tadašnjim ministrom rata, pisalo da sastoji
„aus acht verkommenen, desperaten Subjek-
ten, ohne Stellung, ohne Würde, ohne Ach-
tung, ohne Vermögen"; vjeruje u vjerova-
nje onog ludjaka Kvaternika, Bog mu duši
prostio; slavi uspomenu Zrinskog-Franko-
pana, tih „izdajica domovine", kako jim ima
tomu tri godine u svojoj lojalnosti okrstio
Slovenski Gospodar. Mladež je protivna nje-
mačkomu duhu, mladež neće posla s braćom
Magjarima, izsmjehava „jugoslavizam", neće
da resi spomenik na Markovom trgu, ope
tuje sa Kvaternikom: braćo, netreba nam
ni Niemca ni Magjara, da možemo biti i
živjeti; mladež.... ali kud ćete većih grieha?
I Joso Miškatović moli Boga, da oprosti
hrvatskoj mladeži težke njezine griehe i o-
brati ju na pravi put — koji preko Save i
Drave vodi u Peštu i Beč; te opetuje „pa-
stierom" bana pučanina:
Kajile se, dok imade dana,
Dob je doba, djeco, kajite se . . ,
* * *
Dali je takov uvjek bio Joza Miškatović ?
— Kad je ima tomu desetak godina umro
Perkovac, Miškatović mu napisa osmrtnicu
i crnim po bielu našara sliedeće rieći: „Nije
kanonik Suäay (g. 1848) bio rektor, neg
naš Šu'lek. Jednoć bila je županijska re-
stauracija, prepade se sav Zagreb, kada no
do osamdeset klerika, svaki noseći o ramenu
kolčić na oba kraja zaoštren, zasukavši re-
verende do pojasa, potekoše na Markov trg,
da pomognu narodnoj stranci raztjerati Tu-
ropoljce. Srećom nedodje do boja. Mlađi,
vatreni, bili bi strašan razboj počinuli i sami •
poginuli". Tad je ta mladež, koja je u re-
verendama (veste) bježala iz Sjemeništa da
čini razboj i mješte da sluša svog rektora
povadjala se za Šulekom, tad je, velju, ta
mladež bila rodoljubna, „puna-nade" i Mi-
škatović joj je dvaestak godina kašnje pleo
vience; današnja mladež, koja sa galerije
povladjuje Starčevićima, Folnegoviću, Bar-
čiču pa i svomu rektoru Markoviću; koja
na komersima pjeva „živila Hrvatska" i
grmi na niemca, ta je mladež nerodoljubna,
ta će upropastiti Hrvatsku, jer to kaže čo-
vjek, koji mješte da drugoga uči pameti,
imao bi sam sebe naučiti, barem izgovarati
nešto pravilnije latinske rieči sa sveučilištne
katedre, da se prvoškolci nerugaju njegovoj
„veleučenosti". — Nu ne samo četrdesetosme,
dali i onda kad se na galerijama zagrebačke
sabornice pleskalo poštanskim i bečkim ar-
gonautima, kad se povladjivalo „narodnja-
čkoj oporbi" ; i tad je mladež bila roijolju-
bna; — ali kad je g. 1878 pleskanjem pri-
mila osnpvu adrese prvaka stranke prava,
tad je Miškatović u svom Obzoru grmio:
„kod svakoga naroda plemenita mladež radi,
uči, sluša savjete i motri pogreške starijih,
da se oruža naukom i izkustvom za muže-
vnu dobu, kad će nadoći red, da sudbinu
domovine u svoje ruke primi; naša mladež
žalibože radi najviše prigovarajuć, psujuć i
sumnjičeć, a ovo je najružnija crta u mla-
dog čovjeka". — Tad su akcije Jose Mi-
škatovića duboko bile pale !
* #
*
Dok se „rodoljubi" milo nišu u krilu ma-
gjarsko-njemačke ideje; po drugim stranama
carevine nemilo viču na starog izkopajnika
slovenskih naroda — na Niemca; a u toj
se viki probudili i Slovenci, ti najlojalniji
ljudi pod kapom nebeskom. „Više je od hi-
ljadu godina proteklo, piše Slovenski Narod,
od kako su Niemci iz Bavarske u našu
zemlju upali, koja se danas Austrijom na-
ziva, koja inače odkad povjestnica traje bi-
jaše slavenska. Pa kako su Niemci u tielu
našega naroda biesnili ? Danas je opet sla-
venski narod posle tisuću godina uskrsnuo,
da svoje mučitelje kazni. Zapamtite Niemci,
vaša će kazna strašna biti. Pogledajte ok6
sebe. -Svuda ste neprijateljima obkoljeni, jer
niste nikad znali prijatelja steći! Devedeset
milijuna slavena, najjači narod Evrope, vama
su neprijatelji, Francuzka i Italija takodjer,
a sva ostala Evropa prezire vas. Dotle vas
je dovelo vaše nasilje, vaš zanos za veliči-
nom i gramzivost za tudjim dobrom, kojim
su vaše osobine i prezrenja dostojne, a koje
osobine inače nijedan europejski narod nema.
Vaša je propast neizbježna. Slavenskom na-
rodu, čija je saviest neokaljana, sviće jasno
nov život slavne budućnosti. Devatnaesti viek
naginje svom kraju, ali mi možemo utješno
dvadeseti izčekivati. Blago onomu medju
nama koji je mlad. Taj će veličinu i slavno
doba slavjanskoga naroda gledati, koje će
svježim, živahnijim duhom staru Evropu
pomladiti". Sve je ovo liepo, ali bi se iza
rieči htjelo i djela; slovenci bi imali jednom
zapoznati, da se neće nikad uspješno oprieti
proti niemcu, ako se neprislone uz braću
hrvate; uz nje jim je samo naći pomoći
svom škakljivom položaju, i s toga bi se
imali spomenuti što jim je ima tomu koja
godina pisala „Sloboda": „Pazimo da
nas jedan drugoga nebude prekasno tražio".
— ab —
DOPISI.
Spljet, 17 veljače.
„Sloboda" ima dopisnika u Spljetu, komu
po svoj prilici još nisu iznikli brci. U tom
nije ništa izvanredna, jer u Dalmaciji med
brkatim ljudim nema steklišdl Ali što je
začudno, da njegova „odurna narav ne ljubi
i te miline moderne civilizacije", biva ples
cum accesorils. Nu ipak svi smo sinovi majke
Eve, i mladi steklil spomenuv se one Ora-
cijeve: dulce desipere in loco, navuče na se
salonsko odjelo, „te hajd gdje Be pleše".
Popratimo ga do plesnih dvorana, sasviem
da su se zaboravili pokladni plesovi. „Prve
večeri, pripovieda a ja mu vjerujem, posjetih
Napredak, to narodno družtvo, cieneć da
ću barem tu biti svoj med svojimi, te da
mi tu ne treba lomit zube o tudj jezik. Ali
se ljuto prevarih. — Cim stupih u dvo-
ranu, zauši me talijanština, tako da na prvi
mah pomislih, da sam uzeo šilo za ognjilo, te
da se nahodim u talijanskom Gabinetto. Nu
obazriev se, opazih na vratih velika tro-
bojna slova Slavjanski Napredak — Što je
to rekoh sam sebi, da ovde svi govore
talijanski osim kakvog crvenkapića, a svi
pripadaju „narodnoj hrv. stranci".... Druge
večeri podjoh u Čitaonicu. Takodjer „na-
nodno hrv. družtvo." Rekoše mi pače pri-
jatelji, da je tu sve otmenije gradjanstvo,
sva inteligencija hrv. narodne stranke ovog
grada.... Upadoh u velik skup ljudi obojega
spola, napeh dobro obadva uha, pak, jadua
mene, sve gola talijanština". Da je mladi
steklU mogo onih pokladnih dana obaći redom
sve naše primorske čitaonice od Zadra do
Kotora, bio bi opazio skoro svukud istu
stvar, gdje hrvatice «¿-kaju, da jih od mili-
ne^?) nemoš ćuti, a hrvatiti se tope i po-
vladjivaju — tk samo neotesani stekliši u
Zagrebu mogu opominjati slabiji spol, da se
drži svoga ; u Dalmaciji talijanska kultura
toga nedopušta.
Ali gdje je žalost tu je i radost. „Koliko
mi dodijala, kaže pri koncu dopisnik, i do-
zlogrdila mlitavost i nemar tih narodnjaka
za hrv. jezikom, toliko me je nasuprot ob-
veselila i razblažila ljubav mladeži ovdje-
šniega sjemeništa, koja priredi dne 4 i 6
dramatičnu zabavu na korist našeg Omira,
Fra Andrije Kačića-Miošića. Srdce mi se u
u radost topilo, kad se naslušah naše jedre
besjede i milozvučne pjesme, što no gromovito
odligaše iz toplih grudi naših stekliša. Pred-
stava je vrlo dobro izpala. Obćinstvu se vele
dopadne okretnost i živahnost predstavlja-
ča, pak skromnost i čednost njihovog du-
hovnog stališa. Naša mladež je veledušna i
blage ćudi, samo kad se njom duševno i
pošteno vlada. Napried samo, uz zastavu
roda, znaj da si uzdanica naroda i domovine
te — nada svieta".
Napried! kliče i X.
RAZLIČITE VIESTI.
U prošlu subotu u večer usnuo je
u Gospođinu, nakon kratka ali ljuta
bolovanja, izglednom uztrpljivošcu pre-
trpljena,
D. Ivan Vi «lov
kanonik kođ Zadarske Metropolitanske
crkve. Pokojnik je bio jedna od onih an-
gjeoskih duša kakvih rieđko vidja ovaj
hudi sviet: bio je blage, miroljubive
ćudi, vrlo pobožan a dotle revan u
promicanju slave Božje i duhovne ko-
risti svoga iskrnjega, da je već kd
župnik u vršenju svoje dužnosti jedva
uteko paklenoj zasjedi a i zadnju bo-
lest jamačno zadobio pri svojevoljnoj
radnji u Gospodnjem vinogradu.
Pokojnik, pri tolikim svojim zaslugam
nije ipak nikad ni najmanje sebe iz-
ticao, radi Čednosti i umiljatosti, kojim
je naosob od svakoga bio kd brat
ljubljen a k6 pravi misnik Štovan, što
se je vidjelo i pri sjajnom sprovodu,
danas držanu s velikim saučešćem
obćinstva iz grada i iz rodnoga mu
mjesta Kali, gdje će bit i pokopan.
Sv. Misu pri zadušnicam odpjevao
je presv. arcidjakon Drag. Bianchi uz
asistencu Njeg. Preuzv. gosp. Nadbi-
skupa P. D. Maupasa.
Pokojniku je bilo 65 godina. Vječni
mu pokoj i neumrla slava kod Boga
a nezaboravna uspomena kod svojte,
prijatelja i Štovatelja. I opet: Vječni
pokoj!
Za spomenik fra. Andriji Katiću, sakupila
je rodoljubna mladež sjemeništa spljetskoga,
prigodom zabava prošlih poklada preko 50
fior. Us ovu viest „Pozoru opaža: U pose-
strimi Dalmaciji sakupljaju se već podavno
prinesci za spomenik neumrlomu fra Andriji,
pa bi valjalo, da se i iz Hrvatske odazovemo
ovomu rodoljubnomu poduzeću.
čujemo da je g. Fabrović, državni od
vjetnik u Dubrovniku, bio imenovan pred-
sjednikom Sudišta u Spljetu.
Čujemo da se ovih dana u mistaratvu fi
nanca, na predlog ministra predsjednika,
očela izradjivati zakonska osnova za po
oljšanje ekonomičkoga stanja cislitavskih
pisara-dnevničara, dotično za sistematiziranje
njihovih plaća.
Presv. dr. Juraj Posilovid, senjsko-modru-
ški biskup, prigodom nastajućih krajiških
izbora razaslao je med svoj kler okružnicu,
koja mu izlazi na pravu diku i kn biskupu
i kd domorodcu. Nastojati ćemo da se naši
čitatelji pobliže s njom upoznadu.
Parobrodi. Od 14 tek. hitri Lloydov pa-
robrod Trst-Kotor, ustavlja se i na Malom
Lušinju, te će unapried dolazit u Zadar iz
Trsta svaki utornik na 5 i 15 časa pr. pr. ;
iz Kotora svaki utornik na 0 po p. Odi-
lazit će iz Zadra put Kotora svaki utornik
na 9 ura i 30 časa pr. p., a iz Zadra put
Trsta svaki utornik na 9 i 30 časa po p.
Radnje ok6 obnovljenja stolne crkve u
Spljetu, piše „G.", da dobro napreduju, to
da će kroz godinu dana sve bit dovršeno.
U dobrotvorne svrhe udielili su družtvu
sv. Dujma u Spljetu : č. g. Dinko Buzolić
f. 5, i m. p. D. S. Roglić f. 10.
Pokraj. Školsko vieie u sjednici dne 18
proš. pretresivalo je izmed ostaloga i slie-
deće :
LJzimlju se na znanje i riešavaju izvješća,
odnosna na kot. učitelj, skupštine obdržane u
Zadarskom, Hvarskom, Sinjskom, Makarskom
i Kotorskom kotaru i odredjenje učitelja za
podučavanje u risanju i krasopisu kod Du
brovačkoga gimnazija; rieševa bo konačno
nekog učitelja od učiteljske službo; uzimlje
se na znanje izkaz o ućeravunju školskih
globa za zanemareno pohadjanje u Imotskom
kotaru kroz škol. god. 1881-1882; dozvoljava
se nekim učenicima oprost od Školarine;
uoblašćuje se nabavljanje naukovnih sred-
stva za gradj. učionu u Hvaru.
Per T alfabeto latino.
(v. br. 12.)
Alfabeto.
I.
A dar corpo ai timori precedentemente accennali ;
a dimostrarli positivamente reali e non immaginari pu-
ramente, le Osservazioni ricorrono alF esempio della
diócesi di Senja, in cui dal 1248 vige la liturgia slavo-
romana esclusivamente ; ove, „Trascrivendo, si sottin-
„tende senza permesso della Sede romana, ciascuno a
„suo modo coir alfabeto latino, 1' ufficiatura della chiesa
„è tanto decaduta, che non si potrebbe esprimere un'o-
„pinione su quell' odierno miscuglio della lingua antica
ne moderna ; e poi le anime timorate sono assalite dal
„dubbio fondato, se a quel modo si possa andar più
„innanzi." (Oss. p. 17). — L* decadenza dell'ufficia-
tura ecclesiastica nella diócesi di Senja, secondo le Os-
servazioni, dipende dalla trascrizione, fatta : 1. senza
licenza superiore ; 2. ad arbitrio dei singoli ; 3. coll'al-
fabeto latino ; e la decadenza, effetto morale della tra-
scrizione, si manifesta nell' effetto materiale del miscu-
glio della lingua antica colla moderna. Ora quel mi-
scuglio, che è la corruzione della lingua antica, ab-
biamo veduto nell' Osservazione precedente, avvenuto
a Roma nella stampa: 1. con licenza ed approvazione
dei superiori; 2. sotto la direzione di un correttore de-
putato dalla stessa autorità alia trascrizione ; 3 coll'uso
dell' alfabeto glagolito. — Dev' essere chiaro al lettore,
ch' io con questo confronto non intendo di approvare
od iscusare 1' abuso e la corruzione ; io voleva sempli-
cemente dimostrare, che 1' esempio addotto a prova, non
prova nulla; e che 1'alfabeto latino esce innocente e
puro anche da questa incolpazione, come dalle prece-
denti. — Chi è qui, non diró il colpevole, ma 1' origine,
il íomite del male, se non 1' alfabeto glagolito, il quale
per la difficoltà di lettura venuto in uggia al clero, venne
da questo arbitrariamente, ecco la colpa, abbandonato ; ed
avvenuta una volta la prima arbitraria trascrizione, ne
succesBe una seconda e cosi via senza numero ; ed ognuno
corrompendo, questi una parola, quegli un' altra, ne venne
quel miscuglio riprovevole. Quel miscuglio peró non è
irrimediabile ; ma il riparo non è a cercarlo nelF alfa-
beto glagolito, che non puô riuscire se non a promuo-
vere di nuovo le trascrizioni prívate, o se queste s'im-
pedissero, al i' abolizione della liturgia slava. Ecco il
dilemma a cui riescono le Osservazioni ! — E non è
solo di quelle anime timorate della diócesi di Senja,
ove s' usano quelle trascrizioni apocrife ; ma è univer-
sale il grido, ovunque vige la liturgia slava, che, come
stanno le cose, non si puó andar avanti più ; tutti quelli
che s' interessano della liturgia slava sentono, che c' è
qualche cosa, che irrimediabilmente la trascina verso
il totale deperimento. Se poi si esaminino le circoatanze
esterne in cui osiste, nulla vi si trova cho possa giu-
stificare quel sentimento: non le condizioni sociali, po
litiche o religiose del nostro tempo; non lo stato di
coltura del nostro clero e dei fedeli, che anzi, seppur
si voglia ammettere, che viga tuttavia in qualche parte
verso Ja liturgia slava la malavoglia in altri teinpi di
mostratasi con aperte persecuzioni, o con studiati in-
ceppamenti; — al presente non le manca il favore di
vescovi, né 1'amore dei fedeli. Se si cerca il fomite
letale negli elementi interni che la costituiscono, tro-
varlo non é possibile nel rito, che c idéntico col la-
tino; non neirassoluto difetto di libri, che si trovano
ancora in tanta copia in Dalmazia, da sopperire al bi
sogno, se i sacerdoti Blavi lossero cinque volte tanti
(io posseggo due Messali, e quanti altri sacerdoti non
ne hanno?); non nella lingua, la quale se anche non
pura, con tutte le recensioni poco critiche e lo trascri
zioni abusive, rimane ancora beo distinta dalla volgarc;
e quindi in altro non resta a trovare quel gorme di
morte, che nell'alfabeto glagolito, il quale ha dato oc-
casione, alie trascrizioni arbitrario finura, e presente-
mente alia Memoria dei saoerdoti spalatini, colla quale
la maggioranza del clero slavo consente.
(Sliedi).
ramg katoličkog li3ta, već jih donašamo iz
grčko-istočnog rumunjskog lista Indipendance
rumaine, koji je ovo tiskao u nekom broju
od prošloga mjeseca.
„Što znači, pita In. rum., ova računična
obraznica ?
Mlađ će učenik sa stope odgovoriti: to
je slomak, koji znači da je jedinica bila
razdieljena na trinaest diela, te će pročitati:
trinaesti dio.
Ali kod nas Rumunjaca ova obraznica
ima još neko duboko i mudro značenje.
Evo vam ga: ovaj izraz znači da godina
počimlje i nepočimlje, da joj je dan a istodo-
bno i trinaest dana, i, da se jasnije izrazim,
to znači da po naravi i znanosti godina je
već prevalila trinaest dana; dočim kod nas
Stopro je na prvom danu.
Ovaj 1/13 dakle znači da smo u protu-
8lovju sa izobraženim narodima, sa znanošću
i . sa naravi. To je sramota, koja se bez
prestanka udara na čelo naših javnih spisa
i naših listova.
Da još nosimo jaram pod turskom ma-
muzom, neka bi! Ali smo Rumunjci, pripa-
damo latinskomu plemenu i, kroz našu neod-
vianost, podigli smo luč uljudnosti na ovim
stranama Iztoka.
Zzpoviedit nam je: ova je sramota za nas
vele jaka; ona nas sili da se pokunjimo
pred izobraženim narodima, našoj braći.
Ali se obično kaže: vjera to ište. — Eto
lieka koji truje ranu.
Koja vjera? — Praznovjera i neznanje,
da premučim ostala, temelj su ovoj gluposti.
Oni, koji bi imali prosvjetiiti narod
u stvarima vjere, a naosob svećenici, nek
uče; njima će bit lahko pripoznati da je
ovaj Čudni običaj toliko protivan vjeri, ko
liko je u protuslovju sa naravi i znanošću.
I sbilja, ovaj običaj tlači znatne vjeroza-
konske zakone; a što je teže, Čini smiesnom
ovu vjeru, jer ju dovadja u protuslovje
samu sobom.
Kanon 300. Nicejskih otaca zar niie na-
božni zakon od velike važnosti? Ne zahtje-
va li da se svetkuje Uskrs (Pasha) u ne-
djelju, koja dolazi iza Četrnaestoga dana
prvoga proljetnoga mjeseca? Nebi ga se
moglo dovesti u sumnju, već kad bi se
'htjelo krivotvoriti povjestnicu. Nu, po našem
koledaru, kad ćemo svetkovati segodišta, g.
1883, Uskrs? Mi ćemo to označiti običnom
obraznicom.
Segodišta Uskrs će se svetkovati dne
12/16 travnja.
Može li se povjerovati da je prvi mjesec
(luna) proljeća?
Po Nicejskom saboru i po znanosti, prvi
je mjesec proljeća onaj, čiji uštap pada u
isti dan u koji equinocij ili dan kašnje, ali
nedaleko od ovoga dneva. Ali ekvinocij
pada dneva 9/21 ožujka, a od ovoga dneva
do dana 17/29 travnja ima punih triestdevet
dana.
Po tom koledar koji, kažu, da nam je
vjera naprtila, prisvrnjuje nas da svetku-
jemo Uskrs 39 dana nakon ekvinocija, biva
kroz dragi proljetni mjesec, što se protivi
propisima ove iste vjere.
Ali još ima toga; bludnja nas još dalje
zavadja. Po koledarima, koji se slažu, u o-
vom slučaju, sa zviezdarskim računima
četernaesti je dan mjeseca nedjelja 10/12
travnja.
Dobro, priupitajte koju osobu, koja do-
voljno pozna zakone i običaje naše zemlje,
koja zna računati dupa cartzi lifericesti i
pitajte ju zašto se Uskrs nesvetkuje u ne-
djelju 10/22 mjesto ga svetkovati u dojduću
nedjelju 17/29?
Ona će vam ozbiljno odgovoriti da po
kanonu Nicejskoga sabora, kad četrnaesti
dan mjeseca pada u nedjelju, valja prenieti
Uskrs do dojduće nedjelje, da kršćani nebi
svetkovali ovu veliku svečanost ujedno
sa Čifutima.
Risum teneatis, amici!
Zar je ove godine bilo od potrebe tako-
voga opreza? Dne 10/22 travaja bit će mje-
sec dana da su čifuti svetkovali svoju Pashu,
a od straha, da se nebi svetkovalo ujedno
s njima, odgadja se sve do 17/29 travnja!
Mi ćemo naznačiti pravi uzrok ovoga za
kašnjenja. Evo ga: po najstarijim raču-
nima (u svem dostojnim ovog dragulja-
koledara, kojega nam sreća dala) četrnaesti
dan mjeseca nije 10/22, već 14/29 travnja.
Tad će mjesecu već biti 18 dana, ali će se
morati reći da mu nije no četrnaest,
Kažemo po isti način o gospodji koja je
do triest puta nadoživila promjenu godišnjih
doba, da joj nije no oko 25 godina....
Nek se jednom za uvjek prestane vrie-
djati dostojanstvo vjere sličnim bezumnosti-
ma, koje ti uzbudjuju radje sažaljenje neg
li smieh".
Udri na katolike! pa onda ?
{Dvie rieči onima kojih se tiče). (
Tmasti oblaci moraju jednoć da se razajdu,
i da žarko sunašce već grane i obasja svo-
jim plodonosnim zrakaui štogod je hrvatsko
i pod imenom hrvatskim.
Ovdje neima poezije, jere se to mora
zgoditi, ako će sve zdravo biti u Dalmaciji,
u puku, u svira krunovinam našega Oesara
Franje Josipa I., pod junačkom i plemenitom
Kućom Habsburgovaea.
Sto će na to reći ona ljuta guja, i oni
drugi list, koji kamenom u kam suproć
nama Hrvatim tuku, to je meni deveta.
Nami netreba s njima boj biti; mi smo
u našoj kući, ele nećemo jim ikad slugam
biti, nit konje sedlat, nit stremene držati,
da se na nje uzpenju; nije već Rodica med
njima, koji bi ih učio konja jašit i gospo-
darit.
Komu je naša Vlada dosad išla više na
ruku ili talijanskim ili srbsldm autonomasim,
to neznam, ipak ovo znam, da je pod Ro-
dićem ona za nas Hrvate Katolike posve
malo hajala. Ovo nam posvjedočuje zane-
marena ćudorednost i vjera katolička, te i
dobrobit u puku, koja bi morala upravljana
biti i na političkom, i ekonomičkom i vje-
rozakonskom temelju, a ne samo na na-
rodnom, gdje se uvukle svake vrste spletke
i strančarenja, koja dovode do toga, da brat
brata nemože pred sobom da vidi.
Nije se po tom čuditi, što Uredničtvo naše
,,Katoličke Dalmacije"'nije moglo dostići od
visoke Vlade dopuštenje da svoju imati može
tiskarnu. Nenadano, najednom vidjeti veli-
kim slovim napis: „Konservativna t. j. Ka-
tolička hrvatska tiskarna", to ne samo au-
tonomaše i srbe plaši, nego i.. .jer je to
stieg pod koji se već okuplja ciela domo-
vina, a nije im po ćudi.
Neću na to prizivat u pamet onu mudru:
altior quo pressior, nego samo kažem, da
je opaBno s tiskat katolike o zid, ne jer će
se osvetit, bud to oni ne čine, nego jer gdje
katolički duh nije obodren tu je eo ipso
obodreno zlo,
A tko zlo mojže uspiešnije triebit nego
katolička štampa, u Njemačkoj njemačka, u
Taliji talijanska, u Hrvatskoj hrvatska itd.?
Socijalizam i bumbe nisu proizvod katoličke
nego protukatoličke štampe- Tko dakle prvu
proganja, te eo ipso drugu omogućuje, ala
ti ga je pametan i zaslužan, napram državi
i domovini!
Tko može izviđati tolike današnje druž-
tvene i državne rane? Nitko drugi tako
bolje i lasnije što konservativna katolička
štampa, koju isti sveti Otac. P. Lav u kratko
vrieme toliko krat već preporučio, najskoli
kad je u rukam valjanih klerikalaca, t. j.
konservativnih katolika. Konservativna ka-
tolička štampa ima se smatrati k6 vrst Apo-
stolata, čije razplodjivanje jest Bogu ugodno,
a čovječanstvu probitačno. Sbog česa svaki
državljanin ima podupirati konserv. katol.
štampu, jer svaki s njom ima svoj osobni
interes, što žalibože došle od malog broja
svieta bijaše spoznano i ciunjeno.
Pomoću uplivne katoličke štampe, a često
i željno čitane, moći će se mnogo i mnogo
u našem gradjanskom življenju promieniti
na uhar i same države, navlastito sada po-
ticujuć protivnike u konservativni logor, za
učinit jih odlučnim i jakim katolicima. Ovaka
promjena na dobro i na pravu istinu — uz
nutrnji mir-—donosi veliku sreću i blagoslov.
Katolička štampa u Austriji već od toliko
godina nazad bori se za interese Crkve i
države, dakle za najveće interese, to je za
najvažnija djela i dobra čovječanstva, i to
ju je došlo stati dosta truda i novca: a po-
ruge, progonstva, napadunja, ozloglašenja i
konfiskacije bijahu joj plaća; sasviem time
ona nije za to marila, nego vavjek pred
očima držeći istinu napredovala braniti
neustrašivo prava Crkve i državljana, i nije
mirovala dokle nije sagnala, Bogu hvala!
neprijatelje Crkve i države u zakutak, ter
se nadati joj boljemu uspjehu u svakom
dobru. Cesa radi sad potrebito biva skupno,
čvrsto i hrabreno sudjelovanje svih konser-
vativnih elemenata, da se uzmogne sve na-
pried.
I mi Hrvati katolici u hrvatskoj Dalma-
ciji morali bismo imati „hrvatsku katoličku
štampu", pače i od goleme nam nužde biva
uz liberalne listine talijanske i srbske, od
kojih se prosti puk malo oli ništa kršćan-
skoga morala naučiti može; neznadu bo ino
već psovati, zloglasiti, prečinjat istinu, vodu
na svoj mlin vući, i varkam podkopavat
pučku sreću. — I naša „Katolička Dalma-
cija" mora imat svoju tiskarnu, sad navlašte
kad su katoličku štampu mal da ne posvud
u Austriji minuli crni dani *).
Prosjala joj, božjoj pomoći, bolja budućnost,
samo moramo mi nju katolici, osobito pak
popovstvo, objačati i uzdići, jer ne pri-
jatelj našega spasa, spasa ljudskoga neBpava.
A. S.
Dopisi.
Rim, 20 veljače.
(Pisma sv. Otca na njemačkoga Cara)
Današnji službeni Vatikanski list Osser-
vatore Romano priobćuje pisma, koja je Lav
XUI. upravio njemačkomu Caru u poslu
dogovora izmed sv. Stolice i Pruske; pa
buduć da su pisma važna za prosudjenje
današnjih odnošaja izmed pruske vlade i
Vatikana, to vam jih evo u prevodu.
Veličanstvo,
Prigodom skorog otvora pruskoga Land-
taga, Carsko Kraljsko Vaše Veličanstvo iz-
volilo je izjaviti svomu puku radost koju
je u srdeu ćutilo rad učvršćenja svojih pri-
jateljskih odnošaja s Glavarom katoličke
Crkve, !) uslied uzpostavljenja diplomatičkih
odnošaja. Ovi izrazi za Nas toli udvorni,
stigli su Nam preko izma ugodni i sile Nas
da Vašemu Veličanstvu na osobiti način
zahvalimo, što činimo živim zadovoljstvom*
Naše duše.
Mi već u početak Pontifikata bili smo
postavili pouzdanje u plemenita i veledušna
ćustva Vašega Veličanstva, da ćemo vidjeti
povraćen pokoj saviesti i vjerski mir puci-
ma, koji su podvrženi mogućnomu Vašemu
žezlu; a sad isti fakt uzpostavljenih diplo-
matičkih odnošaja i zanimivost koju Vaše
Veličanstvo postavlja za postignuće toli vi-
soka i koristna cilja, učvrstili su Naše
pouzdanje.
Vaše Veličanstvo u visokoj Svojoj mu-
drosti i iSvoiB dugom iskustvu, ^u&feelifećr*
je velika potreba privesti puke, kroz izpu-
njenje vjerskih dužnosti, na izpunjenje onih
dužnosti, koje jih idu kao gradjane i po-
danike, sad naosob kad je družtvo uzdrmano
u istim svojim temeljima. Možemo uvjeriti
Vaše Veličanstvo da je katolička Crkva
podpuno zadahnuta ovim duhom i ima, kad
nenabasa na prepone, dragocienu moć, da
ga svukud uvode i razprostrani. S toga je
navieke bila Naša najživlja želja da vidimo
!) Ove god. dne 5 siec. bi u Brnu (Brttn n«
Morav.) otvorena nova katolička tiskarna, koju «ti
dan blagoslovi Biskup Dr. Fr. Baaer^ a 01. P. Lav
počasti ju nazivkom „papina tiskarnica".
J) Evo te izjave u prestolnom govoru od 14
proš. studenoga : Uzpostavljenje diplomatičkih od-
nošaja sa rimskom Kurijom na moju radost bilo
je od koristi učvršćenju prijateljskih odnošaja sa
vrhovnim Glavarom katoličke Crkve....
Per I' alfabeto latino,
(v. br. 14.)
Alfabeto.
II.
Le questioni pratiche possono essere singolari,
speciali, generali, secondo che riguardano singóle per-
sone, o classi specifiche della societ&, o la societk in-
tera; possono essere ancora universali, se cscono dal
seno di una societk e vengono a contatto con altre
párti dell' umana í'amiglia. Secondo questa distinzione
delle questioni pratiche, deve anche la soluzione cer-
carsi nella cerchia dell' esperienza che corrisponde alia
categoría della detta questione. Imperciocché volendola
sciogliere coll' esperienza d' una categoría diversa si
riesce: o a non potería sciogliere affatto, o a darne
una soluzione parziaie soltanto, od anche una falsa del
tutto.
A quale delle predette categorie appartiene la que-
stione dell'alfabeto glagolito? — Alia prima no; che
non si chiede se il tale o tal altro possa, voglia, debba
usarne. — Non appartiene neppure alia seconda; poi-
ché é questione, che non riguarda i soli sacerdoti slavi
di Dalmazia, e neppure esclusivamenle i sacerdoti di
tútte le varié nazioni della gente slava; ma riguarda
inoltre i íedeli, e non i soli cattolici, toa anche quelli
delle altre confessioni; cristiane e non cristiane. Im-
perciocché, trattandosi di libri liturgici, amminicolo in-
dispensabile al culto del mistero dell' umana Reden-
zione, quelli si riferiscono a tutti coloro che sono da
questa compresi. La questione sarebbe quindi slava in
generale; ma la doppia circostanza, che dessa non ab-
braccia il solo alfabeto glagolito, ma anche quelli che
si vorrebbero o potrebbero a quello sostituire; e che
non é affare proprio esclusivamente del popolo slavo,
ma e invece sottoposto all'autorita della chiesa; come
questa é universale, entra cosí anche la detta questione
nella categoría delle universali; e la sua soluzione deve
cercarsi nell' esperienza universale.
La conoscenza dell' esperienza universale oggimai
non é troppo difficile, né rualsicura, poiché questa si
trova ne' suoi risultati raccolta nella storia, gran libro
della scienza pratica dell' umanita. Nella storia non si
trovano certo ricordati i singoli agenti, che all' espe-
rienza intervennero, né distinta 1' azione singolare di
ciascuno; si trovano tutto al piü notati gli effetti cu-
mulativi dell' azione di vari fattori, e questi poi né spe-
cifieamente, né numéricamente sceverati, dei quali molti,
anzi moltissimi rimangono occulti, come anche i loro
effetti particolari; questi si trovano pero tutti in com-
plesso ravvolti nel risultato finale. L' umana mente, per
necessitk di natura, non 3Í contenta di rilevare dalla storia
i fatti, che col successivo loro avvenimento formano la
oatena sperimentale, di cu i 1'ultimo anello é il risul-
tato che si cerca ; 1' uomo vuol conoscere la ragione d*
loro successione, vale a dire, il nesso causale che lí
lega fra sè e coll'ultimo loro prodotto.
Siccüme poi molti fattori e molti fatti intermedü
vanno alia storia perduti, COSJ quella causalità, che
1' uomo sente indubbiamente dovere esistervi e non pufr
trovare, ascrive ad un ente causante superiore, a sé
incomprensibile, chiamandolo fato, stella, destino, co-
smo, anima del mondo od altro, che noi cristiani chia-
miamo Provviden/a, credenti come siamo in Dio, prov-
vido moderatore delle azioni umane, e la Provvidenza
ne completa quel nesso che esiste fra '1 primo speri-
mentatore e 1' ultimo prodotto di lunghissima serie di
esperimenti. Perció se le cause intermedie di questo
prodotto, scopo principale della mia ricerca, nella pre-
sente questione rimangono pur appena accennate od
anche incognite affatto, il risultato finale dovrà tuttavia
considerarsi provvidenziale.
Colla scorta di queste massime, apriamo la storia .
universale degli alfabeti, a sfogliarla rápidamente.
(Slüdih
se malo o tom bave; ali u istinu ne samo
se nijesu prekinuli dogovori, kako bi neki
željeli, već na bolje okreću. Dakako, kad
bi sv. Stolica još nešto popustila Varzin-
skomu politikašu, a naosob kad bi katoličko
središte pruskoga sabora privezala njegovim
kolima, sporazumak bi bio gotov, ali sv.
Stolica ne samo neće da popusti od svojih
prava, koja su u ostalom od neobhodne po-
trebe, da pruski katolici nebudu predani
na milost i nemilost tamašnjoj vladi; već
neće da se načelno pača ni u katoličko sre-
dište, jer politika koju to središte tjera prama
političkim, gospodarstvenim i socijalnim prect-
lozima Bismarka nespada na crkvu, kojoj
je samo nadzirati da se sačuva neoskrvnjena
Krstova nauka; i u tom smislu stožernik
Jakobini većkrat je odgovorio pruskomu
izaslaniku ¡kod Vatikana, gosp. Schlozeru,
kad je ovi nastojao da se dogovorima o
koristi u parlamentarne svrhe. U ostalom
to je u suglasju i sa okružnicom sadašnjega
Pape na španjolske biskupe, koju bi naj-
skoli tamo u hrvatskoj Banovini imali do-
bro proučiti; možda bi mnogo pomoglo i
narodu i crkvi.
Da stvari kreću na bolje svjedoče nam
viesti koje dolaze iz Berlina i javljaju da
je vlada odlučila iznieti neke zakonske o-
snove za djelomičnu promjenu zloglasnih
svibanjskih zakona. Ali ne samo vlada, dali
i obćinstvo, i to slobodnjačko, stalo je uvi-
djati, da se nemože napredovati današnjom
stazom. Sutradan po Uskrsu Lenzman, pred-
loženik naprednjačke stranke držao je pro
gram govor u Kastropu. u kom je izmed o-
staloga glede Kulturkampfa uztvrdio: „Kao
protestanat nepoznam točno narav katoličke
crkve; ali to znam, daju se neće moći svla-
dati redarstvenim mjerama. S toga osudju-
jem odlučno sve svibanjske zakone, jer bili
htio da se borba vodi duhovnim orudjem,
a ne redarstvenim mjerama. Tražim jedna-
ka prava za svakoga, a svibanjski su za-
koni, u jednu rieČ, nepravedeni. Prozvaše me
„boriocem za prosvjetu" (Kulturkampfer);
ali nijesam nikad bio u onom smislu, u kom
neki tumačiše. Napadoše na me, jer sam u
nekom govoru u Elberfeldu osudio pričicu
srpnja 1880 tičuću se koncesija, koje je u-
činiti katoličkoj crkvi. (Tad je pruska vlada
bila izniela zakonsku osnovu o „diskrecijo
nalnoj vlasti", kojom nijesu bili ukinuti
svibanjski zakoni, već se vladi davala
oblast, da čini što je volja. Op dop.) Uzroci
s kojih sam ja to osudio, služe mi i dan
danas pravilom. Neću diskrecijonalne vlasti
ni za jedan ni za drugi zakon. Sto katolici
traže to je naprosto njihovo pravo, nije mi-
lost, a ja neću nikad sudjelovati u poda-
vanju vladi vlasti da bude mogla podati
katolicima danas sladkiša i slastica a sutra
batina Nasuprot iz petnih sam se žila opro
i u buduće ću se oprieti da sa pravnog
stanja ne skoknemo u redarstveno stanje.
.Rekoše da sam prijatelj Isusovaca, jer sam
podpisao pretilog demokrata socijalista za
ukinuće iznimnih zakona (Najskrajnija lje-
vica njemačkoga carevinskoga vieća, bila je
izniela predlog o ukinuću svih iznimnih za-
kona, dakle ne samo zakona proti socijali-
stima dali i zakoni proti katolicima, ali je
predlog propao. Op. dop).... Iznimnim za-
konima pripada i zakon o Isusovcima, koji
je po mom mnenju nepravedan, ko što svi
iznimni zakoni. Putem zastupnika D.r Lie-
bena nabavio sam Ustav Isusovačkoga reda u
izvorniku, duboko sam ga proučio i nisam
ništa naso što bi moglo biti pogibeljno za
državu Isusovci imaju mnogobrojnih lie
pih poslanstva, kojima se ljubavlju posve-
ćuju, kako sam se ja isti mogo uvjeriti.
Ako pogrieše, tad je proti njima postupati
ko što proti ostalim državljanima. Ali je
nedostojno devetnaestoga vieka iztjerati jih
iz zemlje. Kao protestanat razsrdio sam se
vidjeti da nemoš iztjerati preko medje ma
bilo kojega potepuha, dočira Isusovci, koji
su ušli u svoj red prije no su se objeloda-
nili svibanjski zakoni i od kojega se ne-
mogu više odciepiti, iztjerani su Zar
nijesu dostatni obični zakoni za Isusovce?
Valja da je na sasviem slabu temelju dr-
žava, koja nemože da se od njih obrani. I
sbilja, uvjek su dokazale svoju slabost one
države koje su posebnim zakonima postu-
pale proti Isusovcima Kažem vam golu
istinu; nijesam središtar — katoličke stran-
ke — niti čovjek nadahnut ultramontanskim
— klerikalnim — ćustvima; samo tražim
jednaka prava za svakoga. Želim slobodnu
crkvu u slobodnoj državi, na način da sva
ka strana upravlja svojim poslima; ali od-
bacujem sve redarstvene mjere, naosob na
crkvenom polju, jer se s njima nepolučuju
no štete, kako~dobro kaže [neka poslovica:
Tko jede od papinskoga umire11.
Neki krugovi u velike nastoje da stožer-
nik Ledochovski podje iz Vatikana, ter da
po taj način nestane njegova upliva, kako
oni kažu. Tu da je po sriedi i g. Sehlozer,
ali rek'bi da za sad neće uspjeti, a kad bi
stožernik Ledochovski i pošo iz Vatikana,
on bi se nastanio u Rimu. Taj korak nebi
se mogo protumačiti, opaža neko Vatikan-
sko glasilo, neko velikom požrtvovnosti sto-
žernika Ledochovskia. Valete\
-m.n.
Cittavecchia, 9 aprile.
La città di Lésina e il villaggio di Ver-
bagno, e con essi tutta la diócesi furono fu-
nestati questi giorni da una gravissima peí-
dita, fatta colla morte dell' illustre Verbagne-
se il m.r D. N. Stipisió, che fu vero decoro
al suo luogo natale.
Nacque a Verbagno di poveri ma onesti
genitori. Giovanissimo diè segni manifesti
di mente e cuore non comune, onde fu man-
dato agli studi superiori. Studio il ginnasio
e la Sacra Teologia con grandissimo amore
distinguendosi sempre per vivacità e pron
tezza d' ingegno. In ogni ramo riusciva a
meravigiia, ed accoppiando alia scienza mi-
tissima Índole e cuore tenerissimo, era da
tutti amato e stimato. Ordinato sacerdote
vieppiu si accese in lui la nobile fiamma
che lo rapiva al vero, al buono ed al bello.
Esercitô quindi per qualche tempo il difficile
officio di maestro, sempre esatto e paziente,
amato dagii alunni qual padre, da' colleghi
ed amici quale fratello, Di poi dovette ri-
dursi a Cittavecchia in qualità di curatore
di anime. Fu íatto quindi párroco di Ver-
bagno, ove per ben sei lustri prodigo le pa-
storali e paterne sue cure, mostrandosi sern
pre padre de' poveri, consolatore degli af-
ílitti, consigliere de' dubbiosi. Di lui quale
oratore la città di Lésina ne serba imperi-
tura memoria. Pochi discorsi quaresimali
che di lui ci rimangono mostrano quanta
dispoaizione abbia avuto per la sacra elo-
quenza.
Fu amico sincero e leale, riconoscente e
benevolo verso gli stessi nemici, e la sua
vendetta era il benefizio e 1' amore. Nutriva
in petto un cuore nobilissimo, tutto amore
per Dio e peí prossimo, onde nel lungo
corso di anni 30 poté sempre godere pace
e tranquillità coi suoi parrochiani. Già da
tempo erano disposti gli animi a ricevere
di giorno in giorno la ferale notizia del lut-
tuoso avvenimento, stante che da più anni
andava spegnendosi la vita dell' ottimo pár-
roco, per efíetto d' incurabilo male cardiaco.
Ció non perianto, quando ai sette del cor-
rente mese verso sera si udi ripetere ,,ii
párroco è presso a moriré", una lagrima di
dolore spuntó sul ciglio di quella buona
popolazione. Gemiti, sospiri, preci sommesse
salirono in queli' istante al trono dell' Altis-
simo per prolungare se fosse possibile i
giorni dell' ammalato. Ma íddio lo voleva
con sé: alie 11 di sera spirava nel bacio
del Signore.
Questa notizia ha prodotto immantinente
una indicibile costernazione presso i Ver-
bagnesi, che si videro recisa una vita cosí
preziosa, un vero lustro del loro luogo.
Si pur troppo: Nicoló Stipisié non é piü
tra noi, egli é scomparso dalla scena del
mondo, ma di lui ci resta imperitura me-
moria come di ottimo cittadino, di sacerdote
esemplare, e pastoro zelantissimo, e distinto
cuJtore delle lettere e delle scienze.
Riposi in pace.
Un amico.
RAZLIC1TE VJESTI.
I broj od prošlog četvrtka bio nam je
zaplienjen. Poštom od petka odputovao je
zato u pokrajinu skoro vas bio na I. strani.
Zagrebačkomu Pozovu počam od prvoga
tek. mjeseca nije dopušteno ući u cislitavske
pokrajine!! Bečki listovi kažu da je Pozor
stigla ta nevolja, jer je primio dva-tri do-
pisa iz Dalmacija i članak o „niemčenju
Dalmacije".
Čitamo u „Listu bisk. Splj. i Mak", da
su ondješnji korizmeni propoviedaoci O. Carlo
Carli i O. Raiin. Ipšić dovršili svoj rad uz
osobito zadovoljstvo i obilan plod.
Iz Novigrada, 10 travnja: Vlada ovih
dana naredila je našemu obćinskomu upra-
viteljstvu da na novo redovito popiše Ime-
nice za novi izbor, jer prvaknje koje je
Upraviteljstvo bilo razpisalo i proglasilo bile
su pogriešne. Nedvojimo da naši ljudi, koji
su na upravi, odazvati će se naredbi starešine.
Čujemo da je hrvatski rodoljub F. Fol-
negović svukud bio najbolje primljen; a da
se je naosob iztakla rodoljubna Jesa uz
svoje Dubokoviće.
Primamo iz Šibenika: Kroz prošlu Četr-
deseticu propoviedao je ovdje hrvatski u
Stolnoj Crkvi Pošt. Otac Pisturić Domini-
kanac. On je mlad, nu jur kaže razvijena
sva svojstva, koja rese odlična propoviedaoca.
Riedlco ih je, koji znadu onako razborito
uvjeriti slušaoce, a još većma taknuti im
srdce. Hoće nam se više takvih hrvatskih
propoviedalaca, pred kojima izčezava vrie-
dnost mnogih zbilja do nedavna uglednijih
talijanskih dozvanika.
Pišu nam iz Trogira na 4 travnja:
Beati pedes bvangelizantitim pacem... evan-
gelizantium bona. Ove rieči svetoga pisma
same su nam dolazile na usta, i njekim
vrhunaravnim nagonom mi ih izgovorismo
više puta kada vidismo zamjerne i riedke
plode Apostolskoga radioca u Gospodinovu
vinogradu, našega ^ korizmenoga propovje
daoca M. P. Otca Spira Tornića.
Najizabranije i najlaskavije rieči bile bi
prem slabe da ocienimo vrline koje rese
ovoga čednoga Franovca, jer plod njegovih
svetih truda u našem Gradu tolik je da
siedi starci ga nespominju slična. Na što
Prepoštovani kaptol, Obćina i cielo pučan-
stvo pokazaše mu svoju harnost.
Na zadnjoj propoviedi, oproštaja, kada
je Otac Špiro blagosivao sa propelom nas
Trogitane i mi digosmo naše ruke k nebu
i molismo Božji blagoslov vrhu njega, i
izrazismo našu želju da nam opet propovieda
rieč Božju. Naš Prepoštovani Gospodin
Nadpop, tumač ćustva Kaptola, i svih
gradjana, uzadje na propoviedaonicu s koje
nehtje pustiti Otca Špira, prije nego mu u
ime Prepoštovanoga Kaptola, Obćine i svega
puka nezalivali najtoplijimi riečmi, na nje-
govu požrtvovan ju za dobro duhovno našega
grada.
Danas pak, na njegovu odlazkrt put Spljeta,
bi popraćen sa obćinskom glazbom, od
Prepoštovanoga Kaptola, Plem. Gosp. Načel-
nika i množtva naroda kličućega, da Bog
požive Otca Spira i da nam ga opet zdrava
dovede, da u nami odgoji svojim neumornim
radom, posijano sjeme.
nL. b. S. i M."
Darovi. Dubrovčanin vit. Niko Amerling,
trgovac u Aleksandriji darovao je f. 500
dubrovačkoj obćini na korist ubogih radni
ka i f. 400 da se nadare četri poštene dje-
vojčice pri udatbi.
Dubrovački željeznički odbor dobio je od
obćine G000 f. za napravljanje traga žoljeznice
od Mostara do Dubrovnika.
Pastirski list presv. Strosmajera. O po
sliednjem pastirskom listu presv. Strosma
jera, iz kojega smo i mi donieli odlomak i
koji pobija poznatu rusku a nii encikliku,
rimski Osservatore Romano prima iz Hrvat-
ske podulji dopis, kog priobćuje na odličnu
mjestu. Dopis u kratko donosi cio sadržaj
pastirskoga lista veleuč. biskupa, te na po
sliedku opaža: „Ovaj ogled novoga pastir-
skoga lista Djakovačkoga biskupa utješivi
je dokaz, da velebna rieč, koja iz Vatikana
pozivlje na jedinstvo vjere razkolničke Sla-
vjane, nalazi uvjek dostojna odziva u rje-
čitom i neustrašivom glasu Presv. Strosma
jera. Umjetne prepone koje mu se podmeću,
neće uspjeti proti njegovim biskupskim pr-
sima, ko što nijesu moglo niti mogu u ičom
uspjeti proti Isusovomu Namjestniku, u kom
Presvietli nalazi izgleda, snage i utjehe".
— I bečki Vaterland donio je u provodu
onaj dio pastirskoga lista, koji ne bavi o
antienciklici.
Sve isto, kao i kod nas. Slobodi pišu iz
Zagreba: „Pred nekoliko dana donese ov-
djašnje oporbeno glasilo Pozor dva dopisa
proti njemačkom jeziku. Optimiste povese
liše se: Hvala Bogu, da će i taj list uda
rati na tu kugu, koja nam je okužila ovaj
grad. Ali varaju se optimiste. Pozor je od-
više plašljiv, a da bi on smio udarati na
kulturtragere. Čini se, da bi on po Zagreba
žrtvovao za deset svojih predplntnika, (ko
i kod nas!) On je vrlo oprezan. Njegovi«
suradnici i urednici pišu u rukavicama, kad
govore o Zagrebčanima. Oni kažu, da znadu
za mnoge mano u društvu, al da nesmiju
udarati."
Javljaju nam iz Makarskoga primorja, da
je Ji prošlih dana parobrodić Eco, tvrdke
braće Ristnondo, spasio nekoliko osoba iz-
pod sela Brista, kojim se brod bio prevrnuo
uslied silne bure.
Činovnici. Priglednik pokrajinske blagajne
u Zadru Josip Culić bio je imenovan bla
gajnikom a Petar Carić priglcdnikom po
krajinske blagajne.
Per T alfabeto latino.
(v. br. 27.)
Alfabeto.
II.
Nelío sviluppo storico della scrittura siava tro-
viamo dunque all'alfabeto glagolito succedere il cirii-
liano ed accoppiarsi a quello nelP uso ecclesiastico dal
secolo X. in poi; vale a diré súbito dopo la morte di
s. Metodio e la espulsione de'suoi discepoli dalla Mo-
ravia. Questi, rifugiatisi nell'Istria, nella Dalmazia,
Croazia, Serbia, Macedonia e Bulgaria, e specialmente
in quest' ultimo paese, trovarono un regno a quelP e-
poca assai potente e governato da principi, che favo-
rivano e promuovevano il progresso civile del proprio
popolo. In questo paese prese 1' alfabeto cirilliano po-
sto nella chiesa, e vi si diffuse tutto all' intorno, ovun-
que si estendeva il rito orientale, poco alia volta in
due secoli espungendovi completamente 1' alfabeto gla-
golito. Questo scambio degli alfabeti incominció al
tempo, che governava la chiesa búlgara il vescovo s.
Clemente, discepolo dei s». Cirillo e Metodio, e perció
V invenzione dell' alfabeto cirilliano viene a lui attri-
buita da quelli, che non si ostinano a volerlo opera
dei Santo di lui maestro. Tanto la prima introduzione,
quanto la pronta e grande diffusione dell' alfabeto ci-
rilliano, a danno del glagolito, deve ascriversi alia dif-
ficoltk, che questo doveva presentare ai numerosi di-
scepoli di s. Clemente, o alia facilita di quello, mentre
si contavano 200 per volta frequentanti la sua scuola,
e giá prima probabilmente aventi la conoscenza del
1' alfabeto greco da cui il cirilliano deriva. In fatti la
vicinanza all' impero bizantino, anzi al suo centro, la
dipendenza dalla chiesa bizantina, le relazioni comrner-
ciali e politiche fra i due stati limitrofi, dovevano a-
ver divulgato per tempo in Bulgaria la conoscenza della
lingua e dell'alfabeto greco; il cirilliano quindi fu pre
sto generalmente conosciuto, mentre il glagolito era
una novitk, e novitá per 1' istruzione poco utile, per
1' apprendimento poco gradito, perché ditfieultava molto
1' una e 1' altro colla torma delle lettere, e non vi ac
coppiava alcun vantaggio fuori dell' uso della chiesa,
ed isolava questa in una scrittura ieratica, ai soli sa-
cerdoti accessibile. L' uso del cirilliano doveva essere
preferito anche per la maggiore scorrevolezza nella
trascrizione dei libri liturgici, nella quale potevano fá-
cilmente prestar mano tutti quelli che conoscevano 1'al
fabeto greco; e i libri liturgici di Bulgaria erano quelli
che accompagnavano per lungo tempo la fondazione di
nuove chiese ira gli slavi orientali non solo, ma fra
altri popoli ancora da missionari slavi Cristianizzati,
come p. e. i Valachi, gli odierni Rumeni.
Morto s. Metodio, dispersi i suoi discepoli, dril X.
secolo in poi, come nell' oriente fra gli slavi e gli al-
tri popoli cristianizzati si difíondeva 1' alfabeto greco,
cosí fra gli slavi occidentali furono 1' alfabeto glagolito
e la lingua slava sostituiti dalla lingua e dall' alfabeto
latino nella liturgia della chiesa e nel governo dello
stato, e quindi in tutto quel poco di coltura civile, che
poteva penetrare ira loro colla lingua latina. Nella lotta
dei tedesehi coi principi slavi moravi boemi e pannoni,
era nel IX. secolo giunto dall' Asia un nuovo elemento
in aiuto ai primi, il popolo magiaro, il quale si divise
poi coi tedesehi le spoglie dei principi slavi, fondando
un nuovo regno in Pannonia, il regno d' LJngheria.
Anche questo popolo, convertitosi al cristianesimo, ac
colse la lingua latina non aolo come lingua della chiesa,
ma anche dello stato; o cosí come il greco in oriente
cosi 1'alfabeto latino in occidente andarono di continuo
dilatandosi. - E il glagolito? (SUcdi).
okrivljen da je u društvu Oberdanka
pošo preko granice da pokuša ubiti
austrijanskoga cara za njegovog bo-
ravka u Trstu (17,18 i 19 rujna 1882)
i to dviema bumbama d la Orsini, te
je u selu Ronchi bio uhvaćen dne 16
rujna. Giordani je okrivljen, jer da je
u svojoj liekarnici u Buttrio pogostio
Oberdanka i Ragosu, dao jim konaka
i našo jim provodića, koji jih je tajno
imao prevesti preko granice. Ragosi je
26 godina a Giordaniu 44; oba su
ljekarnici. Da se uzčuva red poslato
je u Vidin 200 karabiniera. Okrivlje-
nici niječu i tvrde da nijesu nikad bili
urotnici, već jedino domorodci. Bilo je
prislušano 17 svjedoka.
Jelena Marković, udovica pukovnika Mar-
kovića, osudjena rad poznate uzbune, koja
je u listopadu proš. god. pucala u beograd-
skoj crkvi na kralja Milana, umrla je dne
12 tek. u jedan sat p. ponoća u tamničkoj
bolnici. Kažu da se je Markovićka sama
usmrtila prerezav si žile nožem ili pletenkom;
ali se cpeta sumnji da nije to kakovo
samoubojstvo ci la Abdul Azis, te da je
Markovićka bila usmrćena, da se samo stvar
zabašuri. Mjesec prije usmrtila se i udova
Jelena Knidjanin, koja je bila okrivljena da
je sudjelovala atentatu. — Po najnovijim
viestima rek' bi da je Markovićka još u
životu.
Sjemenište, prof. Zore i Isusovci
u Dubrovniku
Iz Dubrovačke okolice.
(Konac, v. br. 29).
Kako sude povjestnicari i mudraci škole
Isovaca?
„Lainez i Acquaviva (piše C. Botta V.
Oscar Pio ib. 640 643) prvi glavari a mogo
bi sublizu i rieti utemeljitelji reda uvidiše
da u vieku slavnom sbog valjane litera-
ture, u vieku u kojem su na Rim napa-
dali književnici i ljudi dobro izučeni, bi-
jaše neobhodna potreba, da se istim oružjem
vojuje, te da znanje i književna izobraženost
rese redovnike koji su netom na javnost
izišli. Tomu cilju upraviše sve misli, i ne
prodje vele a medju Isusovcim ustadoše
ljudi u svakoj vrsti znanja baš preslavni
„Po smrti S. Injacija (piše klevetnik V.
Bersezio — Roma la Capitale d'Italia —391)
čudnovatom se srećom družba razširi, bro-
jila je već dvanaest država, koje su bar sto
zavoda imale, a ti preko mjere narastoše.
Sve je jezuitsko bilo; nastava gotovo sva u
njihovim rukamw.
„Od redovničkih zadruga (piše A. Cetta.
Dell'unitk e libertk d'insegnamento in Italia
— 1849. 226) prva dobom i časti jest družba
Isusova, koja utemeljena gorastasno uzraste,
i u kratko razgrana svoje zavode po svim
državam novoga i staroga svieta. Božija
providnost zgodno uzkrisi zadruge redovnika,
koje nastojcć svom dušom oko gradjanske,
književne i znanstvene nastave puka, uzdr-
žale bi ponovljenu Europsku uljudbu, i na-
vele ju na pravi i mučni put, kojega se je-
dino držeći ljudska zadruga usavršava se, a
vjera n apre duje ".
„Lojolski Injacij (piše Theiner. — II Se-
minario Ecclesiastico 1. 88 i nap.) nadasve
po Bogu primi veličanstveni nalog evangjel-
skom luči istine razprŠati tamnu i strasnu noć,
koja je svud razširila bila guste tmine".
Ovako isto od prilike sude o ovom Redu
i na stotine drugih umnika. „Bilo je zato
(piše Smiciklas — Poviest Hrvatske II. 26)
ipak škola i u domovini. Glavne su bile
kod Isusovaca najprije u Zagrebu g. 1607,
a kašnje u Varaždinu g, 1649. U ovaj red,
koji je sve to veći upliv u zemlji imao,
stupahu mnogi rocljeni Hrvati od ponajboljih
rodova, te su zato tako svestrana nastojanja
ovoga reda u našoj zemlji o prosvjeti, a
takmeći se s Pavlini održaše prvenstvo i
potisnuše u zadak svoje takmace. Lepoglav-
ska pavlinska škola od g. 1582 skoro izče-
zava pred isusovskom zagrebačkom. Od g.
1628 uče se kod Isusovac^, višje nauke."
Tako je po svietu bilo, neko će mi pri-
govoriti, ali u nas te hoću. U nas? Eto
kako sudi rad Isusovaca nepristran sudac
(jer isti izpovieda: „Pa kako ja nijesam bio
njihov učenik, tako moje riječi biće bez
svakog zasijenka i pristranosti, e ću ponaj-
više tugjem mnjenju ustupiti mjesto") g.
Vicko Adamović, vrli ravnatelj pučkih naših
škola, koji je mudro i valjano napisao „Gra
gju za Istoriju Dubrovačke Pedagogije" a
obielodanio „Slovinac":
Ko ne bi (Slov. b. 13. 203) pripoznao
veliku zaslugu Jezusovaca oko naše pro-
svjete i uglagjenosti, taj bi zanijekao, ili
barem okrnuo dobar dio dubrovačke sredo-
vječne slave (kazali smo da ta nije sredo-
vječna), jer su oni kroz cijeli XVII, pa i
do preko polovice XVIII vijeka upravljali
naše pradjedove k uzoru savršenstva, pa i
dobar broj našijeh glasovitijeh ljudi ili su
pripadali sasvijem tomu redu, ili su se na
Jezuvickijem školama odgajali."
Tako sude rad i naukovno djelovanje I-
susovacžt mudri i nepristrani povjestničari,
ali ta im sredstva i prednost ne niječu ni
isti jim zakleti dušmani.
„Pravo ću rieti (piše d' Alembert) Isu-
sovci sretno njegovaše svaku vrstu znanja:
govorničtvo, poviest, starine, geometriju, ve-
selu i naukovnu literaturu: nema čisla spi-
satelji, a da družba tu ne pribroji zname-
nitih ljudi".
„Sedam sam godina (piše Voltaire) kod
Isusovaca bio, što sam ja tu vidio ? Najra
dišniji, najumjereniji i najuredniji život. Ovo
mi neće zanijekati nijedan od tisuća mla-
dića, koje ja u svjedoke zovem, i koji su
se kod njih kako i ja odgajali".
„Prvi su Isusovci (piše barun d' Eckstein)
njihovim pribranim izvještaj im Etiopije, Ja-
pana, Kine, Tibeta, znamenitim slovnicam
amerikanskih jezika i otočja Maleskog, pro-
krčili nove staze obćenitoj poviesti i visokoj
filologiji."
„Dieleć se (piše Robespierre") Greset s
njima, posvetiv jim nekoliko stihova pri-
stojnih njegovomu srdcu i umu, podigne im
vječni spomen zahvalnosti svoje i žaobe
radi tog dieljenja".
Nadodju kobni dani. Družba Isusova bi
ukinuta! Zašto ? Temeljit je i pravedan
razlog kog Capefique navodi kad piše (pred-
govor): Isusovci morali su biti prognati od
zadruge koja je hot jela sve izprekovratitl
Ljuto cvile na tu nevolju umni i nepristra-
ni pisci. Padoše (piše Petar de Jouny-Let
tres sur 1' ítalie I.).... ali s njima propadoše
redovnici, sveštenici, otari, kraljevine..
„Padoše (piše Capefique VI. 22) ali tad
zaurla puk: vladu puku ili će ju on osvojit
krvlju ! te strašne rieči čitale su se po u-
glovima nove Vavilonije!" ,,0h zašto (piše
Friderik II. Voltairu) su tako progonjeni
oni koji su sačuvali krasotu jelinskog i
rimskog jezika, ti pribrani učitelji knjižen-
stva a možda i uljudbe. Sto je do mene, ja
se ne mogu potužiti na Papu Ganganelli-a.
On prepusti meni drage volje Isusovce svud
progonjene, i ja ću čuvati to dragocieno sje-
me, da ga dam oniem koji bi ga htjeli posi-
jati u svoje njive."
Nu čujmo još neka svjedočanstva. Knez
Antun Radoš u listu uporavljenu Bernji Za-
magna (Applausi delia Dalmazia-Venezia
1815) piše: „Slavno će ostat u zgodopisim
crkve i Dalmacije ustanovljenje Družbe I
susove. Ta nam družba stvori prevod Ob-
rednika, toli koristnog kršćanskog Nauka
Bellarmina, božanstvenog djela Kempis-a:
De imitatione Christi, Evangjelistara O. Ka-
šica, slovnicu istoga, slovnicu i Riečnik O
Ardellio Dallabella. Ta nam družba stvori
poviest naših crkava, zlatnom latinštinom
OO. Riceputi. Farlati, Coleti, djelo koje se
pravo može nazvati Bibliotekom naših stvari.
Iz Loretanskog Zavoda utemeljenog po Ve-
likomu Grguru XIII. za Ilirski Narod, pod
upravom isusovaca, koliko znamenitih ljudi
radi bogoljubnosti i znanja ne izidje ? Spo
menut ću samo koje aam poznavao. Primi-
čer Spljetski Bogetić, Arhidiakon Farski
Calotti, Spljetski Arhidiakoni: D. Jako Du-
dan i D. Tomo Culić, koliko biše glasoviti
sbog kreposti, bogoljubnosti, zoanja! Živi
još d.r Ivo Skakoc Arhidiakon i Vekar Tro-
girski, dr. Ivo Jurović Arhidiakon i Vekar
Zadarski, kanonik Niko de Leva Vekar
Skradinski, tu se odgojiše, i svi su svietle
zviezde svojih crkava, njihova bogoljubnost
i znanje kažu nam očito kakva je nastava
Isusovaca bila, i kažu nam na žalost bez-
dan svoren po njihovom padu Što se odgoja
tiče. Ja ostajem njima do vieka haran".
Slavni razglaženi Dubrovčanin Brnja Za-
manja piše:
.... Quid enim vel esse suave
Vel carum pote mi magis, viro quam
A tanto, Socios meos cieri,
Dilectamque meam coli Parentem,
E nigris iterum excitara tenebris ?
A niže:
Plectere cum terris voluit Deus impia Secla,
Lojolidum extinctum jussit abesse genus:
Placatusque iram voluit cum ponere vindex
Lojolidum excitum jussit adesse genus.
Ali prigovara neko drugi: Isusovci su la-
tinštinom i talijanštinom prognali naš jezik
i dosta mu štete nanieli. Tako pjeva Pre-
radović, Filipović. — Jeli to istina ?
Ne ! Ako su odgajali samo latinski taki
je onda običaj bio, i zahtjev vlade i dobi
po svoj Europi. Prof. Stojan Novaković (I-
storija Srpske književnosti -- 106) odbija
tu potvoru: „Dosta se krive i jezuite koji
obučavanjem omladine satirahu duh naro-
dnoga jezika u književnosti, navaljajmH na
izučavanje latinskoga i talijanskoga jezika
i književnosti, što je zadalo velike rane i
književnosti i pozorištu narodnom u Dubro-
vniku... Ali i ako jeste ovo prekor, on nije
zaslužen, i prema vremenu u kome su ra-
dili stari Dalmatinci, njihova će radnja o-
stati svagda svietla i na ponos potomcima".
„Sedamnaesti je vijek (piše g. Luko Zore)
po pučki jezik u Dubrovniku zlatnoga doba.
Gundu'iić sad dovrši što nacne Cubranović,
uvede pravi naš govor u knjigu... Gundulić
koji je ljubio svoj jezik, htio je da se ma
kako opre talijanskoj poplavici a to ugla-
gjivanjem materinskog jezika." Ako je baš
tad zlatna doba za pučki jezik, dali nijesu
i tome doprinieli Isusovci, pitam ?
Dakle fakt je da pod Isusovcim jezik,
pjesma i drama najbolje su uspievale u Du-
brovniku, taj fakt poviest nam potvrdjiva.
A prosti slog ili proza ? Cujmo opet g. Luka
Zore.
„Prije no naprijed stupimo, treba da se
uvjerimo, da je Dubrovnik i početkom XVIII
vijeka ruža posred trn ja. Kako ne ! S juga
i s istoka opasuje ga neznanstvo, a on po
srijedi dozrio stoji ispet i svijetli znanjem.
Dozrio, rekoh, jer kad Della Bella (Isuso-
vac) ako i stranac (a prije su njega opet
Isusovci Cassio i Micaglia) prvi dubrovački
gramatik i lexikograf počimlje filologička
iztraživanja, odma tu vidimo početak knjiž-
nosti civilne, odma nam u oči udara obra-
ćenje knjižnosti na javni život i na znano-
sti. Prozi je dakle lijepo vrijeme, te stupa
naprijed i isti Della Bella zabrine se za
nju te sastavi razgovore i pripovijedanja.
Vrsnik je Della Belle, Bruja Cucerić (opet
Isusovac, a trećega je zaboravio Gjuru Ba
šića) najviši naš prozaista." Dakle opet je
fakt da prozu ako ju imamo, zato se imamo
zahvaliti dobrim dielom Isusovcim.
A u Prekovelebitskoj Hrvatskoj ? "Isu -
sovci (Smiciklas — II. 380) se pobrinuše
da prema potrebam hrvatskim izdadu knjige
za gimnazije. Prvi prihvati taj posao učeni
rektor Galjufi g. 1738. On osnova tiskaru,
u kojoj je natisnuo knjige sgodne za sve
škole, osnova i knjižaru, te su Isusovci sami
knjige prodavali".
U Hrvatskoj su za puk pisali Isusovci
Krajačević i Milovac. Gjuro Habdelić izda
g. 1670 svoj riečnik. „Glavnu je namjeru
svoju da poda učenikom svojim knjigu ma-
lenu i jeftinu, posvema postigao. Više im je
koristila, nego li kojekakvi pisani riečnici,
kakovimi su se prvo služiti morali" (Ib. 262).
,,A od god 1660 (Ib. 261) idu za osnut-
kom najvišjega prosvjetnoga zavoda poput
onih u inozemstvu. Nikola Dianežević ve-
liki predstavnik kaptola zagrebačkoga, bio
osnovao zakladu za sveučilište.. Tu misao
i želju njegovu kriepio je bez dvojbe ta-
danji vele zaslužni rektor jezuitskoga za-
grebačkoga kolegija Gjuro Habdelić „da se
u Zagrebu osnuje sveučilište". Poslije za-
moli rektor Filip Kavšić cara Leopolda,
neka potvrdi zakladnicu Dianiževiću, što car
učini poveljom 23 septembra 1669. Kralj
prima pod svoju zaštitu akademiju zagre-
bačku, i daje joj sve one povlasti, koje i-
madu sveučilišta u njemačkom carstvu
Per 1' alfabeto latino.
(v. br. 29.)
Alfabeto.
II.
A dar un' idea della persecuzione per quasi due
secoli fatta in Dalmazia alia liturgia slava, e degli
errori volgari che le diedero origine, riporto il seguente
brano del cap. XVI della Historia Salonitanorum Pon-
tificum di Tommaso Arcidiacono, serittore del XIII.
secolo: „Fuerat tempore Alexandri Papae a Domino
„Maynardo, Episcopo Cardinali, quaedam Synodus om-
„nium praelatorum Dalmatiae et Croatiae multum so-
„lemniter celebrata (a. 1064 Spalat.), in qua multa
„fuerunt conscripta capitula, inter quae siquidem hoc
„firmatum est et statutum, ut nullus de caetero in lin-
gua slavonica praesumeret mysteria celebrare, nisi
„tantum in latina et graeca, nec aliquis ejusdem lin-
„guae promoveretur ad sacros ordines. Dicebant enim
„gothicas literas a quodam Methodio haeretico fuisse
„reportas, qui multa contra catholicae fidei normam in
„eadem slavonica lingua mentiendo conscripsit, quam
„ob rem divino judicio repentina dicitur morte fuisse
„damnatus. Denique cum hoc statutum fuisset syno-
„dali sententia promulgatum et apostólica auctoritate
„confirmatum, omnes sacerdotes Sclavorum ¡magno sunt
„moerore confecti, omnes quippe eorum ecclesiae clau-
se fuerunt, ipsi a consuetis officiis siluerunt". — E
ad una deputazione di quei sacerdoti secondo lo stesso
serittore 1. cit. il Papa Alessandro II. (1061-1072) a-
vrebbe risposto: „Scitote filii, quia haec quae Gothi
„petere student, saepe numero audisse me recolo, sed
„propter Arianos inventores literaturae hujuscemodi
„dare eis in sua lingua tractare divina sicut „praede-
„cessores mei, sic et ego nullatenus audeo." — Dalle
parole a Papa Alessandro attribuite si vede chiara-
mente, che gli Slavi, la loro lingua, 1'alfabeto glago-
lito, venivano a quell' época confusi coi Goti, colla
lingua di questi e coll'alfabeto di Ulfiia, e quel so-
spetto di eresia ariana, che giustamente cadeva sui
Goti e sui loro vescovo, veniva trasportato sugli slavi
e sulla persona di s. Metodio, e per giunta corrobo-
rato colla falsa notizia della sua morte repentina. Que-
sto era il pretesto della persecuzione, nè mai fu ai sa-
cerdoti slavi imputato un errore di fede; e questo in-
fondato sospetto era lo specioso argomento, con cui da
Roma si otteneva la conferma della condanna, È pre-
sumibile, che in questo procedere abbia avuto parte
più l'ignoranza che la malizia; imperocchè presso tutti
i nostri cronisti medioevali si osserva la stessa contu-
sione degli slavi coi Goti, e lo scambio di questi due
nomi ; confusione che presso alcuno dei nostrali si con-
serva ancora. La persecuzione poi doveva essere ben
grave e non si dirigeva 30I0 contro le persone dei sa-
cerdoti, ma contro le stesse chiese, ov' essi celebravano
gli uffizi, e quindi contro il popolo, che a quelli ac-
cedeva; e certamente non devono essere stati rispet-
tati i libri liturgici, i quali, come in simili occasioni è
anche altrove avvenuto, saranno stati confiscati e con-
dannati al rogo e dal fuoeo distrutti. Non si saprebbe
al tri menti spiegare, corne nè in Dalmazia, nè in Istria
ne in Croazia non si sia trovato neppure un frammento
di libri liturgici dei secoli IX, X ed XI, nei quale pe-
riodo dev' essere avvenuta in questi paesi la modifîca-
zione deir alfabeto glagolito di s. Cirillo, il quale nei
monumenti di quei tre secoli, altrove scoperti, è di
forme curvilinee, tutto occhielli e cerchietti, nei libri
liturgici di quelle tre provincie dal secolo XII in poi,
non si trova più taie, ma ridotto a forme angolari ed
aspre, quali conserva tuttogiorno, per cui rispetto a
quello di prima è come il cosidetto gotico rispetto al
Primamo s Pelješca, na 15 svibnja:
Mi imamo za sudca na Orebićim nekog
Kantu, da ga nema do Carigrada takvoga.
Ja s njiiu nijesam, Bogu hvala! imao posta,
nit sam dakle na nj kivan, al tim veće imam
pravo da mu djela sudim, i da ga prepo-
ručim pažnji njegovih starešina, ne bi li
Bog dao da nam ga dignu s vrata. Za danas
iznašam samo dvie tri iz torbe. Nazad dana
dogodio se, kako je obći glas, sliedeći slučaj,
kako mi ga evo prijatelj pripovieda: Na 22
travnja naš sudac primio je lstancu Mata
Ivete iz Trpnja ,,per turbato possesso". Na
24 istoga došao je u Trpanj g. Kantu da
stvar izvidi, a na 25 travnja podao je od-
sudu — protiva osvadjenim ! Istance drugih —
i o „turbato possesso" provlače se za tri
četiri godine, a Matu lveti riešena je u tri
dana?I Evala vrlomu sudcu Kantu! Ovakieh
nam bi se htjelo — a ma nam je žao da se
je do sada, što mi znamo, eto ovako za
samoga i jedinoga Mata- Ivetu postarao. Za-
što? Neki jezici pripominju: Mato je Iveta
bogat a okrivljenici siromasi. Ovi su tjerani
iz svoje kuće, a svak, tko zna kako stvari
stoje, uvjerava da nijesu krivi ni dužni ikomu.
Kako dakle odsuda ipak proti njima?!
Čujte sad drugu, koju sam od vjerodo
stojnib osoba na svoje uši čuo. Dogodilo se,
kažu, jednom nazad dana, a možda prije
ko zna koliko puta, da su neki iz 20 milja
dalečine bili pozvani na sud, pa kad su do-
šli i ponačekali se po običaju, eto im telala:
vi nijeste zvani, to jest: vi netrebate!!! Ej
gosp. sudče, zar su ljudi marva, da ih se,
navlaš iz tolike dalečine zove glavom u
vreći? Pazite što radite, jer ima zakona i
nad Vama.
Primamo: Ugledno Uredništvo „Katoličke
Dalmacije" — Dopisnik članka — Iz drage
kod Knina — tiskana u broju 35 „Katoličke
Dalmacije", — premda znade da ja često za
račun mog brata trgovca u Šibeniku saku-
pljam novac i naručbe od ovomjestnih koji
s njim trguju, i valjda mu je poznato da
sam na 29 prošlog Aprila u tu svrhu primio
od Gospode Ivana Mlinara fior. 100, od Tode
Borovića fior. 100, od Paške Požara fior. 200,
u sve 400 fior., i po dobivenom brzojavnom
nalogu izdao ih jednom ovdašnjem trgovcu,
— ipak, izvrnuo je ovaj dogagjaj i napisao
da sam ja prinudjen bio od Petra do Pavla
skitati se dok sam izbio jednu hiljadicu da
nadomirim kasu Wertheim. Radi čega, po
življem ga da izidje dokazima i imenom,
na polje.
Knin, 14 svibnja 1883.
Er me Bilić.
Nove plovitbe u hrvatskom primorju. Kr.
pomorska ugar. vlada utanačila je pogodbu
sa tvrdkom Rafajla Krajca i dr. u Senju
za uzdržanje redovitih parobrodnih saobštaja
izmed luka hrvatskoga Primorja. Tvrdka
Krajc i dr. obvežuje se, za trajanja pogodbe,
uzdržati redovitih dnevnih plovitaba izmed
Senja i Rieke, tičuć luke Novoga, Selaca,
Crkvenice i Kraljevice; i dvie plovitbe na
tjedan izmed Senja i Karlobaga, tičuć luke
St. Jurja i Jablaniee. Parobrodi poduzetnika
moraju se u svakom slučaju svratiti u Novi,
Selce, Crkvenico i Kraljevicu ko i u sv.
Juraj i Jablanac, izuzam u slučaju da u
kojoj gorispomcnutih luka nebi bilo ni
putnika ni trgovine da ukrcaš ili izkrcaš.
Poduzetnici su obvezani da svoje parobrode
uzdrže u dobrom stanju, da jih u potrebi
poprave na način da na utanačenim plovit-
bama parobrodi nezakasne, i da se skrbe
kako bi putnici na brodu uživali svaku sje-
gurnost i udobnost, i da trgovina bude u
označeno doba prenašana na odredjena
mjesta. Pomorska se vlada obvezuje platiti
poduzetnicima za uzdržanje naznačenih plo-
vitaba, za trajanja pogodbe, godišnju pri-
pomoć od 10,000 fior. Pogodba je sklopljena
za godinu dana, počimljuć od 16 tek. mjes.
Lloyd. Dne 9 tek. pai-obrodsko društvo
Lloyd imalo je obču skupštinu. Kroz g. 1882
društvo je utjeralo 645,468 fior. više no pri-
jašnje godine; a parobrodi su preplovili
75.000 milja više. Kroz istu godinu sagradilo
je društvo velika četri parobroda „Orion",
„Berenice,„Medusa i Pandora'-1-; sad se
grade Utania i Elektra svaki od 4000 ba-
eava, a kroz tekuću godinu sagraditi će se
i druga dva nova parobroda, Poseidon i
Anfitrite od 5000 bačava svaki; a da se
priskoči potrebi domaćih plovitaba naredilo
je družtvo parobrod Psyche a kupilo Albion,
kog prozvaše Pan i počelo graditi Raka,
komu će se pridodati stroj Pilada, razbiv-
šega se god; 1881 na Istarskoj obali. Stari
parobrodi Arcidvca Ferdinanda Massimiliano
i Arcidućhessa Carlotta dobiti će nove stro-
jeve i bit će upotrebljeni na brzim plovit-
bama Dalmacije. Kroz g. 1882 nije se iz-
gubio nijedan parobrod, a zametnule se neke
nove plovitbe, osobito put južne Amerike.
Konačni dobitak iznosi fior. 2,379,103.74,
od kojih odbiv svote za obaijenje vriednosti
parobrodi, za obskrbu zaklade za osjegu-
i ranje, za pričuvnu glavnicu i t. d. ostaje
I f. 1,019,152.31, od kojih će se razdieliti po
i f. 40 na svaku dionicu, a ostalo prenieti u
; nov račun. Istodobno je društvo odlučilo da
I se razpišu 12.000 novih dionica po 525 fior.
i svaka; te će društvo odsle imati 36.000
dionica sa 8.900.000 glavnice.
parižk'm „Velikim Istokom". Dogodjaji od
god. 1813 poremetili su obstanak „braće"
tramasuna. Proklestvo Pape Pia Vll, izre
čeno dne 13 kol. g. 1814, zadalo jim po-
sljednji udarac, te se ni za burne god. 1848
nijesu mogli oporaviti. Iza ožujskih dana
„brat" dr. Lewis učinio je potrebite korake
da stvori ložu „Sv. Josip", zatvorenu od
g. 1794, i bio je dobio dopust od „Velike
pokrajinske berlinske Lože-1 i prijaznu od-
luku od ministra unutrnjih posala bar.
Doblhoffa. Uslied toga loža Sv. Josipa bila
je svečano uzpostavljena dne 5 iistopada
1848 u kući grofa d' Harnoucourt, Teinfalt-
strasse br. 76, od velikog pokraj, sležkog
„meštra" „brata" dr. J. Kampmanna, u pri-
sustvu mnogih sležkih framasuna. Ovoj je
loži pripadao i dramatik dvorskoga kazališta
Anschtitz. Nu do malo nestalo je uslied iz
nimnoga stanja nakon listopadskoga prevrata.
Kad je opeta „ustav" zavirio u Austriju i
bio objelodanjen zakon od 15 studenoga 1867
o pravu sakupljanja, namjestničtvu donje
Austrije prikazaše prošnju, da dopusii po-
dignuti ložu „Sv. Josip"; ali odlukom 13
studenoga 1868 bila je odbijena prošnja,
jer se družtvo nahodilo u oprieci sa §. 18
predspomenutoga zakona, bud po pravilima
družtva vladin povjerenik nebi mogo prisu-
stvovati skupštinama. Kad bi se dakle pro-
mieniJa ta družtvena ustanova tad bi fra-
masuni bili priznani, kao svako drugo družtvo.
ovećim mjestima pokrajine, jer su takova
družtva prava blagodat za siromašnju ruku
pučanstva, jer ju pomažu, a za imućnije,
jer jim podaju prigodu da djelima pokažu
svoje milosrdje.
Sretne Evrope! Sve evropejske vojake
broje skupa 9,577,000 ljudi. Kad bi jih iz-
redao u povorku, imao bi povorku dugu
oko Šest hiljada kilometara. Da osmotriš tu
povorku valjalo bi u sav mah jašiti 22 dana
i šest sata, ili putovati željeznicom 4 dana
i 18 sata.
Carica Karlota. O nesretoj ženi pok. cara
Maksimilijana pišu iz Bruxellesa berlinskoj
Germaniji da je sasviem poludila; ali ipak
da je sad mirnija. Dojdućega mjeseca svr-
šiva 43 god. života, a ipak je već sasviem
posiedila. Belžka kraljica tri puta ju na
nedjelju pohadja. Bivša carica prohodi vrieme
šetajuć se na dugo u bašći i udarajuć u
glasovir, što joj je jedina njezina zabava.
Svake nedjelje nezaboravi pozvati na objed
kaštelskoga župnika.
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.51 —953;
dukati: 5.62: — 5.64; sterline: 11.95 % —
11.97 V2 ; london: 119.80— 120.25; banka-
note talij.: 47.50 — 47.65; dohodak aust.
u papiru: 78.60— 78.82. — Ulja sfc dal»,
prodalo po 42 fior. 100 kil.
Književna obznana. Primamo od veleuč.
g. Kaz. Stefnn:č;i:
Velecieitj. gosp. urednice ! Buduć da moj |
prevod M.-F. Maury-a „prirodni zemljopis"
neće ii»i)ći ugledati svjetla do pod konac te-
kuće godine 1883, to Vas što učtivije mo-
lim, (lk to> izvolite oglasiti u cienjenom listu
konju ste Urednikom.
Nove knjige. Izišli su ovih dana u Zagre-
bu tiskom Dioničke tiskare Osvetnici dio
VII, — Posjednuće Bosne i Hercegovine po
cesaro—kraljevskoj vojsci god. 1878. Spje-
vao već svemu narodu poznati vrli Rado-
van. Ciena ovomu svezku n, 50.
Framasuni u Austriji. Nedavno je izašla
u Beču kod L. Roznera knjiga: „Mit (lem
"VVinkelmasse" dr. Juliia Goldenberga, gdje
se na široko razpravlja o framasunima u
Austriji, koji dosad nijesu bili zakonito pri-
znani u Austriji. Izmed ostalih poglavlja
ima i poglavlje o „povjesti zabrane frama
sunstva u Austriji". Pod carevima Josipom
i Leopoldom II. framasuni su bili trpljeni,
ali već vladinom odlukom od g. 1794 bili
su ukinuti u svim austrijanskim pokrajinama,
što je bila posljedica francuzkoga prevrata.
Ali uzprkos zabrani nije jih nestalo. Provale
Francuza od god. 1805 i 1809 dale su po-
voda „braći" u Beču da se opeta približe
francuzkoj „braći", i g, 1809 kad su Fran-
cuzi punih sedam mjeseca vladali Bečom,
ustanovila se nova velika „Austrijska Na-
rodna Loža", koja je bila u odnošaju sa
Družtva sv. Vicka de Paoli. U ovom
vieku u kom se toliko deklamira o čovje-
koljublju, tješi kad se vidi kolike li je raz-
like izmed novovjekoga čovjekoljublja i
kršćanske ljubavi, koja pravi čudesa. Izmed
raznih ustanova, potaknutih od kršćanske
ljubavi, ubrojiti je družtva sv. Vicka de'
Paoli, koja toliko dobra čine ljudskoj za-
drugi. Dne 7 tek. započele su u Parizu sve-
čanosti prigodom pedesetgodišnjice odkad
| se osnovalo to družtvo, koje broji podruž-
nica po cielom katoličkom svietu. Svak
kaže: socijalizam je velika pogibelj deve-
tnaestoga vieka, valja ga uništiti; ali u
sredstvima kojim da ga satreš svi nijesu
sporazumni. „Uzmnožimo blagostanje kod
radničke ruke; podajmo joj zabava i izo
brazbe", kažu neki. Puka obmana! Samo se
jednim sredstvom može boriti proti ovoj ne-
mani, a to je vršenje kršćanske ljubavi; jer
samo se ovom siromasi podvrgnu volji /5ožjoj
a bogati budu milostiva srdca. A to je sred-
stvo upotrebilo družtvo sv. Vicka, na čijoj
je zastayi napisano: Bog i siromasi: kr-
šćansko milosrdje. U ovo po vieka odkad
obstoji, koliko li je dobra učinilo to družtvo!
Ko da prebroji nevolje i patnje, koje je to
družtvo ublažilo? Obilaziti nevoljnike i tje-
šiti jih u njihovim kućarinama, na njihovim
kukavnim posteljama i pomoću u novcu i
živežu oblakšati jim vremenite patnje i duh
jim kriepiti; eto liepoga zadatka, dostojna
kršćanske ljubavi. I u Dalmaciji ima dva
takova družtva, u Zadru od nekoliko godina,
a u Spljetu od lani. Zeleć da ta družtva i
unapried što bolje procvate, unvamo se da
će se takove podružnice osnovati i po drugim
Bol, 13 svibnja 1883.
Znamo da se brdja zlata ne hvata
i da pasji glas do mjeseca nedopire,
ter zato ne treba da ustanemo na o-
branu odličnih i Čestitih Redovnika,
značajnog i rječitog M. P. O. Mi-
škova, nadstojnika ovog samostana i
veleučenog i revnog Župnika M. P.
O. Petrinčića, kog rese najuzoritije
pastirske kreposti. Ova dva Božja na-
mjestnika, od kad smo imali sreću da
amo stupe, nijesu prestali i riedju i
djelom baviti se o našem duhovnom
dobru i napredku. Bog ih svemogući
obilno naplatio! jer mi drugo nemo-
žemo, nego da im izrazimo našu pod-
punu zadovoljnost, našu vjekovitu
harnost, i duboko naše počitanje.
No da obezbieđimo dobar glas milog
našeg zavičaja, dužnost nam se nalaže
glasno zasvjedočiti, da oni dopisi bol-
skom nadnevnicom. Što ih je ovih dana
njeka nesreena kukavica objelodanila
u „Dalmata-i" ne sadržavaju ino, već
puke laži i podle klevete.
Žalibože uvjek je bilo ljulja tisrjed
i najbolje pšenice.
Jere Vusio načelnik — Kap. Mate Karme-
lić obć. viećnik - Mate Radić obć. viećnik
— Dinko Berković obć. viećnik — Širaun
Karninčić obć. viećnik — Frane Kuiš obć.
viećnik — Nikola Karmelić obć. viećnik —
Petar Nisiteo pris. crkovinarstva — Mate
Nikolorić pris. crkovinarstva — Juraj Pe
trić crkovinar — Frane Vincenti crkovinar
-- Petar Jelčić crkovinar — Dinko Matu»
lić crkovinar — Dinko Karelović Dink. cr-
kovinar — Dr. Andrija Petrić liečnik —
Mate Marinković trgovac — Tomo Babić
posjednik — Frane Radić trgovac — Lovro
Elezović trgovac — Petar Karninčić za-
natlija — Dinko Hranotić posjednik — I-
van Dinko Radić trgovac — Ante Karnin-
čić poljodjelac — Pavao Plenković zanatlija
— Dinko RadiČić mešetar — Tomo Radić
pomorski podkap. — Frane Marinković Spa-
dić pomorac — Ante Radić p. Šimuna po-
sjednik— Nikola Turketo trgovac — Viško
Per 1' alfabeto latino.
(y. br. 36.)
Alfabeto.
Collo sfcesso intento le Osservazioni, prima di en-
trare nel aecondo periodo, conibattono 1'opinione del
chiarissimo Jagic, che la lingua degli antichi libri li-
turgici croati, prima del XII. secolo, dovesse essere la
stessa che quella dei libri contemporanei pannonici;
Opinione fondata sul fatto storico, che i ss, apostoli
slávi dalla Pannonia abbiano esteso la loro missione
fino in Croazia; e sulla inappugnabile presupposizione,
che gli stessi Santi non abbiano pei Croati apparec-
chiato libri appositi, ma diffuso quelli che servivano
pei Pannoni. Per chi ha fin qui veduto quanta sia 1' e-
sattezza critica delle Osservazioni, pare incredibile, che
qui le abbia a trovare passate all' ipercritica; si, desse
rigettano 1' opinione del prof. Jagic per la seraplice
ragione, che manchino prove dirette a sostenerla; che
cio& dell' época precedente al secolo XII. in Croazia e
Dalmazia non siansi trovati libri liturgici a confer-
marls! — I Jettori giá sanno che la perdecuzione del
X. ed XI. secolo li deve aver distrutti. — Di quello
che é piu antico del secolo XII. le Osservazioni non
tengono alcun conto, perché appartiene al rito orién-
tale ; i libri di rito romano incominciano dal secolo
XII, quindi non si ha da risalire indietro, quasi che
s. Cirillo, come, secondo le Osservazioni, peí rito ro-
mano avrebbe inventato un alfabeto a parte, avesse
anche destinato una lingua diversa, se anche non in-
teriore alia lingua dei codici piü antichi. A conferma
di che le Osservazioni vogliono trovare una testimo-
ñianza nella stessa Memoria a pag. 18, ove dei codici
croati del secolo XIV. e XV. é detto, che „quanto al
„materiale della lingua ed alia regolarita grammaticale
„meritano ogni rispetto." — Ma nella stessa Memoria,
alia stessa pagina i sacerdoti spalatini soggiungono an-
cora: „la regolarita grammaticale non é che relativa,
„non é la regolaritk dello slavo antico, ma dello slavo
„corrotto colla lingua volgare dell' época e del paese
,,in cui (i libri) furono scritti"; come avevano detto
a pag. 9 della lingua di quei codici, „sebbene slava
,,ed antiea,. non é propriamente la lingua in cui i no-
stri santi Apostoli hanno tradotto le scritture sacre".
Tutíavia le Osservazioni non possono a meno di
coneedere, che i libri liturgici croati, non esclusine i
piü antichi, siano corrotti coll' introduzione di muta-
zioni foniche e di singóle parole nuove invece delle
antiche obsolete. Questo pero si osserva, soggiungono,
anche nei codici piü antichi del primo periodo, dai
dotti annumerati ai paleoslavici, e se lo stesso é av-
venuto ai nostri, poco monta, perché non é a teme ra i
che qualche nuova scoperta possa disdire il lavoro at-
tuale. — Invero bel conforto! — Ma é poi il ch. A.
delle Osservazioni affatto sicuro dell' impossibilitá di
nuove scoperte ? — lo credo invece che il dubbio di
nuovi codici da scoprirsi valga piü pei codici di época
recente che pegli antichi, dai quali, come abbiamo ve-
duto, le Osservazioni rifuggono únicamente per timore
di quel dubbio. — Trascuriamo fra i minimi questa
incongruenza e tiriamo avanti. — „Obbiettano nellw
„Memoria, che la lingua nei nostri libri rappresenti
„una sezione apparte, dai dotti cliiamata recensión*
,,croata (Os3. pag. 22)." Come mai alie Osservazioni é
,,sfuggita questa parola e ancora sottolineata, forae per
indicarne 1' enormita ? — Oh si; la Memoria si occup»
molto della classiticazione dei codici, la quale fin qufc
le Osservazioni hanno schivato pur di accennare, seb-
bene la discussione loro sarebbe proceduta piü chiara,
ma non conducente al desiderato acopo, e percií) ap-
punto tacciono dalla classificazione. — Osservato questo
di passaggio entriamo nella sostanza della cosa.
(Sliedi.)
ljan, koji je predvodio Graničara i
Dalmatina, Slavonca i Zagorca, oto-
čana i kopnenjaka, a na komu su bile
upisane one dvie zlatne rieči: Bog i
Hrvati ? Gdje je zlatno poštenje, tvrdi
značaj naših kremenjaka iz Krajine i
Banovine, koji premda pod mušketom
i pod batinom, poprimali su svako za-
konito sredstvo da se otresu nametnute
tudjinštine? Koja razlika od onda u
neustavnoj Krajini, u neprobudjenom
vieku narodnosti i danas u Dalmaciji
u razvikanom vieku jednakosti, slobode
i narodnosti? Gdje li doba kad na
početku ustavne borbe nazad dvaestak
godina prvim Člankom narodne stranke
orilo se: sjedinjenje s majkom Bano-
vinom? Kako to, da ovako stožerna
točka u brzo zamre, i da ustupi mjesta
nehajnom i mrtvom muku ? gdje li srdca
ustati na obranu ove točke jedan prama
trideset ?
Ah diži se, diži, mili rode moj; tari
suze sa lica, oblači pirne odjeće i skoči
na noge junačke^ poteci na izborno
trkalište, ušutkaj zloguke jezike, iznesi
tvoje tuge i žalosti, pak nadji liečnika
od srdca da ti ih vida. Ali što velim ?
Netreba tebi da tražiš liečnika, oni tebe
traže, oni se skitaju oko tvog poštenog
doma, i kao uličarski mudraci iznašaju
tvoje rane, tvoje nevolje, ali u isto
doba tako brzo traže im lieka t. j.
daju im oni isti lieka. Na oprez od
ljudi ovakove fele! na oprez od ume-
tica! Narode i vi vodje naroda, osvr-
nite se na prošlost, uočite sadašnjost,
a bacite pogled na budu ćnost, te
ako nećete robovati, odlučite se po-
služiti ovim sredstvom koga vam
pruža vaš milostivi vladar, da se do-
kopate vaših prava, da nastupite novi
život ustavnosti. Utuvite u glavu da
ste Hrvati i hrvatske majke sinovi, a
ničije sluge ni robovi. Razaberite da
ste gospodari vi u vašoj kući, a ničiji
izmeti ni nametnici. Doviknite, da svi
pokušaji ugrijanih i slavohlepnih glava, i
da na vašem hrvatskom zemljištu grade
nova sjemeništa raznarodjivanja i ne-
kojih pokusa šarovitanja hrvatskih
prava za volju umišljenih centralističuih
koristi razbiti će se o one grudi, o koje
su se razbili čopori divljih Tatara,
nasilnih Magjara i Niemaca, a bezazle-
nih prijatelja Mletčića. Diži se, diži,
mili rode moj, na ustavno zemljište,
da svečano odlučiš ili ćeš biti svoj
ili izgledati darove i milosti od dru-
goga. Zirni okom tamo preko Velebita
na one vrle zatočnike hrvatskog prava,
koji pod lozinkom Bog i Hrvati i u
nas prokrčuju put, da s njima zajedno
slavimo na uskrsnuću majke zajedničke.
Kako nam je povest s jedne i druge
strane upisana u jednoj knjizi pod
imenom „Poviest Hrvatska", tako budi
nam i jedna borba politička. Tada biti
ćemo jaki, slobodni i veliki.
iTi^^Gi^lb*^
I s toga slavimo mi sv. Savu u školi!
Vaša djeca načiniše u školi i znadu već
danas da je sv. Sava živio prije (gotovo)
sedam stotina godina (+ 1237. god.) Sava
je najmladji sin srpskoga samodržca Steva-
na Nemanje, a mati mu je Ana, kći bosan-
skog bana Borića. Rodio se Šava u gradu
Raškoj, u današnjem Novom Pazaru (1169
g.) Na krštenju bilo mu je ime Rastko,
a u manastiru je uzeo ovo drugo svetačko
ime. Sava je bio najstariji vladika srpski.
Ovamo je pomogao narodu svome. Od gr-
čkoga cara i patrijara izvadio je slobodu
srpskoj narodnoj crkvi, pa složno s Grcima
odbijao samovolju latinsku i tudjinsko go-
spodstvo od naše narodnosti i vjere.
Pa naučiće djeca još i više, te će vami
kazivati posije kod kuće. I tako će biti, ako
Bog da, veselija svijeća božienja, biće kra-
snija krsna slava, biće vruća ljubav bratin-
ska, biće naša kuća mirisavija, biće majka
poštovanija; otac će biti sretan. Ovako će
bogojaviti se blagoslov jordanski opet i
medju nami!
A na svršetku ovo želim: Neka nam se
naša škola visi i širi, a iz škole ozivljuje
na novo lijepi stid, važnost, poštenje i svagda
trijezna pameti I u to ime naše poštovano
Dnevne viesti.
Riečko pitanje. Regnikolarno oda-
slanstvo, koje se dne 21 tek. sakupilo
u Budimpešti da vieća o riečkom pi-
tanju, sastoji iz triju odaslanstva. Čla-
novi su hrvatskoga odaslanstva: Mi-
halović, Miškatfvić i Spevec od vla-
dine stranke a Dr. Košta Vojnović od
neodvisne narodne stranke; u ugarskom
su odaslanstvu: grof Cziraky, Eber,
Falk i Vizsolyi; u riećkom: načelnik
Ciotta, Jeletić, Thierry i Terzi. Pred-
sjednikom je ugarskoga odaslanstva
grof Cziraky a izvjestiteljem Maks
Falk; hrvatskoga je predsjednikom
Dragutin Mihalović a izvjestiteljem
Josip MiŠkatović ; ugarskoga je pred-
sjednikom Ciotta, izvjestiteljem Thierry.
— Slobodi pišu iz Pešte : Regnikolarno
zagrebačko odaslanstvo dne 18 tek. na
večer prispjelo i odsjelo je u svratištu
„Jagerhorn". U pratnji nalazi se neki
vladin činovnik Sišman Hernheiser.
Uvodni Članak Budapesli Hirlapa od
19 o. mj. po svoj prilici iz pera bar.
Ivora Kaasa preporučuje, da, pošto
se hrvatsko odaslanstvo nemože uvje-
riti (glede magjarskoga prava na Rieku.
Op. D.") neka se posvema mirno-
idje, ter neka se sporazumi s RieČa-
nima, jer Hrvate već saslušaše, a to
je po shvaćanju magjarskoga novinara
dosta. Privremeno stanje neka se što
prije prekine. Drugih glasova u no-
vinstvu neima. Hrvati ponieli su sobom
sa poznatim §. 66 izkićenu nagodbu.
Češki sabor. Dne 17 tek. bio je razpušten
češki sabor, a novi sabor, koji će se ovih
dana izabrati, sazvan je za dne 5 srpnja.
Razpušteni sabor bio je izabran rujna god.
1878; bio je dakle razpušten godinu dana
prije no mu je izteko redoviti rok. Dosa-
dašnji sabor imao veliku „ustavovjernu"
većinu, kao nijedan od prijašnjih sabora,
jer god. 1878 uslied privremene i slučajne
obustave nekoliko konservativnih glasova
takozvana „ustavovjerna" stranka bila je
predobila i u fideikomisnom velikomposjedu.
Bilo je — izuzam dakako viriliste — iza izbora
83 (68 staročeha a 15 mladočeha) čeha a
152 ustavovjerca. Izbori g. 1878 obavili su
se dakako uz neke znakove, koji su slutili
na promjenu u unutrnjoj politici, i s toga
su česi ušli u sabor — dakako uz ogradjenje
prama svemu onomu što se bez njih učinilo
— te su potakli i pregledbu izbornoga pra-
vilnika, što je bilo i zaključeno u formi
saborske resolucije, ali što je dosad usta-
vovjerna većina uviek odgadjala. Izbori pako
koji će se obaviti dojdućega mjeseca poti-
snuti će „ustavovjerce" u manjinu; jer ne
samo fideikomisni veleposjednici ovoga će
puta birati u autonomističnom smislu, već
će u istom smislu birati i nefideikomisni
veleposjednici, koji sami biraju 54 zastu
pnika. Po svoj prilici česi će predobiti i
neka izborništva u gradovima i trgovačkim
komorama, i tim zadobiti dvie trećine gla-
sova. Ipak ni to nije dosta, jer u Češkoj
još obstoji odredba, po kojoj da se promieni
izborni pravilnik od potrebe je ne samo
dvie tretine glasova, već i da bude prisutno
barem tri četvrtine zastupnika. Broj pako
zastupnika, uračunav i glas rektora češkoga
sveučilišta, iznosi 242. Da se dakle promieni
izborni pravilnik i t. d. od potrebe je da
bude 182 zastupnika prisutna, a da na to
pristane 121 zastupnik; „ustavovjerci" pako
mogu računati barem na 70 glasova i tim
osujetiti namjere većine. U ostalon N. F.
Presse i Deutsche Zeitung već su počele
pjevati „elegije" ; dočim Narodni Listy
otvoreno kažu, da će ovoga puta Oesi pa-
metnije postupati no g. 1871.
O izborima u izvanjskim obćinama tali-
janskoga Tirolja, koji su se obavili dne .22
tek., primamo sliedeće viesti. Bili su iza-
brani konservativci-katolici: grof. E. Thun i
bar. Menghin, dekani Valentinelli i Zortea,
b. Hippoliti, grof. J. Spur, Marini i Dordi ;
slobodnjaci-ustavovjerci: Debiasi, Fedrigotti,
D.r Marchetti i Paolini.
Željeznička nagodba od 9 svibnja. Skup-
ština četiriju vlasti, naime Austro-Ugarake,
Turske, Bugarske i Srbije, koja je prošlih
dana viećala u Beču, uglavila je ugovor o
iztočnim željeznicam. Ugovor proteže se na
obe željezničke pruge, kojim će se svezati
Beč i Carigrad s jedne, a Beč i Solun s
druge strane. Sveza sa Carigradom izvesti
će se prugom, koja je u svim djelovim o-
sigurana; posliednja je postaja te pruge Sa-
rembey, konačna točka pruge Carigrad-Plov-
div, koja se već nalazi u prometu, to je
pruga Zemun-Biograd-Niš-Pirot Caribrod-So-
fija - Baherel - Belova - Sarembey. Željeznička
pruga, koja ima spojiti Beč sa Solunom,
priključit će se kod Vranje srbskoj pruzi
Biograd-Vranja, odavle sagradit će se kolo-
tečina do koje točke željeznice Mitrovica-
Solun, negdje u okolici Prištine, koju Tur-
ska bude smatrala najprikladnijom. Da se
konačno ustanovi priključna točka, što se
ima obaviti kroz godinu dana, preduzet će
povjerenstvo, koje će se u tu svrhu izabrati,
na licu mjesta tehničke izvide. Kao konačni
rok, do kojega se imadu izgraditi sve pruge,
tako za uzpostavu sveze sa Carigradom kao
i sa Solunom, ustanovljen je 15. listopada
1886. U 3 % godine imaju se dakle sve
nove pruge predati prometu.
Kako je poznato, carigradska vlada dugo
se je ustručavala sklopiti ugovor, navodeći
svakojake političke i ine razloge, dok se
napokon nije sklonula zadovoljiti željam au-
stro-ugarske carevine. U 3 1/<2 godine imaju
se, tako ustanovljuje ugovor, izgraditi sve u
njem navedene željeznice. Tim željeznicam
svezat će se središta Austro-Ugarske, Beč
i Budimpešta, izravno sa turskim carstvom.
Sveza sa Carigradom izvesti će se preko
Biograda i Niša u Pirot i Caribrod, odavle
teći će pruga bugarskim zemljištem preko
Sofije u Bukarel, a zatim turskim zemljištem
preko Belove u Sarembeg, koji je konačna
postaja sadanje željeznice Carigrad-Piovdiv.
Druga željeznica, koja će Austro-Ugarsku
svezati sa Solunom, poći će od Vranje, po-
staje na srbskoj željezničkoj pruzi; Turska
pak obvezala se je sa koje god točke po-
stojeće solunsko mitrovačke željeznice sa-
graditi prugu pravcem proti Vranji. Procrt
turskih priključnih pruga ustanoviti će se
zajedničkim sporazumljenjem.
Od ustanova ugovora o iztočnim željezni-
cam najzamaŠnija je ustanova, koja izriče,
da iztočne željeznice moraju imati isti raz-
mak tračnica kao i austro-ugarske željeznice,
čim će austro-ugarski parovozi i vagoni je-
dnostavno prelaziti na tračnice iztočnih že-
ljeznica, koje neimaju isti razmak. U toj
ustanovi jest uspjeh tako za gospodarski
kano i za vlastni položaj carevine na iztoku.
Pri krunitbi u Moskvi Austro-U-
garsku carevinu zastupa: Nadvoj-
voda Karlo Ljudevit sa -suprugom.
Svita: 1. Grof Pejacsevics, nadvojvo-
đin komornik; 2. barun Dlouchovski;
3. grof F. Deyen; 4. grofica Schön-
feld, naddvorkinja nadvojvodinje; 5
grofica Zichy, počastna naddvorkinja;
6. pukovnik pl. Wense, zapovjednik
11. ulanske pukovnije; 7. pukovnik
Kuppelwieser, zapovjednik 61. pješačka
pukovnije.
Dne 21 tek ministar predsjednik
Tisza primio je odaslanstvo odbora
crkvenoga grc.-ist. kongresa, koje mu
je pod vodstvom Karlovačkoga bisku-
pa Stefana Zivkovića predalo spome-
nicu kongresnoga odbora odnosno na
sazov srbskoga crkvenoga kongresa na
3 doj. mj. Ministar je predsjednik od-
govorio da vlada neće se protiviti sa-
zovu kongresa, ali da želi da to bude
kašnje. Buduć je Zivković ako i iz
daleka smierao na sadašnji položaj
patrijarhe Angjelića, Tisza odgovori
da je patrijarha bio imenovan od N.
V,, te da vlada neće trpjeti da se u~
dara na njegov položaj. Liepe li mi
slobode u srbskoj crkvi!
Ubojica Majlata. Dne 19 tek. napokon
Spanga je izpovjedio pred sudcem iztražite-
ijem, da je ubio judex curiae Majlata, a da
mu je pri tom pomogo Pitely i Berecz,
Majlatov sluga.
Kako smo jur javili Prev. riešenjem od
14. travnja o. g. odobren je gradjanski par-
beni i odvjetnički red za Bosnu i Hercego-
vinu. Da već od časa, kad će gradjanski
parbeni red stupiti u kriepost, bude odvje-
tnika na razpolaganje, razpisana su već od-
vjetnička mjesta, i to: četiri za Sarajevo,
a po dva za Travnik, Mostar, Bihač i Dol-
nju Tuzlu. Kandidati imaju svoje molbe u-
praviti zemaljskoj vladi u Sarajevu. Uvjeti
sadržani su u §. 3. i 51. odvjetničkoga reda,
i glase: §. 3. Da se postigne odvjetovanje,
potrebito je: 1. bosansko hercegovačko ze-
maljsko pripadničtvo, ili pak austrijsko ili
ugarsko državljanstvo, 2. samosvojnost, 3.
pouzdanost, 4. odvjetnički izpit, položen u
državnom području austro-ugarske monarhije
ili pred vrhovnim sudištem u Sarajevu. §.
51. Za godinu dana, računajući od dana
kada ovaj zakon stupi u kriepost, mogu
sliedeće osobe, koje neimaju uvjeta, propi-
sanih u §. 4. ako zadovoljuju uvjetom u
§. 3. točka 1. do 3. biti po vrhovnom sudu
u Sarajevu, nakon izhodjena odobrenja ze-
maljske vlade, pripuštene odvjetničkomu iz-
pitu: 1. koje su prije zaposjednuća služile
kao predsjednici sudišta prve molbe ili kao
članovi prizivnoga sudišta u zemlji sa pra-
vom glasa; 2. koje su prije okupacije bile
službeno ovlaštene zastupati stranke. Ova
di molto la sua bramata diffusione. Per
quanto potessero essere indiscuttibili e se
vuole plausibili le prove a favor della sua
tesi, 1' autore con la sua precipitata asser-
zione le rovina tutte d' un sol tratto in fac-
cia a spregiudicato lettore, quando ha il co-
raggio di chiamare ciechi fanatici coloro, i
quali, non fosse altro, peí solo sentimento
di venerazione non si schierano tosto dalla
sua parte. E chi sono e quanti cotestoro
che raccomandano 1' alfabeto glagolito spinti
solo dal cieco fanatismo ? Se il rev.mo Par-
tió o chi per lui, si fosse presa la fatica di
appellarsi ai sacerdoti in Dalmazia e nelle
isole del Quarnero, vedrebbe 1'autore che
1' elenco dei conservatori avrebbe supéralo
di gran lunga quello dei novatori. Ma vc-
niamo alia realtk. L' autore sa benissimo
che per la conservazione dell1 alfabeto gla-
golito rimodernato ed abbellito come lo ab-
biamo nel Prilog sta un buon numero di
sacerdoti dalmati, al certo superiori di quelli
che firmarono la Memoria; che per dessa
sta in prima fila tutta la religiosa provincia
de'Padri del III. ordine di s. Francesco,
che da ben 5 secoli senza interruzione, non
per mera necessitá, ma per principio di sa-
cro obbligo, tuttodl conserva la Liturgia
svještenstvo Bogu se moli, i školu svoju
miluje. Pa pjevajte draga dječice punim
glasom:
Draga naša Banijo, Liko i Krbava!
Sa svih strana svi Srbi, s mora i Dunava.
(Nije li to namjerice fanariotskim duhom
izkrivljivati istinu ?!)
Un appunto air appenđtce
Per I'alfabeto latino
nella „K. D.u n.r 36. J)
Neli' appendice — Per 1' alfabeto latino —
cercando 1' autore di confutare le Opazke
za obstanak glagolice del rev.mo Parčić,
e sostenendo che nel presente risveglio per
la diffusione della Liturgia slava sia assolu-
tamente necessaria la permutazione dell' Al-
fabeto se non si voglia distrutta con quello
anche la lingua stessa, conchiude la sua
prima parte colla seguente espressione: „1' Al-
fabeto glagolito non puo esser raecomandato
che dal cieco fanatismo, o dal piú cieco o-
dio della Liturgia slava. Pur troppo e il
J) S nepri slranosti. Ur.
primo si annida nel nostro seno, e il secondo
circondaci da ogni parte". Non é nostro com-
pito il prender qui in disamina punto per
punto gli argomenti con cui lo scrittore
sostiene la sua tesi, ció potrk fare dotta-
mente, se crederk opportuno, il rev.mo Par-
éic, contro cui é principalmente diretta la
polémica, nostro é solo il divisamento ribat
tere la suesposta poco accurata espressione,
sfuggitagli certamente in un momento di e-
saltazione alia vista di due soggettive ra-
gioni. Coloro che ci circondano, animati „dal
piu cieco odio della'Liturgia slava", avranno
da esultar di gioia nelf apprendere quanta
siavi ognora concordia tra i suoi propugna-
tori, quando i conservatori del suo alfabeto
vengono appellati dai novatori niente meno
che ciechi fanatici. La questione che in al-
tra época quaiche anno piü tardi, avrebbe
potuto produrre ubertosi frutti, discussa nelle
presentí circostanze, sostenuta da pochi sa-
cerdoti di una sola diócesi del mondo cat-
tolico slavo, nel momento che si attendeva
solo 1' approvazione della s. Congregazione
de' riti perché vada sotto i torchi la ristam-
pa del Messale corretto ed aumentato, hassi
motivo a temere non dia il colpo di grazia
a tutto il privilegio nostro o almeno ritardi
Duboković opetuje da se on uvjek jedne
drži.
Vukotić, i on neće drugčije nego naški
{dobro ! dobro — s desnice).
Seralji se diže i nepitajuć rieč kaže da
Duboković zna bolje talijanski nego hrvatski
(obći smieh i veselost).
Duboković odgovara talijanski da pozna
talijanski jezik, ali kad neće.
Irigarić opaža da je u posljednjoj sjednici
bio pozvan Vukotić, jer Messa odsutan; ali
sad kad je prisutan Messa misli da bi se
ovaj imao pozvati.
Biankini opaža da Vukotić nije bio za-
mjenikom Messe.
Predsjednik. „Kad je gosp. Messa Bogu
hvala zdrav", pozivlje ga da zauzme mjesto
tajnika.
Vukotić da ustupa da se zadovolji i ta-
ljancima.
Messa predlaže da se zapisnik posljednje
sjednice prevede i u talij. jezik (Ironično
bravo 1 na desnici. D.n Mijo: a ti piši ta-
lijanski.)
Predsjednik nije pozvao Messu radi obzira
prama drugom jeziku, kako reče Vukotić,
već s toga da zauzme opredieljeno mu mjesto.
Messa zauzimlje mjesto tajnika.
Predsjednik, Ne nalazi „indicato e neces-
sario" da bude preveden zapisnik (dobro !
dobro!) •— Zapisnik je odobren.
Predsjednik javlja đa mu je bilo naja-
vljeno nekoliko upita.
Pavlinović stavlja upit na vladinoga po-
vjerenika. Spominje da kod UčiteJjstva u
Arbanasim osim hrvatskoga jezika obveznim
je predmetom i talijanski i njemački jezik,
što je za mladež koja ima mnogo drugih
predmeta nesnosno jer je preko izma obte-
rećena. Ometa je u nauci, jer mladeži ja
prije potrebito stvari naučiti. „To je neprav-
da i povrjeda narodnoga prava". Navadja
novi škol. zakon od 2 svibnja t. g. u ko-
jem se kaže da je samo jedan jezik obve-
zan a drugi da se mogu uvesti kao slobodni
predmeti. Kaže da je izašla naredba o iz-
vadjanju toga zakona od 8 lipnja 1883 koja
o svem govori samo ne o jeziku; tali-
janski i njemački jezik i nadalje ostaju.
Pita s toga vladu; je li i kakove je naredbe
izdala da bi se izveli §. 29 i 30 zakona 2
svibnja g. 1883 u smislu da talijanski i
njemački jezik izostanu kao obvezni pred-
meti, a ako nije kad misli ?
Isti zastupnik pita vladu glede Imotskih
odnošaja. Tamo su prizori javne nesjegur-
nosti, nećudorednosti i neredi u upravi na
dnevnom redu, koji spominju istok. Govori
o sudačkim pronevjerama, o službenom
djelovanju Mazzia bilo pri novačenju, bilo
pri nadgledanju životinja, bilo pri pregle-
danju kazn. sud. slučajeva — što sve uzne-
miruje narod. Pita s toga vladu misli li je
capo a nulla, perché manca e di autorità e
di mezzi e di buon volere. Rinunzio aile
nozze e si fece calogero, ed ora è archi-
mandrita, e quel che più vale ardentissimo
apostolo del serbismo, vale a dire dello
scisma, cid che gli mérito la nomina a mem-
bro dell' accademia di Belgrado.
A questi venne affidato F incarico di con
tinuare in Dalmazia 1' opera di Marco Efe-
sino, prevalendosi pure dei mezzi usati da
costui neir oppugnare la terità conosciuta.
Col suo libro Slovenski Apostoli Kiril î
Metodiji i istina Pravoslavlja, s'attento di
confutare la pastorale del Metropolita, e in
un lavoro a parte studio di dimostrare che
i santi apostoli Cirillo e Metodio furono se-
guaci non già come voleva Leone XIII. e
il vescovo Strossmayer délia chiesa romana,
ma délia Foziana.
L' archimandrita perô non attese molto la
risposta, che ben se la poteva attendere dalla
penna dell' eruditissimo suo avversario il
prof. Franchi. Questi dapprima nella Kalo
IVcka Dalmacija, poi in un opuscolo a parte
rivide lo buccie al libro del quale andava
si tronfio il povero Archimandrita, additando
le interpolature, le falsificazioni dei testi, i
sofismi, gli spropositi storici e dottrinali,
nonchè lo sfacciato plagiarismo onde quel
lavoro ad ogni pagina ribocca, non senza
prometiere che a maggior soddisfazione del
provocatore avrebbe data in avvenire una
risposta più lunga ').
, Al lavoro del prof. Franchi tenne dietro
dnom ozbiljno na temelju joj prijavljenih
tužba od strane i obćine i pojedinaca stati na
kraj tuženim neredima a to mjerama tako-
vim da budu na usvjest prekršiteljima a na
umirenje obćinstva.
Biankini pita vladinoga povjerenika glede
Vrhgorskih odnošaja. Tamo se nakon po-
sljednjih izbora sgodjaju neobične smutnje,
vanredni zločini na štetu ljudi koji glasovaše
za narodnu stranku. Anti Raosu spaljena
ladja, posječena njiva kukuruza; posječen
kukuruz Poliću; načelniku posječeno lozje,
Prvanu kukuruz, Mati Pivcu jablani, Pavi
Markotiću ubodeno živo i t. d. i t. d. Sve
je to bilo dojavljeno sudu, ali do danas bez
uspjeha. Pita s toga vladu jesu li joj po-
znati spomenuti vanredni zločini, što je
učinila da jih nadoknadi i da jih unapred
predusrete.
Vladin povjerenik imati će čast odgovoriti
u kojoj od dojdućih sjednica.
Prelazi se na razne molbe, izmed kojih
zadarsko poljodjelsko družtvo pita pripomoć
i t. d.
Predsjednik prije no prodje na dnevni red
kaže da je iza posljednje sjednice doeuo da
je Dr. Klaić izreko rieč sramota ! On nije
čuo onaj čas, pa se kašnje obaviestio ; mnogi
mu rekoše da je Klaić izustio onu rieč a
to mu kazao i brzopisac da stoji u brzo
pisnim izvještima, s toga danas naknadno
pozivlje Klaića na red.
Bulat se pozivlje na saborski poslovnik.
Kaže da predsjednik ima pravo da pozovne
na red zastupnika koji izreče neparlamen-
tarnu rieč, ali u onoj istoj sjednici. Dakako
u carevinskom vieću pozovne se i dan ka-
šnje, ali su tamo obično brzopisna izvješća
odmah sutradan sgotovljena. On dakle 3 tog
obzira i rad toga što je Klaić odsutan pred-
laže da se prodje na dnevni red.
Predsjednik opaža da je pitao brzopisca,
pa da se i god. 1880 sa Bajamontiem i Bct-
teriem slični slučaj sgodio.
Bulat prije svega hoće da se glasuje o
njegovom predmetu, a za tim tumači Baja-
montiev slučaj (Dolazi u sabor Klaić i za-
ustavlja se kod Bulata) i kaže da današnji
nije takov. Pita dakle da se stavi na gla-
sovanje njegov predlog.
Predsjednik kaže da će pitati Klaića jeli
reko rieč....
Dr. Klaić-. koju? koju?
Predsjednik tumači Klaiću stvar.
Dr. Klaić: Nisam.
Pavlinović: Više jih je reklo! taj se
glas čuo!
Vladin povjerenik, pl. Pavić kaže da ima
puno vremena da je savjetnik Bakotić bio
odredjen vladinim zastupnikom u školskim
stvarima; ali obzirom na to da financijalni
odbor nije pitao od vlade nikakva razja-
šnjenja već je predložio da se prime raču-
l'altro del P. Giov. Marcović M. O. Questi
nell' appendice della „K. D." fin dali' anno
scorso in una lunga serie d' articoli in lin-
gua croata, in opposizione a quanto veniva
asserito dal Milas che i Papi soltanio fino
al secoio VIII. fossero stati fedeli ai canoni
e alio spirito apostolico, e nulla affatlo per-
suasi del proprio primato su tutte le chiese;
provo invece che i Papi come fino al detto
secoio, cosi fino al nostro, mostraronsi sem-
pre fedeli ali' autorita lor conferita da Cri-
sto; basandosi appunto sulla dottrina inse-
gnata in proposito del Papa Leone Magno,
dottrina mal intesa e ignorata dal Milaš,
quindi in mal punto riportata da esso lui a
favore dello scisma. Pare proprio che tra
gli scrittori scismatici contro i cattolici, debba
sempre rinnovarsi la scena occorsa nel con-
cilio di Firenze tra lo scismatico vescovo
di Efeso mutilatore di codici e di testi, e
tra il vescovo di Nicea difensore della fede
cattolica 2).
L' opera intrapresa dal Milaš viene conti-
nuata dal mentovato giornale lo Srpski List.
Intorno alia bandiera spiegata da questo fin
*) V. Slovenski apostoli Kiril i Metodije i i-
slina Pravoslavlja. Napisao d.r Nikodioi Mil8Š —
ocienio A. Franki.
2) V. 1' opuscolo: II concilio di Pio IX e la
riforma del secolo, ossia la distruzione dello sci-
sma e del protestantesimo peí P. D. Gaspare di
Luise dei Pii operai — Napoli, direzione delle
letture cattoliche et et. 1869 pag. 130 e seguenti.
ni. g. Bakotić nije došo u sabor. Kašnje kad
je on saznao da sabor želi razjašnjenja daje
odmah javio Bakotiću i ovi je odmah došo.
Za tim vladin povjerenik odgovara na
razne upite.
Prije svega na Pavlinovićev upit odgo-
vara da su bile sve tražbe podmirene glede
konja koje je vlada uzela pod kiriju, izu-
zam Drnišku obćinu, koja ima 285 tražba.
Bila je pometnja, te se htjelo dosta vremena
da se dodje do razbistrenja. Nu sad da se
stvar primiče kraju, a pošto je novac za
podmirenje ustanovljen, do malo će sliediti
izplata.
Na Masovčićev upit odgovara da vlada
pazi na to da to pitanje toli važno za Sinj-
sku obćinu bude riešeno na koristni način
za tu obćinu. Glede prava paše, da je neko
povjerenstvo pošlo da na lice mjesta izvidi,
nu buduć da odnosno na neka pitanja nije
se moglo postići sporazumljenje izmed do-
tičnih vlasti i interesiranih stranaka, vlada je
podniela ministarstvu obširno izvješće. Kako
pitanja budu načelno riešena odmah će po-
vjerenstvo poći na lice mjesta. Namjestni-
čtvo pako glede ovrha obratilo se brzojavno
na vladu u Sarajevu da bi do konačnoga
uredjenja ovoga pitanja obustavila utjeranje
globa ovršbenim putem.
Prelazi se na dnevni red.
Prva točka. — Dr. Klaić, izvjestitelj, opaža
da je ovo drugi put da ovaj pravilnik do-
lazi pred sabor. Prvi ga put N. V. nije
odobrilo a ministar je unutrnjih posala pri-
javio zemaljskomu odboru uzroke. Zemaljski
je odbor neke prigovore uvažio, ali nije
našao shodnim da uvaži dva prigovora. Prvi
se odnosi na povjerenstvo za ured, komu
ministarstvo nebi htjelo dati prava na utok.
Glede ovoga prigovora zemaljski odbor je
odgovorio ministarstvu da ga nemože uva-
žiti; od ministarstva doaad nije primio ni-
kakva odgovara, misli dakle da je tumačiti
po onoj qui toeet consentire videtur. Drugi
je prigovor bio, đa u osnovi nije pripoznato
vrhovno pravo države nadzora na sgradje.
Odbor je zem. odgovorio da kad bi mini-
starstvo baš htjelo da bi on umetnuo pred-
ložene promjene; ali ni na ovo nije dobio
odgovora. Želio bi dakle prije no iznese
konkretan predlog da bi vladin povjerenik
dao razjašnjenja, jeli stigo na vladu odgovor
na ovaj dopis.
Vladin izvjestitelj Budisavljević govori o
povjerenstvu, ali neodgovara na upit Dr.
Klaića.
Dr. Klaić opaža da vladin izvjestitelj nije
odgovorio na njegovo pitanje i tumači ga.
Vladin izvjestitelj odgovara da dosad nije
stiglo odgovora od ministarstva, ali kad bi
sabor za danas obustavio razpravu ob ovom
predmetu uhva se da bi do sutra došo br-
zojavno odgovor iz Beča.
dal 1880, si son radunati tutti gli scismatici,
tutti i liberali, tutti i malcontenta politici,
tutti i nemici del cattolicismo in Dalmazia,
per formare un nuovo partito che vien detto
serbo, mentre dovrebbe denominarsi esclusi-
vamente scismatico sotto qualunque riguardo,
sia religioso, sia político, sia nazionale, sia
infine letterario. A che punto sia giunto il
livore di questo periodico e quindi delle sue
aderenze contro i cattolici e contro i croati
únicamente perché cattolici, si pu6 scorgere
dallo spicilegio fatto dali'illustre canonico
Don Michele Pavlinović, di tutti gli articoli
più salienti usciti fuori nel detto periodico
dal primo giorno della sua comparsa in poi,
nel suo noto opuscolo: Misao Hrvatska i
Misao Srbska u Dalmaciji.
Questo coraggioso difensore della causa
religiosa e nazionale in Dalmazia, tetrágono
a tutti gli insulti, a tutte le ingiurie che gli
vengono lanciate dal partito avverso ; fin dal
1876 coi suoi Bazgovori avea già resi av-
veduti i dalmati sulle mire tendenziöse del
PanserbÍ3mo: creazione della polizia Mosco-
vita, la quale scorgendo negli slavi cattolici
e particolarmente nei croati un forte osta-
colo alla propria egemonia sulla penisola
dei Balcani, a mezzo del Panserbismo cerca
di indebolirli, scinderli, demoralizzarli, per
cogliere infine il prefissosi scopo in una
guerra coli' Austria, che non pare lontana.
Venne detto per6 che appunto i detti Raz-
govori furono causa della nuova scissura na-
zionale avvenuta in Dalmazia, e dell' inf'e-
D>\ Klaić drži se one latinske i zamolio
bi sabor da odmah predje na drugo čitanje;
kad se pako dodje na prieporni §. tad bi
se mogo ostaviti in suspenso dok nestigne
odgovor. Ako pako sabor primi da se pro-
dje na drugo pitanje pridržuje si drugi for-
malni predlog.
Sabor pristaje da se prodje na drugo čitanje.
Dr. Klaić stavlja formalni predlog, da
pošto je zakon od 20 dana u rukama za-
stupnika (neki istom režu strane. Opaz. U-
red.) da se nebi čitao cio zakon već samo
brojevi §. 1, 2 i t. d. (Primljeno) — Cio
je zakon izuzam priepornog paragrafa prim-
ljen u drugom Čitanju.
Druga točka. — Vranković čita izvješće
i predlaže da se prodje na političko-upravni
odbor.
Bulat predlaže da se preko izvješća pre-
dje na dnevni red, a to jer je stvar već o-
starjela, proteže se od g. 1869, i jer su se
dotični faktori kašnje izjavili proti. God.
1879 seoski solinski sbor sa 31 proti 11
glasova izjavio se proti a i spljetBko obćin-
sko vieće jednodušno. S ovih formalnosti i
meritornih razloga predlaže da se prodje na
dnevni red.
Pokle i izvjestitelj pristaje sabor prelazi
na dnevni red preko te točke.
Treća Točka — Čita izvješće Vranković
i predlaže da se predade politiČkomu-u-
pravnomu odboru.
Klaić opaža da je i ovo stari predmet
koji se proteže kroz tri zasjedanja; da je
pitanje učinjeno u času prkosa, poslie pako
nije stigla na odbor nikakva druga prošnja,
predlaže s toga da se i preko ovoga pitanja
predje na dnevni red.
Pokle je pristao uz Klaića i izvjestitelj,
sabor prelazi na dnevni red.
Četvrta točka. — Vranković predlaže da
se preda upravnomu odboru — primljeno.
Peta točka — Izvjestitelj Vranković čita
izvješće.
Vukotić predlaže da se predje molbeni-
čkomu odboru i proglasi predlog prešnim
(smieh)
Vranković: Baš je to odborov predlog
(čita — obći smieh).
Vukotić Blaže se sa Vrankovićem, ali bi
htio da se proglaŠi prešnim (Glasovi: sve je
prešno.)
Oba predloga, odborovo i Vukotića (o
prešnosti) primljena.
Šesta točka — Vranković čita izvješće i
predlaže da se još danas o tom vieća (prim-
ljeno).— Plaćati će se na svaki etolitar vina
koji se prodade u krčmama i gostionama
forint i to za pet godina počimljuć od god. 1884.
(Sliedi.)
Bile su odobrene sve točke do 13 uklju-
čivo, a za tim sjednica odgodjena u 2 sata
i p6. Dujduća sutra.
rocire delle iotte fra i due elementi il cat-
tolico e lo scismatico. Ci6 ć falso. La lega
che dapprima parve fatta tra gli uni o gli
altri nella lotta nazionale, da parte degli
scismatici non fu che apparente e subdola:
i fatti che si successero e vanno succeden-
dosi in provincia lo provano a note chiare
e manifeste. I Razgovori dell' illustre cano-
nico, non furono che una libera e franca
riaposta ad attacchi e pretese vecchie e
nuove: desso volle, e fece bene, strappare
1' ultima maschera all' impostura e alia mala
fede.
Senonche in tutta questa vecchia e nuova
religiosa diatriba, apparisce una chiara e
lampante veritk, ed é: che ogni polémica
contro i settatori di Fozio si rese preasochč
vana e senza il desiderato effetto.
Cosi deve avvenire. L' oppugnare la ve-
ritá conosciuta proviene dal mal volere che
resiste ad ogni giusto ragionare, ad ogni a
morevole invito, ad ogni saggio consiglio.
E questo cattivo volere si é ravvisato e si
ravvisa tuttora in tutti gli scritti dati alie
stampe dagli apostoli dello scisma, e pari-
menti in tutto il modo di procedere usato
da questi.
(Sliedi.)
sarčić nije osvjedočen o onome sto piše. G.
Marinić (piše veleučeni dopisnik) je stediša,
pa svaki put kad idje u Zadar za obćinske
poslove uzme u parobrodu treće mjesto. Ja
neznam koliko zahtieva g. Marinić za svoje
diete, samo znadem da kad je pregledalac
obćinskih računa g. Lovrović iz Premude
pregledavao obćinske troškove i opazio da
u malo više od godine dana načelnik je bio
ina obćinske troškove dakako) u Zadru do
47 puta (!) smrklo mu se pa uzev šešir
izadje na dvor, zavjeriv se da ga više neće
vidjeti obćinska dvorana.
Zadarski pisarčić veli da na Silbi sve
idje u redu, da se strogo po zakouu postupa.
To je laliko pisati, ali ne dokazati. 8 toga
molim zadarskog piskarca (koji inače reć
bi da je dobro obaviešćen o naših stvarih,
jer navadja članke i nadnevke) da mi od-
govori na sliedeea pitanja : i. koliko su ko-
ristila Silbjauskoj obćini putovanja g. Ma-
rinića; II. koliko se za nje potrošilo; Kl.
gdje se nalaze globe što su platili Dume
Bonicioli (f. 30), Frane Bogdanić (f. 5), Ga
špar Barbić (f. 1:50); IV. je li po zakonu
da brodar Dume Matulina glasuje u obćin-
skom vieću za trgovca Dumu Matulinu; V.
je li još g. Marinić sakupio seoski sbor; VI.
može li obćina učiniti zajam da svr^i pri-
vatnu sgradu započetu privatnimi novci; VIL
može li obćina stvoriti zdravstveni odbor
sastojeći od neukih ljudi izkijučiv gg. župnika
i carinara; Vili. zašto se je god. 1879 do-
datak na poreze povisio do 171 po sto (prije
se je govorilo daje to bilo da se piati liečnika
a sad nam zadarski dopisnik kaže da se je
platilo liečnika novci .što je bilo zaštedilo
prijašnje upraviteljstvo). Kad bi zadarski
piskar bio tako udvoran da bi mi odgovorio
na ova pitanja, ja bih ga još za koješto
pitao.
Lanjske godine kad je g. Marinić bio in
visita ofjiciosa na Mulatu, njekoliko Mula-
ćana napalo u večer kamenjem na njegovu
ladju, pa da ih brodar nije stao kumit Bo-
gom da ga neubiju siromaha, da nema u
ladji onog t kojega traže, tko zna što bi se
bilo dogodila. (W najo na, g&fci pU
'brodaru. Ja nipošto neodobravam taj
zločin, ali se ču lim debelom obrazu „Dal-
matova" dopisnika, koji spominjuć taj fakt
rabi rieči: ,,un ubbriaco con altro mascal-
zone molestarono i barcajuoli, non si puo
percio chiamare responsabile Melada tutta
sul cui suffragio il podesta puo sempre con-
tare". „Dahnatov" dopisnik ili znade tog
za drago; ali dok bude ovako nek toga
nečeka.
Svrsujem moleć visoku Vladu 1 Zemaljski
Odbor da svrgnu pogled na našu nevoljnu
obćina i da nam podiele pravicu. Do vidjenja.
Promina, prvih kolovoza.
Prominu minuli su dnevi pokore pod tu-
djim samosiljem i stranačkim pašovanjem,
pa se evo njoj povraća sloboda ustanovlje-
njem nove obćine, da odsle može stati ne-
zavisna sa ostalim posestrimam obćinam,
uživajuć prava, koja joj podaje pravica i
ustav! Dajte dakle da vam ob ovom liepom
dogadjaju koju, na uspomenu, pripoviedim.
Netom ogranulo sunce mužari svojim rika-
njem stadoše pozivati na okup stanovnike
svih devet sela, u središte Promine, u Oklaj,
gdje je na okupu, za svečano uzpostavljenje
nove obćine, obć. upraviteljstvo. Pohiti u
Oklaj sve, što je otmenijega u Promini, i
nadjoše se pod šatorom ukusno okićeuim
zelenim grmljem, mnogobrojnim trobojnicam,
a na ulazu veličanstveni slavoluk, obastrt
sngovîm, trobojnicom, epigramim i pjesmom.
Okolo 7 sata u jutro počeše i prijatelji na-
dolaziti. Najprvi prispje g. poglavar Griso-
gono i zastupnik Kninske obćine g. c. k.
komesar Skarić. Iz Drniša dodjoše zast. g.
M. Nakić, M. Zivković-Šupuk prisjed. obć.,
P. O. B. Labor župnik, Fr. M. Kitorević,
M. Kuliš, N. Vežić, Skelin, pa g. Vuletin
iz Kaštela, P. Skelin s Aliljevaca, P. Fr.
A. Copić ii Knina župnik, i Fr. I. Kolar
iz Visovca. Kad se sleglo množ naroda i
okupila kita prijatelja, okolo 9 sata, odosmo
u hram Božji, na službu Božju. Uputismo
se svi u redu od nove obćine iz Corića kuće,
pod narodnom zastavom.
Službu Božju svečano odpjeva P. 0. Dane
Marin župnik a odabraniji pjevaoci odpje-
vaše u dva kora. Preko sv. mise P. župnik
držao je prigodno slovo, svrhu sloge i brat-
ske ljubavi, pucalo se bez prestanka iz mu-
žara. ?o '¿'¿vršenoj svet. službi, svečari vra-
ti še se istim redom ouaiA'i V!. i P.ošli u ob-
ćinu.
U 10 sata u obć. dvorani bi izbor, gdje
jednoglasno Šk ovrli Marko bi odabran za
načelnika, Zatim sliedio je izbor četiriju
prisjeclnika. Nakon složnog izbora g. načel
nik zahvali svojim viećnicim na pouzdanju,
izričuć zahvalnost jer je N. V. potvrdilo od-
Iz Leeevidke Zagore, 5 kolovoza.
Žalost je samo i promisliti, u kojem ne
sretnom položaju nahodi se još danas ova
Zagora, posljedicom dugotrajne ovoljetnje
suše. Mislilo se sve do žetve da će žitija
dobro naplatiti težačke trude, a kad tamo
pred samu žetvu, nesretna klja odnese^zrno,
može se reći baš iz hambara.
Sve uzdanje ostavalo je u kukuruzu i
ostaloj zeleni. Kukuruz izgledao da nemožeš
bolje, i bio bi možda podpun rod da mu
bude samo na svoje vrieme kišilo, ali kad
Bog zatvori u oblacima svoje vode, tko će
jih otvoriti? Tako je kukuruz sasvim pogi-
nuo, zelen se neusadila, proljetos blago po-
crkalo, dugovi se predlanjske oskudice ne-
izplatili. Što će jadan zagorac?
Nastojte i vidite, vi koji sjedite na vladi,
na upravi, na zapovjedi, jeli ikakvog pre-
diela u ovoj pokrajini da se može prispo-
dobiti ubožtvu ove zapuštene Zagore. Vidite
njezine Binrdeće vode, njezine krševite opu-
tine (jer puteva neima), njezine ogoljene
planine. Nastojte, ali nastojte zbilja i nestojte
prekrštenih ruku, jer ćete drugćije morat
do malo vidjeti propadnuće Zagore, koje će
se najposlie pripisat vami u grieh ; jer ako
itko u ovoj pokrajini može se kojim god
napredkom zahvaliti ili Vladi, ili Zemal|skomu
odboru, ili narodnim zastupnicim ili kojoj
mu drago vlasti, to doista ova Zagora ne
može nikomu. Ovo joj svjedoči svak, bio
našinac bio inostranac, koji je samo jedanput
preko nje proputovao ; ovo svjedoče nje
putevi, nje vode, nje kuće, nje brda i puklo
siromaštvo njezinih stanovuika, za koje znate
li ko se često sieća ? — sam porezni Ured.
Ovo malo redaka bacam na javnost, neka
oni koji su dužni proučavati potrebe svoga
puka, predvidjati budućnost naroda i svaku
njegovu nesreću na vrieme prepriečiti, stave
se ozbiljno misliti, kako će kroz ovu dugu
i crnu godinu sačuvati ovaj puk da neumire
od gladi. k.
sarni vojnici će imat obilatu gostbu. Rado
iznašamo ove viesti, jer se odnose na vrlo
pohvalan, a pak za nas i patriotičan običaj,
koji kako kriepi ćustvo rodoljublja tako i
ćustvo one junačke požrtvovnosti, kojom se
je svedj odlikovala hrvatska vojska kad je
bojak bila za svoj dom i rod. Živjela!
ubbriaco i malscazone ili ne; ako znade zašto j eiepljenje. Na to kliknuše svi tri krat: živio
ga netuži? ako pak neznade zašto tvrdi da
su bila dva, i to jedan ubbriaco a drugi
mascalzone? Prigodom zadnjih izbora vidjelo
se kako ,,il podesta possa contare sul suf-
iragio di Melada tutta11.
Nek zadarski patron dodje na Silbu pak
će svojim očima vidjeti je li istina da tutti
l,o salutano na putu, con eccezione di dne
suoi arrabbiati nemici, ili ako se neće po
truditi do ovamo nek pita samoga Marinića
zašto je onomađne rekao: „nessun me ascolta
piu".
Bolje bi bilo da zadarski pisarčić nije ni
pisnuo o javnom redu, jer našim smo očima
Vidjeli kad je Marinić na putu štapom udrio
po svojem tastu, kad je na nj bacao ka-
menje pak ga još zatvorio u oružničku ka-
sarnu ; našim smo ušima čuli kad je on po
putu vikao: „cosa ne serve sta lingua bar-
bara" (hrvatski jezik); na javnom putu je
njegov brat ex policier svašta govorio proti
hrvatskim zastupnikom; na javnom putu
njegovi su pristaše ustavljali neuke ženske
pa im svašta govorili proti hrvatom i proti
svećenstvu, varajući neuke da ,,će se popovi
počet ženiti" ako hrvati budu imali većinu
u Saboru; na javnom putu... . nu bolje je
mučat za sada.
Zadarski dopisnik piše da bunari davaju
dobru i zdravu vodu koju silbjani rabe da
vodne vino: to je puka laž, jer voda je slana
i silbjani ju rabe jedino da peru nečistu
robu.
Zadarski črčkalo svršuje svoju črčkariju
veleć da je Marinić napravio puteve, pa
enfatično zaključuje: „Stupisce come si possa
avere nemmeno il coraggio di ricordarle;
Chi conosce lo stato in cui si trovavano sei
anni addietro, deve meravigliarsi dell' otte-
nuto miglioramento". U istinu ovih dana se
radi oko puteva, ali Bože moj kako! Nu
ipak je trebalo da ga na to opomene do-
pisnik ,,K. D.«.
Nekoliko dana nazad sakupilo se obćin-
sko vieće, koje je izmedju ostaloga zaklju-
čilo da se ima učiniti zajam sa devet po sto
a to da se svrši od tri god. započeta zgrada
koja bi pak služila za školu. Svi Silbjani
s kojim sam ja mogao govoriti prosvjeduju
proti tom zajmu, jer je postotak velik, ili
kako se je jedan viećnik izrazio to je lihta:
ali u obćinskom vieću Marinićevci su u ve-
ćini. Da se je Marinić namah obratio na
kotarsko školsko vieće ono bi doista štogodj
bilo doprineslo i zgrada bi odavna bila do-
spivena a dug plaćen. Ali tvrdoglavost....
Da bi g. Marinić gledao obćinsku korist
i da bi se jednom okanio prkosa, parnica
i bedastih globa; da bi štovao naš mili hr-
vatski jezik i našu hrvatsku narodnost, mi
bismo mu bili harni i vratili bismo mu milo
ras Kralj Frano-Josip I!
Po tom uze rieč naš povjerenik g. Kirch-
mayer u prisutnosti svega obć. vieča i mno-
gobrojnoga naroda, te je držao liep govor.
U jedan sat po podne bi zgotovljen liep
sobet, gdje se svi gosti poredaše pod ukusnim
šatorom, preko stotine, sve najodličniji pri-
jatelj.
Pri posljedku P. O. Jere Runjić, pred-
sjednik odbora za svečanost, uz jezgrovit
govor, predao je svima prisutnim na sobetu
ukusno tiskanu uspomenu na dugotrajno
siećanje ugodnoga slavlja.
Spljet, početkom kolovoza.
Novi nadzornik srednjih škola pokrajine
Dalmacije arheolog Miho Glavinić, profesor
filologije i talijanskoga, nasiiedio poštenog
starinu Solara, dali zaslužno ili ne za sada
propustimo. Da vidimo njegove prvience.
Po djelih se sudi ma bdo koga, te i njegovu
poglavitost novog g. nadzornika. Neosvrćuć
se na mazanja i šaranja kako da se dočepa
onog mastnog položaja, bez zanešenja pro-
motrimo njegovo u nečem nepohvalno po-
našanje kod izpita zrelosti. On je za svoga
ravnateljstva izkazivao osobitu naklonost u
pogledu pohrvaćenja a sada postavši nad-
zornikom, rek bi, da mu se umjestno može
prišiti ona latinska: honore» mutant mores.
Nek čini govore. Kako da nam gosp. nad-
zornik protumači ledenu pasivnost u obće
kod svih predmeta naosob hrvatskoga, ili po
službenu, što će se njemu većma militi,
srbsko-Hrvatskoga, gdje je bilo grozne, pre-
grozne sablazni, dočim nekoliko kandidata
pokazalo da nepozna niti najelementarnije
početke slovnice, posije osmogodišnje obuke,
i to sve prošlo liscio, liscio bez opazke; a
s druge strane pretjerano zahtjevanje u nje-
mačkom jeziku?
Dali je pravo iziskivati od kandidata pri
izpitih zrelosti u njemačkom toliko koliko
i od habilitirajućih se profesora? Kad je g.
nadzornik (uz naukovni talijanski, hrvatski
što do njeg ima prvo mjesto kao materinski,
i mora ga imati ne samo kao budući naukovni,
već i po zakonu bečke vlade) zahtjevao to-
liko u njemačkom, što bi se bilo zgodilo da
je ne razmjerno već jednako zahtjevao od
latinskoga i grčkoga, koje se uči više go-
dina i više sedmičnih sata nego li njemački ?
Šta bi se bilo dogodilo da se je i s hrvat-
skim postupalo kao s njemačkim? — To je
dobro znao g. nadzornik, nu zastrimo to
koprenom....
La Conferenza di S. Vincenzo de' Paoli u
Zadru dala je tiskati na svoje troškove liepi,
ganutljivi govor držan prigodom proslave
petdesatgodišnjice družtva u crkvi sv. Frana
u Zadru, od O. Angelo de Santi družbe Isu-
sove. Novac koji se izvadi iz ovog dielca
upotrebit će se u korist siromašadi.
Novi kod Trogira, 1 kolovoza.
U broju 14, dneva 15 srpnja Spljetske
jNade" u svojih opazkah prevoditelj ,,o
učenju 7i.ečnika" od de Amicis-a, učitelj M.,
drznuo se je preinačiti nješto što ga uprav
gmiešnim čini.
Taj mladi učenjak, književnik, povjestni-
Čar, prerada slabe sreće pri izpitim. u of^skah
izmed ostalog potvara da je u jednoj td
boljih obitelji u Kaštel im opazio njeku mr
davost u razgovoru Kad dragim putem bijah
sam, rieči su njegove, pitaše me: što hoće
reći čaša, naumio, provesti i t. d. Ala se
grohotom nasmijah na tu njegovu drzovitu
izmišljotinu. Ta tko u Kaštelih pa bio naj
prostiji težak, pitam ja. nebi znao što hoće
reći Čaša? A kako ju ako ne tako, zovu
zagorči, koje mi Vlasim zovemo? Pa i po-
misliti bila bi velika smionost da Kaštelanci
koji svakim danom sa zagorčim obće, ne-
znaju što hoće reći čaša?!
Naumio i provesti za to netreba dokaza.
Ali i protuslovlje da mu predbacim. Kaže
da je opazio veliku mrdavost, i da su se
smijali u isto doba. Kakav sklad vlada u
tom?
A onu dva guslača pjevati? Ala si za-
brazdio moj učitelju. Naš seljak veli „guslit,
ili pivati uz gusle".
I to sve tvrdi da je čuo u obitelji jedne
učiteljice !!
Ali zašto se je pokazao takav gosp. uči-
telj u svojih opazkah? Kakav je zloduh tu
vladao ?
Zašto predstavi Novi (jer ta je učiteljica
iz Novoga) kao mjesto koje u neznan^tvu
čami? I bio je toliko smion načrčkati „te
ako je tu tako, što ima biti kod neizobra-
ženijih seljaka i naše vlastele. Užasno ali
istinito".
Razjasnit ću vam mili čitatelji što ga je
nagnalo na to ludo potvaranje. Znate što?
Mizerna ljubovna osveta. Eto Vam riešene
zagonetko.
RAZLIČITE VIESTI.
Do koji dan bit će dogotovljeno vrlo
važno dogmatiČno polemično djelo veleuč.
franovca O. Iv. Markovića, dielom pretiskano
iz poznatih podlistaka nK. D." a dielom it
nova tiskano, uz popravke i preinake istog
vriednog g. pisca. Ova zanimiva knjiga za
uzimlje preko dvjesto strana.
Jučer u jutro ubio se iz dta samokresa,
izpaliv u sliepe oči, neki oficir pri zadar-
skoj vojničkoj bolnici.
Sutra će ovdješnji bataljun junačke We-
ber pukovnije slavit sjajne pobjede održane
prigodom zapoeiednuća Bosne. Bit će sve
čana Misa u crkvi sv. Simuna, koju će či-
| tat velevriedni mjestni vojnički kapelan D.
; Matija Rihtarić uz prisustvo sve ovdješnje
posade. Po podne u vojničkoj velikoj ka-
Ci acrivono ') dalla città, 12 corr. con
preghiera di portare nel no»tro gioraalo,
quanto segue:
Anche ieri a sera, verso le ore' 9, raani-
festosai un incendio in una piccola cas* nella
principale via del tíorgo interno, oasa ftbi-
tata da un inserviente di nna pubblica i. r.
autorità, e da un maestro calzolajo. Il fuoeo
si apprese a moite carte vecchie che erano
accumulate nel sottotetto délia detta casa a
due piani, e sembra (corne suoi accadere
pur troppo in simili fatali occasioni) che ¡'in-
cendio sia stato occultato per un' ora buona
nella speranza di poterlo domare senza bi-
sogno di estranei ajuti. Primi ad accorgersi
del fuoeo furono quelli del piroscafo del-
l'i. r. marina di guerra Andreas Iioffer an-
corato rimpetto alla Riva Nuova, e che, colla
prontezza ed avvedutezza propria délia no-
stra brava marina di guerra, accOrsero sul
luogo e ai adoprarono colle loro pompe a
frenare 1'impeto del fuoeo: — gli ii. rr.
militari qui di guarnigione e specialmente
quelli del!' i. r. reggimento Barone Weber,
non badando nè a fatiche nè a pericoli, die-
dero pruve di operosità meritevoli di enco-
mio e di gratitudine; ed i noatri civici poin-
pieri instancabili, sicuri del falto proprio,
con ammirabile sangue freddo, distribuiti
come prescrivono i loro regolamenti, altri
aile scale, altri aile pompe, altri ai trasporti,
tutti con mirabilo accordo accudivano all'o-
pra come avrebbe fatto un corpo di pom-
pieri provetti attivati da anni; — eppure
tutti lo sanno quanto recente sia per la no-
stra città l'lstituzione dei pompieri ormai
tanto benemeriti !!
Dobbiamo perô rendere grazie apeciali
al'ïL divina provvidenza perché in quelle
ore di angoada non spirava nessun vento,
era calma perfetta". — guai se avesse sof-
fiato il vento délia sera 'irecedente, moltiff
sime di quelle easupole délia via principale
del noatro Borgo interno sarebbero oggi un
mucchio di cenere, perché neasuno dei noatri
concittadini ignora come quelle caaupole
altro non siano che esca al fuoeo, nidi d'in-
setti, nidi di malattie contagose, nidi di .. ..
Ma lasciamo oggi di togliere il velo aile
nostre piaghe; miracoli non li eaigiamo dalla
Amministrazione coraunale, ed occorrerebbero
veramente miracoli per far sparire dalla
nostra città intieri lunghi o larghi tratti di
cosiddette abitazioni, impoaaibili in una ca-
pitale che tende a traaformarai, non conce-
pibili nella città invidiata dalle altre città
délia Dalmazia per le suo muaiche, pei suoi
giardini, per le sue trattorio, pei suoi caffè,
pei suoi teatri, per le sue ricreazioni forse
forse aoverchie; — noi non vogliamo predicare
1' austerità, la rigidezza, ma vorremmo bensl
che al nostro popolino venisae insegnato un
più ragionevole impiego dei auoi tenui 6o-
pravanzi; vorremmo dire gli foase raceo-
mandata una discreta provviata di biancheria
da letto e da corpo, che gli fosse racco-
mandato 1' uso dei hagni di mare almeno
una volta per settimana in queata opportu-
nissima stagione ; perché sappiamo che nove
decimi del noatro popolino non approfitta
per anni ed anni di una sola lavazione in
mare!! il nostro popolino dovrebbe imitare
in queato proposito i aolerti abitanti di Borgo
Erizzo che all' alba di ogni giorno, prima
di recarai al lavoro, fanno il loro bagno.
Ma aenza accorgermi dal fuoco ho tra-
aportato ail' acqua queite poche mie righe,
gettate senza pretese e nel solo intento di
ricordare ai miei compatrioti délia classe
operaia che il tnare donatoci da Dio (aenza
procurarci il sagrilizio di un solo quattrino)
deve aervire non aolo per ispegnere gli in-
cendi ma anche per tener mondi i corpi.
Non è d' uopo di dire che aul luogo del-
1' incendio erano presentí le autorità onde
invigilare, incoraggiare o provvedere. Alie
ore 11 di notte 1'incendio era speuto con
lieve danno e della casa e degli inquilini :
diciamo lieve perché il fuoco manifestatosi
con impeto faceva temere danni in lunga
estensione di easupole antiche e poco solide
e zeppe d' inquilini; — ma per le povere
due famiglie che abitavano nella casa inccn
') Questa corrispondema T abbiamo rice\uta da un
anónimo, e benclié abbiamo per regola di non lcii«*r
conto degli scritti d' ignota provenienza, qursla »olla
facciamo ecceiione, perché ci consta, le notiiie tpii
comunicoteci, essere pienamente coníormi «I vero.
N. d. R.