— Bsmsmmmmmmmmam
nek se dielomično uvedu Mm mttice } U ostalom nije prvi put, da onakve
i pnma židovska vjera. prietnje izlaze iz %upuCv'ih usta A da
je kader izvesti, što prieti, to ja i mač-
kam po Šibeniku poznato.
Dojdući ćemo put obširnije o ovom
žalostnom predmetu. Uz to, da vidimo,
Sto će vlasti, i što će doktor Katnić,
-- 08°bito Dr. Borović. Ruku na prsi, pa
neka reku : mogu li, smiju li bez grizo-
dašja i stida podupirat dalje Šapukovo
pašovanje.
nek »a djelomično i
i jjriuna židovska .
pravom dakle „Agramer Tagblatt"
pige članak: „u oči Kvlturkampfa*. Do
isto nijeBmo mu daleko.
Franceaski zastupnici a pred njima
Milevoye, usljed Eimova govora br-
zojavno su čestitali mladočeškom klubu.
Iz Beograda javljaju, da se skupština
ne će sastati. Sadanja vlada ne će da
barata sa skupštinom Skupština će biti
razpuštena, a narod će se izjaviti, da
li prima položaj, koji je nastao JI. ko-
lovoza.
Od proš. utorka o ponoći do sriede
o ponoći oboljele su u Budimpešti S2
osobe od kolere/ 11 umrlo. U Segedinu
nestalo je kolere.
Kako „Berliner Tagblatt" javlja, nje-
mački kanoelar grof Caprivi primio je
uz carev podpis na vojni predlog tako-
djer i ovlast, da eventualno razpušti dr-
žavni sabor. Grof Caprivi medjutim da
dotični predlog ne smatra kao „noli me
tangere". Za prvu se godinu traži 57'/,
milijuna.
Izmedju Crnegore i Italije podpisan je
na 20 tek. ugovor o izmjenitom izruči-
vanju zločinaca.
U Hamburgu na 20 tek. nije nitko
umro od kratelja, a razboljelo se samo
jedno čeljade.
Domaće Viesti.
Br. 7786
Gosp. Dm Ivi Prodanu
uredniku „Katoličke Dalmacije((
Mjesto
U Ime Njegova Telič. Cesara!
CK. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud riješavajući o predlogu 16
oktobra t. g. Br: 6262 CK. Državnog
Odvjetništva zadarskog
Odlučio je.
Da sadržaj viesti pod naslovom „Naj-
novije viesti" koja poćimlje riečima :
„Na 11 tek, stigo je u Beč" i svršuje
onima „suprema lex esto" utiskana u
u petom stupcu četvrte strane časopisa
„Katolička Dalmacija" Br. 62, izaälog
u Zadru dne 13 oktobra 1892 pod u-
redništvom Dn. Ivana Prodana, sači
njava prestupak predvigjen u §. 491
K. Z., te stoga potvrdjuje zapljenu ča-
sopisa, naregjuje zabranu svakog dal-
njeg razširivanja zapljenjene viesti i
uništjenje zaplienjenih primjeraka i onih
koji' bi unapried zaustavljeni bili i
razstavljenje dotične tiskopisne sprave.
To se sa dotičnim razlozima dostavlja
uredniku Du. Ivanu Prodanu i obznanuje
C. K. državno odvjetništvo.
Razlozi
Vigjevši da se sadržajem viesti uz-
naztoji okriviti Njemačkog Cara po-
grdnimi vlastitostmi izvrgavajući ga
javnoj porugi, te da se u istoj nahode
sva obilježja prestupka previgjenog u
§. 491 K. P.
Bi osudjeno kao u današnjoj odluci.
U Zadru m 19 oktobra 1892
Predsjednik
Bersa
*
* *
Vrlo težke viesti stižu nam iz Šibe-
nika. Načelnik #upuk pošo je tako da-
leko u svojoj goropadnosti i nasilnosti,
da je na 22 tekućega, u sebi poglavar-
stva i u prisutnosti gosp. poglavara vit.
Seif er ta, zapriebio učitelju Curkoviču, da
će ga dati ubiti (niente meno/), a uči-
telju Kabiču, da će ga dati izlupati
po sred poljane.
Ovo su stvari koje se mogu dogadjat
samo u Turskoj i u.... Šibeniku. Vidjeti
ćemo sto će Vlada. Medjutim načelnik
g. Bulat nek vidi koga njegovo glasilo,
obćinskim novcem podržavano, štiti i
brani. A neka obćinstvo sudi kakve fele
i&aju bit dopisnici koji svoje pero daju
Ip^d kiriju na službu onakva načelnika.
Može li ^dalje trajat ovo abnormalno
stanje u Šibeniku? Širena je u obćini
propast moralna, već je gotova propast
fio&ncijalna, a sad eto od strane obćine
i propast redarstvena i sigurnoatna. Nije
htjelo nego to onomu dičnomu, ali
Usrećenomu narodu.
* * #
&ujemo, da će u dojdući petak i ne-
djelju vlč. bogosldvci Dražić i Vidov
primit kroz ruke preuzv. gosp. Nadbi-
skupa više sv. redove: subdjakonat i
djakonat, a nekoliko dana kašnje i prez-
biterat.
* * *
„11 Dalmata" se raduje što je Dr.
Kosto Vojnović sada i on proti sjedi-
njenju.
Oni naši „prijatelji" koji su sudjelovali
Kl aicevoj večeri i begenali Vojnovićevu
govoru, mogu iz ovoga talijauaškog ve-
selja nešto naučit.
* * *
Naknadni izbori, na mjesto odrekav-
eega se Dra. Ignjata Bakotića, biti će
držani na 16 prosinca, a na mjesto Dra.
Spalatina na 17 prosinca.
* * *
Da je „Dalmati" vjera ništa pored
politike, to je poznato, nu on se trudi
da svako malo pruži novih dokaza. Ne-
davno pekljanio je u poslu vlč. ovdje-
snjih 00. Isusovaca, a sad pekljani u
poslu bugarskih katolika, s opazkom,
da dočim ovdje postupa tobože kao „bra-
nitelj" 00. Isusovaca, ondje ih napada!
Dosljednost!
Pripovieda o bugarskom (hri&ćan-
skom) mitropoliti Klimentu i o njegovoj
zavadi s vladom i s knezom radi „ka-
toličke propagandeu. Ta se „propaganda",
veli „Il Dalmata", sve to više širi u
mladoj kneževini. A i naravno je. Ta,
nećeš! Po „osnovanim" („fendati") ra-
ćunim, u same dvie zadnje godine po-
trošilo se za tu propagandu, pogodite,
koliko! Potrošilo se, veli, „11 Dalmata",
(ništa manje nego) 6,000.000 (Šest mi-
lijuna!) i 694.458 franaka. Pa dodaje,
da je većinom taj novac došo iz ino-
zemstva, i to dobar dio od 00. Isuso-
vaca. Kriv je „Dalmati" i naš domo-
rodac nadbiskup Menini „caldo fautore
della propaganda". —
Ovakim bedastoćama pita „Dalma
ta" svoje čitatelje! U dvie godine
blizu sedam milijuna franaka! A zna li
„11 Dalmata" koliko je katolika u Bu-
garskoj? Da on zna, da ih je samo
malo tisuća, on bi jednostavnom dio-
bom bio sam ušo u trag kolosalnoj uz-
tvrdjenoj bedastoći, jer bi bio nvidio
da na svaku pojedinu katoličku obitelj
odpada više hiljada franaka. To bi oni
dakle bili samim tim došle obogatili, do-
čim svak zna, tko iole o Bugarskoj što
čuo, da su katolici najsiromašniji ele-
menat one zemlje.
Eto, „Dalmato", vidiš sam, kako si se
nasamario, stojeć uz mitropolitu Kli-
menta. Uzeo si i . ti i on rog za svie-
ću: onu svotu što Propaganda troši za
misije cielog svieta, uzeo si kao prora-
čun upotrebljen za šaku bugarskih ka-
tolika.
Na što dovadja strast i majmunsko
nasljedovanje tudjeg grakćanja!
« #
1 ove zime vlč. 00. Miskov i Via-
hović odoše (ovih dana preko Bosne) u
Slavoniju, na svetu poslanstva. Bog im
trud blagoslovio!
* « «
Primamo iz Dubrovnika, 19 tekuće-
ga: Vaš članak „Bieli oli crni" učinio
je medju ovdješnjim otačbenicim u ob-
će dobar utisak. Govorim u obće, jer
ima ih i kojima je bilo žao što ste o-
bičnom Vašom iskrenosću rekli svoju
na uhar čiste hrvatske misli. Bili ste u
obalom dosta blagi, jer, da se na onoj
večeri nije čuo nego govor veleuč. Dra.
Košta Vojnovića, koji ne želi (pod da-
našnjim prilikam) sjedinjenje, te koji ta-
man u današnjim prilikam pjeva pjesmu
srbsku, talijanaŠka i narodnjačku, samo
to bilo bi dostatno da se osudi i veče-
ru i učestnike. Najžalije nam je što se
naša zaslužna „Crvena Hrvatska" u o-
vom poslu grubo korapromenćala, kroz
postupanje svog inače okretnog g. uredni-
ka isto jeo Vojnovićevu govoru izrekla
da' je „veoma dobar utisak" učinio.
Šaljem Vam imena onih koji su bili
pozvani, u koliko ja znam, a nijesu htjeli
pristupit, jer vriedno je, da ih se za-
pamti, Evala im!
Govorka se, da će Vam »Crvena Hr-
vatska" nešto odgovorit. Bolje da muči,
ne fiat error pejor priore.
Pravas.
* * #
Veleuč. zast. delegat SpinČić izjavio
je u sjedn ci aust. delegacije dne 17.
t. mj. sliedeće: Visoka delegacijo! Ja
sam za rieč molio da posve u kratko
i naprosto dadem izjavu, iz koje je raa-
tumačivo, bez obzira na izvrstno raz-
loženje velecienjenoga gospodina druga
Eima, moje glasovanje u predmetu.
To suvisi uzko s našom unutarnjom
uredbom i upravom.
Hrvati i Slovenci, iz kojih sriede
sam ja izabran, neimaju u mnogim ze-
mljana i predjelim potrebitih škola, niti
pučkih, već su prisiljeni polaziti nje-
mačke i talijanske.
Njihov jezik rabi se malo ili ništa u
uredim; mjesto njega rabi se njemački
ili talijanski, ovaj posljednji u Primo-
rju, imenito u mojoj rodjen-zemlji Istri
u tolikoj mjeri, da se Talijani pozivlju
na porabu njega kod c. kr. oblasti,
kada hoće da dokažu talijanstvo po-
krajine.
Njihova duševna i tvarna kultura se
zanemaruje.
Njih se drži razdieljene, razcjepkane
i prieči se jih u raznim dielovim pre-
različitim načinim, da dodju do svojih
prava; nje se što niemei, što talijanči,
malo po malo uništuje.
Pošto se tim nuždno na ruku ide stra-
nom onim, koji hoće Germaniju do A-
drije, stranom onim koji prisvajaju
Primorje i dio Kranjske za Italiju;
Pošto se tim radi proti samoj eksi-
stenciji Hrvata i Slovenaca;
pošto bi tim u bližnjoj ili dalnjoj
budućnosti mogli biti jako oštećeni
probitci naše prejasne dinastije i naše
monarhije;
i pošto na nutarnju politiku prema
Hrvatim i Slovencem izvanjska upliva
i nju pospješuje:
to ja po svojem znanju i saviesti
nemogu te politike odobriti i glasovati
ću proti njoj. * * *
Boka-Kotorska, 8 t. mj.: Vlč. Dn. Josip
Zekan pomoćnik pri stolnoj arkvi u
Kotoru predaje vjeronauk u pučkoj
školi u istom gradu. Nagradu nevoljnu
za svoj trud imao bi primati svako 6
mjeseci; i za to Zekan učinio je tri
puta molbenieu i svaki put bila mu
je odbivena, i tako dotičnu nagradu,
koju je imao dobiti nazad tri mjeseca,
ni dan danas nije dobio. Ovih dana o-
tišao je k kotarskom nadzorniku, ri-
šćaninu Kulisiću, prikazav dotični broj
sati svog predavanja, i ujedno molio
ga, da učini potrebite korake, da na
pok^n pobere mršavi plod svog težkog
truda. Naš ti nadzornik Kulišić pona-
šajuć se, kako on zna u sličnim zgo-
dam, bezobzirno odsječe veleuč. i ve-
leč. Zekano (pošto je prebrojio broj sati
predavanja): „a tko meni jamči, da sto
vi ovoliko sati predavali vjeronauk"?
Na ovakav upit, katolički svećenik Ze-
kan nije ni rieči odgovorio već mimo
odaljio se, prijavivei stvar starijoj cr-
kvenoj vlasti. — Ovoliko za danas bi
lježimo, pitajuć vladinu „Smotru"; do-
kle će se ovako ponašati prama kato-
ličkom svećenstvu kot. nadzornik, i po-
znati srbski agitator, pri zadnjim obć.
izborima, Kulišić? —
*
« *
Kod Dragutina Clausena u Torinu
sad je na prodaju cieli arhiv (svi ruko-
pisi) kardinala Minucci koji je bio g.
1596 imenovan Nadbiskupom u Zadru.
On je bio za mnogo vremena tajnikom
Inocencija IX i Klimenta VH1 i proveo
je dobar dio svog života u diplomati-
čkim misijama. Njegov arhiv bez dvojbe
mora biti jako zanimiv i važan za cr-
kvenu i svietovnu poviest XVI. vieka.
Bilo bi željeti da ili Obćina Zadarska
ili c. k. Namjestničtvo ili barem Jugo-
slavenska Akademija i kad nebi htjeli
nabavit sve te rukopise, bar zatraživ
katalog u pomenutog knjižara, izaberu
one spise koji Be odnašaju na naše kra-
jeve, i koji bi mogli biti od velike ko-
risti za našu poviest.
* * «
Prigodom nekidašnjeg svog boravka
u Zagorju, veleuč. dr. Jesip Frank sa-
kupio je prinosnika koji su se obve-
zali u stalnim obrocim ukupno platiti
za dom dr. A. Starčavića dvie hiljade
tri «to četrdeset i pet forinta.
* *
Kako nam je unapried javljeno bilo
iz Dubrovnika, „Crvena Hrvatska" o-
svrće se naš članak „Bieli oli crni" i
gleda se opravdat. Pokle nam je List
stigo kasno, ostavljamo odgovor za
dojdući put.
Jutros primismo iz Aleksandrije
„Revue Bimensuelle " (Rivista quindi-
cin«le) u kojoj čitamo, da gosp. Luigi
Zaja objelodanjuje ovaj čas u Italiji
Prevod „Gorskoga vienea". D istom broju
čitamo ulomak, kao uzorak prepoda i
nahodimo ga vrlo vješto izvedena.
Ugodno nam je što će ovim načinom
Italija upoznat jedan od najljepših
naših književnih proizvoda. Stoga svaki
će Hrvat i Srbin bit zahvalan g. Zaji
na njegovu uspieinomu trudu, a i
zato što je pravedan, te ne zalazi u
tiesnogrudnost nekih drug;h pisaca,
iztičuć samo srpsku knjigu, nego govori
o našoj književnosti obćenitim imenom
koje i hrvatsku knjigu zauzimlje, biva
„Letteratura slava".
Bude li nam moguće, osvrnut ćemo
se i pobliže na zaslužni rad g. Zaje.
* * *
Na 20 tek. delegat Spinčić tužio se,
što se zapostavlja kod mornarice
hrvatski jezik, naročito u pomorskim
školam. Govornik dokazuje, kako se
zapostavljaju častnici Hrvati, kao i mor-
nari, koji su najodličniji vršitelji službe.
Talijanim ide se svagdje na ruku. Ad
miral barun Sterneck odgovara, da u
puljskom arsenalu neima radnika, koji
nisu Austrijanci. O pomorskoj školi
zastupane su sve narodnosti, a od pito-
maca, da se traži njemački jezik, što
je posve naravski (zašto ?)
* * *
Ministar trgovine imenovao je po-
štanskoga priglednika Ferdinanda Riboli
upraviteljem poštanskim u Sinju, vjež-
benike poštanske Ivana Kovačića, Nikolu
Degiovanni, Evgenija Santića, Philiberta
Businelia i Jandriju Alujevića poštan-
skim pomoćnicima; a Pavla Franića,
Antuna Maehieda Jerkova, Antuna
Prebandu, Antuna Arneri, Juga Lanu i
Franu Chmielewskoga poštanskim vjež-
benicima.
* * «
„Narod" poriče, da je u Spljetu bio
slučaj kratelja. Poricat je lako, ali to
stoji da je jedan Magjar obolio bio sa
simptomim kolere i za to bio osamljen
i da je uslied toga nastalo bilo veliko
komešanje. Ako nije bolestnik umro,
toliko bolje, kao što nije umrla i neka
ovdješnja žena; ali neumriet, ne izklju-
čuje slučaj.
* * *
„Hrvatska" čita u „Obzoru": „Srb-
skom štamparijom u Zagrebu izašao je
srbski koledar za godinu 1893., pod
imenom „Srbobran". U tom koledaru
izmedju ostaloga sa zabilježene „crkvene
poglavice u obsegu srpstva" i to: a)
Srba pravoslavnih, b) Srba rimo-kato-
lika, c) Srba unijata. Crkveni pastiri
Srba rimo-katolika jesu: Gašparić, u
Zagrebu, Strosmajer u Djakovu, Posi-
lovi<$ u Senju, Laboš Vladislav (?!) u
Zadru, Stadler u Sarajevu, Buconjit u
Mostaru, Markovid u Banjoj Luci, Mi-
linovii u Baru. — Nije li to skrajna,
gadna bezočnost? Da bi netko u Beo-
gradu tiskao koledar, u kojem bi re-
čeno bilo, da je mitropolit Mihajlo cr-
kveni poglavica pravoslavnih Hrvata u
kraljevini Srbiji — pitamo: Bi li taj
osvanuti mogao dojdućega dana u Beo-
gradu? A u priestolnici Hrvatske, u
Zagrebu, niječe se hrvatstvo pomoću
štamparije, koju je srbska radikalna
vlada pomogla ustrojiti i Hrvati se pro
glasuju Srbima. Da bismo mi sada u
opravdanoj indignaciji proti tom bezo-
brazluku izustili koju oštriju, Srbi bi
graknuli u jedan glas, da nas pitaju:
Kako se na taj način može do sloge
doći ? — A oni smjedu bezkažnjeno da
u srdcu Hrvatske dižu svetogrdno ruku
na hrvatstvo! U Hrvatskoj je jako mi-
roljubiva hrvatska stranka, koja je znala
više krat Brvate same osuditi radi
koje oštrije rieči — nu hoće li se naći
ma Jedan Srbin da javno osudi „Srbo-
branovu" bezočnost? —Neće. Ali na taj
naćin i miroljubivost može imati svoj
kraj; miroljubiviji mogu doći do osvje-
dočenja, da se ovako napred neda, —
pa što bi onda bilo, kada bi svi Hr-
vati izgubili uztrpljivost, kada više nebi
mogli kušnjama odoljeti? Želimo da do
toga ne dodje — žalili bismo, kad bi
do toga došlo; ali čemu proti ovakovoj
bezočnosti nedignu svoj glas oni Srbi,
koji k^žu, da su umjereniji, a ipak ili
šute ili za sve nalaze rieč iz^rike ?"
Drago nam je, što je stao i „Obzor"
uvidjati dokle siže bezobraznost „bra-
tije".
#
* *
Primamo iz spljetskog okružja dne
20 tek.: četvrti je mjesec na izmaku,
da su starijoj vlasti bile podnesene iz-
kaznice o predavanju vjeronauka kod
dvorazrednih mužkih i ženskih učionica
ovog kotara. Nijedan vjeroučitelj još
nije dobio a ma ni prebijene pare, ma-
kar nagradu, zakonom zajamčenu i kr-
vav ) zasluženu, očekivali kano ozebao
sunce. Pak će SE IOŠ reii da se s po-
povima ne postu ¡>.t
* * •
Primismo pa zahvalnošću knjigu „0
Upravi Dalmacije", u kojoj je č. zast.
Bjankini obielodanio svoje otačbeničke
govore u saboru. Knjiga zaprema 234
strana na finoj hartiji Ciena još je f. 1.
Preporučamo ju hrvatskomu obćinstvu,
tim više što je čist prirod namienjen
medic. fakultetu hrvatskoga sveučilišta.
*
* *
Pišu nam iz Milne, dne 19 tekućega:
Dva mjeseca otrag bio otvoren natječaj
tia mjesto pošt. i brzojavnog činovnika u
Staromgradu na Hvaru. Mnogima vod-
nili zubi za tim mjestom. Prijavilo se
ništa manje od 62 natječatelja. Ugodno
nam je javit, da je svima odnio barjak
ovih dana na tom mjestu imenovani,
ovdješnji brz. poštarski činovnik J Per-
kovič, mladić revan, zdušan i u svakom
pogledu dobar.
* « «
U Zagrebu silno raste ciena gradili-
štima. Gostioničar g. Juli jt> Wellisch ku-
pio je, kako novine javljaja, od odvje-
tnika Mate Mrazovića vrt i gradilište u
Jurišićevoj ulici za 20.000 tor., četvorni
hvat po 60 forinta!
* « •
^jšu nam s otoka Brača: Dr. Žige-
r j^turoban je, kao da je koga od srca
ukopao. Pokunjen je, jere uvidja, damu
nema spasa, da će mu sad sad crni pe-
tak osvanuti. Sve se uhvatilo jednog
Štapa proti njemu, jer dodijao svakomu.
Različite viesti.
„New York Herald" priobćuje iz Val-
paraiza, da je prof. Pickering opazio
40 malih jeeeraca na Martu.
* « *
Medju podpisim na čast Košutu „Ma-
gyar Hirlap" javlja, da se čitali i podpisi
vojnikfi pukovnije Molinary koja je u
Budimpešti u posadi, te da je toga radi
povedena iztraga.
* * *
Katolici pokucali su u srcu Beča iz-
bornu sreću skupa sa antisemitima, i
dobili su za svog kandidata 1005 gla-
sova. Demokrat Krooawetter dobio ih
je 2701. Nu zato su semiti morali iz-
brojit 200.000 f.
* « «
Kakva je javna sigurnost') u mladoj
Grčkoj kraljevini, kaže — nam „Akropo-
lis", list ostavši vieran g. Trikupisu : „?T
istinu, čovjek je napunjen, obuzet tre-
petom, kad čita račun o zločinih u me-
secu kolovozu.
Umorstva, udarci, ranivanja, razboj-
ničtva i kradje, požari humak i sgradah,
i drugih gorivih $tvarih, otimanje Žen-
skih i posilivanje, iznašaju strašnu broj-
ku koja predstavlja ceiu deržavu kao
veliku zvernicu divljači, kao društvo di-
vjakah, gdje je zakonom sila svakoga
pojedine«, bez pravila viŠjega morala,
bez ikakova straha pred Bogom i pred
ljudi. Oko 100 umorstvah u jedan me-
sec . .
') Iz čl. Dra. A. Starčevića u „Hrv."
od 13 tek.
Odpisi „Kat. Dftlm.«
0. g. I. Z. — 8eget — Jedan ste od
riedkih koji se marno siećate glagol-
ske naše dične starine. Evala Vam!
Odpremismo obeje jučer.
Č. g. I. — Kistanjska okolica — Pro-
čitajte potvrdu zapljene. Po njoj već
znate za sadržaj viesti.
Č. g. „Pravaš" — Dubrovnik. S velikom
radošću pročitasmo vaše eienj pismo.
Odobravamo ga od prvoga do zadnjega
slova. Nemari što vas je malo. Dobra
stvar s vremenom i od sebe raste»
Uztrajno napried. Živjeli!
C. g. O. A. Š. - Knin — Naručb»
odpremljena odmah sutra dan.
C. g. P. — Rim (Via Merulanu)
onu okružnicu postarali smo se, nu do-
šle uzalud. Bratski odpozdravl
C. g. J B. — Ložišće — Naručene ti-
skanice odpremljene u subotu.
Nu o tom će ona malo
Sad se hvata dragoga, kako ga
«ove ona,'„prijekorau, t. j. što smo
rekli da je ona „zauzela odmah iz
početka protiv „Kat. D." skoro ne-
prijateljski položaj, dok su njezini
odnošaji nopram dragim hrv.novinama
bili sasvim drugčiji."
„Crvena Hrvatska" ne niječe, ali
opravdava svoje postupanje, sliede-
ćim riečima:
Odmah kako smo pokrenuli ovaj list
nadosli nu izbori za carevinsko vieće,
kojom zgodom pojavila se kroz ,,K. D."
nekakva „katoličko hrvatska stranka".
Mi ni jesmo odobrili taj korak niti bi
ga odobrili danas, jer cijenimo da u
nas nijedna vjera nije u pogibelji
a da nosmijemo vjerskim plaštem po-
krivali političke aspiracije, jer tako od-
bijaju se druge religije. Tu su se s nama
slagali svi listovi hrvatski, u prvom
redu glavni organ stranke prava, a
tršćanska „Naša Sloga" u više navrata
pohvalila je naše držanje. Nijesmo
dakle mi sami ovako mislj«li!
Ovdje je „Crvena Hrvatska" ne-
što zaboravila kazat, to jest izniet
nam ime onih krvatskih novina koje
su znale obrazložit tu svoju anti-
patiju proti „katoličkoj hrvatskoj
stranci". To bi vriedilo pred razu-
mnim svietom. Jer mi, naučni radit
a carte scoperte, cienimo, da smo
dovoljno iztakli, kako „katolička hr-
vatska stranka*1 ne zaslužuje oporbu
od strane rodjenih katolika i rodje-
nih Hrvata, a što znamo, nijedne hr-
vatske novine nijesu pobile naše
nazore. To bi mogla pokušat sada
„Crvena Hrvatska". Pošto nam je
do istine, mi bismo joj ostali harni.
Govorimo zazbilj. Hoće li nam ona
učinit tu ljubav?
Ili možda cieni „Crvena Hrvatska",
da je sve rekla kad je rekla:
....{„jer cijenimo da u nas nijedna
vjera nije u pogibelji, a da ne smijemo
vjerskim pl4štem pokrivati političke a-
spiracije jer tako odbijaju se druge re-
ligije".
/ V
Zao nam je uvriedit našu druga-
ricu, ali nek naui oprosti što ćemo
joj kazat, da ona, po ovim riečima
pokazuje, da nezna ni sto je, ili sto
mole biti katolička stranka.
Nezna! Da bi znala samo, da je
svaka katolička stranka, samo za to
j«r je stranka,politička stranka, ona
bi odmah uvidjela, da se takve
stranke ne osnivaju za propovie-
danje u saborima, nego da preprieče
to propoviedanje u nenadležnu mje-
stu. Katoličke stranke ne imaju, nit
mogu imat na umu, da se politika
pomieša s vjerom, nego da to ne-
dadu izvesti. Tko nije sliep vidi,
da je politika ušla u sanctuarium,
a ne obratno, da se amvoni nahode
dan danas najčešće u parlamentima,
da najveći liberalci najviše bogo-
slovuju. To je ono što je odurno Crkvi,
koja hoće i pravo je, da se svak
bavi onim što ga ide i u što se ra-
zumije.
„Crvena Hrvatska" vidi dakle,
kako se lud* plaši od katoličke
stranke, a to je tim ludje i neiz-
kusnije, što valjda zna za njema-
čki centrum svietskoga glasa, i za
njegovo djelovanje.
Dakle ne pomaže „Crvenoj Hr-
vatskoj" obrana na ovoj tački, ni
svi auktoriteti (ostali hrv. Listovi)
na koje se pozivlje. Glavni je au-
ktoritet razlog i istina, a ta je proti
„Crvenoj Hrvatskoj" i cieloj joj
družini.
U ostalom se nečudimo. Znamo
da je to „smola" kojom se obliepe
mnogi svietovnjaci. Ijedan naš če-
stiti prijatelj, koji je o tom proti
narna i pisao, bio je do nedavna
mnenja kojega i „Crvena Hrvatska",
ali kad je iz bliza razmotrio to stra-
šilo, ponio je sobom drugo osvje-
dočenje.
S toga mi nijesmo misli „Crvene
Hrvatske" koja govori, da bi ona i
danas osudila onakov korak. To nam
je nepojmivo, nakon nekih izjava
„Crvene Hrvatske" poslie „katoli-
čke hrvatske stranke". Ona na pr.
u br. 33 t. g. primila je i obielo-
danila je, bez opazke, dopis iz Stoca
nekog muhamedanca „pravaša", koji
je o narodnosti kazao, da ma je ona
„najsvetiji amanet iza Boga i dina".
Ovo je skroz klerikalna izjava.
Nju podpisuje i svaki katolik, te eto
kako bi se, u glavnom, i turčin i ka-
tolik i hrišćanin našli ipak složni,
taman ondje, gdje „Crvena Hrvat-
ska" misli, da bi se nazori medju-
sobno kosili.
Kako je to? ima bit enigmalično
za onoga koji misli, da može povr-
šnim motrenjem sudit o jezgri naj-
većih pitanja što ih poviest čovje-
čanstva pamti.
* * *
Ali nijesmo ovim smirili račun
„Crv. Hrv.4'. Ovo je napokon
samo digresija. Ona je htjela oprav-
dat svoju protivnost pojavom „ka-
toličke hrvatske stranke", jer takvo
pravdanje može izgledat „liberalno"
(lucus a non lucendo) i slicat sim-
patija u onim kojim je tadja vjera
draža nego svoja, ali to pravdanje
nije iskreno. Koliko god bo bili „Cr-
venoj Hrv." pomućeni pojmovi o
katoličkim strankama, mi nomožemo
ipak vjerovat, da bi se ona bila na-
musila na nas jedino radi toga, Ne.
Nas je i nju in fondo dieliia politika.
Jest, politika nas je dieliia, jer dočim
katoličke stranke ne pokrivaju „poli-
tičke aspiracije vierskim plaštem"'),
ima političkih stranaka, koje dan
danas uzimlju kao modu skrivat
narodnjastvo pravaškim plaštem.
Pojav „katoličko hrvatske stranke"
dao je samo prigodu, nećemo reć
uredniku, ali nekim koji su imali o-
datle crpit korist. Njima je „kat hrv.
stranka" služila kao krinka.
Da je ovo ovako, mogli bismo se
pozvat na Klaićevu večeru, koja nam
daje pravo nakon dvie godine. Ali
možemo se pozvat i na ono što se
onda zgadjalo.
Je li istina ili nije, da je ,,N. L."
(onda glasilo narodnjačko) pojavu
„Crvene Hrv.u nazvao nekim svo-
jim dodatkom za južnu Dalmacija?
Je li istina ili nije, da se kušalo
i nas u to kolo uvuć, vjerujemo, da
dobrom namjerom, u članku pripo-
slatu, ali od nas a limine odbačenu
„Amo ruku^f
Je li istina ili nije, da oni pri-
staše „Crv. Hrv.'4 koji su napadali
u „Našoj Slozi"' ideju o kat. hrv.
stranci, istodobno sa branili Cingriju
i zagovarali slogu sa nadri Srbima?1)
Je li istina ili nije, da je do ne-
davna bilo intimnih odnošaja s Ob-
zorašima i Viencašima, koji se po
krivaju takodjer „vierskim plaštem"
gesla „Vjera i Domovina" biskupa
Strossmajera i drže prave pravcate
vierske propoviedi, kao Amruš ovih
dana na banketu u Ljubljani?
I dosta Ine razgaljujmo dalje, jer
imamo posla s ljudima čijim dobrim
namjerama vjerujemo, te kojima
nije svedj upisat u zlobu i zloću
ono šio bi, u sebi, tako bilo.
Ali i ovo je dostatno, da se vidi
kako nije bila kat. hrv. stranka,
(stvar napokon za nas slučaj uzgredna
i za nikoga štetna, i koju smo mi pri-
hvatili, a birači potakli,) ona koja je
već u prvine izdubla jarugu izmedju
nas i naše dubrovačke drugarice; nego
tu je bilo načelna politička proti v-
ština po sriedi.
Mi smo smetali stanovitim osno-
vama nekih matadora i htjelo nas
se onemogućit. Medjutim Bog, istina
i pravica, pa srno mi još tu, tvrdji
no prije.
Crkvene viesti.
Medju poglavitim predmetim koji
su se razprav.ljali na istom minulom
katoličkom kongresu u Sivilji, bili
su i sliedeći:
1. Dužnosti plemstva u katoličkim
narodim.
2. Potreba katoličke djelatnosti, da se
uspiešno riesi socijalno pitanje.
3. Nužda i važnost sloge medju ka-
tolicim, da se uzmognu opriet socijali-
zmu.
4. Katolički odgoj pred štetama što
ih nacaša racijonalistična poduka.
* * *
') „Crv. Hrv.« 1. c.
») V. „N. Slogu", br. 4, 10 i ost.
JP>, Ivo Frodai> víattnik? U4«v«tetj i odfovorni urednik,
Daily News prima iz Berlina:
„Ovdje ciene, da će vlada dobit ve-
ćinu za svoj novi vojnički predlog
jedino ako popusti katoličkomu sre-
dištu i otvori carstvo Isusovcima i
ostalim redovnicima, kako je prije
bilo".
^ .
Što ima nova po svieio i
Katoličko-političko družtvo za Češku
imalo je sjednicu, u kojoj se zamjenik
predsjednika gruf K. Nostitz izjavio o
političkom položaju i o pitanju nagodbe
u reskoj. O češkom državnom pravu
reče, daje to još nejasan (?) pojam, jer
ga svatko drugačije tumači. U tom se
slažu sve češke stranke, da 'priznanje
toli često i svetčano priznanih starih
prava nemože ostati pukom Željom, već
da bi imala krun sv. Vaclava u sta-
roj slavi zasjati na posvećenoj glavi
premilostivoga monarhe. Prije se mora
svakako provesti nagodba s Niemcim,
pa ako to nebude išlo s bečkim punkta-
cijam od g. 1890. tnora se misliti na
drugu nagodbu. Zaključeno je, dav se
odgodi nagodbena akcija, jer su Cesi
zabacili bečke panktacije.
Pražka „Politik" piše sliedeće o na-
silnom mag jar enja, djece: Nasilno magja-
renje djece, koja su navršila treću go-
dinu, to je eto najnovija „kulturna ste-
čevina, u Magjarskoj. Na temelju po-
znatoga zakona o magiarenju izradio je
sada ministar nastave Oaaky „naputak",
gdje su nabrojene potanje ,,uputeu na
319 stranica i u 288 paragrata. Po tom
naputku lišeni su roditelji radničkoga i
srednjega stališa pravci da razpoiažu
svojom djecom, koja su navršila tri go-
dine. Kada diete navrši treću go-
dinu, roditelji ga gube, jer ga moraju
predati u zavode za djecu. Opru is se
tomu roditelji, bit će kažnjeni, a diete
uzet će im se silom. Svaka će obćina
imati zavod za tako otetu djecu, a ob-
ćinam nametnut će 3% namet. Ako se
obćine tomu usprotive, bit će prisilje-
ne, da plaćaju taj namet. Ciela t?, naj-
novija „kulturna stečevina" u Magj.r-
skoj ide zatim, da se ncmagjarska dje-
ca nauče magjarski jezik. Roditeljem
bit će dozvoljeno, da odgajaju svoju
djecu u kući, ako dokažu, da su se do-
bro poskrbili za odgoj svoje djece, a to
se može dokazati samo pred magjarskim
oblastim. Ne ima priziva.
Uz silnu agitaciju držani sa nakna-
dni gradski izbori u Pragu. Izpražnjena
su bila 34 mandata, od kojih su dobili
Staročesi 17, a Mladočesi 14. Ovaj su
putMladočesi dobili dva mandata u dru-
gom izbornom tielu, dočim su prije do-
bivali mandat« samo u trećem izborni-
štvu. MlacoČesi dobili su više četiri man-
data, nego prijašnje godine. Sada ima-
du 30 zastupnika, i tako razpoiažu tre-
ćinom svih mandata. „Narodni Listv"
raduju se rezultatu izbora, pa kažu,
da to odlučuje ponajviše, što su oni do-
bili u sve 3800 glasova, a Staročesi
2200 glasova.
„Wiener Zeitung" navještuje imeno-
vanje kneza Windischgrätza-zamjeni-
kom predsjednika gospodske kuće; ime-
novanje 21. a člana gospodske kuće za
života, izmedju kojih kneza Ferdinanda
Lobkowitz-a, predsjednika dalmatinskog
Sabora Vojnovića, vi-še sveuöiliantih pro-
fesora, dva topnička vojvode, zamjenika
upravitelja anstrijako-ugarske novčarne,
Zimmermanna i više velikih obrtnika,
:zmedju kojih Rimghoffe-a i Leitenber-
gera.
Svkupština izaslanika čeških stranaka
iz Geške, Moravske i Sležke jednogla-
sno prihvati ovaj zaključak: Skupština,
držeći se čvrsto nače'a, zagovaranihod
mnogo godina, a upravljenih na oživo-
tvorenje državnog prava, na obezbiedje-
nje primjerenog zastupanja čeških ze-
malja u vieću Krune, kao na provede
nje pravičnih izbornih redova, i jedna-
kog prava za sve narode zemalja češke
krune i na raširenje samouprave; izja-
vljuje se spravnom na jaku, složnu obra
nu i provedbu tih načeia, smatrajući naj
znamenitijim da se u tu svrhu spora-
zume sve stranke.
I u Budimpešti ide kratelj na ma-
njer. Na 1 tek. oboljelo je 22, umrlo 6,
Djelomična ministarska kriza u Špa-
njolskoj čini se da je neizbježiva. Misli
se, da će nakon povratka kraljice-re-
gentiee ministar financija Cos-Cavon
kao što i ratni ministar gjenero de Az-
carraga dati ostavku.
storella Mate p. Ivana , Vušković Dojj
Aute. * * *
Na 21 pr. mj. prevozna ladja Josipa
ITrlića s Orebića, brodila s Korčule pQt
Orebića su dva mornara i sa sedmero
putnika. Na dvije trećine puta, navali
na nju iznenadni vihor vjetra tejepre.
vrati.
Putnici i mornari uhvatiše se čvrsto
ladje, koja, po sreći, nije potonula. Svi
biše spašeni.
U dojdući ponedjelnik selo Kali imati
će (u dva dana drugu) mladu Misu,
koju će odčitat vić. D. Lovre Dražić.
Unapried srdačna čestitanja.
* * *
Ministarstvo odobriio je osnovu za
korjenito uredjenje proloma Orsule na
cesti, koja iz Dubrovnika vodi u Ko-
navlje i put Trebinja, i dozvolilo je da
se u tu svrhu potroši 5500 for. iz drža-
vnih sredstva.
* * *
Saborski predsjednik knez Gjuro Voj-
nović imenovan je zaživotnim članom
Gospodske kuće u Beču,
*
« *
Ovdje ima nekoliko doba, da posluje
neko čedno ali vrlo zaslužno družtvauce
proti skitalicam. Na č&iii su neki obr
tnici, koji namieštaju skitalice na ra-
dju. Obćiua podupire. Na Svesvete druž-
tvo je obskrbilo novom odjećom 56
takove djece.
* * *
G. Antun Franetović naumio je obje-
lodaniti hrvatski prevod Modrićeve knji-
ge „La Russia" nakladom g. I. Kralja
u Zagrebu, uz cienu od f. 2:50.
*
* #
Benkovac, 31 listopada: Još dneva 20
srpoja t. g Obćinako je Opraviteljstvo
naredilo, oa uslied odluke obć. Vieća,
svaki muž&ić od 18 godina do 60 iz-
vrši 5 nadnica na obciaskim ili seoskim
putevim. Za tim preporučilo se u Lšsto-
vim, da se nadgleda: dali se i kako iz-
vršiva nalog. Čitao sam u br. 65 nK.
D." viest o zapuštenim seoskim pute-
vim. Kao dokaz istme, neka znadete, da
se u Vrani još ni dan nije potrošilo u
popravljanju puteva, a nemožeš nikud
makac od vode i blata. Pitam zašlo su
nalozi i naredbe? Z.
* * *
Velečastni Don Jakov Pivčević, učitelj
gradjanske učione u Malom Lošinju,
ponovno se, osobitim pozivom, obraća
na svoje zemijake Poljičane, za izku-
pljanje milodarS za gradnju zavjetne
erkve S. Jurja na poljićkom Gradcu.
I mi s naše strane preporučujemo, da
ta hvalevriedna osnova nadje harna od-
ziva, te da se Poljićani neiznevjere svo«
jim starim, slavnim predajam. Milo nam
je pak opaziti, kako se učeni sinovi
Poljie^, ma gdje se nalazili, uvjek živo
zauzimlju za svoj zavičaj, slavnu ko-
lievku starinske republike Poljičke
„N. L."
* *
Namjestništvo udielilo je Franjeveim
u Cavtatu 80 i. za nabavu odora.
* *
Malo niže donosimo imena koja su
bila podpisana u izbornom proglasu za
obćinu u Spljetu. Uz to ovdje donosimo
imena osoba koje su bile izabrane u
^em ^elu ikoje su, na 5.320 birača,
dobile 8bb glasova:
Banić Mate, Borčić Lovro ravnatelj,
Bulat D.r Gajo, Ivišić Jakov p. Jure,
Kapić Juraj učitelj, Matković Jakov p.
Stipe, Matošić Ive p, Ivana, Mihanović
Luka p. Tome, Morpurgo Vid p, Davi-
da, Ozretić Miho p. Andrije, Protić Pa-
* * *
Ministar trgovine imenovao je poštan-
ske uredovnike Josipa Stiasnoga i Au-
driju Slavinu poštanskim prigiednieima,
prvoga u Šibeniku drugoga u Zadru.
*
Iz Spljeta, 29 listopada: Evo Vam
podpisa, č. g. Uredniće, izbornog progja-
sa, buduć to „Narod" nije učinio.
Aljinović Bozo — Bartulica Stjepan
Borčić Lovro — Brajnovié Jo-
sip — Bubalo Andrija — Buj &piro
Bulat Dr. Gajo — Bulić D.n Frane
Cambj pl. Sebastijan — Cukrov Ja-
kov — Dvornik Audrija —^Ganza Bar-
tul — Granić Jakov pok. #pira — Gr-
gić Dr. Edvard — Ivišić Jakov — Ju-
ras Vieko — Kamber Dr. Pero — Ka-
pić Juraj — Kapić ¿Simún — Karam^a
Dr. Srećko — Katalinić Petar — Ko-
lombatović Gjuro — Krstulović Ante
pok. Lovre — Krstulović Duje Ancin
— Marić Banje Stjepan — Marinovié
Viško — Matkovič Jakov — Matošić
Ivan — Mihanović Luka — Mikačić
Mate — Morpurgo Vid (žid) — Ozreti^
Miho — Protić Mate — Reić Mikel Mate
Šegvić Jakov pok. Pave — Šperac
Stjepan — Vidović Mate — Vuskovió '
D.n Ante — Tartaglia pl. Petar Za-
!ić Ivan — Zlendić Dr. Ante. 'pf
Istupila su gg. Bubalo Audrija, Kr-
stulović Duje Antin i Ante Krstulović,
pok. Lovre. •—
Alfa.
* *
Talijanski parobrod koji putuje izme-
dju Zadra i Jakina, od ovoga mjeseea
polazi iz Jakina svakog ponedjelka u 8
sati iz jutra, a dolazi u Zidar istog
dana u 5 sati ,JO podne. Odiazi pak ifc
Zadra svake sriede u 7 iz jutra, a do-
lazi u Jakin istog dana u 5 sati po pod.,
#
* *
Zemaljsko ravnateljstvo finance ime-
novalo je financnim perovodjama pri-
vremene financne perovoije Lovru Buc-
chicha, Josipa Dworn-'ka i Luku Castelli,
i perovodne financne vježbenike Josipa
Storicha, /Simuna Paliscii i Ivana Pasa-
rića; a privremenim perovodjama pero-
vodnoga financnoga vježbenika Angjela
pl. Benvenuti i perovodne namje3tništve-
ne vježbenike d.r Josipa Luxarda i Ni-
kolu Bernardia.
* * #
Predsjedništvo zemaljskoga ravnatelj-
stva finance imenovalo je perovodju
financnoga odvjetništva d.r Božu Kre-
kića pristavom i začetnika d.r Franu
Radnica perovodjom kod fioaucnog
odvjetništva za Dalmaciju.
Odpisi „Kat. I)alm.«
C. g. M. —- Mostar — Govorili smo
dvojici, ali nijesu skloui. Srdačan po-
zdrav !
0. g. S. — Dubrovnik — Ne ulazi ga
ni jedan ni drugi, od ona dva u pi-
smu imenovana.
Gledajte, da se zlo pomete i iz-
pravi. Bit će vam dika. Srdačan od«
pozdrav !
C. g. I. — Ervenik — Ono o benli.
v poslim uzesmo na znanje. Zdravo !
0. g. „Istinović" — Bisko — Ne cie-
nimo, da bi koristilo javnim opas-
kama, osim ako je ono želja i vlč.
. žup.
C. g, M. V. — Zagvozd — Primismoi
za naručene tiskanice i za predplat«
v u podp redu.
C. g. S. V. — Opuzen - I od Vas za
^ uvrstbu.
Č» g. 0. A. g. - Knin — 1 od Vas,
za tiskanice.
0. g. O. M. B. — Prgomet — Tako-
V đjer'
C. g. F. Š. — Biograd - Naručbu od-
„ premiamo prekojučer.
C. g. 1. V. - Krk — Obrnusmo. Predpl.
dopire do konca kolovoza. Bratski
odpozdravljamo.
MP)
našnje okolnosti, iztako svoju radost
Ito UJU je prisustvovati ženitbi jodne
povraćene ovčice itd.
U v«čer 21, .ioletio je i bivši župnik
jferkuniea, svi au ga radostno i <>du
Javljen0, upr • <r bratski doč ekali, rado-
vao se je župniku i ¡nUooženjaui i
8 njima sprneo nekoliko ugodnih da-
saka.
U utorak biia je mis za mladoženje
koju je reka^ vić. Jeikun.ca, a kojoj
au prisustvovali svi svati, kojih je bda
liepa kita.
U sriedu osvitao je dernek i vlč.
Župnik zamolio je svog predšastnika i
prijatelja, da obavi službu božju, što je
00 rado i učinio. Tom zgodom vlč.
Jerkunica držao je pohvalno slovo o
BV. Klemenfi Papi i Mučeniku, naveo
je kako se sv. Klement štuje i u izto-
Čnoj erkvi, kako Pape i za nje sve do
razdora bili sn čuvaoci nepogrešivi sv.
vjere; govorio je o providnom slučaju sv.
Girila i Metoda, koji su našli ostanke
gvečeve, o dočeku u Rimu itd. itd., digao
je »voje oči i ruke knebu, upravio je
Vruću molitvu sv. K!on.enti i ss. Cirili
1 Metodu, da bi e« braća sjednila. Hri-
Sćani kojih je bi'o mnogo, svi su rekli
tako je. 1 ovim svršila je ova krasna
BVečanost, koja je o nedjelju počela, a
kao jedua cjelina do u ariedu ua podne
trajala. ¿>aj, Boi.e, bila bodreći primjer
X
Knin, studenoga.
Već su urečeni izbori za zakupnika
na Saboru umjesto zast. Bakouća, pa
sad kad sam saznao za. kandidata ili
predloženika hrisćanske strauke, hajde
da dvie progovorim.
Hrišćanski predloženik bio bi Andrija
Vujatović Jarov, bivši zastupnik još
1876, koji je, koliko mu njegove, tad
kriepeće se i budeće sile dopuštahu, u-
ćinio, po onoj quantum potest, za Knin;
dakako sve u smislu „srbske" propa-
gande !
Mladu zastupniku htjelo sa je iz dal-
matinskog u CeBarevinski sabor, pa sad
mu: nel piu bel dell'osellanda, zazubice
naresle, našo se čavo, pa mu )h otupi»;
a Jandre, kvasiajući se o zaslugi,
gdje je jezik hrvatski u srbsko-hr-
vatski pretvorio, ton» jedinom stečevi-
nom, vratio se je u Knin, da oštri je
zik za budućnost.
I neprošlo nego malo više od osmog
diela vieka pa se fantazija Andrijina,
ili idea, u realnost boce da pretvori. Jan-
dra hoće biti zastupnikom!
Kako čujem, knineki hrišćani hoće ga,
jer Jandre je moguć, a k tomu ovejani
Srbenda, pa kud bolje?
Nu sviestniji hrišćani Knina tako ne
misle, dali zabacuju Andrijin izbor, a
htjeli bi D.rBaijaka, zor govornika, ne-
go što je Jandre; a nekeji još ćak bi
načelnika Aleksu htjeli vidjeti za za-
sluge, nagradjena zastupničkim manda-
tom! Siećam se dobro, a nije davno bilo,
kadno zazubice nekomu su rasle za Bian-
kinievim kotarom. Siećam se dobro kako
odani prijatelj Savica i Jandre bijahu
stali žuriti, a najbolje se siećam, da su
obadva razočarana ostala, te se čudim :
kako i odkud toliko srčenosti Andri
da kandida!
Nu tješi ga možda: u srbskom sam
Kninu! Srbin sam! Pomažem srbsku
propagandu, književnost, a najposlje po-
kazao sara milom srbskomu rodu onaj
krat kad me izabraše, da moga Sto hoću,
jer sam jezik naš krasni u srbsko-hr-
vatski, mjesto ono gnjusno hrvatski
pretvorio!
Stalan Andro o izboru možda mirn«
sp*va! Tamo Kulisi, ovamo Sinob*di,
onamo Miović *t Popse, pa kuda bolje!
Prudilo mu!
Branimir Kninski.
—
Domaće Viesti.
Br. 9004-kazn:
Br. 9011-pen:
M. P. Don Ivu Prodanu
Uredniku „Katoličke Dalmacijeu
u Mjestu
ODLUKA
U Ime Njegov« Veličanstva Ce&ara
CK. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 25
Novembra t. g. Br. 7142 CK. Državnog
Odvjetuištva Zadarskog
odlučio je.
Da sadržaj sljedećih članaka uverste-
nih u časopisu „Katolička Dalmacija*
Br. 69 izftšlom u Zadru dne 24 Stude-
noga t g. pod uredništvom Dn. Iva Pro-
dana i baš:
a) uvodnog članka pod naslovom „Stra-
hovanje u Šibeniku41 utiskanog u prvom
i drugom stupcu prve strane koji poči-
mlje riječima „od njeko doba" i svrsuje
onima „sve to u redu";
b) neposrednoidučeg članka uvrštenog
u drugom stupcu prve strane koji po-
čimlje riječima „kad smo gornje redke"
i svršuje onima „grdnih varvarskih bez
djela"; ~ •
c) članka pod naslovom „0 Sibenskia-
poslim* ~iz okolice Šibenske" podpisa-
nog „Dva Šibenska pravaša" utiskanog
ua 1. 2 3. 4 i 5. stupcu druge strane;
d) članka neposrednoidučeg pod na-
slovom „Šibenčani i Šupukova narodna
stranka" utiskanog na 5 stupcu druge
strane i 1. stupcu treće strane;
e) Vješti koja počimlje riječima „Kao
prilog današnjemu članku" i svršujč o-
nim „kakvi su £upukove pristaše" uvr-
štene na 4. stupcu četvrte strane.
Sadržava obilježja prestupka draženja
državnih stanovnika na neprijateljske
razdore predvigjena u §. 302 KZ. te
8 toga potvrgjuje zapljenu časopisa, na-
regjuje zabranu svakog daljnjeg razši-
rivanja zapljenjenih članaka i naregjuje
unisćeoje zapljenjenih primjeraka i onih
koji bi unapried zaustavljeni bili i raz-
stavljenje dotične tiskopisne sprave.
To se sa dotičnim razlozima dostavlja
uredniku D »n Ivu Prodanu i obzoanuje
se CK. Državno Odvjetništvo u mjesto
Razlozi.
Vigjevši da se sadržajem svakog po-
jedinog od zapljenjenih članaka uznastoji
nadražiti državne stanovnike na nepri-
jateljske medjusobne razdore, te da ti-
me svaki od pojedinih članaka napose
kao i njihova ukupnost sadržava svao-
bilježja prestupka previgjena u §. 302
KZ.
Bi osudjeno kao u današnjoj odluci.
U Zadru na 30 Novembra 1892
Presjednik:
Bersa.
•^Krmner«* -^--v^g T-^nr^smi ttvrefcarrTKg^ -f/i• —
BV. disciplinu nije odredila tolikih i stro
gih propisa, koliko za muzika. Dozvo-
ljavaju se razni slogovi arhitekture, sli-
kaju se na sto različit.h načina svetci,
xnu kod BV. glazbe sve je točno označeno:
tekst sa autentičaimi izdanji, modulacije
za misnika i kor kod promienjivih i
nepromieojivih dielova sv. Mise i ofi-
eija. „Nijedna umjetnost, piš« Munster-
»ki biskup, nije Brodnija liturgiji do pje-
vanja. Ovo ne samo da je dozvoljeno,
dali izriečito od Crkve naredjeno, gle
dom na gregorijanski stil, modulaciju i
tekst".')
Red je mimogred ovdje opaziti, da
crkv. glazba, bila ona ma kakvom u-
mjetnošću i točnošću izvedena, ipak mora
da bnde podredjenaglavnom čimbeniku
javnog bogoslužja, a to je molitva i
posvetilište; treba ju dakle udesiti ne
na volju pojedinih osoba ili zborova
dali obzirom na crkvene propise. Nu o-
foično se zgadja da sve vremenite stvari
Uzvišene do toli visokog stepena da
Vtž« kakvu važnu ulogu kod kultusa,
iz težnje za novotarijam, a već« joster
* iiehajstva onih oaoba, koje bi se inače
Flieg. Blatiti, 1891, Br, L
?
M, P. Bon Ivu Prodanu
Uredniku „Katoličke Dalmacije"
u Mjestu
ODLUKA
V Ime Njegov* Veličanstva Cstara
CK. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 25
novembra t. g. Br. 7167 CK. Državnog
Odvjetništva Zadarskog:
odlučio je.
Da sadržaj Članka pod naslovom „Raz-
ličite vješti" koji počimlje riječima
„Franceski liečnik i član* svršuje oni-
ma „u pomanjkanju kreposti" uverste-
nog u prvom i drugom stupcu prve
•trane drugog izdanja Časopisa „Kato-
lička Dalmacija" Br. 69, izašlog u Za-
dru dne 24 Studenoga t. g. pod. ure-
dništvom Dn. Iva Prodana, sačinjava
prestupak bunjenja po §. 300 KZ. te
» toga potvrgjuje zapljenu časopisa, na-
regjuje zabranu svakog daljnjeg razši-
rivanja zapljenjenog članka i naregjuje
unišćenje zapljenjeuih primjeraka i onih
koji bi unapried zaustavljeni bili i raz-
stavljanje dotične tiskopisne sprave. To
se sa dotičnim razložima dostavlja ure-
dniku Dn. Ivu Prodanu i obznanuje se c.
k. Državno Odvjetništvo u mjesto.
Razlozi.
Vigjevši da se sadržajem zapljenjeneg
članka uznastoji razdraživati na mržnju
i preziranje proti «. i k. Državnim Voj-
ničkim školama u obziru uredovanja
njihova, te da se u članku nahode sva
obilježja prestupka bunjenja po §. $00 Kz.
Bi osudjeno kao u današnjoj odluci
U Zadru na 30 Novembra 1892.
Predsjednik:
Bersa.
* •
Sinoć nam je stigla iz Šibenika s lie-
deća veoma ugodna brzojavka:
„Danas se odrekU opraviteljstvo i
viečeu.
Hvala Bogu! Kamo sreće, da su i
prije. Nebi se sad toliko o jadnom
Šibeniku govorilo i pisalo.
*
* *
Jučer je mjestno radničko pripomoćno
družtvo a'avilo prvu desetgodišnjicu ob-
stankfi.
U jutro bila je svečana sveta Misa,
odpjevana od preuzv. pragosp. Nadbi-
skupa, koji je izreko i krasno prigodno
slavo; a po podne imala se držat tom-
bola s dobitkom od 440 kruna, ali bi
odgodjena, cjeć nepovoljna vremena. Ob-
ćinska glazba zabavljala je iz jutra
obćinstvo udaranjem odabranih komada
preko grada.
* * *
Na 10 tek, otvara se hrvatski sabor
u Zagrebu.
« *
Zastupnik Bjankini učinio je upit u
Bečn o napadaju na Dra Zlata revića,
tahtievajuć strogih odredaba
* * *
Kao ilustraciju člancima „Katoliikš
svećenstvo" našega vriednoga prijatelja
„p. b.u priobćujemo sliedeći ulomak iz
Vatikanskoga Lista „L'Osservatore Ro-
rnano" (broj od proš. utorka, 29 stude-
jnoga), gdje hvali njemačko svećenstvo,
(jer živo učestvuje u poliličkom živatu
i tim stvari u Parlamentu onaj divni
'oentrum, koji je dika njemačkim kato-
licima. ¿L'Oss. pita: „Kojim je van-
•rednim sredstvom svećenstvo postiglo taj
uspieh"? pa odgovara:
„U Crkvi njemački je svećenik čovjek
molitve, i nemože se ovaj uspieh (u po-
litičkom i soeij. životu) pripisati propo-
viedauju, jer bi veoma strogi zakoni
brzo doveli do kraja to uplićanje.
Ali, van Crkve, svećenik preuzimlje
sva svoja grmdjanska prava; ide u iz
borne skupštine, razpravljm, svjetuje, bori
se s protivnicima i ne boji se donapo-
kon prisustvovati izbornim sastancima
protivničkog kandidata.
Skupštine i sastanci tt su velika ¡kola
katolicima. U ovim sastancima ne govo-
re samo poglavice Centruma, dali i
mladi učenici, koji se pripravljaju na
političke i vierske borbe.
Dosta je prisustvovat ovim sastanci-
ma, da im shvatiš vas upliv, jer sveu-
ćilištari i Sjemeništari, dušobrižnici i
svietovnjaei, vraćaju se sa skupštine
opojeni preteškim političkim i socijalnim
zadaćama i uče sa estnosom dnevna pi
tanja.
Kad je pak mladi klerik redjen u
svećenike, ove mu zadaće nijesu nepo
znate i namah, ulazeć u dušobrižno sve
Ćenstvo, on se bavi socijalnim pitanjima
i približa se radnicima.
S uspomenom o skupnim proukama,
sa svojim znanjem, on ulazi u više kru-
gove, i tako vrši spasonosmn upliv ok&
sebe".
1 preuzv. djfckovački biskup obielo-
damo je pastirski' libt o predstojećem
Papinu bisKup. j »btleju.
Bude li nam ikako raeguće, priobdit
ćemo po cielo <>\ > pasttreko pismo pre-
uzv. Strossmajer.i.
' * V « «
Zastupnik Bjankini držan je u Cesa-
revinskdm vieću preko dvosatni govor
o ekonomičkim i političkim jadim u
Dalmaciji.
Veoma nam je ugodno što je govorio
najprije hrvatski i istom poslie, nakon
obrazložbe, prihvatio njetrački.
* « *
Ovih dana „bratovšćina hrvatskih lju-
di" u Istri imenovala je dva nova po-
vjerenika: nadučitelju g Ernesta Jelu-
šića u Pazinu i u Zadru za cielu Dal-
maciju gosp. Rikarda Katalinića Jere-
tova. Preporućamo našim prijateljim do-
brotvorno i veoma zaslužno istarsko
družtvo. * * «
Sutra će biti javna razprava u Šibeniku
proti bivšemu načelniku ¿Jupuku, u poslu
njegovihprieinja glede učheljaĆurkuvića.
Krivca brani x)r. Katnić, obćinskiprisje-
dnik. Gradjansku tranu zastupa mladi
odvj. veleuć. Dr. Škarica.
# • *
* * *
Od nekog doba „Narod4 neprestano
gleda, da «crni radikalce u Staromgradu,
te im svaki čas predbacuje, da se dogo-
varaju sa autonomašima.
Premda mi nevjerujemo svakomu od no-
voskovanih „pravaša", jer kad bi svi baš
takvi bili, nebi od pravaških ljudi i Listo
va zazirali; ipak inokupno starigradska
oporba čini nam se svake hvale vriedna.
S toga, barem donekle, smatramo du-
žnošću istovjetovat njihov ugled i inte-
res sa ugledom interesom stranke pra
va u Dalmaciji. U to ime, molimo gla-
vnije starigradske oporbaše, da zgodnom
izjavom saspu već jednom „Narodu" u
grlo njegovo uvrjedljivo klevetničko na-
padanje; jer očito je, da te klevete ne
smieraju za inim nego kako bi u odlu-
čnu času smeli oporbu i u nje redove
neslogu uveli, pa tom se neslogom sebi
u prilog okoristili.
# • «
U Spljetu skup gospodja pot iče na
ustroj više djevojačke šk ole, sa hr-
vatskim naukovnim jezikom.
* #
Šibenik, 2 prosinca: Jučer bi otvorena
Hrvatska Čitaonica. Izabrani Zorić Ante
predsjednik, Blažević Paško, Staničič
Mate, Tambača pop Grgo, Živković Mate.
Dr. Zlatarović stoji puno bolje, i na-
da se ustati prekosutra. (Bože mu daj!
To mu od sv«ga srca Želimo Ur.).
U staroslavnom Kninu, nasto janjem
neumornog i zaslužnog O L. Maruna,
dogradjen je ovih dana prvi muzej za
Kninsko starinarsko družtvo. Tiem je
doskoćeno velikoj potrebi. Evala!
* « «
Ministarstvo za bogoštovje i nastava
odbilo je odlukom dne 11 studenoga
br. 9430 utok pučkog učitelia u Stan
kovcu Pavla Roee, proti odluci dne
siečnja t. g. br. 4698 (P. Š V,e* 1891)
kojom ja isti bio za kazan premješten
i to s razloga pritužene osude
* • *
Iz Zagreba nam pišu: Danas dne 3.
prosinca umro je od kapi predsjednik
ovdješnjeg sudbenog stola Vladislav pl.
Cuculid. Pokojnik bijaše velik 'korteš
vladine stranke, te je pol istim sudom
izrugavao se protivnikom postojećeg su-
stava. Povodom njegove smrti govori
se ovdje mnogo ob ovom čudnom slučaju :
Ljetos otrovala se je glavna svjedokinja
proti dr Davidu Starčevićn po imenu
Mara Plsša • prije toga ubio ae iz re-
volvera iztražni sudac u istoj parnici g.
Sušković, a svjedok odvjetnik Ojuris
iz Zemuna već je nekoliko mjeseci u
zavodu sa umobolne u Stenjevcu. Jutros
pako umro je od kapi predsjednik suda
koji je predsiedao u istoj parnici. Zaista
čudno!
* * •
* * *
morale za stvar sdušno brinuti; te u
sijed neprestanog razvitka umjetnog ge
nija u uvjek novijih firmah, podlegnu
č«stim promjenam, a ne riedko su u
pogibelji da »e izkvare. Ta je kob na
žalost zatekla i crkv. glazbu; priznajmo
slobodno, da je s tog gledišta zakon
nasliedila svojevolja, istinu pretvore,
formu sentimentalizam, tako da su se
u mnoge i mnoge Crkve ušuljale naj-
žalostnije zloporabe, k# da ne ubst«ji
nikakva protivna erkv. zakona. Od nuž-
de je bilo dakle, da Crkva podigne
svoj nepogrešivi glas proti sličnim ne-
redim, eda bi jednom religijozna mu-
zika produzela prvotnu svoju vriednost
i sjaj. Sv. Otac Lav XIII u alokueiji
od 18 kolovoza 1890 ovako se izrazuje:
„Pojmimo li eilj, s kojeg je glazba bila
poprimljena u hram, lahko je razabrati
sve ono što se a tom umjetnošću sve-
tom i liturgičnom, slaže. Nebudemo li
to imali pred očima, tada su neizbje-
Živa grozna obezčašćenja; umjetnost
prestaje u Crkvi biti svetom; donajpo-
slie će obnemoći, te morat će izčeznuti
iz kruga ostalih umjetuina". A zaklju-
čuje: „Jedini uvjet za praktične njego-
vanje i uzdržanje crkvene glaab« jest,
da se u svem sliedi sud i propisi sv.
Grozno grieše oni pak, koji ulaze u
kuću božju za to samo, da se naužiju
ugodne glazbe; tako da ne razlikujo
hram od kakva salona ili kazališta; je-
dnako osiećaju amo i tamo; a malo ma-
re dali glazba odgovara odnosnomu tek-
stu, ili je s njime u sukobu, i dali sa-
gma dolikuje sv. liturgiji. Treba jednom
dakle čvrsto uglaviti, da crkva netrpi
koje mu drago muzika, naime one koja
samo zabavlja, pa bilo da i uzhićuje,
već zahtieva da bude plemenita, uzvi-
šena, dostojna, svata i suglasna glede
oblika i naravi sa izvrstnosti svrhe zbog
koje je bila spojena sa liturgijom, pa
*a naredbami odredjenimi na nje upra-
vu. U tom jedinom slučaju kažemo da
je glazba liepa, pošto posvema se slaže
sa istinom i pristojnošou. Ali oslanjat
ljepotu crkv. glazbe na volju i ukus po-
jedinaca, ili sud avietovuih mudraca, to
je drzovitost, koja odaje protestanti
zrnom,' io je nijekat Crkvi sviest nje-
zina visokog zvanja; to je ponisivali li-
targiju do te mjere, da služi čovjeku,
dočim je po naravi odredjea* za službu
božju; to j« obeeavećivati bogoštovje,
k6 da je soeijalno djelo, dočim naprosto
i jedino Crkvi pripada. Nije dakle da
») Mu*. ti.tvi> tiM M > ) ^ m<i olunj i mi ^ ji<7.
Stolice i sv. Sbora za Obrede, tim bo
vrhovnim vlaatim pristoji prave da od-
lučuju glede javnog kultusa."1)
Pjevanje kod svečanog bogoslužja nije
stvar indiferentna, niti slučajno njemu
pripojena, dali je sredstvo od Crkve za-
mišljeno, eda viernici uzmognu svimi
silami častiti Boga, i time plodonosnije
na nje budu djelovale rieči crkovnrh
molitava. Jednako biva kod adaranja
uz orgulje i ina glazbila. Naravno da
se to postizava onda samo, kad se mu-
zika sudara sa veličanstvom i svetosti
teksta. Kako dakle treba da osudimo
one, koji jedino paze na ljepotu glazbe,
nemareć nimalo za odnosne rieči — to
je bo svietovna i nepristojna zabava, ne
pobožnost-po isti način neda se opro-
stiti onim, koji nehaju ni za tekst ni
za glazbu, jer se boje da ih ta pažnja
nebi smućivala kod njihovih privatnik
pobožnosti; jer svakako ne pristoji se,
da se za svečanih liturgičnih Čina upu-
štamo u privatne pobožnosti, doeim Cr-
kva želi da svećenik i kor složno pje-
vaju razne česti liturgije, da puk dakle
na njih pazi i u sreu privoli.
Vodice, 26 studenoga: U današnjoj
sjednici obćinskog vieća glasovan je i
odobren predrazbroj za god. 1893. Na
for. 8 096:15 izravnog poreza udareno je
132 '/* •/* obćinskog nameta, kao i za
god. 1892. Sravnimo li ovaj °/0 sa drugim
tcmplu, ne prostih svećenika, već glas
Crkve, i zbog vlasti koja jej se pristoji,
i radi nepogrešivosti njezinih odluka.
Tko drugčije misli, taj n« samo što se
protivi istini, dali temelji Bvoje mnenje
na nemogućnosti, pošto pri kakvojmu-
dtago eksekuciji jedna te ista sastavka
njekim se mili, nemili drugim, ne samo
ako je ona djelo kojeg Bentimentaliste,
nego pače i onda kad je umjetno r«-
mek-djelo. Opazit je jofiter da poticanja
pobožnosti kod viernika nije nego nuz-
gredan eilj liturgičnik čina, dočim im
je glavna svrha kultusprama Božanstvu
u užem smislu. Isto dakle i religijozna
muzika cilja osobito na to, kakono Misa
i Večernja, da slavi Boga, a samo do-
sljedno da pobudjuje bogoljubstvo u sr-
cu katolika. — Ljepota dakle muzike,
s kojegomudrago viđa ju smatrali, objek-
tivnog ili subjektivnog, nije dovoljan raz-
log opravdanog jal neopravdanog n|
nog obstanka u Crkvi; aahtievat je da'
kle ponajprije da ona budetrkvena. ta«
da ć« samo baš odgovarati »vojoj »vrsi»
LMACIJ
s Veritatem facientes in charitate, >
s crescamus in illo per omnia, qui
\ est caput Christus.
(S. Paul. Epli. IV. 13.) |
• '• ". ': • •• •u" Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
•••••• Vos ipsos, ausiliante Deo, in dies alacriter operom Veslram impensurus in luenda salulait Ecfte&jsp doclrina. aniroisque j>
Religionis amore el in verae fidei professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojhe. — U Zadru, unapried 7 llor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha rodišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franco" na Uredništvo - Uvr.tbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj uapose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 34 Zadar, Četvrtak 4 Svibnja 1882. God. XIII,
Spljetski kruhoborci.
Napokou „post tot đisorimina rerum,,
do malo bi se imali obaviti spljetski
obćinski izbori. Sva Dalmacija bez raz-
like stranaka napetošću izgleda konačni
uspjeh borbe, koja se u Spljetu od više
godina vodi. Sjedne strane jato pukih
kruhoboraca pod zastavom na kojoj je
napisano: oseremo tutlo! miče i drvlje
i kamenje, služi se najnepoštenijim
sredstvima, razasiplje najpodlije laži
samo da uzdrži nad vodom pluta, koja
jim od davna tone; s druge četa ne-
zavisnih ljudi, traži da poštenjem pro-
dre i da izbavi krunu hrvatskih gra-
dova iz pandža grabežljive zvieri.
Čudne borbe! koja, kad bi sudio po
naravnome pravilu, imala bi se svr-
šiti pobjedom drugih; ali svako pra-
vilo ima svoju iznimku, a ovog puta
spljetski ćaća uhva se da će mu iz-
nimka pomoći, te da će on sa svojim
skutonošam i na dalje harati po pito-
mome Spljetu.
Članci, koje 011 isti pripravlja i tura
kroz svoje tmasto glasilo, navieštuju
jatu njegovih vjerovnika da je pobjeda
sigurna, te da se nemaju bojati za hi-
Ijadice, koje su poslužili svome ćaći,
jer će obćinska blagajna svaku smiriti.
Ludovi! na vieke vjerovali njegovim
riečima, pa čvrsto uvjereni i danas da
je ćaća i dandanas svemoguć, te da
što on reče ono se ima i izpuniti; ali
pametniji, koji nečitaju poskorupno, već
se malo bolje udubu, spaziše da je ćaća
na vraž'jim mukama, pa da oni Članci
nisu no odjek neizvjestna položaja i
potrebe da mu bilo tko skokne u pomoć.
Do jučer je „il vecchio soldato della
libertžl" kako se sara nazvao u saboru,
u svome glasilu udarao na bečko po-
pečiteljstvo i na hrvate „servitori u-
milissimi di Vienna", do jučer je pri-
poviedao svojim skutonošama da je
Taaffe svemu zlu kriv, do jučer je
psovao, i ter kako, pokrajinsku vla-
du, koja je po njem počinila najveću
nepravdu i najgore samosilje; iiajnas
mu je sam Kutschig kriv^. jer se on
»družio sa nafdflHOBT^anfepjni - - „
lizione alla quale & a/falto estraneo
tanto il governo df Vfenna, quanto
quello della provi»qiaX.,Kako se vidi
ćaća nije stavan pobjede, Kako trubi
u svom glasilu,- on metaniše pred ba-
runom Jovanovićem i klanja se natra-
žnjačkoj - feudalnoj - klerikalnoj bečkoj
vladi. Kud ćete gorega poniženja za
novovjekog „Dukljanina" ?
Da bolje proda svoju trgovinu, ob-
vio ju donapokon i austrijanštinom, te
stavlja pečat na svoj pi vi članak: Vica
l' Imperatore ! Viva la Costiluzione ! Ri-
sum teneatis! ko da se nezua ko je
je g. 1866 bio pripravio dvorane u-
rešene i liepu večeru talijanskim ho-
dočastnicima; ko da se nezna ko je
sanjao pa i danas sanja o talijanskom
jadranskom moru sa biserom — Splje-
tom, talijanskim gradom....
Lakrdijaši uzalud vam se prečinjati.
Do malo će puknuti i za vas osuda.
Spljetskima hrvatima Bog pomogo u
borbi za poštenje i hrvatstvo.
Dnevne viesti.
Hrvatski kraljevinski odbor za riešenje
riečkog 'pitanja izabrao si je dne 28
pr. mj.: za predsjednika Karla pl. Mihalo-
vića, za zamjenika prof. dra. Spevca, a za
bilježnika Miškatovića.
Slovenci. Brzojavljaju iz Ljubljane dne 29
Eros. da je Graselli, zemaljski podkapetan, io imenovan načelnikom su 15 proti 11
glasova, a Fortuna (narodne stranke i on)
podnačelnikom — Istog dneva razpravljao
je školski odbor bečke zastupničke kuće o
slovenštini u srednjim učionama i učitelji-
štirna slovenskih predjela. Po kratkoj raz-
pravi većina je odbora uglavila, da vlada
ima uvesti slovenski obukovni jezik po svim
srednjim učionama slovenskih predjela i u
Ljubljani osnovati posebnu slovensku gimna-
ziju; tako isto da uznastoji sve to više raz-
prostraniti slovenski obukovni jezik u uči-
teljištima, gdje se uče slovenski djaci.
Sa Sene. Opet nova dva lista Belley-skog
biskupa izadjoše na vidjelo, znak da su bi-
skupi svi složni proti bezbožnome zakonu.
XIX Siecle, Ferry-evo glasilo, prieti kardi-
nalu Guibertu sudbenom iztragom sbog
drugog pastirskog lista — Prošlih dana od
putovali su dvama parobrodima iz Marsilje
700 hodočastnika, izined kojih 400 svećeni-
ka, put Jerusolima — Baudry d' Asson, vodja
VandeacS, poslao je pismo na popečitelja
Ferry-a, gdje odlučno izjavlja, da neće nikad
pripoznati zakona, koji mu otindje dušu nje-
gove djece. Da neće dati izjave kako izi-
skuje §. 7 tog zakona, niti poslat svoju
djecu u bezbožnu školu; te će radje stoput
platiti globu i poć pet dana u tamnicu, ko
Što će i mnogi drugi, jer da će jim to biti
na čast. — 1 Avinjonski nadbiskup Hasley
izdao je list na svećenstvo svoje biskupije,
u kom jim izmed ostalog preporučuje da
udju u školska povjerenstva ako budu iza-
brani, te da uznastoje na svaki način uz-
protiviti se „bezbožnome zakonu" — Biskup
Soissonski Odon pristaje uz načela parižkog
nadbiskupa; tako isto i Lavalski biskup;
onaj pako Le Puy-a izdao je pismo poput
avinjonskog. — U zastupničkoj kući izne-
soše neki zastupnici više predloga proti cr-
kvi ; kad se bude viećalo progovoriti ćemo.
iz Tarčina proti Zelenojnjivi zametne bitku
na planini Bjeslanici od tri četvrta ure proti
okolo 50 ustaša. I na povratku blizu Rado-
polja zametne se mala bitka. Postajno za-
povjedništvo Foče javlja da u Malovcim na
26 travnja okolo 30 ustaša ugrabiše 300
ovaca, 60 volova. Odsjek Hum naredi noćnu
potjeru, u kojoj ustaše bile poćerani a marva
bi opet oteta.
Beč, 1 svibnja: Službeno se javlja na 29
travnja: Na sjevernoj granici Dragaljskog
polja drugi bataljun lovačke tirolske puko-
vnije zametne kratku bitku sa novim po
kazavšim se ustašama, koji biše potjerani.
Jedan lovac lahko ranjen.
Novi crkveni zakon u Pruskoj. Tunekidan
smo javili, da su katolici u pruskoj zastu-
pničkoj kući održali pobjedu, jer su uz po-
moć konservativaca pronieli novi crkveni
zakon sa nekim promjenama. Taj zakon
došo je i u gospodsku kuću, te je ovih
dana povjerenstvo o njem viećalo i primilo
ga sa malim promjenama. Sad se eto raz-
pravlja o njem i u istoj gospodskoj kući.
Po najnovijim viestima, koje primaju bečke
novine gospodska je kuća već primila prva
dva §. crkvenog zakona, po predlogu po-
vjerenstva.
Tiesti o ustanku.
Beč 1 svibnja: Podmaršal Dahlen služ-
beno javlja na 29 travnja u večer: Kod
Meštrove - planine i Vučevabrda ima još
biti pojedinih ustaških četa od 100 do 200
ljudi, kojim bi medjuto bojno zemljište o-
graničeno, zaokruženjem granica. Ima malih
pograničnih sukoba — Pojedine pak četice
pokazuju se još često i u kotaru Foče i u
Neretvanskoj dolini. Proli ovim amo i tamo
pokazujućim se ustaškim četam, bile su sa
strane postajnih zapovjedništva velikom o-
kretnošću zametnute potjere. Od 25 do 26
travnja posade u Konjicu i Tarčini odoše u
potjeru put Bielomice, Umoljane i Zelene
njive, gdje odjel vojske koji bijaše otišao
Petrov Novčić
sakupljen sredstvom Biskupskog Naredbeni
štva u Hvaru kroz godinu 1881.
Hvar. N. P. Presvietli i Prepoštovani bi-
skup Andrija d.r Ilić franaka 80 u zlatu. —
Pragospodin Stjepan Siminiati, Predstavnik
stolne crkve for. 5. — Prepošt. Dekan, Pra-
gosp. Ivan Kačić Dimitri for. 5. — Prepošt.
kanonik, Petar Lukšić tor. 5. — Prepošt.
kanonik Domančić for. 3. — M. P. dn. Ivan
Paulović for. 2. — M. P. d.n Franjo Kasandrić
for. 2. — M P. dn. Joso Grimani for. 1. —
M. P. dn. Miho Novak nov. 50. M. P. d.n
Jakov Novak for. 1. — M. P. d.n Antun
Devecchi nov. 50. — Dumne Benediktinke
for. 5. — M. P. d.n Pavo Marinković for.
1. — M. P. d.n Ivan Luxio nov. 50. —
Nekoliko učenika pučke škole for. 2. —
Ana Obuljen nov. 50. — Jaka Stambuk nov.
50. — Antun Paulović for. 1. — Sakupljeno
u stolnoj crkvi for. 33.91. — Sakupljeno u
crkvi Duruana Benediktinka for. 6.33. —
Svega ujedno for. 75.74 i fran. 80 u zlatu.
Brusje. M. P. Župnik, d.n I. Plančić for.
1. — Sakupljeno u crkvi for. 3. 89 '/a- —
Svega skupa for. 4.90.
Grabje. Sakupljeno u crkvi tor. 4.30.
Starigrad. Sakupljeno u crkvi svetoga
Stjepana i u crkvi svetoga Roka for. 49.45.
— Sakupljeno u crkvi Dominikanaca for.
12.60. — Svega skupa for. 62.05
Dol. Luka Stančić nov. 40. — Sakupljeno
u crkvi for. 25.44. — Svega skupa for.
25.84.
Vrbanj. Sakupljeno u crkvi for. 22.20.
Svirče,. Sakupljeno u crkvi for. 10.
Sv. Nedjelja. M. P. d.n Antun Kulješ for.
2. — Sakupljeno u crkvi for. 4.40. — Manda
Antonjević nov. 20. — Dinka Kuljiš nov.
20. — Šimun Maćanić nov. 35. — Antun
Plenković nov. 20. — Antun Plenković Din-
kov for. 1. — Jakov Plenković nov. 20. —
Braća Maćanić nov. 17. — Marin l'lenković
nov. 10. — Mate Maćanić nov. 50. — Miho
Plenković nov. 20. — Bortul Parsić nov.
25. — Mate Maćanić Vinkov nov. 10. —
Ivan Sćepanović nov. 10. — Ivan Kolumbić
nov. 10. — Juraj Parsić nov. 51. — Ivan
Milatić nov. 30. — Juraj Grabačić Lovrin-
čić for. 1. — Ivan Grabačić nov. 20. —
Svega skupa for. 12.34.
Vrboska. M. P. župnik dn. Luka Lučić
for. 1. — M. A. Bertopelle for. 1. — Kate
Bertopelle for. 1. — Mare Kovačić tor. 1.
— Vinko Gabelić nov. 50. — Sakupljeno
u crkvi for. 27.50. -- Sakupljeno takodjer
u crkvi kroz sv. poslanstvo tor. 15. — Svega
skupa for. 47.
Jelsa. M. P. župnik dn. Niko Gatnulin
for. 2. — m. p. dn. Mate Gamulin for. 2. —
Klerik T. Gamulin nov. 50. — m. p. d.n Vinko
Bojanićfor. 1. — Kuziua Ant. Gamulin for. 1.
— Niko Gamulin aov. 50. — Niko i Antun
Duboković for. 5. — Marjan Marchi nov.
50. — Sakupljeno u crkvi for. 18.41. —
Svega skupa for. 30.91.
Pitve. Sakupljeno u crkvi for. 6.
Vrisnik. Sakupljeno u crkvi for. 18.18.
Sućuraj. Sakupljeno u crkvi foj. 3.60.
Gdinj. M. P. župnik d.n Niko Grčina for,
3.50. — M. P. d.n Šimun Vučetić, žup. za
mjenik, for. 1.20. — Visković Ivaa Veli nov
10. — Visković Ivan Petrov nov. 33. Ivan
Curin nov. 10. — Petar Curin nov. 10. —
Ante Seputić nov. 10. — Viško Visković
nov. 10. — Visković Ante nov. 20. — Ma-
rija Visković Bosko nov. 20. — Marija Ću-
rin nov. 10. — Marija Bilčić nov. 20. —
Marija Torneić nov. 10. — Hajduk Kata nov.
10. — Sakupljeno u crkvi nov. 57. — Jedna
pobožna žena proseć za svoju obitelj Bla-
goslov sv. Otca for. 1. —Svega skupa for. 8.
Bogomolje. M. P. d.n Juraj Petrić for. 1.—
Sakupljeno u crkvi for. 4.44. — Svega skupa
for. 5.44.
ZastražiŠće. M. P. d.n Josip Matković for.
2. — Crkovinarstvo for. 1. — Kata udova
Matković nov. 50. — Stjepan Kuzmičić gla
var nov. 40. — Dinko Lučić za se i obitelj
for. 1. — Nikola Rubin nov. 20. — Anka
Rubin nov. 10. — Juraj Mateljan nov. 30.
— Lucija Mateljan nov. 10 — Lucija Ku-
zmičić nov. 20. — Anka Mateljan nov. 5.
— Mara Serković Mateljan nov. 10. — Ivan
Kokić nov. 20. — Anka Kokić nov. 10. —
Antica Jerković nov. 10. — Anka Beros nov.
10. — Antica Fistonić nov. 20. — Jelina
Jerković nov. 10. — Josip Zeučić nov. 20.
Antica Zaninović nov. 10. — Matij Kuzmi-
čić nov. 20. — Anka Kuzmičić nov. 10. —
Mara Zaninović nov. 6. — Jakica Dragiće-
vić nov. 5. — Kata Dragićević nov. 5. —
Luka Dragićević nov. 4. — Antica Dragi-
ćević nov. 4. — Vica Mateljan nov. 4. —
Juro Marijan nov. 10. — Ivan Stratiot nov.
20. — Luka Zaninović nov. 5. — Kata Andrija-
šević nov. 10. — Antica Jerković nov. 10.—
Luka Stratiot nov. 30. — Antun Dragićević
nov. 5. — Manda Stratiot nov. 20. — Do-
bra Andrijašević nov. 10. — Manda Mateljan
nov. 20. — Antun Kokić nov. 10. — Frane
Marijan nov. 8. — Sakupljeno u crkvi for.
1.09. — Svega skupa for. 10.
Vis. M. P. Nadžupnik dn. Juraj Zude-
nigo f. 1. — m. p. d.n Cvjetko Marasović
for. 1. — m. p. d.n Ap. Zanella for. 2. —
m. p. d.n Stjepan Simininti for. 1. — Kuzma-
nić Rade for. 3. - Ana Zanella f. 1. •—
Ivon Kolesar for. 1. — Antun Topić for.
1. — Roko Bradanović for. 1. — Matij
Bradanović for. 1. — Petar Dojmi di Delu-
pis for. 1. —Marko Lučić Rochi for. 1. —
Nikola Gjakša for. 1. — Šimun Puhalović
nov. 60. — Niko Kargotić nov. 60. — Ja-
kov Ruljančić nov. 50. — Mate Siljić nov.
50. — Jakov Žitko nov. 50. — Stjepan Za-
gora nov. 50. — Grgo Ivčević nov. 50. —
Angjeo Mazzucchelli nov. 50. — Grgo Pe-
ćarović nov. 50.— Andrija Zambarlin nov. 40.
— Stjepan Dorotić nov. 40. — Dinka Ku-
čić nov. 40. — Iv. Dinko Macchiavelli nov.
40. — Jelica Vlastelica nov. 40. — Barbara
Bilić nov. 40. — Ante Verduljak nov. 40.
— Mate Restović nov. 40. — Bakulić udova
pok. Ante nov. 40. — Lukra Mladinić nov.
40. — Bradanović udova p. Petra nov. 50.
— Pera Pusić nov. 35. — Petar Lukšić
Bilka nov. 30. — Ante Fan6 nov. 30. —
Stjepan Trudnić nov. 30. — Petar Mužina
nov. 30. — Mande Radišić nov. 30. — Ana
Gizdavčić nov. 30. - Pavao Kučić nov. 30.
— Antica ud. Pećarović nov. 33. — Rocchi
Ante nov. 20. — Ura Pećarović nov. 20. —
Vjekoslav Fiamengo nov. 20. — Niko Pe-
ćarović nov. 20. — Ante Perić nov. 20. —
Jakov Zambarlin nov. 20. — Andrija Peri-
bonio nov. 20. — Serafin Paut nov. 20. —
Lavra Puhalović nov. 20. — Ivan Krstitelj
Tarolfi nov. 20. — Ante Marinković nov.
20. - Grgo Vlastellia nov. 20. — Marko
Puhalović nov. 20. — Braća Kuljiš nov. 20.
— Braća Marasović nov. 20. — Mate Tomić
nov. 20. — Vinko Pećarović nov. 20. —
Mande Marasović nov. 20. Ivan Darlić nov.
20. — Stjepan Bartučević nov. 20. — Ivan
Zaccaria nov. 20. — Franjo Mardefcić nov.
20. — Andrija Borčić nov. 20. — Ante Ru-
ljančić nov. 20. — Ivan Ruljančić nov. 20.
— Doma Ilić nov. 20. — Ilić Andrija nov.
20. — Fabijan Fabrio nov. 20. — Ivanića
Caklak nov. 20. -- Ante Pastrović nov. 20.
— Ante Ilić nov. 20. — Ivan Ilić nov. 20.
— Ivan Bakulić nov. 20. — Roko Mužina
nov. 20. — Mijo Bakulić nov. 20. — Josip
Radišić nov. 20. — Luca Skirković nov. 20.
— Viško Ivulić nov. 20. — Ivan Saljanić
ČUKA
Veritatem facieutes in charitate,
crescíiinus ¡Ü ÍÜo per omnia, qui
csí caput Christus.
(S. PACI. íSPII. IV. 13.)
Iziiodi u Ponedjeiriik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuios 111 tuenda salutarfc Ecclesiae doctrina, animisque in Reli-
gionis amore et in verse iidei proíessione roborandis— {íJio IX. u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
Ego interim clamito : |j
Si q"is Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. Epis. XVI. AD DAM.
dVJEil FiUSD/JilOJJiB: — Li ZADRU, uaapried 7 tior. na godina. Po OSTALOJ CAAEVUU B i'ioi*. Tko zaostane s PUKOI'LATOBI placa I iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
tiso aa svrhu godišta ne odbijO list smatra se prcibrojuikom i za masiajuću godinu. — Prodbrojbe i aovao, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe pj i U nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma aizku oieuu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
. S3 &U Ci <£k< X j. _
MilwamilB'PjflWiliWiiilM mrn» I« I II .i »cM«MW*MtHa smmm vm* €3 13 Trsa/vraJ a 1B9L
Opet glagolica na sriedu.
XIX.
Treći spljetski sabor (god. 1059J
proti glayolici.
Dalmatinski biskupi, sto nisu prije
magli, to svojim povratkom k crkvi
rimskoj kadri su bili isposlovati :
suzbiti širenje narodnosti hrvatske i
slovenskoga bogoslužja, itao sred-
stva kojim se je hrvatska narodnost
kriepila. iNastula dakle borba i praos
izmedju hrvatske i latinske naroduosu;
prvu nastupao, ko što vidjesmo, Grgur
ninski, a drugu ivaullft uad'jis. spijet
ski. inad je medjusobni postao, te ako
se Grguru plaha cud i prokoraciva-
nje svoga pravomocja predbaciti mo-
že, iz svega se vidi da bskupi dal-
matinski dosta su Grgura i rad hr-
vatske mu narodnosti i glagoljico
mrzili, te nemogući pjrad hrvatskih
mogućih vladara ustati oćito protiva
narodnosti i glagoljici hrvatskoj, na-
šli su zgodu da njezina najjačega
branitelja sruše. ')
*
* *
Nestavši ninske biskupije, a s njom
uporišta glagolici, premda nije bila
ukinuta, ona se je našla ko sirota,
te je odsle .luajrala i jedva živo-
tarila. Uzalud, malo vremena prije,
smatrana bila sinvolom združen}a s
Rimom, uzalud joj bili sveli početci
i uspiesi veličajni, sveti, veličajni
po duše, po slavu božju i razpro
stranjenje Crkve. Sve je to malo
ili nimalo koristilo pred „razlogom"
strasti i narodnostne mržnje.
*
* *
Nezna se je li Grgur sjeo na
Stolicu skradinsku i pokorio se za-
ključkom spijetskoga sabora i poto-
njim papinim naredbam, jer nam o
tomu baš ništa ljetopisci nekažu. Nu
stavno je to da se već ninska bi-
skupija nespominje, dok istom kašnje
ne bi pod Krešimirom IV obnovljena
god. 1050. Kada i gdje je Grgur
umro ni to nam nije poznato; samo
se znade da uništenjem ninske bi-
skupije glagoljica je vrlo malaksala.
lNinska biskupija razdieljena je bila
izmedju zadarskoga biskupa i spijet-
skoga nadbiskupa, e obadvama bi-
skupima ležalo je najviše na srdeu
dokinuće mržke glagoljice.
Ivan III. nakon toga postao je
primasom sve Dalmacije i Hrvatske.
On se je bojao da rastuća moć hr-
vatskih kraljeva mogla bi opet ob-
noviti ninsku biskupiju i tim oži-
vjeti glagoljicu, s toga nastojao svimi
silami da to na vrieine preprieči.2)
Nu čega se je bojao, to se je ka-
šnje i dogodilo.
Niti Ivan III. primas hrvatski, niti
njegovi nasljednici, niti zadarski bi-
skupi nijesu nastojali za prosvjet-
Ijenje Hrvata, a budući nestalo nji-
hove biskupije, tim su ovi sasviem u
duhovnom i prosvietnom obziru zapu-
šfani bili, a hrvatski narod i njegovi
vladari tada su neprestano još uz to
bojeve vodili ; po tom je narod na
„Crtice" str. 82.
t) Furlat. T. III. pag. 108
najniži stepen neznanstva spao bio. f
Sve je to najgore na glagoljicu u- {
plivalo. J I
# % *
Ali poviest osvećuje i za ovaj
rok glagolicu. Ona, i ako je potamnjela
u Dalmaciji gdje je nakon smrti sv.
Metoda zaklona našla; buš u doba
kad joj se nastojalo opjevati mrta-
čko opielo na zapadnom dielu ju-
žnoga slavenstva, prosjajaje ponovno
božanskim sjajem u Češkoj.
Već srao bo vidjeli, kako taman
jedanaestoga vieko bila svečano ondje
obnovljena poraba glagolice, namje-
rom da kroza nju ožive pravi kr-
šćanski dah, da se njome nastavi
pretrgnuto djelo sv. slavenskih Apo-
stola i ujedine se slavenski narodi
u jedinstvu vjere.
Oh! kako prema tomu grdno iz-
gleda ogavni prizor što ga zloba i
neznanje skupa iztakoše na ovim
našim obalam u ono isto doba, za-
vodeć na tanki led, krivim izvje-
šćima i sam uzvišeni Rim!
Hrvati sugradjani postali su bili
tadašnjim mudrim Laiiuim.... Gotima,
a posvećena slavenska glagolica
gotsko pismo, Method jedan od
najvećih svetaca kršćanstva, vsan-
ctissimas vir* lJape Lave X i 1 ćak
u devetnaestom vieku, jedan od naj-
čudesnijih širiteija carstva božjega,
postao je u očima daimaiinskih bi-
skupa douapokon krivovjercem!
I najučeniji ijudi one dobe bili su
tako u tom obairu strašno zaslje-
pljeni, iii velike neznalice, te malo
kašnje i glasoviti inače pisac Tho-
mas Archidiaconus takve nazore po
hartiji šara i potomstvu na udivljenje
ostavlja! Sjetnu je svetac Metod
poginuo ko i hudi Arij!!! ')
Koje onda čudo, da i u odaljemu
Rimu „savladalo je bilo glede alovjen-
ske prošlosti i slovjenskoga jezika
podpuno neznanslvo, pak eto ni dva
stoljeća a zaboravilo se bilo na za-
sluge svetih slovjenskih apoštola
ćirija i Melhoda, i kake su oni tielo
svetoga Klementa pape čudnim
načinom donieli. Rok bi da su onda
u Rimu samo onoliko znali koliko
su to izvješćivali dalmatinski biskupi,
Slovenom u obće i glagoljici ne-
prijazni3).
S toga nije čudo da Nikola II
(f 1060) nastojeći u rimskoj ka-
toličkoj crkvi uvesti jedinstvo jezika
u bogoslužnili obredih, i htijuel sva-
kako njeke ostanke gothskoga ili
mozarabičkoga bogoslužja u Špa-
njolskoj dokinuti, istom revnošću
uznastoji uništiti i „gothske krivo-
vjerne ostanke", kako mišljaše, i u
Dalmaciji. Nije bilo već dovoljno
izučena čovjeka niti u Dalmaciji niti
u Rimu, koji bi bili znali razpoznati
Slovene Hrvate od Golha, Methoda
slovenskoga apostola od Ulfiie goth-
skoga prosvjetitelja, gothsko pismo
i bogoslužje od slovenskoga pisma
i bogoslužja. Tako krivo mnienje i
zamjenjivanje Slovena sa Gothi tra-
jalo je mače kod vrlo učnih ljudi,
tja do konca šestnestoga viefea. iVa-
') „Crtice44 str. 83.
2) Thomas Archid. cap. 16.
Í 3j „Crtice", str. 84 i dalje.
ravna je stvar da neprijateljem gla-
goljice, bilo iz neznanstva ili iz
zlobe, hodilo je sasvieui u prilog,
da ju po mogućnosti ritama ne. Mnogi
su možda to i iz dobre namjere ra- j
dili, jer, smatrajući Melhoda Arije-
vim sljedbenikom, mislili su da u
prilog vjere čine, što na uništenje
„krivovjernog11 glagoljskog bogoslu-
žja nastoje.
Uz ovakove okolnosti, papa Ni-
kola IS. pošalje svoga poslanika u
Dalmaciju, Mainarda opata kasin-
skoga kašnje kardinala, ne da izvidi
kako stoji stvar o slovenskomu bo-
goslužju, nego da ga kao gothsko
utamani. Mainard sazove u 8pljet
god. 1059 orkovni sabor, na koji
se sakupiše crkovni i svietovni do-
stojanstvenici. U ovomu saboru ne
samo što su zaključci prvašnji opet
potvrdjeni, već se u pogled glago-
ljice uzakoni: „da se ista sasviem
ima uništiti, i najžešćimi pedeps>nni
kazniti svaki koji bi odsle drugim
kakvim jezikom doliš latinskoga i
grčkoga usudio se in-siti, oli javne
molitve Bogu i Svetcem upravljati, ')
i da se nikakav Sioven (JIrvatJ
neima poaišto puštati na primanje
svetih redovi?, ako latinštini ne bi
vješt bio". Ovako zio i naopako
završi se sabor po Hrvate i hrvat-
sku glagoljicu. Mainard podnese papi
u Run na potvrli^ aiključke sa-
borske, koje papo 'nakon držanoga
crkovnoga u Rimu sibora g. 1059
ili 1060, apostolskom vlašću po-
tvrdi.
Po ovoj papinoj potvrdi, zaključci
spijetskoga sabora po svoj Dalma-
ciji, koja je od god. 897 podpala
pod mletačku vi »st, »1» drugčije u
spijetskoj prabiskupiji i creskoj (Ve-
glia) biskupiji, bijahu u podpuno ob-
služivanje stavljeni. Svuda bijahu
crkve pazalvorene gdje se je gla-
goljski služba božja obavljala, hr-
vatski svećenici kao krivovjerci pre-
zirani, sve od tuge zaniemi i u crno
se obuče.
Nu i ovoga pula providnost našla
glagoljici mjesto utočišta, gdje ni
malo zaključci spljetskog sabora nisu
vriedili niti u djelo stavljeni, a to
bio oni dio Hrvatske što je pod
vlast hrvatskih kralja spadao. Tu
ostade glagoljica u svomu mirnomu
uživanju, pod mogućom zaštitom hr-
vatskih kralja." B)
Kako ovdje glagolica nije bila
„gotsko" p smo, niti Metod „krivo-
vjerac?!"
Dobio kad kad treba uprav da
rečeš : Multa sapientia regitur
mundus!
-
iz korizmene okružnice j>re-
iizv. biskupa Strossiuayera.
IX.
Slavni pako papa Lav XIII u okru-
| žnici svojoj „Sapi OD ti ae Christianae« go-
voreć o granicah posluha, koji svetoj
crkvi dugujemo, ovako govori: „kad se
ovako stave granice prava i dužnosti,
jasno, je da su vladari slobodni u upra-
i) Pari at. Tora. IH pag. 129.
•) Assemani Kaleo. IV. pag. 387.
vijanju svojih p03ala, a to ne samo, da |
nije protivnu crkvi, nego jih ona pače
u tom podpotnaže; jer buduć ona «apo-
vieda, da. be g jji pobožnoat, u če u je
pravednost prauia Bogu, time uje.ino
nagiasuje i pravednost prauia vladarom.
Nu puno uavišeniji je zadatak duhovne
vlasti, koja ide z\tisu, da upravlja duše,
braneć kruljestvo božje i praodu njegova,
ćema se je ona posve odala. Ne maze
se pako dvojiti bez pogibelji za čistoću
vjere, da je jedino crkvi naredjeno, neka
ovako upravlja dusami, a svjetovnoj o-
blasti ta da nipošto mjesta ne ima; jer
Isus Krst nije Cesaruf nego Petra povjerio
ključeve nebeske
Na gornje posve krivo i neosnovano
tumačenje rieći Isusovih „dajte cesaru,
što ja eesarovo, Bogu, što je božje", još
se je nepristojno napomenuo i nauk o
papinoj nepogrešivosti i to u 3inialu, koji
je posve kriv i koji očevidno izopačuje
istine božje. Ljudi koji tako govore,
morali bi znati, da je nepogrešivost pape
poshje sabora vatikanskoga pravi čla-
nak svete vjere, kog ui jedan katolik,
u ime spasa duše svoje odbiti nesinije 5
morali bi zaaii, da kad se o nepogre-
šivosti pape govori, da se govori, samo
0 vjeri 1 0 zakona božjem, kad ga sveti
otac papa a», uzvišene svoje stoiice cie-
lomu svietu tumači i na dušu i srdee
stavlja. Kad to čini sveti otac papa,
tada mu biva ono ¡sto, sto se je sveto-
mu Petru njegda dogodilo, kada je te-
meljnu istinu krsćanstva pred nebom i
zemljom izpovjedio; ti si Krst sin Boga
živoga; ko sv. Petru, tako i svakim
njegovom nasljedniku u sličnom slučaju
odgovara Isus, život i istina: „Blažen
si Petre, jer tu svetu istinu nije ti oči-
tovala ni piit ni krv, nego vječiti Otac
moj, koji je na nebu1'; (Mat. XVI. 17).
tada biva, da se onaj isti, koji je njegda
poslije uskrsnuća svoga vrhovno pastir-
stvo i učiteljstvo prenio na sv. Petra i
njegove nasljednike, skrbi i brini, da
paša duhovna, na koju stad) Gospodnje
pape upućuju, bude čista, zdrava, jedra
1 upravo božja. Znati bi imali ti ljudi,
koji nas tako krivo, nedosljedno, nera-
zumljivo bogoslovlju i crkveno pravo
uče, da se ni najmanje ne govori o dr-
žavi, o državnom pravu i državnih za-
konih, da se ni u snu ne misli, da se
stranim elementom i faktorom upliv na
državne funkcije dade, kad se o nepo-
grešivosti vrhovne glave crkve govori ;
jer se tada samo i jedino govori o sve-
toj baštini vjere i zakona Isusova, koju
valja u svoj svojoj prvobitnoj čistoći,
cielosti i svetosti uzdržali, razjasniti
protumačiti i svietu kršćanskomu na
dušu i sviest slaviti.
Ovo je bitni nauk svete vjere naše;
pak se čovjek upravo čudom pila: kad
je tomu tako, odkle je, da se krivi nauc
kod nas tako smjelo i lakoumno naja-
vu iznašaju? To je žalibože odatle, šio
je danas mnogo katolika, koji svoje
svete vjere posve ne poznaju a ipak
rado 0 njoj govore, pače rado na nju i
navaljuju. Čuli smo prije njekoliko go-
dina na istom mjestu pojam svete vjere,
koji sve drugo prije biti može, nego
pravi i istmiti pojam svete vjere naše.
Reklo se naime vriednomu, učenomu i
revnomu svećeniku u lice od prilike:
tvoja vjera nije moja vjera, moja se
vjera sa vjerom svega učenoga, slobo-
doumnoga i izobraženoga svieta sudara
i stiče. Mi bi to rado zaboravili bili, da
i nam nije u pamet dozvano najoovijimi
Goci, :x::scix
izjavami. Svatko zna, da vjera, koja
nije istovjetna sa vjerom cieloga učeno-
ga 1 obrazovanoga svieta, nije prava
vjera, nego je mnienje, koje ovde ovako
onde onako glasi i komu bitni znak svete
vjere „quod semper, quod ubique, quod
ab omnibus" manjka. Jedan Bog, jedan
Isus, jedno krštenje, jedaa istina, jedna
vjera. Í5veta vjera posve je izvjestna,
opredieljena i svud po svietu jedna je
dmstvena stvar, koja se na ugledu Isusa
Krsta, na njegovoj smrti i uzkrsnuću i
na ugledu svete majke crkve osniva.
Otmi joj taj temelj, nestalo je bez tra-
ga i pretvorila se je u mnienje, koje
danas ovako a sutra onako glasi. Vjera
je sveta stvar, koju je Bog sam iz bića
svoga iznio i u dušu našu uciepiojona
čovjeka vis samoga sebe i vis vlastitih
strasti i slaboča uzdiže; ona sav život
naš uzvisuje, oplemenjuje, posvećuje i
krjepost nam daje, da vks ovaj svia
predobijemo. Vjera je svjetlo dma na-
šega, žar je srdea našega, zalog je spasa
i neumrlosti naše; ali mora biti prava
vjera od samoga Boga dana, na samom
Bogu osnovana, i na Boga uviek smie-
rajuća. Vjera je, kad sveti Petar liusu
odgovara: ti si Ja Boga živoga (Mat.
XVI. 16.), ili kad poslije nauka Isuso-
voga ob otajstvu tiela i krvi njegove
Isusu odgovara: kuda ćemo Gispodine
od tebe, kad rieči života vjećnjega po-
sjeduješ (Iv. VI. 69.); vjera je, kad se
sveti Toma pod nrge Isusove prostire i
kad skrušeno i a sve duše vapije: Go-
spodine moj i Bože moj! (Iv. XX. 23.);
vjera je, kad stotinik Isusu, koji dje-
tetu njegovomu život i zdravlje obriče,
odgovara: niesam vriedau ni dostojan,
da unidješ pod krov moj, nego samo
reci jednu rieč i ozdraviti će diete moje
(Mat. VU1. 8.); vjera je kad stotinik
rimski pod križem vapije: o zaisto ovo
je Sin božji (Mat, XXVII. 54.); vjera
je, kad sirota Kananejka, prispodobom
psića, komu se sveta stvar neprikazuje,
odbijena, odvraća: ah, Gospodine, oba-
zri se i na mene siroticu i spomeni se,
da se i psići hrane barem mrvicami,
koje s trpeze padaju. (Mat. XV. 22 -28.).
....— o C-^x;«^ -
Nesinislu smisao.
I.
U „Obzoru" — glavnomu zajedni-
čkomu organu svih srbsko-hrvatskih
stranaka, čitali smo ovih dana slie-
deće rieči proti (dakako!) čisto ka-
toličkoj i čisto hrvatskoj stranci:
nU Dalmaciji obsioji hrvatska
stranka; stranka koja stoji na temelju
hrvatskoga prava. Misli li Katolička
Dalmacija" da je politika te stranke
kad kad a mlitava ili neodlučna — neka
tome objektivno prigovori, nek prija-
telji odlučuije, radikalnije nuancije sta-
nu na rad, nek se pokažu sposobnim i
doraslim političkoj akciji, pa neka iz-
posluju da njihov pravac u stranki pre-
otme mah. I mi koji smo iskreni pri-
jatelji hrvatsko-narodne stranke u Dal-
maciji, ipak smo pojedinim njezinim
djelima i njezinoj taktici u pojedinim
slučajevima često prigovorili, tako da
je „Katolička Dalmacija" u svoje svrhe
zloupotrebila (?!) naše članke. Radeć tako,
radili smo patriotiČkiu Stvarati novu
hrvatsku stranku, kad hrvatska stran
govore ili neznaju, što govore, ili
iz zlobe proli fratrira i popovim go-
vore. A da je, «»etnimo, g. Andrija-
ševića uzgojila koja gospodja iz
Italije, bili i lada on bio hrvat? Mi
zuamo, da diete netom se rodi ne-
poznaje nikakova jezika, jer mu nije
prirodjeno nikakovo govorenje ; onda
hrvatsko diete moglo je biti uzgo-
jeno po njemačku i biti pravi nie-
rnac.
Vidimo i drugi dokaz u ovomu
veleuč. Dr. Lampe-a. Lampe kaže:
„Diete se rodi najprije kao stvar
božja, jer Bog ima nad nami prvo
pravo, i polom istom mi smo gra-
djani, jer sviet ima pravo nad nami
na drugom mjestu. Prvu dužnost ima
čovjek naprama Bogu, drugu napram
Ijuđem, dakle vez čovječji s Bogom
jest prvi, potom istom vez s ljudima.
Narodnost staviti pred vjeru jest
isto, kako staviti stvari pred Boga.
Narodnost staviti pred vjeru jest
nekakovo obožavanje naroda, a ni-
jekanje Boga, dakle po naravnom
zakonu odveć griešno. Tko hoće
dakle vladati se po svojoj pameti1 i
spoznati istinu, onaj mora ovakb mfi-
sliti. Ovako nam zapovieda i otšc
nebeski, da mislimo i radimo. Bog
govori: „Ljubi Gospodina Boga tvoga
svim srcem svojim, svom daštfm
svojom, svom pameću svojom". Ova
dakle ljubav izključuje sve druge
ljubavi, koje bi se njoj protivile, ili
preda nju stavile.
Nevarajte duše s vašom nerazbd-
ritom naroduošću, neobsjenjujte s va-
šom previjanom ljubavlju za do-
movinom, a spominjajte se često, da
koliko narodi, toliko pojediuci imaju
doci pred sudnji stol vječnog sudca,
koji će pitati za račun našeg djelo-
vanja, a prvi upit biti će: kaži, stvo-
renje moje, kako si vierno služilo
Spasitelju svomu? — Jusi li olca
inoga nebeskoga ljubilo onako, kako
On isti naredio? Neka to dobro
promisle oni, koji narodnost hcfće
da stave pred vjeru, da do stotinu
godina sadašnjeg naraštaja neće više
biti, a nad njim će gospodariti druga
vlast. Zato neka oni, koji su na to
zvani (a vi mudrijaši nesmetajte jih
u svetomu zvanju, nestavljajte jim
radu zamke,) svim silaro svojim
uciepe u srce naroda preinilog o~
voga svetu vjeru, odkle jim jedina
sreća i blagostanje, a oni vierni na-
redbam božjim po ustim svećenika,
i vjerno će ljubiti zemlju svoju.
„Vama će težko biti, sinci moji,
U slavu 0. Pavlu Perišiću
prigodom mlade mu mise u Visovcu
12. Svibnja 1891.
Huka mi drhće zvoneći liru,
Nu za me Muza smieši se sjetno:
„Neboj se! pjevaj" - milo mi veli—
„Doba je sretno"!
Sretno je doba, al težka je tema
Zemnomu meni crvku u pravu,
Nuz liru pjevat — Radosti Raja!
Tvoju u slavu.
Laglja bi tema pjevat mi bila
Jednom iz devet angjelskih kora,
Velik je otaj, al Ti ćeš veći
Biti do skora.
Angjeo tekar pokorno vrši
Riee, što mu reče Tvorac s visine,
Al tvoju riječ Tvorac će vršit,
Čestiti sine!
Na rieč Ti svetu, Sretniče, sić će
Jaganjac blagi na zemlju s neba,
Njim da se pitaš ah, živim Bogom.
U slici hljeba! —
Levite njegda Bogu za žrtvu
Slali su istom zemnoga ploda,
A Ti Mu slat ćeš Isusa, Spasa
Ljudskoga roda.
Angjeli dakle tek su Ti premci, '
Levite njegda tek sa Ti siaa;
Velik »i, brate, pred Bogom, veći
Od KerubinaJ
reče glasovit fratar u primorju, o-
voj zadaći svećeničkoj, a naosob
župničkoj podpuno odgovoriti, ali se
nesmijete strašiti, jer će milost bo-
žja pristupiti, i vi ćete viestnici bo-
žji ponosno stupati napriedu.Bog ti
ostvario želje, veliki fratre i Redo-
vnice.
Bog je naš život, naš početak i
svrha, pa zato mora da On bude i
svim našim djelim prvi pred očima.
Razumijemo li ?
—
Nek se čuje i moju.
i.
Štijući članak, što su ga tri profesora
u Arbanaškom Pripravničtvu na svjetlo
dali u broju 29 „Kat. Dalm.u protiva
njekomu Ljubibratiću, koji se usudio u
„Nar. Listuu mnogo opazaka učiniti o
noviem Čitankama, niesacn se mogao o-
teti neugodnu utisku — Istina je, taj
Ljubibratić, koji je, rek bi( pučki uči-
telj, ali se i to ne od oholosti skriva,
htio bi dokazati, da, mal ne u svemu,
ništa nevriede nove Čitanke; i vidi se
na prvi pogled, da je štogod pretjerano,
a štogod opet dobro nepromozgano. Ali
obiluje navodima; i ako je gdjekad
nehote, žudim držati, zabrazdio, oprav-
dan je možebit od rodoljubne hrvatske
i kršćanske svrhe, koja ga pri toj pro-
sudi vodila — Ja niesam učitelj, niti
sam pedagogije proučio; »iesam oso-
bitom pomnjom proštio duge članke
Ljubibratića; niesam pak dobro ni vidio
nove Čitanke: ali ako je samo ovo isti-
na, sto mi kažu oni, koji su ih bolje
vidjeli i prostili, da u njekoj Čitanci,
možebit u III.oj, nije nigdje spomenuto
ni ime Isukrstovo; pa da se zaisto Zvo-
nimir nazivlje srbsko-hrvatskiem kraljem,
takove čitanke već po ovom smatram
8 Ljubibratićem dostojne svake osude.
Preskačem preko svega, a tog je urno
go, što bi se još moglo reći: i velim
samo: U književnoj republici se negleda
i neima se gledati tko piše, nego što
piše; pa kukavan dnevničar može lako
da razložito prigleda pogreške kakova
ministra, i učenik kakova profesora.
Kočiti se uzvišenijom službom i dosto-
janstvom naprama podložniku, da ga
bez pravieh razloga zastrašiš, eda umu-
kne ili da poreče što je tvrdiem uvj e-
renjem napisao, nije slavno u našem
vieku. Izmedju beteg&, što Mudarac
kaže (Priče Salomove) da Bog više
mrzi, nalazi se na prvome mjestu Ocu-
los sublimes — Ali ia niesam zvan, da
Kamo je Gjenij, koj' ce nuz harfu
Dostojno slavu opjevat tvoju...?!
Nekmo li smrtnik ja da ju pjevam
Nuz liru moju.../?!
Strava me hvata, grlo mi drhće,
Glasom bo jošte dorasto niesam,
Tom da u slavu Srećniku pjevam
Svetčanu pjesan!
Već Angjeoskog da mi je glasa,
I da mi svoju poklone liru,
Tad bih Ti slavu dostojno spjev6
Srdcem na miru!
Sretan sara isto: - Slava Ti! slava! -
Tebi na slavu kliknut kad mogu:
A Ti ćeš za me onom u času,
Molit se Bogu.
— I ja da, brate, doprem do akora
Do moga sretno, visokog cilja;
Tad bih, ah! ištom milje uživo
Mojega milja —!
Ne za me sama, još ima, tko se
Od toga časa obzire na Te :
Hrvatska, rod naš zlopatni, za njih
Moli se brate!.. —
Odsad vodj' svomu narodu budi,
Pazi ga, puti, hrabri ga, uči:
Neka ne zdvaja: svaka bo muka
Za malo muči... !!!
Gimnazijalac Sinjski.
riešim preporno pitanje, niti sam za to
uzeo pero u ruku.
Uzrok što se ovdje javljam njekako-
viem posrednikom nalazi ce na sriedi
trećega stupca, na četvrtoj strani član-
ka rečene trojice u broju 29 „Kat. Dalm
Tu se navadjaju sve debele pogreške
pravopisne i slovničke Ljubibratića, što
ih je u svojiem člancima učinio, i jesu
najkrupnije: Ljub. je pisao Jeli mjesto
Je li; presuda mj. predsuda; promisliti
mj. pomisliti; posije mj. poslie; ne bi mj.
ne bismo; kad se dade nagradumjesto kad
se dade nagrada; pa dalje? ništa, barem
debela. Sad ja pitam, koji su to učitelji,
pače i prvi spisatelji u pokrajini, kojim u
nizu članaka, pri nesavršenosti našieh
slovnica, nije izbjeglo ovakovieh pogrie-
šaka, ako li su baš ovo pogreške ? —
Jerbo jeli kao jednu rieo obično „¿V.
L.u i mnogi njegovi dopisnici pišu, pa
se može cieniti tiskarskom pogreškom;
o posije ili poslie, promisliti ili 'pomisliti
uprav nebih znao što reći; nebi mjesto
nebismo doisto nevalja, ali će se biti
nepromišljeno zaveo za množtvom, koje
tako piše, i koje gdjegod tako govori;
ako je pak pisao presuda mjesto pred
suda} to je cienim fonetički ures, ko-
jega se i starešine njegove drže; pa je
vidjeti obično, gdje prva fonetička pera,
pišu presjednik mjesto predsjednik, i
sama „Crvena Hrvatskabroj 15 tek.
god. str. 2, stupac prvi, morala je pod
stegom liepe fonetike pisati prešastnik
mjesto predŠastnik. Idu li sve opazke, i
koliko na slavu ili sramotu Ljubibratića,
neka neodvisni štioci odluče; svakako
su većinom puke pravopisne sitnarije.
Jedina izreka, u kojoj se zamjerilo
slovničku pogrešku, bila bi dakle »kad
se dade nagradu" jer da bi išlo nagra-
da. Metnimo, da je Ljub. ovako pisao
naumice, to bi, po meni, značilo, da do-
bro poznaje hrvatski jezik; velim jezik,
jerbo njegovi protivnici drže, da kod
svog predmeta bolje poznaju i jezik i
slovnicu. Ova moja izgleda šarometnom,
te mi je dužnost potanko je iztumačiti.
U slovnicam hrvatskiem imalo bi se
razglobiti sve cielo bogatstvo jezika,
kao što niemei učiniše latinskim i gr-
čkim slovnicom; ^žrii toga u nas, usudju-
jem se reći, jošte neima. Uzalud ćeš
n. pr. tražiti u slovnici Mažuranića, ka-
ko avršuju u zvat. i družtvenom padežu
jednobroja mnoga imena prve sklonitbe ;
a u tom je nedostataka i u Budmano-
voj. U ovoj, § 132 o glagoljima kaže,
da dovršni glagolji neimaju vremena pro-
šlo trajnoga i pričešća (gerundium) sa-
dašnjega; a nepi elazni, daneimaju dio-
nika prošlo trpnoga: o glagoljima traj-
niem nekaže, kojieh vremena neimaju.
Pravoslavno Crkveno Pravo.
Napisao D.r Nikodim MilaŠ.
(Nastavak, v. br. 28)
VIII.
Prije nego predjemo na zadnje po-
glavlje u kom ćemo razjasniti neka pi-
tanja o braku, iztaknut ćemo neke druge
omanje netočnosti u Milaševoj knjizi.
Netočno je što pisac veli da „po ka-
noničkoj osnovi ustrojstva pravoslavne
crkve svaka se vlast u njoj vrši sa
borno". To je netočno o biskupskoj vla-
sti u pomjesnoj svojoj crkvi, jer tu
kako veli pisac na str. 423 „Episkop
sam ima pravo da uredjuje unutrašnji
crkveni život i svak je bez razlike ob-
vezan da mu se u tome pokorava" te
nastavlja: „ova vlast Episkopa prostire
se na sve poslove, koji se crkve tiču i
to naravno u granicama njegove crkve..
niti ima kanona, koji bi obvezivao epi-
skopa, da on mora javiti predhodno o-
blastnomu saboru, u pogledu naredaba,
koje on nalazi zaoužno da izda u svo-
joj eparhiji". Dakle episkop sam daje
naredbe i tu nema niti može biti go-
vora o kakvoj sabornoj vlasti, tim vise
da i piBac sam nam veli, da konsitorija
nema nikakve vlasti bez episkopa niti
proti njemu, niti je on dužan slušati.
Po tom jasno je da on sam vlada i to
samostalno. Jesmo li na čistu ? Zato za
čudo mi je što pisac osim toga još veli.
To je naime kad govori o pastirskim
poslanicama. Čujmo: „(pastirske po-
Ako česa dakle neima u slovnicama,
nije to bez tvrda razloga odmah a pri-
ori osuditi. — Doisto hrvatske slovnice,
dočiem spominju glagolje tvorne (activa)
i trpne (passiva), neimaju, u koliko znam,
ni rieči o glagoljima, koji su oblikom
trpni a značenjem tvorni, i koji se la-
tinski zovu deponentia. Kako latinski
jezik ima tieh glagolja, zašto da ih ne-
rnože imati i hrvataki, koji se toliko
s laticskiem u mnogo čem šlaga? Ali
će se reći, nevriedi zaključak od mo-
gućnosti na bivstvovanje, a posse ad
&sse\ jerbo tieh glagolja nenavode ni
slovnice, ni rječuici, i neima ib kod spi-
satelja, pošto da ih je, povjestni rječnik
Akademije bio bi ih naveo. -- Kako
sam spomenuo, niesam učitoij, ni alo-
vničar zanatom; nepoznajem Ljubibra-
tića, pa lično ni njegove protivnike. Što
sam pero uzeo, nije od kakove strasti,
već samo da iztaknem ono, što držim
istinom, i da jednoč odlučno iznesem
na bolje vidjelo kakvoću hrvatskog je-
zika, koja dosad bijaše njekako zane-
marena. — Njekoliko godina nazad če-
ljade dosta učeL.o, ali koje poznaje slo
vnicu još manje od mene, buduć opa-
zilo, da ja u pisanju pripisah tvornu
moć njekomu glagolju u trpnom obliku,
dogovorom jednog hvaljenog učitelja
upita me pismeno: Jedali ja sbilja mi-
slim, da se može onaj gla^olj rabiti u
onome smislu? A kad mu ja sansfacon,
i nesluteć na kakovo mudrijaško izkuša-
vaoje, odgovorih, kako mislim, da može,
ostadoše dva prijatelja razočarana; stalno
držeć, kao što trojica o Ljubibratiću,
da neznam što govorim. Pa gle! itako
se ja Čvrsto držim te osudjene budala-
štine ; i evo me, da je, kako znam, o-
branim, pozivljuć bilo koga, da pobije
ovo malo, što ću navesti.
Braćo Hrvati u Dalmaciji!
Na 15 će se kolovoza ove godine
otvorili jubilarna izložba hrvatskoga
gospodarskog družtva u Zagrebu.
Ne samo današnja hrvatska ba-
novina, već sve hrvatske zemlje, a
uza nje i mnogi nara susjedi —
natjecati će se da na toj izložbi
pokažu bolje proizvode svojega tla
i svojega rada.
Potreba poslovne upoznaje, za-
htjevi izmjenične koristi okupiti će
u to doba sred hrvatske priestolnice
silesiju jednokrvna, a množtvo i
inorodna svieta.
Naša Dalmacija, kano nerazdru-
živo udo hrvatske domovine, biti će
slanice) imaju da sadrže, ne prosto suhu
naredbu u pogledu nekoga pitanja, nego
i cijelj i uzroke, radi kojih se to iz-
daje, i u obće moraju biti izložene više
u poučnom, nego u zapovjednom tonu.
Ovo se uslovljuje samim duhom hri-
šćanske crkve, koja radi izvršenja svo-
jih propisa, nemože da upotrebi, kao
što nikad nije ni upotrebljavala, silu i
fizička prinudna sredstva, nego samo
pouku, da putem ubjegjenja djeluje na
savijest ljudi i privoli ih na poslušnost".
O prinudi fizičkoj već smo govorili, zato
nećemo se na to sad osvrnuti. Ja samo
pitam: jesu li te poslanice naredbe ili
nijesu. Ako su naredbe mora im se
svatko pokoriti; to zato što su naredbe
(razumije se po sebi dakako da nemo-
raju biti protivne učenju crkve); ako
su pak samo poučne poslanice, tad mora
bit prosto svakomu poprimit tu pouku
ili ne prama tomu što su dobri ili loši
dokazi, kojim je obrazložena. Razlog
što navadja pisac, da naime crkva
nema fizičke prinude nije dovoljan, jer
bar ima moralnu, pak može zapoviedat
pod moralnom prinudom, i to čini jer
nam pisac sam kaže da je „klir dužan
pokoravati se tim naredbama koje se
sadrže u tim okružnicama pod prijetnjom
odlučenja ili i svrgnuća". Meni se po
tom čini da crkva ne apotrebljava samo
pouku, tim već izdaje prave naredbe i
to takve da pod prietnjom najtežih ka-
zni moraju 'se izvršiti i to podpunim
dravom ako je govor o oaim koji njoj
već pripadaju, kao što su oni kojim su
¡bez sumnje medju prvima u tom
kolu rada i napredka; to zahtievaju
njezini materijalni interesi, da i nije
krvnih veza, koje nas pntežu da
pomognemo naporima svoje rodjene
braće. Naročiti odbor već se svojski
brine da u osobitu paviljona na za-
grebačkoj izložbi bude što bolje
zastupana naša pokrajina; — a sve-
strani odziv pučkih predstavnika i
mnogih pojedinaca jamči za podpun
uspjeh toga rada.
Ali se još nešto hoće.
Kroza razne uprave mi smo Hr-
vati medju sobom odieljeni, a da se
ni po imenu ne razpoznavamo, kamo
li da se obćenjem jedinimo, te se i
nehote jedni drugima odmećemo,
kano da smo izgubili i nadu u za-
jednički život.
Cieli sviet u ruke prebiremo prije
nego li se i osvrnemo na svoju prvu
blizinu, na svoju braću i svoj rod.
Pa s toga ponajviše, naši ideali i
ostaju ideali; naše želje postaju
puste želje.
Bez upoznaje, nema složna rada.
Treba da se ročimo, da se sa-
stajemo, da jedni drugima u dusu
zavirimo; inače nas i budući vjekovi
pozdraviše tek braćom po nevolji.
Lani, prigodom Kačićeva slavlja
u Makarskoj, njekako se otesmo
svojoj zloj navadi: podosta otad-
žbenika iz raznih hrvatskih zemalja
bilo se sleglo na slavu u ovu ko-
lievku hrvatstva. Odlikovaše se o-
sobito braća iz banovine, s kojima
smo u dva-tri dana preživjeli dva-
tri stoljeća težke borbe o narodnu
čast.
Na nama je sada, braćo Dalma-
tinci, da vratimo milo za drago;
da se skupnim izletom u Zagreb
odužimo braci na lanjskom posjetu.
A prilika je da ne može biti
bolja. U Zagreb na izložbu, koja
bi nas privlačila da i nijesmo svoji,
treba i zgodno nam je da pohitamo
u što većem broju. Je li ko željan
zabave, naći će je; ide li ko za
poslom, opremiti će ga brže no
medju tudjincima; hoće li se komu
nauke, upoznati će u švačera na^-
predak svoga naroda, kakovu se ni
iz daleka nije nadao. A svi ćemo
biti na bratskom dogovoru, da se
bar priupitamo, gdje nas jače boli.
U svrhu da se priredi što rano-
gobrojniji i veličaostveuiji izlet iz
Dalmacije na zagrebačku izložbu, —
preuzelo je inicijativu staro rodo-
ljubno družtvo ovdje u Splitu: Sla-
vjanski Napredak. Sastavljen je
te okružnice upravljene. To je sve niš,
dali su u poučnom ili u zapovjednom
tonu skovane, glavno je to dali imaju
služiti samo kao pouka ili kao zapo-
vjed. Rekao pisac što hoće, mi iz nje-
govih rieči vidimo, da su to prave za-
poviedi a ne samo pouka, koju, on bi
htio dokazati, da je samo crkva upo-
trebljavala i sad upotrebljuje. Ali dosta
o tom pošto to može biti samo nespo-
razum izmedj načina kojim ja shvaćam
piščeve rieči, i smisla sto jim podaje
ili hoće da podaje veleučeni pisac. A
sad još nešto o braku.
Na brzu ruku o kritici naših či-
tanaka, tiskanoj u br. 23 god. 1890
i 28, 29, 30, 31, 32 i 33 g. 1891
„Narodnoga Lista".
Piše Krsto Jlarković
pučki učitelj x)
I.
Da je kritika gosp. Ljuba Ljubibra-
tića izliev nekakve stare srčbe protiva
sastavljačima naših novih čitanaka, to
če svatko uvidjeti bude li ju pratio
s čitankama u ruci i prispodabljao
s pedagogičkim načelima današnjega
doba. — Ja se neću u svojem odgovoru
ni malo previjati, nego, nepristrano
odgovoriti, pristranoj i skroz subje-
ktivnoj kritici. Ostavljajući do bolja
') Obzirom na činjenicu, da su u nas
svi u obće pučki učitelji smatrani ko
dostatno izučeni i rodoljubni, a svi
župnoj crkvi" „u Nedjelju u 11 sati prvo
podne držan" „svečani parastos" za Josipa
Garibaldi-a, kojemu bi bili prisustvovali
svi „liberalni stališi" - Cita se takodjer:
„na srjed crkve bio je podignut mrtvački
kažem. Ima nekoliko vremena, valjali oruž- | od na k0;emu se je nalazilo mnogo vije-nik ntrA^mpatar ansn. Petar • i . • I ' n.'nnnllnll rtnitohlo®
lz Obćine Benkovačke,
na Petrovdan.
Evo me gosp. Uredniče su nekoliko re-
daka, ne da koga hvalim već istinu da
stražmesta Stankovački gosp. Petar | naca'i zlatnima slovima napisanijeh epitafija
Valenti, sve je sile uložio da se pozakone gve je 0VQ zj0^,na izmišljotina bezbožna
suložnici u njegovom okružju: i sbilja po- dopisnika, pošto je od početka pa do kraja
šio mu je tako za rukom da ih još malo gamo zgoijna §to se u onom dopisu čita
ima bez onih što imadu zapreku radi voj- j oti jcomu ja ku0 župnik ovoga bogo-
nice. Od ožujka do danas bit će ih se vjen- b0jn0g pu^a 8večano prosvjedujem
calo blizu stotina ') u okružju Stankovačke I
žandarmarije, što nije mala zasluga gosp.
Valentia kod Crkve i Države.
Koliko bi se djece rodilo nezakonite,
koliko ih lišeno sv. Sakramenata, kolika bi
druga bezzakonja dogodila se? jer toliko
živu u suložništvu s jednom za nekoliko | Jugoslavenska akademija znanosti i umje-
vremena, pak ju potjeraju ili ona sama pobje- tnosti. U sjednici tilologičko-historičkoga
gne, onda smetnja župnicim i vladi, a inr- razreda od 21.v lipnja 1882 čitao je pravi ' 3 " i i. I v I C L!! _ A r '• .iVviA *»n n r»rci \r n * »i/in
Novi kod Trogira, 29 lipnja 1882
Ivan Poparić župnik.
žnja rodjacim, i ost. član, g. prof. Šime Ljubić razpravu: novi
Bože daj da se ugledaju u gosp. Valentu iZVOri ta epigrafiju dalmatinsku, u kojoj je
i drugi na koje spada nadzirati, da se vrši prozborio o dvama rukopisima, u kojim se
zakon božji i državni. U ovomu i naša obći navadjaju dvie sbirke nadpisa rimskih, špa-
na mnogo hramlje, na nju najviše spada; dajućih na Dalmaciju, koje Mommsen u trećoj
imala bi nastojat da i u drugim selim bude knjigi ogromnoga djela Corpus Inscriptionum
žand. po sriedi. Latinarum, koje izdaje c. akademija zna-
Da se pozakone suložnici podpomogo je n08ti u Berlinu, rabio nije. Prvi rukopis
dosta glavar Stankovaca Blaž Pelaić, koji je £uva Be u knjižnici sv. Marka u Mletcim, i
činio tužbu da u svomu selu neće ih trpit; sadržaje još neizdanu poviest Dalmacije
pošteni Blajo, Bog ti platio. Ugledali se u te 0d Dinka Zavorića Šibenčanina. U tom ru-
i drugi glavari. Ti Petre većeg dobročin- kopisu sa godinom 1603 na listu 19 ume-
stva nisi mogo učinit kod Boga i naroda, tnuto je dvadeset nadpisa rimskih. Drugi
neg si učinio da se pozakone suložnici tvog pako rukopis nalazi se isto u Mletcim ali
okružja bez ičije štete. Bog platio tebi i i u gradskoj knjižnici Correr, gdje je došo s
tvojim žandarim, a narod vam ostaje haran, ostavštinom poznatoga starinara Manuila Ci-
kako su vam harni i oni koji su se vjen cogna. U ovom rukopisu ima 115 nadpisa,
čali po vašem nastojanju, jer sada priznaju 0(i kojih dva spadaju na Pulj u Istri, se-
da vste na dobro svjetovali. — _ I dam jih opetovano navedenih ali iz raznoga
Žita bila rodila dobro, za zelen hotjela I vrela, a jedan je sredovječni. Ljubić prilaže
bi se kiša, jer ako ne pane do koji dan vierno prepisane sve te nadpise, pošto se
? I * A. i . 1 .. • mm n • « rr /1 i n * m n I 1 V i _ % f - - 1. n /l Ir n /i n « rvti n
Koliko živu ptice. O labudu se tvrdi, da
doživi 300 godina, a soko do 200 god. Dugu
starost može doživiti i jastreb i or6. Ulov-
ljene papige već su dostigle 100 i više go-
dina. Indijanci pripoviedaju o aturskoj pa-
pigi, da ju zato nerazumiju, što govori ona
još stari aturski jezik, koga su oni već za-
boravili. Dugo živi i kukavica, a Naumann
tvrdi, da vrana doživi do preko 100 godina.
Naša domaća kokoš živi 15—20, fazan 15,
tukac 16, golub 10 godina. Slavulj u krljet-
ci može doživiti najviše 8—10, kos 12 do
15 godina, dočim na slobodi živu dulje.
Kanarac može živiti u krljetci 12 - 15 go-
dina, nu u svojoj pravoj domovini, na ka-
narskim otocim živi mnogo dulje.
izgubit će mah kukuruzi; grozdja ima.
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. Kralj udielio je gjeneralu artiljerije
vele često od Mommsenovih kadkada i zna-
tno razlikuju, a to kao novi izvori za dal-
matinsku epigrafiju. Upotrebio je napokon
još jedan treći rukopis, naime vlastoručni
prepis Lučićev Marulićevih nadpisa sačuvan
u Marciani, da iztakne njeke razlike medju
tim prepisom i Lučićevim izdanjem onih
Marulićevih nadpisa, kojim se jedino Momm
sen služio.
Iza toga predao je predsjednk akademije
Riceviamo e pubblichiamo di buon građo:
A favore del neoeretto asilo pelle ragazze
orfane ed abbandonate di Zara furono ma-
gnanimamente elargiti al sig. consigliere au-
lico Nicol6 cav. Giuriceo, ora in riposo a
Vienna, dietro analoghe suppliche da esso
innalzate, i seguenti generosi sussidi.
1. Dalla Duchessa vedova di
Modena, Adelgunde in due ri-
prese
2. Dalla Principessa ereditaria
Stefania
3. Dali' Arciduca F. M. Alberto .
4. Da non nominato benefattore a
mezzo di M. Carlo Hofer . .
5. Dali' Imperatrice ved. Maria
Anna
6. Da S. E. Massimiliano Baron
Gagern
7. Dal S. consigl. d' appello in
riposo E. Bergner ....
8. Dalla sig.ra Enrichetta Weiss
f. 45:—
„ 50:-
„ 30:-
» 50:
„ 60:-
1:—
1:
Dahlenu i podmaršalu bar. Jovanoviću ye' pod naslovom -.Prilozi za geografsko-statistiiki
liki krst Leopoldovog reda. U subotu večer • bosangkoga po§alikuu dva spomenika,
svirala je pod namjestničkom polačom gra- -og „^„^ana, najmo opi8 rečenoga pašalika,
djanska glazba. I sastavljen odmah poslije god. 1624, u kojem
se po redu navode sedam sandžakata, koji
su na taj pašalik tada spadali, pak u sva-
Leggiamo in un lnvito Sacro, che nella [jom sandžakatu sva znamenitija mjesta uz
Chiesa della B.a V.e del Castello ufficiata broj kU(ta j stanovnika za oružje sposobnih
dai PP. Cappuccini, per tre giorni conse- ;t(j. Ovaj je opis stariji suvremenik najzna-
cutivi, 5. 6. 7. luglio si fark devota memoria menitijemu turskom geografu hadži Kalfi
del novello Santo Lorenzo da Brindisi. 1658), koji je takodjer opisao bosanski
Nelle due prime sere, premesse, in tempo pašalik, ali nepodpuno i u kraće te bez
del Rosario, alcune preci al Santo, seguiranno statističkih podataka. Drugi spomenik jest
le Litanie della Vergine, in canto ed ac- pUt0pis Šibenčana Frana Butrisića i Ivana
compagnate dali' organo, terminandosi col Divnića god. 1574 iz Šibenika u Hlievno i
*"-"'- —odatle u Skoplje na Vrbas, u kojem se
Totale f. 242:—
i qua!i, detratti fior. 7 occorsi per ispese di
štampa e postali, furono mediante il relativo
comitato dirigente della Societk cattolica di
Zara spediti ali' onorevole S. professore Mat
teo Fradelić, cassiere.
Benchfc il sig. consigliere aulico cav. Giu
riceo abbia gik espresso separatamente a
tutti i generosi beneiattori i piu sentiti rin
graziamenti a proprio nome, lo fa ora anche
a nome delle infelici orfanelie, le quali colle
umili e devote preghiere che innalzeranno
a Dio, faranno scendere sopra i proprii ge-
nerosi benefattori le celesti benedizioni.
Si spera che anche lo spett. Municipio, e
o spett. Istituto di pubblica Beneficenza di
Zara, chiamati in prima linea a soccorrere
con fisse sovvenzioni il patrio istituto, non
mancheranno di farlo.
primaju, na što se i gg. članovi i povjere-
nici družtveni upozoruju, da o tom u svojih
krugovih obavieste.
Umoljavaju se najučtivije svi oni Članovi
„Mati ce" (utemeljitelji i prinosnici), koji su
zaostali sa uplatom prinosa za god 1881.
takodjer i gg. družtveni povjerenici, koji
Još prinosa svih svojih članova za god. 1881
blagaj li „Matice" nisu dostavili, da to što
prije učine, da se uzmognu družtveni ra-
čuni za god. 1881 zaključiti i ovogodišnjoj
glavnoj skupštini „Matice" predložiti. Na
dalje se umoljavaju gg. povjerenici, koji
još nisu imenika članova svoga kotara u
obće ili ne podpuna družtvenomu blagajniku
za god. 1881 dostavili, da ga što prije iz-
vole dostaviti, da se uzmogne uz godišnje
izvješće i imenik članova god. 1881 tiskati,
i kao obično članovom razaslati.
Pošto je „Matica" u smislu §. 8. družtve-
nih pravila povelje za svoje utemeljiteljne
članove dotiskala, to se umoljavaju svi oni
utemeljitelj ni članovi, koji su svoj uteme-
Ijiteljni prinos podpuno izplatili, te bi že-
ljeli pripadajuću im družtvenu povelju imati,
da tu svoju želju ili putem gg. družtvenih
povjerenika ili neposredno upravi „Matice"
uz Čitljivo napisano svoje ime i prezime,
stališ i obitavaliŠte, prijave. Dotična liepo
izradjena povelja će im se tad što prije ili
putem g. povjerenika ili neposredno pripo-
slati, za koju će imati lih poštarinu namiriti.
U Zagrebu, 28 junija 1882.
Uprava „Matice Hrvatske".
bacio della Reliquia. __
II giorno 7. poi, proprio della Fešta: I navode mjesta* kojim su putovali, i što su
nella inattina buon numero di me3se, colla na tom putu doživili.
Comunione generale alle ore 6%, e ciascuno Napokon predan bi oveći odlomak iz srb-
che parteciperk a questa Comunione, avrk skoga prevoda god. 1344 bizantinskoga
in dono una devota immagine, o ricordo ljetopisa Ivana Zonara, poslan od Vladimira
del Santo; alle ore 101/,, Messa in terzo, co- Kočanovskoga iz Petrograda. Taj odlomak
lebrata col maggior decoro. Nel pomeriggio, odnosi se na srbsku i bugarsku poviest, tč
alle 7 in circa, incomincierk la recita del je 0(J prevodioca metnut u ljetopis. — Pre-
Rosario, dopo la quale immediatamente avri (jan bi takodjer prof. M. Magdića prepis
luogo il discorso relativo al Santo ed alla iZprava, koje se čuvaju u biskupskom i
circostanza; e poscia la solenne Esposizione kaptolskom arkivu senjskom
del Venerabile col canto delle Litanie Lau-
retene, e colla Benedizione del Santissimo;
ed in seguito le preci ed il canto dell'Inno
ali' Altare del Santo, con infine il bacio I Natječaji: za učitelja kod pučke gradjan
della Reliquia. ske sedmorazredne učione u Šibeniku; za
dva kotarska povjerenika
Primamo iz TuČepi (kod Makarske) slie-
deću izjavu: Tršćanska bursa. Ulja se dalm. prodalo
Iz kaljuže što se zacrnila nasried bezbo- 400 centa u bačvama po fior. 41-42 cent
žnog Avvenira dne 19 tek. br. 70 kao o- Napoleuni: 9.58 — 9.59 '/«; dukati 5.60
tvoreno pismo pod lažnim imenom Makarani, 5.62; šterline: 11.99 — 12.01; London
poznati delije poslie neg izrigaše svaku ogav- 120.25 — 120.59; bankanote talij. 46.40 —
nost na osobu dičnog narodnog zastupnika 46.60 ; dohodak austr. u papiru 76.50 — 76.60;
preč. Mihovila Pavlinovića nešto štrcnuše i M srebru: 77.40; Lloyd: 6.46 — 6.50.
na nas podpisane.
Tko je pošten nek izadje na vidjelo či-
nom i imenom. Na gnjusne nepodobštine
neobaziremo se, da neizgubimo od svoga. I Koliko kuća ima u Cislitavif U cieloj
Onakiin dovoljan odgovor: sram vas bilo\ (Jislitavi ima do 3,998,284 nastanjenih a
Borić Ot. Stanko, župnik, 151. 118 nenastanjenih kuća. Dalmacija ima
Brbić, glavar. 100.729 kuća, sa 89.110 obitelji, 20.580 je
nenastanjenih,
Primamo sliedeći izpravak iz Novoga kod
Trogira:
Castni g. Uredniče !
Garibaldi u Francuzkoj. Dva parižka dnev-
nika prioćuju dnevice izkaze javnih prinosa.
Figaro kupi prinose za .uzdržavanje ili ute
Plovilba ausl. ug. brodova.
Čitamo u ,,Dalmati„ od 28 pr. mj., da je
Nj. Pr. gosp. namjestnik ovih dana obašo
neka okolna sela, kao Bibinje, Sukošan, Po-
lesnik, i da se je u svakom mjestu dao
obaviestit o stanju crkve, škole i slučajnim
potrebam. Uvjereni smo, da će se g. na-
mjestnik bit uvjerio da je tih potreba u
obće mnogo, jer jodanaestogodišnje žalostno
namjestnikovnnje njegovog predšastnika malo
kojem zahtievu zadovoljilo, osim zahtjevim
Krivošijana i prijatelja im.
Činovnici. Jerko Božić i Josip vit. Seifert
imenovani su tajnicima kod dalm. narnje-
stništva.
/Ivana: doj. 5 lip. Urano. Carigrad:
odj. 16 lip. Cara, k. Mandić, Marsilja; 17
Leda, kap. Golubović, Galaz; Dalmazia, k.
Botta, Gibilterra; 19 Marte, kapet. Peselj,
Mletci; Fratelli F., k. Ferenza, Cork; 20
Mila F., kap. Tićac, Marsilja; 21 Milica, k.
Cetković, Mali Lušinj; Amalia D., k. Klju-
nak, Nizza. Falmoutli: doj. 23 lip. Olga
T.; 24 Aquila. &rimsby; doj. 25 lipnja
Emilie. I.i«l»ona: doj. 20 lip. Zvonimir;
21 Bakran. €»it>ilt<>ra : doj. 19 lip. Elisa
C. Malta: odj. 21 lip. Cinta, k. Peranović,
Mali Lušinj. Marsilja: doj. 24 lip. Zviezda
Mimbelli; — odj. 24 lip. Varšak, k. Ško-
pinić, Solun; 25 Tisza, k. Morovič, Mletci.
Mletci: doj. 22 lip. Emerico. lou port:
doj. 23 lip. Draga D. Poulllac: doj. 24
lip. Argo M.; 26 Euphemia. Torraifoua :
doj. 21 lip. Pelješac.
oOO%OOo
Molim Vas, da biste izvoliti tiskati u meljenje novih katoličkih slobodnih škola,
svojem cienjenom listu priloženi „Izpravak",
koga sam upravio Uredničtvu „Srpskog Lista":
da se tim načinom katolici opru bezbožnomu
skolskomu zakonu; a Rappel kupi za spo
U broju 23 „Srpskog Lista" tek. godine menik Garibaldiju. Figaro je dosad sakupio
nahodi se dopis „iz Novoga kod Trogira do Sestdeset hiljada lira (skupa se dosad
14 junija" u kom se čita, da je ,,u ovoj sakupilo preko milijun); a Rappel uz sve 1 napore jedva dvie hiljade.
]) Vrlo ti li je tamo zapušteno?! Ur.
Pučanstvo Rusije množi se strašno. Godine
1870 bilo ga je 85,000.000, a ljetos ga ima
već 100.000.000.
Matica Hrvatska
razaslala je svim svojim članovom pripada-
juće im knjige za god 1881. Ako pometnjom
koji vanjski član nije ipak primio iste knjige
ili ako koji zagrebački član nije još po
isto poslao, neka je prvi u smislu naputka
„Matice" točke 7. ili kod dotičnog družtvenog
povjerenika ili neposredno kod uprave „Ma
tice" potraži, a Zagrebčani neka po iste na
opredieljeno mjesto (u sveučilištnu sgradu,
prvi kat; i to prinosnici uz godišnju namiru)
svaki dan od 12—1 sata pošalju, i to. jedni
i drugi do uključivo 15. julija t. g. Tko u
ovo vrieme sebi pripadajuće „Matičine"
knjige za god. 1881 nepotraži nema je (u
smislu družtvenog naputka točko 7.) prava
iza toga vremena više tražiti, i kasnije po-
tražbe neće se moći od strane družtva
uvažiti.
Pošto je „Matica" veću zalihu knjiga za
g. 1881 tiskala nego prošlih godina, to se
još sveudilj članovi „Matice" za god. 1881
Ođpisi „K. n.
ć. g. D. J. D. — Hogolin — Srdačna Vam
hvala na cienj. prijat, izrazima. — Šaljemo Vam
od g. 1880 br. 57, 60, 69, 95, 96 ; od g.
1881 : 2, 5, 13, 14, 17, 27, 37, 39, 56, 71,
83; od g. 1882: 8, 16, 17, 32, 35, 39. I što
preostaje potražit ćemo, eda li odakle izkopamo.
— Prijateljski odpozdrav !
č. g. X. — Biograd — Netiakaamo još jer
nam se hoće ono sve pomno pregledat i prepis.it
(buduć, kako i sami izjaviste, izradjeno na brzu
ruku). Bojimo se, da će nam treba povratit da
preradite, jer vrieme omiie, vi pelile da se tiska,
a mi se nemamo što no se rece kad ni prekrstit:
posli se množe i nagomilavaju n vrieme kratko i
ledja slaba, što mnogi na žalost neće da razumiju
Ono drugo, novije, uti jacet nije za svjetlost ni
sad ni nikad. — Zdravo nam !
Ć. g. O. A. M. — Imotski — Zlo ste ou
shvatili; primit ćete posebno pismo.
Tiakarna Ivana WodiUko.