KATOLI
< Yeritatera facientes in charitate,
^ crescamus in illo per omnia, qui |
> est caput Christus. s
| (S. Paul. Bph. IV. 13.) \
Iziiodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, ¡n dies alacriter operara Vestram impensuros in luonda saliitari Ecclesise doctrina animisque in
Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk, listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) >
Uvjeti |ir<»tlbroJI»e. — U Zadrti, unapried 7 iior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva xa ciclu godinu; tko na svrhu godinta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbc po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 24 Zadar, Ponedjelnik 2 Travnja 1883, God. XIV.
Nosioci „austrijansko misli"!?!
,,B. Rodić je bio poslan u
Dalmaciju, da stvori sređuju
stranku austrijski misleću".
Ministar Lasser g. 1876.
Neki su ter neki utuvili u glavu da je od
potrebe nešto niemštine da Dalmacija do-
zrije za austrijsku državnu zajednicu. Gre-
hota da su se kasno o tom stavili; da je
bilo prije triestak godina, kad je Bach vla-
dao s narodima carevine, mogli su nara na-
metnuti koju stotinicu njemačkih kulturtra-
gera i nešto prokrčit put kulturnomu jeziku;
ali tad, kad su u Dalmaciji vladali Lapenne
i Bajamonti, koji su marširali uz bok beč-
kim ustavojernim ministarstvima, i bez niem-
štine Dalmacija je bila sjegurna carstvu;
htjelo se istom sjajne hrvatske pobjede pri
izborima g. 1870, da bečka vlada uvidi po-
gibelj koja prieti državi od hrvatskoga ži-
vlja i pošalje Kustockoga junaka, porni-
ritelja Krivošija, baruna Rodica, da Dalma-
ciju predobije za austrijsku miso.
Barun Rodić bio je prvi nosilac austrijske
misli, dakako Lasser-Auerspergove, na ove
naše strane: to je glasno i jasno izjavio u
zastupničkoj bečkoj komori negdje tamo g.
1876 ministar Lasser, kad je odgovarajuć
na napadaje zloglasnoga Giskre, uztvrdio da
je llodić za to poslan u Dalmaciju da stvori
srednju austrijski misleĆU stranku.
Kako je barun Rodić zadovoljio svojoj du-
žnosti? To nam svjedoči jedauaestgodišnja
Rodieeva vladavina, iz koje najbolje može
mo uvidjeli što je ta tobože austrijska miso
Lassera i ostale bečke clique.
Barun Rodić da izpuni svoju dužnost,
zanajprije je ponovno nastojao da šatre miso
ujedinjenja, a za tim je dosljedno učio i
naučio dalmatinske zastupnike da u Beču
središnjatki glasuju, što mu je i Lasser u
zasluge ubrojio. Da mu djelo bude savrše-
nije, narodnu je stranku u dvoje razdvojio
i stvorio zemljakoviće, svoju milu družinicu;
a kad ovih nestalo, tad je neke pretvorio u
srbkoviće i kumovao Srpskomu Listu i mladoj
LISTAH,
Učenje Grgura Velikoga
0
Prvenstvu svoje Stolice
1
Nešto o teoriji koja odbija vidljivo
glavarstvo u Crkvi.
(Napisao 0. Iv. Marković)
(vidi br. 23).
VIII.
Nego, G. Milaš pita, kako može sa naukom
Grgurovom suglasiti današnja teorija koja
pripisuje Papi vrhovnu vlast nad Crkvom
po božanstvenom pravu? Najlašnje, vriedni
naš Doktore. Najlašnje, jer je jednaka, pače
jedna, istovjetna sžj Grgurovom naukom; i
to, s pomoćju Božjom, mi cienimo da smo
dokazali. A da što drugo znače već božan-
stveno pravo one Grgurove izjave: „Omni-
potens Deus eum (Petrum) cunćtae Eccle-
siae praeferre disposuerat" : „Petro principi
Apostolo voće dominica totius Ecclesiae
cura commissa estu : „ Petru s auctore Deo
Ecclesiae principatum tenens11: „Christus Ro-
manomEcclesiam, Petro specialiter commisit
dicens: Tihi dobo Ecclesiam meain" ? Ovo
je o Petru i o njegovoj vrhovnoj oblasti po
srbskoj stranci — zadaća je bila izpunjena,
narod razdvojen, nova stranka — austrijski
misleća?! — podigla se, da se braća iedno-
krvna medju sobom kolju.
Ali nije bilo zadosta stvoriti stranku au-
strijski misleću, valjalo je ućerati put i
niemštini na ovim hrvatskim obalama i bar.
Rodić može ponosom reći da je bio prvim
pionirom „Dranga nach Osten". Pod Rodi-
ćem za gospodovanja narodne stranke
uveo se njemački jezik ko obvezni po
srednjim učionam, pa u učiteljište, je
dno i drugo, te napokon i u pučke (gra-
djanske) učione; a da u svem dalmatinci
oćute blagodati njemačke kulture uz vladi-
nu pripomoć oživotvorila se u Zadru nje-
mačka pučka učiona, kojoj će se do malo
nadovezati jedna u Šibeniku — i samo na-
pried! Uz to se ponamjestilo po nekim
uredima nekoliko niemaca, njemački se
jezik uveo u namjestništvene dvore, prva
„ptica selica" dolećela sa plavoga Dunava —
a tad je bar. Rodić pošo u zasluženu miro-
vinu; da ostavi liepu ostavštinu svomu pa-
šancu bar. Jovanoviću, koji je djelo Lasser-
Rodić-Auerspergovo imao privesti kraju.
Bar. Jovanoviću naprtili još veću zadaću.
Bar. Rodić od dvie stranke stvorio treću,
b. Jovanoviću bilo je od tri stranke stvoriti
četvrtu i poći sa razdvajanjem naroda ad
infinitum.
Ali kako da provede tu svoju nakanu?
— Bar. Jovanović mislio, mislio i na jednu
sve svoje misli sakupio: kolonizacija! i dr-
žava je spašena od velike pogibelji, koja
joj prietila od probudjene hrvatske sviesti,
1 Lloydovi parobrodi počeše voziti iz Trsta
i sa Rieke nove koloniste, koji su imali u~
srećiti ovu našu na pola zaboravljenu zemlju,
i pronieti — istom sada? — austrijsku tobože
miso kroz ove klisure.
Imena Conradli, Kohenlohea, Latoura,
Feketa, Marojčićii, Pavića, Rukavina ostati
će zlatnim slovima zapisana u povjestnici
borbe za „austrijsku miso"; unuci će naši
pričati svojoj djeci kakvo li je bilo domo-
je, koje je ćeralo te prve njemačke
koloniste u ove „istočne krajeve", da pro-
siplju menschenfresserima blagodati njemačke
kulture i njemačkoga jezika; da prisvoje
dalmatinsku obalu za „austrijsku miso"
Lassera, Auersperga, Herbsta i Schonerera
von Kornbhmen; a kad to bude, tad će
djeca učiti pod berlinskim lipama iz ,,Va-
terlandskunde": das deutsche Vaterland bis
SpiČa — i pogibelj će biti odstranjena od
države!
Ci^^CSr^CJfcCjp
Dnevne viesti.
Kriza kod vlade u Zagrebu. Pred-
stojnik d.r Derenčin hoće svakako đa
odstupi i njegov odstup rek bi da će
do malo dana bit konačno prihvaćen.
Nasliedit će ga, sudeć po sadašnjim
glasovira, dr. Napoleon Špun-Strizić.
Moniteur de Rome javlja, da jo Papa
pristao na želju ruskoga cara, da po-
šalje zastupnika na krunitbu u Petro-
grad.
Vjersko pitanje i u Švajcarskoj rek'
bi da će okrenut na bolje. Poznato
je kako nazad godina i ondje vlada
biesnila na katolike, te su neke bisku-
pije sila smetane bile u vjerskoj ne-
zavisnosti. Nu sada, kako rekosmo, i
Svajcarska misli se kanit progonstva
proti katolieim. Kao prvi znak te nove
povoljnije struje smatra se imenovanje,
ovih dana proglašeno, preč. Mermillođa
kao biskupa Zinevre i Lozane.
božanstvenom pravu nad Crkvom. A kojim
pravom on zapovjeda u cieloj Crkvi, onim
istim zapovjeda i njegova Rimska Stolica,
koja je zato postala: „Caput jidei" ; vCaput
omnium Ecclesiaritmu, i koju Grgur istovje-
tuje sa istom Petrovom osobom. — Dà, či-
tajte ne djelce: La Papauté moderne con-
damnée par le Pape Saint Grégoire, već
knjige samog Svetitelja, pa ako imate oči
da vidite, vidit ćete i naći ćete da nije nova
teorija nauk Rimski o Papinu prvenstvu
nad Crkvom.
No, Doktor Nikodim veli : da Grgur „ne
smatra nikakvu povlasticu u rimskom pre-
stolu, kao Petrovu prestolu". — Hoće se
dosta smionosti da čovjek uzmogne što slična
uztvrditi! A zašto je onda, po nauku Grgu-
rovu, Apoštolska (Rimska) Stolica glava
svih crkava? Ako nije takova po Petru,
nek nam se kaže kojim saborom takovom
je stvorena bila. Kojim saborom bilo je u-
stanovljeno da su svi biskupi njoj podložni,
neizuzam ni Carigradskog ? Ako Grgur nije
smatrao nikakvu povlasticu u svom prestolu,
kao Petrovu prestolu, zašto kaže da je zasjeo
na taj prestol mjesto Petra (eol. 588) ? Zašto
se pozivlje na oblast svetog Petra kad uni-
štuje odsudu izrečenu protiv Adrijanu Ti-
vanskomr Zašto istovjetuje sebe sa Petrom
u poslanici carici Konstantini, preporučujuć
Na 29 pr. mj. dogodio se u Budim-
pešti grozan slučaj : Predsjednik Go-
spodske kuće Majlatb bio je onoga
jutra usmrćen u sobi, jamačno radi
novaca, jer mu je ukradena bila ćesa
i dobnik. Našli su ga svezanih ruka i
bea jezika. Večer prije Maylath je bio
do kasna u Kazinu, što će bit dalo
zgode ubojici il ubojicam, da u njegovoj
odsutnosti nedjelo priprave. Sumnja se
da je ubojica neki usar, al zadnje
viesti govore o dvojici, o nekom čehu
i nekom talijanu.
Brzojavljaju sa Uetinja: bugarski
knez Aleksander javio je uredovno da
će posietiti crnogorskoga kneza. Knez
Aleksander prositi će kneginju Milicu,
drugu kćer crnogorskoga kneza.
joj nek nedade da Petar trpi u svojim pra-
vima s častohlepja Carigradskog biskupa ?
Zašto u drugim svojim poslanicam, nebrojno
puta, govoreć o svojoj Stolici, spominje Petra
Poglavicu Apoštola; a istu stolicu postojano
Apostolskom nazivlje?
Dali ima još. Naš Dr. Nikodim nastavlja:
„Iz drugoga pisma njegova Evlogiju vidi
se još, da Grigorije i ne smatra prestol
rimski, kao jedini Petrov prestol, nego iz-
rično priznaje prestolom Petrovim najprije
Antiohiju, u kojoj je sedam godina upravljao,
zatim Aleksandriju, i da tri prestola ne sa-
stavljaju nego jedan prestol".
Prije svega drago mi je da se pozivlje i
na ovu poslanicu. — G. Milaš neda da je
na Petru, Crkvu svoju Isus osnovao, a Grgur
u ovoj poslanici taman protivno kaže: „Tko
„nezna, njegove su rieči, da je sveta Crkva
„na krepčini poglavice Apoštola osnovana,
„pošto je neklonivost duha od samog svog
„imena dobio, buduć prozvan Petrom (Ka-
,,menom) od kamena? Dk, na Petru; dočim
„je upućena Istina njemu rekla: Tebi ću
„dat kljuce carstva nebeskoga, i opet: A ti
„jednom obrativ se, utvrdi braću svoju, i:
„Pasi ovce moje. Usljed toga, akoprem je
„veće Apostoli, jedna sama Stolica nada
„drugim svojom oblašću stoji; a to je Sto-
lica poglavice Apoštola, zbog njegova po-
Crnogorci i Arbanasi pravi su luk
i oči. Nakon viesti, da je smaknut
Vrbica, eto sada još krvnijih đogodjaja.
Na 27 pr. mj. neki bogati turčin pro-
lazeć preko mosta na Rieci bio je
smaknut od Malisora, arbanaško pleme
kraj Crnegore Malisori su smakli onoga
turčinajer je imao na glavi crnogorsku
kapu, pa su mislili da je crnogorac.
Na glas ovog ubojstva sakupi se od-
mah do 200 turaka, pa malo kašnje i
200 crnogoraca, željnih da osvete Vr-
bičinu smrt, te napadoše skupa na ar-
banaško selo Kamenicu. Kameničani
buduć malobrojni i buduć napadaj bio
nepredvidjen, iz početka stadoše uz-
micat, al primiv pojačanja oprieše se
i zametnuše boj za 3 sata Ima neko-
liko mrtvih i ranjenih s obiju strana.
Bojati se je nove krvi.
Srbska crkva i nje papa Milan. U
Srbiji vlada je daia sklopit i potvrdit
crkveni zakon „o izmenama i dopu-
nama u zakonu o crkvenim vlastima
pravoslavne vjere od 30. septembra
1862. godine". Taj novi zakon ima po
„poglavarstva" r). Istina je da neposredno
iza navedenih rieči sliedi: „Koja (Stolica
„Poglavice Apostola), njegova je na tri
„mjesta. On bo je uzvisio stolicu gdje opo-
„čiva i gdje je dovršio dneve svoje. On je
„uresio stolicu kojoj je učenika svoga po
„slao. On je zasnovao stolicu, koju je imao
„ostaviti posije neg je s njom vladao sedam
„godina. Pošto je dakle jednoga (Petra)
„jedna stolica, s kojom sada božanstvenom
„oblašću vladaju tri biskupa, štogod ja o
„Vama dobra- čujem, to svojim dobrom sma-
„tram". No što se izvodi iz ovih rieči? Zar
da Grgur u sebi nikakve oblasti nije pri-
znavao nad dvama Patrijarhalna, Alcksan
drinskom i Antiokijskom ?
(Sliedi.)
„Quis enim nesciat snnctain Ecclesiam in
Apostolorum principis soliditatc firmntnm, qui lir-
mitatem mentis traxit in nomino, ut Petrus a petra
vocaretur? cui Veritalis voce dicitur etc . . . Ilaquo
cum multi sint Apostoli, pro ipso lamen prineipatu
sola Apostolorum principis sedes in auctorilale
convaluit" (col. 899).
MOLI
Veritatem facientes in charitate, '
crescamus in illo per omnia, qui <;
est caput Christus.
(S. Paul. Ei»h. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelñik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in (lies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi® doctrina animisque in
Religionis amore el ¡n verse fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito : <|
Si quis Cathedrae Petri jungilur, s
meus est. jj
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) ?
Uvjeti pre«lI»rojl»e. U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoisentstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prcdhrojba biva za cielu godinu-, tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 28 Zadar, Ponedjelnik 16 Travnja 1883, God. XIV
Crni Glasovi.
„Tko svojom hoće da propada,
bio vriednik i zaslužnih koji
hoćeš, prava neirn i da sobom
povlači narod".
Pavlinović.
Nije ni puna nedjelja dana da smo na
uvodnom mjestu raspravljali o nevoljama
koje tište našu Dalmaciju i uprli prstom na
neke krupnije pogrieške i mane, nebi li
jednom ljudi koji su za to pozvani upoznali
»ak-ranu na narodnom tielu i potražili joj
lieka.
Naši članci, pisani onom iskrenošću i otvo-
ritošću, kojim se samo istina u rodoljubne
svrhe može iznieti na vidjelo, našli su u
narodu, u koliko čujemo, dovoljna odziva i
mnogi je, pa i naš protivnik, morao priznati
da je onako, kako smo mi pisali.
O tom su bili uvjereni, još prije neg smo
mi progovorili, i neki drugi, ali jih duša
nije nosila da reku istinu; miju rekosmo, i
to ne da razdvajamo narod u ovaj odlučan
čas, oe da ga slabimo, da tobože klone
duhom za nastujaću borbu, već da mu iz-
nesemo sliku njegovih dvaestgodišnjih borba,
nebi li bolje sam sebe upoznao i bolje se
jpripravio na nove borbe, koje će biti teže
u koliko nenadne. Zabašurivanja, prevrćanja,
mile-lalenja narodu ne pomažu, već mu u
velike odnemažu, jer ga varaju u onom, o
čem bi on morao biti na čistu. Istina, gola
istina, ta je prokrčila put narodnoj misH u
Dalmaciji; istina i sama istina moći će
učvrstiti tu narodnu miso, i obraniti ju ne
samo proti izvanjskim dali i proti unutrnjim
neprijateljima.
Ali koliko je mučno govoriti uvjek istina,
i ništa drugo neg istinu? koliko je mučno
biti uviek iskren i bez obzira reći svakomu
svoju, kad to iziskuje narodna korist, ali ne
korist koja se stanjiva u nekolicinu osoba,
koje je narod nadario svojim povjerenjem,
već korist kojoj zrake odsievaju na cio
narodi Pojedinci samo u toliko zaslužuju
obzira u koliko njihov rad koristi narodu;
onaj Čas kad se njihov rad izvrgne na štetu
narodu, narod ima pravo da jim kroz svoje
pouzdanike sudi i osudjuje. „Tko hoće
svojom da propada, bio vriednik i zaslužnik
koji hoćeš, prava mirna da sobom povlači
narod".
S toga, ako nas je s jedne strane i ožalostio
članak pisan iz Dalmacije u posljednjem
broju Slobode pod naslovom: Split izrod-, to
nas opeta raduje, da u Spljetu ima još ljudi,
koji nijesu voljni da kriju ničija nedjela,
niti da lanternom magikom varaju narod; ljudi
koji će znati i htjeti reć istinu, pa jim stoga
neki rodoljubi i predbacivali da nije rodo-
ljubno, dakako u smislu tih rodoljuba.
Kad smo tunedavno donieli dopis iz Spljeta
o tamošnjim obćinskim stvarima i upozorili
narodne ljude na neke nepodobštine koje
je ukloniti, neće li da jih narod odmah u
prve odbjegne, pa odmah za tim drugi dopis
o si'-kanju i diganju u narodnim društvima,
zadarski nam novinarski drug doviknuo:
les extremes se touchent! Danas, čitajuć članak
u Slobodi mi možemo opetovati istu fran
cuzku rečenicu.
nPo djelim njihovim poznati ćete ih, piše
Sloboda „Nije Hrvat, nadostavlja, oni koji
se hvasta, koji trubi da je Hrvat, a tamo
djpla mu izdaju ga za protivno; nije Hrvat
svaki, koga kroz stupce „Narodnoga Lista"
proturi po koječije pero; nije Hrvat ni onaj,
kojega je osobnost izniela na javu, da za-
varava javno mnenje.
,,Nu čemu da otajstveno govorim. Čemu da
prikrivam misli koprenom neprozračnom ?
Naša zemlja Seli sunca Hrvatstva, želi kiše
pravog rodoljublja, želi iskrenosti i značaja.
„Pojavi koji su se od g. 1861 do danas
pojavili u Banovini, mutatis mutandis, niču
i uzduž ovog nesretnog Primorja. Neprijatelj
koji je u Banovini držao u ruci niti, da ih
u sgodno vrieme zaplete, isti je amo
„Banovina s crnim slovima bilježi mnoge
učene ali bezznaČajne ljude. Banovina crni-
nom se pokriva kad vidi što mogoše njezini
sinovi postići, ali ne htjedoše, odrodiše se
za pladanj leće.
„Dalmacija, dio Hrvatske, uz uspavane
zemljakoviće, morati će brzo lievati gorke
suze nad spomenom nekih ter nekih, kojih
je izniela sreća da neizkusni vode domaću
politiku.
„1 gle čuda? Kanio su prošlog ljeta mje-
seca srpnja stotine i stotine srdaca slale
svoje izlieve kao preporoditelju ciele Dal-
macije, kao kažiputu pravog i čistog Hrvat-
stva, od onamo, jadna mu majka! prohode
kobni šapati, da se tamo ugnjezdilo gnjezdo
izdajica, da se šaka ljudi, a na čelu jim
dokturići, pod imenom Hrvata iztieu kao
zagovaratelji Niemstva, horribile dietu! kao
pioniri „Drang nach Osten" u Dalmaciji.
„Majko domovino, zapuštena siroto, otvori
se one nesretnike, koji ti otvaraju nove
rane! Predobra si ! Ime jim se crnilo
kao Uspomena jim se spominjala kao
Vuka Brankovića. Djeca ih po putu kazi-
vala, društvo jih iz svoje sredine izmetalo,
kao !
„Kako neki drže Agramericu u Zagrebu,
da je podpomagana hrvatskom vladom, da
piše proti Hrvatom; tako, u Spljetu, „najno-
vijoj stečevini Hrvata", t. zv. Gazzetta di
Spalato od početka do kraja talijanska,
podpomagana i nadahnuta (narodnim
ljudima), uredjivana od korifeja narodne
stranke, da širi, strašno i pomisliti! Niemstvo
u ovoj čisto hrvatskoj pokrajini.
„Koje srce nebi proplakalo, koje se oči
neovlažile, kad pročitaju što se pogansko
pero u br. 25 usudjuje crnilom iz još crnije
duše hrvatskom obćinstvu nudjati? Pa još
kada? »)
„U isti dan, sami sat prvo neg se ima-
doše sakupiti t. zv. hrvatski zastupnici, da
viećaju koje bi se mjere imale poduzeti na-
proti vladi, da se predusretnu u
pogledu niemčenja, izlazi gorispomenuta krpa
da zagovara Niemstvo i Niemce! Izrodi po-
znali smo vas na sastankul Dok ste na
vrieme, doli s krinkom, da vam ju mi ne-
uzmoramo skidati, i dok vam nedoviknemo:
^Oli nedostojni, zvali se vi kako mu drago,
i bili obožavani po komu vas volja. Pozna-
dosmo vas, otci domovine, makar da ste za
čas, na glas prvaka, pristali uz većinu, da
ne razdvojite nesretnu narodnu stranku
„Brzo li potamni vaša slava, vaša jeka!
Nu pred poštenjacim drugačije nije moglo
ni biti! Gdje je sama osobnost po sriedi,
gdje nevladaju načela, tu je moralo doći do
katastrofe. I hvala velikomu Bogu, da je
ovo nadošlo na vrieme, kad će narod, kad
poštenjaci i pravi otačbenici po njihovim
djelim će im moći doviknuti: daleko vam
od nas kuća."
Težko stranci, gdje vladaju osobnosti a
ne načela, kaže pri koncu Sloboda.
Ovaj članak sušačke Slobode rek' bi da
je kakov pendant onomu, što smo mi prije
nekoliko dana pisali ; ovaj Članak pravi je
tumač onaj našoj tvrdnji da „su se tako
pomutili pojmovi, da se imenovao poča-
stnim gradjaninom Zvonimirova grada nje-
mački barun". („Kat. Dalm". br. 25) Na ža-
lost po onom što pišu Slobodi rek'bi da se
nijesu samo pomutili pojmovi, već i srdca i
još nešto drugo. Zaleć što nam se eto na-
rodne pobjede pretvaraju Pirrove pobjede;
mi ćemo još za neko vrieme gojiti pa i
samo tračak nade, da je rodoljublje Slobo
dinu dopisniku prikazalo položaj crniji, no
što je sbilja; ali pri nekim glasovima koji
se pronose kroz stupce bečkoga novinstva,
pri nekim tajnim šapuranjima, koja ipak
ponješto prodiru u narod, pri nekim nepo
bitnim činjenicama od nas i od Slobode iz-
nešenim, nama je dužnost da i ove crne
glasove} koji se pojavili u prekovelebitskom
listu, predamo narodu, da bude obaviešten
što se sbiva u nekojim krugovima.
Mi bismo želili da se ovi crni glasovi
neoživotvore; ali ostanu li stvari k6" što su
dandanas, neopravdaju li neki prvaci svoje
postupanje pred narodom, bude li spljetska
Gazzetta i od sad moniteurom neke gospo-
de u Spljetu, narod će morat osuditi ljude,
koji su iznieli na pazar njegovo povjerenje,
a tad ćemo pripoznati skupo li nas je stala
ta Pirrova pobjeda.
„Tko svojim hoće da propada, bio vrie-
dnik i zaslužnik koji hoćeš, prava neima
da sobom povlači narod".
običaj imao bi stignuti u Moskvu u
večer pokle se ovrši crkveni obred
krunitbe, da* neprisustvuje istočnomu
obredu.
Na Rieci magjaroni sbivaju komedije.
Dne 10 tek. povratio se iz Budimpešte
riečki guverner Szapary, o kom se bio
prosuo glas da će se odreći časti.
Riečka obćina sa svojim fakimma, kojih
nikad ne fali pri „domoljubnim" izka-
zima, priredila je bakljadu guverneru,
a načelnik na Čelu obćinskoga zastup-
stva podje da mu zahvali na desetgo-
dišnjem radu i da izrazi želju da će
i na dalje ostati guvernerom. Guverner
zahvali obećajuć da se neće odreći,
dokle mu magjarska vlada nenadje
prikladna zamjenika.
Imenovanje miriditskoga kneza Prenk
Rih-Dode Libanskim vladaocem još
nije konačno ustanovljeno, jer se još
Englezka pa i Austrija opiru.
Dnevne viesti.
Iz Rima javljaju da će presv. sto-
žernik Vanutelli zastupati Papu pri
kranitbi u Moskvi. Vanutelli ko što je
') Da naši čitaoci s ovu i s onu stranu Vele-
bita još bolje uvide kakav je taj moniteur neke
spljetske gospode, evo jim odlomka iz onoga što
je Gazzetta pisala u br. 25: „Čitamo u pokra-
jinskim listovima da novoimenovani dvor. Savjetnik
kod dalmatinskoga Namjestničtva, već se je po-
primio službe. Imenovav ga, hvaćamo ggodu da
izrazimo naše začudjenje, da koji pokrajinski list
(čitaj: Narodni List i Kat. Dalmacija) toliko
buci rad onoga imenovanja i rad kojeg drugog
nuzgrednog, sgodivšeg se kod istog Namjestničtva,
jer da osobe, o kojim je govora, nijesu iz Dal
macije a to tim više što niemci nedolaze
u druge svrhe, već da se točno obavieste o našim
stvarima, do kašnie, pozvani natrag u središte,
budu nas mogli bolje služiti (Koga ? narod ili
Gazzettu i njezine prijatelje),... Konstatiramo da
se nemože vikati na nepravicu (čuj Narod. Liste,
šio ti poručuju spljetski prijatelji kroz Gazzettul)
ako koji namjestnik nema pouzdanja u neke osobe,
kad je rjegova vladavina čisto osobna (!?!) ion
odgovara saboru (!?) i ministarstvu u svim
pokrajinama rabe njemački jezik u središnjim po~
siima, te s toga nemože da uzbuni Dalmaciju ako
namjestnik naredjuje da koji podredjenik napiše
njemačkim jezikom koje izvješće na ministarstvo,
ili koju odluku na kotarske poglavare
jer Dalmacija nije država, već pokrajina, i to
jedna od manjih. Tražimo da uzdržimo dobro
sporazumljenje sa vladom, (Bogu hvala! toliko
se htjelo, da izvalite što vam na srcu ležalo? Mi
vas sad barem razumijemo, družinice mila. Tko tebi
gospodar, ti njemu sluga. Ne li ?) Uvjereni
smo da N. P. Namjestnik, koji od mnogo godina
pozna Dalmaciju, nastojati će da njom dobro uprav-
lja ; a mi valja da mu podjemo na susret pouz-
danjem, da ga zaslužimo od njegove strane i
od strane središnje vlade1,1 Pa da nijesu
mudri naši GazetaŠi? — Tri za gazetu\^\
Ur. „K. D."
Nakon pune dvie nedjelje, bio je
prošloga četvrtka uhvaćen u Požuriti
ubojica Judex Curiae Majlata. Sponga
je bio stigo u Požun brzim vlakom u
četvrtak u večer; ali je odmah bio
pripoznat, te dva stražara javne si-
gurnosti htjedoše ga namah uapsiti, nu
Sponga je imao dovoljno vremena da
povadi iz Špaga brzokrez i izpali ne-
koliko hitaca o obraz. Pao ja sav u
krvi na zemlju a redarstvene ga straže
digoše i povedoše u županijsku bol-
nicu. Tu mu liečnici pomogoše, te Be
je malo za tim osviestio. Sudbeno po-
vjerenstvo prihvatilo je sgodu da ga
izpita, a on je izpoviedio da se zove
Pavao Sponga i da je učestvovao uboj-
stvu Jurja Majlata.
Zastupnička bečka Komora primila
je prošlih dana zakonsku osnovu o po-
priečnoj česko-moravskoj željeznici; u
petak započela je razprava o tiovici
školskomu zakonu.
Dalmatinski zastupnici stigli su u
Beč i učestvuju parlamentarnom radu.
Odmah po dolazku Dr. Klaić na dugo
se razgovarao sa dr. Riegerom, češkim
prvakom.
Hrv. prekovelebitski sabor, po naj-
novijim viestima, rek' bi da će se
otvoriti istom dojd. listopada; uzrok
je tomu što vlada nije pripravila ni-
kakvoga materijala za saborsko pre-
tresanje, jer ugarska vlada neće da
pristane uz osnovu preustroja uprave,
pripravljenu od hrvatske vlada. To da
je dovelo do sukoba izmed dviju vlada,
te da je ban uzalud dvaput putavao u
Peštu. Taj sukob da bi mogo Činit da
se izjalovi zajam zagrebačke obćine,
rugvički prokop i zagorska željeznica*
Izbori u Krajini. Dosad označen je
dan izbora u sliedećim izbornim ko-
tarim: U Starci na 21 o. m. u ob-
KATOLIČKA
> Veritatem facientes in charitate, :
\ crescamus in illo per omnia, qui j ' ..I «nnnl f.llpictlK S
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
est capat Christus. ^ > Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
aUJ ^.^^s-jlJ Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 2 i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predtorojlbe. — U Zadru, unapried 1 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prodbrojba biva za oielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 30 Zadar, Ponedjelnik 23 Travnja 1883. God. XIV.
Bog i Hrvali.
Mimo svega božja slava,
Pa hrvatskog roda prava.
nK. D." br. 1 g. 1880.
Program kojim je prije tri godine otvo-
reno izašo pred obćinstvo naš list, našo je
doduše liepa odziva u narodu, ali je nabasao
i na ljude, koji rad nekoga umišljenoga slo-
bodnjačtva ne samo ga pokudiše već ga i
izkriviše. Vi miešate vjeru i narodnost, i tim
škodite jednoj i drugoj ; reklo nam se rie-
Čima, koje odgovaraju onoj današnjoj nekoj
lahkoumnosti, kojom se riešavaju najzaple-
teniji čvorovi, jer novovjeka „prosvjeta" —
donekle lucus a non lucendo — stvorila je
svakog školarca Aleksandrem Velikim, da
bez kraja i konca presieca gordijanske
čvorove.
Taj priekor, koji nam se i dandanas po-
navlja, puka je potvora. Niti miešamo, nit
smo ikad mieaali te dvie stvari, već u to-
liko u koliko su obe —najskoli kod našega
naroda — same po sebi sdružene, bud je
posljednja, biva narodnost, čedo kršćanstva
i bud prva odsieva svoje zrake na sve
ovozemne stvari. Ko dakle napada na prvu,
tim istim škodi drugoj; kao što nepomaže
prvoj, ko u njezino ime napada na drugu.
Dandanas prosio je u „modu" napadati
na sve što je vjerskog značaja i nepromi-
šljajue da se tim kopa najglavniji čimbenik
narodnoga napredka i slobode; traže da
narod postimo bezvjerski, pa tad se tuže
što narod moralno propada i što ta moralna
propast vodi ga i materijalnoj propasti; ko
da bez vjere može biti morala. Viče se na
političko sužanjstvo, a tjera se narod u du-
ševno sužanjstvo, kojeg mu barem tudjin
nomože nikad nametnuti.
„Političko robstvo kojega naroda, pisao
je slobodnjak Gioberti u svojoj : Teoria del
sovrannaturale, sasviem da je izvor preve-
likih zala, nije možda najstrašnija njegova
nevolja. Obstoji neko drugo robstvo, koje
svojim žilama dublje zahvaća, koje je ob-
ćenitije i nevoljnije u svojim posljedicama,
koje ćeš mučnije izkorenuti, te je sramotnije
za narode koji mu podpadaju. Prvo robstvo,
kad je osamljeno, nije neizlječivo zlo, da-
pače je većinom prolazno; dočim je drugo
težko izliečiti, i nikad nije samo, jer uviek
donosi sobom i prvo. Prvo možeš prispodo-
biti težkoj ali izliečivoj bolesti, dočim je
drugo prava smrt, ili barem neko skrajno
mrtvilo i neko smrtno rvanje, od kojeg se
čovjek nemože izbaviti, no uslied kakove
izvanredne naravne moći, ili bolje uslied
kakva čuda.
„Ovo političko robstvo sastoji u tudjem
nasliedovanju jezika, običaja i ćustva, i u
podpunom izgubljen ju narodnoga genija. I
sbilja, narodna je ćud kojeg naroda njegovo
biće, njegova duša, njegov život; dokle on
uzdrži tu ćud, bila kakva mu drago njegova
politička nevolja, može ustati, ali kad je
izgubio donapokon svoje biće i sviest samoga
sebe, nema više uhvanja.
„Političko stanje kojega naroda temelji
se na moralnom njegovom stanju, koje stvara
i uzdrži prvo. Tako n. pr. političko jedinstvo
iziskuje jedinstvo jezika, vjere i ćudoredja;
politička jednakost predmnieva sličnost obi-
čaja i uzgoja; politička neodvisnost nemože
bitisati bez ćudoredne neodvisnosti, biva
bez narodne knjige, bez narodnih navada i
ustanova; na posijedku, politička sloboda
nemože bivati bez moralne slobode, biva
bez dobrog uzgoja i poštenja.
„Dva glavnija elementa moralnoga Života
kojeg naroda jezik su i vjera. Jezik je oblik
i sredstvo, unutrnje i izvanjsko, misli
Na vjeru pako odnosi se ćudoredje i većim
dielom liepe umjetnosti, sa onim uzvišenijim
mislima i ćustvima čovječega razuma i srdea,
koja, proti onomu što se obično misli, mnogo
više od osjetljivih fakata, interesa i naslada
uplivaju na sudbinu ljudi i naroda naposeb,
a na sudbinu cieloga čovječanstva u obće.
„Jezik sadržaje i u kratko ponavlja na-
ravne elemente prosvjete, kao što vjera sa-
držaje vrhunaravni elemenat."
„Ja mislim, govorio je sa ministarske
stolice drugi talijanski slobodnjak Maksim
d'Azeglio, da je od najveće važnosti za cielo
čovječanstvo, a naosob za zadruge podignu-
te na slobodi, ko što je kod nas, da bude
štićeno vjersko ćustvo. Nikad nikoji narod
neće 'postati snažan i smoždjen bez vjere, i
to smo vidjeli u prošlosti ko i u sadašnjosti,
te ovom prigodom neću navadjati sv. Otee
već Machiavellia i Rousseaua.... Promislimo
da vjera obuzdaje ona djela, koja su često
najštetnija za družtvo, pred kojima je za-
kon ćorav; a mi koji smo ovdje, ja koji
govorim, mi bismo svi mogli kad bismo
htjeli, doprieti do djela i zločina, koje ni-
jedna ljudska pamet nebi nikad saznala.
Poštujmo dakle onaj uzteg, koji dopire do-
kle nedopire zakon".
Maehiavelli, taj slobodnjak čija su djela
dielomice bila osudjena od crkve, nemože
da neizpovjedi da „izmed gorih nevolja,
koje su tištile Italiju, za stavno je popu-
štanje vjerskih vezova i mlitavost vjerskoga
ćustva" ; „što se je odielila, nadovežuje na-
kon nekoliko viekova spomenuti Gioberti,
narodna osobnost Italije od njezinoga vjer-
skoga načela i dostojanstva, koje joj ulieva
kršćanska monarhija, kojoj je prestolnica
(biva papstvo), nije po mom ranienju po-
sljednji uzrok, s kojih od nekoliko viekova
oslabljuju talijanski duhovi".
Ako je dakle vjera glavniji čimbeni c u
životu ma bilo kojega naroda, ako gubitak
te vjere donosi sobom gubitak narodnoga
genija i tjera narod u duševno robstvo, pa
ako su državnici svih viekova morali da se
obazre na tu činjenicu, to po gotovo kod
nas pravi i*odoljub nemože da smetne s
uma vjersko pitanje.
Ako je istina, ko što i jest, da je naro-
dnost krasnotvor kršćanstva, koje je podi-
gnuv obitelj iz gliba poganskoga života,
stavio prvi temelj širjoj zadrugi, koju naro-
dom nazivljemo; tad je hrvatska narodnost
po gotovu čedo kršćanstva u obće a kato-
liČtva napose. Vjera je tako zaokupila cio
život našega naroda, od onoga časa kad je
naš narod opasan jedinstvom vjere i jezika
od Save do Bojane stupao u svezu sa za-
padnim narodima pa sve do najnovijih borba
koje je morao uzdržati proti osmalijskoj
sili, da mi nemožemo predstaviti si nje-
govu prošlost ako iz nje odtrgnemo naj-
glavniji čimbenik narodnoga života — vjeru.
„Za krši čast ni i slobodu zlatnu"; uz
taj divni uzklik narod je naš izveo kroz
prošle vjekove ona slavna djela, koja nje-
govo ime pronieše širom biela svieta; bez
„krsta častnog" nema ni „slobode zlatne".
Vjera unešena u naš narod kroz zapadne
vjerovjestnike, smoždila ga je i učvrstila za
narodne dinastije; vjera ga je sokolila i
dala mu moć da se opre kroz stotine go-
din& osmanlijskoj sili pred kojom je drhćao
cieli zapad i da si steče slavni naziv: ,,pred-
zidje kršćanstva"; vjera ga je pratila u
borbi proti niemstvu i tudjinstvu; vjera
je ulievala srdčanosti a hrabre zatočnike
hrvatske slobode; „krst častni je hrabrio
Zrinskog i Frankopana, kad su za „slobodu
zlatnu" izdajnički bili straćeni u bečkom
Novom Mjestu i prvomu je izmamio iz pera
u oči smrti: „Budi Bog hvaljen, ja sam k
smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se
uh vam u Boga svemogućega".... dk, on je
uhvao, on je vjerovao, a ta mu vjera kazi-
vala, da će prije ili poslie nepravica biti
oprana a pravda sinuti mukotrpnomu nje-
govomu narodu, za kojeg je on krv lievao;
vjera u Boga kriepila je rodoljuba Kvater-
nika, kad se samodrug u hrvatskom saboru
borio proti većini i činila je da uzklikne iz
svoje hrvatske duše: „Bog dakle bdije nad
narodom našim. Ovo uvjerenje, iz pisane
prošlosti naše crpljeno, hrabri me na za
sadašnjem razkršću života našeg narodnog i
budućnost".
„Gospodo moja! govorio je u hrvatskom
saboru dne 24 rujna g. 1868 biskup Soić,
kada se zlatni naši bregovi od g. 1848 pre
tvoriše u led; kada su junački naši kraji-
šnici iz preliepih ali krvavih talijanskih
predjela došli kući ne s lovor viencem
nego s viencem od trnja; kada je naša do-
movina za neuzkolebivu viernost dobila to-
liku nevjeru, kojoj u povjestnici traga nećete
naći; ej, gospodo! svim nam, koji na svojih
nogah stojimo; svim nam, koji negledamo ni
na lievo ni na desno, nego nam je uviek do-
movina pred očima, da nam onda nije ništa
preostalo, nego sveta naša vjera; vjera,
koja nas uči, da je u nebo vapijući grieh
svaka nepravda, koja mora jednom prestati
i koja neće dobrim plodom uroditi..."
Težak je i opipan i dandanas položaj
našega naroda, odasvud je politički pritisnut
protivnici trgaju mu najljepša uda njegove
domovine, razapinju namučila nevjere i ne-
pravde, te naš bi narod morao sdvajati kad
mu nebi ostajao onaj „krst častni", kog je
on svojom krvlju okupao i vjera u Boga,
koja u njem kriepi vjeru u bolju budu-
ćnost i daje mu sposobnosti da krči put
toj budućnosti,
Netrunimo dakle narodu taj sveti amanet
njegovih praotaca, ako neželimo da nam
narod sustane i podlegne u svakdanoj borbi
i da na poklik narodnih kolovodja, koji ga
zovu na nove borbe, odgovori ko što se od-
govaralo kolovodjama u nekoj susjednoj
nam zemlji: „kaše, kaše! gospodo, Što će
nam sloboda?tt Taj gnjusni materijalizam
djelo je bezvjerskih načela devetnaestoga
vieka. Učuvao se naš narod od takove gube!
JSovica školskomu zakonu i dalmatinski
zastupnici. U prošli Četvrtak govorima
dvaju izvjestitelja svršila je obća raz-
prava, o novici školskomu zakonu. Pri
glasovanju za prelaz na posebnu raz-
pravu digo se Dr. Herbst da uzrujanim
glasom predloži glasovanje poimence.
Sa „da" glasovalo je 174 zastupnika
asa „ne" 164. „Divljaci" veliko-niemci
Schönerer i Fiirnkranz glasovaše sa
desnicom; čeh Tilšer sa ljevicom, kao
i zastupnici Coroninieva kluba. Od
dalmatinskih zastupnika glasovali su
sa vladom dotično s većinom Bulat,
Klaić, Nakić i Rendić, sa ljevicom uz
povladjivanje njemačke clique srbo-
autonomaš Ivanics; falili su na gla-
sovanje Borelli, PuČić, Šupuk i Voj-
nović. Da su svi dalmatinski zastupnici
bili pri glasovanju i glasovali proti
vladi (dakako izuzam Ivanicsa) vlada
bi bila dobila 170 glasova a oporba
172, te bi vlada s većinom bila podlegla
za dva glasa. Nešto dakle vriede i ti
dalmatinski glasovi!
Dalmacija po pravu dio hrvatske kra-
ljevine. Jednom se tvrdilo da se hrvatsko
pitanje nemože ni spomenuti u bečkoj
zastupničkoj kući; ipak veliko-niemac
Schönerer pokazao je prošloga utorka
pri razpravi o školskoj novici, da nije
tako. Govoreć o iznimnosti, koja se
postavila za Dalmaciju u školskoj no-
vici, Schönerer izjavi da pristaje uz
to, jer da Dalmacija pravilo pripada Hr-
vatskoj, te da će prije ili poslie s njom
ova posljednja upravljati.
Dnevne viesti.
Primamo iz Rima sliedeću vrlo važnu
viest: Razmirica med Nadbiskupom Bo-
sanskim i tamošnjim Franovcim svršila
je. Odsuda je pročitana pred sv. Otcem
i Stožernicim. U podpunu pravu Fra-
novcim ostaju 39 Župa, a druge 34
predat će Nadbiskupu, netom steče
svećenika; al ti svećenici davat će
svake godine običnu redovinu dotičnomu
Samostanu i to je po pravu Crkovnom.
Tužni glasovi iz Krajine. Dne 19 tek.
započeli su izbori u bivšoj Krajini;
prvog dneva biralo je 13 izbornih ko-
tara. Po viestima iz Zagreba bili su
izabrani: u Semlinu predstojnik za-
grebačke vlade barun Živković i to
jednoglasno; u Glini i Veljunu Petar
Sliepćević (dvaput): u Moroviću Stjepan
Popović; u Gospiću Major Orešković;
u Dvoru paroli Zivković ; u Vinkovcima
odvjetnik Ivić — svi pristaše sadašnje
vlade i njezine saborske većine. Samo u
Brodu bio je izabran profesur Pilar,
umjerene oporbe. Stranka prava nije
dobila nijednog zastupnika. Još nije
javljen uspjeh izbora u 5 izbornih ko-
tara. Kako čitaoci vide prvi su glasovi
posve tužni; ali iza tolike grmljavine
nijesmo se mogli ni nadati no kiši
— plazećih živinica ! (Vidi brzojavke
,,K. D.«).
Napokon je predstojnik pravde Dr.
Derenčin, kako javljaju zagrebačke
službene novine, pošo u mirovinu. Pr-
vim dojdućega svibnja namjerava Dr.
Derenčin otvoriti odvjetnički bureau;
kažu da se neće povući sa političkoga
polja, već da će se pridružiti umjerenoj
opoziciji g. Mrazovića i družine.
Razprava proti Ragosi. Prošloga Če-
tvrtka započela je u Vidinu (Udine)
porotnička razprava proti Oberdankovim
sukrivcima Donatu Ragosi, istraninu, i
taljancu Antunu Giordaniu. Ragosa je
KATOLIČKA F i-y»
$ Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui ••
est caput Christus. s
(S. l'an!. K-pii. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Dco, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecrlesiac docirina animisque in
Religionis amore et i a verse lidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam,)
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostuloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 28 Svibnja 1883. God. XIY.
Radi izvanrednih uzroka od-
goditi nam je do u ponedjelnik
broj od četvrtka.
i
Dr. Juraj Putić.
Frangar non flcctar.
I opet jedna zviezda ugasila se na hr-
vatskom nebu, pokle je kroz toliko go-
dina tako jasno svietlila na našem ob-
zorju.
U prošli Četvrtak u večer usnuo je u
Gospodinu u Rimu Dr. Juraj PuliĆ, kano-
nik Sv. Jerolima.
Ova nenadana viest ne samo će raz-
žalostit mnogobrojne prijatelje i znance
pokojnika, već će se nemilo dojmiti cig-
loga hrvatskoga naroda, koji se je pu-
nim pravom mogo ponositi takovim sinom.
Rodjen u „slovinskom" Dubrovniku,
d.r Juraj Pulić odmah je u prve prilju-
bio hrvatstvo i pristao uz narodni po-
kret g. 1861.
Izabran zastupnikom u dalmatinski sa-
bor, odlikovao se je svojim poštenim
radom i neustrašiv stao na obranu po-
tlačenih narodnih prava.
Tadašnja zadarska i bečka vlada svim
su sredstvima nastojale da prignu mla-
doga ravnatelja zadarskoga gimnazija, ali
se Pulić držao Oracijeve: frangar non
fleclar, pa kad su sva nastojanja bila
uzaludna, kad pošteni Pulić nije htio žr-
tvovati Danila i Klaića ničijim hirima,
tad ga vlada g. 1863 posla u Spljet
pod izlikom da uredi tamošnju gimnaziju.
Ali ni u Spljetu nije na dugo ostao,
jer ga do malo poslaše u talijanski Trient,
da ga tim uklone ne samo iz domovine
dali i iz zadarske sabornice; nu dubro-
vački rodoljubi učiniše Pulića velepore-
znikom i izabraše ga u tom izbornom
kotaru. Ipak u zadarskoj sabornici brzo
zamuknu Pulićev glas, jer bolest i da-
leka putovanja prisvrnuše ga da se za-
hvali na zastupničkoj časti i da se svim
svojim silama posveti obljubljenim svojim
naucima.
Da je Pulić i u Trentu znao vršiti
svoju dužnost, svjedoče nam simpatije
koje je on steko izmed tamošnjeg pu-
čanstva i žalost koju je ono izkazalo,
kad je Pulić pošo u mirovinu, da u
Rimu, kao kanonik sv. Jerolima, spro-
vede posljednje dane svoga radišnoga i
poštenoga života.
Kad mu nedavno ponudiše stolicu du-
brovačke biskupije, Pulić ju odbi ; jer
da to 'nije za nj, već za mladja pleća,
Iz Rima, gdje se bavio povjestničkim
i mudroslovnim naucima, Pulić je neobi-
čnom ljubavlju pratio dogodjaje u do-
movini i pri svakoj prigodi dielio svjete
i naputke.
Nedjelja je sama dana da nam Pulić
poslao iz Rima pozdrave, na žalost po-
sljednje ; ali ti pozdravi stignuše nam
ujedno sa smrtnim glasnikom da nam
još više ogorče bol za lako velikim gu-
bitkom.
Prije nekoliko dana čil i zdrav — a
eto od prekjučera ledena ploča krije
njegove smrtne ostanke; ali njegova spo-
men nije s njim pošla u grob, ona će
živjeti dok bude hrvata da potomcima
pripovieda djela uzor poštenjaka Pulićeva
kalupa.
Vječni mu pokoj!
PODLISTAK.
Srpske "besjede
Na sv. Savu (Nemanjića).
II.
0 srpskoj školi.
Uskliknimo sa ljubavi
Svetitelju Savi,
Srpske crkve vrhovnoj
Svetiteljskoj glavi.
Ovako pjevaju djeca naša osobito danas.
Ovako pjevamo i mi stariji s djecom našom.
Braćo! Veselje je vaše od Boga. Zbor je
ovaj naš nami i mio i drag. I s toga ću ja
vami u nekoliko riječi kazivati, zašto smo
se ovdje, baš ovdje u školi iskupili, a rećiću
i to, zašto mi u školi sv. Savu slavimo. Ja
se nadam da je ovo vami po volji. Isto
tako mislim još, da je vami drago, što ja
govorim, što kao učitelj vaše dječice ovdje
vas sa javnom besjedom pozdravljam. Na-
ravno, prvi nam je ovo put, pa se vi malo
i čudite. Nije mi to ništa teško. Ja volim
da se vi čudite meni, a verujte mi, braćo,
Ja se vami ne čudim, nego se iz srca baš
Zadar, 28 svibnja.
Kad se tunedavno prosuo glas Širom
naše pokrajine da su narodni zastu-
pnici izhodili od Bečke vlade, da se
pokrajinske vlasti nepačaju u izbore,
već da samo vrše svoju dužnost —
Dalmacija je odahnula, ili bolje, ne
Dalmacija, već ona velika većina
naroda hrvatskoga u Dalmaciji koja
n^bilo od koje vlade netraži drugo
no Ja nepristrano vrši svoju dužnost.
Manjina, ta šaka narodnih izroda i
tudjinskih dopuza, koja nemože da\
ima naslona u narodu, već ga traži u
nasilju, nepravici, podkupljivosti i ne-
poštenju — bila je ošinuta tom viesti
i stala je vikati na prisilje odzgora;
uprav ona koja je do jučer lizala
sa nekih rukii i po milosti provodila
svoj kukavni i nepošteni život.
Kandidature vladinovaca u Makar-
skoj, Vrhgorcu, na Braču i drugovdje
razpršiše se; a na razvalinama tih „kula
u zraku" podigoše se čvrste kule hr-
vatske slobode, gdje će zavladati u-
prav oni ljudi, koje neka presvietla
gospođa nisu htjela. Ti će izbori naj-
bolje dokazati, kako Hrvatima Dalma-
cije nije od potrebe vladine pripomoći,
već kako uzprkos volji nekili tnogu-
ćnika narod zna i može provesti svoju
volju.
Ali ako je volja nekih uzmakla pred
narodnom voljom skoro po cieloj Dal-
maciji, to se ona rekJ bi okupila oko
glavnoga grada pokrajine, da pripra-
vlja „put u sabor" nekim visokopolo-
zenim osobama. S neke strane sveu-
dilj se tvrdi da se vlada ni u ovom
kotaru neće miešati u izbore; ali od
nekoliko vremena neki plaćenici oblieta-
ju zadarski izborni kotar, iznašaju
kandidature ljudi, koji jedu činovnički
kruh i govori se o nekim materijalnim
blagodatima, koje bi stanovite osobe
mogle podieliti.
Koliko su ti glasovi istiniti dokazuje
nam i pismo, koje smo jučer primili
iz Ninske okolice i koje priobćiijemo
pod stavkom „Raz. Viesti."
Mi nećemo sad izpitivati čije je
maslo taj srbsko-autonomaški odbor;
mi nećemo potražiti ko dieli te novce
i odkle su došli ti novci jer kad
1 bismo tiskali tvrdo uvjerenje našega
dobro obaviešćenoga dopisnika, po-
veselim. Naša braća u mnogim srpskim op-
štinama već su od nekoliko godina otpočeli
ovu slavu. Taj lijepi glas dospio je i do
vas. Pa na poziv vaše dječice vi se sku-
piste tako mnogobrojno na ovaj svetosavski
zbor, na srpski prosvjetni zbor! E! pa do-
bro ste nam došli braćo i sestre! Da ste
nam zdiavi i čestiti i vi, draga dječice!
Najprije ovo vam kažem: ne pitajte vi
mene, zašto nije uvjek ovdje ovake slave
bivalo. U Školi su drugi „zapovjedali..." Pa
takva je škola za nas mrtva bila... No već
danas je prilika za nas bolja, a biće u ime
Božije sve to — bolja... Lijepo je da se u
kući srpskoj postom i zavjetom ovaj dan
poštuje. Sretni smo da i crkva srpska iko-
nom i molitvom danas sveti. Ma po cijelo-
me narodu znade se za sv. Savu, zna se
velim za srpskoga sveca — „sredozimca!"
— Ovo je lijep dokaz hrišeanske pobožno-
sti. A škola uprav pozvana je da u tome
svijetli! Jest, braćo, života mi moga, ovo
božja istina. Valjana škola velika je naša
svetinja. Škola je prva drugarica Hristove
crkve. Ma škola je drugo krilo materino:
dje materino mlijeko prestaje, tu škola na-
stavlja svojom slatkom hranom — istinom
i prosvjetom! Svoja rodjena škola svoje oči
otvara, a to je za nas srpska škola! Ta
Bristos Spasitelj osnovao je školu, On je
učitelj bio prvijeh Apostola! I srpska po-
slovica kaže: „Tko više zna, taj bolje i
vidi." Ovu je istinu davno Srbin u za-
gonetku zavio, a ovako reče: „Bijela njiva,
crno sjeme, mudra glava što ga sije". To
je knjiga svoja. Vi znadete, tko ono reče:
„Sta mi oči pomažu? slijep sam kod očiju;"
je l'te? Tako je bogme. Tako se žalosti
onaj, koji nije iz mlada knjige svoje učio.
Još nijesam gotov. Dosta će biti, ako
samo mimogred ovdje spomenem onu tudjin-
sku školu, u koju ste i od vas neki hodili. Pa
recite: jeste li tamo čuli u poštenju srpsko
ime?... jeste li čuli krsnu slavu?... poznadoste
h srpsko slovo?... Kazaše li vam lijepu dušu
sv. Save?.., To samo, a sve ostalo, što obuhva-
ća sveta naša pravoslavna vjera, da i ne
spominjem ovdje. Ma veseo bio, moj brate,
od te škole puste bježala su djeca naša. i
tako je postao naš glasoviti „pustodjak..."
Na tu školu krvavu gledahu roditelji po-
prijeko... Pa taj strah još je zaostao u ko
stima, i mnogi ne može da se razabere od
toga straha... Ta vaša je n. pr. ova mudra
riječ: „Nema od vojaka — težaka, niti od
| baka — prednjaka." Ma takovom se ško
vriedili bismo tankoćutnost neke go
snode; ali će naši čitaoci i sami nai-
lakše razumjeti odkie polieću neki
zlokobni poletarci i gdje se sakuplja-
ju niti tog novoga pokreta, ko li je
napokon taj luktar, koji kreće svim tim
marionetama.
Uhvamo se da će se svi ti napori
ulomiti o pošteni rad Ninskih rodo-
ljuba, a da će ti uprav žalostni čini
potaknuti rodoljube od Raba do Bio-
grada da se složni i iz svih sila opru
neprijatelju koji ne prebire sredstva,
samo da se dokopa cilja.
Sloga i rad, pa je pobjeda nastrani
poštenjakovića!
I*ređ izbore!
Zora puca, bit će dana.
(Glas mlada popa).
Tko je junak na ždrielo, Na ždrielo
junak tko je. Još samo malo dana
dieli nas od najvažnijeg Časa, gdje je
i narodu dopušteno dieliti vlast sa vla-
darom. Još nekoliko dana, dok se po-
služimo prvim i najvažnijim pravom u
ustavnoj državi. Tamo o Vidov danu
razviti će i naša pokrajina nov život,
po cieloj zemlji nastati će novi duh,
svugdje lebditi će novi pokret. Za ne-
koliko vremena uzniet će se duh čo-
vječji iz ovozemnog prozaičkog ži-
vota do visokih idejalnih poleta, da u
njima crpi snage za ostvarenje svog
omiljelog programa. Naš narod, izmu-
čen, progonjen, ali ne mrtav, prošav
izpod mača i koplja, prokušav sve slasti
i ugodnosti što tudjin i nametnik može
podati, uljuljav se u san zaboravnosti i
nehaja u koji g*\ uljuljala konštelacija
narodne većine, tare oči i u snu pita
na kojoj smo ? kamo smo doprli iza
dvadesetgodišnje borbe ? što nam po-
može naša pobjeda g. 1870? Gdje
je oni visoki barjak nikda prije neoka-
lom Bog ne slavi, niti se srpska kuća
veseli!
Elem, vidite braćo, ovo su uzroci, što smo
se mi danas u školu skupili oko naše dje-
čice, te smo otpočeli ovaj naš lijepi zbor i
razgovor. Produžićemo mi ovu riječ drugi
put ovdje, a dotle valja da se spremamo.
Nego da kažem još i ovo; Zašto mi BV.
Savu proslavljamo u školi? Kratko ću ja
reći ovako: Sv. Sava podizao je škole po
cijelom narodu srpskom. Ove škole divno su
napredovale, jer je narod volio da nauči
Boga poznavati i sreću svoju podizati! Evo
samo ovaj primjer uzeću: Eno je bijesni
Turčin raskopavao Savine škole kroz to-
liko crnijeh vjekova, pa ne mogaše Turčin
uništiti imena srpskoga i naše vjere. Sta
više. Osmanlija je se ogubao, a Srbin slavi
Boga i svoga Apostola, kaktt koji danak u
napredak, sve jače, sve otvorenije...
A ovamo nami kako je?....
Ma moj brate! Sto je sv. Sava jedanput
u dušu usadio, čim je mlijeko materino za-
mirisalo i osladilo se, to nijesu mogli ubiti
ni carigradski kaludjeri, ni rimski fratri...
Sve pod turskom silom i pod latinskom
samovoljom održala je se i sačuvala naša
lijepa krsna slava i čeanica!
KATOLIČKA DALMACIJA
\ Veritatem facientes in charitate, s'
s crescamus in illo per omnia, qui J
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
est capat^ Chnstus.^ ^ s ^ auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vesiram irapensuros in tuenda salulari Ecolesise doctrina aniraisque in
~ ^ 'U' Heligionis amore et in verse íideiprofessione roborandis,... (Pió IX. u papinsk. listu, 2i veljace J872 pisaocim
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jungitur,
meus est. lucir.u. uhu isque « s (§ Hieronym< Ep¡s. XVL a<| Danh)
Katoličke Dalmacije), í^l^^^S .
Uvjeti predl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini & fior. — Za inozemstvo 7 fior. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list.
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franoo" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma riizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 44 Zadar, Ponedjelnik 18 Lipnja 1883. God. XIV-
Molimo one naše prijatelje koji
nam nijesu došle poslali podmiru
predplate za tek. godino, da to
učine sto prije, nek ovaj neustra-
šivi borac za sveta katolička i
hrvatska prava uzmogne nastavit
bez zaprjeka svoje nezavismo i
iskreno djelovanje i Što smjelijim
srcem susretat tuču otrovnih striela,
koje neprestano na nj odapinju to
protivnici to neki himbeni rodo-
ljubi.
Onu pak gospodu koja svojim
dugotrajnim obiranjem oglušaka
toliko potežkoća stvara našoj u-
pravi, upozorujemo da ćemo, ne-
izvrse li što prije svoju dužnost,
opet se latit neugodnog javnog
pozivanja po imenu i sudbenog
postupanja.
Lakrdije L."
Zadar, 17 lipnja.
Na „novoj zadarskoj obali" u dva mjesta
predstavljaju se živahne lakrdije: u tali-
janskom cirkusu i kako je već poznato, u
stupcima Nar. Lista. Ostavljamo cirkus; vi-
dimo radje kakav humor vlada ovaj put
kod „Nar. Lista".
Prije svega opaziti nam je, da Narod. List
ne samo nije pokušao da oprovrgne naj-
važniju našu tvrdnju, dali nije ni potražio
da ju oslabi pa bilo to i izmišljotinama,
laži i potvorom kao po običaju: a ta je
tvrdnja, da su narodni ljudi u Zadru bili
uzeli lozinkom: nećemo popova. Ta naša
tvrdnja, podkriepljena nepobitnim dokazima,
ostaje tu da u ove čase kad su popovi, re-
dovnici i svjetovnjaci, pokazali takvo čudo
rodoljublja, da jim se sviet mora diviti, ta
je tvrdnja tu da dokaže crnu neharnost nekih
narodnih prvaka prama čisto narodnomu
umiju u Dalmaciji, prama ljudima koji su
podigli te narodne prvake, prama rodolju-
bima koji su narodnu stranku spasili od
najsramotnijega poraza, koji bi ju bio stigo
za posljednih izbora s nemara tih prvaka.
Narod. List radje se prihvaća one druge
lozinke: „nećemo Prodana!" i kaže: „te
lozinke nije nitko imao : a da je nju, sta-
vimo, i tkogod imao, to znači da je taj dobro
poznavao Prodana". Lakrdijaske li ćudi!
Imao i neimao — igra se riečima, i tom
igrom ,,N. L." misli da mu je lahko zaslie-
piti čitaoce. Mi smo uztvrdili i dokazali u
posljednjem broju, što još čekamo da „N. L."
oprovrgne, daje središnji klub u Zadru istom
je dočuo za Prodanovu kandidaturu podigo
na dogmu one rieči: nećemo Prodana. Danas
mi bismo mogli priupitati istoga urednika
„N. L." za neke stvari, mogli bismo ime-
novati onoga narodnoga prvaka koji je, kako
kažu, u javnoj kafani reko: radje auto-
nomaša neg Prodana — ali nećemo,
nama je zadosta da iza dokaza u posljed-
njem našem broju, danas ovdje javno po-
zovemo istog zastupnika g. nadpopa P.
Cankia: dali je istina ili nije što ćemo evo
ovdje izpripovjediti, — U subotu, dva dana
prije sastanka biranih birača, nadpop je
Canki došo u Zadar da se dogovori sa sredi-
šnjim odborom o kandidaturama. On se prije
prijavio kod našega uredništva i obećao da
će nam donieti odgovor središnjega odbora.
Ali poslie podne nije bilo vidjeti gosp. Cankia;
tad smo mi izašli da se obaviestimo i susrev
ga na Piazzetta marina dobismo po prilici
sliedeći odgovor: „Glede moje kandidature
središnji odbor je zadovoljan, ali Prodana
neće nib&ko" — a malo kašnje nadostavi:
„kad bih se ja i odreko, bilo bi sve
uzaludno, jer Prodana neće". — Ovo
je barem jasno ; prije no su se sastali birači
središnji je odbor izjavio da neće Prodana,
pa još „N. L.£! ima toliko obraza, da uztvrdi,
da birači nijesu htjeli Prodana i da se odbor
i narodni prvaci nijesu pačali?
Razbistriv te dvie stvari glede lozinaka:
nećemo popova i nećemo Prodana —
preći nam je odmah na kompromis, da kašnje
prorešetamo omanje (jer jili ima svake vrsti)
laži i sitnija izvrćanja „N. L."
U predposljednjem broju sve se bojne
utvrde ,.N. L." stanile u „kompromisu";
kompromis je bio ono prazno plašilo kog su
neki mameluci središnjega odbora bili ra-
zapeli po zadarskim ulicama da preplaše
slabiće i ljude male vjere; kompromis je
bio ona magična rieč, koja je imala elek-
trizivati u korist Narod. Lista cielu Dal-
maciju i poput jake munjevnice usmrtiti
„K. D."; i to osmo čudo sadašnjega vieka
„preko noći, da se poslužimo frazom „N. L."
pretvorilo se — in un bel nulla — u ništa.
Sasviem da protivnici, priznati nam je ipak
da su ljudi oko Narod. Lista nadvladali
sami sebe. Prije tri-četri dana vikali su iz
svega glasa: „bilo je kompromisa — ergo
Prodan se pretvorio preko noći u očitog
srbrkog-talijanskog iredentistu;" (b. 44 dne 13
lipnja) i sva se Dalmacija morala klanjati
toj tvrdnji i opetovati: „tako je veliki pro-
roče"; — sama tri dana kašnje istom bezo-
braznošću viču : „nije bilo kompromisa — ergo
Prodan je odmetnik i izdajnik (dne 16 tek.
br. 45)" — pa i ovoga puta traže da jim
Dalmacija begeniŠe. Da ljudi Narod. Lista
ne drže nimalo do svoje časti i poštenja i
tako se bezobzirno i ludo izvrgavaju javnoj
bruki, mi donekle možemo i razumjeti; ali
da glasilo, koje kaže da zastupa narod hr-
vatski u Dalmaciji, tako malo drži do svojih
čitatelja, do tog naroda, da jim danas kaže:
sunce svietli, a do tri dana opeta: nije sunce
nego mjesec — mi nemožemo nikako da
razumjemo! Mi od srdca žalimo to lahko-
umno postupanje „N. L.", jer se toli omalova-
žuje dalm. hrvatsko obćinstvo da bi mu se
htjelo prikazati „rog za svieću," ko što kaže
naš puk. To nije zaslužilo od ,,N. L." ono
obćinstvo, koje ga je podiglo i koje ga uz-
drži.
Sad kad smo razsvietlili i ovu najgnu-
sniju stranu Narod. Lista, prepuštajuć ostala,
predjimo na omanje njegove griehe, koji su
ipak smrtni griesi.
Govoreć o dogovorima u zadarskoj Či-
taonici ,,N. L.", pošto nema šta drugo da
predbaci, nemože da neuštipne D. I. Prodana
i nekaže svietu da D.n Ivo Prodan nije član
čitaonice. Ako „N. L." drži da je u tom
sva njegova bojna vještina, ko što rek bi
da i je, mi ga žalimo. I imamo zašto da ga
žalimo. Evo dokaza. Neki pošten hrvat bio
postao članom čitaonice, i mi smo imali pri-
godu da ga prvi put povedemo u čitaonicu,
pa nam se lice rumenilom oblilo kad nas
je taj gospodin dvaput upitao : „dali je ovo
čitaonica, vi me varate:" jer taj gospodin
nije našo u čitaonici no narodne prvake koji
se razmeću talijanšlinom i talijanske i nje-
mačke listove koji rese čitalačku dvoranu
te čitaonice. Kašnje mi je taj gospodin pri-
poviedao, da kad je jednom upitao čuvara,
u gdje je barem sušačka Sloboda, čuvar
je odgovorio: Slobodu kao i neke druge
listove prolazi „N. L." a čitaonica mu na
godinu daje neznam baš upravo koliko
fiorina — „N. L." dakle, žali što g. Prodan
nije članom sbježišta talijanštine i podru
žnice „N, L.", jer sve valja da je prire-
djeno ad majorem gloriam neke narodnjačke
clique.
,,N. L." tvrdi da su se samo dvie obćine
izjavile za Prodana, biva Novska i Silbanj-
ska, dočim Ninsku ubraja u Prodanove pro-
tivnike. Mi možda nebismo odgovorili na
takovu bezobraznu laž, koja se sama so-
bom pobija, kad nebi bilo po sriedi poštenje
g. Cankia. Mi tobože, po „N. L." protivnici
g. Cankia nebismo mu nikad predbacili u
obraz izdajstvo i nepoštenje, ko što to in-
direktno čini „N„ L.". Nazad pun mjesec
dana, naš urednik sa dva druga popa bio
je pošo u Nin i tamo mu je g. Canki sve-
čano obećao da će raditi za kandidaturu
Canki-Prodan; tu je istu stvar nama obećao
nekoliko dana prije izbora u Ninu, dapače,
kako mi neki prijatelji javiše, g. Canki
dotle je dopro, da je višekrat izjavio se pri-
pi'avnim ustupiti mjesto g. Prodanu, kad
nebi mogle prodrieti obe kandidature. Pet
dana prije izbora, pri sastanku ninskih bi-
rača, pošli smo i mi u Nin, i tu nam je u
svojoj kući g. Canki ponovno obećao, da će
do posljednjega časa svim silama
braniti Prodanovu kandidaturu; pre-
ko objeda pako svi Ninski birači zavjeriše
se da što god bude učinio g. Canki oni su
zadovoljni. Kad „N. L." dakle kaže da je
Ninska obćina bila protivna, to on indirek-
tno kaže g. Cankiu da je nepošten i izdajica.
Mi prosvjedujemo proti tomu uprav ne-
dičnomu postupanju „N. L."
Kako čitaoci vide, mi se nebojimo svje-
tlosti, mi javno pozivljemo i prijatelje i ne-
prijatelje da reču, da li su istiniti naši na-
vodi, i mi ćemo rado primati u naš list svako
pismo i izjavu, pa biio to i od naših proti-
vnika, jer smo uvjereni da bistrenje svake
i najmanje okolnosti nemože nam no pomoći
do sve to sjajnije pobjede. Istine se i svje-
tlosti ne bojimo; a to je ono što plaši naše
protivnike.
To per transenam — ali mi nesamo smo
imali za nas Ninsku obćinu, tu je bilo i de-
vet Salskih birača, da svojim prisustvom
prosvjeduju proti nepoštenomu postupanju
nekih narodnih prvaka. Naši čitaoci naći će
na drugom mjestu dopis iz Salske obćine,
koji za ovaj put samo dielomice tumači pona-
šanje zadarske clique; tu će oni spaziti naj-
jaču odjeku one zadarske: nećemo po-
pova. Srdce nam neda da za danas otva-
ramo tu grdnu ranu na narodnom tielu, naše
rieči nebi mogle uliti ni kaplju meda u onu
čašu punu žuči, koju narodni prvaci prire-
diše rodoljubnomu svećenstvu da ju na iz-
kap popije. Za danas dakle mučimo, jer u-
tisak te viesti biti će ipak žalostan; nedo-
davajmo žalosti još veće žalosti, ta dosta je
katolička i hrvatska misao jadnih i čemernih
doživila ovo posljednih dana (Vidi i dopis:
Iz Drniške okolice, 12 lipnja.)
Na ovaj način mogli bismo nastaviti, ali
ko bi pokupio sve vaše laži, a kad bi jih i
pokupili vaša bi kovačnica kovala novih,
da budu bez prestanka: laži, laži, la%i!
Oprovrgnite samo jednu od naših tvrdnja,
ako vam je duše. A. D.
Lažce tre"ba gonit istinom.
Uzprkos „osobnoj ambiciji" kojom me časti
zadnji broj „Nar. Lista", imam za stalno
načelo: nebranit svoje osobne stvari nego je-
dino onda kad je neobhodno potrebito. To
sam smatrao dobrim djelom ko kršćanin
i svećenik, i imam utjehu moć se pozvat na
6 godina urednikovanja, gdje na sve najcr-
nje klevete, na sva huda sumnjičenja i „Dal-
mate", i „Avvenira" i „Nar. Lista" nijesam
nikad poslužio se „Kat. Dalm." da svoju
osobu, k6 takovu, branim. A i čemu bih?
Kad si pravedan, ima Bog koji misli za
svakoga. S toga najvolim načelo : vršit svoju
dužnost što bolje, a Bogu prepuŠtat ostalo.
On nikoga nezapušta. A da je tako najbolji
je svjedok i sama „Katolička Dalmacija", koju
eto svak neprestano napada, a ona ipak
leti napried sve to čvršća i sjajnija.
Držeć se dakle toga načela, bio sam o
dlučio, i na najnovija osobna napadanja „Nar.
Lista" prigodom izbora, ne proslovit ni rie-
či, ali pošto vidim da se laži i izvrćanja
tako bezočno množe, i da bi mu tko mogo
što i povjerovat, evo me da pretrgnem svoj
običaj; al za kratko, nu što će ipak bit pa-
metnu predovoljno, da shvati crne namjere
i bezdušje nekih „narodnih" ljudi, koji su
u ovo zadnje doba toli nepobitno dokazali,
koliko im smrdi čisto katolička i čisto hr-
vatska sviest, premda znadu, da će ipak ona
a ne oni održat, i to do ne daleka, svestranu
pobjedu.
Prihvatimo sada stvar, sliedeć niz dogo-
djaja.
Nazad obilat mjesec dana svećenstvo za-
darske nadbiskupije pronielo je moju kan-
didaturu, kd prvog katoličko-hrvatskog zastu-
pnika. To sam ja, u družtvu dvaju popova,
koja u ovom svetom pokretu imaju neiz-
mjernih zasluga, priobćio najprije nadpopu
Canki-u kao drugu u kandidaturi. Tiem je
započeo rad.
Da se osiguramo pak proti autonomasim,
pošo sam na Silbu i Božjom pomoću i di-
vnim sudjelovanjem nekolicine svećenika i
svietovnjaka, Marinićeva se je kula sjajno
srušila. Tiem mi dva popa imala smo za se
nadpolovičnu većinu glasova (Silbu, Nin i
Sale — jer je ovdje presigurno bilo da će nas
pođupriet, i bilo bi se tako i dogodilo, da ni-
jesu neki zadarski „narodnjaci" pokrenuli
ono sramotno djelo, o kojem se letimice bavi
dopis iz Salske obćine.
Još prije nego odoh na Silbu, u želji, da
se sporazumno radi, prijavih članu narodno-
ga kluba, g. Vrankoviću, moju i Cankievu
kandidaturu. ,,E pa dobro« bi mi, da u kratko
svedem, odgovor. Tako na rieč. Kako je
bilo u faktim, to je već poznato.
Na povratku sa Silbe, odoh k d.ru Klaiću.
I on obeća: da neće ni po besjede proti
mojoj kandidaturi, da je njemu jedino do
ljudi nezavisnih. To na rieč. Kako bi u fak-
tim, o tom je sviet već obaviešten.
U nedjelju prije izborit zamolih g. Klaića,
da mi javi, je li siguran o Rabljanim, jer ako
jest, onda pošto su svi troškovi na mojim ledji-
ma, da mislim poručit Silbljanim, nekih dodje
samo nekoliko (to nekoliko bili su ona trojica
KATOLIČKA DALMACIJ
Veritatem facientes in charitate, £
crescamus in illo per omnia, qui \
est caput Christus.
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
(S. Paul. j?p}l# iv. 13.) \ Vos 'Psos> auxiliante Deo, ia dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulan' Ecclesise doctrina animisque in j^Ji^Z-^. 5 Religionis amore et in vers fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim olamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti pre«ll»rojbe. - U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu godinu; tko na ovrhu godieta ne odbiie list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi franco" na Uredništvo — Uvrstbe no li)
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. " " F
Br. 46 Zadar, Ponedjelnik 25 Lipnja 1883. God. XIY.
12' lipnja
Pod ovim naslovom „Slobodau do-
nosi dopis iz Zadra o dičnom pona-
šanju zadarske narodne klike. Dono-
simo ga u cielosti, izpustiv samo neke
periode, gdje nije sve sasvim točno,
jamačno zato, jer je dopis napisan od-
mah sutra dan, naime na 13 t. mj. U
ovom dopisu čitatelji će naci zdravih
misli i onog živog rodoljubnog ćustva,
bez kojega nema napredka toli pro-
gonjenoj Čistoj hrvatskoj misli.
„Jučerašnji dan osvanuo nam je, da
nam svojom svjetlošću razsvjetli tužan
prizor, da nam pokaže kakovih poslie-
dica može imati despotizam nekojih,
koji osobnoj mržnji znadu žrtvovati
interes naroda, pogaziti Čast onoga,
kojega sveto pravo kažu da brane, a
nasuprot otvaraju mu jame, od koje
težko da kada više se digne, ako li
se iz svoga driemanja ne probudi; ako
li ne uztraži da napokon svojim pre-
variteljem dovikne: „Doli nedostojni/"
t Prodan, urednik „Kat. Dalm.", koji
se u zadnje doba mnogo na hrvatskom
polju zaslužnim učinio, koji je pred
svojimi birači pristupio sa čistim pro-
gramom stranke prava, premda nekoji
kažu da zato nije još u Dalmaciji do-
ba osvanula, propao je, jer ga naro-
dni odbor ne vidi toli rado, jer po-
šten čovjek ne može a da ne tugnje
nad današnjim našim stanjem, jer ne-
odvisan ne može da se pokori volji
nekojih, koji bi želili gospodovati nad
svakim, koji neće da jih pokorno
služi. Prodan je propao a nova era
osvanula, era težke borbe. Napokon
može se bez pogrieške predvidjati, da
narodna stranka svojim ponašanjem
izkopala si je sama jamu, u kojoj
prije ili poslie valja da se zadavi.
Proti Prodanu urotilo se cielo jato
nekojih damerina, koji ne mogu još
zaboraviti, da im je jednoč Prodan u
lice njihovo nepoštenje predbacivao;
protiva Prodanu sastali se nekoji vele-
možni, koji se boje njegova pera i nje-
govog glasa, kao kakvog mača, jer im
nije saviest sasvim čista. Pak što se je
dogodilo? Ono što seje imalo predvi-
djeti : reakcija.
Nigdje se nije još dogodilo, Što seje
evo u Zadru. Narod iz vanjskih obći-
na pristupio na borište neizviestno,
bez programa, bez poznati svoje kandi-
date. Sam Prodan letio u Nin, da ob-
razloži svoj program, a Ninjani ga slu-
šali i povladjivali mu; prikazao se je
i u Silbi, gdje u dvadeset godina borbe
narodnjaci nisu nikad ni sami pokus u-
Činili, da bi Silbljane na svoju stran
predobili, a on svojim glasom, svojim
jasnim programom, programom stran-
ke prava, preokrenuo je narod pa su
svi glasovali za birače od njega pred-
ložene. Dvadeset i dva glasa bijahu već
za njega. Na to Što učiniše narodnjaci ?
Bojali se Prodana, jer da bi on mogao
pridobiti simpatije mladih ljudi, pa za-
vesti mladež u svoje kolo sa svojimi
radikalnimi idejami, pa noćju poslali
rovare u Salle, da podkupe narod da
glasuje protiva Prodanovoj stranci. Po-
povi ostali su na cjedilu, a stranka Pro-
danova propala je. Prvi nepošten Čin od
strane narodnjaka, koji će se doista
gaditi svakomu poštenomu čovjeku!
No ne bijaše to sve. Došli izbornici
na dogovor, nekoji birači izjavili se za
Prodana, ali vaj! ne za dugo. Prodan,
radikalac, Prodan Starčevićanac nije
mogao u sabor stupiti, jer da bi narod-
njakom više brige dao nego i samiau-
tonomaši i Srbi; te razloge navedoše
narodnjaci, a birači prestrašili se Star-
Čevićanca kao nekakvog vukodlaka, pa
odustali od svoje izjave. Sto više? Pop
Canki, narodni predloženik, htjeo je
svoju kandidaturu Prodanu odstupiti;
uzalud : zadnja nada izčezla, Prodan bi-
jaše odsudjen sa svih strana na pro-
past Sami Silbljani ostali uz njega, pa
izjavili, da oni neće stupiti u nikakvi
dogovor sa narodnjaci, jer da im se
njihovo postupanje gadi;
Ako je Prodan kriv što nije htjeo od
svoje kandidature odustati, onda su
sami krivi narodnjaci, jer su g. 1879.
kad su se srbski birači iz Kistanja i
Obrovca izjavili, da će oni glasovati
ma za koga drugoga narodnoga predlo-
ženika, samo ne za Klaića, htjeli silom
nametnuti za zastupnika na carevin-
skom vieću svoga prvaka, proti volji bi-
rača, pak od tada nastao je razdor
medju Srbi i Hrvati, što doista nije ni-
pošto našem narodu pokoristilo. Ako je
Prodan kriv, a tad su krivi narodnjaci,
koji izjaviše, da će radje sa autono-
masi glasovati nego li za Prodana,
Starčevićanca.
Nu Prodan nije kriv, Prodan je uči-
nio svoju dužnost, ono što mu je poli-
tički razbor nalagao. Prodan nije se
mogao drugačije ponašati.
Kad je lani počela polemika medju
„N. L." i ,,K. D." Prodan je pokazao
da on ne goji ideje narodnjaka, da se
on bori pod drugom čisto hrvatskom
za stavom.
Ako je u ičemu Prodan kriv, a to je
u tomu, što ljubi nada sve hrvatsku
domovinu, sto goji stekliške ideje; ako/
je Prodan u ičem kriv, to je samo u
tom, što kad je naumio pod programom
stranke prava na borište stupiti, nije iz
svih sila, svimi sredstvi radio da pri-
vuče k sebi pobjedu, nego se oslanjao
na vjeru onih, o kojih je morao unapred
znati, da će mu jamu kopati, pa daće
ga strovaliti.
Dalmacija i Hrvatska pako radovati
će se 12. lipnju, što nam je pokazao
pravac. Nastala je u Dalmaciji reakcija
kao g. 1860. u Banovini, kad se je na-
stojalo barem spasiti čisto hrvatsko na-
čelo. Narodnjaci neka slobodno odsude
Prodana, nu opetovati ćemo im što je
jednom jedan francezki literat kazao:
„kad budemo u Versaillesu podvrženi,
kao robovi, jarmu dispotizma. ili kad
budu naše glave padale pod guiliotinom,
tad ćete mi znati kazati, je li izdajstvo,
je li zločin ljubiti domovinu" !
Za ovim Uredničtvo „Slobode" piše
sliedeću opazku :
,,K. D." opišujuć izbor u Zadru, na-
vadja još jačih ilustracija slavosrbštini
nekih narodnjaka, nego što ih je naš
dopisnik posabrao, koji po onom sudeć
nije pretjerao.
Borbe i pobjede
zadarske „narodne cliqueB.
U posljednjem broju na uvodnom
mjestu spomenuli smo samo u kratko,
na kojem se polju borila a na kojem
opeta pobjedila zadarska narodna
clique. Borba je bila na Braču, da se
izključi pošteni hrvat Tomo Didolić;
borba je bila na korčulanskom iz-
borništvu, da se nametnu neizvjestni
narodni kandidati proti Čisto hrvat-
skim — ali pobjeda? „pobjedu" je
slavila zadarska clique jedino u Sal-
skoj obćini, gdje joj pošlo za rukom
izključiti iz listine biranih birača Či-
sto hrvatske birače. O toj nepoštenoj
borbi mi smo priobćili dopis iz onih
svećeničkih krugova, prepuštajuć tim
uzor-rodoljubima da reku svoju. Danas
nam je dopalo do ruku pismo sveće-
nika Salske obćine, koje još bolje raz-
svietljuje lovor-vience zadarske clique.
Izostavljajuć osobne stvari, mi ga pri-
obćujemo, da se sviet divi tim „ju-
nacima".
Salska obćina.
Dragi D.n ,
Želiš gdjekoju epizodu iz naših fa-
moznih izbora? Eto ti ju. — Parole
d'ordre, koja je došla iz Zadra, bila je: ne popova! Ovu ćoravo izpuniše naši
patres patriae. Na dan izbora dok se
vodila borba, kad bi ju borbom mogo
nazvati (I sbilja borbe nije bilo, jer
su se svećenici pri crnom izdajstvu
povukli sa izbornoga polja Ur.) pri-
repina zadarske clique, neki P., približio
se nekomu ž i reče mu: npop
za koga bi htjeli glasovati (D.n Ivo
Prodan) napisao je dva članka proti na-mjestniku (čujte tobožnje „slobodnjake"
kako sad metanišu i postaju špijonima Ur) i došla je naredba na ob-ćine (od središnjega izbornoga odbora?? Ur.) da se neglasuje za nijednoga popa
(Jer neljube skute nekih visokopolo-
ženili osoba?? Ur.) Izlazeć
iz kuće Čuli su gdje neki P. kaže:
metnuli smo popove u oku (Pomalo,
gospodo; do malo će se vidjeti dali
je puk sa strane popova, ili poznate
clique. Ur.) Bez svake j; sumnje da
je borba bila pripravljena i naperena proli Župnicima. Traži se izlika, traži se
osoba na koju svaliti svu krivnju, ali
je nepobitna Činjenica da se govorilo
i dosljedno radilo da se izključe po-
povi (jer pošteni hrvati. Ur.)
Iz pouzdana izvora doznajem da se
davalo piti vina pučanstvu, dočini ga SG bunilo proli popovima (Novac kažu da je
došo iz Zadra. Ur.). Bila je prava kri-zama vojna proti župnicima
Na okupu pod barjakom: Bog i Hrvati!
X.
* *
Zadarska clique neprestaje najnepo-
\štenije rovariti proti našemu glasilu.
Nećemo spominjati sve laži i izmišljoti-
ne koje se turaju u sviet da ga se
ozloglasi, već ćemo samo za danas
lapomenuti, da ima ciela četa mameluka
kojim je jedina zadaća da se klatare
(po Zadru i vode propagandu proti na-
šemu listu. Mnogi naši prijatelji, koji
dolaze u grad, izvrženi su svakovr-
stnim napastima od strane tih „delija",
koji se boje sunčane svjetlosti. Pripo-
viedao nam izmed ostaloga neki žu-
pnik iz Zadarske okolice, da kad je
prije dva-tri dana došo u grad, uhvatio
ga neki čovo, koji kažu da suradaikuje
kod Narodnoga Lista, pa mu izasuo
cielu vreću laži proti „K. D.", da na
posljedku zaključi: valja uništili „K. D".
Župnik mu odgovori: „tko da ju uni-
šti? Ako bude od potrebe mi smo sve-
ćenici pripravni na svokojake žrtve".
— Moj ti ga Čovo na to odstupio,
tražeć nove žrtve svoje nenasitne
mržnje. Mi se nečudimo mameluku
koji valja da radi kako mu gospodari
naredjuju; Čudimo se „pametnim" go-
spodarima Što još nijesu uvidjeli da jim
uzaludan sav trud, jer svećenstvo ne-
prodaje svog poštenja.
* *
*
Pišu nam sa Zadarskih otoka da
tamo neki plemić, narodnjak-nehrvat,
rovari proti našemu listu i od osam
dana pripovieda: do četri dana pro-
pasti će Kat. Dalm. Bili nam znao
kazati taj „prorok" zadarske clique
kad će se navršiti ta četri dana?
* *
*
Iz Pokrajine primamo glasove da iz
Zadra lete pisma sa nalogom : odbacite
,,K. D."Nije ni to prvi put. Prije koje
godine slale se okružnice na svećenstvo
i učiteljstvo; barun Rodić glavom pu-
tovao po Dalmaciji i grozio se pred-
brojnicima „K. D." ; u Zadru se bio
ustanovio odbor, koji je slao prieteća
pisma; svi zavodi, kaptoli i t. d. do-
bili su bili naredbu da ju odbace; iz-
trage se množile — a Kat. Dalm.
skoro je podvostručila tada broj predpla-Inika, jer neodvisnomu glasilu progon-
stva nemogu no pomoći. Da vidimo
što će nam donieti ta najnovija progon-
stva od strane zadarske clique!
Dnevne viesti.
Izbori u Istri. Prvi izbori birača na
Krku izpali su posve dobro za hrvat-
sku stranku. Vanjski kotar Pulja iza-
brao je 11 hrvatskih biranih birača a
2 protivna. U Vodnjanu (Dignano)
propala je hrvatska stranka sa malo
glasova. Odlučuju u tim izborničtvim
obćine Kanfanar i Barbana, o kojim
još ne ima glasa, jer su birali tek
14. o. mj. U Labinskom kotaru (Al-
bona) bilo je kreševa i Čujemo da je
hrvatska lista propala za sama dva
U Voloskom kotaru mješaju neki
nepozvanci proti oglašenim kandidatim,
nu uzaludna je svaka borba.
U izborničtvu gradova Volosko-
Kastav-Lovran-Mošćenice biti će boja.
Hrvatske stranke kandidat, bit će po
svoj prilici obće štovani župnik ve-
prinački Vinko Zamlić.
Kako je našoj braći u susjednoj Istri svje-
doče nam najnovij i izbori. Tunekidan se o-
baviše izbori u Krku, te uzprkos strančarenju
tamošnjih vlasti prodrla je hrvatska stranka
Duboković opetuje da se on uvjek jedne
drži.
Vukotić, i on neće drugčije nego naški
{dobro ! dobro — s desnice).
Seralji se diže i nepitajuć rieč kaže da
Duboković zna bolje talijanski nego hrvatski
(obći smieh i veselost).
Duboković odgovara talijanski da pozna
talijanski jezik, ali kad neće.
Irigarić opaža da je u posljednjoj sjednici
bio pozvan Vukotić, jer Messa odsutan; ali
sad kad je prisutan Messa misli da bi se
ovaj imao pozvati.
Biankini opaža da Vukotić nije bio za-
mjenikom Messe.
Predsjednik. „Kad je gosp. Messa Bogu
hvala zdrav", pozivlje ga da zauzme mjesto
tajnika.
Vukotić da ustupa da se zadovolji i ta-
ljancima.
Messa predlaže da se zapisnik posljednje
sjednice prevede i u talij. jezik (Ironično
bravo 1 na desnici. D.n Mijo: a ti piši ta-
lijanski.)
Predsjednik nije pozvao Messu radi obzira
prama drugom jeziku, kako reče Vukotić,
već s toga da zauzme opredieljeno mu mjesto.
Messa zauzimlje mjesto tajnika.
Predsjednik, Ne nalazi „indicato e neces-
sario" da bude preveden zapisnik (dobro !
dobro!) •— Zapisnik je odobren.
Predsjednik javlja đa mu je bilo naja-
vljeno nekoliko upita.
Pavlinović stavlja upit na vladinoga po-
vjerenika. Spominje da kod UčiteJjstva u
Arbanasim osim hrvatskoga jezika obveznim
je predmetom i talijanski i njemački jezik,
što je za mladež koja ima mnogo drugih
predmeta nesnosno jer je preko izma obte-
rećena. Ometa je u nauci, jer mladeži ja
prije potrebito stvari naučiti. „To je neprav-
da i povrjeda narodnoga prava". Navadja
novi škol. zakon od 2 svibnja t. g. u ko-
jem se kaže da je samo jedan jezik obve-
zan a drugi da se mogu uvesti kao slobodni
predmeti. Kaže da je izašla naredba o iz-
vadjanju toga zakona od 8 lipnja 1883 koja
o svem govori samo ne o jeziku; tali-
janski i njemački jezik i nadalje ostaju.
Pita s toga vladu; je li i kakove je naredbe
izdala da bi se izveli §. 29 i 30 zakona 2
svibnja g. 1883 u smislu da talijanski i
njemački jezik izostanu kao obvezni pred-
meti, a ako nije kad misli ?
Isti zastupnik pita vladu glede Imotskih
odnošaja. Tamo su prizori javne nesjegur-
nosti, nećudorednosti i neredi u upravi na
dnevnom redu, koji spominju istok. Govori
o sudačkim pronevjerama, o službenom
djelovanju Mazzia bilo pri novačenju, bilo
pri nadgledanju životinja, bilo pri pregle-
danju kazn. sud. slučajeva — što sve uzne-
miruje narod. Pita s toga vladu misli li je
capo a nulla, perché manca e di autorità e
di mezzi e di buon volere. Rinunzio aile
nozze e si fece calogero, ed ora è archi-
mandrita, e quel che più vale ardentissimo
apostolo del serbismo, vale a dire dello
scisma, cid che gli mérito la nomina a mem-
bro dell' accademia di Belgrado.
A questi venne affidato F incarico di con
tinuare in Dalmazia 1' opera di Marco Efe-
sino, prevalendosi pure dei mezzi usati da
costui neir oppugnare la terità conosciuta.
Col suo libro Slovenski Apostoli Kiril î
Metodiji i istina Pravoslavlja, s'attento di
confutare la pastorale del Metropolita, e in
un lavoro a parte studio di dimostrare che
i santi apostoli Cirillo e Metodio furono se-
guaci non già come voleva Leone XIII. e
il vescovo Strossmayer délia chiesa romana,
ma délia Foziana.
L' archimandrita perô non attese molto la
risposta, che ben se la poteva attendere dalla
penna dell' eruditissimo suo avversario il
prof. Franchi. Questi dapprima nella Kalo
IVcka Dalmacija, poi in un opuscolo a parte
rivide lo buccie al libro del quale andava
si tronfio il povero Archimandrita, additando
le interpolature, le falsificazioni dei testi, i
sofismi, gli spropositi storici e dottrinali,
nonchè lo sfacciato plagiarismo onde quel
lavoro ad ogni pagina ribocca, non senza
prometiere che a maggior soddisfazione del
provocatore avrebbe data in avvenire una
risposta più lunga ').
, Al lavoro del prof. Franchi tenne dietro
dnom ozbiljno na temelju joj prijavljenih
tužba od strane i obćine i pojedinaca stati na
kraj tuženim neredima a to mjerama tako-
vim da budu na usvjest prekršiteljima a na
umirenje obćinstva.
Biankini pita vladinoga povjerenika glede
Vrhgorskih odnošaja. Tamo se nakon po-
sljednjih izbora sgodjaju neobične smutnje,
vanredni zločini na štetu ljudi koji glasovaše
za narodnu stranku. Anti Raosu spaljena
ladja, posječena njiva kukuruza; posječen
kukuruz Poliću; načelniku posječeno lozje,
Prvanu kukuruz, Mati Pivcu jablani, Pavi
Markotiću ubodeno živo i t. d. i t. d. Sve
je to bilo dojavljeno sudu, ali do danas bez
uspjeha. Pita s toga vladu jesu li joj po-
znati spomenuti vanredni zločini, što je
učinila da jih nadoknadi i da jih unapred
predusrete.
Vladin povjerenik imati će čast odgovoriti
u kojoj od dojdućih sjednica.
Prelazi se na razne molbe, izmed kojih
zadarsko poljodjelsko družtvo pita pripomoć
i t. d.
Predsjednik prije no prodje na dnevni red
kaže da je iza posljednje sjednice doeuo da
je Dr. Klaić izreko rieč sramota ! On nije
čuo onaj čas, pa se kašnje obaviestio ; mnogi
mu rekoše da je Klaić izustio onu rieč a
to mu kazao i brzopisac da stoji u brzo
pisnim izvještima, s toga danas naknadno
pozivlje Klaića na red.
Bulat se pozivlje na saborski poslovnik.
Kaže da predsjednik ima pravo da pozovne
na red zastupnika koji izreče neparlamen-
tarnu rieč, ali u onoj istoj sjednici. Dakako
u carevinskom vieću pozovne se i dan ka-
šnje, ali su tamo obično brzopisna izvješća
odmah sutradan sgotovljena. On dakle 3 tog
obzira i rad toga što je Klaić odsutan pred-
laže da se prodje na dnevni red.
Predsjednik opaža da je pitao brzopisca,
pa da se i god. 1880 sa Bajamontiem i Bct-
teriem slični slučaj sgodio.
Bulat prije svega hoće da se glasuje o
njegovom predmetu, a za tim tumači Baja-
montiev slučaj (Dolazi u sabor Klaić i za-
ustavlja se kod Bulata) i kaže da današnji
nije takov. Pita dakle da se stavi na gla-
sovanje njegov predlog.
Predsjednik kaže da će pitati Klaića jeli
reko rieč....
Dr. Klaić-. koju? koju?
Predsjednik tumači Klaiću stvar.
Dr. Klaić: Nisam.
Pavlinović: Više jih je reklo! taj se
glas čuo!
Vladin povjerenik, pl. Pavić kaže da ima
puno vremena da je savjetnik Bakotić bio
odredjen vladinim zastupnikom u školskim
stvarima; ali obzirom na to da financijalni
odbor nije pitao od vlade nikakva razja-
šnjenja već je predložio da se prime raču-
l'altro del P. Giov. Marcović M. O. Questi
nell' appendice della „K. D." fin dali' anno
scorso in una lunga serie d' articoli in lin-
gua croata, in opposizione a quanto veniva
asserito dal Milas che i Papi soltanio fino
al secoio VIII. fossero stati fedeli ai canoni
e alio spirito apostolico, e nulla affatlo per-
suasi del proprio primato su tutte le chiese;
provo invece che i Papi come fino al detto
secoio, cosi fino al nostro, mostraronsi sem-
pre fedeli ali' autorita lor conferita da Cri-
sto; basandosi appunto sulla dottrina inse-
gnata in proposito del Papa Leone Magno,
dottrina mal intesa e ignorata dal Milaš,
quindi in mal punto riportata da esso lui a
favore dello scisma. Pare proprio che tra
gli scrittori scismatici contro i cattolici, debba
sempre rinnovarsi la scena occorsa nel con-
cilio di Firenze tra lo scismatico vescovo
di Efeso mutilatore di codici e di testi, e
tra il vescovo di Nicea difensore della fede
cattolica 2).
L' opera intrapresa dal Milaš viene conti-
nuata dal mentovato giornale lo Srpski List.
Intorno alia bandiera spiegata da questo fin
*) V. Slovenski apostoli Kiril i Metodije i i-
slina Pravoslavlja. Napisao d.r Nikodioi Mil8Š —
ocienio A. Franki.
2) V. 1' opuscolo: II concilio di Pio IX e la
riforma del secolo, ossia la distruzione dello sci-
sma e del protestantesimo peí P. D. Gaspare di
Luise dei Pii operai — Napoli, direzione delle
letture cattoliche et et. 1869 pag. 130 e seguenti.
ni. g. Bakotić nije došo u sabor. Kašnje kad
je on saznao da sabor želi razjašnjenja daje
odmah javio Bakotiću i ovi je odmah došo.
Za tim vladin povjerenik odgovara na
razne upite.
Prije svega na Pavlinovićev upit odgo-
vara da su bile sve tražbe podmirene glede
konja koje je vlada uzela pod kiriju, izu-
zam Drnišku obćinu, koja ima 285 tražba.
Bila je pometnja, te se htjelo dosta vremena
da se dodje do razbistrenja. Nu sad da se
stvar primiče kraju, a pošto je novac za
podmirenje ustanovljen, do malo će sliediti
izplata.
Na Masovčićev upit odgovara da vlada
pazi na to da to pitanje toli važno za Sinj-
sku obćinu bude riešeno na koristni način
za tu obćinu. Glede prava paše, da je neko
povjerenstvo pošlo da na lice mjesta izvidi,
nu buduć da odnosno na neka pitanja nije
se moglo postići sporazumljenje izmed do-
tičnih vlasti i interesiranih stranaka, vlada je
podniela ministarstvu obširno izvješće. Kako
pitanja budu načelno riešena odmah će po-
vjerenstvo poći na lice mjesta. Namjestni-
čtvo pako glede ovrha obratilo se brzojavno
na vladu u Sarajevu da bi do konačnoga
uredjenja ovoga pitanja obustavila utjeranje
globa ovršbenim putem.
Prelazi se na dnevni red.
Prva točka. — Dr. Klaić, izvjestitelj, opaža
da je ovo drugi put da ovaj pravilnik do-
lazi pred sabor. Prvi ga put N. V. nije
odobrilo a ministar je unutrnjih posala pri-
javio zemaljskomu odboru uzroke. Zemaljski
je odbor neke prigovore uvažio, ali nije
našao shodnim da uvaži dva prigovora. Prvi
se odnosi na povjerenstvo za ured, komu
ministarstvo nebi htjelo dati prava na utok.
Glede ovoga prigovora zemaljski odbor je
odgovorio ministarstvu da ga nemože uva-
žiti; od ministarstva doaad nije primio ni-
kakva odgovara, misli dakle da je tumačiti
po onoj qui toeet consentire videtur. Drugi
je prigovor bio, đa u osnovi nije pripoznato
vrhovno pravo države nadzora na sgradje.
Odbor je zem. odgovorio da kad bi mini-
starstvo baš htjelo da bi on umetnuo pred-
ložene promjene; ali ni na ovo nije dobio
odgovora. Želio bi dakle prije no iznese
konkretan predlog da bi vladin povjerenik
dao razjašnjenja, jeli stigo na vladu odgovor
na ovaj dopis.
Vladin izvjestitelj Budisavljević govori o
povjerenstvu, ali neodgovara na upit Dr.
Klaića.
Dr. Klaić opaža da vladin izvjestitelj nije
odgovorio na njegovo pitanje i tumači ga.
Vladin izvjestitelj odgovara da dosad nije
stiglo odgovora od ministarstva, ali kad bi
sabor za danas obustavio razpravu ob ovom
predmetu uhva se da bi do sutra došo br-
zojavno odgovor iz Beča.
dal 1880, si son radunati tutti gli scismatici,
tutti i liberali, tutti i malcontenta politici,
tutti i nemici del cattolicismo in Dalmazia,
per formare un nuovo partito che vien detto
serbo, mentre dovrebbe denominarsi esclusi-
vamente scismatico sotto qualunque riguardo,
sia religioso, sia político, sia nazionale, sia
infine letterario. A che punto sia giunto il
livore di questo periodico e quindi delle sue
aderenze contro i cattolici e contro i croati
únicamente perché cattolici, si pu6 scorgere
dallo spicilegio fatto dali'illustre canonico
Don Michele Pavlinović, di tutti gli articoli
più salienti usciti fuori nel detto periodico
dal primo giorno della sua comparsa in poi,
nel suo noto opuscolo: Misao Hrvatska i
Misao Srbska u Dalmaciji.
Questo coraggioso difensore della causa
religiosa e nazionale in Dalmazia, tetrágono
a tutti gli insulti, a tutte le ingiurie che gli
vengono lanciate dal partito avverso ; fin dal
1876 coi suoi Bazgovori avea già resi av-
veduti i dalmati sulle mire tendenziöse del
PanserbÍ3mo: creazione della polizia Mosco-
vita, la quale scorgendo negli slavi cattolici
e particolarmente nei croati un forte osta-
colo alla propria egemonia sulla penisola
dei Balcani, a mezzo del Panserbismo cerca
di indebolirli, scinderli, demoralizzarli, per
cogliere infine il prefissosi scopo in una
guerra coli' Austria, che non pare lontana.
Venne detto per6 che appunto i detti Raz-
govori furono causa della nuova scissura na-
zionale avvenuta in Dalmazia, e dell' inf'e-
D>\ Klaić drži se one latinske i zamolio
bi sabor da odmah predje na drugo čitanje;
kad se pako dodje na prieporni §. tad bi
se mogo ostaviti in suspenso dok nestigne
odgovor. Ako pako sabor primi da se pro-
dje na drugo pitanje pridržuje si drugi for-
malni predlog.
Sabor pristaje da se prodje na drugo čitanje.
Dr. Klaić stavlja formalni predlog, da
pošto je zakon od 20 dana u rukama za-
stupnika (neki istom režu strane. Opaz. U-
red.) da se nebi čitao cio zakon već samo
brojevi §. 1, 2 i t. d. (Primljeno) — Cio
je zakon izuzam priepornog paragrafa prim-
ljen u drugom Čitanju.
Druga točka. — Vranković čita izvješće
i predlaže da se prodje na političko-upravni
odbor.
Bulat predlaže da se preko izvješća pre-
dje na dnevni red, a to jer je stvar već o-
starjela, proteže se od g. 1869, i jer su se
dotični faktori kašnje izjavili proti. God.
1879 seoski solinski sbor sa 31 proti 11
glasova izjavio se proti a i spljetBko obćin-
sko vieće jednodušno. S ovih formalnosti i
meritornih razloga predlaže da se prodje na
dnevni red.
Pokle i izvjestitelj pristaje sabor prelazi
na dnevni red preko te točke.
Treća Točka — Čita izvješće Vranković
i predlaže da se predade politiČkomu-u-
pravnomu odboru.
Klaić opaža da je i ovo stari predmet
koji se proteže kroz tri zasjedanja; da je
pitanje učinjeno u času prkosa, poslie pako
nije stigla na odbor nikakva druga prošnja,
predlaže s toga da se i preko ovoga pitanja
predje na dnevni red.
Pokle je pristao uz Klaića i izvjestitelj,
sabor prelazi na dnevni red.
Četvrta točka. — Vranković predlaže da
se preda upravnomu odboru — primljeno.
Peta točka — Izvjestitelj Vranković čita
izvješće.
Vukotić predlaže da se predje molbeni-
čkomu odboru i proglasi predlog prešnim
(smieh)
Vranković: Baš je to odborov predlog
(čita — obći smieh).
Vukotić Blaže se sa Vrankovićem, ali bi
htio da se proglaŠi prešnim (Glasovi: sve je
prešno.)
Oba predloga, odborovo i Vukotića (o
prešnosti) primljena.
Šesta točka — Vranković čita izvješće i
predlaže da se još danas o tom vieća (prim-
ljeno).— Plaćati će se na svaki etolitar vina
koji se prodade u krčmama i gostionama
forint i to za pet godina počimljuć od god. 1884.
(Sliedi.)
Bile su odobrene sve točke do 13 uklju-
čivo, a za tim sjednica odgodjena u 2 sata
i p6. Dujduća sutra.
rocire delle iotte fra i due elementi il cat-
tolico e lo scismatico. Ci6 ć falso. La lega
che dapprima parve fatta tra gli uni o gli
altri nella lotta nazionale, da parte degli
scismatici non fu che apparente e subdola:
i fatti che si successero e vanno succeden-
dosi in provincia lo provano a note chiare
e manifeste. I Razgovori dell' illustre cano-
nico, non furono che una libera e franca
riaposta ad attacchi e pretese vecchie e
nuove: desso volle, e fece bene, strappare
1' ultima maschera all' impostura e alia mala
fede.
Senonche in tutta questa vecchia e nuova
religiosa diatriba, apparisce una chiara e
lampante veritk, ed é: che ogni polémica
contro i settatori di Fozio si rese preasochč
vana e senza il desiderato effetto.
Cosi deve avvenire. L' oppugnare la ve-
ritá conosciuta proviene dal mal volere che
resiste ad ogni giusto ragionare, ad ogni a
morevole invito, ad ogni saggio consiglio.
E questo cattivo volere si é ravvisato e si
ravvisa tuttora in tutti gli scritti dati alie
stampe dagli apostoli dello scisma, e pari-
menti in tutto il modo di procedere usato
da questi.
(Sliedi.)
Tajnici, Duboković i Messa, Čitaju zapisnik
po§J§ednje sjednice, koji je i odobren — Za
ticći pita D. d& ga izmieni u tajništvu drugi
zastupnik.
Podpredsjednik kaže da je Tomić prestao
biti tajnikom, s toga pozivlje Vukotića, koji
uz neku primjetbu, zamjenuje Dubokovića.
Mes»a, i on bi htio biti izmienjen.
Podpredsjednik opaža da je ovo posljednja
sjednica, jer se uhva da će danas sabor
opremiti sve posle.
Masovčić pita glede uredjenja rieke Ce-
tine. Kaže da je c. k. strukovnjacima bilo
naredjeno da izrade dotičnu osnovu, pita
s toga jeli ta osnova gotova, ako nije hoće
li se sgotoviti.
hti glede škola u Sinjsko-VrliČkom ko-
taru. Po zakonu imalo bi biti barem 50
učiona, a nema jih nego 7; pita s toga vladu,
Hali je nakana na nadležnom mjestu izpo-
slovati da bude uvrštena u proračun svota,
kako bi se vanredni zaostatak u školama
sinjsko-vrličkoga kotara nadopunio.
Podpredsjednik: Sad ćemo saći na dnevni
red.
DvaestČetvrta točka. Izvješće saborskoga
odbora o pregledanju rada zemaljskoga
odbora.
Izvjestitelj, Luka Zore, čita izvješće. Odbor
je pregledao l-ad zemaljskoga odbora od 1
kolovoza 1881 do 30 svibnja 1883. Priznaje
nastojanje, nepristranost, ljubav za radom
zemaljskoga odbora — i na posljedku pred-
laže zaključak: „sabor dalmatinski postoje
pregledao izvješće odbora za pregledanje
rada zem. odbora sa priznanjem odobrava
njegov rad". Za tim odbor predlaže neke
naloge koje je dati zamaljskomu odboru.
1. Da zem. odbor nastoji da se preinači
zakon o kotlarini a dotle da se oblakša iz-
vadjanje toga zakona, kao da se i preinači
način izvedenja carinarskoga saveza.
2. Da nastoji da se Dalmacija što prije
spoji gvozdenim putom sa Carevinom, a na
primorju i otocima daje sa parobrodima što
viSe saobštaja.
3. Da nastoji oprieti se filoxeri po Brn-
skom ugovoru i maslinom grizu, kao da se
i uvede sadjenje duhana u Dalmaciji.
4. Da nastoji proučiti vladinu osnovu o
zavedenju ratarske škole u jednom zagor-
skom kotaru Dalmacije, biva u Sinju,
5. Da nastoji što prije započeti sgradju
Dubrovačke bolnice.
6. Da nastoji za puteve i vode u obće a
osobito za uredjenje rieka Krke i Cetine i
za gradjenje mostova, kao na Rieci kod
Dubrovnika, i svukud gdje je nuždne po
trebe.
1. Da nastoji o podizanju biblioteka za
pučke učione.
8. Da zamoli na nadležnom mjestu da u
novoj zakonskoj osnovi o ribanju sudbena
nadležnost ostane pri kotarskim vlastima a
bude oduzeta zdravstvena-lučkim vlastima i
da se kod kotarskih vlasti namjesti posebni
" strukovnjak kao izvjestitelj u ovim poslima.
9. Da zemaljski odbor pospieši riešenje
pitanja ukinutih svjetovnih zadruga.
10. Da svoj upliv uporabi da se odstrani
dinamita u ribanju i da sami posjed iste bude
pod posebnim jamstvom i strogim mjerama.
Obća je razprava otvorena.
Bjelanovi6. „Odbor za pregledanje rada
zemalj. odbora iznio je vrlo liep izvještaj,
izvještaj bas krasan. Sve je dobro, ako Bog
da bit će još bolje". — „Nalozi koje odbor
preporučuje zem. odboru takove su naravi,
da kad bi odbor i deseti dio izvršio, mi
bismo za više godina mogli biti mirni. Odbor
da se je držao one: tutto va per il meglio,
nel migliore dei mondi, on da je dakle inogo
produljiti svoj rad sve do maja 1883. Izvje-
stač kaže da je pomnjivo pregledao izvješće
zem. odbora; bit će, ne niječem. Ali držim
da ima nekih točaka u izvješću zemaljskoga
odbora, koje je saborski odbor mogo bolje
proučiti. U ove spada t ono što kaže zem.
odbor u točki o obćinama". — Govori o
razpustu Kninske obćine, o odciepljenju Pro-
minske, kako se sve to izvelo. Spominje
kako se Vranković prije osam godina pro
tivio odciepljenju Promine, iztiče nedoslje-
dnosti narodnjaka. — Kad je kninsko obć.
vieće htjelo da će razpisati izbore banuše
dva komesara. Kako to ? — U Beču da se
glasovala školska novela, trebalo je glasova,
ta školska novela bila je potvrdjena jedino
su 3 glasa većine. Dalmatinski zastupnici
da su trgovali; za dokaz navadja iz bečke
Neue Freie Presse, koja je doniela iz polja-
čkih listova. — „Fakat je da je vlada neza-
konito postupala (u Kninu), ali je fakat da
je zemaljski odbor tražio tu odluku i da su
na svaki način nastojala gospoda s one strane"
(desnice) — Zalostno je da zemaljski odbor
nezna se protiviti vladi. Govori o nekim
obzirima, koje da smo Čuli sinoć; o podpo-
rama Nar. Listu. Prije dvie godine u tom
organu, koji stoji pod pokroviteljstvom ze-
maljskoga odbora bilo je da srbi i autono-
maši teže preko granice, da je omladina
srpska sakupila se u Dubrovniku
Podpredsjednik ga pozivlje na dnevni red.
Bjelanović: Molim da pro...
Podpredsjednik da neupliće listove...
Bjelanović: I to ulazi u rad zem. odbora.
— Jedan od njemačkih govornika u care-
vinskom vieću reko je da je Austrija poli-
cajska država. Ako pogledamo koliko mi u
pokrajini imamo kapetana, komesara i žan-
darmarije to bi najprije vriedilo za Dalma-
ciju ; a pošto je tako, jeli liepo i dostojno
da narodno predstavništvo idje na ruku toj
upravi, uzdrži policajski organ, i pomaže
c. k. upravu.. — Na djela zemljskoga od-
bora da bi najbolje bilo udariti stih srp-
skoga pjesnika:
„Za pravilo ludost izabraše".
Govoreć o željeznicama i svezi sa ostalom
carevinom tvrdi da je to pusta maštanija g.
g. Klaića. — Dokažuje nedosljednost naro-
dnjaka. Danas ,,N. L." viče na niemstvo a
a sutra tvrdi cla je njemački jezik državni
jezik. Nezna još što je taj Pavić, a zove ga
naše gore listom, da opeta na nj udari — „Uz
materijalnu propast imamo i političku raz-
kvarenost". - Neće iznieti predlog ukora,
jer zna da dandanas nebi imao uza se ve-
većine: ali se uhva da će jednom biti ve-
ćine koja će osuditi djela narodnjaka. —
Glede uredjenja Krke kaže da se o tom
već francuzka vlada počela baviti, pa i au-
strijanska, ali dosad nema ništa. — O ko-
tlarini da je ovo već treći put da se ovdje
govori. Braniti kotlarinu i govoriti o po-
lakšicama to da je kroz prozor govoriti.
Ima veksacija, ali te nijesu sve u izvadjanju,
već uprav u zakonu. On je dakle za to da
se sasviem ukine zakon, koji nije za dal-
matinske kotle, već za velike fabrike i t d.
Serragli govori glede ribanja. On je proti
tomu da nadležnost u poslim ribarskim o-
stane političkim vlastima.
Makiedo (talijanski). Odbor kad je iz-
razio želju da se kotarskoj političkoj vlasti
pridrži nadležnost u ribarskim poslima pošo
je sa sliedećega gledišta. Političke kotarske
vlasti prije svega su vlasti prve molbe u
obrtničkim poslima, a ribanje je obrt: te
buduć da je kot. pol. vlast već prva molba
u ribarskim poslima valjalo bi ukinuti taj
carevinski zakon, da se oduzme političkim
vlastima sva nadležnost u poslu ribarenja.
S druge strane kod političkih vlasti ima
zakonjaka, a svakako više te uvjerava od-
luka, koja dolazi od strane legalnih ljudi,
no odluka od strane poslovača, koji nijesu
bili izučeni u zakonu. Dodaj tomu da ju-
risdikcija kotarskih vlasti prostrana je, do-
čim je ona zdravstvenih i lučkih vlasti o-
graničena, obično jedna obćina ili malo više,
s toga drži se da su kot. političke vlasti
kompetentnije da odluče. Mnogokrat zdrav-
stveno lučke vlasti u malim su mjestima
pridružene carinarskomu uredu, a svakako
nije pristojno da carinar odlučuje u tom.
Ribarenje u nekim kotarima izvadja se po-
mješano više kotara ujedno, u takovom slu-
čaju kot. pol, vlast može se lakše obratili
na obćine no zdravstveno lučka vlast. Lu-
čka vla3t može nam kazati kad je liepo ili
ružno vrieme i tu je kompetentna; ali se
ovdje neradi o liepom ili lošem vremenu,
dali o pravu velike važnosti; na osob riba-
renje na srdelama, veliki izvor dohodka za
neke krajeve. Dakle rad svega toga, pri-
pustiti je političkoj vlasti nadležnost u po
slima ribarenja. Nu još ima. Kad bi zdrav-
stveno-lučka vlast htjela provesti svoje od-
sude morala bi pitati pomoć od političke
vlasti, jer nema svojih sredstva, s toga
mislim da je shodnije da politička vlast od-
sudjuje, bez potrebe da traži pripomoći od
drugoga, jer je tim pravda snažnija. Politi-
čka je vlast suviše u smislu Dandolova pra-
vilnika koja u pomješanom ribarenju baca
brusket, a to se nikako nebi moglo povje-
riti zdravstveno lučkoj vlasti, bud prije valja
da se izvede od obćina iztraživanje trata,
pak obznana radećih trata, što se izvadja
kod obćina, gdje je pol. kot. vlast. Nakon
svega toga odbor je našo shodno da nadle-
žnost bude pridržana političkoj vlasti i ja
preporučujem da sabor to primi.
Serralji kaže da bi se moglo doskočiti
tomu, što su pol. kot. vlasti u poslim ribarstva
vlasti prve molbe; glede sposobnosti zdrav-
stveno lučkih vlasti kaže da ima raznih
sposobnosti.
Makiedo tvrdi da uzrok s kojega bi
Serragli htio da se oduzme kotar, polit,
vlastim nadležnost nema nikakova temelja.
Serragli kaže da ta nadležnost nije ništa
koristila ribarstvu, ali govornik u svom od-
vjetničkom djelovanju vidio je odluka po-
litičkih vlasti sasvim vrstnim razlozima pod-
kriepljenih, i to neoprovrživim razlozima, a
tako isto i odluka namjestničtva. On će reći
istinu, kot. poglavarstva zauzela su se u
ovim poslima. „Ne radi se ovdje o nezna-
tnoj stvari, dali o izrečenju odluka, koje
kašnje uplivaju na pravo" i poradjaju par-
ba, a ovo se nemože pripustiti posiovačima
koji nepoznaju zakon.
Biankini opaža da ga se je danas g. Bje-
lanović na novo siecao, osobito „ N. L.«, koji
mu na srdcu leži. Neće odgovarati, jer u
saboru „mi nismo žurnaliste". Da se ob
onim stvarima, koje je napomenuo Bjelano-
vić, dosta razpravljalo u listima, „mi ćemo
opeta pisati liepih članaka i puniti prazne
stupce svojih listova". Mimogredce će od-
govoriti na „prostačku uvrjedu", da je „N.
L." policajski organ. Pripovjeda da je čitao
ovih dana u nekom piscu, koji je pisao o
parlamentarizmu, da ima ljudi koji hoće da
se iztiču, o svačem govore, napadaju
tad da dotični zastupnici izlaze vanka. Drugi
da su vanredno ekčentrični, a njima odgo-
varati, da kaže pisac, bilo bi isto ko zvo-
niti (!?) muziku da bolje buče. Tvrdi da je
govor Bjelanovića prešo granice pristojnosti,
da je „N. L." nezavisan list, da je bio pro-
gonjen i t. d. Nisu, kaže na posljedku, na
ovoj strani policajski organi; policiju je tra-
žiti kod onih koji su podigli ustanak boke-
žki, pa sad primaju nagrade (Buka,
podpredsjednik opominje).
Govori vladin povjerenik, pl. Pavić i ističe
da sd je Kninsko obćinsko upraviteljstvo
pokazalo neposlušno, jer nije htjelo da za-
počme pripravne radnje u odciepljenju Pro-
mine. Vlada da je učinila svoju dužnost.
Klaić će odgovoriti Bjelanoviću na ime
zemaljskoga odbora. Govori o odciepljenju
Prominske obćine i o razpustu Kninske.
Zemalj. odbor da se nije opro vladi, jer
nemože da se opre; namjestničtvo ima ab-
solutnu vlast razpustiti obćine, a oni valja
da štuju vladinu vlast, jer žele da drugi
poštuje i njihovu. IJ pogledu izbora da je
Bjelanović imao dokazati, barem iz daleka,
da je bilo nezakonitosti. Izbori da su se o-
bavili podpunom slobodom, a politički po-
vjerenik nije se uplićao, dapače nije bilo ni
izborne borbe. Ako Bjelanović dovodi u sa-
vez razpust Kninske obćine sa školskom
novicom i citira iz Nove Presse, on je krivo
napućen. Čast „N. P." glede izobila njezinih
raznih viesti, ali u stranačkom izvrćanju i
izkrivljivanju u tom je majstor kakvomu
nema para u novinarstvu. Bjelanović da je
napomenuo da su oni trgovali, Nč, oni ni-
jesu trgovali, oni su glasovali kao sustavni
dio desnice, jer su uvjek pripadali pravno-
mu klubu; ali tadara dakako da su stavili
za uvjet, da glavne odredbe proglase se ne-
valjane za Dalmaciju, za mir i ljubav me-
dju srbima i hrvatima u vjerskom smislu.
I sbilja za Dalmacija nevriedi ništa drugo
nego oni propisi, koji smjeraju na pobolj-
šanje odgoja, jer se dosad nije gledalo na
odgoj, već samo na znanje. Bjelanović da
izrazuje nepovjerenje upravi zemlje. On da-
kle misli da zemaljski odbor upravlja zem-
ljom? Dokažuje da zem. odbor ima malo u-
pliva. Bjelanović je dakle pogriešio adre-
som. Narodni odbor da ima pravo dičiti se
da je u dvanaest godina mnogo toga uradio
na korist zemlje. Kad je narodni odbor došo
na upravo da su financije zemaljske zaklade
bile u zlu stanju. Tomu da nijesu bili krivi
oni umni autonomaši, koji su tad upravljali,
već god. 1869 nije se glasovao proračun, a
god. 1868 uslied nekoga sporazumljenja pri-
rez je nizko bio udaren. Danas pako finan-
cije su u dobrom stanju, i to je oj|
dokazao razmjerjem izmed upravnih tro^|ka
i sveukupnoga troška. Zemaljska imcmna
da je ponarasla za preko 300,000 fior. pod
današnjom upravom. Suviše današnji je od-
bor uredio obćinsku upravu zakonima obje-
lodanjenim i strogim naredbama, tako da
se doprlo do toga da svih 81 dalmatiaftj^h
obćina glasuju redovito svoje proračune, što
je ipak nešto. Ako gdjekoja kadgod izostane,
to je s toga, jer n. pr. radi izbora nijesu mo-
gli sgotoviti proračun ili radi visećih odluka
nijesu mogli udariti obć. prirez. — Istina
da su se povećali obćinski prirezi; ali to,
kako je reko sinoć, dolazi s razvitkom ob-
ćinskoga života, a svakako gdje narod može
izplatiti te prireze, tu nije nazadka. Zako-
nom o javnim dobrotvorstvima da su uredili
te važne zavode, i spasili dubrovačku „0-
pera Pia", koje je morala propasti. — Spo-
minje zakon o putevima, glasovan g. 1874.
U tom zakonu bilo je uklopljeno oko 500
geografičnih milja puteva, koje je valjalo
prokrčiti. Kad se taj zakon razpravljao u
saboru njegov prijatelj Monti izjavio je da
so to neće nikad izvesti, ipak dosad se do-
bar dio izveo. -- Odbor je izveo uprav
krasnu zgradju za iudnicu i bolnicu u Ši-
beniku, koju svaki put kad vidi promatra
i pita si da li je tako ukusnu zgradju mogla
izvesti siromašna ova pokrajina; a do malo
će se podignuti i nova zadarska bolnica. —
Spominje rad odborov glede školskih stvari.
Oni su sve školske zakone preinačili na
novim temeljima, ipak ministar Stremayr,
koji svakako nije bio prijatelj Slavenima,
ne samo je potvrdio sve te zakone, već je
preporučio i odborima drugih pokrajina da
se ugledaju u te zakone i da na temelju tih
zakona preinače svoje zakone. — Uredjenje
kućarine i zemljarine, oko koje je u velike
nastojao odbor, za Dalmaciju da je polak-
šića, ako se izuzme Zadar, koji je nešto bio
naprćen. Za nje je utjeha da su se glasovali
konačni računi, pa se ništa nije moglo iz-
nieti nego poso o tiskanicama. „Mi možemo
dakle ponosom gledati na prošlost i dičiti
se povjerenjem, koje je sabor vazda u nas
polagao". Glede buduće većine, o kojoj je
govorio Bjelanović, „želim da ta nova ve-
ćina bude u položaju da uzme prigode i
uzroka da izrazi vama ono pouzdanje, koje
će danas naša većina nama izraziti". (Zivo
povladjitanje i pleskanje).
Vukotić da su prepiranja dvaju urednika
prešla granice parlamentarnosti [oko! ohol
0 predlogu ! — sa desnice). Nije da urednici....
(Bulat: na predmet,! na predmet! Podpred-
sjednik zvonij. Častni Bjankini je naglasio
da je „S. L." (vika: nije ni reko) .... nije
Srpski List potego nagrade (Pastrović rječj u
1 rukama dokazuje sudrugovima da to nije
predmet razprave; drugi mu zastupnici mašu
rukama i doviknuju, da pusti govornika go-
voriti) .... Moli da se negovori o ranam
još nezaraslim, jer bi mogo iznieti neke
stvari, koje u ovo doba nebi narodu kori-
stile, ali ako bude prisvrnjen on će govoriti.
Biankini neće da primi lekcija o parla-
mentarnosti od predgovornika, a misli da
neće ni njegov kolega Bjelanović. Kaže da
je u obće govorio o mitu, a da ga je bilo
potvrđuje povjest; križa i nagrada dobili
su oni, koji su bili krivi ustanku. Neka srbi,
završuje, napućuju narod kao i mi, na rad,
pa će sve biti dobro.
Bjelanović drži da je zemaljski odbor znao
za razpust Kninske obćine i da je u tom
poslu uplivisao. Kaže da je spomenuo N.
Pressu, ali da to nije ona pisala, već pre-
našala iz poljskih organa, koji su primali
izvještaje iz svog kluba, a ti su izvještaji
kazivali, da dalmatinski zastupnici rade o
partajskoj koristi, školska novela da bi po
Klaiću bila za dobro Dalmacije. Njemu se
čudno čini kako su sami poljaci i dalma-
tinci bili iznimljeni glede naredbe o vjero-
zakonu upravljaljućega učitelja, To su po-
ljaci učinili da Rusini, kojih ima nekoliko
milijuna nesačuvaju u školama svoj jezik i
svoju vjeru .. .
Pavlinović: katolici su.
Bjelanović. Različiti katolici... (smieh).
Biankini i drugi: Nema različitih katolika.
Bjelanović. Pripominje što je Bijankini
reko o zaslugama N. Lista. Kad bi govor-
nik imao govoriti o zaslugama toga lista,
on bi morao razdieliti u epoke, kad je
L." bio Nadilom i drugim uredjivan, i sad
DALMACIJA
\ Veritatem facientes in charitate,
s crescamoB in illo per omnia, qui
¡¡ est caput Christus.
$ (S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Peo, in dies alacriter operara Vestram impensuros in tuenda salulari Ecelesiae doctrina animisque in
Religionis amore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX, « papinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim olamito:
Si qui« Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hieronym. Epii. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried^ 1 fior. na
smatra se {iredbrojnikom i za nastajuću godinu,
novo redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku
godinu. — Po ostaloj carevini S fior. — Za inozemstvo T fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva sa oielu godina; tko
— Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije a Zadar, a dopisi „franco" na
cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
na svrha godišta ne odbije list
Uredništvo. — Uvratke po 10
Br. 60 Zadar, Ponedjelnik 13 Kolovoza 1883. God. XIV-
i i
Pošto je u srieđu blagdan a u
četvrtak tiskarnam praznik, doj
dući broj odgodit nam je do pone-
djelnika.
Opomena našim dužnicima.
postupaju pravna njihovom shvaćanju odno-
saja. Dok se glasilo većine ogradjuje prot»
navodom švabskim, da goji težnje veliko-
hrvatske, i da simpatizuje sa strankom prava,
je li čudo da u Beču ne daju one važnosti
kostrušeuju narodnjaka, kako bi to narodno
glasilo hotjelo ? I — Svaka posljedica ima
svoj uzrok. Ovdje je govor o načelih? koja
Kad tolike ni molbe ni j 03taJu> 5 3 koiimi se ne sm5je ni ča8ak
i transigirati. Koja stranka nepomično se njih
prietnje nemogu da iiavedu nase j držij prvo ^ pos]ie mora do pobjede. Nu
dužnike da vrše svetu svoju du- i kad dalmatinska narodna stranka perhore-
-r • , i • • j • j.? I scira (protivi se) od stranke prava, jer je žnost napram Listu, koii rad isti-15 ^ . / ' J i . j Svabam i Magjarom trun u oku, a s druge
ne i pravice toliko trpi, da je;
strane i ona kaže da stoji na tvrdoj na-
postao ko verbum maledictum svih j rodnoj podiogi, „samostalnosti i jedinstva Božjih i hrvatskih protivnika, svih i doPu" J 1 . . ! štite da vam se reče, da ste krivim putem kukavica, izdajica, buntovnika I j zaši; Sjetite se, da svaki vas korak prati
bezznacajnika, te svaki korak na- ! mludji naraštaj, a tomu je narastaju sveto
. t , \ •• iTVITn I geslo stranke prava " Oho! S početka je prjed treba (ta pri e natopi krva- j & . 1 i- j o * i •
1 1 ' v • ! dopisnik imao pravo, uli sada i* — eto ulazi
vim svojim znojeiii ; — odlučili smo j na vrata na kojim Stoji pisano: „odpali na-
netrpjet dalje i od strane nekih I rodnjaci, pritajani taljanaši i Srbi, vladini
ii • „„!,„,>:+i kruhoborci"--barem tako zove dalmatinske neharnih predbrojnika, te zabaut, ^^ ^^ g G (radjanić?)
obzire a prihvatit se neugodnog j Narodnoga Lista. Nećemo ispitivati dali taj
strožijeg postupka. j sie(3i u «redmčtvn ^„N. L." ili se seta po
. , - Ikojem mjestu Dalmacije, radje ćemo vidjeti
Tko dakle najdalje do 10 ; 6to on kaže u broju I{ fltrAna?
tekućega mjeseca ne namiri pod- i 2. stupac,
puno svoje račune sa našom upra-
vom, nek zna da ćemo mu kao
| „Iz njega (naroda hrvatskoga), piše g. G.j
| nikao je odličnjak i značaj ni k. koji ustane
! da se umom, perom i slovom protivi svakom
zadnju poruku obustavit siljanje j gazenju narodnih prava i tako podiže narod
Lista, a za tim Će sliedit mjere uspje-! i narodne branitelje na pravu hrvatsku sa-
v i •! I mosviest. Zanosom drugi se znaeainici oku* Šnosti: lavno oglasivanje, li sud-, j . e .
J w ..... i pili oko njega, ali na žalost nisu okupili
zdra%u stranu narodne stranke nego stvorili
osebinu, to jest stranku prava. — Ta se
vjerovanje glasila dalm. narodne stranke, a
mi ćemo se u dojdućem članku obazrieti na
to vjerovanje, ne da branimo Starčeviće,
Folnegoviće i Barčiće, te lete, noir ljudi
oko N. Lista, već da razjasnimo onu miso,
koju nije izmislio, kako bi neki htjeli, ni
Kvaternik ni Starčević, već je nikla hrvat
skini narodom, utjelovljujuć sve njegove
potrebe, i razvila se dakako više kad je taj
narod bio u jadikovim klancima, te će se i
unapried sve to više razvijati pod sjajem
Habsburgove loze dok narod nepostigne ono
za čim teže svi narodi kojim nije udario
posljedni sat života.
Dnevne viesti.
Viesti koje primaju iz Egjipta o kratelju
nijesu najbolje. Evo po debelu nekoliko po-
dataka. Od 3 do 4 u jutro tek. mjes. umrlo
je 830 (Ka)\r 170, Aleksandrija 2); od 4
do 5 u jutro 790 (Kajir HiO, Aleksandrija
3); od 5 do 6 umrlo je 376; od 6 do 7
umrlo je 600 (Kajir 78, Aleksandrija 9);
od 7 do 8 umrlo je oko hiljade (Kajir 70,
Aleksandrija 17). — U Bejrutu jo već bilo
tri slučaja, s toga je grad bio razdieljen od
kopna zdrastvenim kordunom.
Oko podne dne 7 tek. sv, Otac primio
je u posebnu atidienciju N. P. g francuz*
koga poklisara kod sv. Stolice.
Bhogs is&oastira bilo je naloženo .od
srbskoga ministra bogoŠtovja Novako-
vića, da kođ bogosluženja ima sporni-
«jati ime novoga mitropolite. Nu ruska
Sinoda nije priznala novoga srbskoga,
ili kako ga u Rusiji zovu „ austro-
magjarskoga" mitropolitu (imenovana
od kralja Milana pod uplivom Austro-
ugarske), te je zabranila predstojniku
srb. samostana i kalugjerima spomi-
njati Mraovićevo ime. Tako bijaše do
krunisanja ruskoga cara. Za kruuisanja
naložio je srbski poslanik, pukovnik
Gjuro Horvatović, da se ima po na-
redbi srbske vlade spominjati Mraović
i kalugjeri se za njega moliti. Sam
viši prokurator sinode PobjedonoŠćev
zabranio je u Moskvi molenje za Mrao-
vića. Stvar je dakako izazvala pre-
pirku, koja se tim riešila, da je sa-
mostanski ig ura a n obustavljen od služ-
be, te nemože više moliti Boga za me-
tropolita Mraovića, komu Magjari upi-
suju u zaslugu da zna magjarski i da
je u Ugarskoj učio. Iz svega je vidjeti
kakovo li je to crkveno jedinstvo kod
istočne crkve.
beno proganjanje; a za najokorjelije
i to i to.
Dilc ari post fes d si hi ').
Dok smo mi pisali naš posljednji uvodni
članak, Sloboda je na Sušaku tiskala drugi
članak pod naslovom „slike iz sabora dal-
matinskoga" i ova dva članka sliče jedan
drugomu ko jaje jajetu, samo što je Sloboda
slobodnija u očitovanju svojih nazora, što
nama dakako nebi bilo dopušteno.
Spominjuć najnoviju borbu u dalmat. sa-
boru, mi smo naglasili kako napadanje na
stranka dala na kojekakvo skrajnosti i pre*
ćeranosti. Rušiti nagodbu nije lahko, ali
složnim radom moglo bi se lako doći opet
do nove i prave obnove iste nagodbe. A ta
se nagodba mora svakako popraviti i obno-
viti, jer nije stvorena od samog naroda i za
narod stranki prava kod nas nema ni
načelnog ni praktičnog smisla. Tko se da-
kle amo u tu stranku hoće da ubroji, ili je
zanesen od mladenačke plemenitosti svog
srdca, ili politička je neznalica. Oni paka
koji u sušaokoj Slobodi stali su od nekog
doba pisati proti našim narodnim vodjam i
narodnim ljudim gori su od modnih maj* pojedine osobe ne sačinjava glavni momenat
saborskoga rada i iztičuć protuslovlja u koja muna. Oni su ili odpali narodnjaci, ili po-
se tom prigodom zašlo, zaključili smo članak | tajani taljanaši i Srbi, ili vladini kruhoborci,
riečima: „mi dakle nemožemo povladjivati | a to sve pod lažljivim imenom pristaša
kao veliki uspjeh borbu koja se vodi proti j stranke prava. Takov Ijuj nije za guvno
ljudima na zadarskom namjestničtvu, dok se \ čiste hrvatske pšenice".
god bude, pa i indirektno, branilo današnji ! Kad ni 0VQ nebj biJo (losta da 80 štiocj
sustav, koji je izvor svim našim nevoljama". uvjere 0 mj8H narodno glasilo o stranci
„Bi reći, piše Sloboda, da onaj prah, što prftVa /mi ¡zkiju6ujeni0 osobe kad ae govori
su ga uzvitlali govornici većine ili narodne Q 0 onoj stranci za koju je jef]nom
stranke, nije nikoga ranio, a najmanje gje- i reko paviinovi<S da će u njezinom taboru
nerala-namjestnika Jedino se je pokazalo, | do nekoliko godina biti eiela Hrvatska —
sto su pametniji i prije znali, da pokrajinski j tftd nek ge &pomenu št0 je L u pisa0
sabori nisu ništa i da ne vriede ništa. Naj- na uvodnom mjestu pet dana pokle se sabor
bolji primjer je i nenadani zaključak netom '
otvorenog zasjedanja. Od glave riba smrdi,
iz drugog vrela potiče sve naše zlo. Zato
ne znamo što vriedi udarati na osobe kao
U Beču su radnici počinili nereda pred
redarstvenim uredom. Uapšeno je 38, iz-
medju kojih 11 ranjenih. Ranjena su i če-
tri redara.
Grof Fotocki, namjestnik u Galiciji, ualied
bolesti odreko se časti a bio je imenovan
dosadašnji podpredsjednik Zaleski.
Dne 8 tek. N. V. naš Car pošo je na su-
sret do Ebensee-a njemačkomu Caru Wil-
helmu i pozdravio ga na najsrdačniji način,
fe su za tim zajedno došli u Ischl (Gornja
Austrija) gdje jih pričekala carica Jclisava.
Po tom carica sjela je u kočiju sa carem
Wilhelmom a naš car sa knezom Reussom,
te su se odvezli u gostionu Elisabeth. Su-
tradan su bili posjeti i objedi, a za tim je
njemački car odputovao.
Poznati poljski pjesnik Kraszevski, koji
je bio nedavno od njemačke vlade zatvoren
tobože radi veleizdaje bio je pušten iz ta-
mnice, al ga u njegovoj iu Ili nadziru re-
darstvene straže, Rek' bi ipak da će se odu-
stati od iztrage.
otvorio:.. . „sa svim načelim one (prava)
stranke, ne slaže se narodna stranka, u ko-
liko nazore glede nagodbe dieli sa Pozorom
i nezavisnom narodnom strankom. Još nam
osobe. Sustav je hrdjav, on nas duši, on nas j -]Q prinjjetiti da je narodna stranka u Dal-
tlači, on nas masregluje. Po njem je gje- j maciji gatila i da iali razdieljenje narodne
neral namjestnik radio, i radio je sustavno. \ stranke hrvatske u skroz vladinu i nezavi-
A dok se u Beču čine salameleki Svabam ! gnU) j drži da bi jedinstvena hrvatska stran-
i njihovom sustavu, jeli čudo ako s nami i ka korjstno djelovala na razvitak javne
; stvari u Hrvatskoj" !!
¡j vidi br. 59. i Ovo je jasno ko sunce; ovo je političko
Sa otoka Iskije nema žalostnih viesti,
zemlja miruje. Sliede pokopavati mrtve
i graditi dašćare za preostale. Nadbiskup
Napuljski svud je prvi; kralj Umberto na-
redio Manciniu, da ga zamieni pri obila-
ženju bolnica. Svakako, opaža neko glasilo,
zdrav razum za stavno nije pretežan kod
vladinih talijanskih krugova.
Srbija u Rusiji. U Moskvi ima srb-
ski manastir, podignut ruskim sred-
stvima i uplivom bivšega srbskoga mi-
tropolite Mihajla poklonjen Srbiji; ali
stoji pod nadzorom i pokroviteljstvom
ruske sinode kao najviše duhovne vla
sti, koja od Petra Velikoga zastupa
ruskoga patrijarhu. Predstojniku srb-
Iz Arbanije javljaju da pleme Salja
koje broji 12G0 ljudi sposobnih za o-
ružje; neće da se podvrgne. I plemena
Sosi i Pulati pobunila su se.
Iz Španjolske sliede viesti o ustaškim po-
kretima. Brzojavljaju iz Madrida dne 9 tek. :
Kralj je podpisao odluku, kojom obustavlja
u cieloj Španjolskoj ustavna jamstva, ovla-
ećujuć proglašenje obsadnoga stanja u svim
mjestima gdje ministarstvo bude držalo
shodnim. Prefekt i zapovjednik Badajoza
bili su svrgnuti. Dio konjaničke pukovnije
Numancijc, koja sačinjava Nagersku posadu
(pokrajina Logrono) ustala je po naredbi
podčinjenog častnika i pošla je prama go-
rama Pavecchia e. Nekoliko stubova vojske
pošlo je u potjeru. Kažu da su ustaše pre-
kinuli željeznicu. Jučer je bilo izkaza u ne-
kom Barcelonskom predgradju uz bunto-
vničku viku. — Novije brzojavke, od 11
tek., donose i gorih viesti. U Seo de Ur-
gelu (kod Pireneja, u pokrajini Kataloniji)
dogodio se pronunciamento u vojsci. U San-
tom da su se uzbunili tamničari, ali je buna
odmah bila ugušena. U Barcelonskim pred-
gradjama pobunili su se mnogobrojni ra
dnici i pošli su iz grada; dvie su pukovine
pošlo u potjeru. U pokrajini Kataloniji bilo
je s toga proglašeno obsadno stanje. oPjati
se je da se pobune i katalonjski gradovi
Figueras i Gerona, na željeznici koja vodi
iz Barcelone u Prancuzku; o Leridi, na za-
pad Barceloni, glasa se da je već ustala. I
u Valenciji kažu da je buknuo ustanak; da
je ustalo i vojničko i gradjanstvo.
Bisinarkof o mešetarstvo ')
u.
Nota, koju je etožernik Jakobini poslao
na prasku vladu, pokle je bio primljen crk-
veno-politički zakon i u kojoj po deseti put
u malo vremena naglaaivao Stanovište sv.
Stolice, koje je uvjek bilo jedno te i8to,jer
se oslanjalo na stalna i nepromienjiva načela,
koja su uvjek služila i služiti će pravilom
sv. Stolici — ta nota nije bila po volji Bi-
smarku, komu tvrdokornost, k6 što on kaže,
vatikanskih diplomata neidje u račun.
') Vidi br. 58. Ovaj je članak izostao u po-
sljednjem broju rad preobilnosti naprešna gradiva,