vjeka sdušna, sviestna i poštena hrvata kršćanina,
koj će ljubiti svoj narod, i brinuti se za napredak
otačbine.— Na drugi predmet: Govori se da vanjski
trgovci obraćaju se na naše sanšire za kupovinu
vina. A ovi što rade? Obznane, kažu, potajno do-
maće trgovce da ovi pokupe, pa onda oni u njih
uzimlju plaćajuć skuplje nego što ga sami mogu u-
zimati kod posjednika i drugih vlastnika, dieleć pak
na pola nepošteni dobitak. Ni to jim nije dosta, sada
se kod nas prodava vino po 11 for. barilo, a stari
je običaj da tko u jematvi trgovcem dade mašto,
da ga ovi plate o Božiću svaku kacu koliko valjaju
u to vrieme 2 barila vina, a naše pijavice staviše
cienu od 17 for. maštu dočim po starom običaju
valjao bi 22 for.
Evo kako kod nas nevoljni sviet upropašćuju,
i koji se načini proti njemu upotrebljuju.
Narode, narode! nemoj tvojim novcem tražiti
sebi tlačitelja. Otvori oči i razaberi prijatelje od
protivnika. Inače bit će: sa zla na gore. h.
RAZLIČITE VIESTL
* S radošću javljamo, da je ministarstvo za
trgovačke posle dopustilo dubrovčanima gospodi:
Anti Drobcu, d.ru Matu pl. Zamanji i Vlahu De-
gjuli, da mogu započet pripravne teknične radnje
za željeznicu Dubrovnik-Mostar Serajevo.
Pišu nam iz Zadra: U nekom od zadnjih
brojeva cienjenog Vašega lista, Vi ste priobćili, što-
vani gospodine urednice, ozbiljan dopis iz Arbanasa
kod Zadra, u komu se svjedok očevidac tužio na
bezakonja, što je on višekrat opazio da čine neki
nižji vojnički častnici prigodom vojničkih vježbanja
na ravnici pred Zadrom, udarajuć nemilo i zlostav-
ljajuć vježbanu momčad; te ste vi sasvim umjestno
zazivali na ona bezakonja pozornost viših vojničkih
vlasti. Ali nije samo to, na što blagoćudno pučanstvo
grada Zadra vapije s Vami pozornost onih vlasti.
Psost najsvetogrdnija, što kroz vrieme gori rečenih
vježba izgovaraju protiva Bogu stvoritelju i njegovoj
majci isti neki niži častnici, tako je strahovita da
pred njom nesmje premučati nijedan pravi kršćanin,
nijedan vjeran kraljev podanik, nijedan sviestan do-
moljub. Kakva bi to vojska bila, u kojoj bi svaki
kapralić smio ogrditi kad ga god volja ime i veli-
čanstvo svoga kralja? Nebi li to bilo djelo nepo-
kornosti, dostojno najstrožije kazne? i£Bog zar nije
kralj svih kralja? Pa zar je to pokornost i pravi
zapt vojnički, da vojnik smjede opsovati ono, što
njegov vrhovni vojvoda, njegov kralj, štuje i ljubi?
Kolik nesklad izmedju bogoljubstva našega kralja
i svetogrdnih rieči nekih kapuralića u njegovoj
vojsci! Kolik dapače nesklad i izmedju ponašanja
ovih i vitežkog pukovnika ove pukovnije, viteza
Hranilovića!
Mi se nadamo živo da će njegovim nastojanjem
što prije nestati i ovoga strašnog nereda iz njegove
pukovnije, pa da će njegova momčad, kao što biva
sa svih ostalih obzira, tako još i s ovoga biti na
ugled svakoj drugoj pukovniji, i na diku hrvatske
zemlje, koje su oni većim dielom hrabri sinovi, i
koje baš za to naš puk to neuki, to izobraženi veoma
rado ustavlja se da gleda kod onih vježba. Zadrani
štuju svesrdno Boga i božju Majku. Pa kad jutrom
ili večerom prolaze mimo vojničko vježbalište, da
moraju slušati opsovana najgrdnije ta presveta
imena od štokakvih bezobraznika, baš u čas kad bi
imali biti uzori zapta i uljudnosti, ah, to je preveć,
to nesmje biti. U uredjenoj državi nijedan gradjanin
nesmi opsovati drugoga gradjanina; a psovke izre-
čene proti Bogu našem otcu mi primamo kao i
uvriede učinjene nama, niti ćemo ih mučke već
trpiti. X
*Il Dalmata scrive che furono fatte le seguenti
nomine nel ramo giudiziario. L'i. r. consigl. áulico
Íresso la Suprema corte di Giustizia sig.r Francesco >etis fu nominato a presidente d'Appello; Ti. r.
consigliere d'Appello Angelo Albori a consigliere
áulico presso la Suprema Corte di Giustizia. All' i r.
presidente del Tribunale di Spalato sig.r Paladino
fu conferito il titolo di Consigliere áulico.
L' Osservatore Romano, in data 14 corr. porta
la nomina, già da noi annunziata, dal nuovo Vesco-
vo di Macarsca scrivendo negli atti del Concistoro,
tenuto da S. S. Leone XIII il di 13 corrente nel
palazzo apostolico Vaticano: „Chiesa Vescovile di
Nicopoli, nelle parti degl' infedeli, peí R. D. Steíano
Benedetto Paulovic-Luéic, Sacerdote di Macarsca,
dignità di Prevosto in quella Cattedrale, Vicario Gé-
nérale, Esaminatore pro-sinodale, e Consigliere della
città e diócesi, deputato Ausiliare della Sede Con-
cattedrale di Macarsca."
*U četvrtak, 16 o. m. učionsko pokrajinsko
vieće držalo je sjednicu, gdje se je razpravljalo:
podpore koje će se udieliti gojenicama učiteljišta u
Dubrovniku; učionska pomješća u Stivanju, Visu,
Zadru, (pučka uč.), Metkovićima (ženska uč.) Trogiru
(ženska uč.), Supetru, Omišu, Dugupolju i Bobovišću;
prodaja dobara učionske zaklade; naukovne knjige
koje bi se uvele u učione: veliki katolički katekizam,
gojitba Basaričekova: nadzorniČko izvješće o učio-
nicama Benkovačkoga kotara; kotarski sastanci u
Korčuli, Imotskom, Zadru, Benkovcu.
La locale Comroissione di pubblica beneficenza
ci interessa di far noto che anche in questo anno
sar& aperto protocol!-} d' inscrizione, tenuto tanto al-
1' ufficio delle beneficenza. quanto nella bottega del
sig. Giorgio Bolcovié in via Larga e del sig. Giu-
seppe Latzberger in via S.ta Catterina, per la di-
spensa delle visite dégli onomastici mediante la eor-
risponsione di soldi 35 e di quelle del capo d'anno
mediante soldi 50.
Affinché il nome di quelli che si saranno in
scritti possano essere pubblicati per la stampa il 1
gennajo 1881, il protocollo sará tenuto aperto dal
18 al 29 corrente. A. D.
39 individui con . . . .
C. Per la Casa di ricovero
f. 95:-
„ 161:40
Viene aperto il concorso al posto di dirigente
daziario in Curzola ed ad un posto di cancellista
presso il Giudizio di Lesina.
Otvara se natječaj na mjesto učitelja ravnatelja
u Novomu kod Trogira i na mjesto učiteljice kod
buduće ženske škole u Benkovcu.
*Dosle se ukupno u Spljetu sakupilo za po-
stradale Zagrebčane preko 1000 fiorina. I u Sinju
svota je odnosno veoma velika: blizu pet stotin
fiorina.
Ci scrivono da Vienna in data 21 corrente: I
deputati partono per le provincie alie loro famiglie
onde fare le feste Natalizie. lo le auguro felici di
tutto cuore a Voi ed ai Vostri lettori, onde li rin-
franchi nel mettere in pratica sempre più il vostro
grande programma. Per i confratelli sacerdoti avrei
delle buone notizie 1). Da quanto compresi da di-
versi deputati della destra il progetto per il miglio-
ramento delle paghe del clero è ancora presso il
ministero e la destra del parlamento urge presso il
ministro onde presentí di nuovo questo progetto mi-
gliorato secondo i bisogni odierni. II progetto ver-
rebbe presentato al riaprirsi delle camere e da quan-
to compresi la legge, in qualunque mese del nuovo
anno venisse votata, avrebbe forza retroattiva fin dal
1 gennaio 1881. Dio lo voglia!
*Leggiamo ne\Y Obzor dei 16 corr. che S. E.
Möns. Arcivescovo di Zara ha elargito pei danneg-
giati dal terremoto di Zagabria la somma di f. 100.
*I na 17 tekućega oko ponoći osjetili su trešnju
u Zagrebu, al ne jaku, i kratku. Ćuli su ju i u
Varaždinu, gdje joj je sila bila takodjer slaba.
*Prof. Hochstetter držao je kako je poznato u
znanstv. klubu u Beču svoje predavanje o potresu
na korist Zagreba. DoČim je on čitao brat mu je
stao na smrtnoj postelji, te je preko predavanja i
umro. Načelnik grada Zagreba izrazio mu je svoje
sažaljenje i zahvali za prikupljenu svotu od 900 f.
Prof. Hochstetter odvrati izrazajuć svoju sućut za
Zagreb.
VIII.
Za toliko nedjelja Petar borijaše se smrću, nu
onako kako se je Bog ganuo na suze udovice iz
Naima, tako se gane i smilova gospodji Kernolano-
voj povrativši joj sina.
Na Božić mogao se je pridignuti za prvi put;
a preko večeri srce mu se razveseli radostju za ko-
jom je toliko hlepio. — Dvije pomirene obitelji bi-
jahu sakupljene oko ognjišta, predajni panj gorući
veselo razprostiraše svoju svjetlost na mahove ; sad
na mršave crte Petrove, sad na krasni i ozbiljni
obraz Antičin, sad na bistro i veselo lice roditelja i
Pernandovo, risajuć krasan odsjev ovoj utvori sreće...
Ali njezino čuvstvo, koje mi onim liepim i-
menom izrazujemo, uviek je nestalno na ovome svietu;
sreća nije za nas neg gost jednoga dana, ona sjede
za čas uz nas, na mahove nas dotiče; lecnemoli, o-
na prolazi pokazajuć nam nebo, njezin zavičaj, gdje
ćemo ju naći n njezinoj savršenosti i vjekovječnosti.
Večer o kojom nam je govor, bijaše večer sre-
će; a ova se ugosti na ovu prijateljsku svečanost:
Petrovo poboljšanje na zdravlju, vez prijateljstva
koji je ujedno srca vezao, bijaše takovo uvjerenje,
kojemu je sladost duboko ćutio stari liečnik; te po-
što svrne svoj pogled na one koji siedj ahu oko nje-
ga, poviče:
„Ja čitah, da prava ti nam je sreća onda kad
Vennero soccorsi dali' Istituto locale di pubbli
ca Beneficenza in Zara nel mese di Novembre 1880
15 Orfani con f. 63:50
88 Vecchi ed impotenti con . . . „ 161:—
54 Vedove con „ 124:50
32 Individui vergognosi con . . . „ 93:—
Al comitato muliebre della „Societi
Cattolica" per povere da esso rico-
verate 10: —
smo na miru s Bogom i sobom; no dosad ja toga
ne shvatih; odsele pak moj cilj, moj [san neće biti
drugo do radosti mira koji večeras uživamo!...
I mi mnijemo isto tako kao i Vi; prihvatiše
matere.
— A koje je Vaše mnenje, Petre? upita g.
Borel svojeg bonika.
Mladić lagahno naslonjen na naslonač, podiže
se mahom, vatren odsjev odskoči iz njegovih širo-
kih ženica; i premda blied u licu, ipak bio je u
svoj sjajnosti muževne ljepote; odgovori trpećim
glasom:
„Jedini moj san je do skora povesti k žrtve-
niku ljubeznu Vašu kćer... Jedinu moja je namjera
usrećiti njezin život.
Umukne; njegove duge obrve spustiše se; a g.
Borel uzme njegovu goruću ruku, jako ju stisne;
pak obrnivši se k svojoj kćeri:
„Tebi je sada, Antico, odgovoriti".
Ona baci svoj pogled na otca, na Petra i dru-
ge; ozbiljan i sladak posmieh zalebdi joj na usna
ma; ali nit ganuća nit straha neoćutiuovaj ozbiljni
čas zadnje žrtve.
„Moj san, reče ona odlučnim ali smiernim gla-
som, moj san je samostan... Zadnji moj cilj Bog je !„
-vv\AA/UV\/UVVVVv-^
Primismo od e. O. M. Šimića iz Makarskog
primorja dug niz podpisa i prinosaka sakupljenih
u Bristu za Petrov Novčić. Obieledanit ćemo ga
što prije. Hiljadili se ovi liepi primjeri!
U Bristu spomenuli su se i naše braće postra-
dalih Zagrebčana, dostavivši nam uto ime f. 18:83.
Dočim Šaljemo svotu na opredjeljeno mjesto, imamo
zadovoljstvo izniet imena veledušnih darovatelja; to
su častna gospoda: 0. Mate Šimić, župnik f. 10;
D. N. Vežić f. 5; Pavao i Jure Borić f. 1; Miošić
Frane Učitelj f. 1; Med pukom skupljeno f. 1:83.
*S. Santità ha tenuto concistoro anhe il giorno
16 corrente per dare j il Cappello Cardinalizio agli
Eminentissimi Cardinali Jacobini e Hassun. S. E il
Cardinale Jacobini fu quel giorno stesso nominato
Segretario di Stato.
*Ci scrivono da Orebió, 15decembre:
II nostro egregio Paroco il rev.mo Decano
D. M. Stuk, al momento in cui dava principio alie
preghiere novemdiali a Gesü bambino, ha avuto una
lieta notizia, che ha riempiuto di gioja tutta la po-
polazione. Una persona benissimo informata e di
posizione cospicua faceva, cioé, pervenire il seguente
dispacció da Vienna: „Stanziati pro 1881 fiorini
3000 qual prima rata dei 14.700 per la Chiesa
d' Orebié". Ci consta che i nostri deputati hanno
molto mérito in questa decisione, ci pregiamo perció
di ringraziarneli vivamente. Essi non avrebbero potuto
procurare a questa parte de' loro elettori una strenna
natalizia piü accetta.
*I1 Tribunale d' appello dalmato ha conferito
nel suo raggio giurisdizionale un posto sistematizzato
') Ci vengono confermate da molte partí e le ritenia-
mo perció esattissime. Esse ci riescono di grande conforto,
perché al certo nessuno piü di noi desidera di vedertí fe-
licemente risolta una questione, che interessa si davvicino
^é^^THQfli economiche del nostro ciero, a la cui difesa
^•Tu .tkáto eótttrariata. La Red. v \ Sliedi Il.i Dodatak.
sono piuttosto affabili, spero di ridurli alla fede col
tempo. I chinesi e i protestanti sono garbati con noi;
ma ci vuole molta pazienza per condurli alla fede
cattolica. Il clima è come quello d' Italia: abbiamo
frutti d'ogni sorta; non ci mancano altro che abi-
tanti, se questa colonia fosse popolata, sarebbe una
delle migliori parti del mondo.
Dopisi.
Zagreb, 2 sječnja.
Nevolja te opet nevolja tare nas, — to se vidi
očito, pa što da vam o njoj pišem. Ali, zašto da
nebih; ta jadniku je laglje, ako se ima komu pritu-
žiti; a brat rado se tuži, kad može, bratu. Tuče nas
zrak, tuče nas zemlja, tuku nas i oni, koji bi po
zakonu morali udarce od nas odstranjivati. Sto se na
strani braće naše Magjara sve neradi, da se naše
dobro, naš boljak umanji? Kad idemo za tiem, da
se učvrstimo, da u veće jedinstvo stupimo: tko je
protivnik? dakako onaj, koj se boji, e da slabiji
s vremenom nepostane jači, pa tad zlo po me. Zato
udaraj, kako možeš, zato ciepaj i trgaj, dok je vre-
mena. Dakako, da vrieme sve sobom donosi, jednim
dobro, a drugima zlo. Naše hrvatsko jedinstvo na-
ravno nije po ćudi braći Magjarom; velika ideja ma-
gjarskog orszaga dakako neširi se učvršćivanjem i
sjedinjivanjem Hrvatske; pa s toga braća Magjari,
kad već vide da se spojitba krajine više odalečiti
neda, a ono žele, da si bar taj mali komadić hr-
vatske zemljice, tu Rieku za sebe osjeguraju. Dakako,
liepo je more, i kamo se svakako po njemu nedodje;
pa to je velikoj magjarskoj ideji sasma u prilog. Ali
neka; i to gleda Bog, onaj isti Bog, koj znade gdje
god je treba, i osvetljivu, i milostivu svoju ruku
pružiti. Možda smo mi uprav mnogo pred njim sa-
krivili, kad nas toliko i tako raznoliko tuče, ali u
famo se u njegovo milosrdje; no znademo i to, da
on nijednu nepravdu nepušta, a da nad njom svoje
pravednosti nepokaže. Šteta što oni naši, u koje stav-
ljasmo mnogo nade, udariše drugim pravcem, prav-
cem protivnim. Kad se na naše najpoštenije ljude
onako udara, lih velikoj magjarskoj ideji za volju,
onda te duša i zbilja zaboli. Dakako, da se dobro
pojedinca mora zapostaviti obćemu dobru; valjda
taj razlog i ovdje valja. Jadna Dalmacijo, kad ćeš
tekar ti na red doći kad je s krajinom toliko muke!
Vaš prijatelj.
starca od 84 godine a staricu od 82 ni žive ni mrtve
od straha, i kako su od velike priše pobigli (za
nebit možda upoznani) ostaviše po kući toj age i
čibuke, koje ćeš na zdravlju viditi kad dodješ doma.
Nije potreba, moj sinko, da ti opišem koji smo
strah i muku ove noći pretrpili. Moremo dragom
Bogu zahvaliti da smo iznili glavu i da nismo ni
koga ranili, a niko nas, i da su staroga i staricu
žive ostavili i da suviše ne odnesoše neg 60 for. iz
jedne skrinjice, koja izpod njihove postelje stajaše.
Z Bogom.
Tvoj Ijubezni
Otac l J... l)
Orebići, 28 prosinca.
Zadar, 29 prosinca.
Hajdučki napadaj (A. J ć). Čuj, brate, ako
si Božji, grozna prizora, koji se dogodi u selu Pod-
gori, primorja Makarskog, u kući Mate Jakića, na
28 prošastog mjeseca. Ćudna četa od 8 razbojnika
oružanih kuburami i handžari, budući nanjušili, da
u starog Mate ima novaca, dopeljaše mu se do kuće
u gluho doba noći gori napomenutog dneva, kad
svak spavaše kao zaklan, namjerom porobit ga.
Najbolje ću iztaknuti istinu ovog dogadjaja, priobćiv
autentični list kojeg napisa uprav sinovac gori spo-
menutog starca svomu sinu u Zadar. Toliko više
ima bit vjerojatan ovaj list u koliko je sastavljen
od onog istog sinovca koji sudjelovaše u ovom gro-
zovitom prizoru ujedno sa jednim svojim sinom, za
obranit starca strica i strinu iz krvoločnih ruku.
Evo dakle tog lista doslovce:
Dragi sinko,
Dajem ti na znanje našu veliku nevolju, koja
nas je stigla na 28 prosinca u 12 ura manje čet-rt
u večer.
Oklopljeni od hajduka! davljahu dida i babu
na postelji, koji sami samcati u jednoj kući spavahu,
priteći jim s golim nožem u rukam: „ili novce na
sridu ili glavu". U ta doba srićom Božjom čuvši
stričevi klapatanju po didovoj kući, dignuše se iz
postelja i izašavši vani približaše se vratim_ didove
kuće i ugledavši hajduke oko didove postelje, neo-
sudjujući se ući unutra, zaupiše mene zvati iz svega
grla, koji sam u drugoj kući ležao „Ajme, striče, za
pet rana Božjih, u pomoć! eno dida i babu dave i
robe! Čuvši ja kukavac ovaj dičinji glas, prenuh se
skočih i izadjoh vani s nožem bilosapcom^ u
ruci ter stanem zvati sina Jozu, koji, kako# znaš, u
Crkovnoj kući ležaše; Joze! Joze! ustaji skači,
puni puške, eno ti dida hajduci dave i robe.
Na moj glas skoči ti se brat ka izvan sebe i
imajući srićom puške jur napunjene, priskoči mi u
pomoć na didovu obranu. Strašno u košulji opriti
se osmerici razbojnika, koji gole handžare u rukam
drzahu; nu ipak za spasiti bidnog starca i staricu,
odlučismo na nje udariti pak taman glavu izgubili.
I tako oba u košulji za veliku nevolju i od velike
priše s nožem i puškom u ruci nasrnusmo u sobu
gdje did i baba spavahu i našavši razbojnike okolo
njihove postelje, nike držeći za vrat starca i staricu
a nike grabeći iz skrinjice novce, udrismo na nje
mi dva sama što nas god sile nosahu s velikom vi-
kom i puškam nategnutim. Oni plašeći se da nama
dvama još tkogod ne dodje u pomoć, izletiše jedan
za drugim iz kuće, nakon malenog hrvanja snami,
kao da si jih vrilom vodom oparija; ostavivši bidnog
Evo vam imenik prinosaka, koje je naš rodo-
ljub Pero svećenik Bielić ') sakupio ovdje za po-
stradale od potresa u našem Zagrebu. — Pero sveć.
Bielić fl. 5.
Dr. I. Ivanišević f. 5. Antun Franasović f. 3.
Fr. s. Štuk f. 1. M. Orebić f. 1. B. Jakulić f. 1.
Frano Franasović f. 1. Ivo Brailli f. 3. Jozip Sugni
f. 3. Ante Mrčević novč. 50. Miho Vesanović f. 1.
Ivan Suvajko f. 1. Grgur Cantu c. k. sudac f. 1.
Ermenegildo MUller c. k. kancelista nč. 50. L. Dal-
core nč. 30. Mate Katić, porezni primalac nč. 50.
Ante Monti porezni priglednik nč. 50. Ivo Mateljan
nč. 50.
Moysis f. 1. Jozo Urlić nč. 30. Juro Kalan-
gjić f. 1. Luka Trapai f. 1. Frano L. Botta nč. 50.
Luka Jakulić nč. 50. Kate P. Jakulićanč. 50. Maria
udov. A. Botta nč. 50. Stjepan Tunjica nč. 50. Kate
udov. I. Gurića nč. 50. Jozo Krilić nč. 50. Jakov
Krelić nč. 50. Maria Paschini-Pečar nč. 30. Pavo
Marinović f. 1. Ane M. Kola nč. 50. Frane udov.
M. Gergić nč. 50. Tere L. Krelić nč. 50. Ivo Vesa-
nović nč. 50. Stiepo Štuk f. 1. Ivo Marinović nč.
50. Ivo Krstelj nć. 50. Jozo Bogić nč. 50. Tomo
Kopšić f. 1. Marko Vekarić f. L Frano Kriletićf. 1.
Jozo M. Bielić^ f. 3. Nikola A. Štuk f. 1. Baro Bun-
tielić nč. 50. Žena A. Buntielića f. 1. Ivo Kovače vić
nč. 50. Ivan Skorić nč. 50. Ivan Mihaljević nč. 20. Žena
Ivana Kosovića f. 1. Antun Viskovićjoč. 50. Ivan Suhor
nč. 50. Lovro Kosović nč. 30. Maria Štuk f. 1. Frano M.
Kovačević f. 1. Antun A. Bielić f. 1. Antun M. Ko-
vače vić f. 1, Zena Mata Gabelle f. 1. Antun M.
Passabanda f. 1- Luka Jakovljević nč. 50. Božo
Kraljević i sin f. 2. S. Splivalo f. 1. D.n Jako A
lesić župnik Vignja f. 2. Miho N. Jugo vić f. 1. Kate
M. Kovačević f. 1. Maria M. Lazarović nč. 50.
Niko Buntielić nč. 60. Ivan Dediol nč. 30. Viško
Marinković f. 1. Ivo V. Tunjica nč. 50. Marko Pe-
đerin f. 1. Skupa f. 71. Svota bi odpremljena gosp.
M. Mrazoviću-načelniku grada Zagreba.
necessità che ai desidera
Municipio.
dalle cure dello Spett.
Ovdješnja mjestna vojnička vlast, dično zastu-
pana od gosp. pukovnika Hranilovica, uoblastila je,
po nastojanju mjestne duhovne vojničke vlasti, na
koju se takodjer s hrvatskim ponosom obziremo; da
vojnici mogu svake nedjelje prisustvovati službi
božjoj. Pošto su Hrvati, i koji su ovu svetu misao
potakli i koju su ju prihvatili, mi ovu viest donosimo
na javnost s osobitim zadovoljstvom. Ona će bez
dvojbe kod svih dobromišljenika učinit najbolji utisak.
Naši se junaci Weberovci mogu uprav smatrat sre-
tnim što im je Bog dao ovakove Starešine, koji im
nijesu voljni ni najmanje uzkraćivat, u njihovom mu-
čnom službovanju, blagodat vjerskih utjeha, te im se
tim ne samo zapoviednicim nego i otcim pokazuju.
Takove nam ljude, Bogu i Kralju vjerne, Bog po-
živio.
11 martirologio Francescano, pubblicato or ora
a Venezia, comprende i Santi, i Beati, alcuni Vene-
rabili, i Martiri, i Pontefici, i Confessori, le Vergini,
e le vedove di tutti i tre Ordini del Seráfico Pa-
triarca. Vi sono scritti piü di 2000 nomi, tra questi
86 Santi, 140 Beati, 54 Venerabili e 300 Martiri.
S. M. 1'Imperatore con Sovrana risoluzione del
24 decembre a. p. ha conferito al capitano Antonio
Skurić ed al cadetto Sebastiano Junga del bark
Treći Dubrovački in ricognizione del comprovato loro
zelo nell' esercizio de' propri doveri, al primo la croce
d' oro del mérito colla corona ed al secondo la croce
d'argente del mérito.
Pomorska ugarska vlada na Rieci imenovala
je kapetanima podkapetane: Ivana Bonetića iz Bakra,
Antuna Krsića iz Cresa, Andriju Sikića iz Kostrene
S. L., Srećka Stangera iz Voloske; a podkapetanom
Marka Kurtini iz Bakra.
RAZLIČITE VIESTI.
Na dva tekućega bila je u ovom Zmajevićevom
Sjemeništu ugodna predstava, kao što je to već
običaj, na proslovu poroda našeg Spasitelja. Pred-
stavljanje nije dakle novo, a niti predmed mu; ipak
izbor pjesmičkih sastavaka, vrstnost samih pjesama
i jezik kojim su bile odjevene, i ljetos su ostavile
veoma zadovoljne mnogobrojne odlične slušatelje, a
često krat ih uprav i zanieli. Sve su komade ove
pobožne zabave izvršila drobna dječica iz nižih ra-
zreda; ona su kraanosnovila, ona pjevala, sretno
svladav svoju naravnu djetinisku nedostatnost i bo-
jazljivost: utisak slušatelja nije na nje djelovao nego
čineć da se bolje opoštene. Nu u liepom tom uspiehu
prva čast ide ran. p. njhove učitelje, koji i tu daju
dokaze velike njihove požrtvovnosti, brige i ustr-
pljivosti u podučavanju mladeži. Predstava je bila u
hrvatski i talijanski.
Ci scrivono dalla cittk, li 4 corrente:
Era intenzionato di scrivere al Dalmata per
pregarne i redattori a destare l'attenzione dell'In-
clito Municipio suli' incoveniente che presenta la
nuova gradinata costruita presso le Realí. Riflettuto
peró che il Dalmata é indipendente soltanto nella
sua dipendenza, ho deciso di non espormi al pericolo
di un rifiuto, a tutto danno de' cittadini, i quali
come lodano T Amministrazione Comunale per aver
ricostruito la gradinata, cosi biasimano la sua non-
curanza nel collocare un qualche parapetto. La scala
é abbastanza frequentata, specialmente da' fanciulli, i
quali, causa la forma e í'altezza della gradinata,
corrono un serio rischio di scivolare e rompersi
1' osso del eolio. Speriamo che fatto il piú, non si
tarderá anche a fare il meno. É un' opera di stretta
Oružnička vlast, koja je toli zaslužna za Dalma-
ciju, neće uzdamo se neokoristit se ovim groznim slučajem,
te će nastojat da shodnim mjeram, kako to ona vrlo dobro
zna, onemoguće unapried razbojnička djela, i u ovom dielu
Makarskog primorja. Ur.
Čast mu! i varosu, koji se je toli liepo odazvao
vapaju prekovelebitske nam po vjeri i krvi braće. {Ur.)
Riceviamo dalla Spett. Direzione delle Poste
dalmate il seguente Avviso:
L'Amministrazione delle rr. Poste italiane, in
seguito a decisione della Corte di Cassazione, rispet-
tivameute del Ministero della Giustizia in Roma, ha
decretato che tutti gli oggetti di valore, nonché quelli
sottoposti a dazio ed in fine anche le corrispondenze
contenenti biglietti di lotteria estera, che arrivano in
Italia colla postalettere, debbono essere colpite da
sequestro e confíscate.
Si porta un tanto a generale conoscenza in
seguito al riverito dispaccio di data 3 Decem-
bre a. p. N. 37316 dell'Eccelso i. r. Ministero
del Commercio in Vienna, coll' avvertenza che
gli ii. rr. ufficii postali austriaci sono incaricati di
escludere dall'accettazione e relativamente dall'inoltre
tutte quelle spedizioni di postalettere, nelle quali
presumibilmente vi fossero inclusi siffatti oggetti.
DalV i. r. Direzione delle Poste Dalmate.
Zara, 3 gennaio 1881.
Svaka ptica svomu jatu. Ci assicurano che il
sig. Arturo Colautti, il benemerito patriotta e redattore
dell' Avvenire di Spalato che si ritiene prossimo a
finiré per difetto di cointolligenza col ex podestá d.r
Bajamonti; é in viaggio per 1' Italia in cerca di mi-
glior fortuna. Noi gliela auguriamo buona di cuore.
Frattanto faccia un po' di capitale delle passate tra-
versie e non si dia nuovamente in braccio alia stampa
rivoluzionaria, di cui fu gik campione, e vittima.
La Societá del Lloyd ha deciso che col primo del
corrente mese la linea di navigazione Trieste-Cattaro
da ordinaria diventi celere.
La mattina dei 14 febbraio verra aperta presso
il Tribunale provinciale di Zara la prima sessione
ordinaria della Corte d'assise per 1'anno 1881.
Na 30 prosinca z. p., pokr. učionsko vieće dr-
žalo je sjednicu. Raspravljalo se: godišnje izvješće
o stanju pučkih učionica; učevne knjige po učionama:
katekizam za učenike grčko-ist. obreda u pučkim
učionicama, čitanka III Smičiklasova, poviest crkve
Kristove Rubetićeva; učionska pomješća u Supe-
trankojluci na Rabu, u Obrovcu, Vrbanju i Brusju;
pokujstvo za učionice: u Ražancu, Tiesnom, Sepu-
rinam, Kaštilu Lastvi, Starigradu i Brusju; ustano-
vljivanje učionica ženskih u Komiži, Praznicama,
Spljetu (u gradu) i u Gradcu; opetovnice u Spliet-
skom kotaru; pomoćna učionica u Brelima; zapteni
predlag za pučku mušku učionicu u Zadru; razja-
šnjenja o zavodu Ancelle u Spljetu.
Usljed promjene u odiazku parobroda, ana-
pried će list izlazit u četvrtak na mjesto u
pelak. Za broj od ponedjelnika ostaje kako je
bilo.
u meni, i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu. ')
A kad tako Spasitelj božji Sin sam moli, oh! kako
velik mora biti u sebi grieh i zločin krivovjerstvo
i razkol, a baš taj napram nebu i zemlji toli silno
vapijući grieh podgriza kod nas svako naše dobro,
da nam nema sreće, blagostanja ni blagoslova.
Na poglavarstvo jedinstvenosti odabra premudri
božji Sin glavu Apostola sv. Petra, koji mu bijaše
temeljni kamen, na kojem sazda svoju crkvu. Istina
ova tako se bistro i čisto nalazi u sv. pismu ubi-
lježena, da se nikako nemogu dovoljno načuditi
kako ju ljudi, koji se inače pozivaju na zdrav svoj
um, neuvidjaju, ili pače neće da ovu istinu uvide,
kako bi trebalo. Na Petru osnova dakle Isukrst
svoju crkvu, i to tako črvsto, da joj neće ni pa-
klena vrata odoljeti; a pošto je ustanovio crkvu za
sva vremena i vjekove, dok bude svieta i vieka, to
je ovo srce jedinstvenosti njezine moralo uviek živo
tući 11 crkvenih grudih. Nastupnik zakoniti sv. Petra
jest njegov nasljednik na Stolici Rimske crkve, pa
i danas valja rieč sv. Otca: ubi Petrus ibi ecclesia.
Gdje je isukrstom položeni crkveni temelj, tuj je
njegova crkva; pa kako bi mogao zdravoga uma
i srca čovjek tražiti Isusovu crkvu ondje, gdje
joj isukrstom položenoga temelja nema, gdje nema
Petra, i njegova zakonitoga zastupnika?
Jedino Petra, i nikoga drugoga odabire i po-
stavlja Gospodin za vrhovnoga vidljivoga glavara
svoje crkve vidljive na zemlji, i njemu jedinomu
dieli on svoju punomoć govoreći: Ti si Petar,.. Tebi
ću dati ključeve svoga kraljestva... Pasi janjce —
pasi ovce moje... Nepostavlja dakle tuj Gospodin ni
careve ni kraljeve svjetske za vladare svoje crkve,
i dosljedno, gdje su zemni ili svjetski vladari vr-
hovni glavari crkveni, nikako nije i nemože biti
crkve Isukrstove. Niti je Gospodin koga ovlastio
položiti drugi temelj, nego što ga je on postavio
svojom rukom, a da je takva šta kasnije litjeo
učiniti, jamačno bi nam bio unapred kazao, te bi
se nalazilo navedeno u sv. pismu. Od nikuda dakle
neznamo, da bi Luter, Focij ili Cerularii imali bili
takvu misiju, kojom su silni griešnici okovani te-
škimi verugami raznih svojih bezakonja usudili se
dirnuti u jedinstvenu halju Isusove crkve, te ju
kletom svojom griešnom rukom poderati, što ju
Židovi poderati neusudiše se. Bez božje misije, a so-
tonskom naputom učiniše oni to, te ujedinjenu i
jednokrvnu braću podieliše u razne i protiveće se
tabore na posvemašno unesrećenje. Ne, nisu to crkve
Isukrstove, nego čovječje smjese, umiešane sotonskim
kvasom, koj se veseli mržnji i razkolu braće. Od-
ciepiše se od životnoga stabla Isukrstom usadjena, i
kao odsječene grane usahnuše i ginu, te nemaju
zbilja u sebi životne snage u duhu božjem. A kako
da bi imali, kad prevrnuše čitavi Isukrstom utvr-
djeni red svete crkve njegove? Drznuše se o temelj,
pa kako da jim neklima ostala zgrada, koju zidaju
kao kulu u zraku? Neće da budu sinovi Isukrstovog
prvog i pravog namjestnika u crkvi, a ono podpa-
doše duševnom robstvu pod šibiku zemnih silnika.
Silno sagriešiše pa kad bi već učinjenu pogriešku
priznali, te ju popravili, bilo bi za želiti, a bilo bi
jamačno već i doba.
-^r^SJ^^r"^
Iv. 17.
pro tutiori animarum salute. Ono što sliedi aut alio
utiliori modo ... provideant, nemože uništiti prvu za-
povjed, zašto bi se tada S. Sabor porekao, i to u
jednom te istom periodu, što se nemože nikako do-
pustiti bez uvriede onim S. Otcem. Rieči aut alio
utiliori modo nespadaju ni na župe ni na žup
nike, jere sv. Sabor nije uoblastio Biskupe, da po
volji mjenjaju narav župa, ili imenuju kad stalue
kad nestalne župnike. Za to nigdje nema nestalnih
župnika, izuzmeš li Francusku, gdje posije zname-
nite bune 89. godine, uveo se je običaj, da njeke
župe imadu nestalne župnike, ali, kako govori
Aichner, u svom „Compendium juriš Ecclesiastici"
(četvrto izdanje, na strani 438) taj običaj S. Stolica
tolerat, et quodammodo passive in ea (consuetudine)
se habet. Iz navedenih se rieči vidi, da S. Stolica
neodabrava onaj običaj, dapače bi joj milije bilo da
je protivno. Navedene rieči nisu Aichnerovo osobno
mnenje, jere navadja odgovore S. C. C. 5 Dec.
1863; 3 Jul. 1868.
'Što dakle zapovieda i što uoblastjuje S. Sabor
ovimi riečmi aut alio utiliori modo provideautf Za-
povieda, da se označe medjaši svakoj župi; da ona
mjesta koja do ono doba nisu pripadala nikakvoj
župi, da ih pridruže kakvoj bližnjoj, ili, ako potre-
bito ili koristnije, da osnuju novih. Biskupi dakle
mogli su i neosnovati novih župa, ali kada su jih
jednom osnovali dužni su im dati župnika. A daje
to baš uprav tako, svatko će posve lasno dokučiti
iz sliedećih rieči: „statuit suneta Synodus ut....de-
beat episeopus slatim, habita notitia vacationis eccle-
Riteniamo opportuno di poriare nelle co-
lonne del nostro giornale il seguente erudito la -
voro, pubblicato dall'„Aurora ' di Roma a pro-
posito della lodata Encíclica Grande Munus, i
cui benefici eífetti divengouo, la Dio mercé, ogni
di piú abbondanti.
I ROMANI P0ITTEF1CI
E
I POPOLI SLAVI
I.
Leone XIII, stendendo le mani agli Slavi, in-
vitandoli alia Chiesa Cattolica, continua le tradizioni
pontificie ed italiane. Fra i Pontetici e gli Slavi
stanno come prezioso anello di congiunzione le la-
grime ed il sangue di non pochi sacerdoti e reli-
giosi e di non pochi italiani, che consacrarono colle
apostoliche fatiche o col martirio la térra slava.
II mondo in gran parte li ha dimenticati; e-
rano poveri frati che recavano pace e civiltá, colla
fede e eoll' amore; il mondo, che innalza monumenti
e statue a ladroni insigni, a conquistatori che insan-
guiriarono mille paesi, a torbidi ingegni che divisero
gli animi e seminarono odii che durarono per se-
coli a fare tristi le nazioni, non ricorda coloro che
passarono beneficando e pacificando, recaudo Dio e
civiltá dove ancora non si conoscevano, o dove se
ne era perduta la memoria.
Italiano era san Francesco d' Assisi che edifi-
co conventi a Zara, donde si sparsero i suoi frati
peí mondo slavo a continuare í' opera di Cirillo e
di Metodio, useendo presto da' conventi di Pasmano,
di Traú, di Spaiato, di Bribir, di Sebenico, di Ra-
gusa, allargandosi all' Istria ed alP Albania, sempre
protetti da' Romani Pontefici.
E quando l'arcivescovo di Zara nel 1236 mo-
strossi o tepido nel dovere o awerso a que' írati
che, „altro non cei-cavano o pensavano fuorché trarre
al culto divino tutti i popoli", Gregorio IX, zelan
tissimo del bene aegli Slavi, severamente nelorim-
provero ordinandogli di „rimediare immediatamente
a quanto aveva improvvidamente tentato".
Vero tesoro dato agli Slavi fu il vescovo di
Bosnia Ponza o Giovanni tedesco, mandato in quei
paesi da Gregorio IX nel 1239, che esseudo del-
!' Ordine de' Predicatori, a stento s' mdusse ad accet-
tare 1' alto uffizio affidatogli, ma che accettatolo per
ubbidienza, si addentró povero e ignoto fra que' po-
poli che poco dopo lo benedissero in ogni luogo dove
si presentava.
La storia della sua missione pare una poética
leggenda. Accompagnato da pochi missionari, con
piccolo f'ardello caricato sopra un asinello, corsé per
due anni le terre slave, e poco dopo la sua morte,
re Bela IV scriveva sentirsi dolcemente intenerito
ogni volta che ne ricordava le sante opere.
Ma giorni iníelici successero e quasi rovina-
rono quanto aveva edificato Giovanni. I Tatari, get-
tatisi sulla Russia, presa e distrutta Kiew, spinti dal
voivoda Demetrio nell' Ungheria, erano entrati sulle
terre polacche di Lubin e di Zawichost, poi eransi
gettati contro Sandomir, aveano ucciso a' pié degli
altari i Cisterciensi di Koprziwnice, si erano spinti
siae, si opus fuerit, idoneum in ea, vicarium.... con-
stituere .... donee ei de rectore . provideatur. Porro
episcopus, et qui jus patronatus habet, intra decern
dies vel alktd tempus ab episcopo praeseribendum,
idoneos aliquot clericos ad regendam ecclesiam coram
deputandis examinatoribus nominet Et si Epi-
scopo videbitur magis expedire, per edictum etiam
publicum vocentur, qui volunt exami,nariu. Cone. Trid.
Sess. XXIV. de. ref cap. XVIII. Ovdje se očito go-
vori, da se župnički upravitelji imenuju samo tada
kada je potrebito, i to donec provideatur, de rectore.
Bez dvojbe vavjek je potrebito, imenovati župničkog
upravitelja donec provideatur de rectore, i to radi
duševnog dobra onih župljana koji su ostali bez
župnika. Ali ono donec nemože se produžiti na go
dine i godine, jere S. Sabor naredjuje, da se kroz
deset dana imenuje njekoliko sposobnih svećenika
za izpite. Da je namjera S. Sabora bila uoblastiti
Biskupe, da imenuju župnike kad budu hljeli, to
jest ako će posije godina i godina, S. Sabor ne bio
bio zapovjedio na ovi način „intra decern dies, aut
aliud tempus ab episcupo praescribendumu, jere tada
rieči intra decern dies bile bi suvišne i bez smisla. Da
je S. Sabor htio uoblastit Biskupe imenovati župnike
po njihovoj volji, njegova zapovjed bila bi od prilike
sliedeća: intra tempus ab episcopo praeseriben-
dum.
Negovorim pako da se rieči intra decern dies
uzmu ad litteram, jere to vavjek nije moguće, i jere
se tomu protive rieči vel aliud tempus; ali govorim,
da se mjesto dies- mogu uzeti, metnirno, sedmice. Kod
a Vislice, a Scarbimir, aveano vinto e dÎBtrutto
polacchi nella terribile battaglia di Tursko, aveano
devastata la Kuiavia, vinto una seconda volta a
Chmielich, entrati per Ratibor nella Slesia, aveano
causato la rovina di Wratislaw (Breslaviaj incen-
diata, perché non restasse nelle loro mani, ma non
aveano potuto prendere il castello, salvato più per
le preghiere del Beato Ceslao, priore de' Predicatori,
che per il valore delle arini. Dopo la vittorià di
Liegnitz, nella quale essi uccisero il fiore dé' caYa-
lieri cristiani e lo stesso Duca Enr'ico, eransi mOssi
contro Olmütz devastando gran parte di Moravia, ir-
rompendo in Ungheria, recando in ogni luogo rovi-
ne ed incendi, facendosi fuggire dinanzi popoli in-
teri, si che restavano abbandonati e deserti i paesi.
Ma fra tanti flagelli, nella Bosnia, quando an-
cora non li provava, i Frati Francescani-pian ta vano
saldamente la propria missione e specialmente nella
parte méridionale a Livno, a Foinica, a Sutiska,
donde si diffusero sino a' confini de' Tatari ed al
Danubio; rnentre Stefano Gran Zupano di Serbia,
ricondotto dallo scisma alla ortodossia cattolica dalla
moglie veneziana, moriva poco dopo e la vedova
chiamava in Serbia Domenicani e Francescani. I
Tatari per altro rovinarono pressochè tutto anche
qui; gïacchè vincitori in Cngheria, gettatisi sulla
Bosnia e sulla Oroazia, erano entrati anche in Ser-
bia rovinando Sfakia, Drivasto ed altre città, la-
sciando nel loro ritirarsi deserti i paesi, crollanti le
chiese, prive le terre dl saeex'doti.
Fil allora che mostrossi più che mai l'afilore
e la cura, onde i Sommi Pontefici sempre guarda-
rono a' popoli Slavi. Povero di beni, privo di sacer-
doti, corso dagli eretici che da ogni parte sorgevano,
il paese Slavo pone va ogni speranza in Roma, ln-
nocenzo IV sceise un illustre italiano, uno de' più
celebri viaggiatori, Giovanni da Piano Carpino e fat
tolo Aroivescovo di Antivari, gli affidô la cura delle
sedi di Albania e di Serbia, singolarmente quanto
aile missioni de' Frati Minori a' quali Giovanni ap-
parteneva. Il grande francescano rialzo il Clero, rior-
diñó religiosamente il paese, ricondusse i sacerdoti
alla disciplina, alla scienza, scrisse ordini e provve-
dimenti, procacciô ricuperare i beni delle chiese o
venduti o perduti. Innocenzo IV nel tempo stesso
ebbe somma cura anche della Bosnia, dove ai frati
uccisi da' Tatari altri erano succeduti che con incre-
dibili fatiche cercavano rialzarla dalle sue rovine.
I Francescani da Ragusa guardavano ail' Al-
bania, dalla Bosnia erano entrati nelle terre bulgare
e valacche, dove, specialmente per colpa di Azan
Signore della Bulgaria, ogni mala dottrina avea tro-
vato protezione. La Bosnia stava in continua rela-
zione colla Dahnazia, ed i Frati Franeescani de'due
paesi mirabilmente si aiutavano nell' opera santa di
evangelizzare e di incivilire gli Slavi,
Due principesse in que' tempi si mostrurono
grandi nella protezione della civiltà e della fede fra
gli Slavi. Elisabetta principessa di Bosnia, ed Elena
Dándolo, regina di Serbia. Ed é bello per noi Ita-
liani trovare una italiana fino dal secolo XIII dif-
fonditrice di religione e di civile costume fra gli
Slavi, come è bello in quel secolo stesso trovare
1' italiano Giovanni da Piano Carpina rialzare gli
animi abbattuti, riordinare il clero disperso; sicchè
molti fino da allora sono i vincoli che uniscono nella
nas pako nije potreba dugljeg vremena, jere imamo
javni natječaj koji obično traje četiri sedmice.
Prolazim sada na Crkovno Pravo, koje sadrži
obće crkvene zakone, koji su i dan današnji u ži-
votu i koji se nemogu zsnemariti. Aichner u spome-
nutom Crkovnom Pravu na str. 276 govori. „Collatio
juxta formam per canones praescriptam fiat necesse
est" ; pa navadjajuć zakone koji označuju formam
praescriptam, kao peti zakon navadja tempus defini-
tum, te govori: „bénéficia conferri debent tempore
definito, quia legibus cavetur, ne bénéficia justo diu•
tius i. e. generatim ultra semestre vacua permaneantu.
Ono polugodište, što po zakonih nemože proći bez
da se imenuje stalna upravitelja praznoj nadarbini,
računa se od dneva od kada se je doznalo za iz-
pražnenje „libera collatio minorum beneficlorum intra
sex menses post aeceptam vacationis notitiam fieri
debet" (Aichner str. 279).
Aichner na istom mjestu doslovce govori: „Si
collator Ordinarius intra tempus a canonibus prae-
scriplum de beneficio providere neglexerit, jus provi-
dendi ea vice ad superiorem devolvitur. Walter pako
pod §. 337 op. 8 govori: Parochialium ecclesiarum
collatio sex mensium termino elapso, Sedi Apost. est
resservata ex const. S. Pii. V „In Conferendis11 15
Apr. 1567 Acta 11. 73. 215 (vidi Aichner na str.
279, opazka 15).
I ovo je dosta jasno, te nemogu razumjeti kako
je gdjegdje zavladao rečeni običaj, neimenovati ni-
jednogna župnika.
Tkogod bi mogo primjetiti: istinito je, da obéi
I uoapred, časlni gosp. Urednice, javljat cu
Vraoi se, nu posli mi oduzimlju mogućnost, da
Vam redovito šaljem svojih dopisa, ubaviešcu-
juć Vas o znamenitijim dogodjajim crkvene i
svjetovne vrsti; ali imam vrla prijatelja redov-
nika talijanca koj će me dragovoljno htjet za-
mienit, na talijanskom jeziku, ne poznaj u ć ni
rieči hrvatskog« jezika. v.
P. P.') Glasoviti bakrorezac Mane u n pripra-
vio je ovih dana silu slika Sv. Ćirila i Metoda,
i čujem da njeke i Vama šalje2). Ovamo do-
lazi 2000 vojnika, da pojača posadu, prigodom
očekivanog republikanskog garibaldinskog mee-
iioga, koji će ili bit odgodjen na neizvieslno
vrieme, ili se nece smjeti zabavljali pitanjem o
Irredenti, budue austro- ug. poklisar učinio Vladi
energičnih opomena. Javno je mnienje, da bi i-
pak ministri pustili meetingu, da razpravlja i o
Irredenti, al se Kralj Humbert opire.
Beč, 6 veljače.
Evo me opet nakon kratka stanka k Vama,
gosp. Uredniče, ni nečuv prije za sudbinu prvoga
moga dopisa.
Čitam u broju 9. cienjenoga Vašega lista, viest
o Bosni koju sam i ja bio naumio priobćit Vam, da
me niste pretekli, da je, t, j., na 30 pr. mj, u
ministarstvu zajedničkih financa u Beču ustanovila
se i držala prva skupština rudarskog družtva Bosnia.
Ova mi viest daje prigodu današnjem mojemu do-
pisu, Premda je bo družtvo jedino financijalne na-
ravi, ono ima ipak, po mojem slabom mnienju, veliku
političnu znamenitost „Bosniajer je ustroj ena najviše
po nastojanju kapitalista vstavovjeraca. , Oni dakle
misle takodjer na trajnu okupaciju Bosne; a to ra-
stuće osvjedočenje, da Bosna ima bit do vieka au-
strijska, silan je preokret u domaćoj našoj političnoj
borbi: to je korak k novom stanovištu njemačko-
narodne stranke. Da se usljed ovakih okretaja sama
razpada centralistična stranka, to je očevidno, pa
je zato očevidna i sljepoća dalmatinskih tvrdoglavih
ustavovjeraca, koji se još nadaju nekakvoj sve to ne-
mogućnijoj revan che njihovih kratkoumnih i sebič-
nih (u koliko nisu i revolucionarne) idea: ako se
može nazvat ideom težnja toli nizka Očevidna je
zatim i politična sljepoća dalmatinskih kal u gj era i
njihovo smiešno spajanje s italianissimi. Razsulo
dosadašnjega programa centralističnoga, to je samo
fmHtione di tempo, pače može sereć, usljed jur priob-
ćenog Vam Schmerlingova istočnoga programa, i
ustrajanja družtva odnosećih se na Bosnu, da je
centralizam, onaj stari centralizam, postao novo-izgr-
djeiio grdilo. Cienim, da se ovi fakti s velikim za-
dovoljstvom opažaju i uvažavaju u visokim krugo-
vi m. Ovo su svakako znakovi povoljni našoj buduć-
nosti, jer od okupacije do danas Bosna bi bila na
puno boljem stolcu, da nije bilo Vladam borit se i
za samo pitanje: do kad u Bosni? Uz tu neizvie-
stnost, naravno, s ovu i s onu stranu Litave niti se
je moglo iziskivat niti očekivat i dobit privolu k za-
mašnim promjenam u uredjenju novo-zauzetih ze-
malja i privolu k novčanom kojoj znatnoj pripomoći.
Ex kolovodja talijanske strankeu Dalmaciji, sa-
da kada je pokazao, da mu birokracija i upliv mast-
nije plaće nisutudje, pozvan je iz Lesandrije u Beč. Uz
sadašnje okolnosti i pošto je i sam gibkiji postao, on
l) Izvadjeno 'iz privatnog lista č. g. dopisnika.
Uredništvo.
Primismo ih u prošli utorak. Uredništvo.
pravopisu srodnika slavenskih, jer pravopis Talijana,
Niemaca i Mag jara nije za Hrvate. Govoriti će samo
u kratko, obširnije će to razpraviti u slovnici, koju
će napisati po „ Velikoslavencu" Dobrovskom. *)
Gaj priznaje, da nije ništa nova izmislio, već
da samo predlaže ono, što je našao dobra kod dru-
gih Slavena.
Nepraktičnost staroga, a praktičnost novoga
pravopisa podkrepljuje Gaj za ono doba vrlo duho-
vitimi i triezmini razlozi. Dokaze svoje utvrdjuje
fiiosofskom izrekom : „entia sine necessitate non sunt
multiplieanda". Mjesto nespretnoga spajanja slova
preporuča osobite znakove — „jer je bezrazložno
dva slove kao treće spojiti".
Prema tomu predloži sliedeća nova slova: č,
š, ž, g (Magjar), n, (korene—korenje), 1 (ljubav.)
0 slovu ć nema tu spomena, kao ni o vokalu r.
Obrana pravo pisne reforme svjedoči, da je bilo u
Gaja neobično fino jezično čuvstvo.
Taj će pravopis, veli Gaj, približiti Hrvate
srodnim narodom slavenskim, koji pišu latinicom,
*) Kako je poznato, Gaj nije pisao nikakve grama-
tike, ali je valjda na taj posao ponukao Babukića,
Dalmaciji neće jamačno bit na ometu u nje stečenom
položaju. Na Lapenovo mjesto ide nekakav Bargher.
Nepoznam ga, pa niti ne bih znao, dali mu je to
nadarje ili pedepsa. Nu eto ga s Bogom.
Iz Sabora malo šta nova, i za vas zanimiva,
dok se ne dodje na ministarstvo za posle vjeroza-
konske i nastavne. Zakon proti kamatnicim već je
osiguran da će prodriet: jer je prihvaćen u
obćoj debati, a i u posebnoj prihvaćeni su prvi §§
još u utorak. Od sriede pak do petka bila je stanka.
Od petka se je opet sretno razpravu nastavilo.
Nadamo se do brzo amo u Beč gospodinu
Gambetti, zloglasnomu predsjedniku francuske za-
stupničke komore! Promislite koliko koinenata tomu
dolazku! Mnogi misle, da on dolazi simo, ne bili
preko Bečkog gabineta približio se gabinetu Berlin-
skom, da ga pak oba podupru u njegovoj kandida-
turi na nasljedništvo onim marionettam što se zovu
Grevj. Ja mislim, da tko tako tumači Gambettin
dolazak, ne vara se mnogo. Nego do uspieha ima
duga puta; jer se je on silno zamjerio Njemačkoj
svojom ratobornošću. On je, istina je, napjjajuć tu
skoro miru, pri svečanom sobetu vojničkih odličnjaka,
nastojao ublažit taj utisak, ali ako je on lija, Bi-
smark mu je ćaća. P.
Iz Zagrebačke okolice, 8 veljače
Da vam je vidjeti uzrujanost, koja vlada u
našoj zagrebačkoj okolici! Pa kako i nebi; jedno
zlo vođi drugo zlo, to se većinom obi s ti nj uje. Boli
te, ako na te čovjek neprijatelj udari, osobito, ako
udari bez razloga; kamo više boli, ako te s nepri-
jateljem tuku i oni, koji bi ti polag savjesti prija-
telji biti morali. — U zadnjem mom dopisu ja sam
Vam takova šta nataknuo, pa nemogu ni danas na
ino; kuda sreće, da Vam mogu boljih viesti pisati.
Pisalo se o naših zastupnicih mnogo puti
mnogo toga, a to bome ni drugčije biti nemože. Ako
je ono: „koliko ljudi, toliko ćudi " to i o za-
stupnicih mnogo ćudi sudi, te na to ima biti i svaki
zastupnik pripravan; trsit mu se je, da će toliko
ćudi dobro suditi o njemu. Ali da, umiesi ti cielomu
svietu kolača! Sto je ovomu pravo, onomu jest krivo.
Ovomu je najmiliji frak, drugi ga vidjeti nemože;
onaj će se rado zaogrnuti u magjarski mentem, ko-
jega će se drugi opet preplašit. Pa tako i naša go
spoda peštanski zastupnici sude; bies gledat će va-
viek na ono, što drugi o njem sude. Kakova velika
fakta su ta gospoda proizveli, poznato Vam je.
Lahko bilo bi nam reći: služilo jim na čast, —kad
nebi ta fakta mnogu forintu narodu otimala.
Ja sam Vam u zadnjem dopisu malo oštrije
opisao našega velikana Josu Miškatovića. Povod pako
ovome dopisu najviše jest izjava, koju je „Obzor"
od 7 t. mj. donio u članku: „Kako se pravdaju
početnici potrošarine", gdje veli: „Kad bi Obzor stao
pripoviedati, što se o vas (Miskatoviću) priča (a niie
to sve kleveta), zapanjio bi se sviet a vi š njim.
Nu takova šta bi dolikovalo samo „podlim dema-
gogom" a ne nam. Nije mi dakako na umu, dizati
se proti toj izjavi; znadem da nedolikuje čovjeku
izobraženu odkrivati sramote bližnjega svoga. Al
kad te takav čovjek pod krinkom najvećeg pošte-
njaka udara po nosu, tad bogme drugo neprestaje,
nego tu krinku s njega skinuti, neka barem vidiš,
tko je, koj te tuče. Ta znade se to i onako, pa se
nepristoji u ozbiljnom glasilu o tom pisati. Da, toga
su valjda mnjenja bila i ona naša gospoda, koja se
nisu mogla složiti, da u Zagrebu izlazi koj crkveno-
politički dnevnik, — pa ako i ne dnevnik, recimo
barem list. Zar se tkogod za svoju kožu boji? Ja
dnici! nevicle, kako bi jim sada dobro došao. Vaša
siromašna Damacija može si takovo glasilo uzdrža-
vati, pa joj ono najuspješnije posluje, na čast joj je,
i svaki pošten Dalmatinac prati ga Ijubkim okom i
te će se hrvatske knjige čitati med ju Ćesi i Lesi
(tu si je Gaj odviše utvarao), al najviše će koristiti
cielomu narodu, ako ga prihvate Slavonci, Dalma-
tinci, Stajerci, Kranjci i Korušci. Slavenom treba
sloge. „Samo takvem načinom smemo se nadeati,
da nekda ves veliki slavenski jezik iz vseh svoj eh
različnostih vu Setvera glavna nareČja sknpstegnid se
bude, kojeh slovstva na jake stupe izobraženosti i
zvučenosti duha, ter slovstvene složnosti vuperta,
občinsko vseh Slavencov blago budejua (str. 22).
Napokon govore i gospodarski razlozi za nov
pravopis, jer će se kod tiskanja prištediti od 11
araka cieli jedan arak papira.
Gaj se je sUm u prvo vrieme nekako plašio?
hoće li zbilja uspjeti. Tako je stao izdavati g. 1835
novine ') hrvatske starim pravopisom. Na ponuke
mladjih prijatelja, kojim bijaše milija novina od
podupire; pa to glasilo obstoji već toliko godina;
a naša presvietljena Hrvatska nije mogla još do te
sreće ili nesreće doći. A što će nam više političkih
listova, ta ni ovi nemogu izlaziti. „Ustav" bogme neće
kod nas podrieti, pa da ga i tri Jose uredjuju. „ A
gramer Žeitung" židovskom bezbožnosću udara na
vjeru; „Narodne Novine" nisu zvane,da ga pobijaju
a „Kat. List/' malo svjetovnjačkih očiju pogleda.
Pobijaj ga u „Obzoru." „Obzor"kako hrabro i ju-
nački zastupa narodnu stvar tako jedva mu se može
oprostiti, kao i „Viencu", da poslie potresa od 9
stud. neznani jesam li našao, da je u tekstu rieč
„Bog;t napisao velikim „Bu, ko da se želimo upravo
urotiti proti Gospodinu Bogu. Znadem da „Obzor,"
kako nije „crkveno" — politički list, svojoj svrsi od-
govara: ipak bi ga zamolili,*kao i „Vienac,", neka bi
katoličku sviest malo vise štedio; to mu barem neće
biti težko.
Kako dragovoljno laćao bi se čovjek, da nam
„Kat. Dalmacija, izlazi u Zagrebu. Čovjek koj gori
od ljubavi napram tužnoj si domovini, okriepljen
vjerom u svemogućega Boga, koliko puti, napisao
bi koj Ijepi člančić za dobro naroda, a neimaš gla-
sila. Ili zar nije vrieme, nezahtjeva li sama narav
stvari, da već jednom počmemo klin klinom izbijati!
Koliko je na svietu bezbožnog, pogubnog novinstva,
koliko vjerskog? Danas čovjek ćuti potrebu, da čita
novine; ta već i šoštarski dečko, iduć ulicom, raz-
krili kakav list, i pregledava ga barem Nemožeš li
toj potrebi zadovoljiti dobrima novinama, uzet ćeš
one, koje imaš, pa kuda ćemo time doći! Nebi
li se naša četrnaestorica zastupnika u takovom cr-
kveno političkom glasilu danas sa svakoga gledišta
malo protepsti i prošibrati mogla? pa to bi po njih
i po narod koristilo bilo. Nebi li ne tu mogia odkri-
vati lica onih ljudi, — bio tko mu drago po sta-
lišu i značaju — koji se kažu narodu prijatelji, a
u istinu mu nisu, nego traže, neka veli tko što hoće,
jedino svoju korist. Je li itko na svietu vidio ili Čuo>
daje tko dobru te po narod koristnu politika tjerao
bez savjesti? Jeli itko na svietij vidio ili čuo. da
se dobra i poštena savjest bez vjere uzdržaje? Dajte
zastupnikom vjeru, vjeru katoličku, pa vam neće
toga raditi; dajte jim vjeru, pa će jim narodni duh
biti u istinu duh narodni, Tužna zemlja, kojom će
vladati ljudi bez vjere! Da u nas vjere, koliko je
narodnoga duha, neima dvojbe, da takovi zastupnici
nebi sjedili u saboru; neima dvojbe, da bismo oja-
čani vjerom već dalje došli bili, nego jesmo. Pa
ipak neznam, kolikima je to na pameti! Nebi ja ni-
malo nazrievao podle demagoge u onih, koji bi na
vidjelo iznosili zla fakta i sramotne pogreške onih
ljudi, koji važnu rolu u narodu igraju, a narodu te
njihove sramotne pogreške mnogu štetu prouzrokuju.
Poznato je, kafco takovi "vladini zastupnici" do iz-
bora dodju, koliko posla tu imadu vladini ili od
vlade ovisni činovnici, naročito bilježnici, načelnici,
obćinski pisari i panduri. Da toga sredstva nije,
mislim da nebi vlada toli lahko sa svojima kandida-
tima prodirala. Neću reći, da nisu vladini zastupnici
ove ere možda na pošteniji način izabrani bili.
Hoćemo li dakle, da se iz te nevolje, u koju
smo dospjeli, izkopamo: gledajmo, da dademo sami
sebi, da dademo našim višjim klasam vjeru, vjeru
katoličku, vjeru u Boga; a kako ćemo to učiniti —
polag moga dopisa neka se trse oni, na koje to još
više spada, nego na mene. Da ste mi zdrav.
VaŠ prijatelj.
Zara, 9 febbraio.
Chi vive a Zara non puo non accorgersi dello
svolgimento di certi fenomeni in relazione al famoso
compromesso bukovčano. In tempi anteriori al com-
promesso, le espressioni greco, russo erano terribili
*) G. 1885 mogli bi hrvatski novinari proslaviti 50
godišnjicu hrvatskoga novinstva. U istinu počela je prve
hrv. novine izdavati francezka vlada u Zadru pod naslovom
„Kraljski Dalmatin" pod urednietvom Hvaranina N. Budrović
(od god. 1806—1810). Isto pokušaše god. 1814 i 1818
Gjuro Sporer i Anfc. Mihanović, ali neuspjele. S toga mo-
žemo računati početno hrv, novinstvo od god. 1835.
starine, uvede Gaj doskora svoj pravopis, koji je
našao svuda oduševljenih zagovornika, te se može
reći, da je do god. 1848 zavladao uz neke modifi-
kacije med ju svimi Hrvati i Slovenci. Od protivnika
najviše se iztakoše: u Hrvatskoj popovi Kristianović
i Sime Starčević, u Dalmaciji neko vrieme Kuzma-
nović, a medju Slovenci učeni, al prilično beznačajni
Kopitar. *)
S tim je u istinu izveo Gaj veliko reforma-
torsko djelo : Hrvati se ujedinise u 'pisanju. -— S tim
je bio gotov prvi i najodlučniji korak k duševnom
ujedinjenju svih Hrvata, koji pišu latinicom; s tim
se najtrajnije privezaše Slovenci o Hrvate.
Od tuda se razabiru Gajevi narodni razlozi za
nov pravopis. Sada može svatko razumjeti, od koliko
je važnosti i pravopis u životu naroda. U naše dane
to najbolje potvrdjuje i magjarska vlada, koja tiska
za ugarske Hrvate školske knjige — magfarskim
pravopisom! —
') Kako je poznalo, medju kajkavskimi Hrvati bijaše
najokorjeliji branitelj kajkavskoga dialekta sadanji starina
biskup Krisljanorić. Njega je iz Beča najjače poticao na
odpor proti Gaju Kopitar, koji se je proti svojim protivni-
kom služio i denuncijanstvom. Gajev pravopis nazivaše Ko-
pitar „Fliegendreck" ! ild.
dei Dalmato-Romani, cagionavano pero loro inquie-
tudini e danni. La storia dei Ragusei e piena di
siffatti esempi relativi alla loro cita". Daj Risto, ti
koji pišeš devedeset i devet tudjieh misli dok jedna
tvoja izpluta, ti koji da pohvališ Branka navodiš
bogove, Smiles-ove junake i t, d.; ti koji hoćeš da
Radičevića prispodobiš Leopardi-em (a razlika je
kako od prdavca do orla); ti koji pišeš (barem onaj
članak) tako nerazumno da te belaj nebi razumio
(a prosto „Viencu" i „Narodnomu Listu" govorit
što hoće); daj Risto, navedi cigloga Dubrovačkog
spisatelja, da nas u tom osvjedoči (biva da je Du-
brovnik Srbska AtenaJ, a ja sam i drugi naveli do-
maćih spisatelja koji hrvatsko ime iztiču, a ti i
omladina što? Pustih rieČi, stranja i t. d. Rietićeš:
Appendini je taljanac; dobro Risto, evo ti zgoljnog
Srbina, gosp. Stojana Novakovića, on bo piše: ,,Se-
verozapadne strane, uz koje pristaju Hrvati — koji
gubeći sve više osebine svoga dijalekta, izjednačuju
se u svemu sa Srbima (izvan ekavštine), imajući
s njima jednu istu narodnu poeziju — prionuše uz
zapadnu crkvu i odoSe u prosveti i književnosti za
Rimom i latiaizmom. To je Dubrovnik s Dalmacijom."
Pa kakva Srbska Atena! Pa opet: „(književnost
Dubrovnika i Dalmacije) ostala je kako sarnoni-
klica, sa svim bez ikakve sveze sa starom srpskom
kniževnošću, a gotovo i sa novom. One sveze, koje
se mogu opaziti megju dubrovačkom i novom srp-
skom kniževnošću vrlo su labave (oho!), a nisu sveze
istorijskoga razvijanja" (oho!J. Pa kakova Srbska
Atena! Pa opet: „Inače u početku dubrovačke knji-
ževnosti prevlagjuju umnogome (oho!) priznate ose-
bine dijalekta hrvatskoga1-1. Vidiš Risto, da gospod.
Klaić apelira veleučenomu Novakoviću, kako sudcu
kompetentnomu, zaludu bi ti Risto i Vuličević pro-
testirao. Izgubili biste parnicu.
A da naša vlastela nijesu Srbi, kaže Razzi,
koji godine 1588 donese nam imenik kuća i temelji
odkle su se doselile; evo imenika:
Di Bassegli venuti da Lucca
Di Benessa „ „ Cattaro
Di Binciola „ „ Epidauro
Di Bobali „ „ Morlacchia
Di Bona „ „ Allemagna
Di Bonda „ „ . Epidauro
Di Bucchia „ „ Cattaro
Di Buzignolo „ „ Chelmo
Di Caboga „ „ Fermo
Di Croce „ „ Roma
Di Cerva „ „ Cattaro
Di Ghetaldi „ - „ Taranto
Di Giorgi „ „ Roma
Di Gondola „ „ Serta di Moriana
Di Gozze „ „ Chelmo-Vladimir
Di Gradi „ „ „
Di Luccari „ „ Alessio
Di Martini „ „ Epidauro
Di Menze „ „ Roma
Di Palmotta „ „ Chelmo Braniševo
Di Pozza „ „ Cattaro
Di Prodanelli „ n Zara
Di Proculi „ „ Chelmo Belislavo
Di Ragnina „ „ Taranto
Di Resti „ „ Redoni (Albania)
Di Saraca „ „ Epidauro
Di Sorgo „ „ Redoni
Di Tudisio „ „ Gallipoli
Di Zamagna „ „ Chelmo-Vladimir
Vas se sviet divi i Čudi okružnici „Grande
Munus" S. O. Pape, izim nekoga papasa Mostar-
skog. Čujte što on piše: („Srpski List" b. I.) Čitao
sam (krupna laž!) neki proglas S. Oca Pape na Bo
šnjake i Hrcegovce (to je Urbi et Orbi) o proslavi
sv. Cirila, i Metoda. S. Otac kao da bi htjeo i amo
proširiti svoju vjeru. (Pa nebi li bolje bilo no daje
gubi Carigradski Patriarha koj za vas nehaje; no
ugarski ministar, nepogriešiva glava pravoslavnih
Srba, koj vriedja narodno i crkveno pravo, i ne haje
za vapaj cielog naroda, kome je Angjelić mitronosni
povjerenik koj odlučno brani nepogriešivost ministra
mitrom i šljakom ? To papase piše tvoj ljubimac
„Srpski List„ br. 53!) Mi smo amo, sveti Oče, vje-
rovali i slavili sv. Ćirila i Metoda, a vi tamo nijeste
nego ste tek sada započeli (A znaš li papase gdje
je s. Ciril umro ? Ako je u Rimu, kako i jest, onda
ste vi od nas tu svetkovinu primilij. To nije zlo,
ako i kasno dobro je na pravi put doći (I ja bi
reko; ali znaš li papase gdje je pravi put? Uči
papase, pak možda dodješ do pravoga puta!) Nego
mije to najsmiešnije, što je jedan drugi nepogriešivi
papa kako i ovaj, i uprav njegov predšasnik Pio U?,
proklinjao naše oružje, kad smo mi najsvetiji rat po-
digli protiv turaka, g. 1875-6-7. Onda je on nas pro-
klinjao a blagoslivao turke za nago kao i Napoleona
III. (Naša Crkva papase ne dopušta bune, ali ne
odabrava zulum. A da lažes, kaže fakt da su naši
popovi izbjegli zulumu, a da ih niko zato biedio
nije, dapače podpore su primali, da kako bjegunci
Čivu j da su katolici uz grčko-iztočnjake hrabro vo-
jevali; da su naši, baš naši sveštenici, dosta i dosta
doprinieli oslobodjenju, a to nebi zanago bili činili
da je glava naše Crkve nepogriešivi S. 0. Papa za-
branio bio. Niti je papase vas proklinjao, niti je
turke blagoslivao.^) I zato mi ćemo reći, što je ne-
kad kazao jedan talijanski list, pošto je izbrojio sve
neuspješne blagoslove: (Grehota, papase, da nije
izbrojio uspiešna proklestva, to se je za vas htjelo!)
Sveti Oče, molimo ti se, nemoj nas blagoslivati,
(hoće, papase, s onim riečima: prosti im Bože, jer
neznadu što rade) i nastavit ćemo: Sveti Oče, pusti
nas da sa svom našom braćom u miru živimo (kakva
braća i mir, popase, kad nam ti Otca svetogrdno
psuješ!) i da se za vjerske razlike ne koljemo.
A dodaću i drugu. Ko je čitao ugodne nazgo-
vore (ti slobodno papase aijesi) Don Mije Pavlinovića
vidio je da on napada na pravoslavnu vjeru (gdje
oči ti ne izpale!), da se čovjek uprav stidi. (Ali se
ne stidi vrla i poštena duša, naša dika, nas kolovo-
dja Don Miho„koji je mogo čisto i bistro zaključiti
razgovor: „utjeha mi je u duši, da nisam hotimice
nepravo ništa rekao, ili bud što izkrivio. Pridodje li
kakav izpravak — ćuli omeljani brče — ja ću ga
drage volje prihvatiti ili ga ljudski odbiti. Dakle,
kalugjere, doli krinku, uzmi divit i artiju i izidi
ako te je majka rodila! Don Miho nije slobodno
nikomu dužan ostao, neće ni tebi.) A to napadanje
i spomenuto proklestvo (koja si papase izmislio) neka
pokaže (vidi se! vidi se!) koliko je nekijera ljudima
stalo do slavenskog napredka.
Jeli po slovu zakona?
(Izpod Velebita)
Popis je pučanstva i u našoj užjoj domovini.
To je po običaju, to je uzakonjeno, nitli je tomu
prigovora, nit je u tomu štete. Neću, gospodine ure-
dniče, pitati vladu kakvim nadzorom su praćeni pisari,
jesu li oni — svi — tomu vješti. To je na drugom
mjestu bilo opaženo, pače i u vašem listu javljeno
sa mnogih kraja. Nego što nemožemo premučati, to
je: kad Vlada u obrazcih tiskanih broji medju po-
sebne vjerozakone i Starokatolike, kojih u svem
carstvu, bojim se da neće biti nidvisiožine duša (a to
još za živa popa starokatolika Antona? u Beču);
kao svaka stvar porad točnosti hoće da se piše u
posebnih stupcih; s čega nema posebne rubrike za
hrvatski narod? Ako me pita pisar kojim jezikom
govorim; ako mu ja odgovorim: hrvatski; jer piše,
da govorim srbsko-hrvatski? Jednom kad nepiše
se odgovor pojedinih, netreba nit pitat ih o tomu;
piši kako hoćeš, neka bude „pro ratione voluntas",
onda ćemo znati na čemu smo i sada. Ja neznam
jeli svakom ugodno, da se stvara srbsko-hrvatska
narodnost u ovoj biednoj zemlji. Ovdje ti ima po
presudi mnogih: Talijana, Niemacd, Madžara, Srba,
Hrvata, Turaka, Avara, Tatara, njekakvih Morlaken,
a sad niemac jedan piše da ima i majmuni! —!
Drago je svakomu poštenje, te nit Crveni divljani
amerikanski nedadu se gaziti, nit odreći svoga je-
zika. — Na što nas dovodi politika! Sudimo po
nepotriočnih glasovih četrnostorice zastupnika zagre-
bačkih, koje omami Tiszina vlada madžarska, te
glasovaše pogaziv poštenje. Njeki diele narod po vjeri,
njeki po nazorih, njekih po ćuvstvim, ali ja neću nego
jeziku, pravu, i dičnom izgovoru majke. Na sve ću
premučati, ali na ovake pometnje u nazivih, nemogu
niti imam. X.
Sto radim?
u.
Družtveno stanje, u obće govoreć, na slabili je
nogu; nove ideje, novi zakoni, novi nauci put otva-
raju velikoj pokvari.
Struja velikih povodnja književne mutežine
zanese cviet naroda, bacaj uć ih u kolovrate svih
nesreća. „Progressoa „kultura", „civiltk", „liberté"
„libero pensiero", „romanzi" „teatri", „materialismo"
„sensualismo", to ti viče i diete od deset godina po
ulicah ovećih gradova. Kakav smo učinili progresso,
napredak, kad nam vojska, gdje idju sinovi naroda
našega, nepoznaje vjere? Jeli tako? Vidjeste li ne-
djeljom častnike i vojake pri službi Božjoj? obdr-
žaju li se svečani dani? kakva je uredba „kaser-
ma", molili se Bog? Sudit može svak, kao što sude
i težaci sela dalmatinskih, oplakujuć pokvarenje
moralno one svoje djece koji se vraćaju s vojnice. Kakva
je kultura to gdje se gleda na sve forme svakog
paragraía, a moramo zaklinjat vladu glasom svih
biskupá cesarstva, da nam uzpostave duhovna vjež-
banja u školah? Kakva je kultura gdje nam otrov
djeca sisaju, i gdje vapaj se diže staraca naših:
„šta je ovo danas izašlo nova"!? Kakva je civiltd,
danas gdje nam crkve obezčasćuju ne klečeć pred
Bogom ni dočim se za nas žrtvuje? kad se neobdr-
žavaju vjerske ustanove i zakonski propisi ? Civiltá!!
Oh kamo sreće da nije ovaka i ovliko razvikana!
Nevapijemo za misirkira lukom, no nit čeznemo za
ovakim prepelicam. „Libertá-Sloboda". Kakva je tu
slobodai kad se Bog nepoštiva, ier: „gdje Duh Go-
spodnji, ondje sloboda" (S. Pav.)? kakva je to
sloboda pustiti svakomu da radi po volji? Kako slo-
boda se zna izroditi, svjedoče nam njemački gra-
dovi, koji za Lutova prosiše Karla V, da katolički
zakon povrati, drugčije, da će svi propasti. Ovaka
sloboda ?.. S toga se množe ubojstva, samo ubojstva,
lupežtine, kamate, nepostidnost, itd. itd. et ultral —
Libero -pensiero, slobodno mišljenje, s toga pometnja i
smetnja; s toga produkcije, karikature, i na izmet
i porugu vjerozakonski čini i stvari. Gledajmo ruske
nihiliste, francuske komunarde, talijanske garibal-
dine, njemačke bezvjerske sekte i pasmine, pak,
mislim, nećemo segnuti za onakom slobodom mi-
šljenja koja se na našu žalost uvlači i u naš
narod — „Romanci" ovo je ljulj o koji zapinje mladež
naša; romanci zauzeli mjesto svetih knjiga. Romanci
— ne oni koji su naslonjeni na poviest i istinu, a
vlada ih ćudoredna nit, nego oni koji obožavaju „zlo".
Romanacd na snopove posjeduju njeki u svojih
kućah, te ih daju svom slobodom čitati i svojim si-
novom. Koliko knjige pokvare svjedokom nam badi
poviest stara, srednja i nova. Nijeli se i Voltair
tužio na čitanje svakovrstnih spisa? Kakvi li su
danas „teatri"-kazališta] Bog učuvao narod naš od
ove manije. Materijalizam sve to više zemljom se
širi. Rek bi da su danas mnogi i premnogi plika
makinalna kombinacija, te da i neima kakova ViŠjeg
Bića nad njimi. Neosiećaju ćuvstva vjerskih, ne-
stavljaju u djelo nijednog nabožnog čina, kojim bi
posvjedočili, da im nisu zanesena srdca za zemalj-
skimi uživanji. Materijaliste Čine se živinom (maj-
munom) a sebe miešaju i predje svoje sa niemom, i
to gadnom zvieradi!! Materijaliste pliene nam knji-
ževnimi radjami mnoge duše, truju nevjestu mladež
„da videći istinu, nevidi ju, i Čujuću neČuje". „Sen-
sualizam", zanos za dražestoim uživanjem strastve-
nih pomama, to je na dnevnom redu danas, i u
mnogih ovećih mjestih, na žalost, naše domovine!
Politički spas Austrije i Hrvatske.
(Glas iz krajine.)
U inače dosti malenoj Hrvatskoj kraljevini našoj
imademo danas toliko političkih stranaka, da se
skoro može reći, koliko ljudi, toliko stranaka, a zato
nam pati i nazaduje politički život, te je u Hrvat-
skoj na tom polju sve razklimano. Eno vladine
stranke, kako sramoti javno, i to još u svetom hrv.
hramu sabornice, staro junačtvo hrvatsko, u kojem
su naši junački predji znali doviknuti, kad je uztre-
balo i Magyaru i svakomu hrv. neprijatelju: regnum
regno non praescribit leges. Oh! gdje je danas o&aj
stari hrv. značaj hrv. junaka, a ne kao što nas ovako
podavaju u nemile Magyarske ruke za crni lončić
izdajničke leće. Sramote tako Hrvasku pred cielim
svietom, a na to valjda jadnici ni nemisle. I svaki
svjestni domoljub hrvatski morao bi znati, koje
mjesto ide „Ustavu" „Nar. Novinam" i wAgr. Zei-
tungi", a ne podupirati i držati to smeće po naro-
dni kvar. Ovako onda podupirajuć svoje vlastito zlo
moramo dakako propadati, i sve nam to gore biti.
Tako zvana neodvisna narodna stranka bori se
plemenito u zadnje vrieme proti prodanoj vladinoj
stranci, uvidjajuć svoju silnu pogriešku, koju je po
činila, te se tuče u prsi, samo kad nebi prekrasno
bilo. Nu dok ljudi na otvrene oči onako neprogle-
daju, kako valja, ili dok u saboru nebude većina
svjestnih i neustrašivh borioca za hrv. prava, baš
zastupnika narodnih, a ne zastupnika vladinih, nije
se nadati ničemu boljemu. Žalostno je zbilja, da
narod svoje zastupnike bira, i u sabor šilje, a onamo
nezastupaju oni svoj narod, nego vladine interese,
rad interesa osobnih.
Stranka tako zvana stranka prava ide u svojem
inače plemenitom idealu u današnjih političkih ob-
stojnostih predaleko, i zida kule u zraku, koje se
na taj način ostvariti nedadu. — U Sriemu, kao i u
Dalmaciji pojavlja se i diže njeka ćak srbska stranka,
a uza nju rade stranke njemačke i talijanske, i što
ja neznam sve kakve, nu da je zdrave uvidjanosti
i prave ljubavi hrvatske u Hrvatskoj, imale bi
odmah prestati sve te stranke, pa udružiti se šarao
u jednu stranku pravo moguću u Hrvatskoj, stranku
hrvatsku, koja bi imala živo zastupati, braniti
samo čiste i zdrave interese kraljevine Hrvatske
proti svakomu neprijatelju, al na temelju povjesti i
prava hrvatskoga.
Koja bi dakle bila u tom smislu čista i zdrava
politika po Hrvatsku? — Austrija, ako već hoće
da obstoji, kako bi obstojali imala, da bude aut
Caesar aut nihil, imala bi biti jedinstvena i cjelo-
kupna zadruga svojih medjusobno ravnopravnih i
samostalnih državica i zemalja. Najprije bi doslje-
dno uztrebalo srušiti nepravedni i pogubni dualizam,
da se naša carevina nezove Austro-Ugarska, što je
već u sebi nesmisao, nego starim imenom svojim
„Austrija". U toj dakle Austriji imao bi se po sru-
šenju dualizma poglasiti odmah federalizam na te-
melju pragmatičke sankcije, da sve narodnosti u tom
konglomeratu Austrije.dobe i uždržavaju svoju au-
tonomiju i upravu usljed državopravnoga svoga
ustava.
Slavljanski narodi u Austriji u obće, a hrvatski
narod na pose zaslužili su sigurno, da se s njimi
s višim obzirom postupa, a ne da jim dva naroda
gospodare proti svakomu zakonu i pravu. Nitko bo
Br. 36. OetvrtaK 4 Travnja 1881 God. XIX
DODATAK KATOLIČKOJ DALMACIJI
Primamo iz Skradinske okolice, 22 ožujka:
Čujte tri grozna slučaja, zgodivša se tu skoro
medju amošnjim hrišćanim:
U Gjevrskam muž zaklao ženu, a Štrbac Spiro
na Kistanjam svoju otrovao; na Ivoševcim ubili
seoskog poglavara Spaseniju Vujasinovica.
Osim palitbe i sječitbe dakle, imamo, u Buko-
vici i Kotaru, dosta i ubojstva!
Javljamo s radošću čitateljem, da naš vrli
sudrug u novinstvu, srčeni zagovaratelj katoličko-
hrvatskih interesa u Sriemu, Sriemski Hrvat, počeo
brojem 13 izlazit dvakrat na tjedan. Ciena je pove-
ćanu listu samo 1 fiorin veća.
Pišu „N. L." iz Baškevode, na 25 pr. mj., da
su se utopila blizu punte Svetoga Martina tri ne-
sretna mornara iz Baškevode i devet poslenika te-
žaka s preko Biokove.
Prekojučer imalo se je otvorit u Spljetu prvo
redovito zasjedanje onog porotnog suda za tek. god.
Primismo od častnog svećenika u Erveniku
mn. p. D. Mate Ivankovića za Trebinjsku crkvu
f. 1, kojeg šaljemo na si. Odbor u Trebinje, želeć
podpuni uspjeh svetom njegovom podhvatu.
Rileviamo e nell' interesse dei censiti ci affret-
tiamo di pubblicare, che per disposizioneministeriale
le insinuazioni che verranno fatte dai possessori di
fondi Bulle inesatte intestazioni di intiere particelle
o di intieri possessi, presso il rispettivo uíficio co-
múñale colF intervento ed anche senza 1' intervento
del vero possessore, e da questo ultimo debitamente
constátate, od eccezionalmente dagli uffici steurali o
dai funzionari della regolazione dell'imposta fondia-
ria a ció delegati, fino il 15 del corr. aprile, otter
ranno in vía ufficiosa 1' immediato cambiamento nel
rispettivo fuglio di possesso, senza che per questo
segua il prescritto trattamento nella via di recla-
mazione. Le ditte quindi alie quali fossero stati er-
róneamente addebitati fondi altrui, verrannó sollevate
dali'indebito pagamento della relativa imposta an-
che per gli anni di transazione 1881 e 1882, dap-
poiché quei fondi verranno intestati a nome dei reali
possessori.
A1P incontro, le insinuazioni che verranno fatte
in tale riguardo dopo il 15 aprile corrente dovran-
no formare oggetto della procedura di reclamazione,
e per conseguenza la relativa imposta per gli anni
di transazione 1881 e 1882 dovrá venir pagata '"dai
possessore quale figura, se anche erróneamente inr
testato, verso conguaglio ed abbuono, o restituzióne,
dopo completata e definita la procedura di reqlaina-
zione, e quindi appena dopo 1' anno 1882.
Gli é perció che é consigliabile di sollecitare
la presentazione delle insinuazioni degli errori incorsi
nelle intestazioni dei possessi, e di farlo in ogni caso
prima del 15 del corrente aprile. A. D.
Società patriottiche riunite nella lega austríaca della
Croce Rossa di organizzare in tempo di pace tutti
quei mezzi che richiedono una lunga preparazione e
non possono essere al momento creati. Fra questi
mezzi uno dei principali sièun servizio d! infermieri
e d' infermiere in assistenza dei militi feriti o am-
malati.
Egli è perció che il sottoscritto comitato invita
tutte le persone d' ambi i sessi che fossero disposte
a prestar 1' opera loro nella qualità suddetta tanto
nell' ospedale di riserva sociale che va ad essere i-
stituito, quanto nel locale ospedale militare, ad an-
nunziarsi presso di esso sia a voce sia in iscritto.
II servizio s' intende limitato al periodo d' una
guerra ed entro la città di Zara soltanto. Trován-
dose pero chi fosse disposto a prestar 1' opera sua
nel teatro stesso della guerra, sarà preso in nota e
proposto per 1'ulteriore destinazione al comitato della
lega della Croce Rossa in Yienna.
Le offerte di servizio gratuito saranno accolte
con riconoscenza ; ma verrà occorrendo accordato per
il tempo áella prestazione reale del servizio un equo
compenso da stabilirsi di comune accordo col sotto-
scritto comitato.
Gl' inscritti riceveranno un' opportuna istruzio-
ne 8ul modo di assistere i feriti e gli ammalati nei
locali ospedali civile e militare.
Zara, 28 marzo 1881.
II comitato dirigente la società patriottica
di soccorso per la Dalmazia.
Riceviamo dalla Spett, Direzione delle Poste
Dalmate il seguente Avviso:
Si previene il pubblico che pell'entrante sta-
gione estiva venne mutato da oggi in poi soltanto
l'itenerario dei piroscafo Lloydiano in linea Fiume
Zara, il quale arriverk bensi da Fiume a Zara anche
in avvenire ogni Sabato alle ore 2 pom. toccando
perö Verbenico, Novi, Segna, S. Giorgio, Bescanova,
Arbe, Jablanac, Carlopago e Pago; e ripartirä da
Zara ogni Martedl alle ore 2 ant. per Fiume, ove
arriverä alle ore 11 pom. dello stesso giorno.
Di conseguenza il lievo delle corrispondenze
dalle Cassette raccoglimento lettere di questa Gitta,
pella partenza dei suddetto Piroscafo, nonche di
quello della linea Fiume-Cattaro (Patrasso) avrä
luogo quind'innanzi alle 12'/„ ant. d'ogni Martedi.
Zara 1 Aprile 1881.
broj 75; iz Bjeline odlazi pukovnija broj 60 u Krakov,
a na njezino mjesto dolazi iz Biele-Crkve u Bjelinu
pukovnija broj 64; iz Bihaća odlazi pukovnija broj
24 u Bielu-Crkvu, a na njezino mjesto dolazi iz
Krakova u Bihač pukovnija broj 12; iz D. Tuzle
odlazi u Miškolc pukovnija broj 68, a na njezino
mjesto dolazi iz Miškolca u D. Tuzlu pukovnija
broj 65.
Izišo je „Bollettino d' Ordinanze" (zašto ne prie
„Naredbeni List"?) X. i XI. svezak. Prelistasmo te
bi rekao, da to nesluži no sredstvom za ukor nje-
kim učiteljim. Ala glav&! Bez ikakvih drugih kora
čaja na javne opomene? Pedagozi, zar vam je to
po pedagogiji? Bog dao, p* ove nespretnosti jednoč
prestale! — Baš po prolih slovnice i nazivim geo-
gralije! Tu ti ima DiMina na mjesto Dusina, u Tr-
panju mjesto u Trpnjn, u Selci mjesto u Selcihj kad
se spominje župske u Imotskome, mi mislimo da u
Imotskoj neima škole pučke, no župske! Sam bi be-
laj mogao na kraj njekim izrazim stati da se nepo-
gleda u talijanski! Ka i ondje gdje se veli (str. 113
stupac II., or. 2.) Da se u Dobrovačkom učitelj istu
mjesto stalnog sluge ustanovi, poleti nam pamet bit
će sluškinja, al kad proštismo che nel Preparandio
di Ragusa venga sistemato un posto di bidello stabi-
le, tad se stavismo. Hajde ostavljamo za danas na
ovomu, moleć glavnoga faktora g. Bakotiea u učion-
skih poslih, da se pokr. učions. Vieće rugu neizla-
ga, ako želi imati upliva medju učiteljstvom! I ako
nam je kadikad draga šala, nu nismo rada gledati
da se „Naredeb. List" u njeku pretvara u humori -
stički! — Osviestimo se!! X
La Società patriottica di soccorso per la Dal»
mazia ha diramato il seguente invito:
Alfine di avere in pronto al primo bisogno i
necessari soccorsi in caso d'una guerra è dovere delle
Vadimo iz dopisa Beč, 2 travnja, poslata nam
od onog našeg zaslužnog č. dopisnika P., da je vit.
Dragutin Weuprecht, s naglo pogoršane nemoći, pre-
minuo na 29 prošloga mjeseca u Micbaelstiidlu,
grad u Velikoj Vojvodini Hessen.
Lotta. di ristorazione. La lettera pastorale ema-
nata da Mons. Rudigier Vescovo di Linz per la
Quaresima da sui nervi ai liberali trattando essa
del Primato del Papa, del matrimonio cristiano e
della scuola confessionale, dottrine precisamente delle
quali non vuol punto saperne il moderno paganesi-
mo. II Vescovo si richiama alie prescrizioni del Con-
cordato, che si vuol creder morto da un pezzo, e
dice in sulla fine: „Rallegriamoci, perché milioni di
uomini, devoti figli alia Chiesa e insieme fedeli sud-
diti delPImperatore, cercano con tutta serietá di ese-
guire la parola di Cristo, e perché i rappresentanti
conservativi del popolo nella Camera del nostro
Consiglio dell'impero, i quali ora per fortuna ne
formano la maggioranza, si adoperano a tutto po-
tere a ricondurre ad un necessario miglioramento
parecchie leggi malaugurate, e in particolare le
ieggi scolastiche."
Movimeuto della marina auslro-ungariea.
Cagliari: a. 23 mar. Else; — p. 24 mar.
Erica, Martinolic, Cette. Cardiff: p. 23 mar. Tri
Brata, Gudac, Kingston. Catania: a. 20 mar. Lina.
Costantinopoli: a. 19 mar. Casni; Carlo S.; 21
Paulus. Havre: a. 24 mar. Erminia I.; 25 mar.
Ukraine; — p. 23 mar. Padosa, Vecerina, Cardiff.
Gibilterra: a. 22 mar. Ergo. Licata: p. 19 mar.
Gino, Giacic, N. York. Malta: p. 24 mar. Emerico,
Geletic, Tunisi. Marsiglia: p. 26 mar. Uno, Mar-
tinolié, Martinica; 27 Petroslava, Tomanovié, Cette.
Marsiglia: p. 27 mar. Ruben, Savoldelli, Brindisi;
28 Emulo, Savoldelli, Cette; Antal, Kosulic, Fiume.
N. Orleans: a. 7 mar. Elce. Port Eads: a. 11
mar. Giusto, Radoslovió; — p. 11 mar. Lussignano,
Gladulié, Reval. Poulliac: a. 26 mar. Euplea.
Point-a-Pitre: a. 24 feb. Beatrice. Port Louis:
a. 18 feb. Cavaliere, Krapf; 26 Maratona. Queen-
stown: a. 24 mar. J. J. Strossmayer.
Vadimo iz dopisa iz Rima, kojeg pri zaključku
lista primamo, da je austrijski Nadvojvoda Ludvig
Viktor s austrijskim poklisarom kod Sv. Stolice pri-
mio sv. Pričest iz Papinih ruka. Liepa li primjera!
Bože poživi nam takove.
Sua Maest» ha conferito al eonsigliere di Tri-
bunale provinciale presso il Tribunale di circolo in
Spalato Francesco Pezzoli iii occasione che dietro sua
domanda veniva messo in permanente stato di ri-
poso il titolo e carattere di cousigliere di Tribunale
d'Appello.
L'aggiunto distrettuale Giorgio Rukavina de
Liebstad f u nominate concepista di Luogotenenza '
in Dalmazia.
Imenovanja u Bosni. Poglavica zemaljske vlade
za Bosnu i Hercegovinu imenovao je pravnog vjež-
benika Heinrika Sluničko-a u Ppagu prislušnikom u
obsegu vrhovnog suda u Sarajevu, pridjeliv ga okru-
žnom sudu u D. Tuzli; premjestio je privremenog
kotarskog kancelistu Mihajla Dragoevjća iz Krupe
u B. Kostajnicu; a na njegovo mjesto imenovao je
obćinskog bilježnika Mihajla Jurašinovića privre-
menim kotarskim kancelistom u Krupi; a Ivu Mili-
novića pismonošu u Travniku, imenovao je uredovnim
služiteljem IH. razreda pri okružnom sudu u Tra-
vniku.
Pensacola, 23 marzo. (Tel.) Arrivó felicemente
da Bona il bark au.-ung. Formosa, cap. Skopinié.
Osmrtnica.
„Bohemia" javlja ,da će tekućeg mjeseca u
razmieštanju vojske bit sljedeće promjene: sada u
Sarajetu nalazeća se pukovnija broj 76, odlazi u
Grac, a na njezino mjesto dolazi iz Praga pukovnija
Na 28 Ožujka nadvio se je crn oblak nad Sa-
mostanom Male Braće u Spljetu, na Dobromu!
Neumoljna smrt, posij« duge bolesti, pretrpljene
Jobovim ustrpljenjem, ugrabi iz krila ovieh Redo-
vnika njihova jednog Brata. Otac Vicko An-
đriolić već nežive! U,25 godini svoje dobi zaspa
u Gospodinu! Nemilo uevili svoju Braću Redovnike
koji su ga veoma ljubili — ljubavi duhovnom —
Ožalosti i u crno zavi svoje mile i stare roditelje i
jedinog svog brat«.!"U njemu očevidac priznaje iz-
punjene rieči svetoga pisma „Quam praetiosa mors
sanctorum". Zadnji časi njegova bitisanja na ovomu
svietu svjedoči* Dan prije pokriepljen svetim otaj-
stvim umirućih; naredjen svima blagodatim i odpu-
štenjim koje Crkva i Red daju putujućim na oni
sviet; proživi Otac Vicko do izdaha u nepristanom
zazivanju sladkih Imena Isusa i Marije, pnlažuć svoje
hotjenje Božijemu; primajuć dragovoljno smrt za
ljubav svoga Isusa kako je i živio od svoga djetin-
stva, i to usavršio u Reijlu. Uvjek do naizadnjega
odisaja pri sebi je bio. Cutio je da se valja rastati
sa oviem svietom, pa najmilije se je oprostio sa o-
kolo stojećom i molećom Braćom. Njegove poslje-
dnje rieči biše: S Bogom Vam, s Bogom; ja idjem, i-
djem. Otče Guardijane s Bogom, ja idjem! Guardi-
jan ovoga Samostana, na koga rukam izdahnu Otac
Vicko, ohrabren oniem svetim rastankom svoga Brata,
odgovori mu: s Bogom, dragi Vice! moli za nas I-
susa, Gospu i našega svetoga Otca Franu, da se o-
pet sastanemo u raju! Hoću, bi najposljednja rieö
Otac Vicka!
Dragi Brate, moli za tvoju Braću Redovnike;
od naše volje, to jest posli jaci od naše pomnje. Glede
sastavka, odgovora Vatn već ne treba; glede lista bit će, a|
molimo da nas se po mogućnosti što prije sietite. Hvala na
nastojanju. 1 onoj gospodi odašiljemo početkom tek. tromje-
seca, u nadi da nas neće slie lanjski slučaj, o kojem ćemo
Vas gledat obaviestit, jer Vam je jamačno nepoznat. Na
prijateljskim izrazim i ugodnoj pripravnosti srdačna hvala.
C gosp. „Župnik Zad. nadbiskupije" — Dopis je
zgotovljen, al nam je i danas bilo izpustit. Uztrpite se.
Ostalo, osim ovoga što u današnjem broju vidite, izostav-
ljamo, jer nam se ne čini toli važno. Da ste nam zdravo!
č. gosp. D. Iv. Radimiri — Javljeno, po običaju u
broju izišavšem koncem mjeseca. Da ste nam zdravo!
Ć. gosp. V. V. V. — Korčula — „Žrnovo" je gotovo
sasma; i ono će drugo do koji dan. Za onaj poso č. gosp.
Glam. želili bismo, da se na koga drugoga obratite;jer Vi
znate naše odnošaje s onom blaženom čeljadi: Izmedju nas
i njih postoji ono : alla larga. Srdačan odpozdrav!
C. gosp. 0. J. Bunjić — Drniš Nevest — Uredjeno
promieujeno. Šaljemo naznačene izgubljene brojeve. Srdačan
odpozdrav!
Č. gosp. U. Iv. — Biograd — tkesmo u dvobiru
drugi bir, jer smo se promučili i opet da gledamo je li
gdje u blizu; bit će, al mi nijesmo našli.
teJ»jtír
Ä
UŽASNA BOLEST
koja snadje
mnoge razrede pučanstva
Ova bolest poČimlje ma-
lenim nepravilnostim u že-
ludcu; nu ako se zanemari,
zahvati ona cielo tielo, kao
i bubrege, jetra, u obće sav
probavni sistem, stvara ja-
dan život i samo te smrt
može osloboditi ove patnje.
Cesto bolestnici nepojimlju
ove bolesti. Nu ako i bo-
leStnik sam sebe zapita, mo-
ći će se domisliti, gdje i
kakova je njegova bolest.
Pitanje: Boli li me što,
tišti li me što, dišem li tež-
ko posije jela? Jesam li ne-
lagodan, vrti li mi se uz to
u glavi? Jesu li mi oči žut-
kaste? Neimam li i guste sline po jeziku, nebcu
i po zubim kada se probudim, uz to neugodan okus
u ustima? Boli li me u boci nam ili na hrbtu? Nije
li mi desna strana napunjena, kao da su se jetra
razširila? Hvata li me nemoć ili vrtoglavica kada
se izpravim? Je li mokračnina jako ili slabo ma-
njasta, spojena sa talogom, ako se ostavi u posudi?
Je ii probava jela sdružena s nadimanjem trbuha?
Radja ii vjetrove i podrigavanje? Nepojavi li se Često
i kucavica srca? Ovi se simptomi neradjaju u je-
dan mah, ali pojedini muče duže vremena bolestni-
ka i jesu predteče vrlo ljute bolesti.
Ako se bolest dulje vremena zanemari, prou-
zrokuje suhi kašalj, sdružen s mučninom. Za neko
vrieme radja suhu kožu s ružnom smedjom masti;
na rukara i nogam će se uviek držati leden znoj.
A kaka malo po malo jetra i bubrezi postanu bol-
niji, pojave se i reumatične boli i običajno lječenje
jest posve bez koristi proti ovoj nesnosnoj bolesti.
Vrlo je važno, da se ova bolest brzo i hitro
odstrani, odmah čim se zametne, što se može poči-
niti sa malo lieka, koji se ima smatrati pravim sred-
stvom odstranjenju ove bolesti, da se tek povrati i
probavni se organi povrate u pravo zdravo stanje.
— Bolest se zove „jetrobolja14 a pravo i najsigur-
nije sredstvo jest „ShŠlker Eztract", (biljna sa-
stavina), priredjena u Americi za vlastnika A. J.
White-a u New-Yorku, Londonu i Frankfurtu na
Maj ni. Ovaj liek dosegne koren bolesti i posve ju
tjera eielim sistemom.
SKLADIŠTE:
U ZADRU: Anđrović, ljekarnik.
Skladišta za Štajersku, Korušku i Istru u
CELJU: J. Kupferschmid; Nasljednici Baumbach,
A. Marek. DEUTSCH-L ANDSBERG: Hinko
Miiller. GORICA: J. Christofoletti. GRADAC: Fr.
X. Gschihay ljekarnica k „8. Ani", Miinzgraben
CELOVAC: Pet. Birnbacher; J. Nussbau-
mer. LJUBLJANA: Jul. v. Truk6czy. MA-
RIBOR: Jos. Noss; W. Konig RADMANN-
SDORF: A. Roblek. WILLACH: Kumferovi
nasljednici. ADMONT: G. Scherl ROTTEN-
MANN: F. X. Illing. HEBMAGOR: J. Rich-
ter. STEIN: J. Moćnik. TRST: farmacia al Ca-
mello 25 Corso: G. B. Foraboschi; farmacia in
Piazza Grande Paolo Rocca.
Vlastnik: A. I. White; engros kod I. Harna, dipl.
ljekarnik, Beo II. Rafaelgasse 10, i kod G. et.
R. Fritz, droguista, I, Braunerstrasse 5 u Bu-
dapest: kod Jos. v. Török, ljek., König-
sgasse, 12.
Gtfacomo Cukrov
Fonditore di Campane.
SPALATO.
Credo mió preciso dovere di indirizzarLe
questo foglio per manifestare la piena mia sod-
disfazione per la fusione di una Campana di
questa Chiesa parrocchiale, eseguita da Le», ed
oggi regolarmenle a me consegnata, e con pie -
no aggradimento da tne ricevula, perché rico-
nosciula buonissima, ed intuonata.
Mi é grato inollre di assicurarLa della mia
riconoscenza per la squisita gentilezza e cor-
tesía, con coi Ella si diporto con me nelle trat-
tative, e finale conclusione del Contralto e pa-
gamento della Campana soddetia.
Dichiarate le quali cose, non mi rimaue
che protestarmi con piena stiina.
Gelsa, li 12 gennaro 1881
Di Lei Dev.mo Servitore
Dn. Matteo Gamulin
Provvisore Parrochiale.
Nakladom D. Freinera u Dubrovniku
upravo je izašlo:
SLOVINSKOGA NARODA
Proli Turcima Godine
1875-1877
Uz Gusle Skitio
X A ÏÏj O I A X.
V osmini, strana 1870. — Cijena 80 novč. s po-
stom, franko 85 novč. Namčbine s jjoštov-
nom naputnicovi (Assegno postale).
U oči mjeseca Svibnja (Maja)
Naklada tiskare D. Pretnera u
Dubrovniku
SVIBANJ
posvećen bi. djevici Mariji
ili
razmišljanja o poglavitim otajstvima Ma-
rijina života s molitvama i izgledima,
preko mjeseca Svibnja: čemu se
nadodaju
Misne Molitve, priprava na ispovjest i
sv. priČeŠćenje, i neke druge pobožne
zabave; a za tim
KITA PJESMICA
(80 na čast bi. Djevice Marije
uredi
kan. Stjepan Skurla
u 16 str. XVI-412. Cijena 80 nč.
S poštom franko 85 nč.
v
Casinom Gospodina
Jakovu Cukrovu
Split.
Bez da sara se tepao od nemila do ne-
draga, dobavio sam na vratim od kuće u hr-
vatskom našem Splitu tri Zvona od Vaše Ljev-
nice, kojih jak i skladan glas najbolje se do-
pada ovim župljanom, tako da svak koji ih čuje,
blagoslivlja novce uložene. Doisto nisam se pre-
vario kad sam se Vami obratio!
S toga radostan sam što mogu ovim mo-
jim lisiom očito i javno istini na čast, pohva-
liti i preporučit mnogo poštovanim župnikom
Vašu izvrstnu Ljevnicu.
Napredujte u takovoj domaćoj obrtnosti na
korist naših hrvatskih župa, a na žalost dušrna-
na, koji bi ju htjeli zapriečit i unišiit jedino što
je domaća. Kamo sreće da od zla roda nebi bilo
poroda ! Uz to živjeli!
Tkon kod Hrvatskog Biograda
dne 12 Sječnja 1881
Stjepan Banov župnik.
La sottoscritta Cerería raccomanda alle Spett.
Amministrazioni delle Ven. Chiese le sue
quali vengono per la loro genuinitk garantite e
Furono premíate all' Esposizione di Gorizia 1855 e
a Trieste con la medaglia di argento, alie mondiali
di Parigi 1855, Monaco 1854 e Vienna 1873 con
Diploma di íiconoscimento, come puré all'Esposi-
zione Universale internazionale di Parigi 1878 con
la medaglia di bronzo, ed a quella di Gratz 1880
con la medaglia dell' Esposizione.
Queste Cándele, la cui fabbricazione ¿ sotto-
posta alla sorveglianza della Rev.ma Curia Arcive-
scovile di Gorizia, sono composte di pura Cera d' api,
come i riti ecclesiastici lo prescrivono, si consumano
assai lentamente e non colano.
II prezzo é di f. 2.50 al Chilo franco d' ogni
spesa sia di Nolo o Dazio ni Domicilio delle Spett.
Amministrazioni — pagamento alla jine dell'anno.
Qualunque commissione in Cándele e Torcie,
sia della qualitk suddetta, sia d' una qualitk II a
f. 2.20, e d' una III qualita a f. 1.80, viene effet-
tuata prontamente o per la posta o per la ferrovia,
o via di ruare.
Si raccomanda nuovamente alie Spett. Ammi-
nistrazioni delle Ven. Chiese la devotissima
Cerería di Luigi Bader. in Gorizia*
Avviso.
Essendosi la Tipografía Woditzka prov-
veduta di una seconda macchina tipográfica
celere, della rinomata Fabbrica Kaiser di
Vienna, previene i Giudizí distrett., le Co-
muni, le Parrocchie, nonchè tutti gli altri
pubblici Ufficí, che essa è al caso di ese-
guire qualsiasi lavoro nel piíi breve tempo
possibile ed a prezzi mitissimi.
Le ordinazioni sono da inviarsi diretta-
mente alla Tipograjia Woditzka in Zara.
D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
svaku cienu osvojiti. "Ujedinjena Srbija, tako veli |
„Nezavisnost" u svom broju 3, mora da bude djelo j
devetnajstoga vieka1" Kolika nije tu želja izražena,
kakva nemogućnost iztaknuta! Pa zastupnici srbstva j
i nemisle kako se može što izvesti, već ira je dosta, !
ako iztaknu Piemont, koji se maštom al ne u zbilj-
nosti dade prenieti na Srbiju, za kojom nestoji
Napoleon III. niti vječita mržnja toga vladara na
Austriju, koju je on na svaki način slabiti nastojao.
Makar da i za Srbijom stoji recimo Aleksandro III.
kao nekad za Piemontom Napoleon III., to je ipak
Rusija dalje od Srbije 110 je to Francezka od Italije
bila, gdje ovu od one samo Alpe diele, dočim Ru-
sija Srbiji tek preko toliko zemalja ruku pružiti
može. Niti sam geografski položaj neobećaje Srbiji
uloge Piemonta onako, kako se ulogu te države
odigralo pod zakriljem moćnoga cara Nap'oleona HI.
Niti sam razpoložaj duhova u Srbiji nije onakav,
kakav se pokazao svietu kod toliko bitaka u Pie
montu. Nedavni tursko-srbski rat, mogao je i naj-
većeg entuziastu srbđkoga osvjedočiti, da se slava
kneževine kano „srpskog Pijemonta" uz gusle javo-
rove i u pjesmah opjevati dade, nu na ratnih po-
Ijanah, gdje se megdan dieli, tamo se sviet baš 0
protivnom osvjedočio.
Nama nebi stalo bilo toga iztic^ti, da nas ne
boli preuzetnost, kojom se sa srbske strane Bosna i
Hercegovina jednostavno srbskimi zemljami smatraju,
i kako se još u Beogradu a i drugdje možda samo
na sgodu čeka, da se na Drini pokuša što ae na
Moravi i Javoru izjavilo.
Pa kao što sama Srbija nije tako jaka da može
samo pomisliti na osvojenje Bosne i Hercegovine
kako to „Nezavisnost" svjetlije, tako nebi ona ni
sad a težko ikad našla onoga odziva, komu se nada
u tih zemljah. Muhamedanski elemenat sjeća se što
mu se istovjernikom dogodilo kad se Srbija oslobo
diia izpod turskog jarma; on, koji je danas vlastnikom
dobara i zemljišta, zna što bi od Srbije u tom po-
gledu dobiti mogao. U njemu neće kneževina Srbija
nikad dobiti saveznika, a bez njega kano takova,
suvišne su i same deklamacije 0 pravu na Bosnu i
Hercegovinu.
Katolik zna blaženstvo što ga katolici u Beo-
gradu uživaju, i ležko bi mogao vjerovati kada naj-
ljepšim obećanjem i riečima, za kojima sliede čini
sasma protivna smjera. Dakle sa muhamedanskim i
katoličkim elementom, koji zastupaju većinu pučan
atva u Bosnoj i Hercegovini, Srbija računati nemože,
ako se i može beogradska „Nezavisnost", utvaraj uć
si sve dobrim i liepim, time tješiti.
Kad bi u Beogradu a i Novom Sadu malko
bolje odnošaje u Bosnoj i Hercegovini sudili ne sa
svog već sa faktičnog stanovišta, mogli bi doći do
sasma drugčijeg umovanja a po tom i zaključka
no to danas dolaze. Jednom u sglobu monarhije,
Bosna i Hercegovina netreba da upiru oči preko
Drine odkud im se pomoći nemože, već će one gle-
dati prema Uni i Savi, gdje ih rieke diele od ze-
mlje, s kojom ih historičko pravo veže, kog se
prava ona još odrekla nije niti se ga najmanje kani
odreći dok zna, da to pravo još nije utrnulo u tih
zemliah a izvojštiti ga lakše pod štitom svog kralja,
koji ujedno vlada i Bosnom i Hercegovinom.
Stanovničtvo Bosne i Hercegovine, makar da
je i skučeno i nezadovoljno današnjim stanjem, koje
se žaliti mora, izlieva svojoj boli traži najviše ondje
gdje najviše odziva i sućuti nalazi, a to je u Hr-
vatskoj. Žalibože da se jadikovke moraju čuti iz
osvojenih zemalja, kojih sadanja politika nezna usre-
ćiti, nu uz svu još nevolju neradja se ono nezado-
voljstvo, koje bi moglo najmanjom nadom pitati po-
litičare preko Drine ni istomišljenike im u Novom
Sadu, koji nebi smjeli sanjati ondje gdje treba dobro
prije oči otvoriti i pogledati zbiljnost stanja, iz kojeg
se dadu svadjati samo triezna umovanja a ne lih
zvučeće fraze.
Odnošaji u Bosnoj i Hercegovini nemogu, ka-
kovi jesu, na entuziazam usiliti nikoga, na oni su
okupacijom tih zemalja po Austro-Ugarskoj za Srbiju
nastali takovi, da je prekinuta nit nedavne prošlosti
kad se sa srbske strane u Beogradu i Novom Sadu
0 istih kano sastavnih dielovih Srbije govoriti moglo.
Okupacijom Bosne i Hercegovine sudbina tih zemalja
navraćena je na drugu kolotečinu, pa makar da se
1 povoljno riešenje tamošnjih odnošaja zaustavlja,
ono se jednom kraju privesti mora.
To riešenje na svoju korist očekuje Hrvatska,
koju već sama sveza s monarhijom, kad ju prošlost
nebi vezala na Bosnu i Hercegovinu, na to pravo
ovlašćuje.
Tom će se mišlju morati jednom sprijateljiti i
uredničtvo „Nezavisnosti" i zastupnici srbstva u
Novomu Sadu.
Dok toga nebude moći će se pisati o svem i
tvačem i Hrvatom pružati prijateljsku ruku uz uvjet,
da se kane Bosne i Hercegovine, nu Hrvati će se
malo starati za rieči i obećanja poznajuć dobro pravac,
kojim ima jednom poći pitanje bosansko u kona-
čnomu svomu riešenju. H.
DOplSl.
Beč, 5 svibnja.)
Na mome dolazku u Beč, već sam se sjetio da
ima nešto izvanredna, posije same godine danS, da
sam odsutan. I čim od kolodvora Sudbahn kočijaš
me vozio u grad, sjetio sam se da svugdje tamo i
amo svetkovnog nakita ima. Tad Be povezoh u grad
i podjoh se malko prošetati. Na Elizabetinumostu o-
pazih gdje se napravlja slavoluk stupima i viencima
zeleniem, a sa stran« mnoštvo skela i prizorišta.Kod
careve polače (Burg) još sjajnija priprava, koju još
dobro nerazumim. Stupovi, osobito šiljasti (guglje) i
orlovi poviše njih, u velikom broju, a sve pozlaćeno —
Sa strana vide se sjedališta koja skupo zapadaju,
takodjer i svi prozori koji su po putu, kojim će proći
vjerenici, svi su zakupljeni: jedan sami prozor
kupljen je za svotu od f, 400 !
Imao sam sreću vidjeti Crkvu S. Agustina, u
kojoj će bit ovršena ženitba. Sva je u okolo naki-
ćena racim uzetim iz Soltzkamara, koji su drago-
cienjeni i puno starinski ; poviše njih ima gdje i gdje
razredjeno zelenih vienaca i gobinja (festonij sa ko-
jim cvietom. U sancta sanctorum s obe strane imade
dosta plinskih (gas) svieća za ovu svečanost u Crkvu
uvedenih; i stupovi Crkve svi su okolišeni neiz-
brojnim plinskim sviećama — Plin gorio je jednu
cielu noć za pokušanje.
Coke mnoge vise po Crkvi sve spojene pa
mukom (ili šta drugog) da se uzmognu u trenutak
sve nažeći.
Sa strane Evangelja pripravno je veliko pre-
stolje i poduglja klupa žutom svilom pokrivena na
kojoj stati će Cesar i Cesarica, Kralj i Kraljica Bel-
gija. Pred otaroin ima takodjer manja klupa crljenom
svilom pokrivena, na kojoj kleknuti će vjerenici.
Prama prestolju, nu malko nižje, ima mjesto pri-
pravno za Nuncija, opet drugo za poklisara Belgi-
janskoga, i nekolika mjesta za druge dostojanstvenike.
Sve paka klupe crkve pokrivene su svilenim sago-
viru različite boje — Na dnu crkve učinjeni su ska-
lini sve do visine orgulja, gdje će stati generali
itd Crkva (tle) je sva pokrivena različitim sagovim,
neki od velike ciene i svilenom kadifom.
Za Biskupe neostaje drugog mjesta već okolo
Otara sjedne i druge strane. Ugarski Biskupi svi-
kolici doći će! — Iz Crkve prodjoh po stubam po
kojim saći će svatovi i svi ostali od pratnje. To je
sve pokriveno sagovim i sve strane pokrivene, kao
i Crkva, racima, te sam se Jpoturio još unutrije
sve do Aule, iz koje će se uputiti pratnja. To je
sve urešeno na kraljski način; s jedne i druge strane
stoje stabla naranača visokih za dva čovjeka.
Vrativši se obašao sam takodjer ono osam skela
(palchi) koje iz polače gledaju u Crkvu. Četiri su
gornje, a četiri donje, sve urešene damaskim, racim,
kumašem (raso) i t. d. Sprieda bu mjesta za ženska
Visočanstva, s traga za njihove dame.
U prvom donjem palku stati će Klementina
sestra Slefanije. (Sliediti će).
Ad appianare queste questioni, ed a togliere
ogni dubbio, 1' amministrazione comunale, a tutela
dell' onor proprio e di quello di tutti i comunisti,
dovrebbe, o non servirsi del titolo incompetente ed
illegale, o procurare alia frazione comunale di Zara
una propria rappresentanza, come 1' hanno le altre
frazioni. Le questioni premesse sono troppo impor-
tanti, perché non se ne debba cercare una conve-
niente soluzione.
Zara, 9 maggio.
In varie circostanze e recentemente nel pro
clama sulle feste peí fausto matrimonio del Serenis-
simo Principe Ereditario, 1' amministrazione comunale
di Zara si complace d' intitolarsi Municipio. Ora giu-
sta il vocabolario della lingua italiana Municipio si-
gnifica città che si governa con proprie leggi e godea
la cittadinanza romana. Da questa definizione, re-
peribile anche nei vocabolarii tascabili, si vede chiaro,
che, sebbene 1' antico Jader fosse colonia romana,
1' attuale Zadar o Zara che non si governa con pro
prie leggi, ma colla legge comune del regolamento
comunale della Dalmazia, non puo a buon diritto
appellarsi municipio. Tale appellativo sarebbe pura
questione d'etichetta, se non ci fosse sotto una que-
stione di onore e di economía per il comune di Zara,
che oltre alla città abbraccia ventuno comune cen-
suario, ciascuno de' quali ha un budget speciale come
la città di Zara, ed una rappresentanza propria che
alla città marçca,
Dal raffronto di questi fatti positivi colle varie
pubblicazioni a nome del municipio di Zara nascono
vari quesiti, che si risolvono a danno del comune di
Zara.
1. Quando si tratta di manifestazioni di pub-
blico giubilo e di doverosi sentimenti di sudditanza
per circostanze come quella del matrimonio del Se-
renissimo Principe Ereditario, si ricerca se gli abi-
tanti del comune vi siano esclusi, e poichè essi nu-
trono gli stessi sentimenti, che i Zaratini, con quali
atti 1' amministrazione comunale si è presa cura di
manifestarla ?
2. Se 1' amministrazione comunale sotto il nome
di municipio intende tutto il comune, e sotto quello
di cittadini, tutti i comunisti, perché in simili mani-
festazioni non si usa la lingua generale di tutti i
comunisti, ma invece F esclusiva di una piccol a parte
soltanto dei pertinenti del comune abitanti a Zara ?
3. Le spese che in simili manifestazioni si fanno,
cadono a carico dei soli abitanti del capoluogo co-
munale o di tutti i comunisti ?
') Od osobitog novog dopisnika. íUr.)
Izpod Biokova, 5 svibnja.
Okolnosti su iziskivale da sam se nedavno do-
pisivao sa Slavnim Poglavarstvom Makarskim s Pre-
uzvišenim Namjestništvom Dalmatinskim, s Prepo-
štovanim Namjestništvom biskupskim u Makarskoj
i s Presvietlim Naredbeništvom biskupskim u Splitu.
Moji dopisi svi su bili pisani hrvatski; a svi ti
Slavni, Preuzvišeni, Prepoštovani i Presvietli odgo-
varali su talijanski. Napokon desila se prigoda, da
sam — hrvatski dakako — zamolio se N. Visosti
Carević-Kraljeviću Rudolfu, koji, ako i neusliša
molbu, i pak mi počasti" sveto pravo jezika ovako:
„Uislo: 230. Radi odviše mnogobrojnih želj,
koje sbog podporneg fonda Njegove Cesarsko-Kra-
ljevske Visosti Najsjajnijeg prestolo-nasljednika se
pojavljuju, nije moguće Vašu molbu izpuniti.
U Pragu 15 veljače 1881
Sekretariat Sr. K. U. K. Hohelt
Kronprinz-Erzh. Rudolf
Za ovim sliedi podpis N. V. A i nadpis na od-
pisu hrvatski je.
Ovi odgovor meni je, Gos. Uredniče, na utjehu,
a Slavnim Preuzvišenim, Prepoštovanim i Presvietlim
mogao bi služit za pauku.
Ta to naše sveto pravo hrvatskog jezika, koje
nam patri po Bogu i zakonu, i koje već priznaju
najviše crkovne vlasti u Rimu i svjetovne u Beču i
Pragu, mogle bi cienim priznat ga i podruČene jim 0
Makarskoj, Splitu i Zadru. A još mi veće srce kosi
kad se spomenem da su te vlasti bas za to i po-
stavljene da brane prava i diele po pravici svakom
svoje, te i meni moje.
Ja nisam neprijatelj ni Poglavarstvu ni Namje-
stnistvu, a još manje Naredbeništvu: to su vlasti,
koje treba poštovat. Ja štujuć njih i vršeć njihove
naredbe, zadovoljujem zakonu, a po tom Bogu i
Kralju; jer dajem Bogu božje, a Kralju kraljevo;
ali nek ni oni meni nekrate što mi daju zakon Bog
i Kralj. Njihova su prava sveta, i za takova jih
priznajem, al nek i oni negaze moja. Ako je m<ya
dužnost štovat njihova prava, i njima je moja. vr-
šitelji zakona nisu veće od zakona pa nemogu po
pravu uzkraćivat što zakon i Bog daje, inčije grieše;
te podušno ne samo da bi se morali tog proć, već
popravit i štetu u tom došle nanesenu. A duša mi
se smuti kad pomislim da to čine zastupnici, brani-
telji i dielitelji pravice, rodoljubi i hrvatski sinovi
na koje se tužit nemogu nekoreć i sebe.
Nu, ako ie ovo i žalostna istina opet neprista*
jem na to što neki ogovaraju Makarskog poglavara,
da piše talijanski rad nepoznanja hrvatskog jezika;
jer to neuminje nije zakonom opravdano; jer gosp.
poglavar kad hoće zna i hrvatski; jer, kako čujem,
gosp. je poglavar tu skoro iz svojih usta rekao
gosp. načelniku i ostalim vietnicim opuzenskim, kad
su mu prigovarali da neshvaća smisla; da on shvaća
smisao, jer da hrvatski zna bolje od njih.
Nit je opravdano što neki hoće, da gos. pogla-
var piše talijanski da zadovolji svojim ćuvstvim i
načelim; jer pravica ji zakon stoje prst više nje-
govih čuvstva i načela. Podbiokovac X.
RAZLIČITE YIESTI.
Slava za sretni pir Kraljevica Rudolfa i
Kraljevne Stefanije izazvala je u Zadru obće
saučestvovanje. U oči dana 10, a večer svirala
je po gradu gradjanska i vojnička glazba. Na
milozvoci sa sladili osobito na staroj obali, gdje
se je na hiljade sgrnulo bilo svieta, da SP divi
razsvjeti ratnog parobroda Hofera i dvaju tr-
govačkih parobroda, što su se one večeri desila
u Jaci. Po moru su se uz to zrcalile i nebro-
jene svieće iz razsvietljenih plavčica, dočim su
umjetne vatre priredjene od vrlog pirolekoika
Rabisa, krunile taj krasni prizor, koje ga se
ne bi nikad obćinstvo bilo nagledalo.
Sutradan pak grad je osvanuo vas kao
kićena nevjesta: zastave svake vrsti lepršale po
prozorim, koje su resili osim toga i sagovi, pje-
sme, i izabrano evieće, gdje u kile gdje u go-
binje svijeno. Vidjet je bilo na mnogo mjesta i
slika predstavljajućih Rudolfa i Stefaniju, u kras-
nim pozlaćenim okvirima. Priredjen je bio u je-
dnom dućanu i okvir, veoma ukusno izradjen
od cukra, razne masti.