-XV). — Za čistoću hrvatskoga
jezika. — Sviet (pjesma Humskoga). —
Misli pravog vjernika (fraoc. napisao
Lammenais. Preveo Z. Šu perina) IX-XI
— Sitne pjesmice (I. Krelje). — Knji-
ževne viesti i ocjene: Modrićeva „La
Dalmazia" (ocienio F. Radić). — O
značaju (rečenice). — Teofil Lenarto-
wicz (napisao Stj. Ilijić). — Poučne cr
tice, priče, pripovjedke: XVI. Uztrplji
vost; XVIi. Pomozi prijatelja dok si na
vrieme; XVLD. Prijateljska požrtvo-
vno st; XIX. Značajnost. — Hrvatske
narodne pjesme: Iz Lipika u Prekevele-
bitskoj (priobćuje Ivan Tomašić; Žeui-
tba Senjanin Ivana (priobćio ue. Kirin-
čič, Tućepi kod Makarske). — Šala i
satira. — Odgonetke zagonetkam pro-
šlog broja i nove hrv. nar. zagonetke.
Umjetne zagonetke. — Rebus. — Arit-
mogrif. — Različite viesti. —- Vrieme
u Zadro.
U Prilogu „Hrvatska Kruna" : Hrvat-
sko državno pravo VII- — Fran Kure-
lac o Srbima. — Ovidijeve tužne pje-
sme VID. (preveo za „Hrvatsku" F. F.
Belamarić). — Dvie žrtve jedne strasti
(crtice A. Lau5a). — Statističke viesti.
— Trgovačke viesti. — U podlistku:
„Pobjeda nevinosti",
*
* *
Vlada u Beču odredila je, da pri od-
kriću Gundulićeva spomenika ne smiju
sudjelovati korporacije stranih zemalja.
Tako barem donose neke bečke i za-
grebačke novine.
* * m
Na Tjelovo bio je svečani obhod preko
grada. Svečanost je obavio preuzvišeni
pragosp. Nadbiskup. Prisustvovali sa
predstavnici svih vlasti, na čelu im g.
namjeatnik a paradnoj odori.
Jučer je bio obbod u župi sv. Šimuna.
*
# *
Od proš. nedjelje do utorka bio je
ovdje u Zadru na povratku iz Rima
presv. spljetski biskup Nakić. S njim su
putovala i tri kanonika koji su kao
predstavnici triju kaptola združenih bi-
skupija bili u Rimu, da podastru čestit-
ke Sv. O. Papi radi sretno dočekana
Biskup. Jubileja.
» * *
0 prošastu sriedu svršile su krasne
svibanjske svečanosti na čast majke Bo-
žje, držane: u crkvi 00. Franjevaca, u
crkvi 00. Tretoredaca, a crkvi sv. Ši-
muna, u crkvi Sv. Marije, a crkvi BI.
Gospe od Zdravlja i u crkvi sv. Kr-
aevana.
Premda se pučanstvo granalo na to
liko sirana, crkve sn ipak b?le malo ne
gvaki put pune, osobito kod vlč. 00.
Franjevaca, u crkvi sy. Mihovila i a
crkvi sv. Krševana.
U ove zadoje dvie crkve držale sa se
svaka večer formalne prigodne propo- ;
viedt. U prvoj je propoviedao (hrvački)
vriednt mladi redovnik O. Alfona Mršić
na podpuno zadovoljstvo mnogobrojnog
sluSatetjsIva. U crkvi sv. Krsevana pro-
poviedao je mlad Isusovac koji je na-
ročito bio ovamo zato pozvan. Izvršan
je propoviedalae, sipije ko iz rukava, a
misaono i oduševljeno, azrokajuć pra-
vi i živi dahovni zanos a viernicima.
Zadnja večer počastio je propoviedao ca
svojom prisatnošča i njeg. preazvisenosč
pragosp Nadbiskup.
Ovoga se mjeseca obavlja u stolnoj
crkvi pobožnost Srcalsnsovu, svečanije
no dragih godina. Propovieda mladi
svećenik vlč. D. Dragutin Baliarin. Po-
sjet crkve nijedne godine ne bio ovako
mnogobrojan.
* *
U proračunu odaslanstva nahodimo
ovaj put, u odsjeku pomorskog ratnog
ministarstva, predloženo 40.000 i. za gra-
dnja nove crkve u varom Sv. Polikarpa
u Poli. U istu svrhu sabrano je dobrovolj
nim prinosima 49.295 f. Ukupni trošak
za gradnju Iznieti će 134000 f.
Radujemo se ovomu činu, jer je bila,
recimo pravo, i sramota, da grad od
33.000 duša nema nego Batne dvie, i to
malene crkve.
* * £
Došo je sinoć u Zadru presv. Kotor-
ski biskup Dr. Marčelić. U sriedu na-
stavit će putovanje put Beča, a odanle
će u Rim ad limina.
* *
Došla su u Zadar iz Jakina Četiri tali-
janca, da se pogode s vladom za prosu-
šenje vranskog jezera. Pogodba imala
bi vriedit za 50 god. Ta se četverica
zovu: grof R. Pulini, grof A, Facioli,
komendatur De Mattei i ingenier E.
Signorelli.
U subotu pala je prva, nakon skoro
devet mjeseca, obilna kiša.
*
* #
U „Dalmati" od 31 pr. mj, priobćen
je neki došle nepoznata' spis, iz 18 vie«
ka kojim se može popunit redoslied
hvarskih knezovr.. Spominje se bo u spi-
su neki Polio Zane, a to je ime došle
bilo nepoznato učenja ci tn.
Bilježeć ovu vieat, upozorujt-ruo na
ono Poilo (od Paolo), rieč talijanska,
dakako, ko što je i spis latinski, ali iz-
govarana a po tom i napisana po oto-
čkom čakavskom nariečju gdje, kako je
poznalo i dan danas a glasi kao o.
8 toga ovaj nov prilog za mjesčnu
hvarsku poviest pruža nam nov dokaz
0 velika uplivu što ga je i onda pučki
govor vršio na umjetno uvedene jez:. ke.
* * #
Od nekog doba poštovanje zapovje-
dnih blagdana opada sve to više u ovom
gradu. Ne samo što su dućani većinom
otvoreni, nego i mnoge radionice rade.
A-i vani na kućama vidjeli smo gd je
se posli obavljaju. A kako gradjani, tako
1 vojnici, Na drugi dan Duhova nekoli-
ko je vojnika javno tesalo kamenje u
Blažeković parku 1 Imaju li ta čeljad
starešina i zakona nad sobom? Sudeć
po činima, imali bismo odgovorit, dane!
*
ft #
Vlč. 00. Fran jevci na Ilumcu u Her-
cegovini žele nabaviti orgulje za svoja
crkvu i kape milodare. Kolikom se po
žrtvovnosti oko toga nastoji, vidi se po
nekim milodarim. Sama četverica Redo-
vnika darovala sa uk. znatna svofa od
300 1 (preč. O. N. Šimović 100 f, vlč.
O. A. Nuič 100 f.; O. S. Naletilić 50
f., O. A. Miletić 50 i.)
Darove sabire vlč. g. O. Leonardo
Radoš (Humac, Ljubuški).
» ft •
Bosansko hercegovačka vlada odlučila
je otvorit gimnaziju u Mostaru. 1 prave-
dno je bilo, jer je Mostar pučanstvom
i važnošću drugi grad Bosne«Herceg.
Doznajemo, da je u ovom poslu veli
kih zasluga ateko presv® Mostarski bi-
skup Buconjić, koji je lično višekrat o
tom rieč poveo sa g, ministrom Kalajem.
ft
# ft
U našim dopisim iz Komiže javljen
je onomad ne slučaj gdje su djeca raz -
bila vrč sa napisom Vira Nol.
„II Dalmata" krivi radi onoga g.
učitelja, sve jedno kao da je učitelj raz-
bio ili nagovorio djecu. To mu je hvala
što je gledao da se na mirne i liepe
srtvar svrši, Aji to sDalmatiM nije po
Ćudi i on je radi te, u sebi neznatne,
stvarce napisao na preoj strani ništa
manje nego" naročit članak i pompozno ga
nazvao „Un boceale eeUhrea. Da li nije
Dalmatov pisac tkvirn postupkom sebe
kao „boocale ceUbr^ pokazao ?
*
# *
Ugodno nam je što možemo javit, da
je preč. kanonik i gradski župnik u
Spljetu D. Mate Dvornik imenovan Taj-
nim Komornikom Njegove Svetost'. Isto
tako i preč. kan. Pavlovič iz Makarske.
Preč, mitronosni opat /Sannoni imenovan
post. protonotarom. Čestitamo !
*
* «
• *
Jučer su bili ovdje na prolazku put,
Krka vriedni Dominikanci O. A. M.
Miškov i O. Jucint. Domić. Idu na Krk
da obavljaju sveta Poslanstva.
* «
Piše nam prijatelj iz Šibenika: Po
nagovoru viteza Supuka obćinski izbori
biti će kroz vrieme trganja, da težak,
jer pri poslu, ne bude mogao pristupiti
k izboru. Nu i ovaj manevar ne će upaliti,
%
•». #
Veleuč. gg. lieČnici Dr. Srećko In-
ghini i Dr. Ivan Madirazza bili sa, na
njihova molba, stavljeni a mirovina
*
* *
Pokle ministarstvo aa bog os to vi j- i
nastavu nije još moglo da dozvoli za-
traženu naknadno dotaciju od 40.000 f.
u svrhu da se budu mogle tek. godine
izvesti do kraja sve osnove za popra-
vljanje bogoslovnih gradjevina u Dalma-
ciji, a koje su s tehničkog i upravnog
gledišta već gotove, namještnistvo je —
kako doznaje „Smotra — odredilo, da
uz popravne radnje koje se već izva
djaju, u koliko bude mogla doseći svo-
ta u tu svrhu već proračunana za 1893.
godinu, izvrše se još i druge popravne
radnje. Tako:
Crkve u Pridragi, Loparu, S, Šimnnu,
Povijani, Kolonama, Biogradu, Stanko-
vcim, Premudi, Pristegu, Unešiću, Biaku
B »siljini, Blismu, Muću donj,, Metkovićim
i Vrućici don;oj.
Župu. kuće u Tkonu, Loparu, Poaeda-
rii;, Vrgadi, Povijani, Kolonama,Božavi,
Pakoltanima, Unešicu, Oaporicama, ^vi-
nišču, Rogoznici, Slatinama, Blizoa,
Gornjem polju, Radošiću, Dubrovniku.
Bunari u Kolonama, Miriioviću, Za
gorju. Zaaioku, Sućurju, Vrnšku.
Munjovocl u Medvidju.
Staje u Srijanim i u Rogoznici.
Popravljanje sto su sad naredjma:
Crkve u Birbinju, Velom Ratu, Gorici
Rasta ni ma.
Zup. kuće na Velom Ratn, Bogomolju
a Vrboaki, Pod^radia, jKotlenicama,
Visokoj, Sriata N orić-J, /Sućurju.
Bunari u Privlači, u Barbata na Pa-
ga, Prekom, u Salima.
Samostan u B .lu.
Na 29 svibnja učinjen je iz Spljeta
u Makarsku izlet. Učestvovao nSokolu
i osoblje hrvatskog kazališta. Kod ban-
keta nazdravljeno osobito oduševljeno
slogi opozicije pak StarČeviću, Strosma-
jeru, kazalištu, „Sokolu", gdji. Stroz^i.
Milanu, dru. Miietiću.
#
# *
Na Senjskoj Rieci izbor za trgovačko
obrtničku komoro ?mtči poraz vladine
politike, Izabrani au samo zastupnici
Usto autonomne ritcke stranke i prili-
čan broj Hrvata. Značajno je, da nije
izabran ni jedan Židov, premda se tr
govina nalazi u rukam Zidova,
Braći Buljan pok. Marka u Sinju iz-
gorjela je na Tjelovo kuća. Šteta izno-
si do 10.000 f., dočim je zgrada bila o-
sigurana samo za 7.000.
* *
Na 1 doj. mj. početi će iz med ju Sfona
i Majkov& tronedjelno požtarsko obćenje.
* *
Primamo iz Šibenake okolice, 31 svi-
bnja: Čujemo da je u Tribohunju na
Markovu dok je župnik bio na blago-
sovn, iz;Šo poglavarici mjerač Nagi i
tute u njegovu odsustvu ufiinio potre-
bo vnik za pokrpanje stare kućetir.e i
Bpile. Hek5 bi kako se govorka đa ae
je njetko na Vladi zaujeo ? usjeko soju
na župnika radi neke proste i otvorite
njegove prošnje za pospiešenje novog
stana, za to se novci trate prkosno za
stari. Jadno ti je čobanu, reko bi pra-
voslavni pjevač, S. kad mu je i u toru ;
gore nego ovcam. U onom selu su pod
iztragom giavar i čauš, a rek' bi da će
tekar ovo dana i Poglavarstvo uz di- ,
sciplinarnu iztragu dati osudu i svrgnut
jih. » « *
U glavnoj skupštini hrvatskog pjeva-
čkog družtva držanoj na 21 svibnja u
Karlovcu prihvaćena je osnova pravila
za savez svih hrvatskih pjevačkih družtva,
I to je korak k sjedinjenju.
Zadaća je saveza, kako aekaže u§ 2.
udružiti sva u kraljevini Dalmaciji, Hr-
vatskoj i Slavoniji jar postojeća hrvat-
ska pjevačka družtva, odnosno hrv. pje-
vačke sborove, kao i ona družtva i abo-
rove, koja će se u buduće osnovati, te
zajedničkim silam podupirati djelovanje
svakoga pojedinoga saveznoga druž'va
i cielokupne zajednice u svrhu promi-
canja glasbene umjetnosti u obće, a na
pose hrvatske narodne pjesme.
Mi bismo rada, da se savez proširi i
na Istru, i na Bosnu Hercegovinu.
*
% *
Ministarstvo za poljodjelstvo u Beča
potvrdilo je izbor L. pl. Cambi-a kao
tajnika pokrajinskog poljodjelskog vieća.
*
» ft
Trgovina i promet a Treta pada.
Godine 1892 dojedrilo je u tršćansku
luka Hq jedrenjaca što parajača 7706
brodova sa 1,472 214 tonelata sad rži ne,
Pratim godini 1891 dojedrilo je manje
129 brodova sa 2661 tonelata.
* *
Iz Vodica : Naši seljaci, nakon što im
carski p.istuhi opaau kobile, dobiju ne-
kakvi }1Beleg-Zettelu. Ovih dana imao
sam prilike vidjeti takav Beleg-Zettel u
Roke Lasana pok. Ive. Sav je u zgolj-
noj svabstini. Na mah u vrhu piše k. k.
Staatschengsien-Depot Graz; Stuten Nr.
43 5 Poste zu Sign ; BescMdstation Skar-
dona i t. npr. — Nakon što se oždriebi
kobila, treba svjedočanstvo mjestnog
glavara, obćine — koga li, a ta je na
Beleg Zettel-u, samo ju treba popuniti i
glasi Ohige Stnte hat im M.onate.... 18
ein om., ten 18 !l Jadna Liko
što si dočekala !
U subotu predao nam je jedan otač-
benik (učitelj iz Kotara) prvu krunu
sto ju dobio, za StarČeviAev dom. Ovo
je druga koja je u ovu otačbeoićku
svrhu predat* na naše uredništvo,
Ministar predsjednik kao ravnatelj
ministarstva unutrašnjih posala imeno-
vao je mjernika Petra vit. Ere* višim
mjernikom i gradjevnogi pristava Lju-
devita Puisatora mjernikom za gradjevnu
državna služba a Dalmaciji.
* * «
Iz pokrajine; Od njeko doba politi-
čke vlasti, kotarska poglavarstva obra-
ćaju se na obćinska opravit ljstva za
obaviesti o ponašanju dotični ka koji,
pitaju dozvolu za nošnju lov»kog oružja,
da li ove prodju oružničku cemuru, ne
znamo. Nu svakako, korak smo napried,
pošto odprvo te obaviesti dobivale su se
samo i jedino kod oružnika.
* *
Ministar trgovine imenovao je poštan-
skoga a red OVIH ka Antuna Berossa po-
štanskim priglednikom, nredovndce Jo-
sipa Alesani, Artura Caonazza i Hinka
Tamina poštanskim pjenoznicima, i u
redovnike Tripa Vaieri i Klima pl.
Gbetaldi priglednicima poštanske pje
neznic.e, prvih p« t u Zadra a zadnjega u
Dubrovnika
* ft n
Primismo sa zahvalnošću LieSniČ/ci
izvještaj obće javne zemaljske bolnice u
Šibeniku za god. 1891-1892. i: Zagrebu.
Tisak dioničke tiskare.
Ovo je prvo izvješće ove vrsti za po-
kraj. bolnicu u Šibeniku. Statistični dio
je izradio veleuč. Dr B. Peričić, Slie-
di izvještaj o lithotomljam sastavljen od
veleuO. Dru Lalića, pa „razne povlesn
bolestnika" vele.uč, Dra. Peričića, itd.
Knjiga zaprema 40, strana.
Javljaju nam iz srednje Dalmacije:
Imotsko Pogl tvarstvo dalo je Nikolić Pe-
tru Filipovu 8 Lovreća knjižicu za ku-
ćarenje br. 131, u kojoj su sve obilje-
žbe na njemačkom jeziku ; rok dozvole
iztiče dnevoui 29 srpnja t. g.!
*
# *
U Zagrebu gosp. grof daje plieniti
novinstvo opozicije na vas mah: Posle
dnje dvie godino moglo ae nešto disati,
al sad je stegnulo da gore ue može. Dva
„Obzorova" suradnika čame u zatvoru.
Uz to ne p rod je dan a da ne bude za-
plienjen barem jedan oporbeni List. Ide
stvar tako daleko, te nije druge, veli
„Hrvatska", već seliti se izvan Hrvat-
ske, pa iz Ugarske, recimo PeLte ili Ča-
kovca piaati novine za hrvatski narod,
jer nam nije do drugoga već da putem
tiskane rieči budimo sviest i širimo pro-
svjetu u hrvatskom narodu. Ne ima ze-
mlje u austro-ugarskoj monarkiji, gdje
je stegnuta sloboda štampe, koliko u Hr-
vatskoj, a valjda će nam priznati i g.
Crnković i g. Spevec, da nisu upravo
novinari kod naših oporbenih novina
najgoropadniji ljudi u ovoj carevini.
Bit će ih sigurno gorih medju našom
dragom savezničkom braćom i medju
iredcntistira, al nismo čuli, da se tamo
postupa sa njihovim noviuam, kao što
su „Obzorom" „Hrvatskom" i „Tag-
blattom".
% % *
Predstavnici svih hrvat, društva u Splje-
tu ustrojili su gradjanski odbor, koji će
prirediti izlet iz Spljeta u Dubrovnik pri-
godom odkrića Gundulićeva spomenika.
U načelu je ustanovljeno, da se putuje
osobitim udobnim parobrodom, a da se
u Dubrovniku ostane dva dana. Bit će
dvije vrsti izletnika: oni koji hoće imati
postelju na parobrodu, i oni koji to
ne će. Trošak za prevoz će biti razdio^
Ijen tako, da prvi plaćaju dvostruko od
drugih.. Naravno da će taj trošak odvi«
siti od broja izletnika, te se već sada
može kazati, da će za prve iznositi okolo
t. 20, a za druge okolo for. 10, bude
li samo 40 prvih, a 60 drugih. Kad bi
bilo više izletnika trošak bi razmjerno
pao, te je opravdana nada, da će se
mnogobrojnim odazivom doći i do mno-
go povoljnih ciena.. Na parobrodu će
suviše svaki izletnik, koji se prije za to
prijavi; moći da dobije i hranu. Prija-
ve za izlet prima blagajnik g. Vicko
Kataliuić, kojemu u isto doba treba do-
staviti predujam od for. 5. Program iz-
leta bit ee naknadno sastavljen prema
odazivu i željam izletnika. U odboru
au ggv Bouačić Vjekosiav, Borčić Lo-
vro, Culum Ivan. E senstadter Dr. AI~
bert, Katalinić Vicko (blagajnik), Ko-
koč Ivan, Manger Dr. Ivan (predsjednik)
Mikačić Dujatn (tajnik), Mitrović Niko-
la, Mrk ušić Anton (podpreds jednik),
Smodiaka Jozo (tajnik) i Trumbić Dr.
Ante (tajnik).
* *
Prigodom kornera za proslavu ^edam- '
deaetgodišnjice dra. Antuna Starčovića
i sjedinjenja opozicije, držana na 22
svib. u Karlovcu, kotarska oblast u Kar-
lovcu razaslala je ovu okružnicu:
...... Nekoji Zagrebčani upriličiti
će sastanak u Karlovcu, da medju pu-
čanstvom rovare proti ugarskoj državi.
•N'uždno je daklen već sada pučanstvo
upozoriti, da se nedade zavadjati.
Ualjed toga nalaže se obćinskomu
poglavurstvu, da pučanstvo odgovara od
sudjelovanja kod takove protudrzavne de-
inostracije, jer ljudi, koji takove demon
stracije upriličuju, nemogu narodu hr-
vatskomu nikakove koristi donieti, a
kada bi se njihova načela provela, mo-
rao bi narod tri puta veći porez plaćati
Nadalj
e nalaže se obćinskomu pogla-
varstvu, da obćinaki načelnik i bilježnik
na dan upriličiti ae iouajuće demonstra-
cije takodjer dodju u Karlovac, te da
tamo popisu one, koji h njihovih ohcina •
na taj protudržavni sastanak dodju. Po-
pis istih imade se tada meni predložiti,
Za točno izvršenje ovoga naloga čini
se osobno odgovoran načelnik i bilje-
žnik, pak budem li opazio, da je kod
izvršenja toga naloga mlitavo postupam,
to će načelnik i bilježnik na strogu od-
govornost, povučeni i kažnjeni biti.
Kr. kot, oblast u Karlovcu
Holjac".
Na ovo ne treba komenata.
O vierakoj snosljivosti u J5rodu „Hr-
vatska" dobiva sliedeću viest: „Uistinu
ni:>am se nikada nadao, da u koliko nai
me po utisku vanjštine suditi mogu, da*
u nutrini brodskoga „pravoslavnog" pa-
roha g. S. Kajganovića počiva isti vjer~
ski fanatuam kano i u mnogih njegovih
jednovjer nika. A da je to tako evo neo-
borivih činjenica, za kojih istinitost po-
svemašnju odgovomnfit na sebe primam*
1. Gdčna Lj, C. bila je nakanila nekoj
pravoslavnoj curici dati na poklon jednu
bi poslanstva, te sa iste bile foto-
grafane po Morćs-u i onda povraeene.
LieČnici Charcot i Brojiardel i-
zasiati tz Pariza u London, izvje-
šćuju, da se Hertza nemože prenieti.
Berlinski „Reichsanzeiger" javlja,
da je Reichstag sazvat za 4 srpnja.
^Norddeutsehe Zeitung" javlja,
da će Car lično otvoriti Reichsćag.
Millevoye pita glede Hertza, te
uz prosvjed predsjednika i ministra
vanjskih posala čita ulomke iz to-
bože ukradenih pism&, izmedju kojih
izpravu englezkog poslanstva, po
kojoj su Burdeau, Clemenceaui 2?o-
cheiOrt dobili 500 do 20,000 lira
šlerlina (smieh i prosvjedovanja).
Develle misli da je Millevoye žrtva
grdna zavedenja. Predsjednik mi-
nistarstva izjavljuje, da viada dini
sve moguće da dostigne izručenje
Hertza; stvar o ukradenim izprava-
ma bila je predata sudu, koji je za-
veo iztragu. Komora odobri sa
382 proti 4 glasa dnevni red,
kojim se žigošu strastvene i smie-
šne osvade. (Povladjivanje komore).
Millevoye i Deroulćde polažu man-
date.
U Toulonn, na 22 tek. umrlo je u
gradu jedno čeljade od kratelja, a u
području grada troje čeljadi.
f
NAŠI DOPISI.
Iz šibenske Rogossnice, 18 listopada.
Viersko je ćustvo u našem hrvatskom
narodu, hvala Bogu, duboko uvrieženo;
te je narod uviek pripravan, da iskaže
dostojnu čast različitim svetkovinam
preko godine. Nu doista izmedju mno-
gih svetaca, on na osobit način štuje
neke, koji bolje cdgavaraju njegovoj
ćudi. Medju ovima sigurno spada i /Sla-
vni Paduanski Čudotvorac Sv. Ante.
I naša varoš štuje blagdan Sv. Ante
osobitim načinom. Odam dana prije ju-
trom, o podne i u večer slavi se na-
stajućem blagdanu, a po podne u oči
svetkovine uz slavljenje zvona iznese
se na sred Crkve preliepi kip Sv. Ante
pjevanjem pjesmice: „Ako išteš čudno-
vata" i izmolenjem 13 Otče naša na
čast trinaest milosti Sv. Ante. Od o-
voga časa pak do kasne noći vidjet
ćeš kako bogoijubni ovaj puk vrvi u
Crkvu, da se pokloni i pomoli pred
kipom božjeg Ugodnika. Jutrom na
vrieme redaju se tihe Sv. Mise uz mno-
gobrojno saučešće pravovjernika, a ka-
šnje okd 9 sati uputi se veličanstveni
obhod s imenovanim kipom Sv. Ante
uz pjevanje preliepe pjesmice: „Srcem
užganim i glasi sladkimi*. Ovomu ob-
hodu po mjestnom običaju učestvuje
sva Školska mladež, od koje nekoliko
djevojčica u bielo obučenih siplje pred
kipom cvieče; dočim je povorka pobo-
žno stupajućih ljudi takova, da ju ne-
možeš okom pregledati. Osim naime i-
stih mješćana grmi amo onog dana i
svi dvorani, a suviše je vidjeti i mnogo
nostranog svieta iz Primoštena, Marine,
pa čak i iz Vlaškog. Obhod se usta-
vlja Četri puta na Četri različita mje-
stu, gdje se pred Svetčavim kipom
izmoii kratka molitva. Došavši obhod
u Crkvu, odmah se pjeva život Sv.
Ante, koji je od bogoljubnih slušatelja
pomno i osobitim zanimanjem slušan, a
zatim odmah nastane svečana velika
Misa.
Nu ova se svetkovina time nije za-
vršila, već po običaju mjesta na 15 i«
stog mjeseca župnički pomoćnik uz ve-
liko saučešće pobožnog puka, odvezao
se do podnožja brda Movra, preko je-
dnog kilometra izvan luke, gdje je u
kapeli Sv. Ante izpjfevao svečanu Misu.
Raduje se upravo svako kršćansko
srce, videći da dobri puk na ovaj na-
čin štuje svoje nebeske odvjetnike, koji
jim neće uzkratiti svoju pouioć u nji-
hovim potrebam.
V.
Umro je dobri i čedni plovanvi nad-
župnik kolegijalne crkve sv. 5imuna
u ovom gradu, u 73. god. života,
preč.
i> Josip Milin.
Župnikovao je dugo vremena na 0-
toku Ugljanu gdje je ostavio naj-
ljepšu uspomenu.
Prekojučer bio mu sprovod s ve-
likim učešćem svećenstva i gra-
djanstva. Preuzv. pragosp. Nadbiskup
dao je zadnje odriešenje.
Mrtvi ostanci preneseni su na U-
gljan-
Bog mu dao vječni pokoj!
Predjučer je bilo ovdje na prolazku 170
Hrvata iz prekovelebitske. Medju njima
i Dr. Frank i književnik Kumičić s go-
spodjom i mnogo drugih odličnih lica,
do 30 Doktora, kao 27 svećenika, i li epa
kita veleposjednika i t. d, i
Kad je stupio na obalu parobrod
„Austrija"') odpjevalo je zagrebačko
kolo narodno himnu „Liepa naša domo-
vino". Desila se na obali šaka deran-
čadi koja, govori la rama, la šćaffa, i
drugim takim „talijanskim" (I) riečima,
i izpod još dobro ne ostavljene crven-
kape stali pronosit talijanačku uljudnost
sa »vizdanjem i revanjem!! Nemo dat
quod non habet.
Naravno, Hrvati nijesu mogli nego
sažuljivat takav dokaz talijanaškog na-
predka, pa prema onoj Danteovoj: „non
ti curar di lor, ma guarda e passa" iz-
krcali se da mirno i dostojanstveno, ko
što dolikuje naobraženu narodu, posie-
te grad.
Bili su i u narodnoj Čitaonici, (čuje-
mo da na predlog Dra. Franka! U So-
kolu ne!) i tu su liepo biii dočekani
i pogošćeni.
Izpjevav rodoljubnu pjesmu opet su
nastavjli razgledanje grada.
Talijanaši ne mogli podniet videć ko-
liko su niže niže izpod „varvara" Hr-
vata, pa odkrili ponovno ljepote svoga
italskoga odgoja, bacanjem jaja i povi-
cim; „. . avronazni de Croatiu 2) i sli
čna.
Pa da slika talijanske uljudnosti i u-
gladjenosti i svoj okvir dobije, njih sto-
tinjak stadoše na obali opet revat i zviž
dati (moderna glazba!) u više navrataka
dok se parobrod odalečio od obale.
Da su ovdjesnji Hrvači jednaka po
odgoju pasmina, moglo je doć do ozbilj-
nih nereda, ali u neku bolje je bilo pu
stit proste, kS što se i pustilo, talija-
naške izkaze, neka se vidi što vrieie
naši protivnici i neka naša braća uzmo-
gnu odniet sobom uspomenu talijanaške
finoće i gostoljubivosti.*)
*
* *
Jučer je i gosp. namjestnik podmar-
šal pl. David odputovao na slavlje u
Dubrovnik, sa glazbom.
* * *
Nakon što smo odpremili bilo proša«
sli broj, bilo nam je javljeno iz Zagreba
da ide u Dubrovnik k odkriću Gundu-
lićeva spomenika i pjevački zbor hrv.
trgov- družtva „Merkur". Taj zbor je
poznat po svuda sa svoje „patriotičnosti
a imade i najbolje pjevačke sile".
* « *
Predjućer je izašo 12 svečani broj
„Hrvatske" i „Hrv. Krune" za sliede-
ćim sadržajem:
Slava Gunduliću (sa pjesnikovom sli-
kom). —• Istri, Sonetni vienac. Spjevao
') Jedan od najvećih LIoydovih paro-
broda. Unajmljen je za 8.0(J0 f.
*) Intonaciju ovom« krasnomu talijana-
škomu ritornellu čujemo da je dao
sin Hof'raiha gosp. B.! Jadan otče, ako
je istina, da si takav porod odnjibao!
3) Doznajemo, da je i nekoliko rišćan-
sitih klerika pomagalo ili poticalo na
revanje i zviždanje. Hoće ti i ovdje
gosp. Glavinić k6 u Spljetu proti hrv.
omladini zametnut iztragu? Čekamo,
da vidimo!
I. Ž. K. — Za čistoću hrvatskoga jezika.
— Prva pjesma (spjevala Dobroslava
Hrvatić). — Atala „ (pripov. Chateau-
brianda. Preveo Z. Š). — O Domovini
(rečenice). — Stogodišnjica Gjurinove
latinske slovnice sa hrvatskim tekstom
(uspomeni pisca posvetio F. Radić). —
Haramija Dos (pripoviest iz naroda.
Piše Radomir Hrvat Bošnjak). — Sje-
ver (pjesma Dobroslave Hrvatić). Knji-
ževne viesti i ocjene: 'Modrićeva „ La
Dalmazia" (ocienio 'F. Radić) — O zna-
čaju (rečenice). —Bibliografija. — /Šala
i satira. — Odgonetke zagonetkam proš.
broja. — Odgonetke umjetnim zagone-
tkam proš, broja. — Hrvatske narodne
zagonetke. — Različite viesti. Vrieme
u Zadru.
U Prilogu „Hrvatska Kruna" : Hr-
vatsko državno pravo pravo VIII —
Hrvaču (pjesma samouka Hrvata iz A-
merike). — Statističke viestf. — Ovi-
dijeve tužne pjesme preveo za „Hrvat-
sku" F. F. Belamarić) IX — Znanstve-
ni i umjetnički napredak. — U podlis-
tku ; Lav ili pobjeda nevinosti (konac).
* • #
N. V. naš kralj odielio je vlastniku
tiskarne g. S. Artale zlatni zaslužni
krst s krunem na priznanje njegove
„prospielne djelatnosti*'.
*
* *
Jutros se dogodila velika nesreća na
vojničkoj poljani kod Zadra.
Nekoliko domobranaca kopalo zemlju
izpod trošnog zida stare vojničke utvrde
i jer gornja strana ne bila ničim podu-
prta sruši se na nesretne vojnike i sasu
ih. Jedan je osčao mrtav, a četiri , su
čežko ranjena.
Gdje je oprez?
* * «
Jučer u jutro k nama došo poglavar-
stvom činovnik, da nam prijavi, da je
poučno zabavni časopis „Hrvatska" za
plienjen.
Ovo je druga zapljena ovog tromjeseca.
Cieoimo, da se nigdje na svietu nije
dogodilo, da poučno zabavni časopis
bude na 12 brojeva dva puta zaplienjen.
.SThueo Hedervarv na pr. dade nemi-
lice plienit političke Listove, ali nikad
nijedan poučno-zabaveni časopis nije
pečate ugledaa razmierno ta sreća
oli nesreća riedko zapade i šaljivi sa-
tirični List Trn, premda on draču pod
nokte podbada,
* - ^ 'j*
O junaštvim zadarskih Hotentota proti
mirnim hrvatskim građjanim doznajemo
razne epizode. Jednoga Doktora udarili
su štapom po glavi samo zato što je
nosio trobojnu vrpcu. Da je nosio ta-
lijansku ko nekad Riečani i Jakinjani,
ne M mu bilo ništa. A drugoga izlu-
pali pestima, jer i on nosio trobojnu
vrpcu. Dakako to nije dopušteni u Za-
dru, a kitit se margaritam, iztscat talija-
naške trobojnice, željet Italiju, to je sve
dopušteno u ov< j nesretnoj zemlji iz-
nimaka.
Medju Hrvatim nahodi se i dopisnik
talijanskih novina. Borme ima šta da
opisuje o dalmatinskim Kairim, tobož-
njoj braći prekomorske zemlje.
Doznajemo takodjer, da su liepi „Dan-
teovi" sinovi bili ua zidinam pokraj o-
bale sabrali kamenja. Srećom oružnici
to opazili i prepriečill opaki i sramotni
naum. Meminisse javabit.
» * *
Na 21. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva metkovske
obćine. Odabrani ostadoše g. Antun
Glušćevič p. Ivana načelnikom, a pri-
sjednicima gg. Marko Veraja, Antu,
Nikolac, Pavao Fabrić, Ivan Jerići
M&to BabiĆ i Mihovio Jeramac,
*
* «
Vlada je naredila Popravak rim. kat.
crkve ua Viru (Puntadura) uz potrošak
od 1305 for Popravak župničke kuće u
Dragovim u zadarskom kotaru, i zida-
nje, bunara za župnika, uz potro&ak od
1650. for. Popravak župničke kuće u
Slandm u dubrovačkom kotaru, uz po-
irosak od 1160 fior.; i popravak r. k.
crkve u Novigradu u zadarskom kotaru
uz potrošak od 542 fior.
*
* *
Vlada je odlučila sagradit gvozdeni
most preko potoka Bjeluštice kod Budve.
* *
„Smotra" od 21 tekućega spominje
u članku nLe elezioni in Germania" i
nabraja tri demagogije. Prva je po redu
„klerikalna" demagogija („demagogia
clericaleli) i svrštena je u isti red sa de-
magogia „progressista « sooiulistaw.
Jeli to promišljeno ? Nije li to uvrje-
dljivo?
6'to bi „Smotra" kad bi katolici (ona
voli reći po protestantska „klerikalci")
vladine zastupnike krstili „demagogia
governialeu ? Valjda ne bi begenala !
* * *
Znancim i prijateljima, koji su
me se vanredno brojno, a cienim,
radi svetih načela, koja imam čast.
da zastupam, blagohotno štetili pri-
godom imendana, najsrdačnije skup-
no blagodarim, jer bi mi cjeć po-
sala bilo nemoguće izvršit dužnost,
zahvaljujuć svakomu na po se.
Don Ivo Prodan Ured.
* * *
Tuže nam se i opet s Bolu sto se
nediele milodari za postradale. Ima već
5.000 f. (?emn se barem ne iznese stvar
na pretres, da prestanu već jednom o-
pravdane tužbe ojadjela pučanstva i
da se zna na čem je stvar.
# *
# *
Namjestništvo je potvrdilo ustano-
vljenje novog društva: Seljatko gospo-
darstvo društvo Dalmacije, sa sjedištem
u Zadru. Svrha je društvu: ćudoredno
i gospodarstveno poboljšanje naroda i
promican/e poljodjelstva, član je dru-
štva svaki punoljetni, koji od godine
do godine plaća 2 fior. taj prima dru-
štveni list mukte.
* # *
Na 19. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva u Korčuli; te
ostadoše izabrani: Slavić Frano načel-
nikom, a Nikola Cvilićević, d.r Roko
Arneri, Joso Fazinić, Antun Gatti, Petar
Depolo Beor i Pavao Vlašić priajedni-
cima.
* *
Predjučer i jučer grad (Sisak slavio
je najsvečanijim načinom 300 godišnju
uspomenu slavne pobjede nad Turcima.
Vriedno je zapamtit da slavni onda-
šnji hrvatski ban Bogu i njegovoj Majci
pripisivno je sjajnu pobjedu, radi koje
je cielo kršćanstvo odahnulc.
U Sisku još se čuva slika Majke božje
koju su ondašnji junaci nosili uoči bitke
da Gospinu pomoć izprose.
U Bogu pobiedifi bio je poklik bana
Bakača nakon pobjede.
BakaČ je bio viernik, s toga i junak.
Slava neumrla palim braniteljim vjere
i doma !
* # #
Javljaju iz biogradske okolice, da su se
ovih dana opet počeli ponavljat slu-
čajevi kradje. Tako dvama težac. ru iz
Pakoštana ukradena su bila s večera
dva ovna. Lupeži poslužili su se iste
večeri kolima Mate Bačka i su njegova
dva paripa, da brže odvezu ovnove u
Biograd, gdje su kušali iste večeri pro-
dat ih, ali ne mogli, te trkli su se i do
Turnja i tu su ih prodali, kako se glasa
za 6 fiorina oba
* * *
N. V. potvrdilo je ugovor izmedju
zaklade Fontanella i Banjalučkih trapisla,
c •
Slavlje u Dubrovniku.
Primismo danas sliedeće brzojavke:
Dubrovnik, 29 lipnja u 6 sata
15 časa:
„ Sinoć skupno prispieše izletnici
Hrvati parobrodom „Austrija". Oso-
bita ovacija Hrvatim iz banovine.
Sinoć predstava i rasvjeta izpala di-
vno. Zagrebačkim se Kolašim odu-
ševljeno pleskalo. Zaoriše himnu: ži-
vjela Hrvatska! Obćinstvo burnim, o-
duševljenim živjela! prihvatilo. Kaplja
srba izčezla u moru hrvatskih izle-
tnika. Vlada podpun mir.
*
Darovnik, 26 lipnja u 3 sata po podne.
Proslava mirna, dostojanstvena, tfvuda o-
ružnici. Veliko slavlje uz učešće ciele o-
kolice dubrovačke. Stara republika o-
svanula sva pod hrvat, zastavam. Jutrom
i kašnje silno pucanje i gromorni uzklic5,
da živio hrvat.Dubrovnik. Viencim, zastup-
stvim hrvatskim iz baDOviae, Dalmacije,
Istre, uezna se broja. Spljetaki „Sokol"
začarao obćinstvo i najzad obkolio spo-
menik. /Srbski kralj poslao vienac „pje-
sniku Gunduliću". Dalmatinski namje-
stnik David: „neumrlom pjesniku". Od-
kriće izgledalo kao ponešto službeno.
Harambašićeva himua uglazbena od
Vilhara burno primljena. Nakon od-
krića opet veličanjne hrvatske ovacije.
Najljepši položeni vienac jest onaj če-
škog naroda, kojim zasvjedočio hr-
vatstvo Dubrovnika i Gundulića. Ne-
dospitni uzklici: življeli Česi, Živjela
Hrvatska. I Srbi prisutvovaše ovomu
pravomu hrvatskomu slavlju.
Dubrovnik, 26 lipnja u 6 sata po
podne:
Vasiono srbstvo slavi Kosovo, Gjuniš,
Slivnicu. Danas proslavilo Dubrovnik.
Odpisi „Kat. Di liu
C. g. Motrilac — Brač — Boj{BK>
da bi branjeniku više škodilo nego
koristilo, stavljajuć odpust u one od-
nošaje! Znate i po činu kojim se ba-
vite kakav vjetar pu$e,
0. g. D. M. — y Bol -— Iz dna srca
blagodarimo. Živjeli!
C. g. S. T. - č. g. A. D. — č. g. M. Č.
i čč. gg. N. B , J. B.. I. B., B. B., A.
J., M. J., R. K.,I. K.,H. L.,M. I.,A.
M., P. S., N. T. T.; J. B., L. B., J.
D,. M. F., F. P , T. K., V. K., F L.,
A. M., A. P., G. L., F. V., i I. V.
Možemo po istini kazat, da nijesmo
čitali, nego učili Vaša cienj. pisma,
e da bismo se primakli onomu Sto Vaša
blagohotnost plemenito predočuje. Kad
u doba tolika truhleža u zadruzi niču
cvjetovi koji onolikim mirisom pa-
triotizma i dobrote napunjaju hrvat-
ski zrak, stariji nemogu nego Bogu
hvalit, što u novu pokolenju boljih
sila Vjeri i Hrvatskoj priprema, boljih
nego su kukavne današnje. Da Vas
Bog poživi, gg. i mila braćo, jer bu-
dućnost nije izvjestna i trebat će
svietlih umova, junačkih racžiša, da se
ni u tminam narod ne smete, ni u
p itežkoćama duhom ne klone dok do-
bri Bog pusti sunce i na naša vrata i
narod dočeka svoj pir. Hoće!
v Excelsiores ! Živjeli!
C. g. G. L. — Mljet — Prijateljsko sje-
ćanje i nakon od'eljenja, milo je, a
osobito kad je iskreno i kad iz
otačbeničkih uzroka niče. Što se nas
tiče, bratska hvala !
& g. D. - Komiža - Takodjer. Bla-
godarimo unapried na obećanoj brz.
obaviesti. Da je češće takovih!
Ć. g. I B. — Komiža — Vieran drug!
Žalimo što ne doprieamo da pismeno
na one upite odgovorimo. Nu bit će
na vrieme i kašnje Živio, hrvatski
sokole 1
ČC. gg. R, i K. — Nerežišće — Znani
ste i prokušani ste te i u pismu i brz',
čest. mili ste. Živjeli !
ČČ. gg. Dr.M. St., K., L., P.— Zagreb -
Brz. čest. onakve a od takovih od'i-
čnih otačbenika čast su nam i na-
grada. Smierno blagodarimo. Živio
Vas Bog!
č. g. O. K. B. — Pir»matovci — Na-
ručene tiskanice odaslasmo Vam na
22 tek.
Onaj sast. red izpustit, jer Vas drugi
predteko, u istom žalobnom predmeta.
Da ne, uvrstili bismo rado i radi ple-
menitog cilja i liepe pjes. forme. Ne-
zaboravite nas!
Zdravo!
Č. g. D. P. Z. - Rab - Bit ćete već
primili. Ciena f. 1:30.
ČČ. gg. Rogoznica, Komiža, i t. d. -
U dojdućem broju.
Č. g* D. D. — Imotski — Srdačna
hvala!
0. g- P. M. — Igrane — Odpremljeno
jučer.
ć. g. D. P. Z. — Lubenice — 1 Vama.
0. g. M. Ž. - Šibenik — 1 Vama 5.
izt. pr. broja.
0. g. 1. B. — Benkovac — Primismo
predplatu i ugodne bratske rieči na
v bodrenje i čest. Liepa hvala!
C. g. x. — Sinjska krajina — S naše
strane nepristranost u mjestnim pi-
tanjim, u koliko takvo stanovište nije
očito zlo. S toga će i vaš dopis u sviet.
Ono Što velite, da budite svakoga
iz mrtvila, e da se bore u čisto hrv.
smislu, veoma je hvalevriedno, jer
bez čista pravca, nema ni čista rada.
& g. B. i ost. biogr. pravaši — Biograd
Takodjer, sokolovi l Živjeli!
U. g. P. i I. B. -r Benkovac — Liepa
hvala!
Imamo da objelodanimo liep broj
predplatnih odpisa. Priobditi ćemo
ih dojdući put.
Uz to} da je toplo preporučeno
onoj gg. predbrojnicim boji otežu
s izplatom, da ne dulje dalje.
D. Ivo Plodan, vlaitnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Brsotukom katoličke hrvatske tiskarne
Hrvatski sabor u Zadru.
Sjednica od 28 ožujka.
Prisutna 24 zastupnika.
Zapisnik predjašnje sjednice odo-
bren bez opazke.
Zore pita vladu o gradnji puta
kolovoza okolo grada Dubrovnika
kroz Posat;
Gjorgji pita vladu o Stonskoj
priežbi;
Perić o glađu i nevolji u selu
Zagvozdu;
Bjankini o gradnji crkve u Ar-
banasim.
Pavić odgovorit će na ove upite
u jednoj od dojdućih sjednica. Uz to
odgovara Dru. Čingriji o gradnji žup.
»tana na Pilama u Dubrovniku, da
nova gradjevna osnova lani dobila
odobrenje, te da će u proračun g.
1893 bit uvršteno 2.000 f. kao prvi
obrok trošaka za gradnju. Zori o
odstranjenju pogibelji na cesti kroz
klanac Orsola, odgovara, da će do-
tična osnova bit što prije podastrta
vladi na odobrenje. Bjankiniu odgo-
vara o prodaji soli u Biogradu, da
je prodaja soli povjerena privatnomu
obrtu i da je g. 1886 vlada išla
obćini u susret, dozvoljujuo joj tro-
mjesečni rok za plaćanje crne soli,
ali obćina očitovala, da ona nemisli
poduzet prodaju soli pod svoj račun
i odgovornost. S togu ministarstvo
prekinulo dalje dogovore. Nego, ako
obćina misli pristat na uvjet mini-
starstva, neka se javi i dobit će
dozvolu. Odbija prigovor, da se
vlada ne skrbi za marvogojstvo i
protudokazuje, uz opazku, da vla-
dine namjere na nalaze podpore kod
ostalih pokrajinskih čimbenika. Ku-
lišiću o postupku kninskog pogla-
vara g. Karabaića odklanja odgovor
na upit, ali primjećuje, da u koliko
bi bilo opravdanih tužuba, vlada će
vršit svoju. Bjaukiniu o žalostnom
stanju javne sigurnosti u selu Raz-
vadje, odgovara, da se uije uzpo-
stavila ondje oružuička postaja, jer
je blizu oklajska postaja i jer
premještenjem postaje u Razva-
dje otegotilo bi se uadgledanje ja-
vne sigurnosti po ostalim selima.
Istomu odgovara o dozvolam drva-
renja za selo Kolane, da kriva ob-
ćina, koja kasno šalje prijave. U
ostalom vladi nije stigla nikakva
tužba radi zakašnjenja.
Žmirić pita rieč za lično pitanje.
Predsjednik mu je dava, ali ga
opominje, da će mu oduzet rieč, ako
se odaleči od ličnoga pitanja.
Žmirić-. Visoko zastupstvo vlade
i Častna gospodo desnice i ljevice!
Prošlih dana (na 26) u svom go-
voru ') htio sam dokazat obstanak
J) Mi smo ga u izvadku priobćili u
prilogu broja 20. NegO evo danas
nekoliko neobielodanjenih tekstualnih
izreka. O Buzolićevoj „nome vano
senza soggetto" odvrati: „frase umi-
liante". „Noi potremmo vendicarei ca-
povolgendola: „soggetto vano seuza
nome" (smieh). Ma noi non iseende-
reiao mai tanto in basso (Buzelić:
dopochč lo avete detto". Smieh). „Dr.
Cost, Vojnovie d' ingegno e di cuo-
re ; risponderebbe (> uzkraćivanju
talij. jezika).... varrebbe come gettare
in mare il capitano nel momento del
massimo pericolo"..,.. „Vojnović h im-
parziaie".... „La loro tamiglia fuggen-
do dalta Boama trovb asilo a Venezia."
/Spominje Domicijana i Nembroda. —
„1 Croati hanno detto che egli (Nem-
brod) deriva da „nemoj brate". Opo-
minje svećenike na ljubav iskrnjega:
„ama il prossimo..., non fare ad altri."
„Abbiamo il § 19, ma inutile, e mo-
neta fuori di corso". „Nel trattato di
Vienna fu sbranata l'idea della na-
zionalita come quella ;inconsutile di
G. 0.".... La nostra madre Italia si 6
svegliata lo stivale ha messo gli
speroni".
Govoreć o pjevanju, reče da se pje-
vaju „ben altre canzoni "(nego ona o
si) u „Sokolu" i „Sjemenistim^padoda:
„Non garantisco" ...t.„bisogna che la
giovenlu si sfoghi con innocue canzoni."
„Qui sotto terra aono i monumenti
latini o italiani. Di Croazia non un
doeumentoj non un monumento, 1' u-
nico: »aoorrerie, vaudaiiami" (Buzolii:
talijanske narodnosti u Dalmaciji.
Begenišio sam što Austrija i Nje-
mačka pružaju danas ruku Italiji.
Govorio sam o simpatijam dalmati-
naca za Italiju Netom sam izašo iz
saborske dvorano stali me saliećat
sa svih strana, predbacujuć mi, da
sam „iredentistaMoj dugi život
javnog poslovača nije bio dostatan
da me obrani od te osvade. Primjer
mojih sinova, revnih vršitelja svoje
dužnosti, takodjer nije bio dostatan
za obranu. Govori zatim o nekom svom
mncnju dalu kao financ. odvjetnik u
Mletcima za povratak nekih 20 slika
duždevoj polači. 0 dlaci da radi
toga ne bio uapšen. Ali N. V. kralj
{govornik plače) reko: Žmirić je
„un gatantuomo".
Kad N. V. kralj bio u Dalmaciji
odlikovao je na osobit način govor-
nika. Govornik veli, da se znojio za
Austriju i žrtava radi nje podnio i
da bi se stidio („mi vergognerei di
sedere in queslo luogo. se nutrissi
questi iniqui sentimenti verso quella
sacra immagine") kad bi tako hudo
ćustvovao prema onoj (kraljevoj)
svetoj slici*.
(Sad ze prelazi na nastavak ras-
prave o Školskom proračunu; ali ovo
ćemo doniet obširno pod naslovom
„Srbsko-hrvalska razprava").
Nakon razprave o školskom pro-
računu, prelazi se na točke 2—6
dnevnoga reda, koje priobćismo u
broju od 28 ožujka. Sve ove točke
biše tršene bez razprave.
Sjednica od 29 ožujka.
Prisutno 27 zastupnika.
Čitaju se upiti na vladu.
Bjankini pita vladu o uredjenju
čikole, hoće li i kad bit izvedeno
e la vostre chiese, reg ilatevi da croati).
Žmirić: cosa importa, il regalo siac-
cetta anche dal turco „II diritto
storico non vale contro il naturale"....
nnazione americana" (!)...»
Nakon eto je donio raznih citata,
da dokaže što je narodnost, zaklju-
čuje:
„La sintesi si é : la nazionalíta
e 1' estrinsecazione della propria com-
pleta personalitä, inalienabile senza
la propria volontá,"
....„Venezia... ci diede la lingua, per-
fino la ercce di Cristo". Imamo 19.
statuta sa dubrovačkim. Počimlju od
12. vieka. Napisaoi su najprvi „con un
cattivo latino, continuano con un cat-
tivo italiano e terminano con un buon
italiano". „II solo statuto di ¡Vleleda
fu scritto in eroato." Napoleun velik
g. 1809 kroz proglas gjenerala Du-
masa reko je dalmatincima: „vi ren-
do alia vostra patria". Qod. 1809 u
nekom soietu na čast Napoleunu re-
čeno je: „se l'llliria donna obblia
sui lunghi anni, é opra di lui" (Na-
poleuna). Dalmacija je „terra latino
italica" „Venezia,.. ponte di passaggío
dalla tenebra croata alia luce italiana".,
„morlacco proprio del croato", dalma-
tinac ne zaslužuje „lo spregiativo di
di morlacco". God. 1809 nadv. Ivan
reko o Dalm. „avviliti come siete non
siete piü italiani". Zatim govori kako
su nekad bile škole izključivo talijan-
ske, zakoni idem, izvjestitelj za Dal-
maciju svedj talijanac, Činovnici ita-
liani passati in Dalmazia", „pergamo"
„teatro", imena dućana, ulica i t. d.
sve bilo talijansko. Pri kraju priča o
ljubavi dalmatinaca napram mi et. re-
publici. Spominje 16.000 dnlmatiuskih
vojnika („schiavoni") koji se pri padu
republike nalazili u Mletcima i ne htjeli
ostavit Mletke. „Quei poveri sehiavom
erano croatiOni su zakopali zastavu
sv. Mat ka. Da bi ju odkopali, pita sa-
dašnje: „avreste cuore di calpestarla" ?
„E necessario il nostro sacrifizio a
voi?... Expedit unum hominem pro
populo mori... noi siauio piu di uno,,
domandiamo giustizia e nulla píü;"
t. j. „possibility di pacifica conviven-
za, senza nuocere gli uni agli altri".
Tako su mislili pravi Hrvati g. 1861,
koji porUČiše: „domandiamo solo l'u
nione del sentimentó... non tocchere-
mo la lingua italiana, i vostri funzio-
narii, le vostre leggi".
Vi ostanite Hrvati, a mi neka osta
nemo što smo, manjina. Neka svak
govori i piše kako hode. Dopustite
talijanske učionice po gradovima i
večim mjestima. „Che la lingua degli
ufficii sia a piacimento. Vívete e la-
sciateci vi vere M.
to uredjenje, radi zdravlja ¡ koristi
stanovnika obćine drniške.
Pavić odgovara Periću o gradnji
župne crkve u Proložcu. Kaže da za
Dalmaciju država troši 325.490 f.
na godinu u bogoštovlje svrhe i da
je do g. 1890 dopriniela od svoje
8,915.700
Isti odgovara Bjaukiniu o tro-
šnom stanju župske kuće u Ra-
dunicu Zlopoljske župe.
Vidović pita Zem. Odbor radi
nekog nameta od 50 novČ., što da
je udarila šibenska Gbćina, rek1 bi iz
osvete, na svaku ribarsku ladju iz
Zlarina i šepurina, jer su ova dva sela
glasovala za talsjanaškog kandidata.
Prelazi se na prvu točku dne-
vnoga reda: preporuka vladi za u-
stanovljenje okružnog suda u ¿Šibe-
niku.
Šupuk:^ Lani prigodom dolazka
N. V. u Šibenik obćina zamolila je
preko presv. prag. biskupa, da Ju
se ustanovilo okružno sudište u Ši-
beniku. Odavna pozna se ta potreba
i nužda. Zato jur nazad 10-12 go-
dina bi to pitanje podneseno Sa-
boru. Onom prigodom sve su vlasti
pristale; samo vlada nije pronašla
shodno rad ekonomičkih uzroka. Iz-
vidi dovršeni pokazuju, da bi usta-
novljenje ovog suda doniejo toliko
moralne koliko financijalne koristi
Šibeniku, dočun mala bi odatle šteta
nastala po grad Zadar. Nu Zadar
ima toliko blagodati, te može lako
žrtvovat tu malu iskru. Završuje iz-
lićuć nadu, da će Sabor „nasloniti
taj njegov predlog; nada se i od
vlade, da će i ona „nasloniti" taj
njegov predlog.
Pavić izjavljuje, da je politička
vlast, u interesu pučanstva živo po-
duprla molbu šibenske obćine (do-
bro !).
Dr. Ivčević zagovara predlog. Ovo
pitanje visi već od 80 godina. Sve
su se stranke složile i poduprle
stvar, koja je korislna i s obzira
»bodnosti i s obzira poboljšanja u
hitrom trsivanju posaia. -Dokazuje
korist i s moralnog vida, pa zaklju-
čuje preporučujuć predlog (odobra-
vanje j.
Glasuje se poimence. Glasuje sa
da 26 zastupnika. Glasuju proti sami
Bene venia i Trigari.
Prelazi se po tom na 11. točku
dnevnoga reda: proračun ueionske
zaklade za g. 1893.
Učestvuju u razpravi Tartalja,
Trigari, Buzolić, Bjelanović, Klaić
i Cingrija kao izvjestitelj.
Izvješće douieti ćemo u dojdu-
ćem broju.
Pri il. naslovu: „nagrade kateke-
lama" uzimlje rieč zast. Ljubić. Na-
zad 2 godine glasovan je zakon, u
namjeri da se poboljša ekonomično
stanje kateketa. 1 pokrajinsko škol-
sko viece priznalo je tu namjeru
zakonu, i odmjerilo nagrađena na-
čin pravedan; te katekele mnogih
miesta dobili priličnu nagradu. Ali
njemačka ermeneutika nehodi, da na-
redba pokrajinskog škotskog vieća
ne odgovara zakonu. Moguće. A
pošto se katekete u mnogim mje-
stima nemogu radi mnogih sata po-
dučavanja bavit nikakvom drugom
službom i pošto je pokraj, školsko
vieće prisiljeno pr>hvatii se tumača
što ga zakonu daju u Beču, govor-
nik predlaže, da se nagrade kate-
ketama za g. 1893 odmjere u iz-
nosu u kojem bile za g. 1892. A
za onapredak nek se dade nalog
Zem. odboru, da spravi zak. novicu,
da gdje su 2 ili više učionica, imaju
se smatrat u nagradam, kao jedna
učionica. V
Cingrija predlaže, da ovi Ljubi-
ćevi predloži prodju na Zem. Odbor,
da ih prouči i o njima izviesti.
Ljubić nema ništa proti tomu.
Zatim se primaju ostali naslovi uč
proračuna i zatvara se sjednica.
* * *
Izvješće o sjednici držanoj na 30
ožujka priobćismo u broju od 31
istoga mj.
0 sjednici držnnoj na 1 tek. iz«
viestismo u broju od 4 tek. mj.
* *
0 jutrnjoj sjednici 2 travnja pri-
obćujemo na drugom mjestu. Istoga
dana po fiodno držana je razprava
o proračunu poljodjelske zeklade. 0
njoj ćemo izvieslit pod naslovom
„ Poljodjelska razpravaUčestvovali
su u njoj. Tartalja, Trigari, Bjan-
kini, KulišićTruxay i iavj. Cingrija.
Zadnja sjednica od 4 teli. mj.
Sjednica je počela ujutro u 10 sata.
Prisutno 25 zastupnika. Zapisnik
predjašnje sjednice bi odobren bez
opazke.
Stigla je jedna molbenica učitelj-
ske pripomoćne zadruge na Pagu.
Bjankini predlaže, da bude izru-
čena Zem. Odboru sa preporukom
(primljeno).
Bjankini čini upi! na vladu, zna
li, kako se mesarim u Zadru stavijaju
svakojake zaprjeke i kako se brani
sušenje i talenje loja van grada.
Benevenia pita vladu, jo li joj
poznato, da su u obćinsko povje-
renstvo u Staromgradu za dieljenje
obćinskih dobara izabrani sve sami
pristaše obćine.
Bjankini pita vladu, je li joj po-
znato, da se pučanstvo Knina i Vr-
like nevjerovatno umnožilo u po-
pisu pučanstva, osobito u selim
gdje su grčko-iztoćnjaci. Broj se
pomnožava očito u stranačke svrhe,
da se uzdrži premoć grčko-iztočnog
pučanstva {„Srbi" : laž !)
Kulišić odbija napadaj Bjankinicv
na njegovu obćinu. Pučanstvo se
zazbiij znatno umnožilo, jer odanle
nitko ne seli i jer evo 10 godina,
da nije bilo nikakve pošasti.
Pavić ako mu bude moguće radi
kratka vremena, odgovorit će na
upite danas.
Odgovara Bjelanoviću o vojn. vje-
žbam, da nije istina, da su mnogi
vojnici nastradali, niti da se vježbe
drže po najvećoj vrućini. Vježbe budu
od 1 trav. do konca lipnja, a one
domobranstva od 15 kolovoza do
15 rujna,
Gojkoviću odgovora, da njegov
upit ide pomorsku vladu u Trstu i
da će ga namjestništvo rado onamo
dostavit.
Prelazi se na dnevni red: izvješće
0 radu Zem. Odbora.
Bazprava trajala je do 2 sata po
podne i bi opet nastavljena u 7
sata u večer. Učestvovali su Zore
kao izvjestitelj, Ljubić (izjavljujući
da neće glasovat za predlog, kojim
se moli vladu za pohrvaćenje ureda,
jer da se toliko puta molilo pa se
stidi sklapat dalje uzalud ruke. 0-
vaj je predlog kašnje izostavljen, te
nije ove godine glasovan. Ljubić
je završio prosvjedujuć proti vladi
1 poručujuć joj, ako se ne nakani za-
dovoljit napokon narodnoj želji, da
ju čeka: den gnjeva, dies irae). Go-
vorio je za tim." Vidović, Žmirić,
Bjelanović, Bjankini, Puljezi. Čin-
grija.
Po podne vladin povjerenik od-
govorio je na neke upite. Medju
ostalim o zapljeni „Katoličke Dal-
macije", da je vladi ta zapljena po-
znata, ali o uzroku nemože reć ni-
šta, jer se vlada drži daleko od u-
pliva na sudbene vlasti.
0 redovničkim župam Pavić od-
govara, da vlada nije pozvala, da
protegne blagodati zakona od g. 1885
o kongrui na redovničke župe. To
se može jedino zakonom u Carev.
Vieću. Nu vlada je dalm. zamolila
bečku, da bi dozvolila privremeno
ekonom, poboljšanje onim dušobri-
žnicima koji posluju na redovničkim
1 župam.
Isti odgovara o nesazivu saboru, da
§ 8 zetnalj. reda odredjuje da se sabor
ima sazvat „po pravilu" svake go-
dine, ali lo ne izključuje, da se može
koje godine sazvat i dva puta, ili koje
godine i nesazvat rad važnih uzroka.
Koji su lo pak važni uzroci koji
su naveli bečku vladu, da ne čini
sazvat sabor, nije ovlašten kazat.
Zatim čita se zapisnik i Predsjednik
drži zaključni govori: Spominje mje-
wec dana napornog rada i kako kroz
to doba, osim koje rneumjestne i
promisljeneu rieči, razprave su tekle
umjereno, na bistrenje pojmova i na
pobjedu „pravice". Spominje harnost
koju će nosit „naša domovina"
predloga dra. Bulata, pa zaključuje
pozivljuć da kao „sinovi jedne te
iste zemlje4' zaboravimo naše brat-
ske zadjevice, pa spominje i opet
„našu domovinu" i završuje sa tro-
kratnim „živio" N. V. caru i kralju.
--¿I.
y
Veleuč. Vjekoslav profesor Spiočič
vod ja i ponos istarskih Hrvata, b o je
cjeć političkog mjsijenja svrgnut sa slu-
žbe i lišen mirovine.
Ovaj je dogodjaj uzbudio u Beču ve-
lik utisak u zastupničkim krugovim i
pripravljeno je o stvari do pet upitana
vladu.
Povratit ćemo se na predmet obširnije
u dojdućem broju.
* * #
G. namjestnik udielio je 50 f. crko-
vinarstvu žup. crkve u Božavi.
*
* *
Pišu nam iz Brača: Dne 31 ožujka
u Mil noj dva djecka (nijedan nije mitio
jedanaestu) igrala se. Igruša našla pla-
kušy. Moji junaci posvadili se, planuli
feó žeravica, pak se i počupali. U dr-
manju jedan, kažu, pripit, keenuo drugo-
ga britvicom u trbuh Rana težka. Na-
de je, da će ranjenik preboljeti. Bilo sud-
beno povjerenstvo. Smiluj nam se, Bože!
*
* *
Pošto bolest kapituhirnog vikara u
Zagrebu presv. gosp. biskupa Franje
Gasparića ide sve na gore, te po mnie-
nju liećnika neima nade da bi mogo
ozdraviti, prvostolni kaptol izabrao ja
za kapituiaruoga vikara prev. g. po-
svećenoga biskupa i velikoga predsta-
vnika Janka Pavlešića, a za zamjeni-
toga čuvara prvostolne crkve (procu-
stos) presv. g. p?eiata i opata, kanonika
dra. Franju Račkoga.
*
* *
Preč. Josip Bezić arhidjakon vrhbo-
sanskoga kaptola u Sarajevu, udaren je
ponovno od kapi i nahodi se u nesvje-
stici. Slaba je nada u preboljenje.
* *
Veleuč. sveučilištni profesor Dr. Ante
Bauer u Zagrebu napisao je knjigu bo-
goslovno-mudroslovna sadržaja, koja
služi na čast njemu i hrvatskoj knjiže-
vnosti. Knjizi je naslov „Naravno bo-
goslovje ili koliko može čovjek samim
razumom upoznati Boga". Knjiga zaprema
I blizu 200 strana u vel. osmini, a zapada
t. 1.20.
Tko želi osnažit svoju vjeru i svoj
duh, tko želi čitat i učit, pa se nakon
čitanja nać zadovoljnijim, ponosnijim i
s većosa težajom k uzvišenu i dobru, nska
nabavi ovu knjigu i pomno se njom po-
zabavi, Časovi koji se u to čitanje ulažu
blagoslovjeni su. Radi njih nema kajanja.
Može se dobiti u knjižari dioničke
tiskare, JelačićeV trg, u Zagrebu.
Odpisi „Kat. Dalm."
C. g. Y. Y, — Komiža. Ugodnom nam
je ato nas počeste evo zasebice ob-
darivatzgodnim i rodoljubnim članci-
ma. Ono „30 travnja" ako je gotovo
pošljite slobodno i vidimo li da rr.oža
be/. zapljenske dosade uvrstit <5emo
„rado. Živjeli!
C. g. Dr. J. — Beč — Podmireno do
konca lipnja, t. g. k6 Sto o|
siečnja mj. Živjeli I
•ÉHMIiSÜ
tije, kličuć iz dna duše: Živila bratska
solidarnost Hrvata i Rumunja.
* * *
Pišu nam iz Benkovca: Zemaljski od-
bor odbio je ovo dana prošnju ove obćine
za pripomoć poprave puteva, jer da je
kesa prazna. Kad tamo vidimo da je u-
dielio obilate pripomoći raznim obćina-
ina, a nekim i dvojstruke u isti mah.
Napast nam pala, da malko proučimo i
mena sretnih obćina, i ukaza nam se,
da su te dojedna pod zaštitom ili Dra.
Mihe, ili Dra. Gaje, i!i Šior Kane. Na-
pokon uvjerili smo se, da su sada kod
zemaljskog odbora namještena dva upi-
snika obćina, I. narodno-hrvatskih ob
ćina, II. hrvatskih obćina. Na uspomenu
Šesterici, kad budu pregledali rad ze-
maljskog odbora.
* * *
Izmedju Kistanja, Petrovecrkve Bje-
line i Nunića bit će uvedena poč. doj-
dućega mjeseca seoska pošta.
* * «
Vojnički naredbenik proglašuje podie-
lu krsta za vojne zasluge nadvojvodi
Leopoldu Ferdinandu, jer je pogibelju
vlastitoga života spasio- od smrti nekoga
mornara topljenik* u Boki. '
* * *
Zem. Odbor ustanovio je dva odbora
za nadziranje radja na putu od Jesenica
do Maslinice do Posedarja, sa osobam
za prvi komad don Joao Nekić i gla-
var Martin Maruna; za drugi komad
knez Ante Benja i Božo Brela. Odborim
je doznačeno po fior. 500 pripomoći.
*
* *
Kalnički župnik u Prekovelebitskoj
veleuč. Luka Turčić obdario je narod
dubokom radjom: „0 porieklu čovjeka
po posijedcih prirodoslovnih znanosti i
Biblije
U knjizi veleučeni pisac jasno doka-
zuje izpraznost tvrdnja i teorija, što su
ih i neki naši akademici počeli iz ino-
zemstva presadjivat u naše nevino i i-
stinu ljubeće tle, kao što su teorije gg.
Brusine, Šuleka i Kišpatića, majmunski
nasliedovane od majmunskih prijatelja
na Temsi, Sprevi i drugdje.
Čestitamo g. piscu na uspjeloj radji,
a čestitamo i narodu koji, ako ima no-
vajlija koji mu stare i zdrave pojmove
mute, ima srećom i sinova, koji razbi-
jaju tmine sto se sa anglikanski i prote-
stantski izopačena zapada k iztoku šire.
Spljet, 30 lipnja. Držim, i bez pretje-
rivanja, da nema ugodnije i ljepše svet-
ćauosti u Spljetu, do sajma sv Dujma,
a po tom do svečanosti sv. Petra i Pa
vla na Lučcu. U oči istih svetaca sjajno
je bila narešena crkva sv. Petra,- u ve
čer uz gruvanje mužara, slavljenje zvo
na zasjale mnoge kuće sviećama i sa-
govima urešene. Takodjer naš domaći
kriesar palio vatromete, a zvonik i cr-
kva bile rasvjetljene svakojakim bojama
te množina raketa dizale se k nebu da
dostojno počaste naše svetce. Glazba
„Banda Cittadina" udarala liepih koma-
da, te nemogu a da ju nepohvalim, jer
u istinu to zaslužuje. Vijale se zastave
na zvoniku te na istom (nijedna hrvat-
ska), na crkvi i pred crkvom lepršale
i t. av. „bandiere dalmate" (zastave tro-
glave plavkuše). Ne zaslužuje se' na nje
osvrnuti, ali ćemo samo natuknuti zlatnom
aJDalmati", da bi za cielo on graknuo,
da se je na kojoj mu drago crkvi vijala
hrvatska trobojnica; jel' da, poštenja-
čino? —
Što sam zamjerio i pokudio u oči sv.
Petra i Pavla, to je, da, poslie svakog
komada, što bi „Banda Cittadina" od-
svirala, dječurlija bi na vas glas zaur-
likala: „Evviva la Dalmazia mai croa-
ta! i „Evviva Spalato mai croata\u
Svak se čudi i pita, kako nezavisno
„narodno glasilo" obećalo u 47. broju
21 lipnja da će priobćiti kako je tekla
cbćinska sjednica, ali nevjerujem. Kako
čujem preč. D.n F. Bulić dvie je reko
o najnovijem zajmu za obć. kazalište, o
nesretnom položaju istoga, o izvrgavanju
ruglu javnoga mnienja koje osudjuje što
se nedaje prednost domaćim umjetnici-
cima (ko u. pr. Betizzi i Voltolniniu) a
ne tršćanskim k6 došle.
* * *
Midi o ponosu.*) Upravo se dotiskala
knjižica, u kojoj nanizah svoje misli o
'} V. obširnu ocjenu u br. 39 našega
Lista.
ponosu. — Knjižici je naslov: „Nešto o
ponosu i njegovih srodnicih,u a to je u-
jedno prva glava. U drugoj je: „Sto
prieči razvijanje plemenitoga ponosa11.
U trećoj: „Pozna li liepa naša knjiga
ponos?" Napokon u četvrtoj: „Tumač
rieči*. Javljajuć to slavnom obćinstvu,
dodajem: tko želi imati tu knjižicu, ja*
ku 57a arka, neka izvoli poslati meni
naputnicom 50 novč., za koje dobiti će
djelo, uz plaćenu ovdje već poštarinu.
Razprodam li toliko knjižica, da ne bu-
dem imao štete, voljan sam onda izdati
drugu svoju zabavicu, priredjenu već
za tisak, pod naslovom:
nCemu nam tudjice uz čiste Hrvatice
svoje!"
To sam razdielio tako: „Još nešto o
porabi trpnih izreka11. „Dakanje(t.
III. „Piše se, govori se i tako, kao sa
okladu." Tomu će biti 7 — 8 araka.
Milo bi mi bilo, kad bih uz¡nogao do-
biti za to djelo do mjeseca listopada t.
g. toliko prijavitelja dopisnicami, da bi
se moglo pouzdano predati tiskanju.
Molim ujedno sva veleštovana uredni-
čtva hrvatskih, srbskih i slovenskih no-
vina, da bi izvolila isto objaviti štova-
nim svojim čitateljem.
U Zagrebu, 5 lipnja 1892.
SJcender Fabkovié.
(Gajeva ulica, Kukovićeva kuća).
Različite vleatl.
Toliko Francezka, koliko Njemačka
misle priredit medjunarodnu izložbu za
g. 1900.
* * *
Umro je glasoviti astronom admiral
Mouchez, ravnatelj observatorija u Pa-
rizu. Pok. Mouchez ima zaslugu, što se
započelo ogromno djelo: fotografija neba.
*
* *
U Španjolskoj ima 1136 dnevnika, sa
ukupno 1,514.852 iztiska.
*
* *
Po novinstvu ovih je dana kolala viest,
da je pronaaast dokaz po kojem neu-
mrli Kolumb nije bio Genovez, nego
Savonez. I naše je novinstvo kupilo ovu
trgovinu.Ona nas, u ostalom, malo zanima.
$ toga to toliko, da se ne mute pojmovi
u našim učionicama, gdje za Savonu ni
tko nezna, upozorujemo na činjenicu,
da je Koluitib sam ostavio napisano,
da je on „Genovez rodom i porieklomu}
Ćitamo pak u novinama, de je Savonež-
tvo Kolumbovo već oprovrgnuto s uče-
ujačke strane. Ono je bila igra brzoja
vne Agencije „Stefani".
* * #
Telefon ima da se rabi sada i na
moru, a to da se ladje čuvaju od sukoba i
sraza, šte je zaista znamenita stvar. Te-
lefon, koji na razne načine toliko kori-
sti znanosti, koji motri bolestnike te re-
zultate motrenja sam bilježi, telefon,
koji se s tolikim uspjehom rabi u raz-
novrstnim iztraživanjim od kojega se u
vojsci — za slupaj vojne — mnogo toga
izčekuje, taj telefon. stvorio je već ču-
desnih stvari te mu smijemo s pouzda-
njem vjerovati, što obećava. Strukovni
francezki List „La Lumière électrique"
javlja u jednom od posljednjih svojih
brojeva, da je pukovniku R. Henryu
pošlo za rukom te je svoj „kriptofonu
(pronadjen g. 1888. s kojim su se već
onda preduzeli pokusi sa dosta znatnim
uspiehom) usavršio pomoćju upravitelja
sveobćega telefonskoga družtva g. Ber-
thona toliko, da se može praktički ra-
biti. Cielo uredjenje toga kriptofona stoji
u tome, da titranje zraka prouzroko-
vano kakvim godj zvukom, hvata vrlo
osjetljiv vibrator, priobći ga mikrofonu,
od kojega se onda taj zvuk dovadja ži-
com do udaljenoga telefona. Najprije
dovede se u djelovanje zvonilo na sta-
nici i time dade znak, da se sluša Slu-
šala su toli savršena u osjetljivosti svo-
joj, da je u vodi čuti pljuskanje kotača
parobroda udaljena 2—3 kilometra.
Ako je sprema sakrivena pod cestu (na-
ravno tako da se ne može opaziti, jer
ide tuj za tajno prisluškivanje), mogu
se iz velike udaljenosti posve jasno čuti
koraci Čovjeka, konja, kretanje kola itd.
Na tome osniva se poiaba telefona za
stražu sigurnosti, kako u policajnom
pogledu proti lopovim, tako i u ratu,
jer njime će se moći saznati, sto se sbi-
va na stanovitim mjestim izvan tvrdja-
ve ili na bojnome polju. Nadalje prepo-
ruča obretnik, da se morske ladje pro
vide kriptofonim, koji treba da budu u
aepromočivoj ikrinjici po jedan na pred-
njem dielu, na desnom i lievom boku
ladje. Pomoćju toga telefona može stra-
žar saznati, kojim smjerom prema Jadji
plovi drugi parobrod, kamo i kojom br-
zinom, sudeći po broju vijkovih okre-
taja. Ima dakle priliku, da umah učini
što treba, da se ugne sukobu. Dokaže
li se uspjeh kriptofona i u tom obziru,
zaslužio bi obretnik njegov hvalu svega
čovječanstva; taj bo stroj postao bi onda
neprocjenivim blagom za plovitbu na
meru, jer bi pružao sredstvo, da se no-
ću, za magle i bure izbjegne u sukobu
medju ladjam, ili barem da se broj tih
sukoba svede na minimum. Pokusi, koji
su se preduzeli u Brestu i Cherbourgu
po nalogu trai>cezkoga admirala Gervai-
sa, uspjeli 8u prilično.
Uredovna statistika donosi da sada
ima u Francezkoj 82.000 početnih u-
Čionica su 137.000 razreda. Broj uče-
nika od g. 1885 do 1890 umanjio se je
za 10.000. Do 60 000 učenika obvezanih
na pohadjanje, ne polazi učionicu.
Od god. 1886 potrošilo se 140,000.000
franaka.
To je materijalni uspjeh, a moralni?
Neki Činovnik bezbožac veli, da se je
broj zločina medju djecom posljednjih go-
dina silno umnožio.
*
* *
Učenjak d.r Langenau napisao je djelo,
u kome po službenim izvorim preraču-
nao gubitak ljudi u Francezkoj od 1791
do 1890. Taj je broj strašan. Gubitak
ljudi od god. 1791. do 1799. mora se
računati popriećno U ono je doba bilo
pod zastavu pozvano 2.080.000 Franceza.
Od ovih je poginulo 720.000, kako drži
grof Garnier, a drugi demografi ciene
da je poginulo 1.500.000. Od god. 1799
do 1815 služilo je 3.153.598 ljudi. Od
tih je pred neprijateljim palo milijun,
a drugi milijun izginuo je u bolnicam.
Od god. 1815. do 1851. nije bio gubitak
velik, premda je bilo rata u Grčkoj i
u Algeriji. U krimskom ratu poginulo
je 95.615 Franceza; 10 240 na bojnom
polju, a 85.375 u bolnicam. Talijanski
rat zapao je 12,173 francezkih života.
A koliko je Franceza poginulo u Mek-
eikanskim bojevim nije se nikada ob-
znanilo. Nu može se reći, da su sve
vratolomije toga carstva od godine 1851.
do 1858. zapale život 356 600 France-
za. Gubitak rata godine 1870. računa
Dr. Lagneau po sliedećoj metodi: god.
1866. imala je Francezka 38.192,064
stanovnika, od ovih odpada 1597.238
stanovnika na izgubljene pokrajine. God
1872. imala je Francezka 36.102 921
stanovnika. Pred god. 1866. pooinožalo
so je pučanstvo Francezke godimice za
3.6 na 1000. Porast bi dakle taj od god.
1866. do 1872. morao iznositi 816 900,
a medjutim izkazuje to brojenje manjak
od 491.905. Gubitak od 1.308.805 ljudi
odpada na rat od god. 1870, te na usta-
nak komune. Po tom se vidi, da je
Francezka za svojih ratova u zadnjem
stoljeću prolila pravo more svoje vla-
stite krvi. U tom stoljeću palo je žrtvom
rata najmanje četiri milijuna Francuza,
i to najzdravijih i najjačih. A gdje su
milijuni žrtava drugih naroda? Kada bi
sračunali ukupno sve žrtve, koje su pale
u zadnjem stoljeću, to bi ta brojka zai-
sta bila strašna. A u isto doba prolivena
najplemenitija i najzdravija krv stvorila
bi cielo krvavo more!
*
* *
Po nekom visokom činovniku pri mi-
nistarstvu poljodjelstva u Francuzkoj,
ova zemlja proizvadja na godinu 30 mi-
lijuna hekt. vina, Algerija 3 cnilj., Ita-
lija 25 milj., Španjolska 20 milj., Por-
tugal 3 milj., Austrija 3 milj., Ugarska
6 milj., Njemačka 3 milj., Rusija 3 milj.,
Turska i Cipar 2 milj. i p6, Srbija 2
milj., Grčka 1 milj. i po, Argentinska
-skupnovlada 2 milj., Kili 1 milj, Rt Dobre
Nade 100.000, Australija 80.000, Otočje
Azorre, Kanarije, Madera ukup. 100.000.
Po istom statističaru, Francuzkoj je
od potrebe godimice 50 milj. hkt. vina,
nu do koje godine da će nje proizvod
nadmašiti potrošak, te da će ona, umje
sto uvažati, iznašati vino.
*
* #
Po najnovijim g >dišajim izvještajim u-
jedinjenih židovskih dubrotvornih druž-
tva grada New Yorka, od 239 400 ži-
dovskih doseljenika tečajem posljednjih
Šest godina (69.640 tečajem, posliednje
godine) prispjelo je 213,910 ili gotovo
90% k luci New-Yorka, a tamo ih je
ostalo do 70°/o. Uslied većih sredstva,
baruna Hirša, stavljenih na dispoziciju
odboru za posredovanje dobave radnje,
pošlo je za rukom veći dio »a radnju
sposobnih obitelji smjestiti u posao tako,
da radničko tržište nije oćutilo toga pri-
rasta. Minule godiue smješteno ie tako
4190 osoba. U cielom je obskrblieno
po 14 370 osoba.
* * *
Doale se je smatralo kao nepristojno
da se zieva i o zievaoju govori^ ali od-
sle moramo se po liepoj razpravi dra.
O. Naegelia u Ermantingenu („Corre-
spondenz-Blatt ftir Schvveiaer Aerzte")
baviti terapeutičkom uporabom zievanja,
jer dr. Naegeli dubokom zievanju pri-
pisuje raznoličnu ljekovitu moć. — On
piše: „Zievanje je kao fizioložko duboko
disanje naravna gimnastika pluća. Po-
što se veliko obćiostvo jedva može pri-
siliti da po sustavu Schrebera jedno i
dvostrano duboko diše, to »avjetujmo
mi liećuici svakomu, bez obzira na ta-
kozvanu pristojnost, da u jutro i večer
zievanjem čestito prozrače pluća te vjež-
baju muskulaturu disanja. — Time bi
se možda mogla odstraniti gdjekoja kro-
nička bolest pluća. Upirući se nadaljne
izkustvo, da se kod dubokoga zievanje
živčevlja požiraka diže te razteže teu-
sna trubica steže, pokušao sam zievanja
upotriebiti therapeutički. Ponajprije ku-
šao sam to opetovano na samu sebi.
Cesto sam trpio od boli kod gutanja,
koju je obično pratila oštra bol u uhu,
očitujući se kano prebadanje, od čega
bi se po kadšto noću probudio. Prisi-
ljeno zievanje, opetovano osam do deset
puta odmah bi mi bol ublažilo. Od onda
sam u svim slučajevim akutnoga katara
prožiraka bod upale nebaca te počima-
jućega katara gluhoće naredio liećenje
zievanjem, gotovo bez iznimke s uspje-
hom, jer je boli uha ili vrata brzo ne-
stalo, ili.se bol popravila. Bolestnike
nije bilo težko uputiti, kako će izazvati
umjetno zievanje. Naredio sam da to
čine, čim je moguće češće kroz dan i to
svagda 6 do 10 puta zasebice, a onda
da odmah gutaju.
Najnovije viesti.
Potvrdjuje se viest; da će se srh-
ski kralj Aleksauder sastali sa maj-
kom tečajem ovoga ljeta. Jošte nije
označeno mjesto, gdje će se kralj
sastati s materom.
*
* *
Nastavljena je razprava u Sredcu
proti obtuženiciin radi umorstva bu-
gar. ministra BelČeva.
Obluženik Milarov priznaje, da je
bio u Rusiji namjerom da sJcujeu-
rotu proti knezu Ferdinandu.
Dr. Popov potvrdjuje, dasesklo-
nuo bio u ruski konsulat i da je za-
tim pobjego u Odesu na nekoj ru-
skoj topnjači, i da je u Carigradu
primao novaca, da ubije kneza, nu
on to nije htio.
•»SGY I » I "H
Zahvala.
Ožalošćeni pritežkom nesrećom,
koja nas anadje, izgubiv u cvietu
mladosti, našu milu i nigda zabora-
vljivu kćer
Margaritu
smatramo si za osobilu dužnost
da pružimo najtoplije zahvale cieloj
našoj rodbini i prijateljima, koji su
osobitu ljubav izkazaii, prama našoj
miloj pokojnici, u dugoj i težkoj
njezinoj bolesti, pružajuć joj u svako
doba svoju ijubeznivu pomoć i du-
hovnu utjehu; kao i svim onim koji
su nam ovom tužnom prigodom htjeli
izkazali sućut i ćustva svoja, e da
nas utješe i ublaže pregorku žalost
i tugu našu.
Osobita budi hvala M. P. Sve-
ćenicima Don Mati Gamulinu župni-
čkom upravitelju, Don Torni Grčini,
Don Luki Lućicu, 0. Albertu Gamu-
linu-Dobroviću, Uglednim obćinskim
upraviteljstvima Jelse i Vrbovske,
Štovanom „Crkovinarstvu Jelse, sla-
vnim družtvom „Jelšanske GHasbe"
„Narodne Čitaonice", „Zore", veleu-
čenom Dru. I. Stambuku, čija briga
i nastojanje u dugoj i težkoj bole-
sti naše mile pokojnice nije nikad
uzmanjkala,
Napokon budi naša vječna hvala
i harnost svim onim, koji poslaše
duplire, položiše vience, pismom se
ili žicom naše žalosti sjetili, i đ
hladna groba odpratili našu milu
nezaboravnu pokojnicu.
Jelsa, dne 28 lipnja 1892,
Juraj i Marija Dobrović
za se i za obitelj
Odpisi „Kat. Diilm.«
C- ,g%Z. — Ovdje — Ona 3 f. z& gt
S. S. podmiruje do konca lipnja tak,'
^ g. Srdačno odpozdravljamo!
G- g. C. — Brač — Naručene tiskani^
(matice rodj., vjenč. i mrt.) odpretnlje-
ne parobrodom od subote.
Milo nam je Što upoznajemo sve to
boije nova ugledna i odrje&ita suborc-' \
^ Bratski odpozdravl ^
C. g. G. — Lopar — Poslasmo Vam'
posebno pisamce. Zdravo!
C. g. x. y. — Spljet — Dopis u daoa-
snjem broj u. Preporučamo se i z*
buduće. Najsrd. blagodarimo na sa-
v držaju dopisnice!
C. g. š. — Spljet — Srdačna hvala i
\,odpozdrav!
C. g. dop. x, — Šibenik — I bez pre-
poruke, dragovoljno za dobru i ple.
menitu stvar. Dužnost je.
¿>to govorite o „Narodu" i B. i S.
i dr. to smo i mi i neznajuć pogo-
dili. Veseli nas rodoljubno negodova-
nje tamošnjih Hrvata radi srbstva na-
rodnjački raširena u Krešimirovu gra-
du. Kaduje nas i ona „oduševljen pri-
staša" svetih načela, jer koliko je više
marnih pčela u narodnom ulistu, više
je i mednih satova. Uviek napried na
toj stazi. A Bože daj, da pod taj stieg
i k malenoj ali hrabrenoj tamo&njoj
Četi i drugih se junaka slećelo. Živjeli!
C. g. „Skup domorodaca" — Rab — Dra-
govoljno u dojdućem broju. Ne budi
ovo nego početak. Budite i bodrite!
Živjeli!
Č. g. x. y. — pokrajina — Željno smo
očekivali nastavak. Bog Vam ruke
blagoslovio!
Bratska, presrdaČna hvala na sućut,
izrazim. Raduje nas istomišljenje čeat,
i obećanje nedaleka vidjenja. Da Bog
v da, što prije. Živjeli!
C. g. P. — Pakoštaae — Ubrojismo ga
prvim tekućega. Liepa hvala, mlad
v sokole! Bili nam oba zdravo i veselo!
C. g. Ž. — Rab — Šaljemo po napu-
tku zajedničkog prijatelja uz cielu hr-
v pu srdačnih pozdrava!
C. g. S. — Dubrovnik — U dojdućem
broju. Srdačno odpozdravljamo!
——»VVNAAAA/VVWWW—
OBRAČUN
izmedju Srba i Hrvata
napisao
D. IVO PRODAN
Urednik „Katoličke Dalmacijea
U Zadru
Brzotiskom „Kat. hrv. tiak.fc
Preostaje nam još nekoliko iztiaaka
ove knjige, o kojoj je naš urednik pri-
mio sa sijaset strana najlaskavija mne-
nja, i koje se je s toga već u prva dva
mjeseca raznielo po narodu punu tisuću
iztisaka.
Cienimo, da je knjiga dobrodošla za
bistrenje našega književnoga i politi-
čkoga položaja, te ju toplo preporuču-
jemo hrvatskomu obćinstvu. Ciona j«
knjizi novč. 60. Tko nabavi dva iztiska
ujedno, prima ih franko na kuću uz sam
1 fiorin.
Sadržaj je knjizi sliedeći :
Gdje je što ?
Pristup — Srbski prigovori (Bosna»
jezik i pravopis) — Srbija Toskanom?
Beograd FiorencomV (ni to, ni to).
Ima i Hrvata štokavaca' — Pritvrda
O rieči „ča" (i Srbi su čakavci) —
čakavština dokazuje da su svi ik&vCl
Hrvati — Srbsko je nariećje ekavšU'ia
- Naški nije srbski 1. — Naški nije
srbski II. — Naški nije srbski M,
Naški nije srbski IV. — Naški nije si'^
ski V. — Granice triju uaših narječja
(Pomoravlje, Podrinje, Posavina)
Javno mnenje prošlih vjekova protivao
srbstvu Bosne — Stvaranje unijeto»»
Srba — Starinska pisma dokazuju^li^
vatstvo Bosae — O pravopisu I. —
pravopisu 11. - Prilog A.graoice hrvat«*®
države - Prilog. B, - Prilog 0.
1)» IVO Ij i odgovorni urodnik. Bankom
pobjegli* U jednoj kući nadjoše vojnici puno
praha i olova. Osim gubitaka službeno jav-
ljenih do 5 tek., bila su ranjena i 3 lovca 3.
bataljuna. Rane su ih dopale na Goiiš-planini.
Postajno zapovjedništvo u Konjicu javlja
da je na 3 t. bio okršaj izinedju čete vojnika
i 20 ustala, od kojih 2 ubijena. I na 4 i 5
tek. bilo je okršaja: blizu Mokra su 20 u-
staša (na 4 t.) gdje bi uhvaćen 1 ustaša;
blizu Orašja, (na 5 t.,) su 50 ustasa, od kojih
deseterica palo Sto mrtvih što ranjenih. Ustaše
su usmrtili blizu Čajnice čajničkog sudca
i kancelistu mu.
IiO scisma GJreco-Serviano
iii Da I mazi a.'
(v. br. 35).
I.
Nel 1557, hi colonia comincio a chiedere
un prelato di suo rito, per la celebrazione
dei divini uftizi in S. Giorgio, c quanto
chiese, ottenne.
Un Arcivescovo di Filadelfia, in qualit&
di delegato presiedeva alla colonia. Questi
ebbo in avvenire anche 1' ispezione, perb
soltanto rapporto al rito, sulle piccole co-
munitk grecoorientali della Dalmazia. Avea
seco un cancelliere, e per 1' ufliziatura tre
e talvolta sei cappellani, un predicatore, due
diaconi, due cantori, e altrettauti e piu lettori.
Ora indichero gli arcivescovi che gover-
narono la chiesa greca in Venezia, e per
rapporto al rito le colonie greche in Dal-
mazia, col tempo in cui cominciarono tra i
Greci manitestarsi i sintomi dello scisma.
I. Teofanc Xenochi (1617—32), nato a
Pola: fu gia predicatore dottissimo.
Ferrari Cupilli ') prepone a costui un certo
Gabriele Scvero, che lo fb morio a Lešina
nel 1616:
II. Nicodemo Melaxa (1632—35) della
Cefolonia, di cui fu arcivescovo. Dopo tre
anni rinunzio alla nuova sua sede.
III. Atanasio Valeriano (1635—56). Fu
arcivescovo di Citera, il primo a cui secondo
alcuni vennc conferito il potere di ispezio-
nare anche le comunith greche d' istria e di
Dalmazia, di ordinare sacerdoti c consecrare
i vescovi di Zante e di Cefalonia.
IV. Melasio Cortaccio (1657—77) di Ke-
timo, predicatore teologo e rinomato latinista.
V. Metodio Moroni, Cidoniese, veneziano
d' origine. Fu Patriarca di Costantinopoli
') Vedi Erroii della chiesa Foziano Greea Ru-
leoa etc. etc. pag. 25 Venezia Tipog. Ceccliini
1859.
(1677—79. Avendo rinunziato alla sua sede,
si por-to a Venezia, quando vacava quella
di Filadelfia. Malgrado il voto contrario della
colonia, per le prestazioni del Senato, venne
investito del beneiizio del suo antecessore.
VI. Melasio Tibaldi (1685-1713) di Ce
falonia, personaggio d' iogegno e dottrina, e
ben accetto alla nazione. Durante tutto il
tempo del suo governo ebbe a soffrire e a
lottare molto; dappoicbe appunto ai tempi
suoi incominciarono a manifestarsi tra i Oreći
segni di scisma. Per6 prima ancora del 1700,
i latini aveano cominciato ad imputare al
clero greco gli errori dei Luterani, talchč il
Consiglio dei X.i venne obbligato di decre
tare di nuovu che i capellani di S. Giorgio
siano catlolici e non scismatici e chi di essi
si mostrasse procliee a lio scisma, dovesse es
ser rimosso. Che anzi il Patriarca di Venezia
fu obbiigato in qualche circostanza di inter-
dire la chiesa di S. Giorgio. Allora i Greci
allegando le Bolle di Leone X e di ele-
mente VII appellarono al Consiglio dei X, e
e questo giudic6 a favor loro, decidendo non
dover esser molestati nel godimento della
loro chiesa.
Melasio Tibaldi, in tutto il tempo del suo
regime si mostri sincero e zelante cattolico.
Scoperti i raggiri dello scisma, diede pres-
sante informazione al goveruo della Repub-
blica, supplicando perehe chiunque insegnasse
o praticasse a Venezia contro il dogma e
1' uso costante e sacrosanto della chiesa greca
unita alla latina, come insegnava certo Prele
Fottino, che per ordine dalla Repubblica era
stato giži carrerato; fosse rimosso dalla chiesa
di S. Giorgio, e particolarmente dali' altare,
dove a detta dell' arcivescovo, era necessaria
non solo V unitčl della fede ma anche della
carita.
Prele fottino avea insegnato e professato
a Venezia, che i Latini sono eretici e seo-
municali ; che il loro battesimo C invalido,
nullo il sacramento deW altare., servendosi
essi del pane azimo e non del fermentato.
Chiamaca gli ecclesiastici latini empj e
scelltrati, e i loro Santi nemici di Dio.
Non ammetteva il purgatorio, ne la vi-
sione beatifica di Dio prima del giorno del
giudizio univa sale, ne la processione dello
Spirito Sanio dal Padre e dal Figlinolo.
Bestemmiava la forma dri Sacramento del-
V altare e negava il Primalo nella chiesa
come a S. Pietro cosi ai suoi successori. Prete
Fottino in fine maludiva non solo la podesta
della chiesa, ma anche quella d> tutti i Prin-
cipi Latini.
II buon Tibaldi, esponendo gli errori di
questo scismatico ed eretico, ricordava al
1 Senato come la chiesa greca non era stata
' mai ehiamata scismatica, particolarmente
quella che si trovava sotto il dominio della
Serenissima, richiaraandosi ali' osservazione
fatta una volta dagli ambasciatori Veneti ai
Padri del Concilio di Trento, quando a que-
sti avvanzarono la dimanda di voler modi-
ficare il canone proposto sull' indissolubilitk
del matrimonio, per riguardo ai Greci, che
per antichissiina consuetudine affermavano
e credeano potersi ripudiare la moglie colta
nell' adulterio, e sposare un' altra '). E in
prova dell' unione che regnava fin allora fra
le due chiese, osservava il Tibaldi, come
senza opposizione di sorta, i Greci coi La
tini comunicavano nelle cose sacre, e si ma-
ritavano Latini con donne greche, e Greci
con donne latine; come i Greci venivano
pubblicamente fatti guardiani delle scuole
del Sacramento, e nelle contrade dove abi-
tavano ammessi alle processioni dei Giubilei,
del Veneidi Santo c delle comunioni ai mo-
ribondi. Infine ricordava che 1' erezione della
chiesa di S. Giorgio a Venezia venne con-
cessa dali'uno e l'altro foro, a quei Greci
che vivono in unione alla chiesa latina.
Ignoro le decisioni prese dalla Serenissima
per rimuovere lo scandalo, e sventare i rag
giri dell'eresia e dello scisma; b noto per6
che prete Fottino avea trovato molti parti-
giani, e che il mal seme in onta alla buona
volonta dello zelante Tibaldi, avea sortito
il suo mal frutto; come si vedra di poi.
Morto Tibaldi, la sede vaco quarantanove
anni.
(Sliedi).
Tolerancija i pravoslavje
u grko-izt. Crkvi.
Braća grko-iztočnjaci svoje pravoslavje
širom svieta pronose, u zviezde kuju. Pra-
voslavje njima tako omililo, da u svakom
sboru i govoru š njime izlaze na sriedu. Mi
jim to nezamjeramo, ali nije istina da oni
neprekorno štuju i priznaju vjeru otaca svojih.
Oni ruše i gaze u faktim pravoslavje. Budi
nam za dokaz sliedeci fakt, koga nam donosi
„Šaraj L." (br. 38. o. g.): U Sarajevu umri
njeka protestantkinja, pošto pak ovi neimadu
svojega pastira to je preosv. g. mitropolit Sava
Kosanovie na iztaknutu molbu hrišcanskom
ljubavlju dragovoljno dozvolio, da se po-
kojnica pogrebe po obredu pravoslavnom i
opoji u novoj crkvi." Ne samo, već isti
preos. mitropolit sa sveštenstvom činodjej
') V. Rolirbacber XII L. 85. pag. 876-878.
stvovao je. Zatim prenošeno je tialo na za-
jedničko hrišćansko groblje" Ovaj čin ma
koliko „kršćanskom ljubavlju" odisao njima ,
je ipak zabranjen '). Znati će oni, da u
zabranjujućem kanonu 2) navode se rieči
Ps. 1,1. i sv. Pavla k Titu 3,10. gdje mu
preporučuje, da se uklanja heretika itd.
Protestante pak, da oni imadu za heretike
smatrati, to su jim praotci pokazali koncem
šestnaestog vieka pod veleučenim carigrad.
patrijarhom Jeremijom Anchiali 3); na još
svečaniji način potvrdiše na betlehemskoj
sinodi god. 1672. 4) Od ostaloga i suvišan
je ovi navod, jer oni moraju bit tog uvje
renja, jeli jim samo još do svoga pravoslavja.
Evo dakle koliko presv. metropolit sa sve-
štenstvom štuju svoje pravoslavje!
Nego ostavimo pozitivnost i stvar u jezgri
proučimo. Oni u svojim pogrebnim molivam
mole za preminulog, da ga Spasitelj uvede u
vječno blaženstvo med svete svoje (Tropar)
Zatim se mnogo pred. Bogorodici i sv. mu-
čenicim utiču, a u obće. svim svetim. U ,
molitvi pjev. VIH. ima: ucfielio gospodin
pokoj svom vjernom slugi, koji se je na
pobožni način 6a ovoga svieta odielio itd. 5)
Mi da stanemo pitati jeli preosvešteni sa
sveštenstvom bio uvjeren, da će to opielo
koristno biti ili ne, uvriedio bi se, a i na-
ravno, jer inačebili bi božji napastnici. Suviše
da budu bili uvjerenja, da neće na spasenje
biti, opielo bi se moglo zvat porugom, što
„kršćanska ljubav" nedopušta. A i onako
proti osvjedočenju što slična radit bila bi
velika uvrjeda Bogu. Mi pak s naše strane
neizbježivom dosljednošću moramo zaklju-
čiti: dakle u protestantizmu ima spasa. Jeli
ovo pravoslavno? Podnipošto. Doisto spasa
neima već u pravoj Crkvi, s čega biti van
prave Crkve jest biti van puta spasenja.
Cienim da ovo i preosvešteni za grčko-iz-
točnom Crkvom uči °). Ako pak u prote-
stantizmu ima spasa, tada je on prava Crkva.
Jeli se ovo uztvrdilo, niječe se jedinost Cr-
kve i proti svojim otcim ustaje. Druge po-
sljedice navesti ćemo niže.
(Sliedi).
') sr. Enchiriđion Juriš Eccl. orienl. cath. Papp-
Sziliigj p. 513,
-J sr. Schmitt die morgenl. Kirche III. Abscbnilt.
3) sr. Fleury Hist. Eccl. 1. 174.
4) sr. Greveson. Hist. Eccl. part. 7. col!. 4.
5) sr. Schmilt op. c: p. 266.
6) sr. Papp-Szilagyi op. c. p. 35.
od Rima"; sv. braća pošla su pozvana u Bira: njihova
je dakle djelatnost stojala u zavisnosti od Rima. — Od
papo Hadrijana, koji nije zakonitim priznao Fotijevo
patrijarhovanje, primio je episkopsku hirotoniju sv.
Ćiril (što g. Milaš ne pripovieda) i sv. Metodije, kako
pripovieda sam g. Milaš. Prije nego je papa izvršio
hirotoniju nad sv. Cirilom i Metodijem, osvjedočio se
valjda, kakove su to osobe; al i sveta braća, prije
neg su hirotoniju primila, osvjedočila su se valjda, tko
jo taj, od kojega primaju hirotoniju. — Papi Jovanu
VIII obećaju prisegom sv. Metodije, da će ostati vjeran
pravoj nauci. G. Milaš može koješta pripoviedati, al
da je Fotiju il kojemu drugomu carigradskomu patri-
jarhu ovakva šta obećao sv. Metodije, kad je med
Slavenima vršio svoje apostolsko djelovanje, toga niti
kaže, niti može kazati.
Na jednako slabom temelju stoji cielo sliedeće
(str. 369) pripoviedanje g. Milaša. „Ne priznavajući ni-
kakve vlasti kod pape, oni (sv. Ciril i Met.), osobito
sv. Metodije, nisu mogli ni odanosti, a još manje lju-
bavi prema papi (Jovanu VIII.) osjećati, prema onome
papi, koji pušta Metodija, da godinama u tamnici čami,
da ga ruže i biju, a on ni znaka zaštite da od sebe
dade, koji pušta posije da novim gonenjima se izlaže
i koji u času, kad mu se on obraća, vjerujući još da
mu može u težkim njegovim prilikama kakvu pomoć
prožiti, u mjesto da ustane svom snagom u obranu
njegovu i da kazni gonitelje njegove, on ga tješi bu-
dućim životom I" Čitatelji mogu u Milaševoj knjizi
tražiti, da li je carigradski koji patrijarh sv. Metodija
tješio makar i samo budućim životom ? Badava tražiti
odgovor, kad ga g. Milaš i ne daje i ne može dati
jestna. Da je pak Jovan VIII jošte nešto uradio za
oalobodjenje sv. Metodija, pače da je Jovan VIII oslo-
bodio sv. Metodija od tamnice, u koju ga bili bacili
Njemci, to će čitatelji naći na stranam 332-35, gdje g.
Milaš navadja pisma Jovanova u tom poslu upravljena
na njemačke episkope, na kralja Ludviga i na kralja
Karlomana. G. Milaš hoće na svoju tumačiti skrb za
sv. Metodija pape Jovana na str. 335 6: „god. 873
ono (papstvo) se javlja u obranu te (slavenske) crkve
i u zaštitu arhiepiskopa iste opet usljed pobuda politi-
čkih i nikako iz kakvoga drugoga razloga". Bilo i tako!
al tad ne stoji što g. Milaš piše na st. 369 o Jovanu
papi: „a on ni znaka zaštite da od sebe dade" ! Cari-
grad, odkud je sv. Metodije poslan bio, zbilja se nije
nikako javljao u njegovu zaštitu, a o papi Jovanu treba
i g. Milašu priznati (335): „On razašilje sve one svoje
poslanice u zaštitu samostalnosti slavenske crkve i
naravno javlja se štitnikom i arhiepiskopa te crkve,
Metodija, protivu oslabljenih njemaca, od kojih već
sada nije imao zazirati, niti se femu od njih nadati".
Al su se čemu imali nadati Njemci od pape! „Ne bi
se u ostalom onakom odlučnosti (to je dakle svom sna-
gom, što g. Milaš na str. 369 niječe) Jovan VIII bio
digao ni protivu njemaca, a u zaštitu slavena, da nije
u njegovim rukama bila carska kruna, kojom je raz-
polagao i mogo dakle prinuditi i Ludviga i Karlomana,
da se odreku daljnjeg štićenja latino-njemačkih pre-
lata." Bilo i ovo sve ovako, al je opet jasno, kako je
Jovan VIII sav svoj upliv upotrebio kod Njemaca, da
obrani i oslobodi sv. Metodija; a odavle može se na-
slućivati, da li je sv. Metodije mogao osjećati odanost
i ljubav prama onome pupi ? A što se g. Milašu mili
pisati, da sv. Metodije nije priznavao nikakve vlasti
kod pape, to sam g. Milaš pobija i neistinitim doka-
zuje ondje, gdje veli, da je sv. Metodije za arhiepi-
skopa panonskoga rukopoložen bio od Hadrijana; da
je Jovanu VIII obećao, da će vjeran ostati pravoj nauci;
da je sv. Metodije bio arhiepiskop lično zaviseći od
pape Jovana VIII. Kako je poslie ovakvih svjedočan-
stva moguće izvadjati onakve zaključke, to je težko
pojmiti.
Poslie kratka pregleda o razpravljanim točkam, vi-
dimo kako g. Milaš sudi Zapad, katoličke bogoslove,
katoličku crkvu. Vjerna slika predstavljena je u cieloj
knjizi; nain je inožno navesti samo nekoliko poteza.
Na str. 112 pozivlje čitatelje, nek se samo sjete
„mraka, koji je obuzeo bio zapadno društvo u srednjim
vjekovima", i govori o „proračunanom nastojanju rim-
skih sveštenika na mase naroda, obuzetog neopisanim
neznanjem, kakovim je to doba odlikovalo se". A i
svećenstvo čamilo je u neopisanom neznanju. „I zbilja,
kad se sjetimo, da do Pija V nije rimsko sveštenstvo
poznavalo ni spisa sv. otaca, pak i posije, osim djela
Tome Akvinskoga i Skota, da je malo što moglo da
napečatana vidi... (15)." Ovo je sud u obće, al si
jurve možemo predstaviti zapadno neznanje, i iztočnu
prosvjetu u srednjim vjekovima. Na iztoku, po Siriji,
Maloj Aziji, Grčkoj bila su ona znamenita sveučilišta
srednjega vieka, što no se spominju, pariško, oxfordsko,
ono u Salamanki i Alkali, u Bolonji, u Kolonji, Pragu,
Beču i Krakovu i drugdje; a na mračnom zapadu
kojem sveučilištu ni traga! Iztočno svećenstvo pozna-
valo je spise sv. Otaca i u vrieme Rukopisa i u vrietne
Štampe, prije dobe Pija V i poslie ; samo g. Milaš, ne
znamo zašto, navadja, kao i ostali pravoslavni, uviek
zapadna izdanja sv. Otaca!
Sud o pojedinim bogoslovim i pisateljiin naravno ne
može bili bolji.
(Sliedi).
Ellenor priobćujo poluslužbenu notu, iz
koje vadimo: „Mrtvo tielo... pred materom
neBtale Solymossy, njezinom tetkom i više
znanaca, uz prisutnost triju strukovnih
liečnika bi pregledano i ustanovilo so, da
nadjeno mrtvo tielo nije tielo djevojke Ester
Solyraossy, ali odjelo, u koje bijaše odjeveno
mrtvo tielo, da je sasviem ono nestale Ester,
i to ono što ga je nosila u vrieme kad je
nestalo. Dapače onaj rubac, u kojem je Ester
nosila boju od jednog kramara (gdje ju
majka bila poslala čas prije nego je nestalo),
bijaše privezan na ruku mrtvoga tiela, i to
tako čvrsto da se je jedva razvezo. Usta-
novljeno je kao nedvojbeno da je nadjeno
žensko mrtvo tielo, koje bijaše podpuno
sačuvano i neozledjeno, tek Setri do osam
dana moglo u vodi ležati. Kosa bijaše obri-
jana, ruke bijahu fine, nokti gojeni, prsi
razvite... Dotična ženska bolovala je od su-
šice. Pošto se na drugoj ruci pokazuju du-
boko urezani tragovi užeta, sluti se, da je
mrtvo tielo užetom bilo svezano za jednu
brodicu i da se je na taj način vuklo po
vodi...."
Isti list prima brzojavno iz Nyiregyliaze,
23 proš.: „.... Danas je već sigurno, da je
Ester Solymossy umorena... već je dokazano,
da mrtvo tielo nije bilo obučeno u odjelo
nestalo Solymossy iz lakomosti (čifuti da
prevare javno mnenje razpisaše 1500 fior.
nagrado — onomu koji pronadje mrtvu ili
živu Solymossy), da se dobije nagrada, nego
zato da se sudovi zavedu".
Ung. Post iz istog mjesta: „Uslied važnih
momenata zatvoren je bivši eszlarski koljii
i sadanji zamjenik rabina u istom mjestu
Salamon Rosenberg, i danas pod jakom
pratnjom odveden u zatvor u Nyiregyhazi".
Pesti Hirlap javlja: „Neki eszlarski težak
dao je znakova, na podlogu kojih na novo
se kopalo. Pozitivna nije se ništa pronašlo....
ali tamo gdje se je po izpoviesti težaka
kopalo, našlo se je jasnih tragova, da se je
u istom mjestu koji sat prije kopalo. Po
svoj prilici krivci ili sukrivci doznavši da
će se na novo kopati, na vas mah izkopaše
sakriveno mrtvo tielo i prenesoše ga na si-
gurnije mjesto.
Po nekoj brzojavci Pugg. čitati su uslied
bruke napravljene sa tobožnjim Solymossy-
evim mrtvim tielotn stranom ljutiti a stra-
nom preplašeni.
Po najnovijim viestima uapšeni pod-rabin
Rosenberg okrivljen je, da je posljednih
dana putovao, bez da zna kazati gdje i u
koju svrhu. Rek' bi da je on osnovao i iz-
veo onaj poso o mrtvom tielu u Esterovoj
odjeći, da prevari vlasti. Pripoviedaju naime,
da je, pokle se je povratio sa putovanja;
znao reći: „Do tri ili četri dana izići će na
vidjelo Ester, živa ili mrtva; ja to predvi-
đjam".
Lo scisma Gtreco-Serviano
iii Dalmazia.
(v. br. 49).
Vescovi greco-serviani in Dalmazia
(dalla metil del secolo XVI. ali' elezione di
Pio VII.)
In Erzegovina, non molto lungi dalla citta
di Trebinje, sede una volta del veseovo cat
tolico Tribunienso, al di la del fiumicello
Trebinjica, nella localitk detta Tvrdoš, er-
gevasi fin da tempi rimoti, il celebre mo-
nastero di S. Maria, abitato da monaci Ba-
siliani, edificato come vuolsi da Costantino,
non si sa quale, o imperatore d' Oriente, o
Tratello di Nemagna principe serbo, o ve-
seovo Tribuniense. ')
Tra le grigie rupi onde era circondato,
aneor si vedono confuse le sue monumentali
rovine; dappoichč i Turchi quando occupa-
rono 1' Erzegovina lo bruciarono e distrussero
obbligando i poehi superstiti alla strage a
ripararc al di quk del Trebinjica, a Duži,
sito che sta di fronte a Tvrdoš. Quivi i ri-
fugiati a poco a poco fabbricarono una ehiesa
dedicata ali'Assunzione della Madonna, e
delle celle, che attualmente formano il mo
nastero detto di Duži.2) Essendo governata
') V. Farlati — Coleti T. VI. pag. 288.
a) II convento di Duži e ora ubitato dali' ar-
cliimandrita e due o trc inonaci, commendevolis-
simi a dir il vero per la loro ospitalita, esperi-
mentata dai viandanli ancliu in tempi diriicilissimi.
1' Erzegovina da principi per lo piu patareni
e scismatici, anehe il monastero di Tvrdoš
(ehiamato spesse volte di S. Maria di Tre-
binje) come gli altri monasteri dell' Erze-
govina, venne infetto dali' eresia e dallo
scisma. j o
Durante il regime spirituale di Savino
veseovo latino di Trebinje eletto nell' anno
1647, e morto nel 1661, il monastero di S.
Maria veniva governato dali' igumano Si-
meone Pržević. Fervea la guerra di Canđia
(1645) e i Turchi tiranneggiavano 1' Erze
govina vessandola con insopportabili balzelli.
Pržević condannato ad esborsi superiori alla
sua forza voli a Roma per implorare cle-
menza e soccorso del Capo della ehiesa cat-
tolica, portando seco lettere di Basilio arci
veseovo dell' Erzegovina (Montenero) e del
fratello di costui, nelle quali e 1' uno e l'al-
tro professavano il ritorno alla fede catto-
lica, e sommessione al romano Pontefice, giu-
rando conservarla fino alla morte.
Alessandro VII che allora era Papa, lieto
accolse 1' igumeno, e poiche ebbe ricevuto
di lui e a mezzo suo dei monaci di Trebinje
la giurata professione di fede cattolica, lo
colrao di elemosina e di doni, tra quali una
croce d' argento cen preziosi candelabri, che
fino al secolo seorso si conservavauo aneora
nella ehiesa di Savina a Castel-nuovo. E
siccome 1' igumano nel dipartirsi da Roma
insisteva che ai monaci che quivi si sareb-
bero recati in futuro a nomo degli arcive-
seovi, abati, e calogeri dell' Erzegovina per
rinnovare e tener sempre piu ferma la co-
munione cattolica venisse dalla Santa Sede
assegnato un sussidio per le spese di viag-
gio; il Papa stabili, che ogni quattro anni
due dei monaci di Trebinje a tale uopo ao-
vessero pur portarsi a Roma, c che a questi
per le spese mentovate venissero assegnati
settanta scudi, e fosse lor offerto 1' alloggio
nel palazzo della Sucra Congregazione.
II Papa infine promise ai convertiti soc
corso e protezione in ogni tempo ').
Pržević tornato in patria si burlo della
fatta professione, e per merito di si brutto
e sleale procedere dol patriarca di Peć venne
creato veseovo di Bnlgrado. Nel tempo della
guerra di Vienna abbandonata la sua sede
si rifugi a Castel-nuovo nelle Bocche di Cat-
taro, dove gli venne rinfacciata la recidiva
e fatto consiglio per piu sincero ravvedi-
mento. Ogni caritatevole impegno riusei vano,
poichč continuo a viver da apostata fino alla
fine della vita. Questi fu il primo veseovo
di rito greco orientalo che in quelle parti di
Castel-nuovo innestf) lo scisma, instillando
nel popolo l'odio e 1'avversione verso la
religione cattolica.
(Sliedi).
Le Pape est il libre a Rome?
i.
Pod gornjim naslovom izdao je u Parizu
knjigu bivši popečitelj Napoleuna III, no-
vinar na glasu, Emilij Ollivier.
Cemu ie Ollivier napisao i izdao knjigu
s tim rječitim upitom: Jeli Papa slobodan n
Rimu? Kažemo: rječitim upitom, jer sbilja
znači štogod što se sveudilj nakon dvanaest
godišnjeg talijanskog gospodovanja u Rimu,
nakon jedanaest godina tobožnjih „guarenti-
gie pontificieu razpravlja o pitanju, dali je
Papa slobodan u Rimu; i to u Parizu i od
osobe, koja je viek bila uz novovjeka
načela i koja je u velike prijateljevala sa
prevratima a naosob s talijanskim. To sva-
kako nešto znači.
Emilij Ollivier držao so dužnim napisati
ovu knjigu, te nam on isti kažo razlog na
strani 68.
G. 1864 bila se uglavila poznata nagodba
talijansko-francuzka od 15 rujna, kojom so
svetčano obvezala talijanska vlada, da neće
udariti na papinski Rim, te da će se do
potrebe i snagom oprieti neurednoj vojsci,
biva Garibaldincim, ako bi ga slučajno
Kad se ob ovoj nagodbi razpravljalo u
francuzkome zakonodavnome sboru, Emilij
Ollivier, koji mu je bio članom, u sjednici
13 travnja 1865 držao je znamenit govor;
to predvidjajuć da vlada talijanska neće o
') Farlati — Coleli T. VI. pag. 315.
držati rieč, nego, da će sv. Otac bit napa-
dnu ti silom lišen svojih posjeda, te da će
malamalo vrhovni poglavar crkve izgubiti
svoju vjersku slobodu i svoju duhovnu ne
odvisnost, reče: „Tad neće biti u svietu
pravog slobodnjaka, bilo koje vjere, naravi
i vjerozakona, koji neće biti pripravan da
postane zatočnikom častnog i bezoružanog
sv. Otca, koji će tad čovječjoj savjesti pred-
stavljati slobodu".
Uslied ovih rieči Emilij Ollivier držao se
dužnim da udari kopljem, na korist slobode
i neodvisnosti sv. Otca: Je me tiens comme
oblige par ses paroles. Važno je pročitati
sve što je u onoj sjednici (13 travnja 1865)
govorio Emilij Ollivier. U onoj sjednici prvi
je govorio A. Thiers i predvidio što se s
vremenom izkolilo. I Thiers je tad pitao:
,,Bi li bilo u korist Francuzke, da zapusti
katoličanstvo?" Te je nastavio: „Kažu, da
će Papa ostati neodvisnim i po padu svje-
tovne vlasti; obećaju nam, Blobodnu crkvu
u slobodnoj državi! Izpitujem posljedice pre-
vrata, komu se pustio mah u Rimu, i tvr-
dim da Papa šašav sa svoga prestolja, neće
više bit slobodan; katoličko jedinstvo biti
će uništeno; ostatci će se njegovi razpršiti
i ustaniti će se za Španjolsku u Toledu;za
Francuzku u Parizu; za Austriju u Zlatnom-
pragu a možda i u Beču ! Čudno razsuće
za prijatelje slobode, kad vide u Rimu usta-
njeno središte vjersko slobode! Imao sam
čast osobno poznati crkveno dostojanstve-
nike, koji su kroz mnogo godina upravljali
sa Parižkom nadbiskupijom; častim njihov
značaj i njihovo znanje; ali nebih bio za-
želio nijednoga glavom katoličke crkve u
Francuzkoj. A zašto gospodo? Jer stolna
crkva Notre Dame sasviem je blizu Tuile-
ries !" — Koliko li je danas blizu Quirinalu
basilika sv. Petra!
Ollivier je odgovorio Thiersu, braneć na-
godbu, kojom se učvršćivaše talijansko je-
dinstvo. Izjavi da je protivan zajednici Fran-
cuzke sa Austrijom „koja nije čista u ne-
srećam prvog Carstva". Tad Ollivier nije
predvidjao nesreće drugog carstva (Napo-
leuna III.)! Tvrdio je tada „da rujanska na-
godba postavlja Papino suveronstvo u pra
vilni položaj. Ako po nagodbi Papstvo iz-
gubi svoju svietovnu vlast, krivnja pada na
nj." God. 1870 Ollivier se osvjedočio na
koga pada krivnja. Papa je izgubio svieto-
vnu vlast uslied napadaja 50,000 vojnika
talijanskog kraljestva, uslied Bixio-vih bum
bft, uslied Cadorna evih topova i uslied pro-
vale kroz kapiju Pia.
Thiers je reko u zakonodavnome francu-
zkome sboru dne 13 travnja 1865: „Tvrdim
da Papa šašav sa svoga prestolja, neće biti
više slobodan". Emilij Ollivier, koji je g.
1865 pobijao Thiersa, sedam godina kašnje,
pokle su Papu sbacili i protjerali sa prestolja,
nemože a da ne izda u Parizu knjigu pod
naslovom: Le Pape est il libre a Rome ? Što
je Thiers predvidjao, izpunilo se. On a priori
uztvrdi da Papa sbačen s vlasti nije mogo
biti slobodan; a Emilij Ollivier dokazuje
da je to, žali Bože, živa istina; te iz ljubavi
prama slobodi i po saviesti bori se za Pa-
pinu neodvisnost. Njegova je dakle knjiga
u prve izraz štovanja prama Thiersovoj u-
spomeni, a mi primajuć je, možemo opeto-
vati one divne rieči: Salutem ex inimicis
nostris !
Ollivier s\akako nije klerikalac. U istoj
svojoj knjizi, u kojoj brani slobodu Pape,
izpovieda svoje štovanje prama načelima 1789
godine, odobrava dobročinstva francuzkog
prevrata i kaže: „plus je 1'admire, et plus
je m' attacho a sa cause". Uslied ovih izja-
va g. pisca ciena knjizi poskočiva, a čitatelj
se to bolje uvjerava, da je provalom kroz
kapiju Pia usmrćena sloboda.
Po zauzeću glavnog grada katoličkog svie-
ta, po sužanjstvu Papinom, mogu se slobodno
opetovati divne rieči, koje izreče Donoso
Cortes u španjolskoj sabornici g. 1849: „Slo-
boda, gospodo I Još nam govore o slobodi!
Eh, zar neznate da je umrla? Zar niste
prisustvovali, ko što i ja, njezinoj muki ?
Zar ju nevidjeste zlostavljenu, izmrcvarenu,
izbijenu izdajnički od demagoga cielog svieta?
Pokle je tužno živila u Svajcarskoj, na Seni,
Renu, Dunavu i Tibru, napokon je uzašla
Kvirinal, koji joj bio Kalvarijom. Gospodo,
težko je izreći: sloboda je umrla; te nećo
uskrsnuti ni trećeg dneva, ni treće godine,
a možda ni trećeg vieka".
Pisma g. Olliviera neće ju uskrisiti; jer
oni koji se krste slobodnjacima, oni zanaj-
vi*e nastoje kako da ju na vieke pokopaju.
U dojdućim brojevima donieti ćemo još neke
važnije stvari iz Ollivierove knjige.
II i rat* i Ohćinc Splitske!
Danom 3 studenoga 1880 zastupstvo ove ;
obćine bi razpušteno po vladinoj naredbi, i
zbog loše uprave i s nesposobnosti u uzdr.
žanju javnog reda.
Sedam mjeseca kašnje bijahu proglašene
izborne imenice za novi izbor vieća, a tada
srao se sastali u odbor i upravili smo jedno-
stavan poziv na naše prijatelje da im javi-
mo naše ustanovljenje.
Usuprot članovi bivšeg obćinskog zastup-
stva, sabrav okolo sebe svoje privrženike,
već tada su izdali proglas u kojemu, kujući
u zviezde svoja dvaestgodišnja djela, pozi-
vahu puk da dokaže pri glasovanju svoju
ljubav prama otačbini koja se za nje iztiče
u sliepom kadjenju onih ljudi, koji su bili
strogo osudjeni odlukom razpusta, potvrdje-
nom sa strane pokrajinskog sabora.
Da se bivši gradski zastupnici nisu po-
zvali na svoju prošlost kao na program za
budućnost, nebismo podigli nikakve tužbe
u oči izbora, i rado bismo zaboravili pogrje-
ške i krivice njihove.
Nu ta prošlost bi sudjena od ljudi i o-
blasti kojih se ni najmanje nisu dojmile
naše iujestne strasti, a mi isti ljuto smo ju
izkusili, te napram takvoj prošlosti, i oni,
koji se našim nazorim posve neslažu, ali
ljube svoj zavičaj te žele da svojim radom
sudjeluju njegovom priporodjenju, morali bi
biti s naini.
A ini smo spravni da u svoje kolo pri-
mimo svakog poštenog obćinara, koji svoje
osobite interese javnim nepredpostavlja; ko-
jemu leži na srcu a ne na ustim razvitak i
dobro naroda; koji štuje njegove svetinje,
običaje, jezik, vjeru.
Naša su srca sklona na umjerenost, i kad
bi nakon poštene i zakonite borbe održali
pobjedu u nastajućim izborim, nastojat ćemo
da začmemo dobu reda, mira i sloge.
Ali prije svoga treba da se odprto pri-
pozna hrvatstvo našeg puka i da se prema
ovom načelu udesi sva uprava naše obćine.
Njegovo Veličanstvo Kas Pre*
milostivi Dar i Kralj primiv predloge
svoje vlade i želje izražene od zakonitih
zastupnika Dalmacije, blagoizvolio je nare-
diti, da se postepeno pohrvate naše srednje
učione.
Naredba carska bi oživotvorena; i da uz- !
inogne plodno uspjeti, biti će prva zadaća
novom obćinskom zastupstvu da, neizključiv
talijanski jezik, čim više razpruži u pučkim
školam materinski jezik, eda naša djeca
budu temeljito pripravljena za srednji nauk.
Za vrieme sadašnjeg iznimnog Btanja,
pošlo nam je za rukom, prvi put nakon
toliko godini, da točno razvidimo zadnju
desetmjesečnu upravu razpuštenog zastup-
stva. Ovom prigodom uvjerili srao se, da
ekonomične okolnosti naše obćine, akoprem
upropašćeno, mogu biti podignute, samo ako
novo vieće sdušno udari stazom prave i po-
štene uprave.
Toga radi, red je novom zastupstvu da
izradi financialnu osnovu, kako da sc izplate
dugovi i izvedu radnje javne koristi.
Mi smatramo dakle dostojnim narodnog
povjerenja samo one budi ma od koje ruke:
seljačke, varoške i gradske, koji nam mogu
zajamčiti, da će ovaj program izvesti bez
uplićanja svojih osoba u interese obćine,
namjerom da sebe okoriste.
Već od dvaest godinS žali se nestašica
nekojih javnih neobhodno potrebitih radnja
kao n. p. razsvieta naših varoša, zgradja
ribarnice i pazara, poprava groblja, gradskih
i poljskih puteva.
Mjesto pustih obećanja predšastnih ljudi,
novi zastupnici obćine morati će se djelom
iztaknuti i podati zemlji što joj treba.
Novo će se zastupstvo dalje skrbiti dri
poboljša puteve seoske, i da svojem seoskom
puku bude pri ruci u njegovim svakojakim
potrebara.
Vodovod je jos nesavršeno djelo, s toga
novo vieće morati će ga podpuno dovršiti;
uz to tražit će da voda budo uvjek zdrava
i pitka: suviše razgraniti će ju shodno i
—- '11 sata. Izkrcalo se njemačkih i ame-
rikanskih vojnika; prvi da Čuvaju bolnicu,
drugi da straže konsulat.
Aleksandrija, 15 tekuć. 10 sata: Požar
sveudilj traje. Nemogućno je saznati, kako
izgleda južni i jugo-istočni dio grada. Dielovi
pri luci obadjeni su, i tamo je za sad posve
sigurno. Još englezi nisu mogli svladati cio
grad, sasviem da je Kediv u palači. Mnogi
su predieli još uprav u anarhiji.
— 11 sata 25 časa. Kedivova naredba
razpušta vojsku. Mjera bi odmah poprim-
Ijena. Momčad u Ras-et-Tin dobrovoljno
se dala razoružati. Ko da su veseli, jer po-
laze kući. Predaju oružje i fišeke, al si pri -
držaju uniformu. Ima jih nekoliko stotina.
Ponieše sobom bakrače, ali pliena ništa. To
vam je pješadija. Najgore je konjaništvo,
koje je zanajprije pobjeglo, uzbunilo se i
plienilo.
— 12 sata: Arabi je u Damanhuru. Tu
se na brežuljku utvrdio. Bojati se je za
tamošnje ruljače, koje su dielom vladina
svojina, a dielom evropejaca. Strojevi i
tvornice vriede milijuna.
— 1 sat pos. p.: Vlada mir. Može se
ulicama bez pratnje. Svak arap nosi bielu
zastavu. Vatra ko da će prestati. Kafane se
i dućani na novo otvaraju. Vrata čuvaju
pomorski vojnici.
Po Timesu rek bi da su neki francuzki i
talijanski topdžije vladali egjipatskim to-
povima.
Iz Saida javljaju da francuzki i englezki
brodovi prolaze prokopom, da osiguraju plo-
vitbu.
Aleksandrija, 15 srpnja. Brodovi svih
vlasti, osim austro-ugarskih i grčkih, izkr-
caše momčadi. Mjere za uzpostavljenje reda
dobro su djelovale. Englezi čekaju pojačanja.
Na nekim mjestima sveudilj traje požar.
London, 16 srpnja. Listovi donose iz
Aleksandrije: Sinoć se sakupiše svi englezki
mornari i pomorski vojnici, jer su se nadali,
da će Arabi pokušati da prodre u grad.
Ok6 80 pribjega niemaca, zajedno sa milo-
srdnieama i osobljem njemačke bolnice,
sklonuše se na brod Habicht.
Aleksandrija, 17 srpnja. Broj englezkih
vojnika, koji se u redarstvene svrhe i da
odvrate mogućni napadaj Arabi paše izkr-
caše, dosiže 3000. Njemački i grčki vojnici,
koji su se bili izkrcali,na novo su se ukr-
cali — Admiral Seymour izda proglas, kojim
javlja, daje uslied dopusta egjipatske vlade
preuzeo uzpostavljenje reda. Paljitelji, kaže
u proglasu, biti će strieljani, plieneći vojnici
biti će povedeni u zatvor, a niko nemože
izaći iz grada po zapadu sunca. Seymour
preporuči pučanstvu, da na novo podje za
poslom. General Alison stigo je sa čeoni-
štvom, 4000 pješadije i pomorske pješadije.
Vojska će zauzeti tvrdjave Gabbari i Ramleh.
— Reuterovica javlja: uzprkos pažnji
straža, sinoć se pojavilo nekoliko novih po-
žara. Jutros zauze Ramleh odiel pomorskih
vojnika i pješadije. — Po viestima Daily
Nervsa iz Saida, vlada tamo velika uzruja-
nost, jer se boje da jih nenapadnu Beduinci.
Hiljadu i petsto egjipatskih vojnika okupiše
se prama Damietti i dižu obkope.
— Iz Londona javljaju, da Englezka pri-
pravlja za Egjipat 40,000 vojske.
—o
Dnevne viesti.
Dogovor izmed Sarajevskoga nadbi-
skupa i bosanskih Franjevaca. Vaterland
od 15 tek. ima: „Primamo od nekog
našeg ovdješnjeg dopisnika sliedeće:
Razpra izmed sarajevskoga nadbiskupa
i franjevačkoga reda uredila se naj-
boljim načinom po posredovanju ge-
nerala franjevaca. Red ostavlja na raz-
položenje nadbiskupu sve župe Bosne
i Hercegovine, dobiva pako kroz doj-
dućih 25 godina podpuno sve one do-
hođke, odnosno gotovi novac, što je
dosad samostan primao od pojedinih
župnika, tako da je s jedne strane za-
jamčen obstanak samostana, a s druge
neprekida se niti se muti duhobrižna
služba. S prva zaposjesti će nadbiskup
25 župa, jer samo za toliko ima po-
trebiti broj svećenika. Unapried bit će
reservirana biskupija banjalučka za
jednoga franjevca, i vode se dogovori
o osobi i instalaciji. Ovo se poravna-
nje dogodilo bez ikakovih potežkoća,
odmah netom se sastadoše dva crkvena
! dostojanstvenika, jer zanajbolje zado-
| voljava željama obiju strana i uzim-
lje u obzir odnošaje. Dali i koji žu-
pnici biti će sekularizirani, to je poso
Reda." General franjevaca bio je pošo
za neko vrieme u poslu dogovora u
Sarajevo; sad se vratio kroz Beč u
Rim.
Iz Vatikana. Prošloga četvrtka padala je
godišnjica svetogrdnoga čina, što počini
podkupljena rulja „ujedinjene Italije", kad
napadne i pogrdi ostanke onoga velikoga
Pia, koga će nepristrana povjestnica zabi-
lježiti u velikane devetnaestoga vieka. Rim-
ljani, ne oni plebiscita, i ovoga puta zasvje
dočiše, da se još nije utrnula u vječnom
gradu zublja vjere i da u vatikanskom su-
žnju štuju ne samo svoga pastira i pogla-
vicu ciele katoličke crkve, već u njem pri
poznaju i svoga jedinoga zakonitoga vla
dara, čija prava top talijanski nije rnogo
razoriti, ko što je razorio kapiju Pia. Do
osamdeset hiljada podpisa sakupilo se u
glavnom gradu „ujedinjene Italije", da pro-
prosvjeduju proti divljim prizorima lanjske
godine (13 srpnja). Sveti otac primio je
razna zastupstva, izmed kojih zastupstvo tako
zvane „Federazione Pia", vodjeno knezom
Injacijem de Witten. Sv. Otac je odgovorio
mnogo važnim govorom, kojim je opisao da-
našnje stanje Rima i javne sablazni, koje
se u Rimu i po ostaloj Italiji sbivaju; i po
kle se težko potužio, što se sa Kampidolja
dignuo znamen kršćanski, pozva Rimljane
da ostanu stalni u vjeri otaca svojih.
Novačenje u Bosni. U Gračanici se
u redu provelo novačenje. Uzeto jih
je osamnaest.
,,N. fr. Presse" javlja, a želimo da
se obistini, da se očekuje ministarska
naredba, kojom će se početkom iduće
školske godine na ljubljanskom veli-
kom gimnaziju za dolnje razrede uvesti
podpuni paralelni slovenski razredi, a-
koprem se je proti tomu izjavilo njem-
škutarsko zemaljsko školsko vieće. Po
pravu i imao bi se sađanji njemački
gimnazij pretvoriti sasma u slovenski,
jer je Kranjska napučena izključivo
slovenskim narodom a samo 11 građo-
vim ima Niemaca, ali u Ljubljani Niem-
ci, kako je dokazao zadnji popis na-
roda, sačinjavaju manjinu naprama Slo~
vencim.
Kako javljaju poljski listovi, ministar-
predsjednik saobćio je zemaljskomu
maršalu dru. Zyblikieviczu da će ga-
lički sabor biti sazvan za 4 rujna. I
ostali cislajtanski sabori imali bi se
sastati tečajem istoga mjeseca.
Austrijanci u Egjiptu. Neke su englezke
novine bile javile, da austrijanski obći konsuo
g. Kosjek nije bio poprimio nikakovih mjera,
da učuva od pokolja svoje sunarodnjake,
već da je prije vremena pobjego na ratni
brod Laudon. Stvar nije istinita, no je javljeno
proti Kosjeku samo iz osvete ; Kosjek je
dapače za rana počeo nagovarati austrijan-
ske podanike, da se sklonu na brodove i
posljednjeg časa sklonulo jih se mnogo na
ratni brod Laudon, gdje su liepo bili prim-
ljeni od zapovjednika Wiplingera. Ako je
ko ostao u Aleksandriji, nije se čuditi; jer
i mnogi francuzi, englezi i t. d. nehtjedoše
poslušati svoje konsule. Viest da je poginulo
300 austrijanaca sasviem je lažljiva.
Sa Sme. Nazad dvanaest godina, kad su
kamenouljari vladali Parizom, veliki Hotel
de Ville pošo je u zrak. Danas oni isti,
koji tad pomagahu ta nedjela, slave dogra
djenje toga Hotela, koji je stajao koji mili-
jun. Prošloga petka (14 srpnja) svetkovala
se spomen velikoga prevrata i istodobno
otvorila nova ta palača Dakako! nije falio
sobet, na kojem je bilo do preko petstotin
gostiju; a za tim se primao vulgus, koji
nije mogo na sobet, i došlo jih je nekoliko
hiljada.
U Bosnu. Glasa se da će civilnim do-
glavnikom bosansko-hercegovačkoga guver-
nera biti imenovan barun Teodor Nikolić.
Rodio se u Temešvaru g. 1836, sin je jednog
od najvećih banatskih posjednika i kćeri
kneza Miloša Obrenovića, sestre nesretnoga
kneza Mihajla. Dosta je izobražen i putovao
je po zapadu, da uči tamošnje ustanove.
Vjeroizpovjedi je grčko-istočne. Imao bi
poći u Bosnu koncem t<*k. mjeseca sa po-
pečiteljem Kallay-em.
liO seisiiia €*rec:o»$ert iaiio
ili ilaiuiar/ia.v
(v. hr, 54).
In Dalmazia intanto circolavano degli scritti
nei quali venivano svelate le mire del pseudo-
vescovo, rintuzzati gli errori da esso Ini pro-
fessati, e difesa l'autorita dei vescovi latini
e del governo veneto di fronte alle sue u
surpazioni. E' pur noto un lavoro in forma
di dialogo tra un cattolico e un serviano,
nel quale venivano confutate le dottrine at-
tribuite agli scismatici, e giustificato il pro-
cedere dei vescovi verso i professanti il rito
serviano. ')
Anche Stefano Ljubibratić non mancava
di aderenti e difensori.
Certo Abate Papadopoli ne scrisse 1' apo-
logia; anzi tra costui e 1'episcopato latino
della Dalmazia s: irapegno una vivacissima
lotta. Son pur celebri le risposte dategli dal-
T arcivescovo di Zara mons. Vincenzo Zma-
jević e da quel di Spalato mons. Radoić.
Mentre colla Ducale 11 apriie 1722 il
Ljubibratić veniva sospeso dalle sue funzioni
episcopali, il senato di Venezia colla stessa
ordinava al provveditor generale di nominare
quattro religiosi sudditi, quindi aecompa-
gnarne la nomina al senato per 1' elezione
del piu idoneo a vescovo dei greci serviani,
nei siti appartenenti alla giurisdizione del
patriarca di Peć. Nel prescriver ci5 la Du-
cale avea riguardo al servizio del Signor
Iddio, ali' utile dei pubblici riguardi, alla
consolazione dei sudditi serviani. Ma il prov-
veditor generale non vi trovč un calogero
solo che idoneo fosse al ministero vescovile,
nč un palmo di terra che fosse sottoposto
alla giurisdizione del patriarca di Peć. E fu
opposto ancora, come non era di servizio
del Signore Iddio creare un vescovo che
raffermasse nell' errore i serviani, nfe di
pubblico interesse assegnare a loro chi al
pari del vladika del Montenero si ponesse
a capo delle rivolte, disturbasse i vescovi
latini, e pel proprio mantenimento e quello
del patriarca serviano assoggettasse a nuovi
tributi i poveri inorlacchi, gia abbastanza
aggravati dalle elemosine e penitenze pecu-
niarie loro imposte đai proprj preti e calo-
geri. *) _
Sul riflesso di tutto cio anche questa volta
le dimande dei greci-serviani furono respinte.
Nell' anno 1727 furono rinnovate, ma anche
senza effetto.
Nell'anno 1731, 28 giugno, nella diocesi
di Nona, il parroco di Benkovac, quell: i-
stesso che s' era ribellato al vescovo di quella
diocesi mons. Balbi, tenne un conciliabolo
di diecisette parrochi e cinque calogeri delle
cinque diocesi di Zara, Nona, Scardona, Se-
benico e Spalato. Al conciliabolo era pur
presente il cancelliere Pontificio. 1 guardiani
dei tre monasteri di Dragoević, Arcangelo e
Krupa farono scelti per la elezione d' un
vescovo greco-serviano, e Y elezione cadde
su 1'archimandrita Abramovid di Castel-nuovo,
delle Bocche di Cattaro.
II provveditor generale accompagno e ri-
mise la supplica degli elettori al senato di
Venezia; ma questa rimase senza effetto,
dappoiche nel conciliabolo s' eran fatte pro-
poste evidentemente scismatiche.
II calogero Abramović in allora tornato
da Mosca con regali e libri per le chiese
serviane, protetto dal favore dei suoi ricchi
correligionarj di Venezia, s' adopero a tutto
uomo perche finalmente venisse esaudita
la supplica dei suoi elettori. I suoi impegni
parea dovessero sortire il desiderato effetto,
dappoiche colle Ducali 28 luglio e 15 set-
tembre 1736, i! governo di Venezia ordinava
al provveditor generale la nomina di quattro
religiosi serviani per la scelta d' un vescovo.
Ma queste Ducali 1' anno stesso 8 ottobre
r 5'
') Dialogo tra un cattolico e nn serviano, at-
tribuito a mons. Zmajević.
2) Informtuione di mons, Caraman.
vennero sospese, che anzi fu dato ordin
ali' istesso provveditore col decreto 23 ma*
1737 di invigilare sopra le persone foment%
trici, e di divertire gli incominciati disordini
In onta a cič nell' anno 1742, nelle qUat,
tro diocesi di Zara, Nona, Scardona e Se.
benico, due calogeri, Zaccaria Ivanović, e
1' archimandrita Zago pubblicamente anđa.
vano predicando contro il dogma cattolico
talche il governo dovette usar mezzi di ri»
gore contro entrambi; 1' archimandrita venne
arrestato, mentre 1' Ivanović per ben due
volte colla tuga dovette sottrarai dalla cat-
tura che dovea colpirlo. <•_, 0
(Sliedi).
Obraćenje i pokršten je sv. Augustina
po sv. Ambrosiju.
(v. br. 54)
Bilo je to na koncu god. 386. Augustin
je sproveo preostalo vrieme te godine u za-
biti kod Kasiakuma, nedaleko od mjesta,
gdje je živjela Marcelina — pobožna sestra
Ambrosijeva — uposred svojih djevica. Tu
je on, u društvu svoje majke, svoga sina,
svojih učenika, i nekolicine svojih prijatelja
sprovadjao svoje vrieme u štivu valjanih
knjiga, u pokoju ladanjskom, razmišljajuć
ob otajstvih kraljestva nebeskoga.
Nastajuće korizme vratio se je Augustin
natrag u Milan, da primi posljednje Upute
od Ambrosija, koje je običavao dieliti prije
krštenja. Sin mu Adeodat, prijatelj mu A-
lipij najaviše se takodjer za krštenje.
U početak te znamenite korizme držao je
biskup one propoviedi, koje sadržavaju ma-
lenu moralnu razpravu 0 biegu od svieta. U
njim se pozivlju katekumeni, da se u nu-
trnjosti svojoj saberu, nasljedujuć primjer
Isusov, i svetih osoba novoga i staroga za-
kona.
„Bježmo, govoraše on njima, te dahom
milosti uzneseni poletimo iznad svieta po-
put goluba. Bježati sviet znamenuje kaniti
se grieha, upriličiti se Bogu, po naredbi 0-
noga koji je reko: „Budite savršeni, ;kao
što je otac vaš nebeski savršen". Ostavimo
sjenu, mi, mi velim, koji tražimo svief/o;
prezrimo dim, mi sinovi svietla. Dim je
grieh, sjena je ovaj život naš; što je drugo
čovječji život, nego sjena, pusta sjena ? kako
veli Job. Nu ipak! naše misli, naše srce,
kako je raztreseno, odtisnuto od velikoga
cilja. Vara nas žudnja naša, koja nas pri-
vadja k stvarim svieta ovoga, k svjetovno-
sti, putenosti, nasladam zemaljskim; u isto
vrieme, kad nam se je duhom uznieti,
tašte misli bore se s nami, da nas k zemlji
pritisnu. Neka barem onaj, koji ne može
poput orla vinuti se u nebeske visine, neka
barem prhne u zrak poput vrebca. Tko se
ne može uzpeti do nebesa, nek se barem
uzdigne na brdašca, da se uzmogne odvrnuti
od maglovitih dolina prema visinam." Poslie
tih uvodnih razmatranja, započeše prave du-
hovne vježbe — da se poslužimo novovje-
kim izrazom — razmišljaji 0 posljednjih
čovjeka. Jednodušno se drži, da je za te
korizme propoviedao ono, što nahodimo u
knjizi: 0 dobročinstvih smrti.
Ovdje ondje nahodimo misli, koje te sie-
ćaju philosofije Phedona; nu objava božja
uzvisuje se nad mudrost ljudsku, kč što iz-
čezava rujna zora pred izlazećim jasnim
suncem. Evo primjera, kako se je razpirila
vatra oduševljenja na svršetku govora, čije
je žarke trake živo srce Augustina primalo:
,,l sada, o Bože, razkrili ruke svoje prema
nami, prihvati siromaha toga, koji je diete
tvoje. Razgrni krilo svoje, da primiš dalnju
četu braće naše; jer je velik broj onih, koji
u Tebe vjeruju. Mi ćemo se dakle s oniiai
sdružiti, koji već počivaju u krilu Abra-
hama, Isaka i Jakova. Mi ćemo uljesti «
raj Tvojih razkoši, gdje neće bit oblaka,
bure, zime, večeri ni noći, sunca izviezda:
već gdje će nam svietiti jedino veličje i
sjaj Božanstva. Tamo će Gospodin biti svietlo
za sve nas, on koji razsvjetljuje svakoga
čovjeka, dolazećega na ovaj sviet; On, koji
nam je obećao, da ide izpred nas pripravi)j
nam mjesto; on, koji je prosio, da tamo gd/:.
bude on, i mi š njime budemo. Idi samo
napried Gospodine, mi ćemo za Tobom. Sam
nas Ti k sebi pritegui, vodi nas, bodri nas;
Ti si bo Put, Istina i Život. Gore se uzdi-
gnimo k onomu, koji veli: ko k meni dodje,