nešto, što .zjjpfjemačku, obzirom na njezinu
prošlost,\jsaiSfei pravu i korjenitu promjenu.
Posliednjih godina u Europi sbiše se važni
dogodjaji; socijalistički pokret u Njemačkoj,
ruski nihilizam, Francuzka smutljivica, ne
rad vrste vlade, već s pustolovne politike,
s koje skupnovlade ko da je nastava carstva,
urote na vladaoce, loš uspjeh u nekim zem-
ljama slobodnjačke ruke, krupni razdor u
slobodnjačkom življu Europe, smrtonosno su
uplivali na neke ideje, o kojim se mislilo
da se netreba ni preprirati. Njemačka, kojoj
se je govorilo da je po uspjesim g. 1870
pokopala stari sviet i stare ideje, poniknula
je Brbljavci hoće da je sve to svedu (pa-
zite! kaže Bersagliere!) na neko parlamen-
tarno kretanje, puku spletku, laskanje;
dnevni sgodjaji i iste izpovjesti njemačke
vlade pobijaju to lagodno tumačenje; poli-
tičko socijalna promjena kaže Corrispond,.,
i govori o Gdanskome i o miru sa Rimom.
Gdansko, gdje se sa Carem ugovorila ta po-
litika.... Rito, u kojeg se pita pripomoć da
katolici povjeruju živoj želji sjevernih vlada,
steći Papinstvu, što no je u njih rieč, častni
položaj. Dokle je dopro taj rad? Dokle ta
promjena u politici? Corr.Prov. pozdravlja,
k6 u ime uspjeha, novu godinu; tvrdi da
su sporazumni Petrograd i Berlin, pa i ako
ne tvrdi izriečno i za Beč, kaže da neće ni
on faliti. Evo istine! evo položaja!! — Bravo!
Bersagliere] Nemože se poreći, da talijanske
slobodnjačke novine, volens ili nolens, pišu
istinu — dura verita — i udaraju u one
žice, u koje kad su do lani udarale katoličke
novine, podviknivalo jim se ultra-intolleranti.
Vjitajuć članak Bersagliera, nebi li se reklo,
izuzam neke izreke, da to piše Osseioatore
Romano ili Unitčb Cattolica Don Margotti-a?
— Završuje Bersagliere upitom, kako da se
izkoprca Italija, kad se državam prohtjede
urediti rimsko pitanje? Kaže da će a doj-
dućem broju odgovoriti. Mi ga čekamo! —
Diritto, glasilo naprednjačke talijanske vlade,
videć veliko zlo i veliku pogibelj (,,K. D."
br. 2) otvorio oči i smetnuvši s pameti što
je dan prije pisao, promienio na stavu go-
dinu kabanicu, i udario u quos ego! Evo
njegova dernier mot: „prestat je Vatikanu
biti središtem političkih agitacija, pod izli-
kom vjere, i nek Papa ostane samo I'apom,
navješćujuć Evangjelje i sliedeć ga". Diritto
da dodje do tog zaključka valjalo je da sam
sebe, ako i ne svoje čitaoce, uvjeri da u
ovoj borbi izmed Papinstva i revolucije
svemu je kriv Papa, da je Papa uvrieditelj,
Papa napadač, Papa krivac, i da je sadašnje
stanje stvari nesnosljivo ne za Papu, već
za Italiju. „Od potrebe je poviknuti Evropi,
kaže Diritto, da naše snošljivosti i dugo
trpnosti može jednom nestati". Dakle Papa
komu oteše države postao je otimačotn ta-
lijanske države. I to kaže u ovom naprednom
vieku glasilo napredne države. No nije se
ni čuditi, nije iz svoje glave govorio, stara
je priča o vuku i janjcu, koja je danas po-
stala političkom dogmom, temeljem novog
gradjanskog i medjunarodnog prava. Od
mnogo godina vlada vuk u Europi, ali ovog
puta vuk, u ime kojeg piše Diritto, mator
je i krezubast s mnogo žvakanja, a janjac,
sasviem da je s krotkosti i blagosti pravo
janje, ipak je glede na krepost duha, uzvi-
šenost duše i velikodušja, Lavi — I Rij orma
hoće da reče posliednju: „prije no preda-
demo Rim, kaže Crispi-evo glasilo, neosta
u Rimu popa ni stiene od Vatikana". Pojela
bi dakle i stiene, kad ju ne nasitiše dobra
ugrabljena manastirima itd. „Zakon „delle
guarentigie", kakov bio da bio, odvisi i od-
visit će uvjek o volji Talijanaca (iliti vam
revolucionaraca) uzdržati ga, promieniti ga
ili uništiti ga". Rim dakle Papi nikako, iz-
mirenje još manje, neostaje no da Papa
skuči vrat pod revolucijom, inače kaže Re-
forma (risuin teneatis!j uništiti Papinstvo
Dakle uništiti Papinstvo? Dakako! tako
je barem rekla Reforma na staru godinu
izgledajuć ko tirjan. A na mlado ljeto, pitat
će čitaoci? Obukla se u lječničku odoru,
te naviešta svojim čitaocim da je Papinstvo
na umoru. Čemu dakle udarati po umiruju-
ćemu? Pa ako je Papinstvo na umoru, čemu
ga se plašiti, čemu tražiti način da ga su-
spregnete, odklonite? Kud se djela pamet
tim slobodnjacim! — Za danas ćemo turiti
na stran talijanske novine, i izpripoviedit
ćemo samo jednu smiešnu. U posljednjem
smo broju donieli izvadak iz Diritto-a o posre
dovar.ju Bismarka. Diritto-a ne samo u Ita
liji već i u inozemstvu drže za glasilo Con-
sulte. Da se oprovrgnu rieči Diritto-a i
oslabi njegova tvrdnja, dalo se brzojavit iz
Beča da po službenim viestima koje stigoše
iz Rima, izključuje se mnenje Diritto-a. Ri-
sum teneatis!
Brzojavljaju iz Berlina Clairon-u da „knez
Bismark misli potaknuti evropejski kongres,
komu bi bilo na novom temelju učvrstiti
svjetski položaj Sv. Stolice. On misli ne
samo Njemačku dali i Evropu odklonuti od
pogibelji, koju joj pripravljalu slobodnjaci, i
uvjerio se je da samo snažna i štovana ka-
tolička Crkva, može zaustaviti osvojenja
medjunarodne demagogije". — Frank. Zeitung
naviešta da je g. Schlozer dobio naredbu
da iz Washingtona podje uprav u Rim.
SchlOzer je i prošlog ljeta bio u Rimu i
vodio dogovore sa Kurijom. — Pariš Journal
pod naslovom „Rimsko pitanje" piše: Mnogo
prije Bismarka, protestant Leibnitz, bio je
zabio u glavu, učiniti Papu obranikom kr-
šćanskih naroda. Tad bi se, govoraše Leib-
nitz, povratilo zlatno doba (aetas aurea)". —
Rimski dopisr'k Pungolo-a, piše, da kako
se otvori Montecitorio popečiteljstvo će bit
upitano glede 'rimskog pitanja. — Po brzo-
javci pražke Politik, talijanska vlada nalo-
žila je svojim poslanicima kod evropejskih
dvorova da se obaviešte, kako bi se vlade
podniele, kad bi se stalo razpravaljati o
rimskom pitanju.
PODLISTAK.
Pripjev
PRESVJETLOMU GOSPODINU
BISKUPU
Fr. Paškalu Buconjiću
UZ UZPOSTAVLJENJE BISKUPIJE
MOSTARSKO-DUVANJSKE
Podviknula Veležkinja Vila:
Zeleni se Duvno polje divno
I poigraj kolo na veselje.
U tebi su popjevale vile,
Još kadno sa Rimljankinje bile,
I uz njiha bozi božićkali
Niz poljana kud sad ovce pasti.
Od tada se tvoja dika znade,
I veleban pripovjeda grade;
Pa kad niče Bože istiniče,
I krstom se javi ponoBniem,
Da po kratu njega znadnu ljudi,
Krstonosni išli poslanici,
Da avietu Evangjelje kažu
1 u tvoje dosj& polje ravno
Jasna iskra nebesnoga žara,
Za njom stiena poniknnla steća
Propoata Provvidenziale
Abbiamo gia parlato brevemente altre volte
di questa Pia Opera istituita anni fa a Ge-
nova dali' or deceaso sac. Monsigaor Antonio
Rivara, approvata e beuedetta dal Sommo
Pontcfice Pio IX di s.rn., il qaale ebbe an-
che ad iniziarla colla generosa offerta di
4000 francbi ia oro. Da aao scritto direttoci
da Vienna in data 27 dicembre 1881 rile-
viamo con vera soddisfazione, che a questa
santa istituzione, alla quale presero parte
anche tatti i Vescovi della Dalmazia, e quello
di Veglia, si aggregarono anche nell' anno
1881 oltre 2600 persone, sicchč in poehi
anni da che a questa parte & conosciuta, il
Rappresentante e Capo colletore per la rao
narcbia aastro ungherese sig. Commendatore
Nicol6 cav. Giuriceo ebbe il dolce conforto
di riportare nel suo Registro ormai oltre
10.000 aggregati.
Durante 1' anno 1881 si distinsero nella
raccolta d' aggregati: il collettore ausiliario
U tvora Duvnu gradu bielomu,
A na stienu izpela se Crkva,
Uz nju sjala Biskupija slavna
I slavila njekolike vieke,
Dok raskolje nezarazi kleto
Od Crnoga do Jadarskog mora,
Ter zajazi i sela i grade,
I pogradi svakojake jade;
Tad i Crkva ta se smete bjela,
I Biskupsko poruši priestolje.
Zamri ono al' ne osta pusto
Jer sa knjige bilježile biele,
Gdje je čije njegda dobro bilo,
Da njegovo uzdrži se pravo,
Kad se snadje neka svoje nadje.
S toga Duvno pokruti se ravno,
E je tvoje pravo nezamrlo
Jer ga Rimska dohranila Crkva
I jako ga na starina kreće,
Da priuzmu baštinici pravi,
I njime se na svojini slaže,
A po toma ustanovni druže,
Stolnoj Crkvi kono svojoj majci
Nek sa sinci svuda pojednaci, —
E u slava Boga velikoga
I a zdravlje Cara čestitoga
I glavara vjere velikoga,
Neka Duvno časti milodare
A i ti se ponosi Mostare
Uz Zahurasko i Davanjsko slavje
di Zara sig. Consigliere N. Delić, il qnale
completo e rimisle 4 schede d' aggregazioni,
ed i coliettori ausiliar!: di Curzola R.mo
Canonico D. Pietro Bačić, della Brazza D.
Nicolč Ciearelli e sig.ra Mattietta Carlovatz,
e quello di Lešina, Don Paolo Marinković,
ognuno dei quali completč e rimise due schede
d' aderenti. Una scheda per cadauao comple-
tarono poi e rimisero : il Collettore ausiliario
di Spalato sig. Tommaso Forti, quello di
Arbe sig. Luigi Tudorio, quello di Trieste
sig. Domenico Colli, quello di Pago Don
Francesco Vidalin, noncbč quello di Macarsca,
R.mo Canonico Giuseppe Bežić.
Del resto mediante riraessa di parziali
schede da parte del Collettore ausiliario di
Sebenico, Rev.mo Can. D. Giovanni Mazzo-
leni e della Collettrice di Zara sig.ra Elena
Calvi ved. Giacomelli, nonchč mediante estese
liste d' aderenti favorite dagli zelatori sig.
Comniend. Antonio Conte di Fanfogna da
Traft, e dal M. R. P. Pio Titius dei Con-
ventuali da Pirano, si eompletarono dal Ca-
pocollettore altre 6 schede, una delle qua!i,
a merito del aullodato P. Titius, comprende
onninamente individui dell' Ungheria, fra i
quali v' ha un Vescovo, nu Preposito e pa-
recchi Canonici. Vi ha fondata speranza poi
che qoesta Pia Istituzione, pell' impegno as-
suutosi da! detto P. Titius il quale tradusse
qualche pagella nella lingaa uugherese, si
diffonderž quanto prima maggiormente anche
nell'Ungheria, con che verra adempiuto 1'ar-
dente voto esternato e quasi profetizzato dal
santo fondatore MODS. Rivara.
Consta inoltre al Rappresentante generale
1' ill.mo sig. Cav. Giuriceo, che oltre ali'in-
dicate eomplete schede, varie altre sono
pros8ime a eornpletarsi. Anzi nel 5 dicembre
1881 il Collettore ausiliario di Trieste sig.
Domenico Colli lo preveuiva d'aver in pronto
altia (la quarta) scheda gia completata a
Trieste. Pur troppo perd non pote trasmet-
terla, corae si riservava di fare fra pochi
giorni, attesocche que! vero modello di ze-
laute, pio e franco cattolico, sorpreso da
grave tnorbo, spirava nel bacio del Signore
nel giorno 16 dicembre 1881, lasciando presso
tutti cara e non peritnra memoria di sč.
Nell' iocarico di Collettore ausiliario di Trieste
gli vniine sostituito il degnissimo sig. Ales-
saudi'o Margntti.
11 Rappresentante e Capocollettore sig.
Nicolč) Giuriceo potč pertanto rimettere, e
rimise difatti al Direttore e Collettore ge-
nerale della Proposta Provvidenziale M. R.
Don Giovanni B.tta Dotta a Genova durante
1' anno 1881 23 schede eomplete, delle quali
dieci nel giorno 8 aprile 1881, ed altre tre-
dici nel dl 26 dicembre 1881 accompagnan-
đole col!' iinporto delle relative offerte, di
it. I. 1000 Ia prima volta e di it. 1. 1300
la aeconda.
Qaando sari meglio conoscioto a Vienna
ed in altri lnoghi tedeschi 1' inestimabile
tesoro apirituale di queta Pia Opera non v'ha
dubbio che i! numero deg!i aderenti si aumen-
terk d' assai, mediante il potente ajuto della
Vergine Immacolata, trattandosi di un' Opera
che ha per iacopo 1' onore di Lei, e la salute
spirituale di coloro che nel mare tempestoso
di questa misera vita riparano sotto il valido
suo inanto, e fiduciosi vi cercano il proprio
rifugio, nella certezza di trovarlo. X.
Jer se kruniš su dyje krune stare
Sto se s njiha vienac vinu na te.
I pravo je da se vijne perje,
Da na tebi koli se Mostare.
Kako sreća hoda niz kotare,
I sam znadeš nije puno ljeta
Malo bilo uha kršćanskoga
Sto je tebi zdravilo Mostare
Dok u nj nije sjeo zatočniče,
Haran Pastir Barišiću Rafo
Sto do sebe savika Misnike
Na nslugu dobre uzdanike,
Pa se djela ođpočela vela.
I Kraljević sliedio zadaće,
I uzanj sa vrli druži bili
I na poslu nesustali radni,
Žudan pače, Svećenici marni,
Mnoge Crkve sagradili bjele,
I pouke u puku počele.
Dobra sreća pa Paškala brala
Što ga roda rodjenica dala
Vjernu stadu na uprava prava
I našo se na priestolju stojnn
Ko dobitnik na mejdanu bojna.
Kad se hoće da ntvrde Crkve,
Sveti Otac njemu prava dava
A Cesarska kruna potvrdjava.
Pa nuto ga sokolovi sivi!
Istor hoće da kolom okrene,
U bratim8tvu u narodu harna;
Tvarstvo
[materijalizam).
(V. br. 1.)
Tako moralo je biti kad se nije htjelo
priznati ono staro kršćansko načelo, ubilje
ženo na prvoj strani sv. Pisma, koje glasi
reče Bog, i učinjena su svaka. I doista ne :
beske su ove rieči, tako da i isti Rousseau
bi usilovan napokon uzkliknuti i reći :
„zaisto su liepe, uznosite i veleutješljive te
rieči, te podpuno sposobne uzdignuti dušu
našu, i učvrstiti ju u krieposti. Može li se
naći, kaže on, što bistrijega, usnositijega i
jednostavnijega razumu, a kraćega u izgo-
voru? Pridržavaju u sebi dakako nešto otaj-
stvena, ali drže nas daleko od onog neiz-
mjernog broja protuslovnih podmjena, s kojih
stradaju svi ostali filozofski sustavi". Sve
se to zgadja i uviek će se zgadjati slično
dok se bude izostavljalo i trzalo se iz dje-
tinskih ruku onu malu knjižicu vjeronauka,
koja sama pridržava u sebi jezgru najzdra-
vije filozofije; i riešava jasno su malo rieči
glavna životna pitanja. Sudbina neprestanih
bludnja imala je stići prvo ili poslie mu-
droznanost zadnjih viekova, pokle se nije
već napajala na starom zdravom izvoru tra-
dicionalne katoličke znanosti; te odkad je
Des-Cartes pokrenuo novim mudroslovnim
iztraživanjem na temelju samo subjektivne
promisli, odtad bjeločano vidimo, kroz s,ve-
obći mutež i metež neizbrojnih filozofskih
sustava, svaku na dvor izplivati, doliš same
i jedine istine. Svakom sustavu moglo se je
stalno doviknuti: gle dobro, oni koji te mo-
raju zakopati, blizu sul I tako će uviek
biti. Panteizam bio je izišao kao slavodo-
bitnik iz golog racionalizma i subjektivnog
kritičizma; ali je morao sada ustupiti mjesto
samom materijalizmu. S toga vidimo ga na
silu penjati se da preuzme uzvišeno mjesto,
na kojem je dosad počivala vjera stare kr-
šćanske Evrope, da odtle teorično opravda
skroz materijalističko ponašanje ove naše
dobe.
U doba kad se žrtvuje ono što je bolje
za pribit se goremu; kad se ugnjetava i
nieče svaki pojam duha, na uhar same tvari;
kad sve drugo ništa nevriedi do same mate-
rijalne koristi; kad se čovjek samo posve-
ćuje materijalnoj radnji, trgovini i obrtu; u
doba kad nijedna stvar, ma ni najplemenitija,
neima ciene ako se nezove i nije srebro i
zlato; kad su se napokon i najvidjeniji dr-
žavnici i današnje zakonarstvo stavili stvarnu
korist ciljem svakog dalnjeg nastojanja; u
to doba svaka teorija koja tomu idje u pri-
log, ma kakva bila, uvjek je dobrodošla.
Tvoj postanak i svrha slična ti je il jednaka
svakoj drugoj stvari koja žive i raste, kaže
nam čisto i otvorito Biichner, taj omiljeli
današnji materijalista, u najnovijem svojem
djelcu pod naslovom: sila i tvar. Tu ima
strpana svega i svašta, najmanje nova, a
zanajviše stara izprepredena. materijalističkog
prediva; stare su to bezumnosti u najnovijoj
nekoj ugladjenosti, po sadašnjoj slasti i
ukusu, koje mora svaki grozotno- od sebe
odbiti, kao stvar koja se suprotivi ne samo
svakom kršćanskom ćuvstvu, dali i najnižem
pojmu ljudskog dostojanstva. A znati i vi-
djeti kako za tim danas tobož prosvietljeni
sviet grozničavo hlepi, kojom se i kakvom
slašću sve to zoblje, kakvim se smionim
hvastanjem sve to sbiva, stvar je to doistine
koja sadržava u sebi nešto otajstvena, ali
uprav radi toga dostojna najveće pažnje, jer
odveć poučna! Dosta da je što nova, ili
On nam pastir, a mi smo mu ovce;
Pastiru je da napasa ovce,
1 da brani od metilja zdrave,
I od vuka da očuva glave :
Biskup pastvi, što je pastir blagu,
A mi stado na uzgoju dragu;
Pa evo smo priklonito blago
Nek nas javi gdje se duše pasu
I vječnome pridohrani spasu.
Ej! ko neće poklikuut junače:
Blago nami gdje smo dostojani
Da najednoč dva slavimo slavja:
Jedno alavje danu Božičnomu,
A drago je čina Biskupskomu,
Gdje na svoje sjede pravo staro.
Daj nam Bože! i božični danče,
Da požive Biskup narodnjače,
Za čast vjeri i narodu svomu
A mi a ujime sjatni do vieka,
Kano pčele uz Maticu jaku
Da rojimo roje i parojke,
Nek se širi Biakupija mlada
Od Mostara do Novog Pazara.
To će ravnat Božje providjenje,
A mi braćo ! daj da davorimo
Uza naše blago njegovano,
Štono smo ga došle uzdržali,
Nebil' boljma još procvale Crkve,
Nebil' jače učio se puce,
Sto je godjer milom Bogu drago
vica bi uzpostavljen električni — General
Obadić javlja iz Foče, da jur u mjestim za-
puštenim od ustaša vlada nevolja, i da ko-
tarske vlasti svojevoljno diele hrane stano-
vnicim, preostalim kod kućfi. Poručnik Ra-
kus, težfeo ranjen, umro na 26 tekućega.
Si fa luce.
I fatti recenti in Galizia e in Bucovina, i
numerosi arresti praticati cola e nell' Unghe-
ria in relazione(V) col movimento iusurezio-
nale in Erzegovina e nella Dalmazia ,meri-
dionale, banno schiarito la situazione. E evi-
dente la cospirazione russo-ortodossa. L' as-
solutisiuo eterno, nemico della civilta e dei
progresso, ad onta cbe la disperazione dei
popoli da lui barbaramente retti, stancbi di
Bopportarne la tirannia religioso-politica, lo
minacciuo col nicbilismo nell' esistenza stessa,
1' assolutismo ortodosso-russo non solo non
si ravvede, ma incalza nell' antica via, siti-
bondo di oppressione, non contento di aver
schiacciato ogni senso di cristiana liberta
nell' infelice popolo russo, cospira per ioca-
tenar sotto il suo giogo anticristiano 1' Eu-
ropa intera, coll' eccitar il fanatismo religioso
nelle masse ancor barbare e selvagge delle
popolazioni slave di religion greca nel mez-
zogiorno dell' Europa. La Russia crede
esser giunto il tempo opportuno, di racco-
gliere il frotto della sua sorda fin qui co-
spirazione contro 1' Austria. Difatti cbe cosa
ba fatto fio qul la Russia ? Essa da gran
tempo allettava i greci dell'Austria, .eserci-
tava su d' essi un vero dominio col fanatismo
gretto ed ignorante dei grecismo scismatico.
Incettava cbierici greci nelle proviucie au-
striacbe, li educava nelle sue universiti di
Kiev, di Moska, di Pietroburgo, disseminan-
doli in Austria, dove i Goncistori e i Vla-
dike greoi-russi, pagati dali' Austria, accorta-
mente li facevano collocare nei Semiuarii
centrali teoiogici greci-russi, quali maestri,
quali profeesori, quali direttori; nei Ginnasii
quali catecbisti, affinchć allevassero alla
Russia ortodossa apostoli, faccendieri, cospi-
ratori, e tattocid coi denari dell' Austria.
Siane d'esempio il Seminario centrale greco
in Zara, ed il suo direttore Archimaudrita
Miloš allievo chioviense, notissimo agitatore
e cospiratore russo. Cbi ha voglia e pazienza
legga, legga 1' organo dei Calogeri di Zara,
1' organo greco-rnsso, il „Srpski List" che i
Zaratini chiamano acutamente il giornale
delle „careghette". Si legga tale foglio e
si vedri a colpo d'occhio quale ne sia lo
spirito, lo scopo, le teudenze. Egli ancora
giuoca il giuoco della politica dei suo crea-
tore bar. Rodić, la politica cioč di far ad-
dormentare le autorita austriache; c con spu-
dorata fronte, ad onta della ribellioue di
Krivoscie e dell'Erzegovina, ad onta dei
fatti di Galizia e Bukovina, della scoperta
della cospirazione greco russa, pretende che
1' Austria, se non vuol andar in isfacelo,
prenda affettuosa protezione dei serbismo
greco-russo in Dalmazia, in Bosnia ed Er-
zegovina; in Galizia poi faccia passar alla
religione greco russa i cattolici di rito orien-
tale. Che salutare consiglio dei Jeromonaclii
di Zara! Sarebbe lo stesso cbe dire: lasciate
che noi calogeri e preti-greco-russi non solo
eccitiamo le popolazioni austriache di reli-
gione greco-russa nel senso dei brindisi a-
qnatico dei generale Skobelev, tenete chiosi
gli occhi sulle nostre prodezze, sulle ban
diere serbo russe delle nostre cbiese, sulle
nostre „kapice" coi quattro S., sui nostri
congressi dell' Omladina, sulle care visite
che ci vengono far da Moska e su mille al-
tre nostre macchine non dissimili dal Ca-
vallo di Achille sotto Troja; ma di piti or-
dinate con legge, ed eccittate, o Austria,
col mezzo della polizia che le popolazioni
vostre di religion cattolica, specialmente in
Dalmazia, in Bosnia, in Erzegovina, in Un-
gheria e Galizia pasaino alla religione no-
stra russo ort«dossa, intimino guerra impla-
cabile ali' ultramontanismo, cioe al cattolici-
smo, um'ca fonte, o Austria, delle nostre lotte
e sventure. Cosl facendo voi sarete salva!!!
(Continua).
Dopisi.
Vienna, 23 fcbbrajo.
Con 262 voti contro 6 (che sono quelli
dei deputati dalmati) la cainera dei depu
tati approvava oggi in terza lettura la
legge che infroduce in Dalmazia per un
periodo di quattro me8i lo stato eccezionale
per singoli territorJ, e precisamente per
quelli in immediato coutatto colla sede del-
1' insurreziooe. I motivi cbe determinarono
il governo a proporre sifatta misura di pub-
blica sicurezza, clie nulla ha di terribile
fuorchl per i felloni, erano cosl evidenti ed
ovvj che davvero non si comprende come i
deputati dalmati abbiano potnto indursi ad
agire con tanta piccineria.
C' est pitoyable!
La votazione odierna fe qualche cosa peggio
d' uno scacco mortificante.
•fil noto — e nou da ieri — che da taluni
si affibbiano al risveglio dei sentimento
slavo in Dalmazia aspirazioni e teudenze
esotiche, cui parvero dessero aria di verita
le etolte esagerazioui dei fanatici, degli igno-
ranti e dei guastamestieri, che souo la gra-
migna d' ogni campo. Ebbene, quest' era
1' occasione di darvi una solenue smentita;
era 1' occasione di mostrare, con un impeto
spontaneo di quel vero patriotismo che sa
ofirirsi ad ogni sagrificio, come si comprenda
ed apprezzi la solidarieti degli interessi della
monarcbia; come la Dalmazia, trovantesi al-
1' avaoguardia per difenderli, sorga volonte-
rova a farlo; couie essa afferri con coinpia-
cenza 1' opportumtš di corrispondere, come
ed in quanto pu6, al debito di fratellanza
verso le altre provincie; questa era 1' occa-
sione ed il modo di confondere e smentire i
detrattori; 1' occasione ed il modo di after-
mare ai dalmati la loro fama di lealtži o di
valore.
lnvece, che cosa si e fatto?
Eccolo: prima la štampa, poi i vostri de-
putati, vi tirano adosso lo scoruo.
Ai 9 corrente, il „Diritto" di Roma, nel
suo N.ro 40 riproduce un' insensata quauto
esagerata geremiade dcl Narodni List, dove
si alzano le piu querule e piaguolose voci
delle intiere borgate rimaste senza uomini
validi, sui villaggi e borglii dooe i negozi
sono chiusi ed arrestato il commercio; tanto
che pare di leggere una pagina (mal scritta,
pcrćj della descrizione della peste di Milano
nei „Promessi Sposi" dei Manzoni. „Ad ogni
tratto botteghe chiuse...." con quel cbe segue.
Neancbe se avessero eseguito la leva in
massa contro dei turco!
E nello stesso „Diritto" dei 20 corrente
N.ro 51, c' e qualcosa di peggio.
Ćopio letteralmente:
„— Da Zara, 17;
„Lettere qul giuute dai distaccamenti dei
„nostri territoriali narrano, che piti di un
„centinajo sono passati nelle file degli in-
„sorti e gli altri non vogliono battersi coutro
ni fratelli".
E' vero o non b vero ?
Se ć vero, non v' ha parole che baštino
per stigmatizzare la vigliacca diserzione, la
slealt&, il tradimento. Se č vero, 1'onore di
Dalmazia č offuscato. So ć vero, ć un fatto
cbe autorizza da solo il governo ad applicare
ogni misura la piu eccezionale per scoprire
gli infami autori della seduzione alla diser-
zione.
E se vero non tosse, nou na uirifto iT
governo, non banno i cittadini diritto che si
indaghi e si scopra e si punisca il vigliacco
che disonora il paeso colla diffusione di tali
iufamic V
Che se, per sciagura, fosse vera una tale
enormitA, come potrebbe il deput. Klaić
sottrarsi alla responsabilitii morale di avervi
indirettamente dato incentivo e portavi uu' an-
ticipata giustificazione col suo diseorso nella
delegazione, dove cosl quereI6 la destina-
zione dei patrio reggimento e della milizia,
e depIor& la guerra fraterna ?!
E davanti ad uno stato di cose, che re-
clamerebbe appunto le pift energicbe ed ec-
cezionali misure, come giustificherebbero la
loro coodotta nella votazione odierna i de-
putati dalmati?
Grave 6 il rinfaccio che il ministru di
giustizia, dr. Pražak, fece oggi in piena ca-
mera al deputato dalmata dr. Monti. „Io
„credo — egli disse — che ei deplorerd, ama-
„ramenle quanto oggi qul disse; imperocche
„le parole pronunciate in parlamento, e che
„vengono fuori di quest' aida, dijfuse fra la
„popolazione, sono troppo adatte a pro voćare
„sfiducia nella popolazione stessa".
Non si poteva con pift poehe e pift digni-
tose parole formulare nna pift esplicita con-
danna dei contegno dei deputati dalmati.
E la camera confermd quella condanna
ad unanimitčl.
Ma che cosa dorevano dunque dire i de-
putati delle altre provincie, tedesche, slave
ed ungheresi i cui figli sono pure laggiii,
non in poehe centinaja, come quelli della
Dalmazia, ma a decine di migliaja?
Nč si dica essermi facile la critica (cbe
taluno ceosurerži di appassionata e troppo pnn-
gente) perehč io non abbia alcun interesse in
giuoco. Anch' io, non dalmata che per adozione,
ho laggift on figlio giovinetto fra i figli della
Dalmazia nel patrio reggimento. Quando lo
eeppi sulle mosse per quei lnoghi ed in quelle
medesime circostanze in cui gia due volte
(1878) ebbe a repeutaglio la vita, gli scrisei:
Da nomo onesto e di cuore compi il tuo
dovere verso 1' imperatere e verso la patria
comune: meglio saperti caduto con onore
che salvo con vergogna.
Fatto questo sagrificio, credo d' avere il
diritto di indignarmi della pusillanimita di
ehi, eletto a rappresentare il paese e per
cić> stesso ehiamato a dargli esempio di de-
vozione e di abnegazione nel compiere un
dovere o nel patire un sagrificio passeggero,
8ebben doloroso, Io umilia con piagnistei,
lo seoraggia, Io abbassa ali' abbiezione d' nn
mendicante pcllagroso.
Ma di ci6 basti.
Con sovrana risoluzione 20 corr. 1'im-
peratore autorizzč il ministro per la difesa
dei paese ad ottenere in via costituziouale
un credito suppletorio di 120,000 fiorini per
soccorrere le famiglie bisognosc dei per-
messanti, riservisti e landweristi cbiamati
sotto le armi contro I' ineurrezione nella
Dalmazia meridionale e nella Bosnia Erze-
govina. La relativa richiesta venne oggi
presentata alla camera, ed io mi affretto a
darrene notizia per conforto di tutte le
famiglie tra voi che possonc avervi inte-
resse.
La qual misura (sia detto a seanso di
estemporanee aggiudicazioni di creduti meriti)
era gia iniziata prima cbe il Narodni List
gettasse nel mondo la sua impronta quanto
esagerata geremiade.
Iz Pokrajine, veljače.
Mješanije. U mojoj jednorazrednoj učioni
izmedju 70 pohadjajućih učenika ima oko
dvaestak, kojim su roditelji ubožoi, tc im
neniogu nabavit laporne tablice, pisanke, ri-
sanke, ni knjižice za jezikoslovne i račanske
sastavke. Prevrćem školske zakone, i evo
što mi o tom kaže § 25 zakona 14 svibnj«
1869: (prenosim § ua talijanski jezik, jer
neznam jeli prevod na hrvatski ili je na ki-
nežki) Ai genitori e loro sostituti corre ob-
bligo di proćurare ai fanciulli i necessarii
libri da scuola ed altri mezzi di istruzioue.
A kad se uemadu ni čira prehranit, šta
onda? —Oujmo sad § 72 Školskog Pravil-
nika 20 kolovoza 1870: I libri scolastici e
gli altri mezzi di studio saranno provveduti
ai fanciulli dai genitori o loro sostituti, ed
in caso di comprovata povertd dei medesimi,
da ehi vi e obbligato per legge. Pitam sad,
tko je taj obbligato per legge? Da li je ob-
ćina? Istina, jedne obćine, kojim je do pro-
svjete svojih obćinara, nabavljaju ubožuoj
djeci potrebita naukovna sredstva; druge su
nemarne i nehajne, te neće da znadu za to;
a treće su, kao i moja, siromašne, pak ne-
madu odkle. Ako ueke neće ili nemogu, tko
je dakle taj obbligato per legge? Kako ćemo
medjutim s obukom i s napredkoin? Odgovor
dclfijskom proročištu.
* «• *
U drugoj pokrajinskoj učiteljskoj, skupštini,
držanoj g. 1879 u Zadru, med posebnimi
predloži bijaše od skupštinara usvojen i ova j
g. Buzolića, ravnatelja ženskog učiteljišta u
Dubrovniku: da svaka kotarska konferencija
m tfr — f'j"—nniio—nn n k a »i u »v«,-• -igf adi- ~ir
svojih sjeduicah osobitu i točnu osnovu za
škole svog kotara, pak da se svi ti zaključci
i izradci prouesu na razpravljanje i odobrenje
trećoj pokrajinskoj učiteljskoj skupštini. —
Jesu li kotarske konferencije odgovorile u-
svojenju predloga g. Buzolića? Nije im bilo
ni na kraj pameti. Pak ćemo reći da nena-
p red uje ino?
* % *
Neznamo po kojem ministarskom zakonu
ili po kojoj naredbi pok. škol. Vieća, neki
kotarski školski nadzornici, prigodom posjeta
škola svog kotara, napisu, po dovršenom
izpitu, u nedjeljnik svoje opazke o napredku,
0 načinu predavanja i o školskom zaptu?
Ako i obstoji kakova naredba, bolje bi ju
bilo ukinuti, da se njeki kotarski nadzornici,
koje je protezionizam babajka Rodića od
slabih pučkih učitelja podigao na nadzorničku
stolicu, neizlažu rugu podčinjenih si učitelja
sbog takovih opazaka, jer neimadu ni pojina
zdrave pedagogije, didaktike i metodike, a
1 negovorimo o stilitičkim i jezikoslovnim
pogrieškam, kojih ima izobilja i na probir.
Dobro bi bilo, da i vitez Bakotić, prigo-
dom oblazka škola, zaviri u takove peda
gogijsko-jezikoslovne kaose.
učionu pitate, neka vam bude, a nezakonitu
zakonito ćemo pritvoriti! — Velika nam je
vreća, pa kada je izkrenemo izpasti će na
sriedu i Kosto i mali Lujo i debeli kum
doktor i compagnia bella.... Za sada neka
stane, samo čujte što uiestfc. — U kotaru
korčulanskomu, učione, barem trstenska, pod-
pala pod vlast obćinsku (dobro da je i
ovako), uego nećete vjerovati pod trsteuskog
kaznaca, čigovo dvoje djece (ovo je vas
imenik učenika) moći će po vrieme, kako
bi francezi rekli, igrati veliku ulogu mjesto
Šarah Bernbardt, pošto gotovo sva učitelji-
čiua obuka uesastoji do li u do, re, mi, fa,
sol, et similia. Sada ona uči ovako, a do
malo kada odprtlja djeca će rački sol, fa,
mi, re, do 1 — Gli es tremi si toccano. IĆosto
s kaznaccm se uhitio o ruku, te nema no
sve knjiga iza knjige, ulak iza ulaka, uprli
u sva jedra i u sva vesla, prihvatili posao
za glavu, ko da im je baš do glave, a ne
do prkosa, pa hoće da učionicu nakljukaju
učenicim, a učiteljičine maue pokriju. Bože
dragi, sunce se dlanom nezakioni!
Dobro da nezvone nepobitni razlogi došle
ob ovomu navedeni u „K. D." —
Mari ti se gosparim za dušu, za zdravlje,
za napredak, za materijalno stanje trstenBkol
Sve ti protivuo narivaju! spisi, svjeti, zamke,
dogovaranja, odgovaranja, slaganja, poprav-
ljauja, čauši: roditelji ili skrbnici, neka kroz
tri dana (nije više kroz četrnaest) dodju
upisati svoju djecu u učionu, a ako ne pla-
titi će multu! —• Opazka : neznamo koji su
to odredjeni duevi bili, ali po svoj prilici i
njihovoj dosljednosti biti će pokladni, neka
tako ikakva neprodje bez bruke i grdila! —
Njeki čuli taj milozvučni glas, pa kada tamo,
oni ti ib upiši na nekakvu kartušinu Sta-
vili se podpisanici, (a nije ih, Bogu hvala
nego kolik u kokota noga) te k njemu:
poteri! a on: što upisali, upisah! Neka mu
je! jer mu to bilo i uebilo, a zna i on, baš
svejedno: izgrizao se što dvadeset i četri
druga domaćiua (ili kako ih kot. Uč. Vieće
iz Pjerotićeva riečnika zove seoske starešine):
viči ti, viči! Dvadeset i četri nije ga ma-
linja: ta svega ih nema i da najviše nate-
gneš, koliko ove godine dana u veljači! Pa
se još gospoda prucaju kako i g. Biringer
,,N. L." Uvidjeti će cienimo napokon i
sviella gospoda da sve te njihove mudre
osnove, dočim su protiv zakonu i proti pra-
vednoj volji pučkoj, nevriede šuplje bobice,
tim više što su stalni da ee pred Bečom
neigra drvenih lemeša.... Zar im je malo ili
nisu shvatili što se je došle pri ovome poslu
s trstenske strane učinilo, pa hoće da na-
poredice svako joštera goni svoju, unatoč
zakonu i pravici.... Još dvie pod plan: Ilči-
~ Teljrco, ne srni; gosparu Košta, necieni tr-
stenjake kratkovidcim ( i/.pustismo jer mu
dosta i ostalo. Ur.) nego ako ti je maglo-
vito pred očim, a ti uztakni i još jedne
naočnjake, pa dobro razgledaj, što došle oni
i drugi na svoju obranu, u pogled škole,
navedoše; pri viri liepo i ućiteljico, n/gledaj
dobro zakon Božji, kraljski i ljudski, pa
ćeš, uvjereni smo, ako i kroz zube, reći:
„Mea culpa\ Imaju pravo, zakon njihova
zaštita!" — Oduljismo, s toga za danas pun-
ctum. Y.
* * *
Ugodno nam je bilo čitat, da je „Gospo
darski Poučnik" obalio cienu za učitelje na
godišnja 2 for., a još bi nara bilo ugodnije,
kad bi nam donosio n svakom broju poštogod
iz prirodopisa, prirodoslovja i poljodjelstva
na temelju nove naukovne osnove.
X.
S Pelješca, na čistu sriedu.
Gospoda na Korčuli začestila, pitajuć: hoće
li više biti po novinam o trstenskoj školi ?
Evo boće. Mješovita-redovita učiona na Tr-
steniku, to su četri lieči, koje se danomice
u nas ponavljaju, lieči bez kojih bi se puk
trstenski prošo, ali koje su i našim učion-
skim starešinam i compagnia bella ovodnili
mozak, pa se hvataju, poput utoplaca i vrela
gvoždja, samo da na njihovu iziđe. — Nećemo
Vam mi sada na potanko, po obećanju, stvar
razpredati. Bože zdravlje, vrieme je pred
nami; ko što ćemo premučati netemeljite
obrane i sjerčene toljage, te izliećaju iz
korčulanskieh kula i iz dvora 8 poljane sv.
Šime, dok c. k. Ministarstvo nerekne trste-
n janim : Zakonito zakonom zakonitu pomoćnu
Zz pokrajine, polovicom veljače.
C. K. Savjetnik u uredu, bolestan.
l'unekidan jedan župnik ode u Zadar,
da opremi neke posle kod vlade, posle koji
bi se bili mogli pismeno opremiti, da naša
revna vlada ne pušta da ua godine u nje-
zinih uredih stoje spisi izpod debele prašine.
Često župnici su dakle usilovani ići glavom
u Zadar, nebi li se stvar ustmeuo riešila.
Pred podne uoči župnik gosp. savjetnika
u širokoj ulici, gdje se liepo šeta. Odmah
po podne ode župnik u dvoranu, te čekaj i
čekaj dok te taj gospodin napokon ndostoji
se primiti. Uz to pita župnik vratara: „može
li se?" vratar odgovara: „bolestan je". Župnik
natrag. Pred večer, evo ti savjetnika na
šetnji! Eto hvala Bogu kad je bolest trajala
samo dok je bolestnik n uredu bio! Čudno-
vata bolest, šetati možeš, u uredu primiti
župnika nemožeš. Što se Vama na to čini
presvietli gosp., naš dvorski savjetniče? pro-
sudite sami, dolikuje li, osobito kad se pro-
misli da se ne stavljaju župnici na put uz
zuatni trošak bez tvrda razloga. Ej, quousque....
Podhumlje kod Komiže, mjeseca veljače.
U br. 96, 97 i 98 ,,K. D.« proš. god., gosp.
učitelj I. K. Novak priobćio je njekoliko
hrvatskih rieči, neobičnih i dielom došle ne-
poznatih, što je na otoku Hvaru sakupio.
Hvalim namjera g. Novaka ; plemenita je
i dobra: nu htio bih ga zamolit, da li je
one rieči g. Novak namjeravao prevesti na
talijanski jezik, ili ih u materinskome jezika
raztumačiti; jer, da pravo kažem, ima ondje
— a neznam tomu uzroka -— i toga i toga.
Ako je prva misao imao, to je onda morao
reći, na koji da jezik prcvadja one rieči (jer
Iako je njemu, koji zna dobro obadva jezika
nu nadje li koji čita n. p.: „Glog'oljt m
„nato; sorveglia per 1* esecuzioue e punisce
„i disubbidienti e gl' indolenti (Vescovij.
„L'imperatore quindi b il vero sole della
„ebiesa russa, la sna anima, il suo regola-
„tore e il suo sostegno. Iotorno ali' impera
„tore si muove il proeuratore supremo eome
„la lana intorno al sole; da coi insieme
„colla terra riceve čabre e lnce. Intoruo ad
„ameodue vanno saltarellando o di buon
„građo, o di mala voglia, poco importa, i me-
tropoliti, gli arcivescovi, vescovi e archi-
„mandriti e compiono la loro evolazione
„come satelliti secondarii, non senza mettere
,,in moto eon le loro influenze tutta la coorte
„delle piccole stellette dell' nniverso clero
„secolare e regolare (anche in Austria, s' in-
„tende, per virtii taumaturga del santo si-
„nodo imperiale, che ha il douo sopranatu-
„rale di operare absens), per farle girare
„tatte nel gran bali®, di cui il potere seeo-
„lare batte con armoniose cadenze la mušica
„della ebiesa. II Sino io ć aoche 1' esecatore
„di tatte le decisioni superiori, che io nome
„delP autocrate si rilasciano dagli alti dica-
„steri dell'impero; quali sarebbero il senato,
,,il ministero dell' interno, il consiglio dell' im-
„pero eilministero della dotazione della co-
„rona. Bene inteso che simili decisioni de-
„vono avere per iseopo 1' interesse delle
„ehiese. II S. Sinodo b il potente talismano,
„che riceve dali' Imperatore ona moltitudioe
,,di ordini sovrani, che riceve da tutte le
„autoritž, dello stato risoluzioni, che per ora-
„colo sovrano sono state sanzionate. Tatti
„fanno legge nel Sinodo e per il Sinodo,
„salvo i dignitarii dell' aito clero che siedono
,,in esso. Qaesti nalla decidono e nulla con-
„chiudono, e non hanno altro nfficio fuor d
,,qaello di dare esecuzione, sotto la sferza
„del supremo proeuratore, agli ordini sovrani
,,e alle risoluzioni supreme, che per oracolo
„sovrano souo state sanzionate". Eeco qual
b il regime della Russia.
(iSegue la fine.)
Dopisi.
Vienna, 6 maržo.
Checchč ne possano dire i critici appas
sionati e gli avversarj politici, il conte Taaffe
e il primo uomo di stato che, apprezzando
al vero tutti i fattori della ragion d' essere
della monarehia e ripetendo in altri termini
il noto detto di Napoleone I.°, cioe che ,,1'Au
stria, se non esistesse, bisognerebbe crearla",
— u<! design6 il carattere e la missione
quando proelamb che 1' Austria non puč> ne
deve essere altro che 1' Austria, vale a dire
T unione, la lega dei deboli contro dei forti,
il fascio di tutte quelle individualitk nazio-
nali, che, se pur hanno affinita di origini
colle grandi nazioni vicine, vivono nonper-
tanto e vogliono vivere di vita propria, di
quell' esistenza che b consacrata dai secoli
e saldata dalla lunga convivenza e dali' at-
fetto ereditario a quella dinastia che, dedi-
candosi tutta ad esse, da una parte li sot-
trasse o preservd dal giogo turco, dali'altra
li difese contro assorbimenti che avrebbero
distrutta la loro personalitk e cancellatone
il nome dalla storia. — L' Austria e 1' Au-
stria ; il punto d' unione per tutte le nazionalitk
che vivono equiparate in diritto sotto io
scettro dell' Austria; dove esse possono e-
ziandio godere dei loro diritti e limitarli
soltanto in quanto lo esiga 1' interesso gene-
rale della convivenza.
Io stimo che questa definizioae non si
possa mai ripetere abbastanza, imperocche
dessa sia 1' unico ed il vero fondamento te-
tragono della monarehia, il programma in-
declinabile della politica interna ed estera,
la norma d' azione di tutti e singoli i po-
poli austriaci.
Al qual riguardo b sommamente confor-
tante per noi tutti e lusinghiero per il conte
Taaffe il giudizio di uno degli organi piu
autorevoli dell' iinpero germanico, tanto piu
autorevole quanto e noto che desso riflette
i criterj dell'uomo di stato che ne guida i
destini. Ora ecco quelio che la Norddeutsche
Allg. Ztg. diče nella sua ultima rivista po-
litica. „Le recenti discussioni della camera
dei deputati austriaca sono in certo riguardo
„estremamente istruttive. Esse acquistano
„uno štampo caratteristico dal fatto che la
„pretesa d' una camarilla politica a tenere
il monopolio della capacitčl di governare
„comincia ad essere valutata secondo il suo
„vero merito, o per meglio dire, secondo il
nsuo demerito; e dal fatto che il detto del
„conte Taaffe, giusta il quale 1' Austria non
„pu6 e non deve essere altro che 1' Austria,
„viene ad essere a poco a poco accettato
„anche dal partito costituzionale".
Come i' iaitenderk fra voi quella sub ca-
marilla che pretendeva il monopolio della
capacitk di governare e di prevalere in Dal-
mazia, e si teneva per cio affigliata e stretta
al partito dell' opposizione faziosa, ed iro-
nizzava nei proprj organi il conte Taaffe
colla bugiarela rubrica delle „Delizie della
conciliazione"? 0 si classifichera aneora fra
gl' irredenti ?
Forse varra a convincerla del contrario
giudizio che la „Capitale" di Roma del
19 febbrajo p. p. pronunciava in proposito.
E la „Capitale", per certa gente, b senza
dubbio un giudice ineccepibile.
Essa diče:
„11 presideute del Consiglio ha risposto in
blocco a tutti questi attacchi in un grande
diseorso.
II conte Taaffe nega che il governo voglia
fare dell' Austria uno stato slavo e che m-
fatti I' Austria sia uno Stato tedeseo. Secondo
lui, 1'Austria non 6 e non deve essere nb uno
Stato slavo, nč uno Stato tedeseo.
Essa 6 1' unione o il centro d' azione di
diverse nazionalitk, tutte uguali in diritto e
di coi ciascuna non accetta altro limite uel-
T esercizio dei suoi diritti, che quelli che
esigono le necessitk della vita comune. Prima
del conte Taaffe, il deputato Gabler aveva
espresso la stessa idea sotto un' altra forma.
L' Austria, diceva egli, non 6 una nazione,
ma uno Stato formato da piii nazioni, ci6
che ricorda la formola del filosofo Hegel.
L' Austria non b una nazione, b un impero
„La sinistra stessa, ha soggiunto il conte
Taaffe, non crede alla sua affermazione, quando
diče che il governo attuale vuol fare del-
1' Aostria uno Stato slavo, ovvero aneora
stima che 1' Austria b uno stato tedeseo. In
fatti 1' Austria e 1' Austria, vale a dire un
centro d' unione per tutte le nazionalitk che
hanno dei diritti uguali, diritti che non su
biscano altre restrizioni che quelle che sono
reelamate dalle esigenze della vita in comune.
„Non e giusto di rendere il regime attuale
eselusivamente responsabile del termento che
regna in Boemia. Questo fermento e piuttosto
il risultato di molte cose che sono state
fatte altra volta di molte altre che non sono
state fatte".
Del resto il concetto espresso dal Taaffe
sullo Stato austriaco e esattameute il con
trario di quello che ha prevalso lungo tempo
e che tendeva ali' unificazione dell' impero
colla sua germanizzazione. Si rammenta il
sistema che tendeva a fare della lingua te
desca la lingua politica, giuridica e amraini
strativa di tutto 1'impero, l'Ungheria compresa
L' eselusione degli altri idiomi nella vita
ufficiale, non era che la manifestazione e-
sterna di un sistema politico completo. Que
affrancato l'Ungheria in cui non aveva mai
potuto attecchire fortemente.
Attuahnente nelV impero d' Austria, pro-
priamente detto, l'eguaglianza dei diritti, ri-
conosciuta in principio alle diverse naziona-
litk di cui V impero si compone, passa sem-
pre piti nella pratica e gli attacchi diretti
contro il gabinetto Taaffe provengono spe-
cialmente dai partigiani della preponderanza
deir elementa tedeseo."
ziuuari nihilisti." — Mi permetta il Cittadino
una sola domanda: Quale e la ragione per
la quale vi siete staccati dalla Čitaonica ?
Non e forse stato il clericalismo, l' ultramon-
tanismo ed il papismo del d.n Mijo e comp. ?
Ed ora avete tanta sfacciataggine di gridare :
dagli ali' apostata, al rivoluzionario ? E' pur
troppo vero che a Makarska certuni fanno
a pugni colla momoria, ma allora si va dal
Ferde a tener diseorsi da trivio, e non si
viene a sputar giudizl e sentenze sulle gaz-
zette. Ne sutor ultra crepidam, caro il mio
„Cittadino".
Gli onesti (continuail corrisp.)... deposti gli
antiehi raneori di partiti si sehierarono in-
sieme per salvare lapatria." Belle parole e nul-
1'altro, onorevole Cittadino. Chi vivra vedra,
se le oehe del secolo decimonono salve ranno
Makarska dal pericolo che le minaccia dal
Pavl. e Ljubić, mi basta per oggi ehiedere
al Cittadino: e forse 1' amore di patria che
ha unito Mušan e Vuletić, Stipić e Coppi
ecc. ? N6, ma passioncelle, ambizioncelle e
interessi pri vati. E valga il vero ! Quale b
la ragione che mosse il Beppo ed il Stipe a
raettersi a testa del niovimento contro la
Čitaonica ? Durante il carnovale dell' ottanta
due messeri appartenevano alla Čitaonica,
ed io ne ho udito spesse fiate delle belle
dalla loro bocca a carico dei soc! del ca-
sino, e se ben mi ricordo una sera nel men-
tre i casinisti baccanavano i due messeri
passando con un' allegra comitiva sotto le
finestre del casino, tiravano fuori dei bellis-
simi vitz, mettendo in caricatura quella buona
anima del sior Mitri, che andava raccogliendo
(dicevano essi) i rimasugli dei maccheroni
e dei pasticci per aver proviggioni per una
intiera settimana. Pochi giorni dopo il Beppo
ed il Stipe coi rimanenti dissidenti facevano
solenne ingresso nelle sale del casino, rice-
vuti dal medesimo Mitri, con ad latus l'in-
separabile MuŠan, il quale gia da lunga
pezza si ha meritato 1' onore d' esser posto
fra gli immortali del Zola, e precisamente
r.^11' JocnmmV il.VTASSl Vfl nell' ^ssomoiV. Se avessi voglia di seherzare
ne potrei fare delle bellissime deduzioni, ma
su cio per oggi basta.
Per jfinire !
II Cittadino si rivolge al D.n Mijo: ovo-
lete darla ad intendere ai gonzi di fuori,
ora che non lo potete darla piii a noi? —
Preziosissima confessione signor Cittadino-
fu-gonzo (lo dite voi!). Voi confessate di
esser stati una volta gonzi, ed io, a dirvi il
vero, non vi trovo per niente mutati e con-
chiudo: gonzi siete stati (per vostra con-
fessione), gonzi siete e sarete. Vivano i gonzi!
Veritas.
RAZLIČITE VIESTI.
In tutto morirono di differenti malattie
12,294 individui. VI furono iuoltre 234 casi
di morte violenta, dei quali 149 fortuiti, 28
per suicidio, 57 per omicidio.
La proporzione della mortaliti col numero
complessivo della popolazione fu per tutta
la provincia di 2-80 per cento.
La massima fu nel distretto di Sebenico
con 4 per ceoto, la minima nel distretto di
Cattaro cou 2 per cento.
In confronto coll' auno antecedente il nu-
mero dei morti fu di 1838 minore.
In Dalmazia vi furono alla fine dell'aono
98 medici, 15 chirurghi, 2 veterinari, 232 Ie-
vatrici, 33 farmacie pubbliche, 11 farmacie
domestiehe ed 1 ten u ta da ordini religiosi.
Nei 4 ospedali pubblici della provincia ven-
nero accolti 308G ammalati, dei quali furono
licenziati guariti 1914, migliorati 412, senza
miglioramento 197; morirono 308.
Nelle sezioni pei meuteccatti annesse agli
ospitali pubblici vennero accolti 41 individui
affetti da diverse specie di alienaziooe mea-
tale.
Di questa categoria d'infermi vi furono in
tutta la provincia 356 non ricoverati in al-
cun istit nto.
Furono registrati 207 sordo-muti e 331
ciechi.
Furono vaccinati 4002 bambioi.
La Dalmazia contava alla fine deiraano
1880 20.317 cavalli - 25.519 mali « asini
— 97.056 bovini — 761.001 pecore —227.
929 capre — e 31.931 majali. Ia tatto 1.
155.948 animali domestici atlli.
In confronto coH'anao preoedente vi fa oa
auuicnto io compleseo di 7805 capi. «o-
tevole che le pecore aumeatarono di 6905 e
le capre diminairono di 6862 capi.
II distretto piii ricco di animali domestici
utili b quel!o di Koin; vengono dopo qoeMi
di Sinj, Benkovac, Spalato, Zara, ecc.
Fra le malattie epizootiche regnarono :
la peste bovina in 2 distretti colla perdita
comple8siva di 138 capi di bestiame, il cor-
bonehio o antrace in 2 distretti colla perpita
di 51 capi, la scabbia in 2 distretti colla
perdita di 44 animali, la zoppina aftosa In
un distretto mila perdita di 6 animali, la stfi-
lide dei cavalli, ne solo distretto di Sinj, di
cui furono affette 14 eavalle tutte gaarite.
A. D.
Makarska, 4 maržo.
Tengo la promessa ed eccomi a seguire
le pedate del signor Cittadino, ch& tale b il
nome del corrispondente dell' Avvenire. II
Cittadino non sapendo come gettar giu quel
pasticcio di corrispondenza, fa noto lippis el
tonsoribus che „stava per iscriver qualche
cosa sul carnevale." Peccato che non lo ab-
bia fatto; che i novantanove lettori del ne-
buloso avrebbero avuto delle farse (scritte,
si capisce) in quaresima. Per oggi non mi
occupero piu davvicino delle fešte del casino,
il corrispondente della „K. D." nel n.r 15 ha
servito per bene i signori casinisti — apro
soltanto la parentesi per notare che ad onta
della pericolosa trasudazione della gobba del
piccolo Spiro, il Mate b in furie, imperocche
fatto il bilancio trovo un rilevante deficit,
ragion per cui va ripetendo ai propri av-
ventori: izilice gospodaru — e qui chiudo
la parentesi e seguace del vecehio adagio:
meglio un asino vivo, che un dottor morto,
lascio in santa pace il carnevale morto, per
ritornare al Cittadino vivo. — La Katolička
fece mutar consiglio al Cittadino e invece
di dar relazione sulle polke tremblant, bal-
late dal Stipić e comp. si mise a scrivere
de omnibus et guibusdam aliis, ed era quasi
tentato „di dare un bravo alla Katolička"
(troppa cortesia, caro Cittadino!) quanđo
1' ultimo brano della corrispondenza (della
„K. D.") gli fece rivelare 1'origine volpesca
di quello scritto" — Cittadino! A voi la
scielta. O dimostrate che la Katolička quan-
dochesia abbia dato un voto di fiducia alla
presente o passata amministrazione comunale,
e ci6 con citazioni dalla „K. D.", o fregia
tevi di quei titoli che a bugiardi si compe-
tono. Vi attendiamo !
Gettato un po' di fango sulla Katolička,
il corrispondente premette un pd di storia
per dichiarare che a Makarska non ci esiste
un comune, ma sibbene i due despoti Pav-
linović e Ljubić, dei quali egli ne tesse la
biografia „con tre vocaboli: apostati-rivolu-
Vmnazaju se obćila i u Dalmaciji. U prošlu
sriedu bio je prvi put u Zadru Lloydov pa
robrod nove hitre linije Rieka-Zadar-Spljet,
Od Rieke do u Zadar neulaže se nego samo
9 ura. Odilazi s Rieke put Zadra svaki u-
torak u ponoći, iz Zadra put Rieke će svaku
subotu na 4 po p. Nastavljat će iz Zadra
putovanje put Spljeta svaku sriedu na 11
pr. p. a vraćat će se iz Spljeta svaku su-
botu na 2 po p. — Odsle unapried ovom
preinakom odredjeno da se parobrod ima
ustavljat i u Šibeniku i Milni. Sve je ovo
ugodno i liepo, ali samo žalit je da se ovo
micanje parobroda u sjevernoj Dalmaciji
sagnalo na zadnje dneve tjedna.
Preinačen je itinerar parobroda što svako
15 dana ide s Rieke u Zadar i Jakin. Odsle
uuapried taj će parobrod odilazit odovle
Jakin u petak na 4 u jutro a vraćat se iz
Jakina u subotu na 5 po p.
Pišu nam s Brača, dne, 5 ožujka: Do-
znadosmo iz pouzdana izvora da bi tu skoro,
školskim knjižničara, dostavljen od Kotar-
skoga Učionskoga Vieća po jedan iztisak
„katekizma o nauku kršćanskom" uredjen
od M. P. D.n Mihovila Vuškovića.
Obširno djelo, površno pregledano, po
našem slabom mnienju dosta dobro odgova-
ra potrebi spljetske biskupije toli glede
sadržaja, koli glede jezika te — za težko
poduzeće — sastavatelj zaslužuje obću
pohvalu. Katolik Hrvat ....n.
Sa Irsćanske burse. Ulju ista ciena. Pro-
dalo ga se do 900 centU po 41 fiorin cent.
Napoleuni: 9.5072 —9-51; dukati: 5.57 —
5.59; london: 120.15— 120.50; bankanote
taliji.: 45.40 — 45.50; dukodak auet. u pa-
piru : 74.90 — 75.10; Lloyd 660 — 664.
Nove knjige. Preporučujemo najtoplije
svim koji se bave voćarstvom s kompetentne
strane puno hvaljenu knjižicu „Kratak nauk
o Voćarstvu". Ovu je knjigu napisao za pUk
Franjo Stepanek urednik „Pučkog prija-
telja". Knjiga je već doživljela drugo iz-
danje. Zapada 30 n.
Riceviamo dal distretto di Knin:
Non ha guari, si incontrarono sulla strada
regia, un parroco cattolico, e un parroco
greco. Dopo scambiatisi i saluti, il parroco
greco ehiese: che nuove abbiamo. II cattolico
non sapendo a che alludesse tale dimanda
rispose: non ne so nulla. II greco soggiunse:
e non hai inteso come i nostri fratelli serbi
combattano sul campo della gloria, versando
a torrenti il proprio sangue, per liberarsi
dallo straniero. Il parroco cattolico se ne
risenti e non fece a meno di rinfacciare al
traviato fratello I1 ingratitudine da cui si
mostra animato. La lezione fu meritata, e
Dio non voglia che altri fatti dcbbano ag-
giungersi a questa cronaca poco piacevole.
Dal rapporto statistico sanitario generale
per la Dalmazia per l'anno 1880 rilevansi
i seguenti dati:
L' anno fu piuttosto favorevole in conto di
salabrita.
Fra lc malattie epidemico contagiose mo-
rirono di vajuolo 26, di scarlattina 76, di
morbillo 102, di difterite e critp 579, di tifo
310, di tosse convulsiva 405 individui.
Jugoslavenska akademija znanosti i u-
mje.tnosti. U sjednici matematičko-prirodo-
slovnoga razreda dne 1 ožujka pr. čl. J,
Torbar čitao je izvadak iz ovećega štampi
namienjenoga izvješća o potresu 9 studinoga
1880. Izvješće razdieljeno je na 4 diela. u
prvom najobsežnijem opisnom dielu naveden i
su pojavi, kako jili je ili akademijom ime-
novano strukovno povjerenstvo, obišav po-
tresom najviše oštećene priedjele, sakupilo,
ili su prijavljeni od pouzdanih izvjestitelja
ili su najmanje iz javnih listova posakupljeni.
Dne 21 sicčnja bijaše zadnji osjetliviji po-
tres, kojim je upravo 200 potresa izpunjeno
od 9. studenoga. U II dielu razpravljaše o
posebnih prigodom velikoga potresa opaže-
nih pojavili: o smjeru potresa i o načinu
kako je označen; o vrsti potresfi, gdje spo-
menu da tako zvanoga vrtećega potresa nci-
ma, jer se pojavi do sad ovoj vrsti pripisi-
vani dadu posve dobro iz upravnoga potre-
snoga gibanja protumačiti; o znakovih na
zemaljskoj površini ostavljenih, poimence o
zemaljskih pukotinah. Govoreći akademik o
potresu prema meteorologijskim pojavom spo-
menu, da se dosad nije mogao dokazati sa-
vez medju njimi, navlastito da so nomože
dokazati da bi budi magnet budi barotoetar
potres unapried pokazivao. Niti kod životi-
nja da se nije dosad takovih znakova opa-
zilo, s kojih bi se potres dao predslutiti. U
trećem dielu: teoretički izvodi na temelju
opažonih potresnih pojava primjeti akade-
„Apostolato fra le genti Slave. Ove knjige
„po svem našem nastojanju, nismo mogli
„nikojim načinom dobiti. Ona je reservirana
„valjda za posvećene, a profani nisu do-
stojni ni da je vide, — tako se mora su-
„diti, kad je nemogućno kroz nikakvu knji-
žaru, pak ni rimske, imati je. O njoj mi
„znamo iz citata, što smo u drugim knji-
„gama istoga sadržaja našli, a znamo i iz
„ocjene, što je u Osservatore Romano (Anno
,,XXI n. 279) o istoj pisao arcibiskup ka-
„puanski Alfonso. Čujemo da je i gd. Ivan
„pop Danilo ocjenu o istoj štampao, ali te
„ocjene nismo mogli vidjeti." Ovdje mi je
pretrgnuti navodak, jer što za ovim o meni
sliedi, nosi na sebi drugčiji značaj nego ovo
dovle, gdje je moje ime dalje spomenuto;
ali je ovo osobito po dr. Milaša značajno i
po štioce može biti zanimivo.
Ostavimo što se dr. Milaš čudi, a on kao
književnik nebi se imao čuditi i na to ko-
jekakva nagovieštanja nadovezivati, što nije
mogo kroz nikakvu knjižaru dobiti knjigu
stožernika Bartolina, jer je to često, što vi-
soki dostojanstvenici ne turaju u trgovinu
svoje knjige; a potanje izpitajmo što je on
u svojoj želji za njom uradio. On je tu
knjigu po svim knjižarama rimskim tražio,
pa je jedva našo o njoj ocjenu u Osservatore
Romano: On je čuo i za moju Štampanu o-
cjenu, ali je nije mogo vidjeti. Čuda! —
Dr- Milaš u svom predgovoru navadja, kao
njemu poznate ove novine: Deutscher Mercur,
Germania, Vaterland, Stimmen aus Maria-
Laach, Zeitschrift fiir katholische Uieologie,
koje se tiskaju u raznim njemačkim grado-
vima; Osservatore Romano i Civilta Catto-
lica, tiskane u Taliji; La Defense, tiskane
u Franci; 'A^vps'.a u Carigradu, 'AvaTOAfj u
Grčkoj; XpamhaHCKH BectiHK u Srbiji; Ka-
tolički List u Hrvatskoj; a moja ocjena ove
knjige izišla je u Katoličkoj Dalmaciji, u
Zadru gdje je on profesor, u onoj istoj ti-
skarnici, u kojoj je njegova knjiga tiskana,
i on moje ocjene nije mogo vidjeti! Moja je
ocjena iz Katoličke Dalmacije u Osservatore
Romano (Anno XXI n. 252) pretiskana, dr.
Milaš Osservatore Romano listao, a nje nije
mogo vidjeti!! — Kakvim je obrazom on to
uztvrdio, takvim je i ono malo više napisao,
da knjigu stožernika Bartolina po svem svom
nastojanju nije mogo nikakvim načinom
dobiti.
Ima tomu četiri, pet li godina, da sam ja
u nekim novinama štio ocjenu jedne ruske
knjige, pa sretivši se s dr. Milašom, zapi-
tam ga, zna li za tu ocjenu; a on će meni:
„Ocjene nisam vidio, ali imam knjigu." —
Ja ga zamolim da mi je pozajmi, i on mi
je zajme, i pokle je prostijem ja mu je vra-
tim. Od onda, dok je knjiga dr. Milaša i-
zišla, naši se medjusobni lični odnošaji u
ničem promienili nisu. On je Čuo za moju
ocjenu stožernika Bartolina knjige, on je
dakle čuo da ja tu knjigu imam, jer se ne
ocjenjuju knjige koje se pred sobom ne i-
maju; gdje je bilo to njegovo sve nastojanje
da tu knjigu dobije, kad je u mene nije
zapitao ? — Kako je od svih načina da je
dobavi, ti jedini zaboravio, da je u mene
pita? — A ja, tele za tele, morao bih je
dati, da mu se odužim. — A kad je za moju
ocjenu Čuo a vidjeti nije mogo, zašto je u
mene nije zapitao ? — Da je on to učinio,
bio bi iz nje vidio, da se ja obetam knjigu
stožernika Bartolina prevesti, pa bi bio do-
znao da nije po ništa reservirana kako on
kaže, nego svakomu pristupačna, kako će
on i kako će se na skoro svak uvjeriti, kad
prevedena iz tiska izadje. — Iz svega ovo-
ga ja neću nego jedan mali po sve prosti
zaključak izvesti: kada dr. Milaš štogod
tvrdi, neka mu vjeruje ko može.
Dr. Nikodim Milaš napokon na strani ZVI
svoga predgovora nado vezuje o meni ovako :
„On je sigurno to (ocjenu) uradio po du-
žnosti svojoj publicističkoj, a imajući pred
„očima onu pohvalu, koje je udostojen bio
„u Moskvi, kad je ono 1867 tamo išao.
„„^aHHjio HBani. npHHajLZiejKHTT. ict qnc.ziy
„„BecMa nonyjiHpHLir& jiioAeft MeiK#y flajiaia-
„„THHCK0MH CJiaBHHaMII HKT> TIHCJiy .^11111X1.
„„MejK KttKHocjiaBflHCKniHH ny6jnmHcra-
,,„mh"". „čitamo o gd. Danilu u prigodnoj
„knjizi „„BcepocciftcKaii 9THorpa<t>aHecKaii
„„BbiCTaBKa h CjiaBflHCKiii Ci>,b3la;'B bt> Mat
„„1867 rofla«" (MocKBa, 1867. str. 122).
„Ljubopitno bi nam bilo znati, kako on sugla-
„suje dogodjaj 1867 i dogadjaj 1881 godine! Ili
„po njegovu mnenju nikakve sveze ne može
„se naći izmedju ta dva dogadjaja? Može i
„to biti, — ali gd. Strosmajer u svojoj po-
slanici kaže: „„slaveni su pozvani da preo-
„„braze zapadni sviet, koji je ostario i pao
„„na najniži stupanj egojizma."" Ovo je
„misao slavenofilska, ili kao što se to na
„modni jezik kaže, panslavistička; pak zar
„nije ista misao glavnom rukovodećom misli
sviju učestnika na „„CjiaBeHCKOM'L Ci>,fe3#'fcft"
„1867 godine bila, dakle i gd. Danila ?..."
Vele ti je dr. Milašu moje pntovanje u
Moskvu na pameti! — Ovo se po drugi put
nanj povraća; ali ima pravo da to učini:
prvi je put o njem u crkovnom smislu pi-
sao, sada u političnom; pa u ovom drugom
smislu postavlja dva pitanja. Prvo ću pitanje
na čas riešiti, pozivljući se na ono što sam
već reko o svom putovanju u Moskvu; onim
je već podpuno zadovoljeno Ijubopitnosti dr.
Milaša o onoj svezi, koj u on traži medju
dogadjajem 1867 i dogadjajem 1881 godine.
Drugo je pitanje nešto torazno, ne po meni
kroza me, nego po dr. Milašu, pa molim do-
brostive štioce da mi dopuste nešto ga ob-
sire razjasniti.
Najprvo mi je štioce opomenuti, da nebi
oni pomislili, što one dvie rieči dr. Milaša,
slavenofilstvo i panslavisam, na prosto znače
ono što pokazuju grčke rieči iz kojih su
složene, to jest slavenoljubje i sveslaven-
stvo. Ima franceza slavenoljuba, ima ta-
lijanaca, i t. d.: to su svi oni ljudi, bili
kogarnudrago poriekla, koji ne mrze na
slavene, nego prijateljskim okom paze po-
voljan razvoj narodnosti slavenske, naprotiva
slavo/obima (slavožderima) koji bi i slaven-
sko ime zatrli da mogu. Šlavenofili u pred-
govoru dr. Milaša sve su nešto drugo: oni
su jedna politična stranka u Rusiji, koju ću
do časa pobliže označiti. Panslavisam, obće-
niti naziv, koji nikakva opredieljena pojma
ne predstavlja, svak može uzeti pod zna-
čenjem, koje njemu drago: sveslavenska
srodnost u jeziku, u obliku, u ćudi, u obi-
čajima itd. može se uzeti pod imenom pan-
slavisma. Ali slavožderi pod imenom pansfia-
visma prišivaju slavenima težnju, da sve
slavene okupe u jednu jedinu političnu dr-
žavu : u ovom je smislu i dr. Milaš rabi u
gore navedenim redcima, što će kašnje biti
dokazano.
Da je zapadni sviet veoma pokvaren, to
nije vlastita miso ni Strosmajerova ni Sla-
venofilska; nego je misao svakoga poštenoga
i mišljenoga čovjeka bez razlike, je li isto-
čnjaka ili zapadnjaka. Što na tu mis<3 Stros
majer nadovezuje, to je iz njegove poslanice
jasno, a evo što šlavenofili. Oni kažu: Za-
padnomu kvaru kriva je Rimska Crkva;
ko neće da u tom zapadnom kvaru propane,
taj se mora uhititi istočnoga raskola; pa
napisavši na svoju zastavu: Raskol, slavenski
spasi vojuju pod njom protiva Rimskoj Cr-
kvi. Ove misli u Rusiji zastupa javno društvo,
sa svojim novinama, svojom blagajnom i
svojim odborom na glavi. Na podlogi ovih
misli politična slavenofilska stranka u Rusiji
od starih država snuje nove^ i po raskolu
uredjuje. Da s ovim 3novkama Strosmajerova
poslanica nema posla, vidi svaki koji je nju
prostio; ali da nema ni sami oni politični
panslavisam, koji dr. Milaš sa slavenofilstvom
mieša, to zna kogod štije one novine, u
kojima su slaveni češki, slovenski, slovački,
hrvatski panslavistama nazvani ; ta nijedan
od njih nije iz panslavisma udario na Rim-
sku Crkvu, ni raskol zagrlio, niti po raskolu
države i državne uredbe krojio. Sve ono o
slavenofilstvu znade i dr. Milaš; ako ne iz
boljega izvora, to doisto iz one ruske knjige,
koju je meni on s ovu stranu četiri, pet li
godina pozajmio, iz koje sam i ja sve ovo
doznao; a o pauslavismu znadu i djeca, koja
politične novine štiju.
On znade jošte sve potanko iz one druge
knjige o putovanju u Moskvu, koju na me
navadja, što su slaveni g. 1867 u Rusiji ra-
dili, kuda su hodili, s kim su se sastavali.
Sve njihove besjede, kojih brž stotina ima,
kao i besjede ruskih odličnjaka, koje su go-
vorene u raznim prigodama, u onoj su knjizi
po cielo tiskane, kano i ona moja iz koje
sam nešto naveo iz počela. Dr. Milaš doisto
je te besjede štio, pa nije ni u jednoj je-
dinoj našo izloženu i razvijenu onu slave
nofilsku ili panslavističku miso, za koju kaže
daje slavenima bila glavnom rukovodiljicom;
ipak je on njima prišiva u onom smislu u
kom sam pi'ikazao. On dakle o svima u obće,
0 meni osobito kaže, da smo tamo išli tra-
žiti spasa u raskolu od kvara Rimske crkve,
stare države rastvarati, a nove na raskolu
osnivati po slavenofilsku ; a svoju je miso
već iz počela, otvorio, kada je mene prekorio
da sam sagriesio Rimu političnim hodoča-
šćem u Moskvu. Evo kako dr. Milaš znade
poštenim državljanima podmećati buntovne
1 prevratne namjere, svojoj pođmeti krijući
sramotu smokovim listom upitne piknje !
Pokle sam ovim dokazao, da sve što dr.
Nikodim Milaš u svom predgovoru o meni
iz svoje glave piše, da onako nije, i da on
sam pišući znade da nije onako; biti će mi
dopušteno zaključiti, da istina u dr. Nikodi-
ma Milaš ni šuplja boba ne vrieđi, i da on
sam istinu ni šuplja boba ne cieni. — Ovo sam
odlučio na vrieme izjaviti, ako bi se igda
navratio na njegovu knjigu, da mi ne bude
potreba osvrćati se na stvari, koje se mene
lično tiču; a neka bude opomenom onima,
koji bi se prie mene njegovom knjigom
bavili. Pop Ivan Danilov.
Iz Oclaslanslva.
Cislitavsko odaslanstvo imalo je plenarnu
sjednica dne 22 tek. Izvjestitelj dr. Russ
čita odborovo izvješće, a za tim uzimlje
rieč zast. Heilsberg i opaža, da je jedina
svjetla točka a ovom poslu držanje vojske,
sve ostalo pomrŠeno i nedpodpuno, ko što
je bilo početkom zapreme. Zemaljska upra-
va oije pokazala da je vješta u ablaženju po-
stojećih zaprieka.
Za njim govori dalm. zast. dr. Klaić:
Nekoliko rieči, koje sam progovorio u po-
sljednjem zasjedanju, bile su tumačene na-
čiuom, koji nije odgovarao duha mojih iz-
java, i ne samo u protivnom novinstvu, od
kojeg se nemogu nadati povoljnom tumaču
mojih rieči, već i u ovoj visokoj skupštini.
Zalit mi je, da naše stranačke protivštine
oslabiše medjusobno povjerenje u poštenje
i otvoritost namjera. U mojim posljednjim
izjavama nije mi ni na kraj pameti bilo
posumnjati, da ma bio koji odiel vojske
neće podpuno izvršiti svoju dužnost. Moje
su rieči bile izgovoreue samo iz obzira prama
sdušnosti i čovječtvn; nalazio sam da je
pravo, da bude učuvana pukovnija koja je
toliko pretrpila u Bosni. Moje su rieči bile
naperene prama vojniekome zaposjednietvn
i prama vojničkoj upravi, i radostno opažam
da su bile uvažene, jer po izdanim izkazima
dosad nije bilo ni mrtvih ni ranjenih Ve
berovaca. Na posljedku pita popečitelja
skupnih financija, dali je i on pristao uz
novi carinarski cienik, koji ima vriediti i
za zaposjednute zemlje ili se je ogradio
proti nekim ustanovama, jer ima nekih fi-
nancijalnih carina u novome cieniku koje
će škoditi Bosni i Hercegovini.
Dr. Magg nemože pristati uz svoga ze-
mljaka Heilsberga, jer će on glasovati za
zajam. Jer i ako je većim dielom uništem
ustanak ipak je od potrebe još držati
vojsku pod oružjem. Samo tad bi štogod
značila uzkrata zajma, kad bi se htjelo iz-
raziti nepovjerenje popečitelj a izvanjskih
posala. Uzroka za to on nema, jer sve ve-
like pogreške 'u istočnom pitanju, a naosob
priznanje tudjeg suverenstva u zaposjednutim
zemljama, metnuti je u račun prijašnjem po-
pečitelju. Za njim govori Plener i predbaea
vladi sve upravne pogreške, koje mi na dugo
nedonašamo, jer se bojimo da nam državno
odvjestničtvo ne zaplieni list, ko tunekidan kad
nerekosmo već samo dio onog što je reko Ple-
ner, pai isti popečitelj Szlavy. Budi nam satno
dopušteno iztaknuti, da je Plener zaželio
da se jednom uredi agrarno pitanje i po-
boljša uprava, koja da je rdjava....
Popečitelj Szlavy odgovara pojedinim go
vornicima, al sasviem neizvjestuo. Priznaje
Pleneru da je bila gdjekoja pogreška u u-
pravi, a dr. Klaicu glede carinarskog cieni-
ka odgovara: da cienik spada u vlasti dva-
ju carevinskih zastupstva, te da skupni po-
pečitelj po ustanovama nagodbe g. 1867 ne-
ma tu posla; to da je poso obadviju vlada,
koje će se u tom dogovoriti.
Statističko brojenje u Ugarskoj i
narodnost magjarska ili fikcija
prema realnosti.
(Konac, v. br. 31.)
Ad 6. Rusa ili Rušnjaka, kako se sami
zovu, ili Ruthena (Rothrussen, Crvenorusa)
bijaše 1870 god. 470.000, a 1880 deset go-
dina kašnje 342.000 ili za 128.000 manje.
Da su se morali sbog velike plodovitosti
svoje od 470.000 u 10 godina barem za
30.000 pomnožati, te da ih danas ima si-
gurno pol milijuna, vrlo je vjerojatno i po
magjarskom računu, makar da su mnogi od
tih Rusa ili Rušnjaka naučili magjftrski, pa
ih za to drže za Magjare, što je onako smie-
šno, kao kada bi Francezi držali Bismarka,
GorČakova i svu diplomaciju za Franceze
za to, što im je „umgangsprache" francezki!
Evo kuda bi vodile teorije i šovinizam
Magjara. Toga nebi Magjarom za volju htjeli
ni turski diplomati priznati, o tom smo svi
uvjereni.
Ad 7. „Drugih" narodnosti ima po Klette-
Keletiu 203.000. Znamenito je pri tom i to,
što magjarska statistika nepozna židovske
narodnosti, niti ciganske. Zidova ima dobar
pol milijuna, a cigana 150 - 200.00, a k tomu
Bugara bijaše 1870 godine 26.000, a Slove-
naca ima sigurno toliko i po magjarskom
računu u susjedstvu Medjumurja i Štajerske
do Kiseka. Oba ova slavenska plemena broje
svakako preko 50.000 duša.
Prema tomu možemo smjelo kao correctiv
magjarskoj tabeli po istih magjarskih pre-
misah postaviti sliedeću tabelu narodnosti u
Ugarskoj i Erdelju:
1. Hrvata i Srba . . . 7—800.000
proti 650.000 po magj.
računu.
2. Bugara i Slovenaca . 50.000 što u
Magjari negiraj.
3. Rusa (Rušnjaka) . . 500.000
proti 470.000 po magj.
računu.
4. Slovaka .... (3)-2,000.000
proti 1,817.000 po
magj. računu.
Slavena u Ugarskoj . . 3,250.000
(3,500.000)
proti 2,937.000 po
magj. računu.
K tomu treba od 500.000 djece uračunati
ovamo barem 150. - 200.000, što smo gore
učinili samo kod Hrvata i Srba, te bi Sla-
vena bilo po našem računu u Ugarskoj
3,500.000 dotično 3,400.000 naproti magjar-
skom računu od 3,088.000 dotično 3,137.000.
Slavena ima dakle i po magjarskom šovi-
nističkom računu preko 3 milijuna i oko 1
stotina, a po našem za 400 tisuća više; da-
kle tri i pol milijuna.
S toga obćenita tablica ima biti ovako
rektificirana s dodatkom djece.
1. Hrvata i Srba . . . 7 -840.000
proti 650.000 po magj.
računu.
2. Bugara i Slovenaca .
3. Rusa (Rušnjaka) . .
proti 470.000 (bez djece)
4. Slovaka
- proti 1,817.000
5. Rumunja
proti 2,470.000.
6. Niemaca
proti 1,021.000.
7. Židova
proti 203.000 (?)
8. Cigana
proti 500.000 „negovo-
rećih".
Nemagjara
proti 7,728.000 (7,600.000)
magjarskom računu.
Kada se ovih 8,840.000 nemagjarskih na-
rodnosti odbije od ukupnoga broja žitelja
13.728.000, preostaje za magjarsku narodnost
4,888.000; ili ako narodnosti uzmemo sa
8,740.000, tada ima Magjara 100.000 više,
to jest 4,990.000 okruglim brojem.
Naš correctiv ili razlika iznosi jedan mi-
lijun, a to nije pretjerano, ako uzmemo samo
300.000 Židova, koji figuriraju nolens volens
kao Magjari, 300.000 Niemaca, 200.000 Ru-
munja, 200.000 Slovaka, 50.000 Rusa, a
k tomu uzmimo samo 100.000 južnih Sla-
vena, uz 50.000 Cigana; a to već čini
1,200.000, koji se drže za Magjare, a Ma-
gjari nisu. S toga, kada Magjari nabroje
svoje narodnosti 6,165.000, a ne 4.880.000,
ili budi okruglo najviše pet (5) milijuna,
dade se s navedenih razloga lahko protu-
mačiti. — Natezalo se s ove ili one strane,
to Magjari sačinjavaju tek trećinu pučan-
stva Ugarske s Erdeljem, ili 33—34 °/0 (°d
prilike onako, kako Cislitavi plaćaju za za-
jedničke dugove i poslove). —
Kada Magjari govore ili pišu, da ih ima
preko šest, dapače i preko sedam milijuna,
tada je to fikcija, ili umjetni kalkul, svakako
veća fikcija, nego li je Hrvatska i po sa-
mom Peštiu, a slaba im je i ta utjeha, kada
znadu na žalost svoju, da ima svake godine,
bio rat ili ne, bila kolera ili ne, bila nero-
dica ili ne; za čitav milijun i preko Rusa
i ruskoga žiteljstva više; što na zemlju o-
bara i uništuje svaku orientalno-magjarsku
imaginaciju i fikciju. — Ukratko: 1,000.000
žitelja u Rusiji godimice više, a po magjar-
skih učen jačih oko 100.000 Magjara manje,
kojih ima najviše sve u svem uzeto okru-
glo 5,000.000 naproti ruskomu carstvu sa
95,000.000 žitelja, što nije ni u očima Ma-
gjara fikcija više. Quod est demonstratum.
L« scisma Grcco-Serviano
i u Dalmazia.
Introduzione.
La Dalmazia, fin dalla sua prima conver-
sione al cristianesimo, tu sempre soggetta
al Patriarcato occidentale e governata da
Vescovi cattolici, di rito latino.
E ben vero ehe la purezza della fede dei
Dalmati, e la fedelti loro al Romano Pon-
tefice, piu volte, e particolarmente ai tempi
di Fozio vennero poste a duro cimento; ma
non e men vero che i Dalmati mercč la vi-
gilanza dei lor Vescovi, e talvolta dei loro
stessi civili reggitori, riuscirono trionfanti
dell' eresia e dello scisma..
Tuttavolta nei dl che corrono il Serbismo
vorrebbe provare il contrario, asserendo come
nei primordj dei Cristianesimo, e particolar-
mente poi alla comparsa degli Slavi nell'Il-
lirio, in Dalmazia fosse stato in pien vigore
il rito greco-orientale.
Nella Danica Hrv. dell' anno 1847 N. 22.
la prima volta per quanto mi pare, venne
fatta pubblica questa pretesa.
La riprodusse in parte lo Srpski Magazin
dell' anno 1848 alla pag. 25 e 41.
In questo periodico si afferma, che i Ra
gusei sieno stati seguaci una volta della
60.000
530.000
2,200.000
2,550.000
2,050.000
500.000
150.000
8,740.000
(8,400.000)
prihvatio fraucezko-englezke predloge,
tudje posredovanje, što smatra povrie-
dom sultanovih prava. Khedive primio
je prema nazoru francezko-englezkih
zastupnika ostavku i pozvao k sebi
guvernera u Aleksandriji Omarlufti
pašu.
Yiesti o ustanku.
S razboj išta nema nego sliedeća viest :
Beč, 25 svibnja. (Službeno.) : Podmaršal
Jovanović javlja 24. t. : Da se Krivošije
oproste ustaša, koji se pojavljahu a sjever
nom dielu, počeo je 47. četni odiel poduprt
odielim 46. četne divizije, koji posjedoše
Orien i Vučji Zub, na 20 svibnja Četovanje
proti Bjeloj Gori, pri čem je na Pazui pro-
tjerano 15 ustaša. Medjutim je iz Cetinja
21 svibnja stigla viest, da su noćju od 21
t. ustaše iz Krivošija, Ledenica i Ubala, a
noćju na 22. t. ustaše iz Orahovca prešli u
Crnugoru i da su tu razoružani i odpra-
vljeni u Nikšić. Na 22 svibnja da su i Zub-
čani i Kruževčani prešli u Crnugoru, te da
se i s njima jednako postupalo. Potanje u-
baviesti kao i potvrda sa strane zapovjednika
divizije manjkaju; s toga se nastavljaju za-
početa četovanja.
Filologićka opouiena ').
Pri biraDja novih rieči filolog igra naj-
važniju i najteža ulogu sa književnog gle-
dišta. Hrvat Bodul razsodom ueke zbirke
što se pomolila na obzorju dalmatinskog
novinarstva, nekoliko mjeseca nazad, nije
težio, Bog sačuvao, za tom časti, već se
prema zbirki podnio nalik najelementarnijem
domaćemu gospodarstvu, kako kaže prispo-
doba gazdarice, kojom se poslužio. Premda
mlad, te još ne dorasao mudrim i dubokim
elukubracijam, ipak sami njegov položaj
jamči mu poznavanje slovnice, raznih česti
govora, njihova porabu sa trostrukog vidika,
to slaganja, djelovanja i poredanja — a bez
ovoga kakav bi to on bio učitelj ? — Ovo
njegovo ma koje slovničko poznavanje čini
mu pojmiti važnost filologičnog zanata. Jer
filologu, i ako hasni poznavanje jezika u
velike, ali Hrvat Bodul rekao bi, da je ovo
svakako un sottinteso *). Droge su zamašnije
stvari, koje se ovdje zahtievaju, jer materi-
jalno pobirati narodno blago, tomu bi kadar
bio i sami neznalica. — Da dadu svakoma
svoje ime, nek kažu filolozi strukovnjaci
koliko ih truda stajalo. Razna nazivlja u
*) S nepristranosti ali ovim nek završi, jer se
poutsnost pocimlje promećat u osobnost. To za
obe strane. Ur.
2) I. K. Novak rek bi da nije istoga mnieoja,
pošto on očito kaže da se latio zanata pabirača pri
jezikoslovnoj struci, premako priznaje svoju
slaboću u jeziku !
pojedinih granah znaustva i umjetnosti niesu
nego proizvod dugotrajnog učenja uz nepre-
stano marljivo motrenje narodnih navada te
uz pronašanje osebuosti narodnog jezika.
Nije dosta naći jednu jal drugu rieč, dali
je potreba nadasve pripisati ju svomu pred-
metu ; a ovo je posao ne kakvog mudrago
materijalnog pobirača, već čovjeka sli ukov-
njaka, kako opažamo da rade članovi Ju-
goslovenske Akademije a navlaš izdavatelji
Velikoga Riečnika. — Što pak da reče Hrv.
Bod. o svoj8tvim predmeta, koja se označuju
neizbrojnimi predavniciV Što o djelovanju
njihovom, koje označuju glagolji? — Hrvat
Bodul da pravo kaže ovomu nije dorasao,
no mili Bog dao mu je toliko pameti, da se
okani toga posla za njegova pleća nesnosljiva.
On zna, doduše, da je sve u prirodi u tiesnoj
svezi medjusobom, da jedua struka umjetnosti
odnaša se u mnogočem na drugu; s toga
tko hoće auktoritativno da besjedi o jednoj
treba mu poznat i drugu, makar to bilo sa
samog slovničkog gledišta. Zuade H. B. još
i ovo, da što se tiče samoga jezika, ovog
velikog dara Božjega, jezikoslovci uče da
indo-enropejskim jezikom nalazi se sveobći
temelj u jednomu — Sankrito — da obstoji
s toga velika srodnost jezika medju sobom;
i eto druge dužnosti pravog filologa, da pri
iznašanju i tumačenju rieči jednoga jezika
mora da se osvrće na ine jezike, koje mu
nužda poznati — Sve ovo zna H. B. i napo-
minje, nakanom da pojedini materijalni po-
birači ne usudjuju se u svietlo svoje zbirke
turati, no ovo da ostave povlašćeuim osobam,
koje sviet nazivlje veleumirn; povlastica ovo
što se ne dostiže bud kojom vrlinom pri
poljodjeljstvu, bad kojom evietnom jal am-
pelografičnom radnjom, izradjenom pomoću
bogzna čigovom — S toga evo koristne opo-
mene — Hvalevrieilno je doisto birati rieči
svoga materinskog jezika, a po učitelje do-
nekle je i obvezno; tko je kadar nek vrši
najmarljivije ovu dužnost prema narodu. No
pri takovom poslu svako samoljubje, svaka
slavohlepnost da stoji daleko. Svoje zbirke
da postanu poput suhog zlata iztriebljeue,
nek ih svatko predade, što no se dosad običa-
vaše, osobam za ovo od naroda postavljenim.
Uz to neće nitko zamjerit Hrv. Bod. što
se stavi sliedom sliediti naše gazdarice pri
rešetanjo nešto malo oštećenog žita iz ham-
bara 1. K. Novaka, učitelja o Vrbaoju b»
otoku Hvaru. Zadaća koja ne sluti nipošto
na smionost, pošto najlakša na svietn. Žao
je H. 3. samo što zanat gazdarice nije mu
posve u8pjeo. Evo ga zato na vrhuncu našeg
velebnog Huma, kamo se kroz hridine uspeo
da se lati zanata mlatioca, namjerom nebi
li mu pomogao vjetar ondje gdje nemogaše
žito ni rešeto. Orografi kažu da Hum kod
Komiže viša je planina od Huma kod Vr
banja; u svom položaju dakle Hrvat Bodul
iznad je gosp. učitelja I. K. Novaka, te će mu
bolje uspjet posao. Na našem Humu duva ti
vjetar da je divota. Hajde dakle k-šem žita1
u ruci da ga bolje iztriebimo.
Pri izradjenom posln otišle tja daleko u
Polju sliedeće rieči *) — Brun — znači što
talijanski bruno a naški mudro. Zove se kod
oas ovako neko prorastenje na čovječjem
tielu jere je masti brano — modre štono je
modra modrica — Brunatiti talja tiska rieč
znači što imbrunare a naški Šarati jal za-
ruditi — Neke druge rieči pak ostaše kod
oas, jer su naše od pamtivieka — n. pr.
Članak — rieč poznata. Vidi Stulli. ljeto
rest rieč poznata Vidi Stulli — Lozovina rieč
jc poznata od kad je postala loza — Vidi
Stulli — Mačić vidi i ovu poznatu rieč u
Stulli — Svilina rieč dakako poznata —
Vidi Rječnik Stulli 3).
Ham kod Komiže, 15 svibnja.
Hrvat Bodul.
Lo scisma Qrcco-Serviano
in Dalmazia.
(v. br. 40).
Giustino da Riva dice così : „Perchè cam-
minino sempre del pari nelle pubbliche pre-
mure i riguardi della Religione, e quelli
del suo regio interesse, non devo ommet-
tere di coronare 1' attuale relazione, con i
riflessi politici, militari, ed economici di
sopra umiliati, con accrescere ciocché ho
creduto e credo conferente per promuovere
sempre più la maggior gloria e servizio del
Signore Iddio dalla protezione del quale
dipendono le fortune dei principati ed il
destino dei Regni. E non solo contaminato
il confine, ma eziandio infetto 1' interno del
paese da molti Greci Scismatici.
Sono alimentati gli errori nella semplicità
dei popoli dalla perfìdia ed ignoranza dei
Calogeri stranieri, die con tutto lo studio
nutrono 1' avversione verso i cattolici per
assicurare i loro profitti, a niente ad altro
applicando che ad esigere elemosine. Molti
Vescovi non solo d' Ungheria, ma dal paese
Ottomano diretti dal Patriarca di Peć di-
scendono con frequenti visite ed esposizioni
a raccogliere ed asportare quel più che
alla loro avidità riesce possibile di racco-
Obći pogled na veleuòenost D.ra
Milaša i važna opomena.
(Napisao 0. /. M.)
(v. br. 40.)
HI.
Ja sam odmah s početka kazao da nei-
maru odluke ocienjivati knjigu d.ra Milaša.
To će biti druga radnja obširnija, podpunija,
svestranija; i znam da ju vješta ruka već
spravlja. Moja je zadaća, kako rekoh, više
nego išta upozoriti obćinstvo ob osobnoj ve-
leuČenosti toga našega Doktora.
No prije svega molim čitatelja da bi mi
kazao kako se kod književnika, kako se
kod poštenih ljudi označiva drzovitost onih
spisatelja koji muče znadu prikrasti iz tu-
djih knjiga neću reći pojedine periode, dali
ciele listove, čitave razprave, i to od rieči
do rieči? Kakovo ime nose oni ljudi što iz
knjiga jur pečatanih doslovno znadu iz
pisati, brez obznaniti obćinstvo, gdje dvie,
gdje pet, gdje trideset i više strana zasebice,
pa to sve kao svoju stvar prodavati?..
Da ja ovdje ciljam na gosp. Milaša, su-
višno je kazivat.
Nego jeli zbilja tako ? — Uzmite, gospodo
čitaoci, posljednju njegovu knjigu, te čitajte,
na pr.; što piše o izhodjenju Duha svetoga
(str. 25-79), pa ako vi nadjete da možete
sastaviti iz svega — što se te bogoslovne
točke tiče — samih pet strana a da on nije
u riec izpisao iz spomenutih dvaju djela Ma-
karijevih (izim što je nekoje komade drug-
čije smjestio i na više mjesta prikratio; no
i tada držeć se samih Makarijevih rieči, —
što pokazuje da on nije usvojio već zakinuo
Makarijeve misli i nauk —) ; ako nadjete,
velju, da on nije u rieč izpisao sa svim ci-
tatim, koliko da je sam iz izvora crpio, ži-
gošite me kako se opadača pristoji. — Da-
kako u dugoj diatribi on se kadikada na
Makarija poziva; ipak uzev u obzir način
kojim on to čini, po mome sudu, to bezo-
brazluku veću grdoću dava. Nut vidite. Na
str. 27, buduć kazao da treba razlikovat
vremenito od vječnog izhodjenja Duha Sv.,
u opazki kaže: „ovo je očitovanje preosv.
Makarija" ; dočim u cielom tekstu kog je
slovno iz njega digao u svoje ime govori.
Na str. 32 pokle opet u svoje ime —• a
dakako riečima Makarijevim — bijaše nešto
neslana Peronu odgovorio, uvodi i Makarijevo
ime u samo jednoj točki, veleć: „pita na
ovo preosv. Makarije", koliko da cielo do-
kazivanje nije iz ovoga posljednjeg bilo. —
Uzgredno opažam, da valjda ovdje je spo
menuo Makarija s toga što u predgovoru
(str. 22) bijaše naviestio da će u svome go-
voru uporedjivati ovoga sa Peronom. — Na
str. 34 pošto dotle nije neg prepisivao Ma
karija, iza navedene svjedočbe sv. Augu-
stina, veli: „Preosv. Makarije uzimajuć u
*) Prinašamo rieči gosp. 1. K. Novaka tekstualno,
kako smo ili dosad pri»ìeli a to baš kako su bile
opetovano uvršćene « Slovincu a potla u „Kat.
Dalm/'; okolnost koja ne dopušta misliti nit s da-
leka na tipografične pogreške.
2) Rabi se i u Komiži ova poznata rieč. Čuo
sam pripoviedat da neka Komiška klela je nekoć
svoga sina po Omirsku ovako — Valovi te, siuko,
primećali, a dupini tvoja braća bili, a Strumbuli
mali kandiliri, a svilina pribili lancuni!
3) S nepristranosti javljamo da rieč debrćati
navedena od pisaoca članaka „() Naukovnom je-
ziku" po rukopisu ima bit izpravljenu sa sebećati.
Ured.
gliere non senza qualche doglianza dei sud-
diti e dei nazionali.
In questa delicatissima materia confor-
mandomi ai sentimenti religiosi delle Eccel-
lenze Vostre, ho ordinato che non sieno
ammessi alla visita nel Dominio i Vescovi
stranieri senza permissione e notizia della
eresia, unendo, senza alcun sconcerto dei
sudditi, ai riguardi del pubblico interesse il
servizio del Signore Iddio, e ciò con sicuro
effetto, perchè sono cessati oltre le frequenti
estorsioni a titolo di elemosine, alcuni scan-
dalosissimi disordini, di facilitare e benedire
rapti, sciogliere matrimoni, replicar batte-
simi, e di abusare con sacrileghe licenze
dei Santissimi Sacramenti *). "
Nel 1746 all' Arcivescovo Zmajević, era
succeduto Matteo Oaraman di Spalato fu
Vescovo di Ossero. Questi avea visitato
tutte le provincie slave, compresa la Russia,
ed acquistatasi singoiar fiducia dei slavi,
conoscitore come era della loro indole e di
tutti i dialetti della loro favella 2). Aveva
faèto -tuw».-relazione alla Santa Sede sui slavi
di rito orientale in Dalmazia considerandoli
come uniti alla Chiesa Cattolica e soggetti
alla giurisdizione dei prelati Latini. Però
in onta a tutte le sue fatiche e premure
per opporsi agli errori dello scisma, questo
ogni dì si faceva più ricalcitrante : gli errori
dei Serviani continuavano ad infettare la
Dalmazia, come si vedrà dal brano che or
riporterò, dalla sua informazione scritta per
commissione di S. E. Giovanni Battista Lo-
redan Inquisitore in Provincia, informazione
già da me accennata. Eatta distinzione tra
la nazione Greca e la Serviana in Dalmazia,
rapporto ai riti e dogmi Serviani, ecco quanto
scrive :
„Il Rito Serviano è lo stesso che Mosco-
vita, comune fra loro nel linguaggio Slavo,
ed in molte cose differente dal Greco.
Non possedendo essi altra lingua che la
Slava, riè altro carattere che l'Illirico, scarsi
di libri, predominati dall' ignoranza, cieca-
mente servirono c presentemente servono
all' Orientale eresia.
In primo luogo come seguaci di Fozio e
discepoli di Marco d' Efeso negano il Pur-
gatorio, l'attuale visione beatifica, il Pri-
mato del Papa, la processione dello Spirito
Santo dal Figlio, e la validità deila consa-
crazione nell' azimo, cinque caratteri del
loro scisma, che porta seco congiunta 1' eresia
oppugnatrice dei cinque articoli del generale
Concilio di Firenze.
Le immagini dei Santi ad usanza Greca
dipinti e di basso rilievo scolpiti venerano:
altre non curano, e la scultura di tutto ri-
lievo abbominano. Finché in Zara portavasi
nelle processioni 1' immagine di S. Giuseppe
dipinta, i Serviani, che nella città dimorano
') V. M. S. Specchio della Verità eie. etc.
2) V. Farlatli Vol. V. pag. 1G8-1G9.
pretres ovaj dovod itd". Na str. 35 samo
jednu opažcicu, od dva redka, medju uklop-
cima, pripisiva Makariju, dočim sve i prije
i poslie iste parentezi doslovno iz njega vadi.
Tako na str. 39 u opazki 2. spominje ne-
kakov odgovor Makarijev Peronu: jednako
na str. 53 i 55 u opazki veli: „Vidi o o-
vome u Makarija; a na str. 56: „Vidi Ma-
karija" ; a medjutim na svim tim mjestim
on neČini drugo već Makarija izpisivati : da-
pače od kad ga je prvi put spomenuo (str.
27), pa do ovog posljednjeg puta (str. 56),
junak ako dokaže da bi mogao napuniti, od
svega što je ovdje i ondje umetnuo, samo
jednu stranu, a da nije najservilnije iste
rieči Makarijeve prepisao. — Od strane pak
57-79 samo jednom, na str. 68, Makarija
spominje veleć u opazki: „0 ovome vidi iz-
medju drugih i MakarijaZlatno je ovo
il A kad tamo sve, i same rieči, po svojoj
navadi, izvadio je iz Makarija; i to stranom
iz njegove Dogmatike, stranom iz drugog
njegova djela „lntroduction — po francuz-
kom prevodu — d la Théologie Orthodoxe11.
— Pa da nebi preosv. Makarij gosp. Milašu
s Marcijalom mogao reći:
Fama refert nostros te, Fidentine, libellos
Non aliter populo, quam recitare tuos.
Ovdje treba mi kazat po čemu ja znam
da je gosp. Milaš ođerao i ovo drugo Ma
karijevo djelo, koga ipak ja neimam. Evo
po čemu. Poznat je kardinala Franzelina
„Examen doctrinae Makar i i Bulgakov, Epi-
scopi Russi Schismatici, de processione tipi-
ritus tìanctiU ovom ja sam našao mnogo
navoda iz ove knjige Makarijeve, i što nie-
sam mogao naći u Dogmatici istoga da sra-
vnim s Milašom, to sam našao dobrim die-
lom u Franzeli nu, te sam se obistinio da je
i iz toga Milaš slovno prepisivao.
To vam je o prvoj točki o kojoj se gosp.
Milaš bavi.
Druga je točka: „0 Evharističnom hljebu"
(str. 79-100). Oh koliko mi je žao da nei-
mam Makarijeve „lntroduction" ! Ipak našao
sam i u samoj Dogmatici Makarijevoj cielo
dokazanje (po shizmatičku dakako) iz sve-
toga Pisma i Predanja što se u Milaševoj
knjigi o tome predmetu čita, brez da je
Milaš i od same rieči odalečio se. A u sve-
mu tomu samo jednom (str. 86) Makarija
spominje, u opazki navodeć neko njegovo
tomačenje. — Koliko je pak prepisao iz
Mitrofana Kritopula, to bi nam sam znao
kazati, pokle Makarij isti upućuje na toga
pisca „pour plus de details et pour la riju-
tation des objectionsu. — Mitrofanova knjiga
dakako da je poznata G. Milašu, jer ona
sačinja jedan od izvora učenja pravoslavne
crkve: pače on je i spominje (13), premda
joj pisca neimenuje.
Treća je točka: „O (Jistilištu'' (str. l()l>-
126). — I ovdje cielo dokazivanje iz sv.
nžjev-, Isomu, kao ruskomu gjeneralu u srb-
skoj uniformi nije bilo toliko stalo do Sr-
bije koli do Bugarske, pošao na iztok gdje
ga Ejub i Abdul Kerim paša gvozdenim
zagrljajem dočekali. Bosna i Hercegovina
nebijahu na pameti ruskomu generalu, al
zato one ostaše u pameti narodu, koji ih
ubraja u zemlje pripadajuće novoj, pred
dva mjeseca proglašenoj kraljevini Srbiji.
Tako umuje i misli narod makar da odgo-
vornoj vladi drugi obziri inaki postupak
svjetuju. To se pokazalo putovanjem kralja
Milana zemljom, gdje ga u Užici slavoluk
zvučna naslova čekao, kojim mu se put u
Bosnu pokazivao.
Nesklad med voljom naroda, jurve dosta
jasno izraženom, te i postupkom kralja i
njegove vlade, u Srbiji sve postaje akutni
jim i kriza, već u kojoj formi, nastati mora.
Tom neskladu služi podlogom ustanak kri-
vošijski i onaj sad već skoro ugušeni u
Bosnoj i Hercegovini. Upliv štono izvana
dolazi u Srbiju, a taj upliv na prvom redu
može ruski biti, nalazi uviek popularnosti i
susretanja u srbskom narodu čim mu laska
samom pomisli na njegovo jedinstvo, na
koje dakako bez Bosne i Hercegovine, ili
najmanje bez ove prve, čedna gospoda u
Srbiji težko da bi se kad i pomisliti usudila.
Vladi protivni listovi u Srbiji, koji da-
našnji pravac^najoštrijim riečima osudjuju,
neprestaju narodu dokazivati i dozivati nje-
govo tobož pravo na Bosnu i Hercegovinu
stvarajuć već sad podlogu razvoju odnošaja,
koji bi kad tad mogli do ozbiljnih zamršaja
dovesti. Dok sadanja vlada na kormilu stoji,
dotle će želje biogradskih novinara i agitatora
u mladoj kraljevini, ostati na papiru, nu viek
sadanjoj vladi i možda samom vladaru, lasno
da bude kratkotrajan a onda može na kor-
milo samo stranka, koja goji i u družtvenom
i političkom životu prevatne težnje. Ta stran-
ka snažno napreduje, a napredka joj zau-
staviti nije bilo kadro ni proglašenje nove
kraljevine po vladi i njoj povoljnoj skupštini
narodnih zastupnika. Sustavno reć bi pri-
pravlja se u Srbiji zemljište onoj politici,
koju Srbi najvole, a to je politika romantike
inače i pustolovja. „Balkanski Pijemont"
slab na noguh nije slab na težnjah svojih i
KOliKO BU mu nago toliko mioli
i osnove brze.
Taj „Pijemont", nije za cielo toliko stra-
šan da bi se bojati bilo, nu svakako je
zanimivo znati, kamo polaze težnje većine
srbskoga naroda u novoj kraljevini, važno
to zato znati, što se tu radi o Bosnoj i
Hercegovini, kojih se službena inače Srbija
svečano odriče.
Cielo to stanje važno je još i s toga do-
dobro promatrati, što se i izvan nove kra-
ljevine javno piše i glasno govori, da su
Bosna i Hercegovina „srpske zemlje," a
gdje se to veli, tu se bez dvojbe i na to
misli, da se iste sa Srbijom sjedine. Mi ne-
znatno kud cilja poštena novosadska „Za-
stava", koja je od vajkada bila zauzeta za
Bosnu i Hercegovinu, nu biti će da list dra.
Miletića i nemože drugčije misliti no mislio
g. 1876. dok još pod turskom vlašću bijahu.
Težnje štono izvana potiču na Bosnu i
Hercegovinu, u toliko su spomena vriedne,
što mogu služiti putokazom upraviteljem tih
zemalja, koji im postupak i koju politiku
tamo uvesti, da se te težnje u ostvarenju
njihovom za uviek osujete.
Koliko je današnja politika u osvojenih
zemljah pripomogla koliko odmogla izvanj-
skomu uplivu, neće nam se ovdje izpitivati.
Folitika dualizma gdje se dva u monarhiji
gospodujuća plemena o prevlast u osvojer
nih zemljah bore, po onoj inter duos liti-
gantes tertius gaudet — bijaše grčko-iztočni
živalj, koji se razmahnuo u težnjah i odrie-
šit kao što jeste, u kaosu zemaljskog i ju-
goslavenskoga jezika, utire liepo put uvi-
djenju, da je taj tako ozvaui jezik srbski i
mnogo još toga što sarajevska vlada nevidi.
Podupirati upliv življa grčko iztočnoga,
koji zastupa srbstvo u osvojenih zemljah,
znači raditi u prilog onim težnjam, koje iz-
vor svoj u Beogradu imaju. Cim bi se tomu
življu, koji već danas u propagandi svojoj
uspieva i odlučan još upliv izvojštio, umukli
bi i biogradski listovi i novosadska „Za-
stava" al zašto, držimo, da nebi ni djeci
dokazivati trebalo.
Da li se jur o tom misli uztvrditi nemo-
žemo, nu novosadska nam „Zastava" nešto
o tom natuca, a osiečka „Drau" zagovara
liepo, da se „srbskomu elementu" njegova
važnost u državnom interesu prizna. O hr-
vatskom narodu, o njegovom pravu na Bo-
snu i Hercegovinu, osiečki list, za kog već
u saboru spomenuto, da je praesidium et
dulce decus bana grofa Pejačevića, niti rieči
spominje.
Da li državni interesi traže priznanje va-
žnosti „srbskomu elementu" u Bosnoj i Her-
cegovini, iz onoga što prije spomenusmo,
lasno se uvjeriti. Dobro je pako i to znati,
da se i u Hrvatskoj pojavio glas, koji tu
„važnost zagovara." S. H.
IiO scisma Oieco-Seiviaiio
iu Dalmazia.
(v. br. 45).
1 martiri Cattarensi. 11 vescovo di Zenta.
Intrighi, violenze e progresso delto scisma
in Dalmazia, particolarmente nel territorio
di Cattaro.
Nel territorio delle Bocche di Cattaro, dove
al dl d' oggi prepotente signoreggia lo sci-
sma, governato spiritualmente una volta da
tre vescovati latini (Risano, Cattaro e Bu-
dna) tutti e tre di antichissima origine, tanto
prima che dopo la venuta dei Croati e dei
Serbi nell' Illirio, come in tutto il resto della
Dalmazia, altro rito non vi dominava che il
latino. Come fu detto, ed or giova ripetere,
il Serbismo vorrebbe provare invece che in
antico una parte dei detto territorio venisse
governata dal vescovo greco orientale resi
dente a Prevlaka nella chiesa di S. Michele,
e P altra da quello residente a Stagno nella
penisola di Sabbioncello. Secondo i Serbi
il fanatismo latino e la tirannide dei governo
di Venezia sarebbero stata la causa della
scomparsa dei vescovo di Prevlaka, e di
tutte le sventure che la chiesa orientale nelle
Bocche di Cattaro ebbe a soffrire nel secolo
XVI e nel susseguente; cosi pure ali' intol-
leranza della repubblica di Ragusa dovrebbe
ascriversi la scomparsa della religione orto-
dossa dalla penisola di Sabbioncello.
Eppure... la chiesa orientale nelle Bocche
di Cattaro, come in tutta la Dalmazia, co-
mincio a dar sentore di sfe, e a farsi forte
appunto nell' epoca in cui il Serbismo vor-
rebbe fosse stata minata la di lei esistenza,
e ci6 coi mezzi dei quali or si far& cenno.
Di quanto poi riguarda 1' esistenza dei rito
orientale a Ragusa e dei vescovo ortodosso
a Stagno mi occupero in seguito : or ripor-
tero i fatti che andavano succedendosi nel
resto della Dalmazia e particolarmente nelle
Bocche di Cattaro, per conchiudere infine
che V esistenza, U progresso e lo stato attuale
della chiesa orientale or tramutatasi in Ser-
viana, in Dalmazia; son frutti di turpi vio-
lenze e di raggiri alla biznntina operati dal
suo elero ribelle, che obbligarono come fu
detto i prelati latini e il govorno veneto a
reagire.
Le prime violenze dello scisma e dell' e-
resia nelle Bocche di Cattaro si vogliono o-
perate appunto nell' epoca in cui queste cad-
dero sotto la protezione dei principi Slavo-
Serbi. Questi, a dir il vero, ondeggiando
talvolta tra il cattolicismo, lo scisma e il
patarenismo, che ali' epoca loro dividevano
la popolazione della Bosnia, Erzegovina e
Zenta, inchinavansi piii o meno a quel par-
tito religioso che vedeano piu utile alle lor
viste politiche. Consultando la storia, a mala
pona si pao scorgere qual religione real-
mente avesser professata; dappoichč alcuni
di loro or proteggevano gli scismatici e i
Patareni, ora si umiliavano al Papa e scri-
veangli lettere d' ossequio e di piu illimitata
devozione, per cui ottenevano da questo ri-
sposte riboccanti di paterna sollecitudine, e
di encomj; f'acevano donativi, impartivano
privilegj alle chiese cattoliche, erigevano mo-
nasteri e altari talchč alcuni si meritarono
1' onore di santi.
Come la chiesa greco-slava, cosi la latina,
tengono e venerano per santi: S. Simeone
Nemagna da re fattosi monaco nel 1195, e
morto il 1205, Stefano il primo incoro-
nato, primogenito dei detto, morto nel 1228,
S. Saba (detto Rotsko) fratello minore dei
primo incoronato, S. Stefano Dačanski figlio
di Stefano Uroš Milutin morto nel 1337.
Anche Stefano despota di Servia figlio di
Lazzaro Grabljanović e di Angelina, morto
nel 1427 fu principe cattolico e pio, edilui
la chiesa greca fa menzione il 9 ottobre.
Infine in S. Viadimiro re di Dalmazia, di
Zenta, Zahulmia e Tribunia, morto per o-
pera di Vladislao principe bulgaro, il dl 22
maggio 1015, e l' una e 1' altra chiesa ve-
nerano un santo e un martire. ')
Ci6 non porta per?) che tra i principi
slavo-serbi, che tennero sotto la propria pro-
tezione una parte della Dalmazia, non vi
siano stati degli aderenti allo scisma e al-
l'eresia; pero questi principi non hanno re
cato alcuna ingiuria o molestia ai vescovi
Cattarensi, che dovettero tra i primi sottostare
alla lor protezione 2). Delle prime violenze
ušate verso i cattolici nelle Bocche di Cat-
taro nel secolo XII.0 si vorrebbe da qual-
cuno accagionare Stefano Nemagna I.°, figlio
di quel Dessa che fu capostipite dei Nema-
nidi, come fautore dello scisma, e indi della
morte violenta dei tre santi fratelli Pietro
Andrea e Lorenzo, nativi di Zagnira nella
penisola di Lustiza, avvenuta, come vuolsi
da taluno, li 6 luglio 1169 3). Mi permetter6
d' osservare, che se gli storici son concordi
in quanto al modo e causa dei loro marti-
rio, non lo sono quanto ali' epoca in cui fu-
rono martorizzati: dacchč dovrebbe ancora
restar sospeso il giudizio se al tempo di
Nemagna I.° il martirio dei detti sia avve-
nuto, e se il malvolere di costui verso i cat-
tolici lo avesse causato.
Melezio (malus poeta, sed bonus historicus
et chronographus) riporta la traslazione delle
reliquie dei predetti martiri, da Cattaro a
Ragusa, ali' anno 1026, quando reggeva la
Diocesi di Ragusa Vitale II, che alcuni con-
fondono col I.°; quindi secondo Melezio il
martirio dei santi non poteva avvenire nel
1169 ali'epoca dei mentovato Nemagna I.
Secondo Sebastiano Dolci, Malezio sarebbe
vissuto nel secolo XII, 1'autorita sua quindi
in proposito stimerei per la piu valevole. 4)
Razzi riporta il martirio al 1240, e Andrea
Zmajević nei suoi annali, ali' anno 1249 5).
Francesco Appendini descrivendo le vittorie
riportate dai Ragusei 1'anno 1185 sull' oste
di Mir osla vo fratello minore di Nemagna I,
PODLISTAK.
Razgovor u gostionici.
Slobodnjak: Vidite vi seljani konservativci
vaše mile zastupnike, krasno su opremili
na Reichsrathu, eto nam novi porezi na ka-
menoulje i na kavu ina hranu (žita), neka!
tomu ste sami krivi, htjeli ste konservativce
birati, dobro vam stoji!
Seljanin: Imamo doista se što tužiti na
ove poreze; dali zastupnici, ne naši, no li-
beralski su tomu krivi, koji su tolike godine
upravljali ekonomijom, i toli vriedno drža-
vom gospodarili, da su strašne ostavili du-
gove, a sad se na ove moraju ogromne ka-
mate plaćat. — Na koga bismo se imali
tužit i krivnju bacati, jal na poštene kon-
servativce koji interese plaćaju, il na libe-
ralce, koji nas u tolike nepodnosive dugo-
ve uvališe?
Evo vidimo sad kako si naši zastupnici
konservativci glavu taru: odkle novce izbiti
da plate tolike interese za one goleme svote
straćene ni amo ni tamo od rasipnih libe-
ralaca ! koji još hoće da bez obraza u Reich-
srathu sjede, zanovetaju i bezočno protuslove!
Trgovac: Državljanski dugovi već su uči-
njeni, država se zadužila, nije kud ni kamo,
dugovi se moraju plaćati, novaca treba naći,
inače bi država propala. Ali se pita: odkle?
Hoće li se opet zadužiti? hoće li se opet
zemlje i zemljišta još većim obteretiti na-
metom? hoće li se kućarina još veće po-
visit? to je nemoguće za seljane, i gradjane,
dakle neostaje no da se porez udari na onu i
stvar, odkle svakome štogod, a nikome se
teško breme ne nanaša.
Obrtnik: Ja cienim, da posve malo oli
ništa može kamiulje podražiti. S početka
veletržci i spekulanti znam da će svoje lu-
kave pandže umetnut i činit poskupit, mi-
slim ipak, da to može za kratko trajat, naj-
dalje za godinu, potle neće ni novčića biti
skuplje nego sada; tolika su se već s ka
miuljem vrela otvorila, reć bi da su velika
jezera.
VaroŠki prodavalac: Bursijanske čifute,
kršćene i nekršćene treba porezom dobro
postrići, oni imaju pune tobolce, oni mogu
i moraju plaćati!
Židov: 0 bedni evreji, svudi si ganjaju!
i mi sma austriški podanjki i nemečki co-
veči, no to i mi vozželat žiti1)! (0 biedni
Židovi, svuda se proganjaju! te i mi smo
austrijanski podanici i njemački ljudi, i mi
želimo živjet!).
Težak koji ga razumio; Da možete živjeti,
ali imate i radit, a ne vavjek tržarit, ljude
hiniti, zube jim primazivat: kad vas jetko
vidio zemlju težati, plužiti itd. ? jeli gdje
koja licitacija od kupovine ol prodaje makar
Veggasi l' interessantissima opera: Annus ec-
clesiaslicus Greco-Slavicus dei P. Giovanni Mar-
tinov. Brusselles 1867.
2) Farlati — Goleti: T. VI. pag. 434.
3) Mernorie
Gelfcić.
4) V. Farlati
r°) V. Farlati
storiche <li Cattaro, di Giuseppe
— Goleti T. VI. pag. 430.
- Coleti T. VI. pag. 47, 430, 431.
') Poznat jim je po govoru,
skitaju za zlatom.
da se po svud
i od stare robušine, eto tu bez dvojbe naći
ćeš čifuta; jeli gdje u mjestu kuća gori, kad
treba ruku dati, vatru gasit, vodu nosit, tad
bježe! — Zidi, najskoli bursijanski u Beču
obilatuju zlatnim kesam, dakle i njima valja
izmjeriti haljine zlatne i svilene, nek plaćaju
i oni primjerni porez!
Inostranac: Cuo sam na svoje uši, da
mnogi veleposjednici, imajuć na godinu čista
dohodka i do preko 200.000 for., po libe-
ralskom zakonu samo 4000 fr. plaćaju po-
reza; a tvornik, uz koga toliki sviet žive,
od 10.000 fr. čista godiš, dohodka takodjer
plaća 4000 fr.; s ovakim nečistim zakonom
ća! treba ga promienit! — tu se zborilo i
o sijasetu finacijera, činovnika i njihovih
dieta i o nepotrebitih politič. komesara....,
te da nebi do nužde došlo za tolike ine po-
reze razbijati glave ; pače zaštedjenom svo-
tom država da bi se mogla u brzo okrpati
čestito, i čistu novu haljinu na se vrći.
Gradjanin: Ja cienim, da bi se imao u-
dariti porez na kućnu gizdu (luksus), ovi
bismo mi najmanje oćutili ; mi bo nećemo
dignut glave, ni dobrog stanja vidjet, dokle
god neodbacimo luks i ne uvedemo opet
starinsku ekonomiju u naše kuće; tada ja-
mačno neće biti glada ni golotinje, i bit će
dinara!
Gostenica : Sve se to netiče mene toliko,
što namet na kavu, tomu sam protivna: tu
bismo mi žene uprav imale koju protiv reći.
Salkavac: Evi kavopilice, možete se po-
služit samim mliekom, neće vam toli u glavu
udarat, nećete se munjivat, a menije draža
i zdravija čaša vina no najbolja kava.
Gostenica: Dk, znam, jeduu kupicu vina,
pak zatim kavu, tako mužke glave običaju.
Ti 'govac: Porez na kavu jest i meni ne-
povoljan; nu ja cienim, da u obće neće biti
tegotan. Sasviem time, kako rekosmo, u
dugove smo upali krivnjom liberalaca, do-
biti se plaćati moraju, država dosta novaca
neima, dakle ovi porezni nadometci su neu-
klonivi i nuždni; ipak jednu pametnu valja
da si sad uvrtite u glavu, dosta ste žalost-
nim iskustvom izučeni: „Odsle nebirajte
već liberalce ! neznaju bo ino nego zaduži-
vat se a drugim ostaviti da plaćaju".
Trgovac: Još i ovu! ja velim, da nova
daća na kukuruz i žito neće obteretiti Dal-
maciju, samo neka s mora ovu hranu i bra-
sno_ uvaža iz Rieke, a Ugarska iz svoje ko-
risti neka sniži tarifu prevoza na željeznici,
tad troški dostave hrane bili bi jednaki tro-
škim od Levanta, tad Dalmaciji dobit osje-
gurana.
I grol Lav Thun dne 20 pr. svibn. u go-
spodskoj kući, predloži resoluciju na mini-
starstvo, koja bje primljena od svih oln
dvojice. To je: da bi izvoljela visoka vlada
u zakonitom sporazumku s ugarskom vladom
oprostiti od carine, kako već Predaralsku
(Voralberg) privremenom naredbom i puk
inih područja (Dalmacije, Trsta, Gorice,
Istre i Tirola).
mi mislimo đa izvan tog urednika neće
^•brff druge duše, koja bi pristala uz
nazore razvijene od d r Montia u nje-
govoj knjižici: „Zašto sam istupio".
Ne da bi išta štetno djelovati mogla
u narodu, nego da pokažemo protuslo-
vje pisca i netemeljito njegovo razlo-
ženje, bavili smo se tim predmetom,
koji doista neodgovara muževnoj odluci
tog inače štovanog odaslanika. Ali kad
si je sam napisao takovu oporuku, mi
nećemo dizati mrtačku ploču koja ga
pokriva, ali iskreno žalimo njegov pre-
rani gubitak. X.
Barun Jovanović dao obznanu stano-
vnicim doljnih i gornjih Krivošija, dolj-
nih i gornjih Ledenica, Ubala, gor-
njeg i doljnjeg Orahovca i gornjih Po-
bora, koji su pobjegli nakon odpora
proti vlasti i nakon počinjenih nedjela;
i pozivlje ih da se kroz 14 dana po-
vrate i podvrgnu kaznenim posljedicam
i gradjanskim dužnostima.
Dnevne viesti.
Kallay putuje. Po viestima, koje pri-
ma iz Beča pražka Politik, zajednički
j^opeČitelj financija i glava bosanske
uprave proputovati će kroz dojdući
mjesec Bosnu i Hercegovinu Gr. Kal-
lay mlad je Čovjek, podpuno vješt
hrvatskome jeziku, te pozna s bližega
Bosnu i Hercegovinu, koje je nazad
nekoliko godina obašo. Ulivat se je
da će g. Kallav-u, koji, kako kažu, ima
dobrih namjera, poći za rukom odkriti
i izviđati rane koje tište bosansko-
hercegovačku upravu i koje su Lapenne
i Krausi vješto sakrili.
Srbska skupština nastavila je u pro-
šla subotu svoje sjednice. Javismo kako
su svi opozicionalci bili opet izabrani.
Većiui nije po tom ostajalo nego ili
ne viećat ili opet odalečit opozicionalce
iz sabora. Prihvatila je ovu zadnju
mjeru i uništila po drugi put sve'iz-
bore, a na mjesto đa se razpišu izrfori
po treći put, u dogovoru s vladom
priznala je kao zastupnike 31 od onih
kandidata vladinovaca, što su u izborim
ostali bili u znatnijoj manjini napram
opozicionalcim.
Pozor prima iz Priedora u Bosni,
21 tek.: Jučer dva sata noći buknu
ovdje požar u turskom hanu. Za dva
sata bijaše bogata prijedorska čaršija ga-
rište. Izgorjelo 119 kuća, 56 magaza,
183 dućana, 17 staja, pravoslavna crkva,
škola. Bez krova 439 obitelji, 675
duša. Ljudska žrtva jedna nemoćna
starica. Užas neopisiv, šteta nepro-
cienjiva, bieda velika. Jučer u Banjoj-
luci sabrana hiljada forinti. U turskoj
četvrti niti jedna kuća izgorila.
Novačenje u Bosni i Hercegovini pro-
vadja se u najboljem redu; na mnogim
mjestima prikažuju se mnogobrojni
dobrovoljci, izmed kojih ima i liep broj
hrvata muhamedanske vjere. U samom
Mostaru izmed 14 dobrovoljaca prika-
zalo se sedam muhamedanaca. Glede
odnošaja u zaposjednutim zemljama,
,,P. Corr." veli da su se u mnogočem
poboljšali, a tomu je dakazom povra-
tak bjegunaca i prošnja za slobodni
povratak onih osoba, koje u svoje vrie-
me ili svojevoljno ili prisiljene usko-
čiše u ustaško kolo. Prošlih dana je-
dno 28 Gačana oclazvaše se pozivu i
povrativši se k svojim kućama preda-
doše dotičnoj vlasti oko 800 pušaka.
Kako je sada, uhvat se je da će do
malo nestati svakog odpora i da će
biti prisiljeni i pojedini ustaše ba-
citi oružje i pokoriti se zakonitim vla-
stima.
Na mjesto prvoga odsječnoga pred-
stojnika u ministarstvu vanjskih posala,
mjesto izpražnjeno imenovanjem Kal-
laya za zajedničkoga ministra financa,
promaknut je odsječni predstojnik grof
Hoyos. U isto vrieme imenovan je za-
stupnik na ugarskom saboru Szogyenyi-
Marich odsječnim predstojnikom u mi-
nistarstvu vanjskih posala. Szogyenyi-
Marich imati će, kako javlja „Frdbl.",
da zastupa ministarstvo vanjskih po-
sala u ugarskom odaslanstvu.
U Signiesu u Belgiji, gdje je na 13
tek. izabran jedan katolički kandidat
za Senat, bi u užem izboru izabran
su 25 glasova većine i jedan katolički
kandidat (zove se Englebienne) za za-
stupničku kuću.
Englezki listovi priobćuju potankosti
o pokolju a Aleksandriji na 11 t. m.
Broj mrtvih Europejaca iznosi po sa-
danjem računu 115. Koliko je urodje-
nika ubito, to se još nezna.
izvjestitelj „Daily Telegrapha" ja-
vlja: očevidac izviešćuje grozne stvari
0 doživjelim prizorim. On kaže, đa
su glave Europejaca u mnogo slučaja
bile tako smrvljene, da su izgledale
kao kaša, dočim su druge žrtve bile
podvrgnute izgredim, kojih pero nemože
opisati. Tjelesa umorenih bijahu sva-
gdje opljačkana. Dućani bili su tako-
đjer opljačkani. Jedan drugi motrioc
bijaše očevidac umorstva triju Euro-
pejaca na Granđe Place. Njihovim gla-
vatu udaralo se je o pločnik, dok nisu
umrli, a onda im bijaše oteto odjelo.
Taj svjedok tvrdi, da je vidio, kako
urodjenici u službenoj odjeći (zeleno)
Arape potiču na brutalna djela. Ve-
ćina smrtonosnih rana Čini se, da je
zadala kijačam i buzdovanim.
„Daily Newsua brzoj avljajn: U je-
dnoj samoj bolnici ima 43 mrtva Eu-
ropejca. Neki su sasvim razkomadaui
1 smrvljeni u kašu (mangled and bea-
ten to a pulp.) Medju tim su četverica
(jedan liečnik i tri momka) s oklopnog
broda „Superb", a dvojica s „Helikona",
pa jedan njemački trgovački pomoćnik,
imenom Biedermann, tri Talijana: pro-
fesor Gimelli, izdavatelj „Trombette",
mladi Cattani, sin poznatog bankira iz
Kaira, i Rossi, odvjetnik iz Kaira. Me-
dju ranjenim nalaze se uz četiri kon-
sula još i talijanski pođkonsul, liečnik
broda „Monarch", lord Beresford od
broda „Kondor" i kapetan Blomfield.
Dopisnik „Timesa" javlja slieđeće
rieči kheđiva: „Ja nemogu izraziti sra-
mote, koju osjećam. Da mi nije do
moje supruge i obitelji, ja bih se
ubio."
„Pester Lloydu javljaju, da su iz
Petrograda pitali bečki kabinet, bi li
mjesto Oubrilla, o kojem se veli, da
će ići u Carigrad zamienit, Novikova,
sadašnjeg poklisara u Londonu, knez
Lobmanov bio ugodan kao poklisar
ruski u Beču. Iz Beča da su na to
odgovorili, da bi.
Po brzojavci iz Aleksanđrije od 21
tek,, novo podpuno misirsko ministar-
stvo ovako je sastavljeno: Ragib pred-
sjednik i ministar za inozemstvo, Ah-
med Rašid za domaće posle, Arabi za
rat, Ibrahim za pravdu, Malimud Fa-
laki za javne radnje, Sulemau paša
Iieri za vakufe.
Kakve su sada lirivo^ije?
Primamo iz Crkvica, 18 lipnja:
Ovih dana uhitili priliku, da razgledam
kršne Krivošije. Bijah u svim poglavitijim
mjestima. Krivošijanca danas u ovoj oko-
lici nenadješ. Stanovnici Krivošija sada su
ti vojnici, te Krivošije sigurno od davna
nijesu imale toli uglednih stanovnika, kako
danas. Glazba 14. regimenta u Crkvicam
svaki dan odjekuje po oniem brdima i do-
linama, te razblažuje srce putnika. Kad ju
iz daleka slušaš, misliš da ti predleži koji
veliki grad; a kad dodješ u Crkvice, opaziš
jedino veliki logor mnogobrojne vojne, ša
tore, drvene barake i granate sjenice.
Kad sam već ovdje, ako mislite, da će
častne čitaoce ovi redci zanimati, a Vi jih
priobćite.
U Crkvice vodi iz Risna, tog ustanačkog
gniezda, star nu dobar put. Nad Kišnom diže
se već na Grebenu liepa tvrdjica, netom
podignuta. Dalje dodje se u slavni Knezlac.
Ovdje jedino naidjoh na neporušene kolibe,
koje su stranom puste, stranom napunjene
vojnicim i žandarima. Knezlačka okolica
dosta je liepa i zelena. Mlada, prem malena
šumica, koja se proteže put Crkvica, čini
okolicu dosta ugodnom. Ona dva duba, pod
kojima je Rodić knezlački mir utanačio, dao
je gjenero Winterhalter posjeći, u znak da
je i mir prekinut.
Crkvice je obronak krasna položaja, bez
kuća. Ima samo tri kuće, od kojih jedna
već od prije. Okolica Crkvica, kad ju prvi
put vidiš, moraš priznati da je divna. I svi
častnici to potvrdjuju. Sa dva visoka briega
prekrasni je pogled s jedne strane put Ko-
tora, a s druge put Dragalja i Crnegore.
Wildromantisch, kaže njemački svaki častnik,
koji se prvi put ovamo popne. Pod briegom
Orijenom kraj Crkvica liepa je dolina, na-
zvana Jelovdol, gdje su ustaše napali na
Jlemance kod vode, te jih nekoliko i ubili.
Voda gustierne puno nevriedi. Okolica cr-
kvička mogla bi uz srednju marljivost hra-
niti i uzdržavati liepih obitelji. Zemlja, ko
posvud u krivošijskijem dolinam, bujna,
crna ko tinta.
U Crkvicam vidjeh, što moradoše, a što
moraju i sad trpiti vojnici. Jedne noći bijah
ondje ; kiša lieva ko iz kabla. Ja u baraci
razapeli nad krevet kišobran, da si barem
odielo sačuvam od vlage. Izadjoh iz barake,
lieva, bljeska, grmi; još vidjaš svjetionike
straža i šapat vojnika. Neumijem to roman-
tički opisivati, ali skoro me popala groza.
Grom se spustio u stražu na Velom vrhu i
na Orahovcu u vojnike Weberovce, gdje je
čini mi se četrnaestoricu bio grozno nagrdio,
i na Alemance od kojih nekoliko ranio, a
dva ubio.
Iz Crkvica vodi krasan put, k6 da ideš
sred parka, u Han. Liepa, šteta da nije
veća, šuma. Bukve, da si jih godine strigo
i uredjivao, nebi ti ljepše izrasle. Tu se
popeli na Zagvozdak (Jankov mir). Ove
romantičnosti na daleko nenadješ, koju ti
uživa oko na Zagvozdaku. S jedne strane
liepa krasnim dubravam pokrivena okolica
put Crkvica, Kabla, Orjena i Pazue, a s druge
liepo dragaljsko polje, Grahovo sa svojom
poljanom i crnogorske brdine. U dolini med
Zagvozdkom i Crkvicam leže te prave Kri-
vošije gornje. Kuće porušene, crkva stoji.
Ova dolina jako mi se dopala, i plodna je.
Dragaljsko polje, kako mi rekoše genisti,
ima do 7000 koraka duljine, i kojih 2500
širine. U sred polja je crkva, a tvrdja,
škola i kuće sve porušeno. U dragaljsko
polje nesmje se bez dobre pratnje poći. Ja
sam išao sa dva eastnika do Hana, dalje mi
nesvjetovaše da idem. I Han je sav porušen.
Ova bi okolica mogla uzdržavati hiljade
ljudi uz onu pašu, koju može ovdje, kao i
po cielim Krivošijam uživati stoka.
U Ublim već nadje se ljudi. IJbli leže u
kotlini, a imadu isto krasnu poljanu.
Iz Risna vodi i drugi put u Ledenice,
Grkovae, Markovdol, Lupoglav pa opet u
Dragalj. Na brdu nad porušenim Ledenicam
podignuta je već tvrdjava. I Ledenička oko-
lica liepa je. Dvie crkve ostadoše neporušene.
U Grkovcu isto vidiš vojničkih šatora i ba-
raka, i dosta liepe komade zemljišta put
Markovdola i dalje.
Iz Perasta vodi nov, netom načinjen put
na Vranovo brdo, a odavle s jedne strane
na Ubalac, a s druge na Stepen. U Stepenu
sprovedoh prvu noć na Krivošijam u jednoj —
štali. Iz Stepena još se dodje u Gornji Ora-
hovac, pa onda dole do dolnjeg Orahovca,
već u Boki. Crkve svuda ostale. Okolica
ovdje ima štogodj polja, ali drugo je više
manje krš. Veljeselo, kao i sve drugo je
porušeno. U Kamenu i Mokrinju nalazi se
takodjer čeljadi.
Ovo Vam je kratki opis Krivošija. Vojnici
su u ovo kratko vrieme silu toga načinila
Liepe pram onim okolnostim puteve sgo-
toviše u taj čas. Sad se grade liepe, ve-
like gustierne. Projektirano je već i izravnano
zemljište za tvrdjice, koje se imadu graditi
još na dva briega kraj Crkvica,^ dvie na
Velom vrhu, dvie na Grkovcu, čini mi se
na Pazui, Zagvozdaku i bit će još drugdje.
Ovih dana bijaše i katoličko-crkovnih
služba u Krivošijam ; dva vojnička kapelana,
Bendeković i Rihtarić obavljala su vojnicim
svetu izpovjed. Vojnici se rado izpoviedali.
Tko zna, kad je bila ovdje katolička služba
božja? čuo si iz mnogih usta pitati. Naro-
čito u Hanu se liepo proslavila osmina svet-
kovine presv. Tiela Isusova. Na misu saku-
pilo se sve vojničtvo iz okolice. Neznasmo,
govorahu, niti za Uskrs, niti za Duhove,
neka nam je barem ovi dan svetac. U to
ime pucalo se iz mužara. Služba božja
obavljala se i po liepom vremenu i po kiši
pod vedrim i naoblačenim nebom. Dok je
liepo vrieme, još se kako tako stoji gore;
jaoh kad kiši!
* .^^fl^La-—-—-
MJO scisma Gtreco-Serviano
iia Dal mazi a.
(v. br. 47).
Nel Montenero al tempo di S. Saba, il
Patarenismo si era radicato. S. Saba fon-
dando ivi un vescovato di rito orientale,
poiche questo rito vi dominava nell' Erze-
govina e nella Zenta, deve aver avuto di
mira il ristabilimento della Religione catto-
lica, e 1' annientamento dell' eresia patarena.
II Gesuita P. Giovanni Martinov, nella sua
opera piu volte citata, colla scorta d' un
grande numero di documenti, e avendo sot
t' occhio il testo genuino della Vita di Saba
scritta da Dominciano ritrovata nella Im-
periale Biblioteca di Vienna, che egli chiama
Opus apprime catholicum, scrisse una breve
agiogrctfia del Santo, accentuando nella stessa
come desso avesse dato ordini espressi ai
vescovi da lui istituiti, che ognun di loro
dovesse tene rsi alla vera cattolica fede inse-
gnata dagli apostoli e da i dottori della
Chiesa '). Quindi si deve osservare, come i
Serbi, appellandosi anche alle istituzioni di
S. Saba, si danno colla zappa sui piedi:
poiche S. Saba sebben fosse di nazione Serbo
e professasse il rito greco, era perč> di Re-
ligione cattolico e strettamente unito al Ro-
mano Pontefice: come si disse, la Chiesa
latina lo venera per Santo.
Fatta questa necessaria digressione, or
s' ha da andare in traccia della Chiesa o-
rientale in Dalmazia e particolarmente nelle
Bocche di Cattaro, in tempi piu vicini ai
nostri; giacchč 1' antichitk ce la potrebbe
rivelare ristretta soltanto in qualche raro
raonastero Basiliano quivi esistente; essendo
vero, come confessa lo stesso articolista G.
P. che la maggior parte dei monasteri Ba-
siliani (ed ora ve ne sono otto) nelle Bocche
di Cattaro, furono fabbricati e ristaurati al
tempo della repubblica di Venezia.
Nel secolo XV., mentre governava ladio-
ceai di Cattaro il vescovo Contareno Marino
(1429 1451) poehi anni dopo la dedizione
dei Cattarini alla repubblica di Venezia
(1420); i Cattarini ferrni sempre nella fede
dei proprj padri, aveano incominciato a lot-
tare contro lo scisma serviano che nel loro
territorio si diffondeva. Parecchie famiglie
scismatiche dell' Erzegovina e del Montenero,
spinte dal bisogno e dal desiderio di miglior
sorte eransi stabilite nei contorni di Cattaro,
e alcuni preti e calogeri serviani calati da-
gli stessi paesi andavano seminando lo sci-
sma, e impossessandosi coll'arte, che sem-
pre fu loro propria, delle chiese e cappelle
cattoliclie -). I Cattarini percio, non senza
qualche effetto si eran rivolti al sonato di
Venezia, chiedendo contro gli scismatici e-
nergici provvedimenti. Tuttavia lo scisma
serpeggiava; ma al successore del Contarini,
Bernardo II.o, riusci di purgare dal contagio
') V. Martinov pag. 43-44. Martinov il testo
di Živković štampalo a Vienna nel 1794 lo giu-
dica adulterato, ab acatholicis interpolis purus
non est. V. pag. 15. A questo testo, e non gi&
ali' originale si attennero alcuni moderni biografi
del Santo.
V. Farlati-Goleti T. VI. pag. 465.
Ma lo zelo dei Ragusei per la religione
cattolica non si limitava soltanto alia difesa
delia stessa; la repubblica avea somma cura
di estendere il cattolicismo anche oltre i
confini del suo stato'. a Ragusa la propa-
ganda religiosa era sempre in pieno vigore.
Devo pur ricordare, quanto altri gia scrisse,
come nelle provincie di Bosnia, Bulgaria,
Servia, Hercegovina, particolarmente quando
queste caddero sotto il potere dei Turchi, i
Ragusei raantenessero proprie colonie, le
quali aveano chiesa e saeerdoti non solo
per uso proprio ma anche per quello degli
stranieri. Mercé la protezione della repub
blica in Costantinopoli, Belgrado, Ruscuk,
Silistria, Provato, Adrianopoli, Sofía, Skopia,
Novipazar, i cattolici venivano meglio trat-
tati e liberi viveano da estorsioni che, con
privilegio della Porta ottomana, facean ivi
i vescovi scismatici 1).
Ai Ragusei si deve saper grado se nella
confinaría Herzegovina, appunto nell' antichis-
sima diócesi Tribuniense anche al di d' oggi
vi esista una fiorente comunitá cattolica.
Quando i veacovi di Trebigne fin dal secolo
XIV. furono obbligati da prineipi scismatici
di abbandonare la propria sede, la repub-
blica li accolse, li doto, e li insigni di nuovo
titolo. Quei vescovi poterono indi ottenere
dal Gran Sultano il fórmale permesso di
visitare di tempo in tempo il proprio gregge,
e si ebbero cosí il mérito d' aver sostenuto
nella vera fede le popolazioni pericolanti
tra lo scisma e il maomettanismo, e di a-
ver in pari tempo convertito non pochi al-
r unit& della chiesa cattolica. Che piü ? L'anno
1592 a Ragusa si fa ancor piü viva la pro-
paganda cattolica. Parecchi saeerdoti del-
1' uno e dell' altro clero dell' allora arcidio-
cesi di Ragusa e della diócesi di Cattaro,
piem di caritk e dello spirito di Dio, si re-
cavano nei paesi turchi per ivi propagare
e sostenere la vera fede. Papa Clemente
VIII. mandó loro lettere di benedizione ed
incoraggiamento, raccomandando i' opra di
questi nuovi apostoli slavi a vescovi e pre-
lati, e arricchendo e le lor persone e le lor
predicazioni di spirituali grazie e conforti, ")
Chi anche nei di che corrono visita Ragusa,
é obbligato a confessare che nei suoi citta-
dini il sentí mentó religioso ha sempre pre
valso su tutti gli altri: son cosi numerosi e
belli i monumenti della loro pieta e reli-
gione. Gli ordini religiosi di s. Benedetto,
di s. Francesco, di s. Domenico, poi di s.
Ignazio, fin dalla lor origine ebbero nello
stato raguseo splendidi conventi e tempj.
Con elargizioni di privati e dell' istesso go-
verno, íurono fondati ospitali, orfanotroíj,
c.ongregazioni, confraternite, talché fu ben
osservato come fin dal secolo XIV. Ragusa
') Appendim, Notizie Istorico-Critiche della
Repubblica di Ragusa P. II. L. 1 pag. 174-175.
2) Coleti pag. 257.
per opere di beneficenza, di earitk e reli- 1
gione potea star di fronte a qualsiasi altra
cittá, piü illustre. Nella stessa ammiravansi,
coiné s' ammirano tuttora, bellissime chiese
adorne di preziosissime reliquie e di quadri
dei piü celebri artefici, non v' era palazzo o
casino di patriaio che attigua non avesse
una cappella. Chi poi legge il cerimoniale
della repubblica non puó non rimaner sor-
preso della pieta e religiositk del Senato.
Benché numerosissime le feste e le pubbli
che processioni, a queste per legge interve-
niva il Rettore e il Consiglio. Le sacre fun-
zioni splendidissime ed eseguite con somrno
decoro: entusiástica la devozione di tutti i
Ragusei verso il Santo lor protettore. Lo
splendore del culto cattolico contribuiva non
poco alia conversione degli stessi scismatici.
Questi sorpresi dalla pietá dei Ragusei, dalla
predicazione dei lor saeerdoti, piü volte e
particolarmente nei tempi antichi quando
dallo scisma ancor non si focena -política,
ben volentieri si convertivano all' unitá della
tede cattolica. Se Ragusa in antico abben-
ché piccola, ma pur sempre moralmente grande,
s' acquistó giusto mérito d' esser appellata
Atene Slava; peí suo amore al cattolicismo,
con ragione ancora piü giusta avrebbe do-
vuto vantare il titolo di Roma Slava.
Ma pur Iroppo per ogni nazione, per ogni
popolo viene il tempo della prova. E per
Ragusa la prova si venne dal settentrione,
proprio giusta la scrittura: omne malum a
septentrione.
(,Sliedi.)
—"--——O c^-K^/j O -—" ^
La Dalmazia all esposizione agrícola
austro ungarica dell' anno 1882
in Trieste.
(v. br. 84, 86, 88, 90, 93, 95 i 100 g. 1882
i br, 5 t. g.)
J II prof. Cipcié a proposito di un torchio
j di ierro da olio, acquistato col concorso di
un sussidio governativo dal Comizio agrario
di Traü, in una sua relazione, pubblicaía
nell'anno 1876, sotto il titolo nLJ agricoltura
in Dalmazia e le sovvemiom dello stato",
censurando 1' attivita del suo predecessore,
P ispettore agrario Pavesch, scrisse cosí:
,,D' altronde i torchi in ferro da noi erano
ben noti, e l' averli non e cosa di prima ne-
cessitü per fiibbricare olii commestibili, del
che principalmente abbisognamo". Ora se si
considera che lo scopo a cui é destinato il
torchio da vino nella vinificazione, le parole
del prof, Cipcic dovrebbero trovare piena
applicazione al caso nostro. colla diíferenza
pero che nei caso di Traü si trattava di un
torchio tutto ferro in sostituzione del legno,
condizione indispensabile alia confeziooe di
olii commestibili, mentre qui si íratta di tor-
chi a piatto di legno, coi quali si vogliono
soBtituire quelli da noi generalmente usati a
piatto di pietra. Che se come negli olii cosi
nei vini dalla materia del piatto puó dipen-
dere la qualità del torchiato, è certo che il
legno imbevuto del vino, che vi s corre so-
pra, offre miglior agio della pietra alio svi-
luppo delle vegetazioni semplici, che comu-
nícate al vino, danno occasione a quelle fer-
mentazioni secondarie sempre fatali alla sua
serbevolezza.
Ma addentriamoci un po' nella parte eco-
nómica. Uno di questi torchi, usciti dall' of-
ficina della ferrovia, con vite di ferro, si-
stema Rauschenbach, a piatto di legno di
quercia, veniva concosso nell' a. 1881 col
ribasso del 50 °/0 sul prezzo di regia per
fiorini 150, ció che c' in«egna che il prezzo
di regia per siffatti torchi ascende niente
meno che a t. 300. L' anno successivo gli
stessi torchi venivano accordati col ribasso
del 45 °/0 sul prezzo di regia per fior. 160.
In quest' evidentemente il prezzo di regia
non ó lo stesso, esso è disceso a f. 291 circa
perché il 45 % su questa somma dà appena
f. 160.
Quest' anno poi 1883 colla stessa formola
ci vengono offerti ancora quegli stessi tor-
chi ma al ribasso del 40 °/u e per il prezzo
di f- 165, ció che accenna ad una nuovari-
duzione nei prezzo di regia, dapoichè si ot-
tengono f. 165 ribassando del 40 °/ft il ca-
pitale, non già di 300, o di 291, ma di ap-
pena f. 275.
Noi saremmo grati al compilatore di quelia
notizia, inserita nei foglio uffieiale, s'esso
volesse istruirci sulle ragioni che intíuiscono
a scemare di anno in anno il prezzo di re-
gia di quei torchi che dovrebbero pur es-
sere sempre eguali e per rispetto alla ma-
teria e per rispetto alla grandezza, chè que-
sto fenomeno non è certo la niigliore garan-
zia della loro bontà.
(Sliedi,)
Dopisi.
Rim, 20 sječnja.
(Communique lista „Osseroatore Romana" —
nC'ui ier" poznanjski i spomenica poljačkoga,
naroda — metropolita Fijalkovski — bar.
de Cetto kod sv. Olca)
Slobodnjačkom novinstvu najnoviji ugovor
izmed sv. Stolice i Rusije trn je u oku, pa
bi htjelo umanjiti mu važnost prosipljuć
svakojakih laži i kleveta; ali se istina ne-
boji svjetlosti, pa i iz te nepoštene i podle
polemike talijanskih slobodnjačkih delija
još se bolje možete uvjeriti, da sam sasviem
dobro bio obaviešten, kad sam odmah po
posjetu ruskoga ministra Giersa kod Vati-
kana, uztvrdio da se tu radilo o dogovorima,
koje od dvie godine vodi sv. Stolica sa Ru-
sijom i da će nas fakta do malo podučiti
koliko je istine u „bombastičnim" brzojav-
kama vladinovačke poslovnice Stefani; —
te kad sam odmah po Božiću uzprkos
viestima nekih talijanskih pa i slovinskih
(ruskih i poljačkih) novina, tvrdio da je
bilo pismenoga ugovora i da sv. Stolica na-
čelno nije popustila. U ostalom ovo su bile
misli svih ovdašnjih katoličkih krugova; ali
slobodnjaci aša\ neće da se dadu razlogu,
ili bolje razume da nemaju prava, ali koja
hvajda kad jiin je tako raditi da obmane
svoje čitaoce. Moj neki novinarski prijatelj,
s kojim sam se jučer razgovarao ob ovom
nepoštenom zavaravanju slobodnjačkoga no-
vinstva, odgovori: ja bih jim za porugu stavio
upit, kog je jednom sam sebi učinio Fosco-
lov Ortis: „anziehe spegnere una per una
le fiaccole che risehiarano la prospettiva
teatrale e disingannare villanamente gli spet-
tatori, non sarebbe assai meglio calar il
sipario in un subito, e lasciarli nella loro il
lusione?" Moj je prijatelj imao pravo; ali
tako mora da postupa novinstvo, koje na
laži i kleveti uzdiže svoju moć. Uz to se
eto tomu novinstvu ugasila i posljednja
zraka nhvanja, kad je Osservatore Ro-
mano od sriede donio u „naše obaviesti"
službeni communique iz Vatikana, kojeg vam
evo u prevodu: „Od neko doba neke se ta-
lijanske i iuostranske novine izrazuju o do-
govorima sklopljenim u posljednje doba iz-
med sv. Stolice i Ruske vlade, ko da bi
ovi mogli štetovati Crkvi u Poljskoj, a
naosob prosiplju sumnju kd da seje pristalo
na uvedenje ruskoga jezika u dopunitbenom
bogoslužju (culto suppletorio). Suvišno je
reći do sv. Stolica svukud štiti prave inte-
rese Crkve u medjama, koje joj dopuštaju
prerazličite okolnosti vremena i mjesta. Mi
pak možemo nadodati da u dogovorima
sklopljenim izmed sv. Stolice i Ruske vlade
ništa se nije utanačilo glede uporabljenja
ruskoga jezika u rečenom bogoslužju; te
da u ovoj stvari nema nikakove novotarije".
Izmed raznih novina, koje su se bavile ob
ovom pitanju, prva je na redu Gazzetta
d' Italia, koja je ima nekoliko dana priob-
ćila „Spomenicu poljskoga naroda" na Sv.
Stolicu, gdje tobože poljski narod daje
naputke sv. Stolici, kako joj je postupati u
dogovaranjima sa Rusijom, da zadovolji
Poljacima. Pri priobćenju te „spomenice"
slobodnjački listovi u jedan glas udarišo:
„sad ćemo vidjeti, kad se iznese na vidjelo
ugovor, dali se je sv. Stolica držala „spo-
menice" i udovoljila Poljacima. Ali za malo
jim trajalo veselje, jer o tom tobožnjem
poljačkom memorandumu evo što piše po-
znanjski 6ourrier od 11 tekuć.: Gazzetta
d1 Italia, slobodnjačko glasilo i neprijateljsko
sv. Stolici, priobćuje dokumenat nadutim
naslovom „Spomenica poljačkoga naroda",
koji uprav nije no spomenica Grofa P. Ova
i radnja nosi nadnevak 9. travnja 1881, te
j je u svoje vrieme, rek' bi, bila prodana Drža-
| vnoinu Tajništvu, a danas, uprav kad se
sklopio ugovor sa Rusijom, priobćuje se u
stupcima gorispomenutoga lista. Grof. P.
od mnogo se vremena priučio govoriti i pi-
sati proglase u ime naroda; ali svak zna
kako je tumačiti ovo utjelovljenje Poljske u
osobi častnoga utemeljitelja poljskoga mu
j zeja u llapperswylu. Sto bilo, da bilo; i
ijedan zastupnik naroda u inostranstvu od ove
vrsti, imao bi barem imati nešto obzira i
ne priobćivati svoje proglase u listovima
neprijaznim Crkvi; suviše imao bi se ču-
vati nepristojnih prietnja i dilema, koji u
peru čovjeka, koji „utjelovljuje u sebi narod
za stavno se prikazuju smiešni. G. Grof.
P. piše u „Spomenici poljačkoga naroda":
„Kad se saznadu temelji ugovora, tad ćemo
moć suditi dali se je i dokle se je Lav
generazione presente? —O qual vescovo per divozione
all' antichitá, amministrerk il Sacramento da una di
quelle patene antiche, per le quali occorreva il servizio
di ministri per portarle? — A questa ultima specie di
antichita appartiene 1; alfabeto glagolito; si lascia leg-
gere come quella patena portare; ma non se lo puó
leggere senza amminicoli, come neppur portare la pa-
tena senza assistenza; e come ia patena sacra riposa
nei sacrario, 1' allabeto glagolito passi alia biblioteca,
all' archivio, come dice la Memoria. — Ne resta per-
ció offeso il sentimento di venerazione, che gli tribu-
tano tutti gli Slavi? — Ne risulta disdoro per quelli,
che finora se ne servirono ? — Ne ridonda ingratitudine
o sconoscenza del suo mérito peí Santo suo inventore?
— E che la Memoria abbia a ragione indicato 1'ar-
chivio e la biblioteca, come posto conveniente all' al-
fabeto glagolito, dimostreró io a suo luogo piü plena-
mente, che dessa non abbia íatto, nella presunzione
che véritk cosi ovvia non avesse bisogno che di venire
accennata per essere accolta. Passiamo intanto coile
Osservazioni al secondo periodo storico dell' alfabeto
glagolito.
Nella prima divisione dei due periodi, le Osser-
vazioni incominciavano il secondo colla dispersione dei
discepoli di s. Metodio, dopo la di lui morte, quando
cacciati dalla Moravia si rifugirono in Bulgaria, in
Serbia, in Croazia (Oss. pag. o); ora invece il prin-
cipio del secondo periodo, dalla fine del secolo IX
ci trasportano al XII, limitándolo fra questo e il secolo
XVI, época del tranquillo e imperturbato godimento
el privilegio nelle provincie meridionali : Croazia,
Dalmazia ed Istria ; época del fiore, nei vero senso
della parola, dell' alfabeto glagolito in queste provincie
(Oss. pag. 7). — Qui c'è un grave anacronismo; vale
dire sono sottacciuti due secoli, che di ragione storica,
e secondo la primitiva divisione, dovevano appartenere
al secondo periodo, e nella seconda ne sono esclusi.
mentre Stava bene alie Osservazioni di sottacerli, e
per la Memoria formano un periodo apparte, senza
farne nome, menzionato ne' suoi írutti a pag. 7. Le
Osservazioni qui pare vogliano deputare quei due se-
coli al primo periodo, contro la divisione da prima
stabilita, e il tempo precedente al secolo XII sorvolano,
come oscuro e buio; per la Memoria invece, quei due
secoli sono il caposaldo, a cui è fortemente raccoman-
data, e il fondamento di bronzo su di cui poggia, e
da cui quelle cercano di allontanarla ; si vedrá tosto
con quale risultato.
A conferma del fiore dell' alfabeto glagolito le
Osservazioni accennano al grande numero di manoscritti,
rimastici dal secondo periodo, chiamano in testimo-
nianza il chiarissimo prof. Jugic nella sua opera Pri-
mjeri starohrv. jezika, II. e poi soggiungono contro
la Memoria : „Dell' essersi poi nell' época posteriore
„tanto limitata la liturgia slava, e riparata come in un
„eantuccio, non è colpevole la scrittura glagolita, o,
„come alcuni amano osservare, la diffieoltà della let-
„tura; ma secondo i dati storici indubbiamente è da
„ascriversi a circostanze esteriori, congiunte all' ignavia
„dei saeerdoti, il regresso e il poco men che completo
„esterminio della liturgia slava". (Oss. p. 7). — II passo
della Memoria (pag. 7), a cui questa confutazione si
riferisce, riguarda appunto quei due secoli dimenticati,
di cui sopra, come lo prova 1' accenno alia morte di
s. Metodio, da cui incominciano a contarsi, ed alia
persecuzione della liturgia, che in quelli infieriva. Ivi
parla della letteratura slava antica, fra quelli che ri-
masero fedeli all' alfabeto glagolito, attribuendo a questo
in ció iina qualche injluenza, mentre le Ostervazioni
vi contropongono la letteratura antica croata volgaro
fiorita dal XII secolo in poi ;e quella qualche influenza
traducono in colpa, come hanno prima chiamato cate-
górica affermazione, ció che non 6 se non un'opinione,
e che a questo passo pure si riferisce. Questi scam-
biamenti di tempi, di oggetti, di parole, non sono certo
atti a chiarire, nè con essi si puó discutere e confu-
tare lü inesattezze come le Osservazioni nell* introduzione
si propongono di fare ; donde derivino, io non voglio
investigare, ma non son certo un segno della forza
degli argomenti che si producono.
L' osservazioe che succédé alia precedente, quanto
riguarda la sua forma, ô assolutamente indiscutibile.
La Memoria a pag. 8 scriveva : „11 glagolito ancora
„vivente únicamente in Dalmazia risale tutt' al piü
„all' XI secolo. Come nella lingua latina era invalsa
„la sostituzione dei caratteri angolari o gotici alia
„scrittura rotonda o romana, cosi crcdettcro forse i sa-
eerdoti slavi di quell' época di nobiliture o rendere
„piü accetta la propria, convertendo il carattere rotondo
„di s. Cirillo in un angelare, il quale, se ha conserVato
„i segni del primitivo, ne ha ruutato il tipo e difficul-
„tata la lettura, come il carattere gotico diííiculta la
„lettura de! latino". — Le Osservazioni invece a pag. 8
Interessati pubblichiamo di buon grado
quanto segue:
Proposta Providenziale. Consta giá come
il pió sacerdote mons. Antonio Rivara, de-
cesso li 27 febbrajo 1880 in odore di san-
titá a Genova, fondó nel 1874 in quella cittá
sotto il modesto titolo di Proposta Provi-
denziale una grande Pia Opera, ia quale,
mentre riguarda la glorificazione di Maria
Vergine sotto il piü bel suo titolo di lm-
macolata Concetta, offre a quelli che vi si
aggregano un potente mezzo di eterna salute.
Si fu perció che questa Pia opera, a fronte
di varié difficoltk venne dal Sommo Ponte-
fice dell' Immacolata, 1' immortal Pió IX di
s. m., non solo approvata e benedetta, ma
da lui stesso anche iniziata colla generosa
spontanea offerta di lire 4000 in oro.
Accolta con immenso ardore in Italia que-
sta istituzione, vi contó in breve tempo ol-
tre 200.000 aggregati. Valicato poco dopo
1' Adriático, la proposta provvidenziale trovó
in Dalmazia un' entusiástica accoglienza, ed
in breve tempo si contavano a Zara varié
centinaja d' ascritti. Ben presto si estese in
quasi tutta la provincia, sicché il pió fon-
datore trovo consulto di nominare un suo
Happresentante e capo collettore, non solo
per la Dalmazia, ma per tutta ia monarchia
austro-ungarica, nella persona del commen-
datore Nicoló cav. Giuriceo, allora presidente
della societá cattolica di Zara.
Desideroso quanto mai il pió fondatore j
di vedere estesa anche in questo impero la ;
sua Proposta Provvidenziale, piü volte ec- j
citó il prelodato suo rappresentante a pro-
mulgarla e propagarla anche nelle provincie
tedesche dell' Austria, nell' Ungheria, ove la
B. Vergine é venerata qual Patrona. (¿uesio
desiderio del pió istitutore va ora realiz-
zandosi, giacché avendo il cav. Giuriceo pre-
scelto la capitale dell' impero per luogo del
suo riposo, ed avendo iin dal mese di luglio
1880 trasferito a Vienna (III. B Atn. Heu-
markt n. 9) lo stabile suo domicilio, trovasi
al caso di rendere piü fácilmente noto que
sto grande tesoro spirituale, tanto nella ca
pitale dell' impero e dintorni, che nell' Un-
gheria. Numeróse aggregazioni pote giá re-
gistrare in ambidue le parti dell' Impero.
In ció fu coadjuvato a Vienna dalla pia
sig.ra Francesca Ebner, dallo zelantissimo
di lei figlio sig. Giovanni Ebner, e dal m. r j
d.n Giovanni Benzon, ed a Schonberg dal ¡
m. r. d.n Giuseppe Oberleitner, tutto zelo
ed anima per questa santa istituzione. An-
che dall' Ungheria col mezzo del m. r. pr.
Pió Titius, ora nel convento di Pirano,
della pia signora Eiisabetta Hegedüs ved.
Varga da Endzod, del sig. Jamas J&nnos
e del m. r. cappellano d.n Alberto Oehring
ambo da Máko, comitato di Csknad, del sig.
Felice Voltolina e della pia e zelante si-
gnorina Teresa Robstein a Budapest ottenne
puré varié centinaja di aderen ti. Per tal
guisa il sig. cav. N. Giuriceo, approfittando
anche di alcune liste ottenute dai collettori
ausiliari rev.mo canonico d.n Giovanni Maz
zoleni di Sebenico, d.n Francesco Vidulin
da Pago, e sig. Tommaso Forti da Spalato
ha potuto nel decorso anno 1882, esso solo,
completare ben 16 schede da cento aggre
gati cadauna.
La Proposta Provvidenziale penetró anche
in cospicue famiglie della capitale, mentre
in ispecie la scheda n.r 130 contiene i nomi
di molte famiglie di baroni, conti e loro at-
tinenti, nonché quelli di un principe e di
una principessa.
Laonde v' ha fondamento per ritenere che
si verifichera col tempo quanto ha detto il
pió fondatore, che cioé questa pia opera si
estenderá per tutto il mondo. Oltre i vari
collettori ausiliari gia in antecedenza pub-
blicati, il rappresentante e capo collettore
per T impero-austro ungarico, ne elesse uno
a Lussinpiccolo nella persona del m. r. don
Leopoldo lvanéic, un altro a Pola nella
persona del m. r. don Giuseppe Volaric, dai
quali tutti ottenne giá diverse schede com-
plete. Durante Y anno 1882 colla coopera-
zione dei varii collettori ausiliari furono com-
plétate 34 schede da 100 individui cadauna.
Di queste, 14 schede con it. L. 1379 di oí
ferte furono dal commendatorc Nicoló Giu-
riceo spedite li 18 giugno 18¡">2, e le altre
20 schede complete con L. 2070 di rela-
tive offerte li 19 dicembre 1882 al degnis-
simo attuale direttore e collettore generale,
il m. r. d.n Giovanni Battista Dotta a
Genova.
Qui riteniamo conveniente far speciale
menzione dei collettori ausiliari: sig. Ales-
sandro Marguti di Trieste, sig. cons. Nicoló
Delié di Zara, m. r. d.n Paolo Marinkovió
di Lesina, m. r. d.n Leopoldo Ivanció di
Lussinpiccolo, m. r. d.n Giuseppe Volaric
da Verbenico di Veglia, m. r. d.n Nicoló
Cicarelli, collettore di Puéisée della Brazza
(che rimise nei primi giorni dei corr. anno
la IX scheda da esso completata), sig. Mar-
gutié; i quali si distinsero per ispeciale zelo
nel raccogliere nuovi aggregati alia Pia O-
pQra durante l'or decorso anno. Una scheda
completa fu rimessa nel 1882 anche da Se-
rajevo dal collettore ausiliario reverendissi-
mo preposito ra.s Giuseppe Bezic.
Per diffondere sempre piü questa Pia as-
8oeiazione nelle provincie tedesche e slave
verranno fra non molto stampati i relativi
statuti anche in lingua tedesca e slava, ed
in quest' ultima anche i certificad d' aggre-
gazione.
Frattanto il rappresentante e capo-collet-
tore assistito dalla zelante sua figlia Ottilia
ha il conforto d' avere in pochi anni, col-
P aiuto dei zelanti suoi collettori ausiliari,
complétate 133 schede di cento aggregati
cadauna, mentre varié altre sono bene ini-
ziate, sicché nel registro alfabético generale
che tiene sono riportati i nomi di ben 13.400
persone a questa pia opera ascritte. Dio
voglia e la sua SS.ma Madre che un' opera
cosí santa e che si e cosí bene avviata pro-
speri e si diffonda ogni di piü.
Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji"
Beč, 1 veljače. Ministarstvo je
odlučilo strogo postupati na te-
melju zakona o štampi proti fak-
cioznom novinstvu.
Berlin, 1 veljače. Botticher
danas će odputovat put Rima s
nalogom da dovede kraju ugovor
sa Svetom Stolicom. (V. današnje
Dnevne viesti. Ur.)
Beč, l veljače. Proglasuje se
odnosno na Giersov dolazak u
Beč, da je on i Kalnoky doveo
u podpim sporazum Rusiju s Au-
strijom i s Njemačkom, te da je
dvocarski savez postao trocar-
skirn. ') Ruski gabinet očitovao je
austro-ugarskom gabinetu svoju
prijaznost u riesenju visećih pi-
tanja o Kiliji i plovitbi na Du-
navu.
Pariz, 1 veljače. Kola viest
da predsjednik republike Grevy
namjerava razpustit sadašnju skup-
štinu nadom da bi novim iz-
borim mogo steć znatniju većinu.
Novo ministarstvo jos nije po-
punjeno. Listnica za ratne posle
bila je ponudjena gjeneralu Cam-
penonu ali ju ovaj odbio. Bivši
ministar-presjednik Duclerc još je
u opasnosti života.
Pariz, 1 veljače. Nastoji se
oko Ferry-a, da bi on sastavio
ministarstvo. Predvidja se da će
pristat. Dovršila je predtečna iz-
traga proti princu Jerolimu Na~
poleonu. U subotu skupština misli
izreći proti njemu obtužbu u ime
naroda. Tiskar koji je složio Napo-
leimov proglas bio je osudjen na
400 franaka globe.
Plovilba aust.-ug. brodova.
tlgir: doj. 22 sj. Spirito. Bordeaux:
doj. 23 sj. Alberto; 24Carmela; JJ. Stros
majer. Cardiff: doj. 21 Alessandra; —
odj. 20 3j. Tempo, k. Verona, Buenos Ay-
res; 22 Drina, kap. Kosovi6, St. Vincent;
Rachele, k. Smrkinid, Table Bay; 23 Ginia,
k. Campacci, Pulj; John, Margan, Trinidad
Cnxhaven: doj. 11 sj. Giorgia. East:
London: doj. 14 pr. Guglielmo D. Fal-
mouth: doj. 24 sj. Rosa; 27 Bosana. Gi-
braltar: doj. 19 sj. Milica. Hamburg:
doj. 20 sj. Solerto. Lisbona: odj, 19 sj.
') Bas kako je želio poluslužbeni, ,,Go-
los" (vidi brzojavke predjašnjega broja.
Op. Ur.)
Agar; Posid. Marsilja: odj. 24 sj. Varsak,
k. Skopinic, Solun; 26 Gloria, k. Soppa,
N. Orleans. Mesina: doj. 19 sj. Romolo;
— odj. 23 sj. Galatea, Radimiri, Catania.
Mletci: odj. 22 sj. Kobilic, k. Bogetic, j
Trst. N. Orleans: doj. 8 sj. Agostino C.
N. York: odj. 12 sj. Bakran, k. Pavletic,
Queenstown. Poulliac: doj. 24 sj. Ma-
rietta W. Queenatown : odj. 23 sj. Figlio,
k. Raicic, Swansea. Shields: doj. 11 sj.
Enrida.
Odpisi ,,K. D."
Ć. g. X. — I'ag — Vaše cienj. pismo, odu-
ševljeno onom celicnošću koje se riedko susreta
usred slabića, bit će uvaženo, kd i zaslužuje. Sto
nemogosmo već došle, nezamjerite nam. Ta znate,
kako smo mi želili, uarod je htjeo, svećenstvo je
pitalo da se ustroji kat. hrv. tiskarna i list razširi
svoja krila, ali iiepi dani još nijesu sudjeni kato-
licim i hrvatim u kat. i hrv. zemlji! Življeli dugo
i čestito !
C. g. O. B. — Spljet — Biljegovke (2420)
primismo i predati ćemo s ostalim si. Prcdsj. Kat.
Dr. Ovih smo dana imali utjehu moć predat ka-
kvih 100.000. Dakako, tu je najmanji dio naš,
a najveći onih plemenitih duša koje i u tom su-
stopice prate svoju šestogodišnju borilicu, kojoj
uikad odmora ni od domaćih ni od inostranih, al
nikad, ako Bog da i sreća junačka, ni izdaje. Bez
hira i mjerodavnih namjera, cisto i bistro s Bogom
i hrvatskim narodom sveđj u dobru napried !
Č. g. 0. Stj. — Spljet — I ovo : Govorite
da je ,,začudno kako vi. neće da vidi i spoznade
svoje prave prijatelje i svoje najkivnije dušinane
im u svemu ugadja a nama katolieim neda
živjeli ni našim trudim". Ne čudite se dan danas
,,P argent fait la guerre" reko bi Francez a tali
janac bi mu odvratio ,,chi ga santi magna buzzo-
lai". Naš narod i naše svećenstvo nema ni toga
ni ovoga : stoljetni je patnik, naslanja se samo na
vjeru i svoju pravicu, s toga odasvud vukovi ; al
svaka sila za vremena : nijedno stablo ne raste do
nebesa, pa makar se prodevetilo.
Ć. g. — r. — pokrajina — Dragovoljno, al nek
neprenagli. Govorio je pjesnik: versate diu quid
ferre valeant humeri. A nek pamti i onu: eh i
va piano, va sano e va lontano, inače slomi
se vrat, A tad kuku lele! Preporučite dakle dane
zahtieva ono što i Bog nepita: impossihilia.
Ć. g. „Zanovetalo" — Tandem\ Nego preveć
je ujedanput: ide preko vrha. Unapried, molimo i
za formalnije upite. Življeli !
C. g. X. — Nova York — I Vi nas se sie-
eate? Evala! Vrlo nam je ugodno gdje izabraste
crkveni predmet, jer o politici se i tako dosta,
ako ne i preveć, govori i piše. Tiskat ćemo što
prije. Žalimo samo što radje nepišete svojim ma-
terinskim jezikom. Znamo da je težko onomu, koji
i u normalkam trebalo da tepsi talijanski, ali
udri danas udri sutra uspjeli biste. Nastojte. Svaka
Vas sreća pratila po tom 'dalekom svietu!
SI. „La Lectura Catolica" — Madrid — Hvala
Vam! ali daleko smo. Ko katolici rodjena smo
braća al po narodu dieli nas, kako znate, prevelika
razlika. Nania doduše nije mučno okoristit se, al
Vama s nama ! Bože daj u ostalom. Ta bilo hi
pravedno da se i za hrvatski jezik na tom sve-
učilištu stvori katedra. Uz to, svejedno, od svega
srca kličemo : Življela katolička sviest i uzajemnost!
Veleč. Sam. 00. Franj. — Omiš — Nestigavši
Vam br. 4. odposlasmo izno\ice u prošli pone-
djelnik.
Č. g. M. — Spljet. okolica — Tko će k Vama,
neznamo. Valjda ćete bit već doznali, jer eto je
korizma na vratima. U ostalim glavnijim mjeslim
(osim Dubrov. i Kot., gdje neznamo tko će) sijati
će božju rieč, u koliko doznasmo, sliedeći pro-
poviedaoci (svi hrvati, osim trojice): 0. D. Badmi-
lović (u Senju), 0. Cekini (u Babu), 0. Miškov
(u Cresu), 0. Š. Tomić (u Trogiru-hrvatski), 0.
Cosma (iz Zadra — propoviedati će takodjer u
Trogiru, nu talijanski za onu trojicu što neznadu
svoj jezik), 0. Luka (u Šibeniku), 0. Ivančić (u
Komiži), 0. Jer. Maroević (hrvatski u Zadru), 0.
On. Ozretić (u Bakru), 0. Bosančić (u Skradinu).
Č. g. D. F. J. — Spljetska okolica — Šaljemo
br. 2. Bit će zaglavio gdjegod na pošti. Evala na
junačkom srcu, ono je baš po hrvatsku. I mi od
vraćamo: „Bog i Hrvati. Zdravo i napried"!
Č. g. D. J. S. — Mak. Primorje — Molimo
pošljite amo-, jer Bmo baš na oskudici s nekim
svez. Jedan izt. na poklon. Iskren odpozdrav !
Č. g. Kostr. — Zagreb — Usljed velecienj. Vašeg
pisma od 28 pr. mj. šaljemo za kr. sveuč. bibl. br.
1 7 pa unapried redovito, ,,1'odpuni iztisak ,,K. D."
odkad izlazi" nemožemo odposlat, jer nemamo do-
tičnih brojeva na raspoloživost nego samo od ovih
zadnjih godinu. Nu pošto je Vaša želja da se ciela
čuva u toj loli bogatoj bibl., nastojati ćemo da ju
prikupimo kod prijatelja. Življeli !
Č. g. X. — Beč — Šaljemo Vam 6 izt, da
nasnjega broja. Ciena uk. n. 60.
Ć. g. „Stekliš" — Kaštela — Cienj. dopis o
razpustu si. Kaštelanske Čit. bio je predat tiskarni
već za ovaj broj, ali red ga je bilo izostavit radi
preobilnosti gradiva. Da smo Vam preporučeni i
unapried. Cvieće iz tog vieuca svedj nam ugodno.
Bodrite i ostale. Vrieme je da mladež triezno, da-
kako, al sva, u čem i kako tko može, Čvrsto i
postojano radi, dok razpršimo ovo magiušina što
nam se nad domovinom svijaju. Sve za vjeru i
za dom!
ČĆ. gg. „Nekoliko župnika" — Cienj. gaoutljivi
dopis (opis Vašega ogromnoga truda a jadnoga
stanja) uvrstit ćemo baš drage volje, nek svak
vidi kako je sviet pravedan napram stališu kojeg
bi imali nosit na dlanu od ruke i pazit kd očiju
ženicu; da je sreće! Življeli!
Si. Hrv. Akad. Družtvo „Zvouimir" — Beč —
Pristajemo na cienj. pismo. — Živio „Zvonimir"
i bio dikom hrvatskoga imena u tom svietskom
gradu!
Č. g. y — Korč. kolar — Dragovoljno i po
mogućnosti odmah u dojdućem broju.
Ć. g. P. — Htjedosmo danas, ali ako su brzi
volovi zemlja je podieljena, polje uzko za toliko
junaka. Molimo zato da se uztrpite do ponedjel-
nika. Uz to: Napried!
C. g. X. — Trogir — Plemenite napore i na-
mjere i prve plodovi) naše vrle mladeži, ini kako
vidite, s uzhitom primamo i podupiremo. Življeli I
Č. g. 0. I. M. — Sinj — Liepa hvala na prij.
rieč. Veleč. radnja bit će kroz kratko vrieme sva
na svjetlosti. Šaljemo Vam i druga dva nrka. 1
zanimiva razpr. o Grg. imala je već danas počet,
ali radi obilnosti gradiva red nam je bilo odgodit
do ponedjelnika. Do ugodnog vidj. Življeli!
Ć. g. D. V. Putića — Ravno — Šaljemo i zaost.
broj. od početka godine. Srdačan odpozdrav!
Č. g. Zagorac — Rrivošije — Vrlo rado pri-
mamo viesti iz tog krša. Poslati nam dopis, ne-
mogo danas, al će bez dvojbe u broju dojdućem.
Zdravo nam i napried vjerni sokole s tog visokog
hrvatskog kuka I
Č. g. „mladi Splićanin" - Uz neke preinačice
u broju od ponedjelnika. Željno očekujemo i ubu-
duće, nu naosob viesti iz te „krune hrvatskih
gradova".
C. g. D„ A. M. — Kollenice — Promienismo
indiric po naputku. Srdačan odpozdmv!
C. g. D. M. B. — Slatine — Takodjer.
C. g. 0. .1. Ć. — Prozor u Bosni •— Preda-
dosmo na poštu i zaost. br. 17. Srdačno pozdra
vljanio !
Č. g. 0. BI. M. K. — Bosna — Liepa hvala !
Muhur što prije. Življeli !
C. g. ni.u. — P.im — Primismo i novi dopis,
ali nikako ter nikako nemogosmo ga danas utisnut.
Nu mlad je te mu neće sjedine u glavu, s toga
izvolite uztrpit se do ponedjelnika. Da smo Vam
preporučeni za unapried. Imamo dokaza, da se
Vaši cienj. dopisi vrlo rado štiju. Zdravo nam i
veselo !
0. g. Sil. Tadić - Metkovići — Ide dobro,
sve do konca t. g. jer lani preostao f. 1. Indiric
promienismo. Srdačan pozdrav!
Č. g. 0. Dr. V. Miljanović — Livno - Pro-
mienismo po naputku. Življeli!
Č. g. 0. B. B. - Imotski - Odašiljemo na
Vaše ruke kako po cienj. pismu. Srdačan pozdrav!
C. g. Fr. Crkv. i Č. g. Fr. St. — Prekovele-
bilska! Br. 17 bit ćele već primili, jer odposlati.
Življeli I
Oglasi.
D. Ivo Prodan, vl&stnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Arredi di Chiesa
per le Chiese
Latine, (¡reche, Ortodosse
ecc. ecc. ecc.
Caterina Garosa
Trieste, Via Nuova N. 1, I. piano,
di flanco alia Chiesa dei Greci.
2
Tiskarna Ivana Woditzke.