.MsSk-., ~
ja usiupiš'e g. 1864 redovnicam šv. Križa. U Požegi
otvoriše 1862 takodjer eetverorazrednu učionu, koja
se školske godine 1876/77 razširi u višu djevojačku,
u Daruvaru godine 1866, a u Oriovcu godine 1868
otvoriše milosrdnice djevojačku učionu sa malim
djevojačkim' gojištem. Osim toga milosrdnice uprav-
ljaju javnom bolnicom Osieka.
U Dalmaciju usljed zaključka dalmatinskoga
sabora bijahu pozvane častne sestre g. 1874 da uzmu
obskrbu bolnica u Zadru i Spljetu, a kasnije i u
Dubrovniku, a brzo će takodjer, nadamo se, i u Ši-
beniku. Osim toga ujima bi predan „Martinis Mar-
kiev zavod za obrt i zaklon" u Spljetu a to god.
1875, u kojemu po volji zakladatelja obskrhljuju se
stariji ubozi i djeca obojega spola. U toj kući za-
snovaše častne sestre redovitu učionu za djevojke a
podučavaju i dječake. Napokon prošaste godine
bijahu naše sestre pozvane, te utemeljiše u Sinju,
najvažnijem varošu dalmatinskog Zagorja, privatnu
žensku učionu.
Na poziv hercegovačkoga biskupa pokojnog
Kraljevića i živućega sarajevskog Vuičića milosrd-
nice pružiše svoje djelovanje u Bosnu i u Hercego-
vinu, te otvoriše učione god. 1871 u Serajevu, god.
1872 u Mostaru, Travniku, Drventi i Banjaluci a
gr, 1874 u Livnu. U Travniku i u Mostaru milosrd
niče primaju, pošto su im veće kuće, širotcad na
obskrbu.
A kad buknu 1878 god. rat u Bosni, četa mi
losrdnica sa sestrom Klaricom na čelu hrliše u Sa
raj evo, pretvoriše učionu u bolnicu, ranjenike pod-
voriše i viđaše, — a kad kasnije u Brodu crne
ospice počeše harati, eto ih opet tamo, da priskoče
u pomoć nevoljnikom. Premilostivi kralj oko 15 ih
odlikova. Ovim požrtvovnim činom milosrdnica zak-
ljuči se upravljanje i život častne majke Ivane,
koja ostavi za sobom uz zagrebačku maticu 32 po-
družne kuće, izmedju kojih 17 školskih, 3 konvikta
za djecu, jedan za pripravnice, 7 bolnica, 2 pensio-
nata za stare gospodje, 4 ubožišta, 1 kaznionu i
osnovano popravilište.
Početkom godine 1880 častna majka Ivana
imala je pod svojom upravom 315 milosrdnica, od
kojih.
u Hrvatskoj i Slavoniji . . 257
u Dalmaciji ...... 45
u Bosni i Hercegovini ... 13.
Od ovih bilo je 86 učiteljica, 36 upotrebljenih
kod ubožišta, sirotišta i pensionata, 103 kod bolnica,
82 u fazne gospodarstvene i crkvene svrhe, a šest
u kazhioni
Evo ploda rada milosrdnica za 35 godina, od-
kad ih sestra Augustina, prva glavarica i sestra
Ivana, prva po dostojanstvu i zaslugah zvana častna
majka, uvedoše u našu domovinu, — rada tako u-
spješna, jer nadahnuta neodoljivom onom požrtvov-
nosti, koju zna uliti ljubav prama Bogu i iskrnjemu.
Narod naš ide im u susret, te ih prima svuda kano
hiagovjestnice zakona požrtvovne ljubavi i kršćan-
ske naobrazbe, — a one od naroda svoga, k srdcu
kojega su prirasle, netraže ništa drugo, nego da im
pruži prilike i da im razprostrani polje, na kojem
će se i dalje žrtvovati. y.
Rišćanski demagog.
Vidila je ove godine u Zagrebu svjetlost žar-
kog sunca neka brošurica pod naslovom „ Upoznajmo
seu. Književno polje mato joj pristaje. Prispjela je
svjetiljka u Atinu. Spisatelj je brošurice neki g,
Guteša; on se tuži na neslogu Jugoslavena; te ih
namierava smiriti. Plemenito! ali sredstva su mu po
gotovu nevaljala. Demagogija i indiferentizam ne-
sloziše krštene narode.
Probravši ovu Outešinu brošuricu nadjoh obie-
lodanjene uzroke jugoslavenske razmirice a ti su:
Pridjevci: vlak, bunjevac, vnurlok, mntlak, rac i so-
hac: Vjera: Liturgjija; napokon „književni ka-
rakteri" ;
Na pridjevke g. Guteši nezamieramo, neg samo
jednu, a to ne toliko u korenosloviju koliko u za-
ključku. On kaže „Vlah izlazi iz Latiura.... Na ovaj
naeio bio bi prije katolik vlah, ako već hoćemo po
vjeri označivati koga ovim imenom", (str. 6). Opro-
stit će g. spisatelj, katolički katekizam nepoznat
mu je. Katolik a latinac to nije isto kao ni katolička
vjera i latinska vjera. Katolik i katolička pridjevak
su Krstove vjere, koju Apostoli i njihovi zakoniti
nasljednici propovjedaju po širokom svietu; pa zato
sljedbenici ove vjere zovu se katolici kakvoj god
oni narodnosti pripadali, na kakovom god oni kraju
svieta bili. Al g. Guteša stanovito pod „vjerom"
razumfeva „obred"; no „obred" i „vjera" nisu sve
jedno. O postansku „obreda latinskog mnogo bismo
divana imali, al s kim ? S demagogom koj ijeru po
narodu krsti, nećemo se tim zabavljati.
Vrli novi spisatelj u drugbm uzroku zabrazdio
je ovako: „Mi smo pristaše ne dviju nego triju
vjerozakona.,... ako ćemo pravedni biti..... jedan ni
driigi rii treći nije naš izvorni zakon, nego kopija
grecizma rimstva i muhamedanstva" (str. 8). "Tri
smo rodjena Jbrata^.j, ,jazdieljena u tri tabora, kao
što bijasmo predjašrijih vjekova „(ibid)" Vragovi naši
napreduju; neimali drugog sredstva, već baciše otrov
nesloge medju braćom i to vjerozakonom" (str. 10).
Plemeiiiti li sU ovi Gutešini redci!! Sto drugo ostaje
Bugarom, Srbom i Eirvatom neg odbaciti vjeru, svak
svoju, kad nijedna nije naša izvorna, kad ne-
slogu poradja, kad je otrov? Dok je spisatelju
bilo brčkati po karti sve što mu je na um dolazilo,
nije se sjetio da nihiliste u Rusiji, socijaliste u
Njemačkoj a komuniste u Francuskoj isto zahtje-
vaju ; vjeru t. j. izkorenuti, iz države ju iztisnuti,
na staro se krivobožtvo povratiti, Crnobogu i Bie
lobogu klanjati se, kao naši predji, a zatim nek je
prosto svakomu zlodjelu, a ni kakove odgovornosti
nek nije ni pred Bogom ni pred Ijuđmi.
Izim ovih nihilističnih misli, tko je g. Guteši
reko ili odaklen je on tu dragocienjenu viest izcr-
pio, da ml „Razdieljeni smo u tri tabora kao što bi-
jasmo predjašnjih vjekova"? Koji su ti predjašnji
vjekoyi V Predkrštjanski vjekovi ne; naši su ote i
neznabožtvo izpovjedali; biti će dakle po g. spisa-
telju vjekovi po krštenju. Ah da se naši slavijanski
Apostoli Ciril i Metod u kažu, liepo ti bi glavu oprali
ovom rišeanskom demagogu! Naši slavni svetci na
krstjanstvo preporodili su otce naše, u crkvu ih ka-
toličku uveli, Namjestniku Krstovome rimskome Papi
podložili, a da neupanu u Focijevo odmetničtvo, u
kojem danas većina slavijanskog naroda čami, na-
rodni su njihov jezik u službu božju uveli, po ništa
neobzirn juć se na obred rimski oli grčki, jer jedan,
drugi nebijahu nego dvie odjeće jedne te iste zaruč-
nice Duha Svetoga, katoličke majke crkve; nego dvoja
vrata kroz koja ulazilo se u skupštinu izabranika.
Ovog nam se rišćanskog demagoga htjelo da u na-
šem vieku izvrati nam vjeru otaca naših; od koga
da naučimo i muhamedanstvu mjesto podavati, kao
vjeri prvoj naših pradjedova. Tko nezna dan danas
da sedam vjekova nakon pokrštenja Jugoslavena mu-
hamedanstvo u nje se uvriežilo! Neka dakle g. Gu-
teša ide svojim rišćanskim babam pjevati il ciganom
ovakove stvari pripoviedati, a ne Hrvatskom narodu,
komu je dična prošlost jako poznata.
Imenica III ')
dobrovoljnih prinosaka poslatih odboru za
gradjenje katoličkog
Hrama u "frebinju
i sa zahvalnošću od istoga primljenih.
Sakupljeni od filialnoga odbora kod S. Marije
Mandaline u Župi, sastavljena od G.G. Paska Ki-
sića, posjednika i trgovca — Paska Lučić posje-
dnika i Dn. Ivana Brašića župnika.
Gospar Pasko Kisić fv 200 u papiru, Pasko Lu-
čić napoleuna 10 (80 f. u zlatu), Miho Kisić napo-
leuna 5 (f. 40 u zlatu), Pero Knego f. 20 u papiru,
Antun Kisić f. 15, Vlaho Miloslavić f. 20, Ivan
Galjup f. 15, Antun Petrušić Vlahov f. 30, Bosko
Kolić f. 20, Nikola Grbić i 20, Gjuro Regia napo
leuna 10 (f. 80 u zlatu), Frano Kojaković napoleu-
na 2 (f. 16 u zlatu), Miho Sarabrailo f. 20 u papiru,
Antun Miloslavić Lukin f. 15, Pasko Nadramija Iva-
nov f. 15, Gjuro Petković i. 1, Ivo Kelez Gogre f.
15, Antun pok. Mata Hasanović-a f. 8, Jako Knego
pok. Milia f. 8, Luka Jakobušić pok. Jakova f. 50,
Ivan Savinović Ban f. 5, Pero Kolić pok. Vlaha f.
2, Mato Rilović f. 2, Nikola Antuna Miloslavić-a f.
5, Lovro Kristović f. 3, Nikola Bendiš f. 2, Antun
Grbić f. 2, Pasko Lijevak pok. Nikole f. 4, Vlaho
Lučić Vlahov f. 5, Andro Lučić pok. Lovra f. 5,
Stjepan Miloslavić pok. Marina napoleuna 4 (f. 32 u
zlatu), Božo Knego pok. Ivana f. 15 u papiru, Ni-
kola Svilokosić f. 50, Miho Klokoć f. 2, Mato Bu-
conić f. 5, Vlaho Jakobušić Rade f. 5, Stjepan Ki-
sić f. 5, M. PersiĆ f. 5, Mato Gjurisić f, 5, Stjepan
Miloslavić pok. Pava f. 5, Andro Brangjolica f. 4,
Marko Sturica f. 2, Marin Bjelušan f. 3, Pero Do-
minković i. 5, Antun Miloslavić pok. Nikole f. 5,
Ivan Grbić- Bjelušan f. 10, Mato Kristović-Leso na-
poleuna 5 (£. 40 u zlatu), Pero Kristović pok. Nika
f. 5 u papiru, Pero Kristović pok. Krista f. 10, To-
mo Kujko f. 10, Pero Mrnar pok. Paska f. 5, Pasko
Bogdan Viskov f. 10, Stjepan Galjup f. 10, Mi sara
Regio f. 10, Lovro Lučić £ 5, Ivo Čuko f. 10, Ni-
kola Sambrailo i. 5, Ivan Ljubimir Panco i. 5, Ni-
kola Kosov Kisić f. 8, Ivan Petrušić f. 10, Mišara
Miloslavić pok. Nika f. 20, Stjepan Žeravica i. 4,
Nikola l^elez f. 3, Marko Miloslavić pok. Mata f. 3,
Nikola Miloslavić pok. Marina f. 10, Stjepan Milo-
slavić pok. Jova % napoleuna (5 f. u .zlatu), Nikola
Miloslavić Vinkov f. 5, Golub Milosla^ć pok/ Petra
lira englezka (f. 10 u zlati), Stjepan Jakobušić pok.
Luke f. 3 u papiru, Mitar Jakobušić pok. Luke f. 3,
Mato Miloslavić pok. Mata f. 5, Nikola Lale Nikolin
f. 10, Luka Žeravica f. 2, Mari,n Kelez Vlahov f. 5,
Vica Šestica f. 5, Andrija Kristović Franin f. 3, Ma-
rin Kelez Antunov f. 3.
Ukupno fior. 1123: —
kako po Imenici I. i II 1808: —
opisi
Šibenik, 3 pvib'nja.
„Dalmati" i „Avveniru" na znanja i uvaže nje!
Naši kažinali kukaju i leleču, da mesu tako ni kad
je „Monzambano" bio u Šibeniku! Ahčuj, puže,
zašto. Netom se pročulo, da upravitelj stvo našeg
Kazina odbilo „Katoličku Dalmaciju", pvećeaicij k{»ji
su članovi istog družtva, poslali upravitelj stvu pismo,
kojim najuljudnije mu javili, da oni prestaju bili
članovi družtva, kod kojeg se netipi „Katolička
Dalmacija", dočirn se pušta da se rahole u drnitvenih
prostorijah divote „Avvenira" i, „Srpskog Lista" 1
To u velike zabrinulo i zabunilo, naaše kazinaše} pa
da osujete takav odpad, ponudili im, da će se
predbrojit listu „Voće Cattoliea", i još štošta im
obećavali, ostanu li vierni svom starom barjaku! A i
utaman im trud, badava im svi naporj ! Svi, devetero
ih na broju, odbili razne ponude pomirenja, i to n^j-,
odlučnije! Evala našim svećenieim! Bog ihppživio!
Bude li shodno, drugom ćemo Vam prilikom priob-
ćiti njihova dična imena, da se pronesu u sviet,
njim na diku, a na ukor njekim ter njekim, koji
zapostavljaju koristi svoje vjere interesom stranke
kojoj pripadaju. v.
Neviđj &ne, 9 svibnja.
Dva revna Isusovca O* Lombardini i O. Je-
ramac za osam dana dadoše i kod nas s. Poslanje, što
seje želilo od nazad jedanest godina. Svaka je Bogu
hvala pošla dobro, u koliko je tiesna i padajuća er-»
kvica to dopuštala. Najgore nam je bilo vidjet da smo
prisiljeni izpoviedati se izvan crkve na dvoru. Ali to su
sve malenkosti u ovakim prigodam, kad bi duše rek
bi i preko svieta, samo da im se je s Bogom pomirit.
Najviše se dotakne svakog srca bogoljubnost O.
Lornbardina pram B. D. Mariji. On naviesti obći
mir pučanstvu, a kršćanska ljubav O. Jeramaca užga
prisutnike da se je na sv. glas zvona; svaka obitelj
utvrdila u miru božjemu. Svi preko ovog sv. Po
slanja pristupile na s. Sakramente. Prvi? je pričešt
primilo do 19 djece. Otci su bili liepo odpraćeni.
Svako mu je bilo težko rastat se od syojih iznimnih
prevelikih duhovnih dobročinitelja, te je . vt 'svim,
nama ostala živa želja da se ovi ganutljivi s^asonosini
prizori skoro opet ponove.
RAZLIČITE VIESTI..
Za 5 dojdućeg lipnja čeka se Kraljeva naredba,
da se otvaraju pokrajinski Sabori, Clvaj put dzdamo
se otvorit će se i naš. Eto tri godine se taj otvor
deka, te bi već vrieme bilo da se i dočeka,
Sua Maest& con Sovrana risoluzione dei
aprile ha permesso, che il presidente della Dieta in
Zara Giorgio conte Vojnović possa accettare e pOf-
tare la croce di uffiziale del r. italiano ordine della
Corona, l'ingegnere superiore dell'i. r. governo ma-
rittimo dr. Giuseppe Slade in Cattaro il principesco
ordine montenegrino di Danilo di terza classe e 1' ag-
giunto ingegnere in Gattaro Antonio Lina^dović lo
stesso ordine di quarta classe.
Ukupno fior. 2931:
*) Bogu hvala! Kad nam je dato tiskat ovakih Ime-
nica, koje su na diku velikodušnim prinosileljima i np,v sja-
jan, dokaz katoličke uzajemnosti. U obće s radošću opažamo^
da se katoličke sviest i sloga i jednodušnost med jeđno-
vjernom našom braćom sve to bolje širi i sve to dublje
žile pruža. Bog blagoslovio i nasporio! Ured.
Pišu nam iz Omiša, na 10 t0kućega: Danas
na pet ura po podne doznasmo brzojavnom^ sUcom^
da N. S. Lav XIII udostojao se je imenovati svojim
začastnim ppmoćn. extra urbem Mn. P. Nadžupnika i
učitelja u hrv. Sjemeništu Prieka, Popa Matu Ben-
kovića, čovjeka naučna i kriepostna. — ć —
II giorno 9 corrente fu pubblicata á Trieste la
seguente
Notificazione.
In seguito a falsificazioni ripetutamente constá-
tate di grandi partite di vino rosso; dalmato etífa tti-
csina, per riguardi alia sal uto pubblica ed agli inte-
ressi del commercio, con riferimento ali' Ordinanza
del Ministero di Stato dei 12 maggio 1866 (Boli. d.
leggi 54) si trova di or di nare quanto segue: > -
; 1.° tutti i vini provenienti a Trieste dalla Dal-
mazia sono da assoggettarsi ad un esame ehimico.
2.® Questo esame verrá Jstituito per cura del
civico Magistrato sui vini déllinati al conéumo locató.
I vini arrivati in transito s^it^no analizzati nel la-
boratorio chimico dell' i. r. Aecademia di commercio
e nautica. h , „., •
3.° L'Analisi primitiva si lim itera a campioni
collettivi presi da cinque in cinque botti. Nel cast3
che taluno dei campioni collettivi si trovasse inqui
nato dovrá estendersi alie singóle partite di vino.
4.Q La consegna del vino non seguirá fino a
tanto che 1' analisi non abbia constatato 1' innocuit^.
di questo. Nel caso che il vino fosse stato trovalo
inquinato con sostanze nocí ve alie salute e special-
mente con fucsina esso, salva la procedura giudi-
ziaria, verrá distrutto e le botti che lo contenevang
saranno assoggettate ad un cqrrispondente espiirgo,
il tutto a spese del proprieta,rio.
, 5.° Per 1'esame di ogñi singo lo campione di
vmo dovra pagar si del proprietario la tassa di soldi
50, ed ešso dovrk foVnire le necessarie fiasche ed i
turaccioli per il lievo dei rispettivi campioni di vino.
su „por.rb Kastva -na Trst, pak preko Barešćine do
„nad Piran kajkavci-, izpod njih do pod Žminj cjelom
„širinom Istre Čakavci; a dolje k Puli Štokavci" (V.
Vienac god. 1880, br. 4). U Dalmaciji su Hrvati
čakavci i Štokavci; ekavŠtinom se govori ne samo u
Srbiji, već i mjestimice po Istri, i kod katolika u
Subotici (u negdašnjoj Vojvodini), pa dolazi i u
gdjekojieh riečih kod dalmatinskieh ikavaca; sam
dubrovčanin Cubranovie piše miešajuć «-, e-, te-,
Što- i čakavštinu '); što više? prvi hrvatski pjesnik
1. Gundulić piše čisto štokavski ali naglaskom čakav-
skiem. U Bosni katolici i muhamedanci zovu se hr-
vatima, ko do nedavno i sami Crnogorci 2) Slovenci
pak govore osobitiem nariečjem, koji je doisto bliži
hrvatskomu jeziku, negoli je sicilijanski toskanskomu
ili mletačkomu; njima je primiti iekavski književni
jezik hrvatski, koji se sve to većma širi; oni su
upućeni i na tješnji politički vez s hrvatima, ako li
nevole ostati zadušeni u njemačkom moru. Ali je
za sad o tom dosta ovoliko.
A polag popisa 31 Prosinca 1869 bijaše u po-
menutieh hrvatskieh pokrajinah, bez Bosne i Herce
govine, sliedeći broj stanovnika:
1. U Hrvatskoj (u tiesnom smislu) . 1.864.021
2. „ Dalmaciji . 442.796
3. „ Gorici, Istri s Trstom . . . 600.525
4. „ Kranjskoj . . 466.000
5. „ Slovenskoj, južnoj Štajerskoj, 37%
i iztočnoj Koruškoj 31/% • •
525.747
Ukupno 3.899.089
Iste godine 1869 ovo pučanstvo dielilo se po
vjeroizpoviedanjih ovako:
A) Katolici.
1. Hrvatska 71. postotak, 1.332.151
2. Dalmacija 82.3 „ 364.250
3. Gorica, Istra
s Trstom 98.6 „ 592.118
4. Kranjska 99.9 „ 465.349
5. Dio Štajer-
ske i Koruške
okolo 97.8 „ 515.233 uk. 3.269.101
B) Grci-nesjedinjeni.
1. Hrvatska 27. postotak, 501.828
2. Dalmacija 17.7 „ 78.266
3. Gorica, Istra
s Trstom 0.3 „ 1.800
4. Kranjska „ 307 uk. 582.201
C) Drugieh rjeroizpomedanjd.
1. Hrvatska 2. postotak, 30.042
2. Dalmacija „ 280
3. Gorica, Istra
s Trstom 1.1 „ 6.607
4. Kranjska 0.1 „ 344
' Koruška/okolo 2.2 a 10.514 uk. 47.787
Ukupno 3.899.089
Bijaše dakle god. 1869 u svieh ovieh pokrajinah
83.9 postotaka katolika, 14,9 post. grčko-nesjedinjenieh,
i 1.2 post. drugieh vjeroizpoviedanja. Bijaše to jest
katolikd za pet puta koliko svieh ukupno inovjeraca,
a za pet puta i po koliko grcko-nesjedin jenih.
Uzamši, da je pučanstvo poraslo kroz deset
godina od .1869-1879 istiem razmjerom, koji bi jta-
ve dokazan u popisih od 1857-1869, to jest svake
godine 86 na 10.000 (0.0086; Brachelli uzima uprav
1 po sto), prirast bi iznosio 335.321 stanovnika; ter
bi na 1 Siečnja 1880 u hrvatskieh pokrajinah sa
Bosnom i Hercegovinom (1.142.147 stan.) ukupni
broj stanovnika bio 5.376.557, ovako po vjeroizpo-
viedanjih razdieljen:
A) Katolici.
1. Bijaše ih godine 1869 . 3.269.101
2. Prirast kroz desetoljeće do
1880 281.141
3. U Bosno-Hercegovini '. 208.950 uk. 3.759.192
a) Evo Što L. Zore govori o Čubraničevu jeziku
{Rad jugoslavjanske Akademije knj.XXVJI str. 56): »
Je-
gjupka (Čubranieeva) je u obee spomenik ikavštine, ali i
tu ima mnogo jekavštine; dapače istu riječ miješa u porabi
sad ikavski, sad jekavski ili ekavski, n. p. pisan i pjesan,
sviđa i u sreći, vira, vera i vjera i ost., i tako još
mnogo izgjeda. Nu iz svega vidi se, da pjesnik ljubi ikav-
šliiiu. .... Osim Sa ima u Jegjupci još »tijesto što očituje
čakavsko nariečje, taŠća (tašta), slaje (siadje), gospoja
(gja), (vidju)." 2) M. MilČetić (Vienac god. 1876. br. 41,) pripo-
vitjcUj: „Crnogorac čim izadj§ i« sv#je a?ewlje makar ^samo
preko granice arbanaskp, z,pve selje i dnpgi ga za*n Hrva-
tom. Kad sam na pitanje jednpga Crnogorca odgovorio, da
sam Hrvat, upita me o«: oli iz Podgorice? Osobito u Čari«
pajlu i u obće a, i$toku, znade ih sviet pod imenom Hr-
vati . . . Tekar početkom ovoga vieka Sime Milutinović
Sarajlija *ppoče u Crnoj Gori pripoviedati srbstvo . . . Bio
sam prisiit^n,, kad neki prosti Crnogorac iz Kuca stade pri-
poviedati svoje $gode u Carigradu, pak započe: „Kad
ini Hrvati bijasmo u Casigradu.," ali ga u isti čas prekide
jedan Yqjvodjaoin: „šfo reče bolan? Od kud ti, da si Hr-
vat? Ta Bekrštiš li se sa tri prsta kao Srbin itd."
B) Grci-nesjedinjehi.
1. Bijaše ih godine 1869 . 582.201
2. Prirast do god. 1880
3. U Bosno-Hercegovini
50.071
487.022 uk. 1.119.294
C) Muhamedanci,
U Bosno-Hercegovini . . 442.500. „ 442.500
Č) Drugieh vjeroizpomedanjd.
1 Bijaše ih godine 1869 . 47.787
2. Prirast do godine 1880 . 4.109
3. U Bosno Hercegovini . 3.675 uk. 55.571
Ukupno 5.376.557
Od ukupnoga stanovništva, što bi po ovom ra-
čunu bilo u hrvatskieh pokrajinah, spadalo bi na ka-
tolike 69.9 postotaka, na grčko-nesjedinjene 20.8
post., na muhamedance 8.2. post. a na ostale vjero-
izpovjedi 1.1. postot.; bilo bi, to jest., katolika dva
puta i trećinu vise nego svieh inovjeraca, a tri puta
i trećinu vise nego grčko nesjedinjenieh.
Doisto jedini narod ^Hrvatski žive u ovieh po
krajinah, ali je na medjaših pomiesano i nešto dru-
gieh živalja, talijana (i furlana), niemaca, magjara,
Židova itd. Po Matkoviću god. 1857 ovdje ih bilo
308 hiljada, a god. 1869 su ih nabrojili do 340.000,
držeć po svoj prilici niemcem ili talijanom sve one,
koji su kakomudrago znali tim jezicima govoriti il
samo odgovoriti. Tako u Istri darovaše talijanim
skoro trećinu pučanstva, 79.000 stan., što mi se čini
odviše; a u Dalmaciji bijahu još blagodarniji, naj-
doše ih uprav 10.5 postotaka, to jest 46.410. Bilo
bi zanimivo slušati, gdje su ti talijani; jerbo osim
zadrana, većinom činovnika, koji mogu držati, da
su kakve im drago narodnosti, pa naravno i hrvat-
ske, po Dalmaciji ima ih posve malo. Skoro svi,
koji govore i vole talijanski, naučiše ovi jezik na
učionah, ili kod javnieh ureda ili u trgovini, al zato
hrvatskoga niesu zaboravili. Puka talijanskoga u
Dalmaciji neima. Neznam bi li se moglo odobriti,
da ima talijana tri ili četri hiljade. U popisu godine
1857 po svem primorju hrvatske i krajine nebijaše
ih nego 887.
Grčko-nesjedinjene, il kako se zovu Srbe, ni-
kako se nemože smatrati, da su narod različit od
hrvatskoga; ali kad bi se slobodoumno ukočili to tvr-
diti, pa kad bi im se tamo na volju dopustilo, da
su srbi i svi muhamedanci, nebi se ni tiera oborilo
razloge, koji se iz navedenieh brojnieh podataka
neodolivom jakošću iztiču, da se rečene pokrajine
hrvatskima nazivlju i jesu; i da je u njih ogromna
većina katolika.
Po kakvom je dakle računu Srpski List br.
4 mogao ćurliknuti: „Katolički dio našega naroda,,
koji je u manjini" f Gdje je taj njegov narod ? Možda
u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini .? Ali i ovdje većina
nije tobožnjieh pravoslavnieh. Jerbo napose u ovieh
pokrajinah, kojieh je sdruženje uzorom bukovičkieh
birača i njihova srhećega se zastupnika, polag po-
pisa od god. 1869 (za Dalmaciju samo) bijaše više
katolika (573.200 kat., 565.288 gr. nesj.), a još više
bi ih imalo biti na 1 sječnja 1880 (t. j. 604.525
kat., a 572.018 gr. nesj.). Pa je sva prilika, da se
u Bosno-Hercegovini navlastito pomnože jošter većim
razmjerom katolici nego li grčko-nesjedinjeni.
Neće pak neumjestno biti, ako spomenemo,
kako je zadnji popis Bosno-Hrcegovine morao nešto
iznenaditi grčko-nesjedinjene; jer su oni sanjali, da
su ondje u veoma većem broju. Rus Hilferding, koji
se cienio dobriem poznavaocem ovieh pokrajina, god.
1855 nagadjao im je ') stanovništvo ovako:
1. Katolici 172.865
2. Grci-nesjedinjeni (bez Novog Pa-
zara, stan. 38,638)
3. Muhamedanci (bez Nov. Pazara,
stan. 43.926)
4. Zidovi i drugi
Dakle bez Nov. Pazara ukupno stanovnika 1.187.443
Mislilo se po tom računu, da su grčko-nesje-
dinjeni u nadpolovičnoj većini, ili u postotcih, da ih
bijaše 54 postotka, muhamedanaca 31 post., katolika
14.5 post., drugieh 0.5 post. Popis tuskoro učinjen
obistini siiedeće podatke:
1. Katolici 208.950
2. Grci-nesjedinjeni , 487.022
3. Muhamedanci 442.500
4. Židova i drugieh 3.675
641362
366.428
6.788
Ukupno 1.142.147
Razlikost je malašna prama nagadjanju god.
1855; ali su svote prOmjenjene na samu škodu grčko-
nesjedinjenieh, koji izgubiše namišljenu nad polovičnu
većinu; ter ih sad ima 42.7 postotaka, inuham. 38.7
post., kat. 18.3 post., drugieh 0.3 post.; najde se, to
jest, da je katoličko pučanstvo poraslo za 36.085
stanovnika, muhamedansko (i drugieh vjeroizp.) za
65.549 stan., a da je grčko-nesjedinjenieh uprav
154.340 manje, nego je 25 godinä nazad mislio Hil-
ferding; premda nevalja zaboraviti, da je dio Her-
cegovine dopao Crnu Goru.
A gdje je bolan Srbska kneževina, gdje Crna
Gora, pa Stara Srbija, Arbanaška, pa Srbi po Ugar-
*) Bosnia ed Hercegovina, tradnzione di A. Kaznačić.
Zara 1862.
skoj? Dakle pametno reče Srp. List: Katolički dio
našega naroda, koji je u manjini. Idemo, da vidimo.
A i Bugare au negda Srbi ponosno svojatali, eda
Dušanovo Carstvo ljepše izgl&da. Jer gdje ćete gore
budalaštine, nego stvarati kakvo Carstvo od kojieh
tri milijuna stanovnika? A Carstvo Dušanovo je
zauzimalo i Bugarsku, a i Maćedoaiju i Tes&liju;
nebi zlo bilo sve to opet Srbskoj podložiti. Nego
nesrećom se Bugari na svoje noge osovili, pa ih i
više ima nego Srba: a kad bi im slobodnije bile
ruke, lako da bi oni dobrom sgodom poda se Srbe
skučili. Biti će dakle Srbi već svoju maštu nešto
tamo uzpregli. A s druge strane mnogo je vjero-
jatnije, da se Srbi pod orlova krila zaklone, nego
da se preko Zagreba zabade Dušanovom jabukom.
Nu kad je Srp. List. zabrazdio preko granice, valja
nam ga sliediti do zadnjega zakutka.
Prof. Fr. Bradaska (V. Književnik god. 1865
svez. 3) broji pučanstvo, u Ornoj Gori i Srbiji po
izvješćih dotičnieh vlada god. 1863, kako sliedi:
1. Srbija stanovinka u sve ... . 936.000
2. Crna Gora 196.238
3. Uzimlje da u Staroj Srbiji i Arba-
naškoj ima Srba 200.000'
4. Nadometnimo za Novi Bazar ne
više od 40.000
5. Pribrojimo Srbe — grčko-nesjedi-
njene u Austro-Ugarskoj . . . 1.119.294
Ukupno 2.491.532
Nego po najnovieh podatcih (Hiibner s Taffel, god.
1879) Srbija s pridruženim pokrajinam broji 1.570.000
stan., a u Crnoj Gori povećanoj biti će do 250.000
stan.: pa metriimo da još u Arbanaakoj ima200.000
SrM, i pridržimo gornje svote za Novi Pazar i u
Austro-Ugarskoj, nalazimo, daje u sve Srba 3,179.294;
manje to jest nego katolika u hrvatskieh pokrajinah,
kojieh smo nabrojili 3.759.192. Kad još primetnemo
prvoj svoti 451.862 srba (kako V. Jagić i dr. spo-
minju) u Južnoj Ugarskoj; a 193.138 hrvata katoliki
i do 100.000 slovenaca u istoj Južnoj Ugarskoj
s brojimo s drugom svotom, konačni posljedak jest,
da u hrvatsko-srbskieh pokrajinah ima katolika
4.052 330, a Srba, (koji u Srbskoj kneževini i Crnoj
Gori niesu svi grčko-nesjedinjeni) 3.631.156. Jerbo i
od prije u Srbiji bijaše do 200.000 Rumena, a sada
u tuskoro stečenieh okružjih u Srbiji i Crnoj Gori
biti će više od 200.000 arbanasa, koji doisto niesu
ni srbske narodnosti ni grčko-nesjedinjene vjere;
pa i nekoliko hiljada katolika u Crnoj Gori.
Više je dakle u spomenutieh pokrajinah katolikd,
nego grčko-nesjedinjenieh; više je Hrvata (i slove -
naca) nego Srba, kojim je vjera s narodnošću uzko
skopčana. 0 muhamedancih visi, da većina katolika
i hrvata još pretežnijom postane. 2. V.
SLOVENSKA LITURGIJA ')
(Piše 0. Š, Milinović)
Glava I,
U v o đ.
Dva nam se naroda početkom srednjega vieka
na poprištu poviestničkoga pozorišta osobito iztak-
njivaju, njemački i slovenski, oba sa mnogi mi ove-
ćimi i omanjimi ogranci, više ili manje poduzetnimi.
Prvi, zahvativ alpinsko gorje i pirinejski po-
luotok sa zapadnom Europom stupao bliže k Rimu,
od koga sa vjerom, i prosvjetu poprimao; dočim drugi,
ogrliv silne Karpate i ponosno balkansko gorje, eto
ga bliže k Carigradu, koji mu takodjer vjeru i pro-
svjetu nudja; tim se i u buduću sudbinu uplićao.
Do malo Rim i Carigrad otudjili se i zavadili, prije
sbog političnih a kašnje i vjerozakonskih odnošaja,
što je sasviem pogubno i na ovisne im narode dje-
lovalo ; svaki jjh po svojih nazorih i načelih k sebi
što više pritezali, a ovi naravnim tekom sliedili glav-
ne im uzore. Carigrad si smatrao pravim nadstup-
nikom Rima, s toga vas istok i zapad naumio poli-
tično i vjerozakonsko pod svoju vlast skučiti, tim
sve bilo i sve državne i vjerske uslove i osnove o-
visne o volji makar i izrod jenih careva učiniti. Na
to zbilja kalupili vas državni i crkovni sustav, na
stojali priviknuti im podčinjene narode — Rim, a
na čelu mu poduzetni Pape, snovali pomoćju nado-
šlih i novopokršćenih naroda, kako podignuti, rim
sko zapadnu državu, koja bi uzbrecnula oholost ca-
rigradsku, | istodobno osnovana na čvrstu temelju
zdravih rimokatoličkih načela, bila jaka podpora
Rimu i kršćanstvu.
Nego kako istočna carigradska tako i rimsko-
njemačka ali zapadna država raztrova se, odreče se
zadaće i stade oporna naprama Rimu i rimskim Pa •
pam. Ovi prisilovani drugamo iskati naslona Petro-
voj stolici, tim i obranu svega kršćanstva.
Medju istočnim mlitavim i zapadnim izrodje-
nim carstvom, stanovahu čili i junački ali većinom
još pogani mnogobrojni slovenski narodi. Carigrad
na zgodnijem položaju i običnom hitrolijom počeo
jih k sebi primamljivati da se s njimi Rimu uspješ-
') Ova kratka razpravica spravljena je bila na brzu
ruku za posebno jedno izvješće; mi ju nepromieujenu ovdje
javnosti dajemo.
Br. 46 God. KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate. crescamus in IzllOĆll U U t 0 T Ćl k 1 U P G "t cl k 'nter'm :
¡lío per oiiuiia. qui est caput Christus. ^ Si quis Catliedrae Petri jungUur, mene eet.
(8. Paul. Eph. IV. 15.) (S. Hierouym. Epi». \ i't. ft i Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo. in »lics alacritcr operam Vcstram impen uros in jkuenda salutari Keelesire doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fidei professione
roborandis,.... (fio IX u papinsle. listu, 21 veljače ¡872 jiisaccim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, nnapried 6 lior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko 11a svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ;
U^gi- Molimo 00. predbrojnike koji su zaostali
s predplnlom, osobito koji nijesu još na-
mirili lanjsku, ni predlanjsku, da se po-
spieše namirit svojo dugove, nek ne bu-
demo za uzaludnim molbnm prisiljeni po-
stupat drukčije.
Kad će bit mira med Hrvatim i Srbima?
Koliko došle, od strane Hrvata, ne bilo
pokušaja smjerom na ujedinjenje jugoslaven-
skih plemena? Premda se ime ne mjenja kao
f jedna haljina, ipak sli Hrvati poprimali susl jedno
s- ilirstvo, jugoslavenstvo, hrvato-srbstvo, a sada
bi i slovinstvo; a sve to u želji, da malo-
brojna jugoslavenska plemena, uzdržeć svoju
posebinu plemensku, stupe pod zajednički plašt
I koji bi jih sve zajedno krio od nepogoda, što
; se tekom viekova političnim obzorjem viju?
Hrvati su tako postupali ne samo, da se od
jačega obezbiede, nego je ta njihova popustlji-
vost proizvod katoličkog uzgoja i života, što,
kao zazire od svakog nasilja, ugnjetavanja i
svake prevlasti na uStrb osobam, obiteljim, po-
rodičan), plemenim i narodim ; tako u isto doba
u sred svoga srca nosi zasadjeno stablo višeg
vida, kozmopolitizma. Nema ni s naravnog
pogleda velebnije vjere do vjere katoličke.
Ona najvoli kad joj je pružena prigoda da
zaokuplja na mnogobrojnije diele čovječanstvo,
jer se sve to bliže primiče uzvišenomu idealu:
jedno jedino stado.
Ciepat se, to je u naravi razkolništva,
kao i ona neka sebičnost, što Kinezu neda da
druguje s ostatim narodima. Zato i naša braća
Srbi, dočim su hrvati, u ime sloge i ujedi-
niivanja, mienjali svoje ime, oni su* ostajali
svedj na istoj: svedj htjeli da su i da ostanu
Srbi. Kod Hrvata: ilirskih matica, ilirskih slov-
nica, ilirskih riečnika, a kod Srba, srbskih
matica, srbskih slovnica i srbskih riečnika.
I sada kod Hrvata ima Narodnih listova i Na-
> rodnih novina, al ne hrvatskih listova ni 110-
) vina; u Srba, gdjegod ih je koja naselbina,
i sve je srbsko; pa makar i u Zadru. Kako to?
Med Hrvatim i Srbim nije samo razlika
II imenu, koja da se izravna, nego s imenom
bilo bi izravnat, gdjegod je i samo genetičkih
srba: i težnje, i političke nazore '). Tu bi bilo
tražit uzroke današnjemu nesporazumljenju 2).
Srbi, koji nijesu pravi zanesenjaci, niti
su upijeni u vjerski fanatizam, neće dakle
nipošto u slogu sa Hrvatima. Treba da Hrvat,
ako mu je do sporazumljenja, prizna Srbim,
makar novostvorenim Srbim u trojednoj kralje-
vini, uz ime i hisloričke tradicije, koje su
s njim spojene, pa 1 osiećanje i srbsku narodnu
težnju! Odreći se srbskog imena, i historičkih
tradicija i narodne srbske težnje, to posrbljeni
rišćani na ovom srbskom primorju smatraju
velikom, lakomnnošću 3).
Na mir srbi ne pristaju, dok im se ne
kaže s kim se mire i o čemu se mire 4) Izmedju
!) „Srp. List," br. 24.
») „Srp. List," „ „
3) „Srp. List," „ „
«) „Srp. List," „ „
i srbske liberalne (?) narodne stranke i stranke
• predoodjene jeduiem polom (valjda popom?)
• dakle klerikalne i kojoj su dosljedno ideali lii-
storično pravo i papina svjetovna vlast, izmi-
renja nemoze biti. Naime, ako će Hrvati da se
pomire sa Srbim, treba da prestanu biti ka-
? tolicim, jer to je ¿onditio sine qua non libe-
ralne (?!) srbske stranke. Treba da Hrvate pre-
dvode liberalci kalugjeri. a ne klerikalci popom.
Inače, dovikuju srbi, na pomirenje nikada i
nipošto, jer to bi pomirenje bilo krivo i
nepošteno !
Ako će hrvati do Sporazumljenja sa Sr-
bima, treba da puste sarao Srbima oslanjat
se na ideal historičkog prava. Toga ideala
Hrvati treba da se 0 drek u. U jednu rieč kad
se Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pretvore
u srbsku trojednu kraljevina, onda će, istom
onda, moći bit mira. Dobro je znat! f
Al M. R. Padre Btefano Zlatović.
Cont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879, e 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15,16, 17, 18, 19,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,
34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 44, 1880)
Mi avvenne rnetter piedi in tugurii ove il lupo
non avrebbe ficcafco il naso in una notte d' invernó,
e vi ho trovato creature umaue. Al di fuori non vi
erano che precipizj e solitudine. Dove era la vostra
legge, o signori, per tutelar la vita di quelle crea-
ture... e la.mia? II padre stesso di famiglia, tortu-
rato dalla fame, che avrebbe potnto far di quel bimbo
piangente su poca paglia, se non lo avesse considé-
rate che come un scimiotto, un pezzo di materia or-
ganizzata ? Ebbene, un' immaginetta, rappresentante
Cristo, posta a capo di quel giacilio, vegliava sal
bambino, e quel tugurio si componea a foggia di
»Santuario. Dormii tranquillo. Visitai comuni povere,
che ben pochi dei nostri legislatori conoscono in de-
cretar le leggi ; avvenne pur di metter piede nelle
sale dei Tribunali; vidi uomini, che niuna paura,
niun umano riguardo avrebbero poluto rattener clal
mentire; Ja vostra onniveggente legge aveva nulla
veduto ; non vi era che un mezzo "per scoprir la ve-
ritá, il giuramento! Ma come distinguer la veritá
dalla menzogna, mentre le due parti giurano colla
stessa franchezza di bocea? Contítto alia párete della
sala stava un Crocifisso; il giudice levo il dito, ac-
cennó a quegli uomini il Cristo che un giorno li a-
vrebbe giudicati, e la verita condotta da Cristo usci
fuori. Strappate dal tribunale, strappate dalla co-
scienza di quei testimonj, dalla coseienza, torse, del
giudice, la effigie di quel Cristo, che diverrá lavo
stra legge? Provate vi — come gik alcuni si atten
taño — provatevi seminar nelle campagne i denti
del serpente di Cadmo, le vostre dottrine socialisti-
che, materialistiche, i Bagaudi irromperanno dalle
zolle a trucidarsi tra di loro, e a trucidar voi. Quando
il contadino avrá tolta al párroco la sua fiducia, ere
dono forse costoro che la dará, al loro giudice, al
loro governatore? Ove penetrarono certi libri, si é
dovuto implorare una stazione di gendarmi; e que-
sto é un fatto che sfuggir non dovrebbe nemmeno
agli economisti.
Da poveri tugurj, dai tribunali, potrei far una
passeggiata nelle sale dorate, nelle fabbriche, che ho
pur visítate; potrei rovistar fra raolte carte... strac-
ciar molte cortine... accennar molte infamie...
Non é mio affare... Intendo di mostrare sola-
mente, quali sieno le conseguenze ineluttabili delle
massime che il materialismo scientifico s'intravaglia
a diffondere nel popolo, rivelar Torio del precipizio,
mentre siamo ancora in tempo di rimuoverne il piede.
Oompio un dovere di cittadino e di ndhzolo, se volete.
E necessario ristabilir un concetto giusto della
vita.
Tolto a questa vita il suo carattere di prova,
per non dire di espiazione, un paganesimo redivivo
idolatro la materia, e il senso assorbi l'anima; l'o-
rigine divina dell' uomo parve legenda da raccon-
tarsi nell' isola dei Feaci, e partito più decoroso scen-
dere da una scimia che da un Adamo degenerato.
! Chiusa all' anima ogni prospettiva di avvenire oltre
la terra, quai legge morale poteva opporsi all' appe-
tito violento dei sensi? Gli uomini tutti invasero fu-
riosamente la sala del banchetto, e allora si è tro-
vato, che non vi era posto per tutti. 11 comunismo,
figlio di dottrine materialistiche, ebbe pur questo
torto, che dopo di aver suscítate tutte le passioni,
non trovo modo di soddisfarle, quindi un continuo
avvicendarsi di rivoluzioni, che misero a prova ogni
forma di regimento civile, senza trovar mai quello,
in cui acquietarsi. II male, caro Padre Stefano, ad
dunque è morale non político, e si è questo il giu-
dizio di tutti coloro, i quali non credono alla virtù
riparatrice del saccheggio, nè vogliono ammettere il
despotismo, in grazia più di questa che di quella
parola. E sempre abbominevole. Al falso concetto
della vita, si unisce il felso concetto della civiltà. A
che servirono quelle grandi idee, quei grandi prin-
cipii, quelle grandi conquiste della civiltà, che certi
Triteni del progresso ci trombettano ai quattro venti ?
Le vere conquiste sono quelle del principio cattoli
co, il quale non cessa di agire, ad onta di tutte le
potenze sataniche congiurate contro di lui. Prescin-
dendo da questo, caro amico, la forza delle idee mo-
rali in complesso ha forse progredito in proporzione
allo sviluppo delle forze mecaniche? No! Dinanzi
agli effetti portentosi della materia, le nozioni dello
spirito si ecclissarono, e ne abbiamo lugubri esempî
nelle fabbriche d'Inghilterra, ove il :sarigue delle.
donne e dei janciullt si couverte in oro (rapporte
dell'immortale Donnel alla camera 1849). Gli ordini
liberali hanno veramente affratellati gli animi? La
fede dei privati nel diritto civile, quella dei popoli
nel diritto internationale si è forse accresciuta? Per
me, Padre Stefano, vi ha un fatto tremendo e sin-
tético, che mentre i rapporti della vita sociale mol-
tiplicaronsi, I' uomo onesto si è isolato, e mentre pro-
clamasi la fratellanza universale, delineansi in lon-
tananza guerre di razze, che minacciano sommergere
I' Europa in un mare di saugue.
Citar voglio a quest' uopo un apostelo non so-
spetto ai democratici, Considérant, già rappresentante
del popolo: „Mettete dunque a prova un tantino di
„liberta... 1' uomo sia libero un giorno solo ! Vedia
„mo un giorno in Europa senza Magistrati, senza
„soldati, senza carceri, senza boja, insomma senza
„forze compressive ! Un sol giorno cosi, e 1' Europa
,,è a sacco ! Desiderate che si mostri a nudo il no-
„stro organismo sociale? per carità astenetevene ! Ah!
„Ah! vengano pure i cosacchi ed i tartarí — pro-
„segue Considérant, dopo una pittura dei nostri co-
„stumi, pittura che non voglio riprodurre — vengano
„le orde del Nord e la barbarie armata piom-
„bando su noi con grandi ondate, come le più grandi
„maree dell' Océano... ma le veritá nascoste non er-
„rornpano, la verita non si avventi sopra di noi !
„La verità inghiottirebbe d'un sol tratto 1' età nostra."
E le orde del Nord sono purtroppo venute ! E hanno
tratto alcune verità nel 1871 che fanno paura! E
d'onde la causa prima? La negazione del soprana-
turale, 1' ateismo, il materialismo, 1' animalismo bru-
tale che infuria sotto tutte le maschere, dottrina „che
„soffoca nell' anima tutti i movimenti generosi, le
„ferme, le sante risoluzioni, divide, abbassa e spinge
,,1'uomo sul declivio degli appetiti brutali. L'uomo
„che nulla solleva al di sopra di sè è schiavo di sua
natura,, (Lamennais, della schiavitù moderna 1840
pag. 60. (Continua).
—
Pogled po svietu.
U tirolskom Saboru u Innsbrucku na 14
tekućega bila je pročitana jedna izjava biskupa
u Trentu, u Briksenu i u Solnogrodo, u kojoj
Br. 54 Zadar, Utorak 27 Srpnja 1880. God.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak
«t^S^It&n
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jungitar, mene est.
(8. Hieronym. Efts. AVI. ad Dam.)
roborandis,.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tnenda salutari Ecolesise dootrina, animisque in Religionis amore et in vera fiđei professione
(Pio IX u pafinsk. listu, 2t veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried G iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. Uvrsthe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Molimo gg. predbrojnike koji
su zaostali s predplatom, osobito
koji nijesu još namirili lanjsku,
ni predlanjsku, da se pospieše na-
mirit svoje dugove, nek ne bu-
demo za uzaludnim molbam pri-
siljeni postupat drugčije.
Vlada u Zadru i vlada u Beču.
Donoseć izvješće trinaeste sjednice sa-
bora dalmatinskoga, javili smo Čitateljica, kako
je onoga dana, osim ostalih upita, bio i je-
dan upit zastupnika Simića o srpskom listu
Zastavi, kojoj je po višoj naredbi bio zabra-
njen ulaz u pokrajine zastupane na Carevin-
skom Vieću.
Mi ovu viest ni onda ni kaŠnje nijesmo
popratili nikakvom opazkom. Priobcili smo
ju ravnodušno, ni radujuć se ni tugujuć na
nju. Čekali smo, da Čujemo što će odgovorit
srpskim zastupnicim u hrvatskom zadarskom
saboru austrijski činovnik Dr. Josip Antonietti
u ime zastupane zadarske vlade; jer je pita-
na bila (2) "Je li i u koliko je c. k. zemaljska
vlada sudjelovala pri izdanju ove zabrane? i
(3) Je li voljna c. k. zemalsjku Vlada prepo-
ručiti c. k. ministarstvu da dolična odluka što
prije opozvana bude?
Zadarska se je Vlada, po našem mnie-
nju, našla u škripcu usljed ovog upita, jer ko-
liko god fraze prebirala, nikad ne bi bila mo-
gla odgovorit na upit a ne odat svoje prave
posebne politične nazore. Sreća po nju Sabor
se zatvorio. Zatvorio se s tiezakomtosti broja
t. j. odstupom srpskih zastupnika. Jeli se ovo
slučajno dogodilo ili ne, to nam je manje stalo.
Više nam je stalo to: nastojat da mi barem
odgovorimo na upite srpskih zastupnika, izra-
zujuć naime svoje smjerno mnienje o stvari;
jer je dugo čekat do novog zasiedanja. Možda
i pogodimo.
Srpski list u zadnjem svom broju priob-
ćuje od rieči do rieči upit srpskih zastupnika.
Po njegovom mnienju ovaj je upit u Saboru
bio pročitan uz opču pažnju i saučešće.
Donekle i mi smo toga mnienja; jer slo-
boda štampe zakonom zajamčena nema bit su-
hoparno slovo: to je cio sabor znao, te što
Srpski list, dakako samo interpretative, o općoj
pažnji i saučešću reko, nije sasma bez temelja.
Obćinstvo se je moglo čudit na glas, da
je Zastava zabranjena i zato, jer zna ako
je Zastava antiaustrijski list, da je takav u obće
i Dalmata i Avvenire i sam Srpski List. Svi-
ma je težište extra statum. Kad je dakle o-
vim novinam u Cislitavi prosto, Čemu da
nebude prosto i Zastavi?
Nego, motreć bolje, ovako umovanje nije
posve ne tvrdu; jer zabrana Zastave, buduć
se tiska u Translitavi, imala je poteć od bečke
Vlade, i od nje ima bit i potekla. Mi bismo
zato na drugi upit srpskih zastupnika u dal-
matinskom saboru odgovorili negative. A i zato,
jer je Zastava, prije nego u Cislitavi, bila
zabranjena u Bosni i Hercegovini. Imaju li ta-
mo zabranit Zastavu, bečka i bosanska vlada
neće bit pitale zadarsku vladu; jer zašto u
tom slučaju nepitat i sve oitale austrijske vlade,
barem zašto nepitat vladu preko velebitsku?
U ostalom da je Zadarska Vlada što i
sudjelovala u zabrani, tomu neznamo kako bi
se moglo pripisat ikakve važnosti; jer bi
ta okolnost bila u protuslovlju s drugim o-
čitim, poznatim okolnostima; pa i ne bila
s njima, a Čini nam se mučno da ne, u ni-
jednoj svezi. Srpski tist, koliko god ignorirao
katolički hrvatski elemenat što žive u Dalma-
ciji i njegov organ Katoličku Dalmaciju, nije
toli peregrinus da nezna, da je Katolička Dal-
macija crna pred oćima Zadarske vlade, naime
pred N. P. gospodinom Namjestnikom baru-
nom Rodićem. Ona je dakle od svih pokra-
jinskih novina najopasnija! Da je pred N.
P. gospodinom Namjestnikom i Zastava, kako
Katolička Dalmacija, dosljednost bi bila do-
vela N. P. baruna Rodića da nastoji zabranit i
Srpski list, koji nije nego Zastavin mladji brat.
A Srpski list najbolje zna, da mu ni kotarsko
Poglavarstvo, ni Državno odvjetništvo, ni ri-
šćansko biskupstvo, ni Zadarsko namjestništvo
nikakvih neprilika nestvara. Ergo
Na treće pitanje srpskih zastupnika na
dalmatinskom Saboru, mi bismo takodjer od-
govorili niječno; jer kud ćete da zemaljska
Vlada bude voljna preporučiti c. k. ministarstvu
da dotična odluka što prije opozvana bude,
đočim u nas u pokrajini odnošaji zemaljske
naše vlade napram pokrajinskim novinam ostaju
kakvi su ? Mi po tom cienimo da opća pažnja
i saučešće, kojijem je u saboru upit popraćen
bio '), neće imati ulicaja na zemaljsku vladu
niti će ona htjeti i znati protumačili ga be-
čkomu ministarstvu 2). — U ostalom mi žalimo,
gdje se evo drugčije u Zadru i drukčije u
Beču sloboda štampe shvaća i tumači; žalimo,
u interesu ne samo katoličke vjere i hrvatske
narodnosti, nego u samom interesu Austrije,
gdje se u nas proti katoličko-hrvatskom gla-
silu, organu mira, reda i Čistog austrijskog
osjećaja, postupa onako kako u Beču proti
organu što ne krije, već očito pokazuje, da
mu sva ova svojstva fale.
Pogled po svietu.
Viest koju smo javili kao budoću o imeno-
vanju baruna Calice na mjesto privremenoga
poslanika Dubskyn u Carigradu, sad je već fakt.
Wiener Zeitung jur donosi da je N. Veli-
čanstvo Car imenovao baruna Calice za austro-
ugarskog poslanika u Carigradu.
Izmedju slrieljača, koji su učestvovali pri
strieljačkoj svečansti u Beču bilo je mnogo, oko
tisuću, Tirolaca: tek deseti dio svih slrieljača.
Tirolci su se prikazali u narodnoj nošnji i u au-
strijskom smislu, a to je ujelo pangermaniste,
V Srpski list, br. 28. 2) Idem.
jer su tirolci većinom niemci. Al neće centra •
listini bit bilo drago vidjet ni Poljake, jer i njih
bio dobar broj, a svi takodjer u narodnom o-
dielu i s uzlikom u poljačkom jeziku: nek žive
Poljska! Ako se svemu tomu doda da se čuo
i magjarski eljen, lako je dohvalit, da i uz od-
sutnost čeha, strieljačka svečanost bila je is-
kaz baš protiva izkazu namjeravanomu.
Sada je velik govor po Europi o njemač-
kim častnicim na turskoj službi. Bismark još od
Berlinskoga sastanka a i prije dopustio njemač-
kim častnicim poć tko hoće na tursku služba u
Carigrad. Mnogi odoše. Turska, valjda da se u-
laga Bismarku, stala sad da imenuje Niemaca I
med svoje financijalne činovnike, a financije su
borme dandašnji prva grana javne uprave. Tomu
odgovaraju Francuzi šaljnć svojih častnika u
Atinu. Žao sve to Englezim, koji su vrhu toga
i vladu u Parlamentu upitali. Njemački uredovni
listovi pišu o stvari, za sad barem, s velikom
reservom i s velikim opipom. Tako Nordd. Allg.
Zeit. opaža samo, da su u Engleskoj odviše
stvar uzeli na srce. Nego drugi listovi, kao Wiener
Zeitung i Schwäbischer Mercur iztiču, da Nje-
mačka svojim korakom naglasuje želju, da Tur-
ska ne propane. Ovaj zadnji list piše:
„Bismarkov korak moći će se na prosto
uzeti kao znak, da nije učinjen u interesu Porte,
već Austro-Ugarske. Taj korak je izliev nje-
mačko-austrijiskoga saveza. Mislilo se, doba je
da se na iztoku iztakne njemačko-austrijski upliv
i da se sjeti, da nema tamo samo engleskih i ru-
skih, već i europejskih interesa. Da uz to pojav
njemačkih činovnika u Carigradu znamenuje po-
sebnu opomenu za Rusiju, netreba to razlagati.
Već od berlinskoga kongresa nije mogo nitko
dvojiti, da njemačka politika nije sklona dopu-
stiti Rusiji, da na iztoku po volji gospoduje.
Pruski činovnici svojom revnošću bez dvojbe
će učinili šio god uzmognu, da zadovolje svojoj
zadaći, te okrpe turski državni ustroj; ali je
bez dvojbe od još veće važnosti to, da su oni
na mjestu, ako se državni ustroj i razpadne".
"Novoje Vremja" piše: Dolazak našega
njemačkoga prijatelja u Carigrad, neprouzrokuje
nam ni osobite ugodnosti ni osobite neugodnosti.
Dosada nije jedna država tratila svoju snagu i
svoj novac u Turskoj, da spasi izgubljeou stvar.
U prošlom stoljeću obskrbljivala je Franceska
Portu oficirim i topništvom, Engleska radila
je to ovog vieka; sada pako stupa Njemačka
na staze svojih predšastnika i traži saveznike
ili najmanje uhode na sultanovom dvoru. Rusija
bila je na redu pred Njemačkom, a propustila je
okoristiti se prilikom kad su ruske vojske pro-
valile preko Balkana i stajale pred Carigradom,
a nisu unišle u grad. Mi nevjerujemo, da će
njemački pokušaj, da Tursku financijalno i voj-
nički digne na vlastite noge, napokon imali bolji
konačni rezultat, nego li nastojanja Franceske i
Engleske. Medjutim će Njemačka, paćajuć se u
iztočne posle, promieniti u koječem svoje odno-
šaje naprama ostalim državam, te ovaj do sada
ne sasvim razumljivi korak njemačke politike
može u obće samo pospiešiti riešenje pitanja;
istom kad se bolje razjasni nakana i smiso ovoga
koraka, biti će vrieme, da se ozbiljno naprama
njemu zauzme položaj .... Medjutim viećaju
vorrebbesi dal corrispondente lesignano, per mezzo
de' C. S. locali, anche allor quando si tratta della
conservazione e del buon aadamento delle scuole giä
istituite? E se perfino le scuole popolari pubbliche
e regolari, nei casi contemplati dal Dispaccio del
Minist, dell' Istruzione 5 giugno 1869 N. 4811, di-
pendono immediatamente dal rispettivo C. S. Di-
strettuale; perché una tale immediata dipendenza
dal C. S. D. non potrebbero averia anche le scuole
ausiliari ?
E qui faccio punto, lasciando che il pubblico
giudichi, se il corrispondente da Lesina ebbe torto
quando asseri che da Decreti del 0. S. P. 18 nov.
1869 N. 624, 12 agosto 1871 N. 1276, 26 die. 1872
N. 3177, nulla puo ricavarsi in favore della imme
diata dipendenza delle scuole ausiliari dal rispettivo
C. S. D., e se un altro torto ebbe, quando piantó
come certo il principio a priori, dimostrato invece
erroneo, che cioé i Comuni, i quali contribuiscono
al mantenimento delle scuole, percio stesso debbono
avere il diritto di sorvegliare le scuole stesse, ed
esercitarlo proprio per mezzo de' C. S. locali, nel
cui seno il piü delle volte non entranvi affatto de-
legati de' Comuni stessi. A. D.
RAZLIČITE VIESTI.
Pišu nam iz grada, na 31 srpnja: Jutros, po
naputku i nastojanju Č. gosp. savjet. Piperate, u
gradskim tamnicam preč. kan. Barbalić izpjevao je
svetu Misu za pokojnoga preč. kanonika i kućnog
prelata N. S. i jednoč velezatlužnog duhovnika ta-
mničara D. Josipa Guglielmi. Svetu su Misu odpje-
vali prečastni kanonik D. I. Vidov, preč. D. F.
Smoljan i mn. p. D. E. Giampieri. Imali su slobodu
da prisustvuju svi uznici. Liepo i pohvalno!
L'i. r. Direzione delle Poste Dalmate ci comu-
nicava in data 31 luglio il seguente avviso, esteso
il 17 luglio:
A datare dal 1. Agosto p. v. verranno emesse
al prezzo di 4 soldi la pezza delle Garte di Corri-
spundenze con risposta pagata, le quali saranno štam-
pate per questo Regno nelle lingue tedesco -italiana e
tedeseo slava, da usarsi tanto pell' interna circolazione
e per la Bosnia ed Erzegovina come pello scambio
colla Germania.
Dali' época suddetta in poi verranno anche
emesse carte di corrispondenza a soldi 5 pello scambio
internazionale.
Pišu nam s pelješkog poluotoka, dne 28 srpnja :
Amo ove godine ljetina se prikazuje ne najgora. Vino
i ulje prilično je rodilo. — Nazad dana zmija je
upekla jednog pomorskog kapetana gosp. J. R. na
Ratu. Nakon malo ura, premda se je sva briga ulo-
žila, nesretni kapetan ipak preminu od zmijinog o-
trova Ovaj žalostni dogodjaj nek je na odgovor onim
koji kažu da u našim krajim koga zmija upekne
ne umre.
Č. g. savj. Antun Brčić dao je, po preporuci
„Matice dalmatinske" tiskati knjižicu: Tisućnica
uvedbe staroslavenskoga jezika u crkvenu službu;
za uspomenu znamenitog goda.
Riceviamo :
Onorevole Redazione della Katolička Dalmacija.
La sp. Redazione del Dalmata pregata si ri-
fiutó d'inserire la qui acclusa rettifica. E pregata
perciö Essa spettabile Redazione ad assegnarle un
posticino nel di Lei pregiato giornale.
Spettabile Redazione.
È pregata d'inscrire la presente mia rettiflea:
Nel N.ro 59 del Dalmata è detto che codesta
sp. red. ha fondato motivo 2) di ritenere essere io
I' autore 3) della corrispondenza da Zara inserita nel
N.ro 51 della Katolička Dalmacija. Dichiaro non
essere vero che io ne sia 1'autore4)
Calle, 36 luglio 1880.
Don Vincenzo Salem, paroco.
La mattina del 24 agosto a. corr. sarà aperta
una sessione straordinaria della Corte d'assise presso
il Tribunale provinciale di Zara.
Otvara se natječaj na mjesto učitelja pri pučkoj
mužkoj jednorazrednoj školi u gradu Ninu.
') Stupirsene! La menzogna non deve smentirsi. E perché
suicidarsi? E le famose odi alia lugia'i — II Dalmata ha
dunque falto bene fu consegnente alie sue tradizioni, pa tko
demú sto za to ! La Redazione.
2) Fondato come sempre: nell'ardenfe brama di ca
lunniare quanti piii puó. La Redazione.
0 „iettore"? La Red.
4) Ma il Dalmata lo vuole e tanto basta
La Red.
Sono vacanti presso le autoritä potitiche della
Dalmazia alcuni posti di commissario distrettuale e
di risulta alcuni posti di concepisti luogotenenziali.
E poi aperto il concorso pel conferinento di un posto
di controllore delle imposte e dei posto di cassiere
presso la Tesoreria provinciale.
Dižu se spomenici na sve strane, i u samim
hrvatskim zemljama. Brzo će eto i ovjenčanomu
pjesniku Gunduliću. — Spomenici su na čast najprije
onim kojim se dižu, al jer se tim časte vrline: svaki
spomenik što narod shodno komu podiže i samomu
sebi podiže: podiže sebi svjedočbe plemenita osie
ćanja i moralna zdrava života. Dobro! A ne bi li
bilo red, uzkliko bi nam ovdje vrli O. Mate Simić
iz Makarskog Primorja, da se i našega miloga Ka-
čića spomenemo? Predlog pametan ! bud je O. Kačić
od najizvrstnijih narodnih pjesnika; jer umjetan ko
liko treba da bude pravilan, sve ostalo narodan.
Slobodno zamiso čestita! nama bi srce uzigralo kad
bismo i ovog obljubljenog pjesnika, u svem narodu
najpoznatijega i svemu narodu najmilijega, vidjeli
spomenikom počašćena. Uz toliko puštamo zamiso
na hrvatsko srce. Dade li Bog, da se počine ? Naši
su stupci otvoreni.
Numero dei Santi e Beati delV epoca modema.
— II numero complessivo di coloro che morirono
dopo il 1500 e finora furono canonizzati, cioé di-
chiarati Santi, é di 96: il numero di quelli che mo-
rirono dopo 1'epoca indicata e finora furono beatifi-
cad é di 320. Fra questi 416 subirono il martirio
297, si santificarono coll' eroico esercizio della virtü
119 (confessori). I Santi e Beati, si martiri che con-
feisori, appartenenti al sesso maschile sono 358, al
sesso femmiuile soltanto 58. Agli Ordini religiosi ne
appartennero 321, gli altri furono ecclesiastici e se-
colari. Alia gran famiglia francescana ne spettano
117, ai Gesuiti 90, ai Domenicani 59, agli Agosti
niani 19. I Carmelitani ne hanno 5, i Teatini 5, i
Trinitarii 3, i Premostratensi 2, gli ospitalieri 2. Due
furono Oratoriani, 2 Salesiani. 1 Basiliano, 1 Bene
dettino, 1 Servita, 1 Somasco, 1 Chierico della
Madre di Dio, 1 Chierico Minore, 1 Camilliano, 1
Scolopio, 1 Barnabita, 1 Lazzarista, 1 Passionista,
1 Redentorista. All'Europa ne appartengono 222.
Erano Italiani 28 Santi e 48 Beati, Spagnuoli 17
Santi e 49 Beati, Portoghesi 1 Santo e 36 Beati,
Francesi 6 Santi e 8 Beati, Olandesi 12 Santi e 1
Beato. Belgi 4 Santi e 1 Beato, Tedeschi 2 Santi e
2 Beati, Polacchi 1 Santo e 1 Beato, Danesi 1 Santo,
Russi 1 Santo. Ne spettano 187 all'Asia, cioé: 19
Santi e 162 Beati (martiri) al Giappone, 1 Santo e
4 Beati alia Corea, 1 Santo alie Indie. All'America
spettano 7, cioé: al Messico 1 Santo e 3 Beati, al
Peru 1 Santo e 2 Beati.
La Bosnia e V Erzegovina. — II Vaterland di
Vienna pubblica il risultato del censimento ufficiale
della Boania e dell' Erzegovina, praticato per ordine
del Governo. Da questo risulta che la Bosnia é una
delle provincie piü ricche della Monarchia austriaca,
nella Bosnia ed Erzegovina si trovano 43 cittá, 32
borghi, 5,054 villaggi e 189,662 case. La popola-
zione indígena é di 1,158,440 abitanti, di cui 496,761
scismatici, 468,613 maomettani, 209,391 cattolici,
3,426 ebrei e 249 protestanti.
La bandiera dell' Ungheria a Lourdes. — Leg
giamo in una corrispondenza indirizzata da Buda-
pest all'Aurora: „Un Comitato di ottime dame del-
1'aristocrazia ungherese s'univa col Magyar Allam
per fare pubblica colletta per una bandiera sacra,
degna del Regno Mariano, onde offrirla al celebre
Santuario di N. S. di Lourdes. Sapete che 1' illustre
basilica di Lourdes é giä ornata di piü che cento-
cinquanta vessilli dei diversi Regni, popoli, nazioni,
diócesi e cittá, che colk sono accorsi da ogni parte
del mondo. Adesso anche 1' Ungheria vi sará rap-
presentata. La somma raccolta dal sopra lodato Co-
mitato, e specialmente dalla contessa Györy, dalla
contessa Szapary e dalla direzione del Magyar Allam,
sorpassa giä i seimila franchi. Tutte le piü illustri
famiglie d' Ungheria, incominciando dal gran digni-
tari del Regno Iudex Curiae e presidente della Ca-
mera dei Magnati, Giorgio Mailäth, hanno concorso
pubblicamente alia spesa pel vessillo della Madonna
di Lourdes. Le famiglie dei conti e baroni: Eszter-
häzy, Karolyi, Pälffy, Zichy, Sennyey, Szapary,
Orcza, Dessewffy, Erdödy, Apponyi, Vécsey, ecc.,
ecc.; vi sono con belle somme rappre sentate. 11 ves-
sillo sará splendidissimo: pensó che sará il piü
ricco di tutti quelli che giá ornano la basilica di
Lourdes. II disegno e la iscrizione in lingua latina
e magiara sará previamente approvata dal nostro
eminentissimo Principe-Primate Simor. Lo stesso ze-
lantissimo Porporato eseguirá la solennissima bene-
dizione della grande bandiera a Budapest, se sono
bene informato, nel marzo del 1881. Poi il vessillo
sará esposto al pubblico per un intero mese, finché
nel maggio dello stesso anno, nel mese di MARÍA.
dal numeroso ed illustre pellegrinaggio ungherese
sará trasportato al Iuogo della sua destinazione".
Movimento della marina ausiro-ungarica.
Bona: p. 13 lugl. Guido, Tomašić, Trieste.
Bordeaux: p. 17 lugl. Giusto dalP Argento, Fe-
drigo, Cardiff. Boston: a 5 lugl. M. Premuda,
Premuda. Cadice: a. 16 lugl. Madre Maria, Bielić.
Cagliari: a. 19 lugl. Grant, Perović. Cape Town:
a. 19 lugl. Sofia B., Merčić. Cardiff: a. 20 lugl.
Marietta G., Stangher. Charleston: p. 7 lugl. Tigri,
Kosulić, Trieste. Cette: a. 18 lugl. Italo, Jovanović.
Costantinopoli: p. 12 lugl. Reu, Globalo, Poti;
13 Nadjr, Marunić, Bathum. Cronstadt: p 11 lugl.
Linoln, Jerolimić, Boston. Delaware: p. 4 lugl.
Ruma, Begna, Anversa. Deđeagatsch: p. 30 giug.
Emilio, Soić, Nantes. Dunkerque: p. 17 lugl:
Kraljevica, Polić, N.York; 18 lugl. Olga B., Čepulić,
Newcastle. Genova: p. 18 giug. Vittoria, Moresan,
Rio Pongo. Leith: p. 19 lugl. Elpida, Crivellari.
Barbadoes. Lisbona: p. 15 lugl. Jedanaesti Dubro-
vački, Knežević, Filadelfia. Marsiglia: a. 21 lugl,
Stilicone, Vranić; 17 luglio F. Luca, Ivanišević; — p.
17 lugl. Fanny S.. Sciolis, Montevideo; 19' Balkan,
Sterk, N. York. N. York: p. 3 lugl. Napried,
Matešić, Cork; Honor, Mareglia, Cette; 7 lugl. En
rica, Flam in, Cork. N. Orleans: a. 8 lugl. G.
Tarabocchia, Tarabocchia. Odessa: a. 9 lugl. Mat-
husalem, Andreis.; 13 lugl. Mila, Lucijanović. Que
enstown: p. 17 lugl. Lino, Basanić, Grimsby.
Royan: p. 19 lugl. Ginia, Campacci, Cardiff.
Sharpness: a. 19 lugl. Dante, Vidulić. Sunder-
land: p. 20 lugl. Paolina P., Pesely, Trieste Ve-
nezia: a. 23 lugl. Mirto, Geletić; P. (Neresinotto,
Gramenuda.
II bark Risorta, cap. Bačić, da Marsiglia per
Pictou, fu incontrato li 8 luglio presso Capo Palos.
Kah^ala
Srdačna mn. pošt. Don Ivi Ostriću, D.
Stipi Buzoliću, D. Jeri Mireefci, D. Šimi Ušalju,
D. Josi Nekiću, D. Ivi Nekiću, D. Šimi Rašu,
O. Anti Demarki, kao i gospodinu Mati Vlat-
koviću i puku Novskom, a osobito, prijateljim
koji dne 26 tek. odpratiše k zadnjem stanu
pokojnu Lucu mater raszalošćenoga
Julia Smirčića župnika.
Novigrad, 28 srpnja 1880.
AVVlSO 44
II sottoscritto, sciolta la societá col fonditoie
Colbachini, si é provveduto di abilissimi artisti ed é
in caso di gareggiare colle primarie fonderie estere,
sia per sollecitudine e perfezione di lavori, sia per
mitezza di prezzi.
Tiene gik pronto un considerevole assortimento
di campane da 2. fino a 40. kil., a prezzi discretis-
simi, ed assume commissioni di qualunque grandezza.
Nel darne notizia ai mm. rr. Parrochi ed alie
ven. Fabbricerie, egli si lusinga che vorranno ono-
rarlo di frequenti commissioni ed incoraggiare cosi
una nuova industria patria. — Spalato
Giacomo Cukrov.
Gospodinu Jakovu Cukrovu
Spljet.
Dva zvona od težine u sve kil. 605, koje sa-
liste u Vašoj Lievnici, za moju Žup u, budite uvje-
reni, da jim sličnih ovda nije, tako složnih i milogla-
snih, kako su oni. Njihov jaki glas zvuka preugodan
i daleko se čuje; svak jih hvali i divi se ko ovuda
prodje; zato ja i vas puk, koji velikim požrtvova-
njem nabavio je svojoj ubožnoj i starodavnoj Crkvi
sv. Cipriana zvona, blagosivljemo, zahvaljujemo Bo-
gu da smo se na taku Ljevnicu namjerili. Obielo-
danite slobodno, da se stanu i druge ¿<upe služiti u
Vas. Vaša Lievnica uz znatnog zanatliju Frana Ja-
koba, bit će dika, otačbini i cieloj Dalmaciji.
Gatha, 19 studenoga 1879
Na Imendan N. V. Naše Cesarice Kraljice.
Pop Tomo PivČević, župnik
Jure Pivčević, preajednik
Nikola Kuvačić\ blagajnik
Andrija PivČević
Nikola Ćović
Mate Gjeneralié\ crkvari, zahvaljuju Ljeva-
ču i svemu puku, prvomu, na plemenitom slivenju
a drugomu na blagodarnom trošku, trudu, na pomlji'
jubavi i skladu, što su imali nabavivši nova zvona.
Tiskarna Ivana Woditzke. D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Br. 63 Zadar, Pétak 27 Kolevoza 1880. God. XI.
Veritatem facientes in oharitate, ¿rescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Ishodi u Utorak i u Petak-
——^s^fep——
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngit«r, mens eat.
(S. Hieronym. Efts. J VI. ad Dam J
Vos ipB08, auxiliante Deo< in die» alaoriter operam Vestram • impensuros in tienda salutari Eoolesite dootriia, animisque in Religionie amore et in verte fidei profeseione
roborandis,.... (Pio IX u papinsk, listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije^)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried G fior, na godinu. — >Za ostalo carstvo 7 fierinav- — Za inozemstvo 7 flor. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatrah je predbrojniki»» i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.>— Uvrstb'e po 10 novč, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki bro
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
XX deset godina
II.
„Ima još jedna strana opačica za nas ko
katolike, gdje ini nazrievamo ovo deset zadnjih
godina ko najgore naše doba, što smo ga
došle dočekali. Dokaze za drugi broj". Ovako
smo svršili uvodni članak 11 našem broju 62
Evo nas da izpunimo obećanje.
Obratimo se na razne grane javnoga ka-
toličkoga života; gdje da vidimo napredka ?
U čem?
Mi u Kotoru prije N. P. baruna Rodića
nijesmo imali biskupskoga Sjemeništa; nemamo
ga ni dan danas. Mi u Makarskoj prije ba
runa Rodica nijesmo imali svoga Sjemeništa;
nemamo ga ni dan danas.
Mi na Hvaru nijesmo imali prije deset
godina svoga Sjemeništa, nemamo ga ni dan
danas. To isto reci 0 Šibeniku.
U Dubrovniku smo ga imali; eno ga još
nasilnim životom živa; bez povlastica, bez
darovnica. U Spljetu takodjer.
U Zadru imamo niže Sjemenište, što
duhopiri, žive po milosti božjoj, s dneva na
dan, i kao sva katolička mala Sjemeništa po
Dalmaciji, na svoje troškove. Vlada N. P.
baruna Rodica tu ulaže samo svoje... nadziranje.
Naše bogoslovno Sjemenište, ako nije palo
nije ni naraslo; a škrtije živilo ovo deset
godina nego prije. Svjedok sva mladež koja
je tu bila prije i koja dolazi sad. Toliko je
pače u našem bogoslovnom Sjemeništu stiske,
da se, uz svu najizvrstniju upravu, do te skraj-
nosti misli doć: nmanjit bogoslovcim hranu !
A Sjemeništa su crkovna rasadišta, bez
kojih nema crkvi misnika, ni narodu dušobriž-
nika. Sjemeništa su prva briga sv. Crkve; jer
najpoglavitiji uvjet nje života, i Čila i napredna
života.
Ovo se za Rodićeva namjestnikovanja nije
uvažilo obzirom na katolike; jer eto nijedno
naše Sjemenište nije na boljoj nego je bilo.
A mi katolici, kako ti po Božjoj milo-
sti sinovi istine, imamo pravo ne samo da
ne nazadujemo, nego pravo da napredujemo,
osobito imajuć svojih zaklada u državnim ru-
kama, i buduć podanici u katoličkoj državi
katoličkog Apostolskog Vladara.
Mi napredovali nijesmo, a nazadovali
jesmo. Mi smo imali i Sjemenište na Priekom,
kojeg više nema. Imali smo svojo nižu kato-
ličko-hrvatsku gimnaziju u Sinju, i te nam
za Rodićeva namjestnikovanja nestaje! I ovu
su fakta.
Nije laž, mislimo, ni ovo; jer, jedali ne-
možemo vjerovat svojim ušima i svojim očima:
naša braća po krvi, a razkolnici po vjeri, i
bez svojih zaklada nijesu nazadovali a na-
predovali jesu. Sve dakle obratno! U njih se
Sjemenište podvojilo: Evo u Zadru jedno, eno
u Kotoru drugo. A i to je istina nepobitna,
da se je ljetos načinilo rišćanim u Zadru novo
Sjemenište, kojih triest metara dugačko a su-
razmjerno široko; da grčko-istočni profesori
bolju slobodu uživaju i mastniju plaću vuku
negu naši, da njihovi gojenci primaju sve
što im treba od normalnih nauka napried i
broj ih u toliko raste, da će im jedva i novo
Sjemenište bit dosta. Raste ih broj, uče na
vladine troškove, pa, pokle toliko popova ne-
služi, sve da bi i imali na to nagnuća, po-
staju nam Činovnici, odvjetnici, učitelji, pro-
fesori; a to da nam šire, to se zna, katoličku,
austrijsku i hrvatsku težnju i miso u Dal-
maciji! '
. . Nama. u ovo deset godina 0 dlaci se neu-
manjio broj biskupija. Trebalo je pisat, molit,
kumit i zaklinjat; skoro u ono isto doba,
kada rišćani niti moleć niti kumeć, niti zalili-
njajuć i u tom su pogledu u' Dalmaciji po-
skočili napried. I ovo su fakta. Znamo da
sve ne zavisi od Zadarske vlade, al zavisi
mnogo, i ako njoj nije pripisat sve zlo koje
nas je zateklo ovo zadnjih deset godina, bre
joj malo imamo na Čem u vjerskom, obziru
ostat harni.
Zar' harni na tom, što smo malo a malo
na to spali, da nam se pomoć za gradjenje
crkava i župničkih stanova pruža kao milo-
stinja iz privatne blagajne; kako da se tim
ne vraća zajam od crkve primljen, kako da
se fini ne plaća (negovorimo kako!) rad, čh
novničke naravi, vršen od naših župnika. Kako
je pak s izvanrednom pomoći dušobrižnicim 0 tom
se svi liepo spominjemo. I ljetošnja, gdje je?
A kad se pak napokon dieli, čemu ono neke
izključit, nekim više, nekim manje ?
Za Rodićeva namjestnikovanja mi smo i
to zapamtili: prvu rišćansku crkvu na. sred
Dubrovnika, u gradu, u kojem je nije nikad
bilo po dolazkn našeg i srbskog naroda na
jug, od razkola do sad. " .
Za Rodićeva namjestnikovanja mi smo
zapamtili i prvi, svečani, sjajni, .uredovni
obhod, s vojnicim i s glazbom, ovdjeŠujih gr-
ko-istočnjaka. '
Mi smo 0 tom onda nešto progovorili, pa
nam je i tu krivih misli i namjera našasto i
urečena nam iztraga. Ovo je bilo ljetos, dakle
roz desetgodišnje Rodićevo namjestnikovanje.
Nećemo pak 0 pretežkdm 0 užasnom, pojavu
0 demoralizaciji, glede katoličkog duha i di-
scipline, u jednom, došle Bogu hvala ne. vele
zamašnom, dielu našeg svećenstva i naroda.
Mi smo na žalostnćj zgodi, da te ljute naše
rane svojim očima vidimo, svojim prstima ta-
knemo! Mi negovorimo da je svemu tomu N.
P. barun Rodić auktor. Mi samo spominjemo
da je za njegova desetgodišnjeg namjestniko-
vanja i ta nesreća katoličku Crkvu u Dalma-
ciji zatekla.
Mogli bismo nastavit, ove crne uspomene
1 navode, znali bismo dodat ilustracija; znali
bismo dokazat kako se u pokrajini sve nekako
nagoni na činovničku, i kako je sve manje
sviesti 1 uvjerenja, kod svjetgvnjaka i crko-
vnjaka, da sve neulazi u okfug podaničke
dužnosti.
Mi smo se dakle u ovo deset godina
politično i duševno razejepkali, ili bolje1 raz-
trovali; dočim je pak ova perioda za nas ko
katolike bila uprav.... kobna.
Dalmacija N. P. barunu Rođiću.
„Objavitelj Dalmatinski" u broju od prošle
sriede rek bi hoće da nam dokaže, da je sva Dal-
macija učestvovala pri navršenju desetgodišnjice Ro-
dićeva namjestnikovanja, te da smo se1 mi prevarili
rnisleč, .ako je u Zadru sve bilo uredovno i hladno,
da je tako i po ostaloj Dalmaciji. Eno! preko šesdeset
obćina (a nema ih ukupno nego osamdeset) barunu
Rodiču brzojavkom čestitalo. Evo ih po imenu:
Obćine Benkovca, Obrovca, Kistanja, Imoskoga,
Knina, Drniša, Sinja, Vrlike, Šibenika, Skradina,
Tiesna, Zlarina, Omiša, Bola, Milne, Poetira, PuČišća,
Sutivana, Supetra, Sučurca, Lukšića, Klisa, TJrogira,
Lečevice, Novoga kod Trogira, Šolte, Makarske,
Drvenika, Opuzena, Metkovića, Hvara, S^arigrada,
Jelše, Sućurja na Hvaru, Vrboske, Komiže, Visa,
Dubrovnika, »Sipanja, Cavtata, Slanoga, Stona, Kotora,
Budve, Paštrovića, Ercegovnoga, Lastve, Luštice,
Mule, Stoliva, Perasta, Tivada, Grblja, Risna, Pr-
ti arija, Dobrote, Korčule, Lastova, Blata, Janjine,
Orebića, Trpnja, Kune.
Mi najprije neznatno: sto je trebalo tzniet
imena obćina! Po kojem li je to običaju? — Trebalo
je, jer, posto ih je većina Čestitala, to je ukor za
manjinu, i opomena joj. Tako i priobćivanje imena
postaje, po našem smjernom mnienju, neka vrst
presije, i propagande; dakako moguće, jer obćine
siromašne imaju potrebu da im s visoka pomoć kane,
osobito dan danas, kad su vlade del dio stato u
nekim zemljam počele grabit i ključe raja. Možda
operiramo ovako zboreć, al svakako nelažemo.
Naše je mnienje pak, da je Obj. Dalin.} uzdajuć
se uhvatit dvije ptice na jedno prutilo, priobćenjem
imena namjeravao, što iz početka posumnjismo, za:
čepit nam usta; jer, kud ćeš po bogu brate, sve ob-
ćine osim samo ih sedamnaest, a možda kašnje i
ove; to je plebiscit kakva nije ni Napoleon doživio.
Opominjemo uredovnog naseg|kolegu, da se vara
ljuto, ako misli, da ćemo izgubit slast u jelu, zato
što Dalmacija barunu Rodicu Čestita. T& namjestnik
jeibogvas vidio, u ovoj pokrajini; ako mu ne če-
stitaju obćine, da tko će? Pa čestitat za ono što je
bilo, za prošlih deset godina, tu nema ništa izvan-
redna. Malo koja obćina da neće bit sto od Vlade,
ako i.ne baš od privatne kese N. P. g. namjostnika,
primila^ bit d^kle zahvalan, to je dobro, to mi posve
odobravamo. Što ne odobravamo jest propaganda itd.
ut supra, a smjerom put budućnosti. Koliko u ovorp
smislu vriedi plebiscit, ovdje smo a da, Objaviteljem
Dalmatinskim pri ruci, vidimo; hladno i spokojno,
više nego uredovne crtice odaju.
Je li moguće, pitamo, da su sve one šestdeset
i tri obćine znale, bez čije opomene i u opomeni
preporuke, da se je u prošlu nedjelju navršilo deset
godina Rodićeva namjestnikovanja? Ta, da su i na
vratim obćinskog ureda nosile zabilježen dan od kad
je N. P. barun Rodić postao našim namjestnikom,
ne bi obćine onako točno i spravno svoja čestitanja
priobćile bile. Pa, kako je to došlo ovim §estde8et i trima
načelnicima na pamet, i svima baš u onaj dan, da se
od ove godine unapried počimlju slavit godi svako
deset godišta, a ne svako po jubileja (25 godina),
kao N. V. Kralju, i svakoga cieloga Ijubileja (svako
50 godina); il pošto je daleko toliko čekat, zašto
ne svake godine, kao Kraljev rodjendan itd.? Srca
su ćućela baruna Rodica sve deset godina, il ako
nijesu prvih deset, zašto počeše ćućet ga istom koncem
godine desete ? To su za nas prave zagonetke, za koje
ne nahodimo tumača nego ut supra. Objabitelj Dal-
matinski ako nam je dakle što htio dokazat, nije
očevidno dokazao uprav ništa, osim toga, što mi
dotle nijesmo znali, da je i u po krajini napamet
sve bilo uredovno i hladno.
Još ćemo nešto primjetit, moleć ovdje za raz-
jašnjenje. Tko je predsjednikom zemaljskog Odbora
i u kojim je odnošajim s N. P. barunom Rodićem,
s jedne, a što je kao predsjednik Odbora napram
obćinam? Njihov podložnik? njima inostran?
I na ovo bismo želili odgovora. Je li nije li istina
da su mnogi obćinski tajnici, ujedno i c. k. činovnici,
Br. 65 Zadar, Petak 3 Rujna 1880.
Veritatem faoientes in charitate, crescamus in
ill o per omnia, qui est caput ChristuB.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak Ego interim olamito : Bi quis Cathedrae Petri juBgit«r, meue eel.
(S. literonym. Epit. A VI. ad Dam.)
Vos ¡paos, auiilinnte Deo, in dios alacriter operam Vestram ¡mpensuros in toenda salutari Ecolesiie doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei profesaione
roborandie,.. . . (l'io IX u papinsk. listu, 21 veljače, 1872 yisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — u Zadru, unapried <J iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 iiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franeo" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki bro
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. „ *
Illumlnaminli
Kada smo u broju 63 „Katoličke Dal-
macije" ođvrnuli dvije tri „Objavitelju Dalma-
tinskomu" i kazali mu svoje uvjerenje, da je
plebiscit na uliar budućem namjestnikovanju
N. P. baruna Rodica bio i po ostaloj Dalma-
ciji kao u Zadru „uredovan i hladan"; neima-
juć dokumenata, nijesmo mogli nego samo za-
gonetkam i odgonetkam tražit un ,,po' di luče1'
u ovom zanimivom pitanju.
Nama je do te svjetlosti puno stojalo, jer
nam nije drago da se o našoj pokrajini sva-
kako misli. Nije Dalmacija kamaleont ni u
vjeri ni u politici, uego pokrajina načela tvrdih
kako su tvrdi nje Velebiti i Biokovi; pa smo
ožalošćeni gledali gdje nas pred ostalim car-
stvom svakako opisuju. A1 uzalud smo mi bili
osvjedočeni za pokrajinu, da ona, koliko god
se ovih zadnjih godina ovdje ondje preobličila,
nije se još Bogu hvala u drugčiju promella;
argumentira svak nevjeruje. S toga smo
radostni za se i za mili nam zavičaj što
smo u stanju, da sada i dokaza nasriedu iz-
našamo.
Jest, u Dalmaciji je plebiscit bio „ure-
dovan i hladan". Eno vam Sinjskih sokolova
svjedoka.
Jest, u Dalmaciji, ko i u Zadru, bio je
plebiscit „uredovan i hladan'4. Svjedok ova
okružnica, vjerno iz izvornika prepisana:
Pregiatissimo Sig. Podesta.
19 agosto 1880.
Nel giorno 22 corrente (Domenica) ricorre
il compimento di 10 anni dacch& S. E il Sig.
Luogotenente Barone de Rodić, governa que-
sta provincia. Non sarebbe male, ed io la con-
siglio di farlo, che anche cotesta Amministra-
zione Gomunale, al pari delle altre, indiriz-
zi a S. E. un telegramma, od uno scritto di
felicitazione per tale fausto avvenimento, non
importando che lo scritto giunga a Zara an-
che 2 o 3 giorni dopo il 22 corrente.
Pronto ai di Lei comandi mi dichiaro
con stima
Di Lei Devotissimo Servo
N. N.
Adresa: Onorcvole Signore
Sig Podestš di
Odovle se ne bježi. Ovo su „dokazi." A
dakako žalostni dokazi, jer, osim što nimalo
ue uzfiose ugled N. P. gospodina namjestnika,
kojemu je izkaz bio namieujen, oni bacaju u-
jedno krvave svjetlosti na pokrajinu. Mi ne
ćemo ni da pomislimo, da je od N. P. gosp.
namjestnika izkaz potaknut; ne dopusta nam
to ni „zahvala" koju je on na izkaz u „Ob-
javitelju Dalmatinskom" priobćio, što inače ne
bi bio učinio. Al da je pak od vlade izkaz po-
čeo nema dvojbe. Gori navedena okružnica
neda mislit drugčije, ona je uredovna i od
uredovne osobe podpisana.
Poticatelji su izkaza težko sagriešili. Oni
su uvrieđili gosp. namjestnika izlažuć ga ko
„ehefa propagande" u smislu nehrvatskom i
nekatoličkom u Dalmaciji. Poticatelji su u-
vriedili naše obćine i narod od njih zastupan,
jer su ih uzeli ko obćine što se dadu pod-
mitit i nagovorit na postupanje koje u srcu
ne odobravaju, dakle uzeli za ljude koji ne-
maju ni saviesti ni osvjedočenja. Poticatelji su
sagriešili proti svietloj Kruni i poviesti koji
pravo imaju da za istinu doznaju; a ne da
im se težnje nekolicine za težnje ciele pokra-
jine podmeću.
N. P. barun Rodić imao bi zato kaznit
one Činovnike, koji su mu uredovni izkaz pota-
kli i stvorili; jer su tim gledali da i njega
sama prevare. Kazna je tim zasluženija, po-
što ljudi, koji su se usudili dopriet do takvih
sredstva, lako mogu bit i čega drugoga ka-
deri; svakako su ljudi kojim pokrajina i dr-
žava nemože nego izkazat svoje podpuno ne-
povjerenje.
Nama je težko žao da se je Šta takova
u nas u Dalfhaciji dogodilo; jer, što će sviet
o našem činovništvu? Sta će sviet o našim
obćinam, viđeć da ih se većina pozivu odaz-
vala, dočim i u samom pozivu ko sunce sja
tamna neka namjera u onoj: „non impor-
tando che lo scritto giunga a Zara anche 2
o 3 giorni dopo il 22 corrente".
Mi krivi nijesmo, sudjelovali mi nijesmo
poticalo, niti se poticalu odazvali. Drago nam
je pak što eto već ne samo argumentacijam,
zagonetkam, nego je i bjeloeanim nepobitnim
dokazima dokazano, da u ovom poslu „narod"
ostao kd je i došle bio „Čist".
L' AUocuzione đi Sua Santitá te-
nuta il 20 agosto.
Venerabili Fratelli!
La sacrosanta raaesík del Somrao Pontifieato,
che abbiamo cara piü dclla stessa vita e che inten-
diamo raantenere e difendere a qualunque costo, co-
me Ce ne incombe il dovere, Ci spinge a denunzia-
re oggi al vostro cospetto, Venerabili Fratelli, la gra-
vissima ingiuria testé fatta alia suprema Nostra au-
toritá e a questa Sede Apostólica dal Governo Belga,
che senza alean giusto motivo licenzió il Nostro Nan-
zio da quel regno.
Mossi piü dal decoro della Sede Apostólica che
dal Nostro privato dolore, abbiamo voluto si pab-
blicasse una completa narrazione dei fatti che a ció
si riferiscono, confortándola con autentici documenti,
affinché tutto venisse messo alia piena luce della ve-
ritá, ed ogni giusto estimator delle cose potesse fá-
cilmente convincersi quanto sieno deboli e malfon-
date le indegnissime accuse lanciate dai nemici eon-
tro la Santa Sede.
Ora per6, levandoci piü in alto a considerare
la ragione di questo fatto, in essí ed altri sitnili, che
accadono quasi dappertutto, scorgiamo sicuri con-
trassegni della maggior asprezza che ha preso l'ini-
qua guerra mossa da lungo tempo alia Chiesa di
Cristo. Anzi piü chiara e piü manifesta Ci si rileva
1' antica congiura delle sétte, di rendere gli animi
avversari alia Sede Apostólica; congiura da essi or-
dita coir intendimento di disporre a piena loro balia
e talento dei popoli cristiani, una volta che fossero
riuscite a sottrarli all'autoritá e alia tutela del Ro
mano Pontefice. — A questo scopo mirarono i ne-
mici quando per violenza e male arti vollero spo
gliare i Romani Pontefici del civil Principato, che
per manifesta disposizione di Provvidenza e per u
nanime consenso di molti secoli fu loro concesso a
stabile difesa di quella libertá e sicurezza, che é
sommamente necessaria nel governo della cristianitá.
Né ad altro mirano le trame pensate con sottolissi-
mi artificii, e con pari astuzia tradotte in atto ; colle
quali molti da lungo tempo si sforzano di mettere in
mala vista la Chiesa, di rendere invise ai popoli le
istituzioni cattoliche e sopratutto il Romano Pontifi-
cato, divinamente stabilito a salute di tutto il genere
umano.
Questo stesso piano avevano già termo in a-
nimo di attuare anche nel Belgio i nemici della Chie-
sa per rompere o indebolire i legami che stringono
la nazione belga alla S. Sede. Per la qual cosa, pre-
sentatasi 1' opportunità anche nelle aule parlamentan,
piü volte dissero altamente doversi sopprimere la
Legazione belga presso il Romano Pontefice; esser
questa la loro risoluzione, questo il loro fermo pro-
posito. Infatti fin dal 1878 appena gli uomini di quel
partito furono chiamati al governo della pubblioa cosa,
senza por tempo in mezzo, apertamente dichiararono
che il richiamo del ministro belga era già decretato,
e che sarebbesi eseguito appena il tempo ne avesse
offerta propizia occasione.
Mentre si era in questi intendimenti e in que-
ste disposizioni di animo, la nuova legge sull' insegna-
mento primario porse motivo di mandare ad effetto
il disegno.
Voi ben conoscete, Venerabili Fratelli, 1' índole
e la natura di questa legge. Scopo principale di essa
fu senza dubbio di sottrarre all' influenza della Chiesa
cattolica la gioventù, e di mettere 1' educazione di
essa sotto 1' única dipendenza dello Stato. Questa
legge infatti eselude dalle pubbliche scuole ogni in-
gerenza dei sacri Pastori, qualunque vigilanza della
Chiesa; e separando totalmente la religione dalle
lettere, vuole che dall' istruzione dei tanciulli, consi
derato 1' ordinamento e la disciplina delle pubbliche
scuole, sia eliminato qualsiasi insegnamento religioso :
il che di quanto pericolo sia per la fede e pei co-
stumi delle crescenti generazioni, è facile vederlo.
E questo pericolo apparisce anche piü grave per la
ragione che in forza della stessa legge viene del
tutto bandita ogni istruzione religiosa anche da quelle
scuole che si chiamano normali, dove per via di
precetti e di esercizi pratici si vanno formando coloro
che vogliono poi dedicarsi ad ammaestrare i fan-
ciulli e le fanciulle.
Una legge di tal natura, cosí contraria agli
insegnamenti e ai diritti della Chiesa, tanto perico-
losa per 1' eterna salute dei giovanetti, non poteva,
salvo il dovere di loro coscienza, ricevere 1' appro-
vazione dei Vescovi, posti da Dio stesso per vegliare
costantemente alia salute delle anime e a tutela
della fede. Essi infatti, ben conoscendo quello che
da loro richiedevano i tempi e il pastorale ufficio,
si studiarono con diligenza ai aiiontanare la gioventù
da siffatte pubbliche scuole, e di aprime altre, poste
sotto la loro dipendenza, dove le tenere menti dei
giovanetti potessero al tempo stesso apprendere i
primi elementi delle lettere e i rudimenti della re-
ligione. — E a questo proposito torna a grandissima
iode dei Belgi, 1' aver prestato pronto e generoso
concorso ad un' opera si opportuna e si salutare.
Giacchè avendo compreso quanto -grande pericolo
corresse per quella legge la religione, si sforzarono
di diífendere nel miglior modo che sapessero Pavita
fede ; e lo fecero con zelo cosí infuocato, che 1' am-
piezza deir opera e delle spese dastó ammirazione
presso quanti ne riseppero. (Continua).
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. Milinović)
(V. br. 61.)
Spljet i Hrvati.
Protjerav Obre Hrvati; proostali razprhani so-
linski gradjani drugčiju ćud i ponašanje u njih o
pazili, te s njimi odmah u doticaj stupili, mirno se u
opustošeni zavičaj vraćali, a Hrvati jih nutkovali ne-
ka opet Solin sagrade i nasele. Nu preostav poraz-
nomu udesu samo mali broj Solinjana, neraogav ob-
noviti ogromni srušeni grad, zamoliše mirno i slobod-
nel salone di corte alla stazione, circondato da un
numeroso corteggio, che in carrozza al suono delle
campane, era venuto ad accornpugnarlo, disse a S. E.
nel prender coinmiato da lei: „renit, vidit, vieit."
Egli 'non fu che l'eco delta pubblica opinione di
tutto ció che Zagabria ha di più eletto e di più
degno. Colla sua dignitosa affabilità, colla schietta
cordialité, coll'interesse preso a tutto ció che la
nostra nazione ha fatto in questo secolo per met-
tersi a livello de' paesi più civil!, S. E. il Cardinàle
Pro-nunzio venue ira noi, ci vide e vinse i cuori
nostri. Io non sono che la semplice eco anche di
quella parte dell' opinione ch' è rappresentata dalla
stampa olficiale e non officiale. L' órgano di quest' ul-
tima, il giornale quotidiano Obzoi\ portando i det-
tagli délia partenza di «S. E. li chinde colle seguenti
parole: „Questa visita deirEminentissimo Pro nunzio
non resterà senza vantaggiosi frutti per la nostra
patria, che troverà in luí tanto a \ ienna, che a
Roma un fidato e zelante patrono. E pero di tutto
cUore esclamiamo alla sua partenza: Zivio. — Egli
è partito, e quando si troverà alla presenza di Leone
XUl potrá mettere a'suoi piedi Y espresstone délia
nostra devozione ed ubbidienza tigliale e porgergli
una stilla di conforto in mezzo a quel calice di a
oôarezze di cuî viene satúralo da aleuni di quei íigli,
c^e hanno più davvicino e più largamente goduto
(e jjoçlono ingratamente tuttora!) i benefizi del ro-
mano pontifica,to: potrà confortarla col dire a Sua
^antità, che nello scroscio dell'Oriente nuove vie si
aprono alla Ühiesa, che la indennizzeranno délie per
dite che fa nell'occidente, come l'America le si
schiuse quando la riforma le porto via il Centro ed
il nord delf'Europa, - e che nella Croazia e nella
Dalmazia, che sóno tutto un popolo per lingua, fede,
tradizioni, sono pronti al servizio del Padre délia
Cristianitâ î pionieri délia civilt.'i cristiana in O
nente : Vivat Croatia Cafholical"
DUOVI PATOLQGICI SFOGI
del ,Dalmata"
Povero Dalmata! Questa esclamazione ci
è cpçsa spontanea sul labbro, quando ci ca-
pit6 fra le man i il suo numero 77. Dopo
le tante solenni corbellerie che gli hanno fatto
dire i suoi imprenditori e redattori a là be-
nevegna; vedendo elle, non ostante i puntelli
del sarcasmo impotente, délia calunnia audace
e delle mistificazioni e menzogne d'ogni fatta,
i suoi interessi comnnali-personali, colpa il
numero non poi tanto strepitoso di gonzi, scen-
donO sempre più in basso ; lia voluto dire
tutto il benr possibile délia nostra Redazione.
Già, si sa, Y esempio glielo abbiamo dato noi,
che abbiamo fatto altrettanto per la sua Re
dazione ma punlo!
V Avve/ure, ail* época del Dalmata che si
guarda nel suo specchio, ci ha anclie voluto
dipingere. Quel quadro noi lo abbiamo ripor-
tâto anche nel noslro giornale, per intero, sen-
za apporre una sola parola di commenti o di
PODLISTAK.
Čakavske Starinske Pjesme
Na Čast svetiem i sveticama božjim
(Prepisao ¡/. starinskoga rukopisa u Svisvetiem
u gradu Kortuli Vid VlllstiĆ-VukaSOViĆ.)
(V. br. 08, Ti).
Nu mislimo o tom danas
ki na križ« umri za nas.
Kralj nebeski Isus dobri
nas od smarti smartij dobi;
Sin jedini Boga otca,
bi napoj en zuČi i octa;
A mati mu Maria diva
za njim vele bolizniva.
Gledaj ruke, gledaj noge,
gledaj tila rane mnoge;
Gledaj rebra probodena,
gledaj kralja okrunjena;
Misli muku gledaj čavle,
a krf teče na sve strane.
Bolizan i je ljuta, brate,
ku je Isus pria za te.
Lišc.e veće sunca slavno
od grišnika popljuvano;
Bien pri stupu, moćno vezan,
ki je s neba na zemlji zišal.
rettifica, in quanto esso riguardava la Reda-
zione. Ora che il Dalmata, per colmo di ra-
gioni e per attestato di estrema oggettività,
si è preso la briga di seguire l1 esempio del
suo famoso collega dal „programma parallelo";
facciamo in questa seconda occasione quanto
abbiamo fatto nella prima.
Il Dalmata adunque sotto il titolo i Ge-
melli siamesi, nel succitato numero, scrive quanto
e come segue:
„A qualche galant uomo, visto l'ardore giovani
le, con cui la Katoliclfii Dahnacijn era sino dal prin-
cipio en trata in campo, poteva torse sembrare che
sotto quella foga. un po' rude se vogliamo, ci fosse
qualche cosa di buono. Poteva ancora credere che
noi avevamo avuto torto marcio a combatiere il suo
novello indirizzo, il quale si estrinsecava con tanta
liberta di vedute, con 'anto disprezzo delle cosí dette
convenienze sociali. E ualche illuso sperava persino
che all'i. r. Narodni: fosse per mancare un al
tro sosteguo : il clero delle campagne.
Vane speranze, illusioui imbecilli! La Katolic
ka D alma cija è e sarà nuil' altro, che un'appendice
del Narodni List. Per cui non v" attendete che 1' or
gano dei neri (grane al cornpliinento! o che non
fosse anche questa ana prova?) sia per essere irn
parziale; esso come il suo confratello maggiore di piaz-
zetta marina, ha il medesimo scopo, croatismo incor-
niciato (inverniciato?) da ipocrisia cattolica. Ed il
faustb connubio fu stretto in forma legale alcuni mesi
fa quando l'intéressante Pavlinovic anda va a brac-
cetto col piccolo Prodan. Allora 1' incubazione fu per-
fettamente eseguita. Per cui adesso il chiercuto don
Ivo non è più il tisicuzzo e cachetico apprendista
di una volta, ma un uomo dai muscoli di ferro e
délia volontà d' acciaio, dinanzi a cui tremano i cit-
tadini di Zara.
La Katolicka Dalmacija dal momento del suo
colpo di stato fino a questi giorni lia avuto un cre-
scendo meravigiioso. Dali' amore in générale per tutti
gli slavi, è passata all' idolatría dei croati, per poi
discendere ad una specie di monomanía delirante
verso i cosí detti croati délia Dalmazia. Il piccolo
Prodan, ingigantito dopo 1' incubazione Pavlinovic,
ha adoperato un método d' eliminazione impareggia-
bile. Prima ha scartato dalla sua chiesuola gTitaliani ¡
poi i serbi, e poi finalmente tutti quelii che non pre |
stano fede ail' infallibilità obbligata dei due pontefici !
Klaic e Pavlinovié. Quattro parole in lingua italiana ¡
e I'alfabeto cirilliano fanno imbizzarrire il povero'
Prodan in modo da renderio inconscio dell' incuba- i
zione toccatagli. Mettetegli dinanzi un italiano od un j
serbo, ed egli, che ha in orrore il sangue, sarebbe
capace di scordare tutti i codici criminali di questo
mondo, per togliere di mezzo i suoi malcapitati avversarí.
Quale similitudini potrebbe mai adoperarsi, per
indicare 1 'unisono, e cui sono ispirati i due organi
croati? Uastone e Polluce, Oreste e Pilade, Damo-
ne e Pizia, Paris e Vienna, Tristano ed Isotta, Gin-
lietta e Romeo potrebbero darci un' idea dell'intimo
nesso che passa tra la Narodna Dalmacija ed il Ka-
tolički List? No, ogni più esagerata figura rettorica
sarebbe un nulla dinanzi alla realtà della cosa. Il
più stramballato secentista resterebbe muto dinanzi
a quest' intima unione, di cui potrebbero darci una
idea appena i due sacerdoti redattori, che in fatto
di spiritualismo e di metafísica sono inarrivabili !
Olovik biše grihom guban
očisti ga božja ljubav;
Nas od griha krfju opral
ki je diavla moćno svezal.
Z driva parvo pogibosmo
a s križem se svi spasismo.
Vmri život našem dri vi,
mi da bismo bili živi;
Diavla križem pobijaše
a smart sinartiu primagaše.
Tako ti nas Isus spase
naše muke pria naše.
Nie s nami Bog uzvišen,
nie pres nas on ponižen.
I to nebi po nevolji
daje umar na sen polji;
Za dobrotu hoti tako
da ga ti poljubiš slatko.
Pol j ub i i no, zahvalimo,
proslavimo, uzdahnimo,
¡Šarcem, ričju, okom, stvorom,
ondi, i pri božim dvorom.
Ko bi mogal ne plakati
gdi ga plače draga mati ?
Blizu križa ona slašc
tere gorko uzdisaše:
Tebi tužu, slatki sinu,
jer bres tebe slatko ginu.
Reče sinu pogledati
gdi te plače draga mati.
E conseguenza di questo nesso platonico e pro
va palese il modo con cui entrambi trattano il co-
mune !i Spalato. Meno male che il Narodni List si
faceia torte della calunnia; e il suo vecchio mestiere,
che l; ha condotto in alto. Ma la Katolička Dalma
cija? L'imparziale, la libera, la vereconda, 1' ineorot-
ta Dalmacija Katolička? Possibile che a prete Pro-
dan, ineubato quanto si voglia dal rev. can. Pavli-
nović, non sia venuto a ineate che i costituzionali
di Spalato un bricciolo di nazione (a quanto noi sap-
piarno le nazioui aneora non si dividono in briccioli.
Ma forse volevate dire nazionalita. Del resto che ha
da fare il bricciolo di nazione nellaricerca della vera
causa, ed indole dei disordini avvenuti a Spalato?
Questi sono i vostri criteriV.6!) pur la possono avere?
(Se i costituzionali di Spalato sono un bricciolo di
nazione., e per essi si deve rispetto, che noi come a
tali non negamtno giaramai, perehe il grosso della
nazione che popola la Dalmazia non avii anehe al-
tro diritto all' iufuqri di quello di.... rileggete lo spec
ehio) Possibile che all' ingenuita ed al candore del
l'anima pretesea di don Ivo, che pretenderebbe al
l'onore delle stimmate, non sia balenata l'idea, che
esso, ripetendo papagallescamente (qui rettifichiamo:
noi non abbiamo ripetuto, ma abbiamo lasciato peri
primi nelle nostre colonnc? una narrazione dettagliata
Quindi ai vostri occhi, liberi da ogni veto, la nostra
colpa s'aggrava; per6 badate che non noi, ma
e voi siete stati sedperti per bugiardi. Ohe disse in
fatti il comando militare di Zara?) quanto scrive il
suo tratello maggiore, il Narodni List, potesse pre-
starsi alia piu infame delle calunnie ed alia piu ri-
buttante maldicenza?...
Queste rifiessioni don Ivo certo non 1' ha fatte,
ne le fara. Infatuato dei croati del suo cuore, egli per
essi mente, sapendo di mentire. Per essi sarebbe ca-
pace di farsi anehe schiericare. Ligio in tutto ai pon-
tefici massiini Klaić e Pavlinović, si lascia rimor
chiare dal Narodni List, riproducendo cosi in pro-
porzioni piu gigantesehe e piu interessanti il feno-
meno dei gemelli siamesiCosi il Dalmata, che ha
detto tutto questo, pero senza soggiungere altro.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. i. Milinović)
(V. br. 71.)
Glava 11.
Spljetski sabor 925.
Poraba i obred slovenske liturgije, što je Mo
ravljanom i. Panoncem dopušteno bilo, predje u obi
čaj i u Dalmaciji. Hrvati i Srbi najocluševljenije
ovu liturgiju zagrliše, koju sveta braća Konstantni,
rečen Ciril, i Method iznajdoše, kod kojih oni naj-
sretnije evangelje i rieč božju poviedaše, te još po-
gane Neretvane obratiše, a ostale Srbe i Hrvate u
vjeri podučiše i ukriepiše i apostolskim načinom
usrećiše. A da Srbi i Hrvati svesrdnije Bogu hvale
uzdižu, njih takodjer u njihovom jeziku podučiše
bogoslužje obavljati. ')
Dali jezik slovenski odmah u početak imao
svoje osvaditelje i velike protivnike, koje svuda,
kako vidjesmo, Konstantin izvanrednom mudrošću i
odvažnošću svlada, i, čudom podkripeljen, papa lia-
drijan II, dade mu u svemu razlog, dopustivši naj-
') Farlat. T. III. p. 87.
Isukarste blagi spase,
tis spase nije Bože, naše,
Ti bi plodan za pinezi,
mučen prid svimi knezi,
Bien pri stupu kameno,
da bi tilo sve ranjeno.
Od ran svite sve odniše,
kerfiu tilo sve obliše.
Tvoje tilo popjuvaše
i mnogo se narugaše.
Kad Maria to gledaše
i bolesti mnoge daše,
Noge njemu prikovaše
šarce joj se raskidaše.
Pritegnuše križu ruke
gdi ti daše ljute muke.
Po tom toga zvapi s križa,
11a kom umri za svim mira.
Amen.
Crkva sv. Ivana Krstitelja izvan
Zadra i Franovci III Reda.
(Vidi br. 09, 70, 71.)
Al se približavalo doba kad je i ovo nabožno
mjesto imalo, nalik tolikim drugim po našoj hrvat-
skoj zemlji, postradati izpred tatarskih nasilja. Onda
Što ti se čini, „Avvenire" ? Oh kako ti taj pro-
kleti Švabo ima poć uz nos! Ne, ne, moj dragoviću,
ravnatelj Glavinić ko malne svi ostali profesori spljet-
ski poznaju dobro hrvatski; oni su sposobni hrvat-
ski predavati, isto ko se vidjelo da su sposobni bili
i profesori dubrovački i kotorski, premda i oni izu-
čeni na talijanskom jeziku.
Kad pak pročitah sto govoriš o školskih hrvat-
skih knjigah, bilo mi je puknut od smieha na tvoje
jezikoslovno znanje. Hoćeš mi suditi o hrvatskom
jeziku, a neznaš da „coecus non judicat de colore".
Upuštaj se u razglabanje južnih talijanskih narječja,
možda ćeš koju pogodit, ali što se tiče našega je-
zika, tebi je zaniemiti do sudnjega dana. Kažeš da
se prihvatile knjige hrvatske testi croati — pa to
da je zlo, jer narječje slavjansko-dalmatinsko (slavo-
dalmato) bliže je srbskomu neg hrvatskomu; a Bog
te vidio, narječje dalmatinsko nije li hrvatsko? Pi-
taj prvoga težaka, seljanina, bodula što ti trefi : ti ko-
jim jezikom govoriš? svi će ti odgovorit: a bome
hrvatski. U Dalmaciji dakle govori se jezik hrvat-
ski-croato te croato; zaludu ti je nehtjet čut. Da ima
koja zazlika izmedj narječja dalmatinskoga i onog
u Provincialu hrvatskomu, to je naravno, jer nigdje
nećeš naći ni dva mjestanca, a kamoli dvie pokraji-
ne, ma kako ona jedno drugom blizu bila, u kojih
se uprav jednako govori. Prevezi se iz Supetra u
Spljet, te koja razlika u narječju! kreni u Kaštela,
opet čuješ drugo narječje; ajde u Trogir, opet dru-
go; i tako da obidješ vas slavjanski jug, koliko mje-
stanca toliko ćeš malne narječja naći. Ali su sva ta
narječja, od jadranskog mora do Drine, hrvatska,
jer puk po tih mjestih kaže da govori hrvatski. Uz-
mi koliko ti statistika drago, pa ni u jednoj nećeš
naći da je narječje dalmatinsko kakav oseban je-
zik, da se u Dalmaciji govori jezik dalmatinski, jer
taj može biti za neke i talijanski, nego uviek hr-
vatski. Dakle knjige tiskane u Provincialu niesu
drugim jezikom pisane, nego onim istim kojim se
govori u Dalmaciji hrvatskim. Nu, možda ćeš pitati:
kojim narječjem toga .hrvatskoga jezika, jeli dalma-
tinskim ili onim što se govori u Hrvatskoj-Croazia?
Ako onim u Hrvatskoj, kako i je, zašto ne na
našim dalmatinskim? Kojim? bodulskim, dubrovač-
kim, trogirskim, kojim li? Gdje se to školske knji
ge pišu djalektom? Znam da u Siciliji, ko i u Lum-
bardiji školske knjige pisane su, ne dotičnim dja-
lektom, nego književnim talijanskim jezikom, koji
se osniva ponajviše na toskanskom narječju, al iz-
ključivo toškanski nije, jer k sebi prisvaja sve što
je dobra i od ostalih djalekta. Tako i kod nas, škol-
ske hrvatske knjige — testi croati — pisane su ne
djalektom nego književnim hrvatskim jezikom, koji
se osniva zanajviše na dubrovačkih pisaocih, dakle
dalmatinskih, i na narječju hercegovačkom. Dakle vi
diš, moj dragi „Avveniru", da su hrvatske knjige
—- testi croati — pisane baš po tvojoj želji narječ
jem dalmatinskim i hercegovačkim, kojida luiatinskom
naliči, i po tebi, ko jaje jajetu. Uzmi koliko te volja
knjiga štampanih u Hrvatskoj-Croazia —, pa ni u
jednoj nećeš naći vladajuće tamo narječje kajkajsko.
Može se dakle reći da su Hrvati preko Velebita —
Croati — primili naše narječje, a ne da su nam
nametnuli svoga, Predja dakle, moj dragoviću, koju
si zapreo, gnjila je i kidljiva, niti ćeš njom mnenje
obeinstva zavesti. (Sliedi(.
D o i & i.
B&nići, dne 16 listopada.
Veleučeni Gospodine Uredniče, molim vas da
uvrstite na obću korist ovo malo redaka u cienjenu
„Katoličku Dalmaciju"; tim bo ćete mnoge od na
pasti i štete osloboditi.
Mnogo se priča o pustiem vrlinama ciganskog
skota, ali razborit čovjek neće svaku da vjeruje,
svjetina bo Često od dlake gredu čini; nego da se i
najpoštenija duša uvjeri, da opačine i himbe cigan-
ske nadmašuju svaku priču; evo priobćujem što sam
glavom pretrpio od toli pogubne i sramotne družine.
U prošli četvrtak dopuze ovamo velika četa riš-
ćanskieh cigana, vodom, kažu, iz Grčke: kukavno
su goli, habavi, da ti gad dodje, a uz to u čudo pu-
ni novaca. Po svojoj navadi popev čadore, razidju
se po selu u kalašluk i prevaru; i premda ih se
svak čuva, ide im ipak za rukom naš dobri i siro-
mašni puk skloniti da im udieli, ako ništa ^ na put
božiji, te se punom torbom pod šator vraćaju.
Više njih je i mene pohodilo, te sam se i bra-
nio kako sam mogo. Jučer s rana jutra puhao sjever,
bilo po nešto hladno: ustajemo, a neko kuca na
vrata, te drhtajući plačućiem glasom viče: Pornozite,
gospodine, za sebav; sirota jetrva mi rodila je no-
ćas dva čeda, a nema u što da ih povije: dajte za
Boga koju rutinu. Na to moja majka skoči, skupi
što je mogla i brižno poda tužećoj ciganki. U ve-
čer istoga dana opet netko kuca; došo nas pohodit
ciganin. Prva mi je bila pitat ga za novorodjena
čeda; ali na čudo bi mi odgovoreno da odamna ni-
jedna njihova žena nije rodila. A da što ti tražiš?
upitah. Seljaci, gospodine, uzjahali mi na vrat da
im dug platim, a nemam u sitnu; za sebav razmie-
nite mi dva napoleona. Strašim se prevare, uzimljem
pružene mi napoleone, gledam, zavirujem jih: zdra-
vi ko zdravi. Na to uvedoh ga u kuću, donesoh 20
fiorina; nabrojiv devet fiorina u deseticam i dvae
sticam, ponudih ciganina da smiče sa stola; a on će
ti: jedan.... osam; stani, tu je više, rekoh i primih
novce natrag. Opet brojim i nema nego 8 fiorina u
sitnu a 11 u tvrdu: u sve devetnaest fiorina. Bit ću
pogriesio, šesterica nas gleda, na ciganina nije ni
posumljiti.
Po drugi put, nudim ga da smiče, te kad je
skupio ono 8 f. u sitnu, dobrajam mu do 18 fio-
rina, i držeć devetnaesti pitam: koliko još da ti
dam? Još smo daleko, odgova.ia ciganin, u Bosni na-
poleoni idu po fior. 12:60, te ako mi nećete po to
platit, vratite mi napoleone natrag. Na to ja oštro:
vrati pare ; te iz šake u šaku pružih njegove a pri-
mih svoje. Netom ciganin primi napoleone pospiešno
otide, a ja stadoh iskati tobož zametnuti fiorin; a u
to brojim povraćene mi novce, i nabrajam mješte 18,
fiorina 15:50; ciganin mi ukrade fior. 3:50 bez da
se je itko od prisutne šesterice stavio. Iznebušen,
smeten zovem kutnju čeljad; kažem im: svak se
snebiva i čudi. Zatim dozvah seoskog glavara, te
s velikom mukom dobih natrag samo 3 fiorina, o
staviv lopovu 50 novčića za riedku njegovu vrlinu.
Ab u no dl sce omu as. K. M.
Sebenico, 19 ottobre.
Riaperta con pompa solenne al culto divino
questa antica Chiesa dei Minori Conventuali di S.
Francesco in Sebenico, del che venne giá fatto cen-
no nella nostra „Kat. Dalm.", dopo quattro mesi di
assiduo ed imponente lavoro, il sottoscritto Guar-
diano sente il bisogno di esternare, nel miglior mo-
do possibile, la sua viva gratitudine, e renderepub-
blici ringraziamenti a quegli abitanti di questa gen-
tile Cittá e del Borgo di Terra, che con le loro ge-
neróse obblazioni animarono i Religiosi a sostenere
la forte speaa di piú migliaja di fiorini nel grandio-
so ristauro clella propria Chiesa, la piú ampia e mae-
stosa, dopo la magnifica Cattedrale, raro monumen-
to d'arte, di quante &'attrovano in Sebenico, e tradi-
zionalmente cara a questi fedeli, che preferibilmente
si portano al loro S. Francesco per soddisfare ai do-
veri di cristiana pietá.
Se il ristauro di questo Tempio in ogni sua
parte, e specialmente nel suo nuovo salciato di mar
mo riusci bello, di generale soddisfazione, e tale da
dare un altro aspetto a tutto il sacro edifizio, molto
mérito, come dissi, ne hanno i buoni Sebenzani i
quali in questa circostanza mostrarono una volta di
piú quanto sia in loro profondamente radicato il sen-
timento religioso, e come sieno sempre pronti a nuovi
sacrifizii ove si tratti della fede cattolica e della
gloria di Dio.
II Signore, che nella Sua infinita bontá non 1 a-
scia senza ricompensa alcuna cosa che si faccia per
amor Suo, si degni, per 1' intercessione del Seráfico
nostro Padre S. Francesco, spandere su tutti i pii
oblatori e sulle loro famiglie le piú elette benedizioni,
e renderli telici in questa e beati nell' altra vita.
Ella, egregio Signor Direttore della nostra ca-
rissima „Katolička Dalmacija", si compiaccia d' in-
seriré queste poche linee nel di Lei pregiatissimo
giornale; del che antieipatamente La ringrazio.
Fra Celestino M.a Fattuta Guardiano
dei Francescani Min. Conventuali.
koliko prije moguće, dok se naime nijesu
razmetla slova; naznačujuć broj zahtievanih
primjeraka.
Čujemo od pouzdana izvora da je prošlog če-
tvrtka bio na okupu dio zadarskoga svećenstva, da
vieća o najboljem načinu kojim proslavit nedaleku
25. godišnjicu biskupovanja N. P. gosp. Nadbiskupa.
Bio je, kako nadalje doznajemo, jur k stvari poduzet
prvi korak, izborom dotičnog Odbora, sastavljena
većinom od kanonika ovog preč. Metropolitanskog
kaptola. Uvjereni smo, da će god N. Preuzvišenosti bit
proslavljen svom onom ljubavi i odanosti, napram
duhovnim Starešinam, kojom se plemenito naše ka-
toličko svećenstvo uprav odlikuje i od koje nikad,
ni uz najteže i najnepovoljnije nepogode i smetnje,
ne odustaje. Jubilej pada u ožujak dojduće g. 1881.
RAZLIČITE YIE8TI.
Zgotovljeno je i već razposlano obećano
posebno izdanje okružnice „Grande Munus"
s latinskim izvornikom i s hrvatskim prevodom.
Od svili strana došlo nam je pravo ranožtvo
naručaba. Dalmacija dakle, hvaljena, ujedno
s Hrvatskom, ob fidei constantiam vicissitudinem
que officiorum, ona se barem nije oglušila
glasu Isukrstova Namjestnika ; koji toliko
peli i želi da Njegova rieč u svakom sla-
venskom srcu odjekue. Ovaj jednodušni,
obći let hrvatskog naroda naše katoličke
slavne pokrajine k Rimu, a u doba kad se
Glava cielog kršćanskog svieta stavlja u neku
na čelo podhvatu za preporod slavenskih ple-
mena, sjajan je dokaz da naš narod dobro
shvaća, Bogu hvala, zamašaj svetoga pokreta,
te zaslužuje da i ovdje prednjači ostalim su-
suplemenicima.
Da se s naše strane što bolje odazovemo
tolikomu uzhitu našega naroda, pobrinuli smo
se da u svako poglavitije mjesto odpošaljemo
po koji iztisak. Predvidjamo, da će se razpačat
sve što imamo razpoloživa, te da će bit po-
trebito i druge izdanje. Molimo zato naše pri-
jatelje da nara slučajne nove naručbe priobće
Da qualche tempo per ogni piú piccola cosa
salta la mosca al naso dell' Avvenire. Deve essere
divenuto orribilmente irritabile. Due nostre osserva-
zioncelle, fatte cosi per diporto sul terreno giornali-
stico, ma del resto esattissime, perché sulla base di
detti e fatti dell' Avvenire stesso, lo hanno talmente
punto, da farlo strabiliare e saccheggiare a mani
piene il suo omai famoso frasario. Delle sue espetto-
razioni non ci curiamo né punto ne poco ; esse ri-
tornano sempre íedelmente al lore deposito princi-
pale. Olim, prima cioé che avessimo fatto il ritratto
dell' Avvenire, potevamo dolercene, per gli inesperti
ed i miopi almeno, ma ora che anche dell' Avvenire
al pari del Dalmata si sente tanto rispetto da par-
íame col cappello in mano, degli insulti terremo tut-
to quel conto di cui sono meritevoli. Ci occuperemo
pero di quando in quando del resto, almeno per di-
mostrare che VAvvenire é rimasto sempre quel tale:
la menzogna e la contraddizione personifícate.
Nel nostro numero 76 abbiamo detto due pa-
role sul Consiglio Comunale di Spalato detto dal
Cittadino, ultimo baluardo dell' autonomía. L' Avve
ñire, nel suo ripicco, dice aver noiparlato del Comune
di Spalato. Noi abbiamo previsto la possibilitá di
questa malafede dell'^w, perché niente affatto rara;
laonde ripetendo piú giü le parole Consiglio Comu-
nale, le abbiamo fatto stampare con carattere corsivo.
Ma i ciechi hanno gli occhi per non vedere, sieno
poi essi ciechi per nascita o per elezione. Consiglio
Comunale o Comune non é tutto lo stesso, questa
prima espressione non indica se non una parte del
Comune, ed il suo significato non puó venire esteso a
tutti i pertinenti del Comune. La seconda espressione
poi é genérica, atta é vero anche ad indicare il
Consiglio Comunale, ma únicamente laddove non vi
puó essere alcun dubbio sul vero significato attri-
buitole di caso in caso da chi parla o da chi scrive.
Diré quindi che noi abbiamo parlato del Comune
dove parlavamo espressamente del Consiglio Co-
munale é un parlar da Avvenire, peí quale ogni modo
di scrivere é buono purché esso conduca alio scopo.
Ma e „il municipio di Spalato" di cui si parla piú
giü? E una correzione che non ta conoscere ai let-
tori le precise parole da noi proferite, e tanto basta
perché la slealtk dell' Avv. resti intatta.
„II Municipio di Spalato, rappresentando la
grande maggioranza della popolazione" ecc. (v.
1' Avv., 20 ottobre). Possibile?! proprio 1'attuale ?!
Quel municipio che si onora di avere a portavoce
un organo, il quale, come l'abbiamo dimostrato se volete
a sazietà, si é eminentemente anticattolico, antipa-
triottico ed antiaustriaco ? Lo neghiamoreeisameute.
Gli uomini che amano essere rappresentati da un
Avvenire potranno essere di fatto e legalmente anche
rappresentanti della Sicilia, ma veri rappresentanti
di Spalato non mai. L' immensa maggioranza di
quella solerte popolazione è eminentemente cattolica,
patriótica ed austriaca, e chiunque non li rappre-
senti in questo modo sará sempre forse un rappre-
sentante per oppositd ma nulla piú.
Senza entrare in merito della questione, abbiamo
accennato nel n. 76 del nostro giornale come l'Avv.
non ostanti i vincoli di fraternité col Dalmata „com-
batte indirettamente Zara-capitale11. L' Avv. dice
che noi abbiamo voluto malignare sulle sue parole.
Peré aggiunge a nostra confusione le seguenti pré-
cisé parole „che zaratino non converrebbe perfettamente
con noi in codesta opinione ?" Bravo l'Avvenire !
Eppure nega esservi qua il caso che esso parli „a
svantaggio di un' altra città" ! E lo nega subito dopo.
Ignora dunque anche esso, come il Daim., dieci righe
più giù quello che ha scritto dieci righe più su?
Prosit !
Il ministro della giustizia ha nominato l'ag-
giunto di giudizio distrettuale in Drais Antonio de-
gV lvellio a giudice distrettuale a Vrgorac, gli ag-
giunti di giudizio distrettuale pel raggio giurisdizio-
nale del Tribunale d'appello Dalmato Marcello Lju-
bi¿ e Constantino Jurkovid ad aggiunti di giudizio
distrettuale il primo a Drais, il secondo ad Imoski,