65 raznih izložitelja, medju kojim one D.r
Lovre Dojma iz Visa, odlikovane veli-
kom zlatnom kolajnom na Parižkoj iz-
ložbi. Najobilnije je zastupana kuca Didoli-
ća iz Braća. Jedno petnest kuća izložilo ju
svoje ulje ; ima ili jako liepih, ali je gdje-
koje omutno. Kvasinom se neprijaviše nego
četri izložitelja; rakijom osam, pčelarskim
proizvodim samo tri : Pag to jest, Hvar i
nolta; posoljenom ribom tri, rožulinom dva,
svilskim čahuram dva, sirom jedan, a tka-
nivom jedan. U velike se čudimo što otok
Rab nije pristupio s nikakvim svojim pro-
izvodom, ni svojom finom vunom, niti svo-
jim čestitim sirim, niti brnistrenim tkanivom.
I svilarstvo je posve slabo zastupano, prem-
da se Dalmacija, ako obrt pojedinac^, nije
zatuašiin, u dosta obširnom obsegu bavi, a
proizvodi su joj ponajviše takovi da se ne-
boji natjecanja. rG. L. D.u
rtdnih učiona da li je, te zašto shodna i
koristna izmjena učiteljskoga osobbja po raz-
zredih. VIII. Da li je izvedivo poljodjelsko
gradivo pučkoj školi odmjereno, ako ne:
što da se skrati? IX. Kako bi se dao pra-
ktični učionski vrt udesiti? X. Kako da se
praktično i uspješno predaje risanje u pu-
čkoj školi. Dan II. XI. Kako risanjem postupati
kod pučkih ženskih učiona, da ono dodje u
pomoć ženskim ručnim radnjam. XII. Koji
je uzrok razuzdanosti djece i kako škola
tomu na put da stane? ;Nebi h ovdje dosta
doprinielo, kad bi učitelji nastojali da učio-
na bude u najboljem suglasju sa roditelji?
A kako da se ovo suglasje postigne i XIII.
Predavanje izrekli u pučkih školah na te-
melju naukovne osnove. III. dan: XIV. Ura
divo povjestnice opredieljeno trećoj školsko)
godini dali je u protuslovju sa zahtjevi sa
me naukovne osnove? Nebi li shodno bilo
prenieti ga u koju drugu godinu jal ga sa-
svim izmieniti? XV. Jeli potrebita danda-
našnji šiba u pučkih učionah našega kotara?
Dnevni red Vll.e učiteljske skupštine ko-
tara Zadarskog, a iV.e Benkovačkog za
školsku godinu 1881-82, koja će se držati
dne 22, 23 i 24 tekućeg kolovoza u dvo-
ranam c. k. vježbovnice u Zadru, sliedećije:
— 1. Po svetčanoj službi božjoj, koja će
se držati u crkvi S. Krševana na 8 sati u
jutro dne 22 kolovoza, predsjednik u dvo-
rani c. k. vježbovnice u Zadru otvara u-
vodnim govorom skupštinu i imenuje svoga
zamienika. — 2 Izbor dvojice perovodja za
godinu dana. 3. Izbor stalnoga odbora, ko-
mu je zadaća spravljati predmete za buduću
kotarsku skupštinu za sjedinjene kotare
Zadar i Benkovac. 4. Izbor dvaju članova,
kao odaslanika kotara Zadarskoga za buduću
IV. pokrajinsku učiteljsku konferenciju. 5.
Izbor jednoga člana, kao odaslanika kotara
Benkovačkog za buduću IV. učiteljsku po
krajinsku konferenciju. 6. Izvješće povje-
renstva, komu je povjereno upravljanje ko-
tarske Zadarske knjižnice, o stanju iste. 7.
Izvješće gospodina učitelja pučke mužke
Benkovačke škole, komu je povjereno u-
pravljanje kotarske Benkovačke knjižnice,
o stanju iste. 8. Izbor novoga povjerenstva,
komu će biti povjereno upravljanje kotarske
Zadarske knjižnice. 9. Izbor novoga povje-
renstva, komu će biti povjereno upravljane
kotarske Benkovačke knjižnice. 10. Izbor
jedne osobe, kano člana zastupajućega nči-
teljstvo u c. k. kotarskom vieću u Zadru.
11. Izbor dviju osoba, kao članova zastu-
pajućih učiteljstvo u c. k. kotarskom škol-
skom vieću u Benkovcu. 12. Kako bi se
imalo razporediti i naznačiti gradivo zorne
obuke na mjesece i nedjelje za prve dvie
školsko godine. 13. Što da se uradi, da bi
se krasopisne, pravopisne, i sastavoslovne
vježbo, u pučkim učionam propisane, uz-
moglo izvadjati po zahtievim zdrave didakti-
ke, 14. Kako će učitelj, i izvan kazna, dje-
cu priučavati školskomu zaptu 15. Kojim
načinom mogu jednorazredne učione odgovo-
riti, izmedju granica zakonom opredjeljenih.
obuei i uzgoju mužkića i ženskica. 16 Kako
se ima učitelj ponašati prema školi i prema
starijoj školskoj vlasti u onim mjestim, u
kojim mjestno školsko vieće ili se nipošto
ili sasviem slabo zauzimlje za školu. 17.
Pokus predavanja rninućih i trajućih gla-
golja na temelju kojeg štiva iz čitanke za
II poljeće III školske godine, 18. Odnosno
na zaključak primljen u zadnjoj kotarskoj
skupštini godine 1880, koji glasi: „neka
svaki učitelj sam, ili neposredno, ili u skupu
svojih drugova sabere i po mogućnosti pro
uči historičkc spomenike (predaje, priče,
ruševine) svojeg školskog okoliša u širjem
smislu rieči, ih napiše, neka ih pomoću po-
vjestničkih knjiga, njemu pristupnih, razja-
sni, te neka zatim pošalje ili na osobu c.
k. kotarskog školskog nadzornika ili na c.
k. kotarsko školsko vieće, kojega će biti
briga, da ovo gradivo kritično proreseta i
donese u buduću kotarsku konferenciju".
Odnosno na ovaj zaključak jednoglasno
primljen, pozi viju se svi učitelji, odnosno
učiteljice, da izvrše što bolje i što točnije
ovaj nalog. U tu svrhu preporučuje se što
jednostavniji slog, a o oblik ljetopisni iliti
kronologični. 19. Da se bude moglo uvidjeti
kojom metodom i dosljedno kojim prakti-
čnim uspjehom, svaki učitelj postupa, toliko
pri davanju, koliko pri izpravljanju pismenih
sastavaka, i ostalih pismenih zadaća, svaki
učitelj, odnosno učiteljica, u dužnosti je do
nieti na kotarsku skupštinu po tri zadaćice
krasopisne, risarske i sastavoslovne svake
školske godine, i to jednu od najboljih, je-
dnu od srednjih, a jednu od najgorih.
Lode al vero. Leggiamo in un giornale
quotidiano di Roma: „Irieste e terra essen-
zialmente slava, e 1' italianismo non vi e che
importazione esotica, come e esotico in Dal-
mazia e sulle coste deW Istri a. II sentimento
nazionale si b risvegliato, e va facendo giu-
stizia — come ora avviene in Dalmazia —
di quei ambiziosi, intriganti o rinnegati,
che per libidine di prevalere tradirebbero
la patria ulio straniero.u
Ulje u pomorstvu. Već se od nekoliko
vremena pronašlo, kako ulje proliveno oko
broda, kad je more uzbunjeno, prouzrokuje
odnosno tišinu morsku, te kad god pomogne
da brodovi udju u luku bez štete. Nedavno
Englezi su učinili nekoliko pokušaja. G.
John Sgields iz Pertha smjestio je u Pester-
headskoj luci sisaljku, koja crpi ulje iz
gustierne, što može držati 450 metara ulja;
težke gvozdene i olovne cievi vode ulje na
60 metara daljine izvan lučkoga ulaza. Dne
1 ožujka t. g. uslied snažna istočnjaka,
neke su ribarske brodice bile u ozbiljnoj
pogibelji nedaleko od konala. Sisaljka je
počela raditi i namah je ulje u velike po-
čelo izvirati i prostirati se ko neizmjerna
kora po morskoj površini, a more se namah
utiši. Poslie sata ulaz je u luku bio slobo-
dan. Cetri dana kašnje škotsku ladju Aulie,
jedreću iz Kalkute, krcatu, zateče božje
vrieme. Kapetan namah dade napuniti uljem
neke vreće, na kojima se bile otvorile neke
male šupljotine i baci jih u more svezav
jih o ladju, te su uz nju putovali. U malo
se vremena izmed uzburkanoga mora umiri
oko broda.
Tršćanski trg. Kafa, Portorico: 84 — 108
(100 kilograma), S. Domingo: 56 — 60; Rio
fin: 58 — 62; srednje vrsti: 48 — 52; Šećer:
34 — 35; bukač dalm. : 45 — 75; dalm. ha
jami: 78 — 80; pšenica Odeška: 10.90 — 11 25;
kukuruz odeški: 8 — 8.25; biela oprana bo-
sanska vuna: 100 — 110; ulje dalm.-. 41 — 42;
kamenoulje u barilocima 100 kil.: 9 fior.;
loj dalm.: 44 — 45; katram dal.: 14— 16;
med: 24—30; napoleuni: 9.52 — 9.53; du-
kati: 5.60 - 5.61 sterilne : 11.91 — 11.93;
london : 119.85— 119.35; bankanote talij.:
46.60 — 46.45; dohodak austrij. u papiru :
77 — 77.05; u srebru ; 77.70 - 78. Ulja se
dalm. prodalo sto centa po 41 fior.
Amerikansko U Americi tri tvornice grade
posude od papira, u kojim razašilju po svie-
tu kamenoulje. Izradjene su od komada, a
na dan jih se izradi do 3000.
Glavna skupština „Matice
Hrvatske".
držana ne 30. srpnja 1882, pod predsjedni-
štvom družtv. predsjednika presv. g. Ivana
Kukuljevića Sakcinskoga.
(v. br. 63.)
Dnevni red učiteljske skupštine, koja će
se držati u Hvaru na 24, 25, 26 kolovoza
t. g. u prostorijah pučko-gradjanske učione:
I. dan 1. Uvodni govor. II. Izbor dvaju pe-
rovodja. IU. Izbor članova stalnoga odbora
u smislu § 7 M. N. % 1872. IV Izbor
povjerenstva za kotarsku knjižnicu. V. Iz-
bor zastupnika učiteljstva pri K. Š. V. VI.
Priobćenje počitane odluke 30 siečnja 1881
Br. 4349-p. š. v. VII. Kod pučkih višera-
Sto se tiče dalnjeg izdavanja: „prievoda
grčkih rimskih klasika", to zavisi njihovo
dalnje izdavanje od broja predbrojnika.
Pošto su se pozivi na predbrojku na prva
dva izašla svezka Stoprv pred kratko vrieme
razaslali, te još se riedki povjerenici druž-
tveni tomu pozivu odazvali, to nije mogao
odbor „Matice" još konačno glede nastavka
izdavanja dalnjih svezaka što zaključiti, nu
već po do danas prijavljenih predbrojnicih
na ove knjige mogu otoj si. skupštini na-
javiti, da je tisak prievoda Homerove Ili
jade od gimn. učitelja Tome Maretića kao
trećeg svezka prievoda već osiguran.
Imajuć „Matica" ostavinu pok. Antuna
Jakića, za izdanje drugog izdanja njegovog:
„hrvatskog trgovca", koja ostavina danas
iznaša već 580 tor., to je zaključio odbor
„Matice" iz ovog novca izdati knjigu po-
trebnu i koristnu našem trgovačkom svietu,
a koja bi se ujedno i u naših obrtnih ško-
lah mogla upotiebiti. „Matica" je u dogo
voru sa njekimi pisci glede ove knjige,
koji bi u skupu tu knjigu sastavili, i'uje-
dno u njoj upotrebili materijal, što nam ga
je ostavio pok. Jakić u svojem: „hrvatskom
trgovcu". „Matica" se uhva ovim poslom
odužiti se i uspomeni pok. Jakića, a i na-
šoj trgovačkoj i obrtnoj obuki po mogu-
ćnosti pomoći. Ako bude ikako moguće, to
će ako Bog da tečajem buduće godine i
i ova stvar dozrijati, i odbog „Matice" će
ju ^gledati oživotvoriti.
Zeleć „Matica", da se po mogućnosti
oduži i onoj ustanovi § 1. si. c) svojih pra-
vila, koja glasi: da ima „Matica" „'anapre-
djivati i glasbenu i likovnu umjetnost", a
videć kolika nevolja vlada i na ovom polju
u nas, to je u svojoj skupnoj odborskoj
sjednici od 15. junija t. g. stvorila zaklju
čak, koji će sigurno sve prijatelje naše
hrvatske glasbe razveseliti. Odbor „Matice"
zna, koliko djeluje pjesma u narodnom
životu, — a svatko nas je imao priliku o
pažati, koliko li se nije napose u našem
otmenijem družtv u, — gdje se njeguje tako
zvana salonska glasba, — ugnjezdilo i u
pjesmi i u glasbi tudjinstvo. Da se po mo-
gućnosti tomu pomogne, a još više, da se i
u tom staza prokrči, zaključio je odbor
„Matice", da svojim trudom, a uz predbrojku
i nakladom „Matice" izda preliepu sbirku
izabranih još nigdje neobjelodanjenih hrvat-
skih pjesama za pjevanje i glasovir našega
obljubljenoga skladatelja Ivana pl. Zajca.
„Matica" kani još ove godine izdati ove
biser-komposicije našega Zajca, te tako utrti
put i ovoj vrsti literature u nas, a nedvoji da
će se ovomu poduzeću „Matice" na čelu naš
hrvatski pjevački savez i sva hrvatska pjeva-
čka družtva mnogobrojno odazvati. U ovom :
„albumu hrvatskih napjeva" našega Zajca
biti će 24 pjesme, izpjevane od naših prvih
pjesnika, a skladane za jedan glas —- mužki
ili ženski — uz pratnju glasovira. Biti će
ovo prva sbirka u nas tako zvanih koncer-
tnih ili salonskih pjesama. Da seje „Matica",
unatoč toliko n jenih drugih posala, odvažila
na ovaj posao, neka joj nitko nezamjera,
kad uvaži, da se sad još nitko nije htjeo
odvažiti na ovaj posao, — as druge strane
„Matica" se uzda, da kad ona jednom utre
put, da će isti posao moći i drugi nastaviti,
a napose naš hrvatski pjevački savez.
I u poslu sbirke hrvatskih narodnih pje-
sama nije odbor „Matice" ni prošle godine
mirovao, već je nastavio sabiranje istih,
te ima zabilježiti u tom poslu na prvom
mjestu g. Matu Ostoića iz Povija na otoku
Braču, D.ra Mih. Bišćana sad u Karlovcu,
slušatelja filosofije Vatroslava Rožića i mno-
ge druge, koji nežele da im se ime oglasi,
a koji svi obdariše „Maticu" sa liepimi sbir-
kami narodnih piesama. Na daru svim sku-
pa liepa hvala! (Živili!) Što se tiče izdanja
„Matičine" sbirke hrv. nar. pjesama, to mo-
ram opetovati ono, što sa ovog mjesta u
u ime odbora „Matice" i prošle godine re
koh. „Matica" želi, da sa izdavanjem svoje
sbirke narodnih pjesama što prije započme,
nu još za sad nema za to dostatnih mate
rijalnih sredstva, da to s uspjehom započme
i nastavi, — bez da bi morala svoj drugi već
započeti rad prekinuti, Nu s druge strane od-
bor „Matice" može već danas obreći, da neće
dugo postojati, da će članovi „Matice" vi
djeti plod i ovog „Matičinog" nastojanja.
Prošle godine je „Matica" razpisala tri
književna natječaja, i to dva iz zaklade
Dušana Kotura, a jedan iz zaklade grofa
Iv. Nep. Draškovića. Za prvi natječaj iz
zaklade Koturove natjecala su se tri ruko- j
pisa, i od ovih bje nagradjen rukopis gimn.
učitelja u Osieku g. Ferde Milera, i to nje-
gova tragedija: „Cvieta i Miljenko", koju
već članovi „Matice" i tiskanu imadu u
ruku. Za drugi natječaj iz zaklade Koturove
natjecalo se je šest rukopisa, a med ovimi
bje nagradjen jednoglasno od odbora „Ma
tice" rukopis vladinog tajnika g. Jos. Eug.
Tomića, koji je sadržavao komediju u tri
čina pod naslovom : „Novi red", te će ista
biti ove godine u „zabavnoj knjižnici Ma-
tice" i tiskana. — Za Draškovićevu nagradu
za g. 1881 natjecala su se četiri rukopisa.
Od ovih bijahu dva nagradjena, i to hrvatski
prievod Homerove Ilijade od ovdješnjeg
gimn. učitelja Tome Maretića, i peta knjiga:
„južnoslovjenskih narodnih popievaka" od
Franje Kuhača.
Za tekuću god. 1882 razpisala je „Matica"
jedan književni natječaj, i to iz zaklade
grofa Draškovića. Rok natječaja je do konca
ove godine.
Zaključujuć ovo književno izviešće o
„Matičinom" radu u prošloj upravnoj go-
dini, petreba mi ni spominjati, da ie „Ma-
tica" i prošle godine učestvovala kod svakog
narodnog veselja i žalosti, da je popratila
do hladnog groba, poslav u Ljubljanu po-
sebno odaslanstvo, svog počastnog člana
očeta dra. Janeza Bleivveisa, da je prin^
mogla ka što sjajnijem^ pogrebu svoga ne3
zaboravnog potpredsjednika Aug. Šenoe j
da nije zaboravila izkazati takodjer dužflnf
čast dobrotvoru naroda hrvatskog pok. bkf
skupu Jurju Dobrili, netreba mi izticati. Ni
oskudni hrvatski pisci i umjetnici, ni m}.
hove sirote nisu se ni prošle godine zabadava
„Matici" u tekle, odbor „Matice" je svakom *
sgodom učinio što je mogao i što su rau
pravila družtvena dopuštala ! (Živio !)
(Sliedi).
Plovilba ausl.-ug. brodova.
Cardiff: odj. 13 kol. Dante, k. Kosulić,
East London. Carigrad: doj. 7 kol. Enos;
Siloe; 9 Factis non Verbis; — odj. 5 kol.
Tonina II, k. Nikolić, Gjenova; 8 Zora, k!
Račić, SebastopoliGiuseppe Župa, k. Štuk,
Marianopoli; 10 Ati, kap. Ferrari, Gjenova'
Copenhagen: doj. 10 kol. Genitori Ta-
rabocchia. I>unkerque: odj. 10 kol. An-
tonio Mimbelli, kap. Ostoić, Filadelfija; 11
Nina, k. Kosulić, Cardiff. Falmouth: doj.
14 kol. lmperatrice Elisabetta; 15 Armida.
Krf :doj. 4 kol. Nadir. Lisbona: doj. 8 kol.
Uroš; — odj. 10 kol. Superbo, Matković,
N. York. Livorno: odj. 9. kol. Germano
Antonio, k. Budinić, Filadelfija. Marsilja:
doj. 12. kol. Marietta C.; Cristoforo Roma-
no; — odj. 13 kol. Sulin, k. Bakarčić,
Rieka; Amalia, k. Randić, Trst. SfilaZKO:
odj. 7 kolovoza Cam, kap. Mandić, Ibrajla.
Nowport-Mon. doj. 12 kol. Josip Bro-
zović. N. York: doj. 29 srpnja. Amelia.
Trinidad: odj. 10 kol. Elpida, k. Crivel-
lari, Marsilja. Volo: doj. 2 kol. Leptir.
Queenstown, 14 kol. Sretno je dojedrio
krcat pirniča iz Rangona brod lmperatrice
Elisaoetta, k. Franjo Ivančić.
Trst, 16 kol. Kapetan Osojnak barka
Osojnak A., stigav iz N. Yorka javlja daje
dne 6 tek. kod Brindisi susreo bark Ginia,
k. Campacci i da je na brodu sve bilo u
redu.
Poulh'ac, 15 kol. Sretno dojedrio sa
Rieke b. Alessandro 7., kap. Dobrilović i
prosliedi put Rotterdama; — 18 kol. Doje-
drio je b. Petroslava, kap. Nikola Mandić.
Na brodu zdravo.
Rochefort, 15 kol. Sretno sa Rieke doje-
drio b. Taganrog, kap. Radonić.
Odpisi „K. !>.'
Č. g. X. — Imotska krajina ~ „Kat. Dalm"
u onom selu neprima nitko. Srdačan odpozdrav!
ć. g. K. H. — Boka Kotorska — Hoćemo
posve drage volje n dojdućem broju. Radnju hi
skoro poslatu nam nastojat ćemo takodjer da n-
vrstimo, i po mogućnosti, do malo dana. Neza-
boravile nas. G. i. i dj. B. srdačan odpozdrav.'
Življeli!
(X g. m. n. —• Rim — Primismo na vrieme
za današnji broj, al nas prostor siluje da ostavimo ^
za četvrtka. Da smo vam preporučeni castit nas i
nadalje zanimivom vašom hrvatskom rieći iz tog
svietskog grada.
Ć. g. X. - Šibenik — Što prije —. Pitanje
o t. imalo bi do malo ukazat lice, ako se gado*
urota još čemu god ne domisli da riešenje otegnfl.
Neka ih u brlogu njihove strasti, doći će i red,de
rat.ionem. Nadozivjeli će kat. hrvat, pobjeda i
ove kukavice pa bili oni s bliza il s daleka od
njegove krvi i njegovog osiećanja. Altior qu»
pressior. Življela nam Katolička Hrvatska !
Č. g. O. K. K. — Šibenik — Račun č. g. v.
Š. izgladjen po Vašoj obaviesti.
C. g. „Motritelj" — Šibenik — U dojdućem
broju jer danas nemoguće. Zdravo nam, sokole!
C. g. X. — Vrhgorac — Šala je a ozbil] '« ,
je! Volili bismo da onom gospodinu jasnije i l)«1
prispodoba lekciju izčitate. Bit će nspieh bliži.
B Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
kao pripomoć sbog oskudice uslied bune, a
katolicim koliko da ih nije! Tako grdno
aapostavljat naše vjerno svećenstvo napram
rišćanskomu neda se podnosit mirnom dušom.
Naše je za to mnienje, da bi se imali sabrat
ovi dokazi, po kojim se vidi da Zadarska
vlada prezire i progoni katoličko svećenstvo,
i kao memorandum poslati ih na bečku Vladu,
nek vidi čega je iz potaje naša burokracija
kadera. Videant consules, a uz to i mi uprimo,
iizvojštimo si slogom i radom takav položaj,
da gg. referenti budu usilovani ako i prot
volji poštovati naša prava, pa ako se i neće
obzirat na našu pretežnost u carstvu i po
krajini.
Kongrua. Ko da je već stavno, da će se
dojdućega zasiedanja carevinskoga vieća
razpravljati o kongrui. Poluslužbene novine
pišu po prilici: Jedan od najprvih posala,
koji će se razpravljati u plenarnim sjedni-
cama jest preustrojstvo kongrue katoličkoga
svećenstva. U posljednje doba mnogi su se
biskupi obratili vladi, da dokažu skrajnu
potrebu da se poboljša stanje nižega sve
ćenstva gledeć na financije i da se upriliči
potrebama vremena. Buduć je zakonska o-
snova od mnogo vremena izradjena, nije od
potrebe no posljednji ju put pregledati, a
to će se obaviti odmah prvih nedjelja i
tako će se zadovoljiti obćim željama sve-
ćenstva. Kažu da će kroz razpravu progo-
voriti mnogi biskupi (u gospodskoj kući,
gdje ima pravo i naš nadbiskup), da učine
znatnih promjena, naosob glede onih točaka,
koje je odbor odbio. Svakako će razprava
biti zanimiva — a mi ćemo po običaju to-
čno izviestiti.
Proslova sedamstoljetnice sv, Franci. Redo-
država presv. Odkupitelja, kao i ostale ra-
zne reao-države sv. Frana čine velike pri-
prave za proslavu sedamstoljetnice svoga
velikoga Patriarke. Jur su tiskane mnogi
prigodni slavospjevi: spominjemo med o-
stalim liepu pjesmu Sinjskih Franovaca na
uspomenu ovog riedkog goda. Franovci na
Dobrom razglasiti će tiskanu prigodnu sv.
obznanu, u kojoj se napominju razna opro-
štenja što mogu zadobit bogoljubnici kroz
zadnja tri dana crkvenih svečanosti.
Questioni di simpatie. Riceviamo dalla
citta: adunque sconfitti su tutta la linea!
11 punto d' Archimede b stato trovato; il
5b; xžj g-m lo ha trovato il signor profes-
sore di greco, ed ogni otto giorni applicando
quella leva verranno smosse le fondamenta
sulle quali la ,,K. D." andava fabbricando
le calunnie d' irredentismo. Ma qual e questa
famosa leva? Eccola: „simpatie"; e con
questa sola parola che si spiega tutto.
Capite! Erano mossi da pura simpatia quei
messeri che nel 1866 aspettavano a Spalato
l'ammiraglio Persano coi suoi bravi mari-
nari; era una simpatia irresistibile per i
bragozzi quella che faceva fuggire in Puglia
il redattore d' un certo giornale di Zara;
l'iscrizione coperta con una carta geogra-
fica non era altro che simpatia per i prođi
di Lissa; i proclami clandestini dell'anno
passato a Zara e quelli di quest' anno a
Zaravecchia non erano che prove di sim-
patia verso i bravi tipografi dell'Italia le-
gale e liberale; le corrispondenze nella
Lega della Democrazia un puro atto di sim-
patia personale verso TAlberto Mario, la
politica non ci entrava per niente; i brin-
disi contro il „barbaro" austriaco ad Anco-
na e gli evviva ali' Italia una questione di
simpatia od antipatia, che riesce lo stesso.
Dunque vedete, signor redattore, che di
irredentismo non si puo piu parlare, ma di
„simpatie". E guardate bene di non parlare
neppure dell' Irredenta triestina, che la bom-
ba dei due agosto e quelle fresche fresche
di Ronchi non sono che attestazioni di
simpatia alla memoria del grande Orsini;
come pure la scheggia della bomba dei due
agosto raccolta da un capoccia. di Spalato
non h che una simpatia alle bombe d' ol-
tremare o al piu una mania di raccogliere
e conservare scheggie di ferro. Non 6 vero ?
Se k vero, parlate di „simpatie" e lasciate
stare 1' Irredenta, che non esiste ve lo giuro
per la barba bianca di Depretis. Credetemi
dunque!
Un anti-irredentista.
Na poklonstvo dalmatinskog odaslanstva
N- V. car i kralj odvratio je sliedećim rie-
čima: Zahvaljujem na pozdravim koje mi
Dalmacija šalje preko svog zemaljskog za-
stupstva. Primam ugodnošću izraze ljubavi
i vjernosti, o kojim, u opetovanim prigodam
imao sam prilike uvjeriti se. Blagostanje
Dalmacije živo mi na srdcu leži.
Pođadmiral naše ratne mornarice, Pock
imenovan je admiralom,
G. Cipcić brzojavlja ,,N. L." da su N.
V. Car i ministar Falkenb;iyn prosietili i
dalmatinsku izložbu. G. Cipcić iztako je N.
Veličanstvu kako je Dalmacija dobila za
svoje proizvode najveća odlikovanju.
Kiše u Tirolu naniele su velike štete : do
2 milijuna fiorina u samom talijanskom Ti-
rola. N. V. car darovao je poplavljenim mje-
stima 10.000 f.
Primamo iz Savra: Dne 13 tek. oko osam
sata i pol u večer, Matija žena Mija Skifića,
osta ležeć u postelji nemilom žrtvom stra-
hovite munje. I muž joj Miho malne zaglavio:
sad se oporavlja u zdravlju, na noge postu-
piti još nemože, jer mu život utrnuo.
Opametite se vi koji imate zli običaj svaki
hip mamiti na se nebeske striele.
Dva ministra u Dalmaciji. Eto nam u
Dalmaciji dva ministra: ministar poljodjel-
stva grof. Falkenkayn i ministar trgovine
Bar. Pino.
U koliko dosad dozuajemo, odputovali su
dne 20 tek. iz Trsta put Opuzena. Danas
pregledati će radje o uredbi Neretve, za
tim bar. Pino povratiti će se u Trst, dočim
grot Falkenhayn poći će iz Metkovića u
Vrgorac, gdje će obaći Jezero i RastoJc. Iz
Vrhgorca grof Falkenhayn poći će u Imotski
a iz Imotskoga u Sinj, a za tim ji Knin,
odklo će poći u Grab a odtle na Cikoln, a
za tim iz Drniša u Spljet, odkle će poć u
Solin i na Brač, vraćajuć se u Spljet da
podje kočijom u Trogir, a za tim željezni-
com u Šibenik, odkle će poć preko Skra-
dina u Benkovac. Iz Benkovca poći će u
Vranu a za tim u Karin i Obrovac, odkle
preko Smilčića stić će u Zadar na 4 listo-
pada. Iz Zadra poć će na Vis a za tim na
Mljet, u Dubrovnik, Kotor, Župu i Crkvice,
i povratit će se u Trst dne 11 listopada.
Sa carskoga putovanja. Slovenski su li
stovi bili javili da je Tominski (kod Gorice)
kotarski poglavar bio zabranio slovenskim
načelnicima pozdravit cara slovenskim je
zikom. Službeni pako Fremdenblatt izmed
ostaloga pripovieda sliedeće o carskom bo-
ravku u Tominu. Neki ladanjski načelnik
progovori caru sasviem lošom talijanštinom,
na što ga car upita: znate li slovenskih
Kad mu ovaj odgovori da zna, nadoveza
car : govorite dakle slovenski; a moj ti ga
načelnik izasu kd iz vreće čistu slovenštinu.
Isti se dogodjaj sbio i u Nabrežini. Eto
kako se krči put I iredenti s juga i sa
.sjevera. Tako je jednom bilo i kad nas,
ali je nestalo onih vremena ; da' ko carsko
putovanje naviesti i slovenćiraa zoru boljega
dana.
Glavna skupština „Matice
Hrvatske"
držana ne S0 srpnja, 1882, pod predsjedni-
štvom družtv. predsjednika presv. g. Ivana.
Kukuljevića Sakcinskoga.
(konac v. br. 72.)
Pročitav g. družtveni tajnik svoje izviešće.
bude na poziv g. predsjednika pročitan
sliedeći pripis:
„Slavnom odboru „Matice Hrvatske".
Ovdje. Podpisanim je ovim čast obavie-
stiti, • da su oni na temelju zaključka
glavne skupštine „Matice Hrvatske" od 10.
lipnja 1881. pregledali družtvene račune za
vrieme upravne godine 1881, i to još i u
prisutnosti gos. družtvenoga podpredsjednika
liadosl. Lopašića, te iste u primitku i iz-
datku sravnali, kao takodjer po izkazu
predloženom rečenoj glavnoj skupštini sav
družtveni imetak škontrirali i prebrojili, i
sve u podpunom redu našli, te nemogu na
ino, nego da predlože: da buduća glavna
skupština „Matice Hrvatske" izvoli i cielo-
kupnomu upravljajućemu odboru „Matice",
i napose družtvenomu blagajniku gosp. 1-
vanu Kostrenčiću glede družtvenih računa
za spomenuto vrieme podpuni absolutorij
podati, i njih svake dalnje odgovornosti
riešiti, što su podpisani i u družtvenu ra-
čunsku knjigu upisali i vlastoručnim pod-
pisom potvrdili. Odbor za pregledanje ra
Čuna „Matice Hrvatske" za god. 1880. Dr.
Šandor pl. Bresztyenzky s. r., Josip Torbar
s. r.; Adolf Hudovski s. r."
Na temelju ovoga pripisa bude i uprav
ljajućemu odboru „Matice" i družtvenomu
blagajniku g. Ivanu Kostrenčiću za gore
spomenuto vrieme glede računa „Matice"
od glavne skupštine jednoglasno podieljen
podpuni absolutorij, i ujedno na predlog g.
predsjednika budu za pregledanje družtve-
noga imetka i družtvenih računa za upravnu
godinu 1881. izabrani gg. družtveni članovi:
presv. g. umir. odjelni predstojnik i veliki
župan Dragutin pl. Pogledić, sveučilištni
professor Dr. Stjepan Spevec i realni profesor
Cvjetko Rubetić.
Iza toga zapita g. družtveni predsjednik j
gg. prisutne družtvene članove, neima li
možda tko kakav predlog glede družtveno-
ga rada i poslovanja, i pošto poslije opeto-
vanoga poziva se nitko neodazva, umoli za
rieč družtveni član g. gr. podnačelnik i
nar. zastupnik Gjuro Cernadak, koji stavi
sliedeći predlog:
„Iz izviešća čitanoga od g. družtvenoga
tajnika i blagajnika čusmo kako je i ove
godine liepo napredovala „Matica" ; družtvo,
koje ovako napreduje, zaslužuje sigurno
priznanje od strane svojih članova, te u-
slied toga predlažem, da ova glavna skup-
ština izrazi podpimo priznanje i književnomu
i gospodarskomu odboru „Matice Hrvatske"
za njegovo toli uspješno djelovanje u obće,
i napose tečajem prošle godine, te da se
ovo podpuno priznanje u zapisnik današnje
glavne skupštine uvrsti".
Ovaj predlog bje od skupštine jednoglasno
i sa burnim klicanjem i povladjivanjem
primljen.
Pošto je gosp. družtveni predsjednik za
slcrutatore, prilikom imajućih se obaviti iz-
bora novih odbornika „Matice", članove pro-
fesore gg. Spiru Brusinu i dra. Aut. Lob-
mayera predložio i skupština iste jedno-
glasno odobrila, čitaše g. družtveni tajnik
sliedeće:
„U smislu §. 18. družtvenih pravila bi
raju se tekuće godine tri odbornika za
književni odbor, a dva odbornika za go-
spodarski odbor Matice Hrvatske". Izstu-
paju pako ove godine iz književnoga od-
bora: gg. odbornici Janko .Jurković, Fran
Folnegović i dr. Blaž Lorković; iz gospo-
darskoga odbora: gg. odbornici Gjuro L)e-
želić i.dr. Ivan Zahar. Izim ove petorice
iztupivŠih odbornika treba birati podpred-
sjednika književnoga odbora na mjesto
preminuloga pok. Aug. Šenoe. U svemu se
dakle ima birati šest odbornika, med kojimi
jednoga za podpresjednika književnog
odbora."
Iza toga bjehu pročitani §§. 9. 18 i 20
družtvenih pravila, i zatim stupalo se je k
izboru.
Malo iza toga proglasi g. družtveni pred
sjednik sliedeći resultat izbora: Predana
bje od 31 pravo glasa imajućeg člana 3i
izborna cedulja, te je izabran za podpred-
sjednika književnoga odbora „Matice Hr-
vatske" sa dvadeset i devet glasova g.
Janko Jurković, kr. vladin savjetnik; za
odbornike u književnom odboru „Matice":
gg. Fran Folnegović, urednik „Vienca" i
narodni zastupnik, dr. Blaž Lorković, kr,
sveučilištni profesor i Ivan pl. Zajc, ravna-
telj hrvatske opere: za odbornike u gospo-
darskom odboru „Matice": gg. Gjuro De-
želić, gr. viećnik i dr. Ivan Zahar, odvje
tnik. Svi ovi odbornici „Matice" bijahu iza-
brani sa 29—30 glasova.
Članovi „Matice" primiše ovaj resultat
izbora sa odobravanjem, te pošto se novo
izabrani odbornici „Matice" članovom druž-
tvenim za izkazano im iznova povjerenje
zahvale, zaključi g. družtveni predsjednik
glavnu skupštinu sa hvalom svim članovom,
koji su u tako Iiepom broju kod skupštine
učestvovali.
- --—-v cv;i>ca <r
Priobccno. ')
nerva V. Gloucestef: đoj. 31 kol.R
Marsilja: doj. 13 ruj. Unita Parentk'
iazzo: doj. 9 ruj. Tea. Newport: dojT
ruj. Ezio. Queenstown: doj. 12 ruj. §
ćna P. Rochefort: doj. 8 ruj. Mate. Mlettf
odj. 9 ruj. Carmela, k. Polić, Rieka.
Odpisi „K. D."
Platili: |
do konca lipnja g. 1883: č. g. I. Gaspit
do konca ožujka god. 1883: m. p. D.
Margetić ;
do konca g. 1882: preč. f>. Aćim Milić
m. p. O. N. Bilić, D. A. Lebedina, si. Rrv
Skup u Pučišću;
do konca lipnja god. 1882: m. p. D. P
Bilić ;
na račun g. 1882: m. p. D. A. Glavina f. 1;
do konca g. 1881 : m. p. D. B. Čavlov,
D. J. Nimćević;
do konca g. 1880: m. p. O. Jer. Balić.
SI. Narodua Čitaonica u Kastvu — Nije
liepo da se i ta slavna Čitaonica oglašuje.
Molimo
Č. g. D. Š. A. — kod Trogira — Jeste
li već prikupili? Eto dvie godine da ozalad
čekamo. Pa barem da dadoste kakva odgo-
vora na uljudno pismo od IO/8 t. g.! Ni to!
SI. „Casino" — Makarska — Kako Vain
bi javljeno dne 14/8 t. g. na podmiru hoće
se još f. 2:16. Ele dakle: svakomu svoje!
se lice!
Le leggi son ma chi pon mano ad
e>se, reko je mudro talijanski velikan.
Ima neki zakon, koji brani maloljetnike
proti neupravi skrbnika ; ima zakon, po
kojem bi skrbnik imao svake godine
davati račun o dohodku i trošku: ima
zakon, le leggi son! no ko provadja
zakon ? Da ne prihvatimo odeblji kraj
batine, moljeri je onaj, kog se poso liče
da ište račune od skrbnika ostavštine
pok Petra Tolića, i da zaprieči da o-
stavština propada! U orno acvisato!
U Zadru, 19 rujna.
Antun Bejan u ime svoje i
brata Ive.
•
Č. g. D. S. M. — Zapuntei — Točno po na-
plitku. Srdačan odpozdrav !
0. g, I B. — Imotska krajina — Pristranosti
s naše strane ne bilo nikakve. Hvala na obaviesti:
priobćeni nam podatci mogli bi unapried vrlo dobro
doć. O g. S. P. volimo mučat, jer nezaslužuje
da se ozbiljan čovjek na nj obazire. Nn ipak
pošaljite: gledat ćemo da barem štogod upotre-
bimo na čast onog velikog hrvata, Srbina Bugara,
dok postane još i fanariotom! Spominjete pri
koncu neku našu sumnju o Vašem rodoljublju.
Budite uvjereni, da nam pri onomadnjini riečima
ta sumnja nije bila ni na kraj pameti.
G. g. D. Fr. Milićević — Rogoznica — Primismo
930 biljeg. Evala !
0. g. X. -— Makarska — Onu viest o proloma
na podbiokovskom tlu izpustit ćemo, jer nije mo-
guće da čitatelj išta iz nje razabere: odveć je u
alegoriji.
Ć. g. 1). B. Macanović — Obrnusmo. Srdačan
pozdrav!
Plovillia aiisL isg. brodova.
Baltimora: doj. 31 kol. Giustizia. Car-
điff: doj. 12 ruj. Sirena. Carigrad: doj.
14 ruj. Emma. Falmouth: đoj 11 ruj. Mi-
') Za pisma pod ovim naslovom Uredni-
čtvo neuzimlje na se odgovornost.
Čast nam je obznaniti da u našoj
Knjižari nahode se na prodaju škol-
ske tiskanice; jedan arak po sliedećoj
cieni:
Matica Obraz. I. n. 2
Popis „ II. „ 2
Knjiga o pohadjanju i
napredku .... „ III. „ 2
Izvadak „ IV. „ 17a
Knjiga o preduzetoni u-
čevnom gradivu . „ V. „ 1V2
Učionska Obaviest . . „ VI. „ 1 '/a
Svjedočba 0 pohadjanju
učione „ VII. „ l1/«*
Godišnja Svjedočba . . „ VIII. „ i 7a
Odpuslna Svjedočba . „ IX. „ 17a
Ljetopis X. „ 1 Vg
Upisnik XI. „ 2
Upisnik I. i II. . . . „ XII. „ 1%
A. Pokretnine učione . „ xm. „ 17,
B. Obukovna sredstva u-
čione „ XIV. „ 17a
C. Knjižnica učione . . „ XV. „ i1/,2
Nahode se takodjer svakovrstne
školske knjige i svi pisarnički pred-
meti-na ove zadnje dajemo 5°/0 odbitka.
Mlailna Tiskara i Knjižara
OUodicfiz
it Kadru
D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavateJj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke,
HU'3' DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
s (S. Paul. E«ph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros in tuenda Ifalutar^ Ecrlesise doctrina animisqne in
Rcligionis amore el in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače Jtafflličjke Đalafftfcije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvtctt nređtoirolbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — J'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra sc predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO
nove redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 87
Slavensko hodočašće u Berlin.
IV.
„Svi bi se narodi po sre-
dišnjaškom predlogu imali
pokloniti njemačkomu jeziku,
ko tobože državnomu„Na-
rodni List" a br. 1. godine 1881.
Kamo je zagazio „Nar. List" sa
svojim državnim jezikom njemačkim,
ako se nije zgrozio došle, nek pomisli
Časkom samo na posljedice, i uvjerit
će se, da je, u ovom poslu, pao preveć
nizko; te ga tamo narod nemože sliedit,
bez povrjede svoga dostojanstva i svoje
Časti. / ,
1 zbilja, metnimo da vlada, usvojivf
načela „Narodnoga Lista", prezre sla-
vensku pretežnost, prezre federalistienu
narav i federalistični postanak carstva,
prezre, što se nas naosob tiče, naše;
hrvatsko državno pravo poviešcu i za-
konom i samom nam krvlju naših ju-
naka zajamčeno, a uvaži kao jedino
dobre i pravovaljane navedene izreke
„Nar, Lista" : da zamjena pokrajinskih
sa njemačkim jezikom državnim koristi
narodom, da uz pokrajinske jezike svi Či-
novnici moraju točno poznavat i njema-
čki^ što bi odatle zakonito sliedilo, kad
bi se zakonom ptfipoznao ') jedinim dr-
žavnim jezikom jezik njemački? Evo
nekoliko posljedica, sine ira, na prosto
i bez pjesničkog nakita:
Taj bi zakon stvorio 100.000 nie-
maca više, jer bi činovnici postali odrti
niemci po onoj: gori poturica nego
turčin, te i mi u Dalmaciji, koji smo
došle imali samo dvie narodnosti :
ogromno pretežnu hrvatsku i mikro-
skopičnu talijansku, imali bismo do koju
godinu i nekoliko hiljada iz inteligencije
njemačke, koji bi, uz vojničke posade,
podporom Jvlade i mogućeg niemstva
u carstvu, postali faktor moralno ravan
hrvatskomul To je za misaone ljude
jasno ko sunce, al, ako ima tko da
sumnji, n/ek promisli što je došle od
nas činio; i kolik je upliv imao državni
talijanski /jezik, premda nije imao u
carstvu naslona nego na kukavna pć
milijuna/talijana, pa i to tamo i amo
razpršanih.
Sada već uvlači nam se niemština,
kad to zabranjuje temeljni zakon u-
stava, a Uto ne bi bilo uz toli elasti-
čan zakoln o državnom jeziku njema-
čkom^ Ojdm ah po prihvatu zakona mi
bismo mo/gli očekivat cielo jato nie-
maca, barem na sve više urede, jer
kod nas nema nego malo ljudi da
znadu ta^no njemački; a kad su nam
se ukrcaj niemci pod državnim okri-
ljem hajdfe ih ti goni!
PC us dužnost činovnika da moraju
poznavat, točno njemački (i talijanski,
govori ,,l$ar. List" !) neide li uzporedo
nužda da <se ustroji njemačkih škola, il
barem da se u našim učionam dade
njemačkomu jeziku mjesto ravno hr-
Zadar, Četvrtak 9 Studenoga 1882. God. XIII.
J Taj zakon uz izdajstvo naših zastupnika,
u koje izdajstvo, uzprkos preporukam „Nar.
Lista'V^i nevjerujemo, mogo bi lako pro-
driet, je? poznato je, da već ima u Carev.
Vieću us\av0vjeraea niemaca skoro koliko
svih Slavena zajedno. Ta okolnost čini Članke
„Nar. Listaj donekle odlučujućim, u prilog
niemstvu. Sramota!
vatskomu (i talijanskomu) ? Koju nam
dakle liepu narodnu stečevinu nudja
narodno glasilo ?! Ravnopravnost nje-
mačkoga i talijanskoga jezika sa hr-
vatskim u našim zavodim za naobraz-
bu ! Tim bi nam se, očito je, povra-
tile sve nevolje talijanske kulture uz
dodatak gvozdenog obruča niemstva!
čestitih nas tada?! Kukavni hrvatski
narode, kamo te vode!
Po uvedenju njemačkoga jezika ko
državnoga po želji ustavovjeraca, tre-
balo bi dakle odmah započet novu ne-
dogledm narodnu borbu, koja bi nas
stala stoput više jada nego dosadašnja,
jer niemstvo je sila kojoj se i ogromna
Rusija jedva opire a kamo li bismo
mi slabići, imajuć uz to proti sebi i
vladu, i zakon, pa 9 milijuna niemaca
u carstvu, a njima za ledjim europej-
sku njemačku diktaturu poduprtu od tri
milijuna bajuneta i od naobrazbe koja
i „glavi" ljudstva, oholom Parizu pr-
kosi ?
Pa čemu nam stvarat potrebu te
nove očajne borbe, iz koje bismo, ako
i ne razbijene, svakako krvave, glave
izišli? čemu nudjat nam posredišnja-
šku „nesmisao" državnoga jezika nje-
mačkoga, da, osim činovnika, i naši
župnici dodju u veliku nepriliku pri
dopisivanju sa višim i najvišim ure-
dim ? Zar nebi bilo i njima nuždno to-
čno poznavanje njemačkoga jezika, je-
zika tada uglednoga i koji bi pak sam
bio moda i ujedno mito i preporuka pri
prošnjam, pri nezgodam i u hiljadu o-
nih drugih škripaca u kojim se nadje
s godine na godinu ova il ona zadru-
ga, ovaj il onaj stališ, ovaj il onaj
dio naroda ? Njemački jezik postao bi
lako, osim što sredstvo odnarodjivanja,
i sredstvo narodne demoralizacije. Na
tu nas smrtonosnu meku želi nasukat
naše gore list?! Ako je to njemu ko-
ristilo nek ide, narodu je štetno, i
mi ga nećemo sliedit. Hrvati smo i
hrvati hoćemo da ostanemo „makar na
nas navalile svega svieta sile". Mi u
tudje ne diramo, al i od svoga nedamo.
Mi nijesmo provincia (silom oružja za-
dobivena zemlja), nego država koja si
je svojevoljno habsbursku za svoju
hrvatsku dinastiju izabrala.
Ova dinastija, svedj miroljubiva i
pravedna, štovala je i štuje naša prava
i naš jezik, da i sam prestolonaslje-
dnik, sliedeć primjer svoga uzvišenoga
otca, nezadovoljava se njemačkim je-
zikom, nego znajuć da je on za na-
rode a ne narodi za nj, ući slaven-
ske jezike pa i jezik hrvatski. Ta, po
nas toli dična, tradicija mi nećemo do-
priniet da izumre u otrovu jedinog dr-
žavnog jezika njemačkog, mi ćemo ju
gojit, stojeć uz svoje pravo, sigurni, da
ćemo tim, koliko od nas zavisi, spasit
čast svoga barjaka, dostojanstvo svoga
naroda, i prištedit ljubljenoj slavnoj
vladajućoj kruni ono neizmjerno čislo
kušnja koje bi naravno, iz nenaravne i
usilničke, centralistične, novo popri-
mljene politike „Narodnoga Lista",
proiztekle.
Dnevne viesti.
Hrvatski sabor. U sjednici dne 4 tek.
zas. F. Folnegović stavio je na bana
interpelaciju glede napadaja novosad-
skoga lista Srpski Narod nav predstoj-
nika unutrnjega odiela b. Zivkovića,
pitajuć ga misli li Živković pozvati
pred sud ,,S. N." da obrani čast svoju
i naroda. Ban odgovori da je uvjeren,
da je sva ona pisanija lažna. Folnego-
vić se nezadovolji odgovorom i reče
da će biti primoran iznieti stvar pred
sabor u formi predloga, da se vidi ko
je gentleman, komu li valja podviknuti :
dolje nedostojnil Interpelacija je po-
budila silnu sensaciju; ljevica i gale-
rije su pleskale, a obćinstvo primi pred
sabornicom Folnegovića (stranke prava)
sa živio. Stvar se neće jedino ovim
riešiti. Obširnije u dojdućem broju.
Slovenski službeni jezik u Ljubljanskoj
obćini. Od mala, posljeđnim naknadnim iz-
borima, sloveni su zadobili tri-eetri glasa
većine u ljubljanskom obćinskom vieću.
Njemački se uslied toga načelnik odreko i
slovenci izabraše svog načelnika. Ovih pako
dana izdaše nekoliko zaključaka glede u-
vedenja slovenskoga jezika u obćinu, kO
službenoga jezika: 1. S prvim sječnja 1883.
g. slovenski jezik ima biti izključivo služ-
benim jezikom u obćenju sa strankama i
uredima u onim mjestima, gdje slovenci
stanuju, za tim u kraljevinama Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji s dodatkom, da po-
dnesci, kad bi bili prineseni u njemački je-
zik, biti će riešeni u istom jeziku. 2. Po
isti način počimljuć s prvim sječnja g. 1883
slovenski jezik ima biti izključivo službenim
jezikom u unutrnjem obćenju kod sliedećih
obćinskih ureda, biva: kod odpravnog ure-
da, živežarnice, najavnog ureda, predatbeno-
ga zapisnika, poreznoga ureda, kod grad-
skoga liečničtva, gradskog knjigovodjenja,
gradskoga zajma i redarstvenoga odsjeka.
3. iznimke su dopuštene jedino glede voj-
ničkih vlasti, s kojim je gradskomu zastup-
stvu u njemačkom vojničkom jeziku do-
pisivati. 4. Sve tiskanice, koje služe za ob-
ćenjc sa strankama, i koje su dosad jedino
u njemačkom jeziku bile tiskane, tiskati je
i u slovenskom jeziku. 5. Načelnik je po-
zvan da strogo nadzire nad podpunim pro-
vadjanjem ovih zaključaka". — Spljetsko
obćinsko vieće želimo da se ugleda u lju-
bljanske rodoljube!
Izbori Italiji. Po nekim listovima u
dojdućoj komori bile bi sliedeće stranke:
ministerialci Depretisovi, disidenti Nicotere;
demokrati monarhički Crispia; fusioniste
desnicQ\ antifusioniste; umjereni radikalci
i socijaliste. IJa da nije politička Italija prava
ludnica! — Novih zastupnika ima 184; ra-
dikalaca je oko četrdeset.
Fracuzka u Tunisu. Francuzkoj u Tunisu
sve ko po loju. Poznatim ugovorom u Bardo,
Francuzka je bila osjegurala za se Tunis;
ali to francuzko pravo na Tunis sad je još
bolje označeno i opredieljeno novim ugovo-
rom, kog je nedavno Francuzka ugovorila
sa pokojnim bejorn, i uz koji su pristale
sve velevlasti. Značajna je da je Francuzka
tražila priznanje od svih evropejskih vele-
vlasti, ostavljajuć u zaboravi jedinu Italiju ;
ipak talijanci kažu da imaju prava na Tuniz,
možda rad ono nekoliko škola, o kojima je
nedavno bulaznio pokojni Avvenirel
Razprava proti Ivanu Šupuku-Živ-
koviću Paškinu iz Drniša (vidi br. 84
i 85) Ostali smo s našim pripoviedanjem baš
na tom, kad su se „pobratimi" dielili tamo
kod murava po prilici. Dr. Petrićević ostavi
druga i podje k svojoj kući; a Supuk? —
on tvrdi da su ga napali d.r Mato Grubi-
šić i drugovi, svalili na zemlju, te da je
on povadio nož i udarao ćoravo, neznajuć
dali u vjetar ili u tjelesa udara; ali svje-
doci svi poriču Supukovo pripoviedanje.
Svjedoci iz Grubišićeva tabora, svi u je-
dan glas kažu, da kad se je Petrićević o-
dielio od Supuka, ovaj je učinio nekoliko
koraka prama Grubišićevoj družini, u isti
pako čas da se je digo dr. Mato i goloruk,
jer nije imao ni Štapića, pošo je prama
Supuku, da pita račun za njegove prosta-
čke napadaje. Ta se dva politička neprija-
telja i suparnika (sasviem da Supuk U sve-
mu i po svemu nije mogo biti suparnikom
odvjetnika Grubišića, već jedino kakav
agent provocateur na službi bilo kojih stra-
načkih ljudi) susretoše; većina nezna što
se dogodilo, samo je neko vidio gdje se
prama mjesečini svjetluca nož i gdje je
Supuk zamahnuo. Al se u to diže i brat
dr. Mata, Jero Grubišić, a za njim Skelemi
Jero dolazi kad mu se brat, pritiskivajuć
rukom ranu na trbuhu, vraćao u kafanu i
neznajuć što mu je bratu Supuk opremio,
grli desnicom Supuka, koji mu došo u
susret s poklikom: „Jero brate, mi smo
stari sudrugovi, evo me u tvoje ruke". On
hoće da ga umiri, misleć da se je Šupuk
pobojao, da ga Jerina družina nebi naučila
pameti, ali uz to ćuti na ruci, ko da ga je
nešto uštipnulo, bijaše nož Supukov, koji
je i Jeri htio zadati rana, ko bratu mu Mati,
da mu Skeletu nije prihvatio odtraga ruke
i s njim streso tako snažno da mu je nož
iz ruka izpao, kog Skelem odalje baci a
kašnje podje iskati sa Mijanovićem, te ga
nadje. To se sve dogodilo u malo trenutaka,
te kad je nož Supuku pao iz ruku, već su
i ostala družina Grubišićeva bili okO Šu-
puka, Jere i Skeletna; te prosuvši se glas
da je dr. Mato ranjen, kogod od njih (jedan
od braće Grubišića — sad se upravo ne-
spominjemo koji — izpoviedi da je, začuv
da mu je brat ranjen, nekoliko puta stapom
udario Supuka) dade materijalnu lekciju,
kako bi reko D.r Katnić, Ivanu Supuku. —
Ali su ovo svjedočanstva Grubišićeve dru-
žine (koju „djeverski kozar" šumadijskom
finoćom zove „obična fukara"), one družine
koju je veleučena rječitost d.r Giljanoviea
bacila u maremagnum, kod koje može biti
samo političkih strasti a ne političkih na-
čela, po tvrdnji istoga doktura (mogo je na-
dovezati: experto crede Ruperto; ili kako
bi naš zagorac reko: po sebi sudi) — s
toga vidimo što kažu gospoda, koju je d.r
G. počastio odieliv jih od one dvanaestorice
i postaviv jih u posebnu kategoriju (rieči
su dokturove, koji jim možda tim htjeo
pokazati svoju harnost — troppo onore per
tali dottori!) i koje Srpski List nazivlje:
najizabraniji ljudi u Drnišu. Oni nisu mogli
svaku potanko razabrati, ali d.r Katnić,
po istom ,,S. L". tvrdi da se je d.r Mato
Grubišić digo prvi i pošo prama »Supuku,
kašnje ostali, koji su priečili da d.r Katnić
vidi što se na dalje sgadjalo. Dakle i po
d.r Katniću bilo bi zasvjedočeno, da kad
su se Šupuk i d.r Mato Grubišić sastali
oko njih nije bilo nikoga, dakle da Sifjmk
nije bio napadnut od ciele družine, izlupan
stojte dokraja, pa neće Šibančiću biti potrebe
gibat, ni Jadinku jadat! Ima oglas: Nek kola
netréu, (a manje kandžijam opucavaju,
bilo za zgodnije.!), nek se neči-
stoćal(i»o mjestu nebaca (Sto neodrediste mje-sto gjpegodir^- sto nerekoste da se djubar
uklaj^te^to^i isti, pute,bf z razlike nepo
suste ita.), nek se paščadt u obćini zapisu,
nek se put od Krešića kuće do Mobina (malo
njj^^v&nsko presušenje !) ponapravi, zato tko
će za manje, (a oni kroz mjesto? Kamo pet
nadnica od 16 do £0 godina?) ecc. ecc. —
Rondari tu neki dan sprećali u hlad njeke
n/pćuj-ke.; To,^ pohvalno, al nek oni zanaj-^
prije ,b||4u .l?gledui pa nenastrani i čeljadi
p. ns^jmat prava za kriva, postojani,
%,netJJ?dqiu ve£er: amo! a drugu: šta mije ai^lo^ ( te. puatat da se i do dvie po ponoći pjana, i berle,Če! U čemu je ubio kriv L. M.
i( y(.;.;dosle neporocnog ponašanja, mi se j9$tex£. nemožemo da stavimo! — Ciganinu
Zftj^uo <?$rstvo, pa najprije ubio ćaću: tako
i pnt: svi su njihovi suortaČari! Mal de ne
izost^visrno: Na 26 listopada držala se je
pvdje kotarska učitelj, skupština.
Jsebi U Vam ovo učiteljsko osoblje moglo
kostur od zapisnika ! Neiztresosmo sve,
al <pqšto se razteglo rednja nam je za danas
M^fftt! Sibančić
RAZLIČITE VIESTI.
Prošlih dana u crkvi sv. Krševana u Zadru
bila jo Čedna al nježna svečanost na korist
družtva za pripomoć djeci med poganim na-
vodim. Držan je od poglavitog povjerenika'
preč. kanonika D. G. Raičevića liep govor
ovom prigodom i čujemo da se sakupila
prilično velika milostinja za istu prepleme
nitu svetu svrhu.
La scorsa domenica il in. r. P. Cosimi
de« Pilori Osservanti di Zara ha tenuto
nella Chiesa Metropolitana la sua prima
predica dell'Avvento.
Ratni parobrod „Andreas Hofer" nasukao
se kod Prevlake blizu Paga (u prošli po
nedjelnik na 572 po podne). Na parobrodu nahodio se i g. namjestnik. Netom se do-
znalo za nesreću odplovila su dva parobro-
da (Lloydov i talijanski) iz Zadra da ku-
šaju potisnut opety iz mora nasukani paro-J^ód, al ne bi moguće, te je odplovio onamo,
kako čujemo, „Albrecht" koji takodjer nije
dósle mógo opravit ništa. Red će bit zato
sve izniet iz parobroda pa opet ga kušat
potisnut.
' ' Gr. namjestnik vratio se je u Zadar.
raka) ne ide jer „primjerci" to je .množina a
sviju je drugi padež dvojine, kao dviju,
triju, te ide, „s\ihu a ne sviju. I ono „me-
tne pod zvaničmm pečatom" nevalja (ide;
„pod zvanični pečat" s razloga ut supra,
da je naime „metnuti" micateljni gl agolj
Napokon i ono „sa p ri inje raka m" čini nam
se pogriešeno, jer ili to dolazi od rieči pri-
mjerak" i ide „sa primjercim" (ali pri-
mjerci) ili je od rieči „primjerka" i tad treba
reć „sa primjerkam. To toliko da se zna
uzaptit bez pogrešaka.
„Sloboda" o državnom jeziku. U br. 144 Slo
bode ima dopis „Izpod Dinare", u kom izmed
ostaloga čitamo: „Strah me je, da se je pi-
sac i previše odao kad veli, da će i njegovi
rodoljubni prvaci glasovati za takav zakon
(mi smo uvjereni da neće. LIr. ,,K. D")....
jer da je to „temeljit zahtjev države." A
gdje vam je gospodo prokušani domoljubi...
ostao hrvatski jezik. Na njeg valjda pomet-
njom i u brzini zaboraviste. Jer, svatko
razuman koji u Dalmaciji dokida talijanski
jezik, razložno mora da uvadja hrvatski je-
zik, jedini kojim narod govori" — Pobijajuć
pako Narodni List, koji je uztvrdio da mi
nemožemo tražiti kò jezik obćenja naših
sudova sa starijim vlastima zemaljski (t. j.
hrvatski) jezik, jer da bi i druge pokrajine
mogle to zahtjevati, pisac opaža: „ Dakle,
za to da drugi nepostignu tako lahko što jih
po Bogu i po pravu ide, mi ćemo se prvi
odreći onoga prava, kojeg nam djedovi bri-
žno Òuvase, za koje oni toliko krvi lievaše. U
toj misli leži već i preveć kriterija za zločin
ne samo proti samu sebi, već i proti drugim,
koji su s nami u sličnom položaju. Pa tako
da se radi za samostalnost i cielokupnost
Hrvatske!? Ali Bogu hvala, da baš nije
sve takimi.... kriepostmi okuženo Kat.
Dalmacija u vodnom članku obširno razlaže
i oštrimi ertami riše pogibelj uvadja-
nja njemačkog jezika u sudove, te zaklju-
čuje, da narod neće sliedili Narodni List
onamo kamo je zagazio.,, Dopisnik zaklju-
čuje, s. jpreporukom : „Pravi otačbenici, Hr-
vati, neka se priokupe, pa neka počmu
svojski raditi na Čisto narodnom hrvatskom
programu Vremena su preozbiljna i naša
radnja mora prema tomu biti udešena".
(Natječajni oglas pisan je jedino hrvatski:
znak da je to jedini ondješnji uredovni je-
zik. Evala! Ur.)
S mora. Iz Montevidea javljaju 25 st., da
je b. Errante uzet pod navo za N. York—
Bark Angele, et Camille, k. Krstelj, iz St.
Nazaire put Quebecka, doplovio je u Pictou
sa štetama, — Brzojavljaju dne 25 st. iz St.
Michael's (preko Lisabona): bark Urano,
k. Haračić, iz Pensacole put Dortrechta do-
plovio je ovdje dne 15 stud., probila mu voda,
polomljena mu paluba, izgubio jedara,
koso jedrilo, papafig i imao još mnogo dru-
gih šteta; — od potrebe je da izkrca trgovinu
B. Antonietta S., iz Baltičkoga mora
put Bordeaux bio je popravljen u
Bremi, te je odjedrio — UN. York doplo-
vio je dne 13 št. b. Pelješac, k. Buntjelić,
izgubiv nešto jedara. — U Cadix doplovio
brik Paolina S., k. Tonello, iz Huelve je
put Newporta, voda mu je za
prodrla a sisaljska mu je jedna
te mu je izkrcati teret.
(>IPr;nìan*o viest, da su na 3 ovog mjeseca m >QWtt (mjesfo naprot Budve, gdje je
avibpja pirio ustanak) pucali na žan-
,pastvo je. s toga, što je neki
git^o pomoć u žandara, kad Pobo-
^^i.nijesia,,,l}tji$H dopustiti, da jim pečate
fcfltj^ 3a>ra^UVi« Žandari su svi zdravi; je
^l^^.^jjàmn ^ranjen, nezna se.
:oMda,:;će ^it .vise toga ..uz ovakovu po-' tova se do sada dolje tjera.
Bibliografija. Primili smo sa zahvalnošću
iztisak propoviedi držane od m. p. D. M.
Ivćevića u crkvi sv. Frana u Zadru na 14
prosinca 1862, prigodom svečanog trodnevja
na čast sv. Japanskih mučenika. Propovied
je bila obielodanjena tu skoro u Spljetu a
posvećena je Maloj Braći u Zadru.
Hrvatski paviljon na tršćanskoj izložbi
kupio je barun M. de Morpurgo za nizku
cienu od 2000 fior. Paviljon, ta najdivnija
sgradja tršćanske izložbe, kako ga zove ta-
lijanski Cittadino, ostati će tu gdje stoji.
.^jpi^u #am iz Bpke Kotorske, da prieki
JljmffitWh koji je imao na 1. dojdućeg
sječpja;pre§tatij bio je produljen za šest
Mjeseca.
ičarj-pisari. Čujemo da će zadarski
cari -pi sari poslati molbu na
^ap^gt^tvo. pravde glede uredjenja njihovih
to bilo od potrebe i pravo,
.j^pijul (Jrzav^, nebi ni financijalno u tom šte-
^p.y^Ia^.ltó. mislipio, da bi se njihova molba
#zeti u iobzir, a kad izadje predlog
.ptp^/zastup^čku kuću, da će i naši zastup-
.pici.U.prilpg glasovati.
FUplqgija u uzaptu. Tiskanice kojim kot.
poglavarstvo dojavlja uzapte, sudeć po har
m}, nove su, ali sudeć po filologiji ni-
jésu, vele to^ne. Na pr. prve dvie rieči:
-BiySi odlučen w uzapt, na mjesto bivši od-
lučeno.... uzaptit i t. d., ne zvone nam, reko
t)( ^aat. ;^akićenović, na uho. Bilo bi dobro
izpustit, po našem mnienju, iz obrazea
i rieč „današnjeg" (lista), jer dogodi
se koji put (jednom namaa, jednom „Nar. L.tt)
da uzapt bude ovršen sutra dan, pa onda
ono „današnjeg" nije na svom mjestu. 1
rieč „član" (ak) bilo bi dobro izpustit iz
obrazea il umetnut što drugo, jer koji put
biioe uzapćen koj dopis, a koji put, kako
evo nama i koji odpis. Pogrešno se u ti-
kanici rabi i predlog u, jer tu se kaže :
8da se ponese — tajnik — (bolje bi bilo : da
"odje) u istoj Tiskarniei", a, bud je ponieti
Pjcateljni glagol ide tužiteljni padež, t. j.: m istu Tiskarnicu". I ono „sviju" (primje-
Ustaše. Bečkim novinama pišu, daje vlada
razpisala nagradu na glavu ustaškoga voj-
vode Stojana Kovačevića od 100 dukata.
Ujedno da se lično opisalo 26 hercegovaca
i jednoga crnogorca, te tri stanovnika iz
Kamena (vrh Novoga), i na svaku glavu sta-
vila nagrada od 20 dukata. Na posljedku
izdala se zapovied, da se uhite 119 osoba,
koje su osumnjičene da su učestvovale
ustanku.
Piše „Slovinac", da je bila odkupljena u
Crnojgori jedna dubrovačka zastava, oteta
od Crnogoraca početkom ovoga vieka. Za
stava bi darovana dubrovačkom muzeju.
Činovnici: Podživinar u pukovniji prateža
br. 1. Franjo Glockner u Aussigu imenovan
je od namjestništva kotarskim živinarom
kod političkih kot. oblasti u Dalmaciji.
Usljed zaključka Spljetskog Obćinskog Vie-
ća, otvara se natječaj na pokriće sliedećih
mjesta kod Obćine:
a) Na mjesto tajnika su for. 1500 na go-
dinu ;
b) Na mjesto blagajnika su tor. 1200 na
godinu ;
c) Na mjesto upravitelja pisarne su for. 650
na godinu;
d) Na dva mjesta pisarne činovnika su
for. 540 na god.
e) Na mjesto tehničnoga činovnika su for.
900 za godinu;
f) Na dva mjesta poslužnika su for. 300
na god. i livreu.
g) Na mjesto stalnoga liečnika sa plaćom
od for. 1080.
h) Na mjesto obćinske primalje sa pla-
ćom od for. 200. na god.
6 palaca
izštećena,
Novije s mora. Iz N. Yorka brzojavljaju
dne 30 proš., da seje vatra, porodivša se u
nekoj čistionici kamenogulja, prihvatila b.
Phison, k. Kosulić, i prouzrokovala nu okò
400 dolara štete. — lz Marsilje pako brzo-
javljaju dne 2 tek., da seje b. Lauro, kap.
Miletić, iz Novoga put Marsilje, nasukao u
zalievu Palmas (Sardegna). Brod je u sa-
sviem lošem položaju, a i vrieme je loše.
Quanto sieno state patriotiche, checché ne
dica il D., le osservazioni del nostro arti-
colista X. sul prestito Comunale di Zara lo
prova l'eloquentissimo „Insinuato" sotto-
scritto da tutte le notabilità del luogo ed
elevato all' Ecc. Giunta appunto con preghie-
ra di non confermare il deliberato del Con-
siglio Comunale.
svjetlosti, svietli se svu noć. Isti se učinak
postizava metnuv ga jednostavno da visi o
razsvietljenoj strani. U večer postaje svietao.
JU
Quest' oggi a mezzogiorno è morto il fab-
bricatore di rosolii e cons. comunale di Zara
Nicolò cav. de Luxardo.
lJredplale. U dojdućem broju prijavit
ćemo zadnje priposlate nam predplate.
— Molimo po stoti put dužnike da nam
ne8tvaraju neprilika svojim nedičnim
obiranjem oglušafca. Proti nekim sino
već sudbeno započeli ; a koje još naj-
uztrpljivije Čekamo molimo ih da, ne
zlorabe našu dobrotu ; jer i nje će inače
brzo zapasti ista sramota. Čemu
okorjelo tražit?
Zahvala.
Nella ricorrenza delle Feste celebrate ai
24, 25 e 26 del corr. mese pel settimo cen-
tenario della nascita del serafico Patriarca
S. Francesco d' Assisi in questa nostra chiesa
di S. Antonio, essendosi i cittadini di Pera-
sto adoperati colla più nobile gara perchè le
feste riescano splendide, i sottoscritti si cre-
dono in istretto dovere di esternare ad essi
un cordiale ringraziamento.
Anzi tutto ringraziamo il m. r. paroco Don
Marco Tomičić, il quale celebrò le sante fon,
zioni; quindi lo spettabile consiglio comu-
nale e l'i. r. comando militare che si com-
piacquero d'intervenire alla solennità. Un
grazie eziandio al sig. Giuseppe Pontizza or-
ganista della parochia ed ai cantori, che ese
guirono una divotissima orchestra.
Grazie infine a tutti i nobili e pii Pera-
stini, i quali colle loro offerte e prestazioni
concorsero a decorare l'interno della Chiesa
ed alla sera del terzo giorno illuminarono
sfarzosamente tutte le loro case.
Il Signore ed il nostro S. Patriarca ren.-
dano a tutti il premio della loro distinta
pietà e divozione.
Perasto, S. Antonio, 27 novembre 1882.
Na obznanu pomorcima. Plivajući znak,
koji označuje greben na sjevernom ulazu u
porečku luku, koji je izmed ostrvica S. Ni-
kola i Barbaran, bio je uslied oluja odnesen
od mora i bilo je naredjeno da se postavi
novi. — Bila je postavljena nova lučka svje-
tiljka lećastom spravom na rtu sv. Nikole
od Maslinice, na zapadnoj obali otoka Šolte.
Svjetlost je stalne biele boje sa crvenim iz-
sjekom, čiji zrakovi dopiru preko ostrvice
Balkon i 200 metara na istok ostrvice Kami-
čić. Svjetionik je 15 met. od mora. Svjetlost
je na 7 3 metara od zemlje a 10-5 m. od
oplime. Svietli na 3 milja daleko. Brodovi
koji žele poći ia Soltanskoga konala u Ma-
slinicu moraju paziti, da rečeni svjetionik
razsvietljuje i tiesni i plitki prolaz izmed
Šolte i grebena Zelebanjak, te da izbjegnu
taj prolaz proći jim je izmed Zelebanjka i
Stipanske. •— Na rtu Bat, pri ulazu u rieku
Neretvu (prvi rt u sjever rta Višnjica) po-
stavljena je nova svietiljka sa stalnom bielom
bojom, sa dva izsjeka sa crvenom bojom,
koji označuju ulaz i izlaz luke Tollero —
Postavljena je i nova svjetiljka scrvenom stal-
nom bojom i na greben Montecucoli, koji
pada na lievo kad ulaziš u Kleksku dragu.
Tršćanska bursa. Napoleuni:9A9 — 9.47 V2;
dukati : 5.63 —5,61; london : 119.35 —
118.85; bankonote taUj: 47 — 46.85 ; doho-
dak aust. u papiru: 76.45^— 76,65.
Imenovanja u trgovačkoj mornarici. Ug. po-
morska vlada na Rieci imenovala je kape-
tanima na dugoj plovitbi u trgovačkoj mor
narici poručnike: Kosulić Vjekoslava p. I-
vana i Jerolinčića Antuna Matina iz Maloga
Lušinja ; Randić Bartola Tomina iz Kostrene ;
a trgovačkim poručnicima pomorce: Kar-
lović Ivana Josipova, Margan Ivana Lo-
vrina i Soić Mata Andrina iz Kostrene, te
Marušić Vieka p. Franja iz Osprica.
Jalofotograjija (od „ialos", što u grčkom
jeziku znači staklo) nova je uporaba svjetlo-
pisa na staklu. Osebnost, s koje je riedak
i interesantan ovaj sustav i s koje može
postati koristnim u kućnoj porabi, jest, da
s njim možeš dobiti predmeta, koji se svietle
u tami. Vidjela se svjetlopisna obnova Van
Dyckova križa, priredjena jalofotografijom
od mletačkoga svećenika Vjekoslava Galim-
bertia, koji sad stanuje u Milanu, u ulici
Vittoria br. 1. Metnuv ovaj križ za nekoliko
trenutaka pod upliv sunčane ili raztrkane
svjetlosti, ko i pod upliv zraka izvirućih iz
svjetloga izvora i podosta jaka, kao n. pr.
plinove i kamenouljaste svieće; te prenesen
za. *imv.u tamnu sobu, blistžL 8?
svjetloscu čuđnovita učinka. Kad W vise
1 Religiosi Minori Riformati.
Plovilba ausl.-ug. brodova.
Anversa: odj. 28 stud. Ruben, k. Savol-
delli, Cardiff. Avana: odj. 10 st. Nada, k.
Medanić, N. Orleans. Baltimora: doj. 17
st. Draga D. Cartagena: doj. 23 st. Em-
pireo. Cette : odj. 29 st. Metta, k. Nikolič,
Mesina. East London: doj. st. Dante.
Gjenova: odj. 29 st. Maria R., Randić,
Rieka. Kingston: doj. 6 st. Josipa Brozo-
vić. Lisbona: doj. 27 st. Contò Geza
Szapary. Plymouth: odj. 28 st. Padosà,
k. Večerina, Baltimora. Quebec: doj. 12
st. Angele et Camille. (i
capisi „K. D."
(X g. O. V. — Šibenik — Pogledajte u 0(1-
pise predj. br. (ovo je bilo zgotovljeno prije
nego nam slična točka ostala..... zaplienjena: bio o-
govor rad kašnjenja). Prvo dopustite da upotrebi-
bimo: jer je posve vriedno. Drugo ako baš želi-
te preinacit povralit ćemo vam netom nam prijavite
Vašu želju. Srdačan pozdrav !
Ò. g. X. — Metkovići — Bi odposlato. Neklo
nite duhom. Vam nema tomu uzroka. Amo pp}«
ide po onoj našeg junaka izpod Snji : klanci jadi
kovci, al i srce runjavo !
"Stabilimento Pontifìcio di Sacri arredi"
Č g. Jozipu adorerà u Italiju
u No varu.
Barjak što nam ga spremiate, upra-
vo je plemenit. Izvrstna radnja, zlatno
vezivo, prilična ciena, svakomu je preu-
godan, rad šta Vam na ime Bratov-
štine Pres: Sakramenta zahvaljujem
najsrdačnije, uz želju neka bi Vas do-
bri Bog usrećio da mnogoljetno svako-
vrstnim crkvenim ruhom, na obće za-
dovoljstvo i druge naše riznice ob-
Škrbljivali.
Na Metkovićim dne 23 stud;
Ante Glušćevič.
,J>. Ivo Prodao, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
ljada franaka; ubrojiti,, je dva pastoralna
križa, znamenita, jer u sriedi imaju liljan
ski cviet i tri čavla, mješte pčele kd ostali;
dvie krune iz pozlaćena srebra, koje su
pripadale gospodjama Adelajdi i Viktoriji,
kćerama Vjekoslava XV.; zlatne krune voj-
vode od Borbona i od Conde; kruna Karla
Velikoga (obrazac iz pozlaćenoga srebra);
pogrebne krune iz pozlaćena srebra sa
uglađjenim kamenima, Vjekoslava XVI. i
i XVIII., Marije Antoniette i Berry-skoga
vojvode i t. d. Lupežima, rek' bi, da će se
ući u trag; barem se drži da tu ima masla
i neka „čarovnica" niadamme Cailhava, ko-
joj je ministarstvo bilo dopustilo da kopa u
podrumima, gdje su kraljski grobovi, jer
da će tobože naći zlata, sto li; ali zlato nije
bilo u podrumima, no.... u blagajnici.
Les extremes se touchent, kaže francuz, i
uprav izmed St. Denisa i — n. pr. Makar-
ske ima koliko od neba do zemlje (nesmeta
da je „figura" malo pretjerana). U St. Deni
Merkurij paradira ko štitnik lupeža, u Ma-
karskoj si vindicira drugo svoje svojstvo,
kfi štitnik trgovine, odnosno trgovaca. Bajo-
slovje o njem piše: „on je bog vješta, pri-
jatna i osvjedočljiva govora, koji je potrebit
uz trgovinu u obćenju sa svietom; s toga
mii žrtvovahu jezike životinjske". Neznam
da li u Makarskoj žrtvuju Merkuriju životinj-
ske jezike; nu bilo bi žao (pa bi možda i
tršćansko „zoofilsko" društvo moglo posvje-
dovati) jer m
ŽnP3#s4«čini da kad bi mu
doprienili za^m tifcfc&alo oduljih jeziči-
na, koje proviruju u Dalmati, da bi tad
bilo bolje i po makarsku trgovinu i po još
koga. Ali puštam rieč prijatelju, koji mi
piše: „Qtiam parva sapientia regitur.,.. Ma-
karska!" moram da poviknem, kad pomislim
na neke prazne tikve koje od nekoga vre
mena plivaju po stupcima (kad jim više
nema Avvenira) zadarskoga Dalmate, pa eto
sad upadoše i u maremagnum „nespašenih",
u tršćanski Indipendente. Da se gdjegod iz
šale čuje, kako bi se iz tri makarina dalo
napraviti n. pr. četri ludjaka, ni po jada;
ali da ti neki (kojih je, hvala Bogu, posve
malo!) rade da opravdaju tu šalu, to je
Bogu plakati. Pokle jim nije ništa ostalo,
česa se njihov upljuvak nije uhvatio, u je-
dnom od posljednih brojeva operušanoga
Dalmate i u broju od 30 pr. mj. tršćanskoga
Indipendente, dočepali se ni krive ni dužne,
dapače dobrotvorne jim, braće Rismondo; a
raztvorili žvale prama Lloydu, ajmekajuć: u
pomoć! inače propala trgovina dalmatinsko
ga Liverpoola! Ko je u posljednje doba či-
tao razne tužbe, koje se podižu na Lloyda
po listovima u pokrajini i izvan nje, triput
će se bit prekrstio, kad je začuo ajmekanje
makarskoga nacifranoga dopisnika. Dva-tri
nezadovoljnika noće da na svaki način ob-
ruže makairsko ime pred svietom. Braća
Rismondo, stranci dakako ali „ nikad nepri-
jatelji našega puka, svojim žuljevima stekli
liep imetak, od nekoliko godina pokupili
manjih i većih parobroda, sdružili Makar-
sku s obližnjim lukama, tako da nema ni-
jednog povećeg sela ižoaed Neretve i Jadra,
koje dva-tri puta na nedjelju Jne tiče ma-
karski parobrod; pa napokon ustanovili i-
trostruku mjesečnu plovitbu izmed Trsta-
Zadra-Tfogira-Spljeta-Makarske i Metkovića;
da nijedan grad u Dalmaciji nema toliko
svojih plovitaba; pa sad bi neki htjeli da
Rismondo do nevolje i proda-parobrode a
da dodje stari Lloyd (sasvim svojim mana-
ma) jednom na nedjelju u pohode makar^
skini bezposlicama sa nekoliko putnika „na
prolazku" put južne Dalmacije. Sviestni du^
brovčani, da se otresu Lloyda, sagradiše
svoj parobrod i sasviem da jim je Lloyd i
mukte stao voziti stvari, doviknuše mu:
daleko ti kuća! Makarani bez da su zaslu-
žili imaju svoje plovitbe, kojih da nije bili
bi duboko u materijalnom pogledu pali ovih
posljednih godina, pa sad bi htjeli (neki
dakako!) sve to pustiti a privinuti se1 na
monopolistično krilo tršćanskoga Lloyda\
Bog je dao, da svi trgovci tako nemisle, a
kad bi se svi poveli za kojom, ne sasviem
u redu, glavom; tad bi valjalo poviknuti:
Makarsko, ne zaslužuješ braću Rismondo,
niti se sposobna za napredak: no da pro-
padaš i postaneš posljednje kolašće dalma-
tinskoga stroja, d'z'3. — Tako mojf
prijatelj, ali meni se čini da je tu zabola
repicu osobna mržnja i nenavidnost, koja
skoro uvjek prieči da se naša pokrajina
podigne. Viče se toliko na tršćanski mono-
pol, i kako je od potrebe da se Dalmacija
osovi na svoje noge, pa istom koji domaći
pokrene domaću trgovinu ili obrt, eto ti
nenavidnika sa svake strane. Rismondovima
bilo se boriti sa stotinu potežkoća, dok su
prodrli, pa sad kad su Makarsku done-
kle učinili središtem primorja izmed Cetine
i Neretve i obližnjih otoka, eto ti nenavi-
došli. Ako plovitbe braće Rismondo nisu
pomogle koliko bi mogle pomoći, ako je u
Makarskoj okrenulo siromaštvo, krivi su oni
makarani, koji čuvaju novce u kamenicama
pod zemljom, mješte da jih ture u sviet.
Koja pomoć radniku i težaku od n. pr. Mi-
ličićevih, Lujetićevih i t. d, novaca ? Dočim
koliko li koristi ne crpi mjesto iz Ristnon-
dova, Klarićeva, Rafanellova, Lovrinčićeva,
Rančićeva i t. d. rada? Rad, rad, rad; a u
radu sloga, pa će Makarska napried i bez
Lloydove plovitbe. Zanovetalo.
Dopisi.
Orebićl, 30 studenoga 1882
Malo rieČi, jer trudno jo cjeć neprostora
„Katoličkoj Dalmaciji" duge pisanije uvr-
šćati. Dakle na polje odmah. Kod Upravlja-
teljstva ove naše Obćine, radi prkošenja g.
g. Prisjednika Mata Orebića i Ivana Brailli-a,
neredi su kao na dnevnom redu. J) Za u-
vjerit se dostaje priobćiti sliedeći dogadjaj
— Za 28 tek. bi urečena sjednica, kojoj
morali su učestvovati Upraviteljstvo Obćine,
Upravljateljstvo Odbora za zgradjenje otara
u novoj ovdješnjoj Crkvi, i zauzetnik cr-
kvene zgradje. Ura deveta odbila, svi su
prisutni u Obćinskoj dvorani sa načelnikom
g. Antom Bogić-em i prisjednikom Franom
otuk om. Čekaju se gg. prisjednici Mato
Orebić i Ivan Brailli, koji se šetaju pred
dvoranom — ali u dvoranu jok. Oni ti ga
tamo neće, i tako ostala sva gospoda mo-
rala su odputovati bez išta riešiti radi nji-
hove odsutnosti.
Ova dva gosparića po djetinjsku ljube
odsutnost. A zašto? To ti oni, mudre gla-
vice, sami znaju: a uz to ako propada do-
brobit pučka, to njih mala briga. Dokle se
misli trpjeti ta njihova samovolja? Gospodo
u pamet; jer ako se uzme tražiti vuka, mo-
gla bi slučajno i lisica iz busa: a tad?..
Veliki djavo mogo bi se izleći!!!! ter
koga god i u tmine povući...... Uomo av-
visato mezzo salvato. Uz to za danas dosta
N... .me.
zš-r*
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. naš Kralj darovao je za naumi jenu
spomen crkvu sv. Jurju na Gradcu u Polji-
cim f. 100. Obširnije u dojdućem broju.
Naši hrvatski bogoslovci slavili su na 8
tekućega sjajnu svečanost na čast svoje
odvjetnice BI. G. Neoskvrnjeno Začete.
Pontifikao je presv. D. Bianchi uz pod-
vorbu preč. ravnatelja g. Takoni-a i
druge dvojice. Pjevali su sve sami bogo-
slovci uz pratnju neumornog svog druga g.
Ballarina, koji no je uložio sve svoje sile da
svečanost bude izvedena što ljepše. Evala!
ovoj pravoj nadi domovine, ovim nam pra-
vim s vremenom narodnim preporoditeljim.
Ratni parobrod „Andreas Hoffer" bio je
podignut plimom i evo ga sada u Zadru.
Nije znatno oštećen.
Le esequie del def. cav. Nicolč Luxardo,
morto, come gia annunziammo il giorno 7
corr. munito di tutti i conforti della s. Reli-
gione, furono tenute il giorno 9 corr. e rie-
scirono straordinariamente solenni. V' inter-
venne anche S. E. il sig.r Luogotenente.
Beneficenze. Siamo interessati di pubblicare:
La rappresentanza dell'Asilo delle Orfanelle
in Zara porge le piu sentite grazie alla su-
perstite famiglia dell'or defunto Nicolč Ca-
valiere Luxardo pei fi.ni 25 devoluti a fa
') Ili se misle i tamo pojogunit neki obćinski
junaci, kao u Spljetu, na Metkovićim, na Pagu, na
Hvaru ? Samo nek paze da ima još zakona i da
ovaj cini skupo platit n«ke zloćudne običaje. Ur.
vore dell' Asilo stesso nell' occasione della
morte del compianto delunto.
Ministarstvo trgovine potvrdilo je izbor
g. G. Grgureviča ko presjednika i g. V. Ka-
menarovića ko podpredsjednika trg. i obrt.
komore u Dubrovniku.
Novo obćinsko uprav iteljstvo u Korčuli
ustanovilo se je na 3 tek. Sastavljeno je
od gg.: R. Arneri načelnika; d.ra J. Zafrona,
D. Foretića, t. F. Donadini-a, M. Botića i
N. Batistića prisjeduika.
Podzemna tutnjava u Magjarskoj. Magjar-
ski listovi javljaju, da se kod Kasapere na
harkanyskoj pusti čuje od nekoliko dana
silna tutnjava pod zemljom redovito dvaput
na dan u podne i u večer.
Sitnice. Pri otvoru tirolskoga sabora ze-
maljski je kapetan konstatao da je 24 mi-
lijuna fior. štete nanešene Tirolu poplavama;
poginulo je 51 osoba, a dosad se sakupilo
1,070.000 f. milodara. — U Augsburgu pu-
stili iz zatvora prosjaka, koji je prosjačenjem
steko 42.000 maraka. — Na braziljskoj iz-
ložbi bio je izložen kostur čovječje (?)
glave; u velikim čeljustima nalazi se 116
zuba i zubnih izdubina; to da je glava In-
dijanca iz južno-amerikanskoga plemena
Guaranya. Preostali su zubovi posve razvi-
jeni i vrlo bieli — God. 1881 zaglavilo
je u Indiji od zmija 18.670 osoba, a 2756
od divljih zvieri; goveđa je poginulo od
zmija i divljih zvieri 43.609. Uništeno je
pak 254.968 zmija i 15.274 divlje zvieri,
za što je vlada izplatila preko 102.800 rupija
nagrade — Kafi prieti pogibelj, javljaju iz
iztočne Indije, rad neke vrsti gljivice, uslied
koje kala se vrlo rano osušii U Japanu, na
Ceylonu i na fidžanskim otocima ta je škod-
ljiva gljiva opustošila ciele nasade kafe. —
Dne 27. proš. mjes. ranio se Gambetta
revolverom u lievu ruku, ali mu nije ozle-
djena nijedna kost. Htio da kuša mekanizam
revolvera, ali mu se nešto omaklo, i tane
mu prostrieiilo ruku. Liečnici uvjeravaju da
će proboljet.
Slava XIX. vieka. Pod ovim naslovom
piše Osservatore Romano : Popis sluga Bo-
žih, čijaiztraga za poblaženeoje i posvećenje
bi uvedena pred S. Skupštinu Obreda,
sadržava 201 imena, izmed kojih 168 mu-
čenika; 80 jih pripada Koreji, 44 Tokinu,
29 Italiji, 22 Francuzkoj, 10 Kitajskoj, 8
Koncincini, 5 Španjolskoj, 1 Austriji a je-
dan Polskoj. Po raznim crkvenim redovima,
ima jih 20 dominikanca, 17 franjevaca, 14
popova za inostranska odaslanstva, 2 ago-
stinianca, 3 trojičara (trinitario), 2 lazariste,
1 barnabita, 1 teatin, 1 pasionista, 1 seđen-
torista i marista i 6 utemeljitelja crkvenih
zavoda. Izmed dvaestidevet koji pripadaju
Italiji, nalazimo i slugu Božjega O. Simuna
Filipovića, malobraćanina, koji se rodio u
Leoni a umro u Ripatransone dne 10
svibnja 1802.
U Englezkoj svako malo koji novi odli-
čni anglikan prodje na našu katoličku vjeru. I
tu skoro dvadeset tri popa protestanta ri-
tualske sekte obratili su se. I glasoviti ba-
riton Stadley i on se je obratio. Ako Bog
da te ovim korakom obraćanje uznapreduje
kroz sto godina Englezka će opet bit ve-
ćinom katolička.
Englezka pomorska snaga. Aktivna po
morska snaga Englezke sastoji dandanašnji
u 119 brodova u domaćim, pastajama. Nose
skupa ti brodQvj topova a imaju 9853
častmka i- i^ornara, 2792 pomorskih vojnika
i 638 brodarskih djetića, biva u sve 13.283
Ijudih za domaće postaje. 5U ildstranskim
postajama ime Englezka 100 brodova sa \
612 topova raznoga ušća i 13.733 častnika
i mornara, 2672 pomorska vojnika i 133q f„,
brodarskih djetića, ukupno 17.735 ljudi, !
Pridodati je još 38 brodova, koje sad upo-
trebljuju za prenos vojske i t. d.i koji ima-
ju 137 topova, 4616 častnika i mornara f t
506 pomorskih vojnika i 256 brodarskih
djetića, skupa 5448 ljudi. Englezka dakle
pomorska snaga sastoji dandanas iz 258
brodova su 1508 topova, 28.102 Častnika i ;
mornara, 2224 brodarskih djetića i 6040
pomorskih vojnika, skupa 36.446 ljudi. Pro-
račun za brodovlje iznosi oko 11 milijuna
sterlina.
Pišu nam iz Dubrovnika: Čitamo u „SI"
da je naša si. Obćina odlučila napokon kr-
stiti gradske ulice hrvatskim imenima, na
čemu će joj ostati svikolici zahvalni; no 0-
stali bismo joj još zahvalniji i harniji, kad
bi naredila gradjanskoj puliciji, da zaviri u
neke tmaste kuće tamnijih ulica, gdje seje
nemoralnost tako uvriežila i zasjela, da je
već dobila pravo javnosti; ter da jih po-
moću §§. redarstvenog zakonika čini zatvo-
riti, i tako opere ljagu koja odr ne vele
vremena ocrnjuje i 1 lice T čast slavnog
Dubrovnika. j
Obraćenici. Pišu iz Požege pr. mjes., da
se je odreko ev. augsb. vjere i povratio se
u krilo katoličke crkve g. Vilim Just, kr.
podžupanijski mjernik. Preuzv. biskup Stross-
mayer pisao je obraćeniku srdačan list
čestitajuć mu. Prošloga mjeseca obratio se
u Hrvatskoj i Franjo Rališ i maćuha mu
Liza Rališ takodjer iz blizu Požege.
Kako vide naši čitatelji, nijesu
rieči nego žalostila fakta Što do-
kazuju, da odkle bi nas imalo sunce
grijat odtle nas žestoki led bije.
Molimo zato najtoplije da što je
do njih, podupru nam, točnom iz-
platom dugova i navremnom ob-* l
novom predplata, svestranu neza-
visnost i srčenost. Uz to uzprkos b
vatri Što nas neprestano ® prati i
odasvuda obasiplje, mi ćemo i
nadalje nepokolebivo uztrajat, s
Božjom pomoći, u vršenju mučne
svoje zadaće. I od namjeravanih
poboljšica u listu nastojat ćemo
takodjer da neodustanemo. Ali,
ako sve to možemo, ogroman
novac za tolike kasne predplatnike,
bez čuda, stvarat nemožemo. Mo^ i?
limo dakle! jer (govorio je čuven
Englez) „svak nek vrsi svoju dun,
žnost i domovina će bit spašena".5 HJ
Zahvala.
Profondamente commossi đai con-1'7 1
trasegni di simpatia e di sentito dolore [
che da ogoi ordine, ceto e građo di
cittadini ci vennero resi in occasione '
deH'irreparabile sventura che ci ha 1
colpito colla perdita dell' amatissimo ^
nostro Pađre Micolfr LllXar<lo,
e riconoscentissimi delle splendide e-
streme dimostrazioni tributate al nostro
inđimenticabile estinto, rendiamo a tutti indistintamente i pift caldi rin-
graziamenti
Zara, 11 Decembre 1882 ' '
t Hali r
- 1 - - — Ođpisi ——
Platili: • •••• -'> .. • • . ,
do konca lipnja 1883: m. p. D. J. Duna- '
tOV *: ' "i -:< • •• .'ftOL»
do konca veljače 1883: m. p. D. G. Go- •
janović; « - i 1
na račun g. 1883: č. g. D. Paladin f. -1, -
m. p. D. I. Zanki f. 1 ; ^ ^ i <*
Do konca g. 1882: m. p. D. I. Valentić,
D. P. Jadrošić O. B. Sokolić, č. g. A. Qai »<
šparović, m. p. D. F. Banić, č. g. D.rJ. Pa^ii
štrović, m. p. D. N. Vidošević, D. I. Đe^n i
goti, preč. D. F. Smoljan, prečJ D. Krš.
Sokota, m. p. D. L. Milavić, D. S. Banov,
D. P. Diana, D. I. Motušić, • O. Kost.
Banješ;
do konca listopada g. 1882; č. g. A. Brajilo;
na račun g. 1882: m. p. D. M. Mirković
f. 4, D. J. Banić f. 7:50. !
do konca g. 1881: m. p. D. A. Vičić; >
na račun. g. 1881: d. g. S. Sforzina n. 50.
Č. g. „Istinbo" —Iz Z. okolice — Dopisu doj-
dućem broju. — Do šta je da se ostali sokolovi
ne dižu takodjer na let? Bodrite! Življeli!
Č. g. ni. n. — Dubrovnik — Željno odotud
pisma i viesti očekujemo i vrlo ih rado primamo.
Da smo Vam preporučeni! ' s
Č. g. D. S. V. — Hvar — Obrnusmo. Oao
drugo sasma je na svom mjestu te Vam nemo-
žemo ugodit. Srdačan odpozdrav ! ; S
D, Ivo Prodan, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditake.
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. kralj potvrdio je zakon kojim po-
rezne obćine Bogetić, Čitluk, Lukar, Ma-
tase, Mratovo, Oklaj, Poljane, Razvadje i
Soknovci odciepljene su od Knina a stapaju
se u novu obćinu imenom Promina.
N. V. carica Marija Ana darovala je 100
f. družtvu sv. Vinka u Zadru.
Siamo interessati dallo spett. C omi tato
generale dei Congressi generali cattolici in
Italia a pregare tutti coloro in Dal mazi a, i
quali si fossero adoperati a raccogliere of-
ferte per il decoramento della Cripta ove
giaciono le venerate ceneri dell' angelico Pio
IX — (Vedi la „Katolička Dalmacija" n.r
47, anno corrente) — a voler quanto prima
rimetterle al co mi tato medesimo in Bologna,
onde possa chiudere i conti e dal complesso
dell' im porto raecolto, stabilire i ristauri da
farsi.
U čem dakle sloboda f! Kad promislimo,
da nam je temeljnim zakonitu Države za-
jamčena sloboda rieči i razsudjivanja, u
granicam pristojnosti i zakona, koje mi ni
rad svog osvjedočenja ni rad programa ni
jesmo kadri prekršit, a kad promislimo u-
jedno da nam je pet puta zasebice list bio
zaplienjen i u dva zadnja puta na deset
mjesta, pitamo se u čudu: u čem dakle
sloboda?! Valjda u mucanju? U izkrivlji-
vanju fakta, u podmuklom il u očitom bu-
njenju? Jer, iztičemo neizmierne po državu
zasluge naroda i svećenstva, da se bolje u-
vidi kako je nepravedno uzkratit im zako-
konito napredovanje i razvijanje: zaplienje-
no nam s kraja na kraj; dokazujemo da u
tiskanicam za prijavu uzapta ima dvadeset
ne Bog zna kakvih nego filologičkih pogre-
šaka : zaplienjeno i to; rabimo izreku u
drugim novinama tiskanu a nama zgodnu o
progonstvu vlasti: zaplienjeno; odgovaramo
dopisniku u Šibenik, da smo i mi od nje-
gove, da je red branit čast i dostojanstvo
svećenstva: zaplienjeno. U drugom broju
neznajuć kako drugčije tumačit to stezanje
najnaravnije slobode (si. Državno odvjetni-
štvo ima drugo mnienje, i mi ga poštujemo,
baš po temeljnim zakonima, al svakomu
svoje, dakle i našu slobodu nama) to ste-
zanje pripisujemo povoljnom pojavu, naime
jakosti kat. hrv. stranke: i to ne valja!
prenašamo nešto iz utoka na ministarstvo,
navadjajuć nepobitna fakta i paragrafe, i t,
d.; i ta nemože nam da primi pasaporat;
kažemo napokon da iz Zadra odašilju se
Jbvješća nama protivna, jedino zato jer ho-
ćemo da ostanemo nezavisni od ulagivanja,
a zavisni jedino od svoje dužnosti; i tu se
nahodi mana, te i to nam zapiienjemo! Mno-
gi se snebivaju videć toliku revnost, neki to
tumače kao neko progonstvo proti mrzkoj
čistoj „hrvatištini i popov:;tini i fratarštini".
Mi nekažemo ni jedno ni drugo ni treće al
se i mi čudom čudom. Ima gnjila, i u na-
šoj Danimarki. A odkle riba smrdi?
Pišu nam iz Kotara: Kako javiste u zad-
njem broju, amo močvara iz obila, da se
iz kuće ne možeš maknuti. Livade, oranice
vinogradi, u jednu rieč, polje sve pod vo-
dom. I ove će godine, sve mi se čini, do
Božića: Kraljevicu Marko; od Božića: jaoh
moja majko. — Zivilil
S Mm Vis. Vlada ima posla f Vis. Vlada
zanijekav ustanovljenje prve u Dalmaciji
„Kat. hrv. tiskarne" metla se je u supor ne
sa „Kat. Dalm." nego sa onim narodom i
svećenstvom kojima ona služi glasilom, i
koji nijesu primili nit su mogli primit ra-
vnodušno tu vrst pljuske na njihovo vedro
lice.
Utemeljitelji „kat. hrvatske trak." to su
sve odlične osobe, koje su il izabrane kao
zastupnici naroda il su rad svog položaja
kao naravni narodni zatočnici.
Tomu za dokaz dosta nam je spomenut
broj i stališ onih vrlih sinova naše domo-
vine koji su djelom doprinieli da se ostvari
plemenita, napredna zamiso o „kat. hrv. ti-
skarni".
Učestvovali su osim biskupa (od kojih i
jedan sam, ako učen i pobožan, Austriji o-
dan a do krvi narodu vjeran, vriedi koliko
ciela pokrajina): do petnaest kanonika, pe-
deset prostih svećenika, dva liečnika, četiri
načelnika, pet doktora u zakonitu, osam, tr-
govaca, četiri samostana, dva viša zavoda,
deset profesora, osam, zastupnika, Šestdeset
dušobrižnika.
Kad se uzme u obzir, da su ovo sve o-
sobe po izbor i da ih je iz svih važnijih
stališa, pa se promisli da ih je, na ovako
malenu prostoru i malo brojnu pučanstvu,
ipak na stotine, i kad se uvaži da je sve
dobrovoljno, i kad se uz to uvaži "veliko
domaće siromaštvo i, gdje materijalno uče-
stvuje jedan, tu da se može kod nas reć
da pri ovakim uzvišenim vjeri i narodu ko-
riš tnim i dičnim podhvatim, učestvuje ih
srcem, oduševljenjem deset; očito je da se
može bez ikakva prećerivanja uztvrdit, da
je tu cielo svećenstvo i cio narod učestvovao.
Privr. uč. na Lastovu Ferd. Mascarelli de
Monteverde bio je imenovan pravim učite-
ljem kod iste učione.
maciji od god. 1848-1882, od. M. Pavlino-
vića.
4.) Hrvatski Bogoslužbenik" priredio O.
S. I. —
Gosp. B. Brozović, odvjetnički kandidat u
Senju, 19. kom. knj. „Ljepota povod Stra-
hota" i 10 kom. knj. „Hist. razvitak naro-
dnog gospodarstva".
Slavna „Matica Dalmatiska" u Zadru
„Narodni Koledar za god. 1883".
Primismo takodjer „Viestnik kluba inži-
nira i arkitekta" u Zagrebu, uz risarije.
Od upravljenih molba na mnoga gradska
zastupstva i obćine, sjetiše nas se, slavno
grad. zastupstvo grada Senja sa pod porom
od 25 for; i slavno grad. zastupstvo grada
Požege sa 10 for. — Srdačna hvala.
Osobito nas podupiraše „Matica Hrvatska"
u Zagrebu, od koje primismo velik broj po
njoj izdanih knjiga. —
Uz to nam slahu cielo vrieme od postanka
družtva bezplatno svoj list slavna uredni-
čtva:
„Narodnih Novina", „Pozora", „Šumarskog
lista" i „Napredka" u Zagrebu; „Narodnog
Lista" u Zadru; „Slobode" na Sušaku; „Naše
Sloge" u Trstu,
Svim slav. uredničtvom pomenutlh listova
najtoplija hvala za ovu godinu, te se pre-
poručamo za buduću.
Preporučujuć ovom zgodom „Zvonimira"
rodoljubnoj požrtvovnosti Hrvata, čast je
podpisanim izraziti ovim u ime hrv. akad.
družtva „Zvonimira" u Beču svoj gospodi
darovateljem najtopliju zahvalu.
Beč, 12 prosinca 1882.
Za odbor Zvonimira :
predsjednik:
Ant. Biankini
tajnik:
Vatroslav Brlić.
Od 1. sječnja 1883 biti će stavljene na
prodaju nove biljegovke, osim onih za no-
vine od 1-2 novč. Koncem sječnja 1883 sa-
dašnje biljegovke neće se moć više rabit.
Primamo iz Komiže, 14 prosinca: Skoro
su dva mjeseca, da su se ovdješnje pučke
učione otvorile. Kod ženske učione prazno
je mjesto upravljajuće učiteljice, te je za-
čudno kako je u ovoj varoši, koja broji
preko 4 hiljade duša, ženska učiona za tako
dugo vrieme obskrbljena samo jednom uči-
teljicom. Pučanstvo je uzrujano, jer škola --
kako je očevidno -- trpi u velike.
Zaklinjemo za sada visoku Vladu, da bla
goizvoli čim prije nadopuniti prazno mjesto
kod ženske ovdješnje učione, eda se liepe
koristi pučke prosvjete ne gube ni malo.
Natječaji: za uprav, učiteljicu u Milni, za
učitelja u Prasnicam, za pod učitel ja u No-
vom kod Trogira, za učitelja u Bobovišću.
Tršćanska hursa. Napoleuni: 9.49 — 9.51;
dukati: 5.60 - 562; sterline: 11.89— 11.91;
london: 119.15 — 119.75 ; bankanote talij:
46.65 — 46.95; dohodak u papiru-. 75.25
75.50.
je u njegovoj poslanici Flavijanu pisanoj
izjavljeno. „Odbacivši, on veli, braćo pre-
draga, drzovita prepiranja protiv bogorana-
„dalmutoj vjeri, neka ušuti oholo nevjerstvo
„zašlaca. Ne budi prosto braniti što nije
„prosto vjerovati, dočim mojim pismom Fla-
„vijanu upravljenim, na temelju svetog
„Evangelija i po nauku proroka i apoštola
„najpodpunije i najjasnije bilo je označeno
„što pobožno i iskreno treba izpovjedati ob
„otajstvu Upućenja Gospodina našega Isu-
„krsta" *). Rekao sam da svojom poslanicom
Leo označiva Sinodu pravac, a to 011 isti
kaže u pismu upravljenu Pulkeriji : „ Datis
ad venerabilem Synodum congruentibus scrip-
tis, guibiis fraternitas advocata cognosceret;
quarn jormam servare in hac dijudicatione
?ratres cH rejecta penitus au-
us inspiratam,
t; nec liceat
undurn Evan-
.-•ticas voces,
: Jcidigsime
Flavianum
^u ae sit de
•isti pia et
Primamo iz Beča od si. Hrv. akad. Dru-
žtva „Zvonimir" : Na naš poziv, koji upra-
vismo u ime hrv. akacl. družtva „Zvonimir"
na hrvatske rodoljube, da nas po mogućno-
sti podupru budi novcem budi knjigami, da
si uzmognemo knjižnicu i čitaonicu osnovati,
sjetiše se i priposlaše nam nadalje:
Slavno uredništvo „Narodnog Lista" u
Zadru sliedeće knjige:
1.) Godišnje izvješće velike gimnazije u
Kotoru.
2). Besjeda na seclamstogodišnjicu Sv.
Franje Asižkoga-od. M. Pavlinovića.
3) Misao hrvatska i misao srbska u Dal-
debere,t" (Ep. 75. c. 1). A da je Leo sbilja
svojom poslanicom upravljenom Flavijanu
razumjeo udariti Otcim pravac, od kog se
nebi smjeli odalečiti kao od vjere jur utvr-
djene i 0 kojoj daljneg prepiranja nema, to
se vidi iz toga što je on osvjedočen bio da
je Bog po njemu vjersko pitanje riešio, de-
firmao, kako se sam izraziva u pismu u-
pravijenu Teodoritu; a još bolje iz toga što
prije sabora dvakrat pisao je caru Marcijanu,
moleć ga i zaklinjuć nek nipošto nepripušta
u Sinodu prepiranje o vjeri, 0 kojoj već
nikakva sumnja ncpostoji 1).
Sto se iz toga dade izvesti, mi nećemo
ovdje raz lagati. Nama je dosta za sada kon-
statirati ton vrhovne oblasti, što diše iz po-
stupanja Leonova u tom poslu.
(Sliedi).
Molimo čč. naše predbrojriike,
da nam izvole sto prije namirit
zaostale predplato ako još nijesu
izvršili to dužno djelo, a koji su
u redu s upravom našega lista,
molimo ih nek podupru i unapried
svojom liavremnom i točnom pred-
platom list koji hoće i mora o-
stat svedj nepomično na svojoj sta-
zi, 11a braniku katoličke vjere i
hrvatske domovine. Uz to nek 11 am
je svima bez stida i bez straha
u dno srca i na vr h djela jedino pra-
vo usrećitjuce geslo našeg zavičaja:
Katolička Hrvatska: divna sinte-
za pravog domaćeg rodoljublja i
kršćanske nezavisnosti.
Pošić; 13 Solerte. Marsilja: doj. 12 pros
Tea; To ni na II.; 14 Vinka. Newport
Mon: odj. 10 pros. Prelucano, k. Vladiško-
vić, Rieka. Nizza: doj. 13 pros. Grad Za-
greb. N. York: doj. pros. Sara ; 2 Trap-
pano; 4 Isaac; —• odj. 4 pr. Venere, k.
Sforzai, Carigrad. Philippeville: doj. 6
pros. Don na. Pensacola: doj. 25 st. Osmi
Dubrovački. Scilly: odj. 15 pros. Mari a
T.. k. Mikul ičie, Birkenhed. Sira: doj. 3
pros. Adamo. Smirne: doj. 20 st. Boli var.
Teneriffe: doj. 29 st. Mirto.
Ođpisi ,,K. D."
Platili:
do konca lipnja god. 1884: preč. D. lv.
Vidović;
do konca g. 18831 m. p. O. Bi. M. Ku-
lier, mm. pp. Benediktinke na Hvaru, preč.
Dr. Jur. Pulić, m. p. D. A. Zanela, č. g.
J. Petrić, preč, D. M. Pavlović, veleč. Sa-
mostan Dobri u Spljetu ;
do konca lipnja g. 1883: m. p. O. Jos.
Matić — Stuparić, veleč. Sam. sv. Križa u
Zivogošću, preč. D. N. Krpetić, m. p. D.
P. Gabrić, veleč. Sam. Dominik u Šibeniku
m. p. D. Jos. Baket;
do konca ožujka god. 1883: m. p. D. M.
Nekić;
na račun g. 1883: č. g. P. Lorini f. 3,
m. p. O. J. Lović f. 1 ;
na račun g. 1882: m. p. D. I. BraŠić f,
7, D. Š. Meštrović f. 2 ;
do konca g. 1882: m. p. D. P. Perić, O.
L. Uccellini, D. I. Mirić, D. N. Allegretti,
D. A. Piasevoli, D. N. Zurić, D. Jos. Delfin,
D. P. Bilić, D. A. Benzia;
do konca god. 1881: m. p. D. VI. Kara-
vani ć 5
na račun god. 1881 : m. p. D. S. Vladi -
slavić f. 5.
') „UndP- ^r ipsum l). N. J. Christum . . obtestor
et obsecr?' -.cmentinm vestram ut in praesenti Sy
nodo a! qoam beati Patres nostri ab Apostolis
^aditam praedicarunt, non patiamini quasi
d^kSri retractari" (Ep. 73. c. 2).
Plovilba ausl.-ug. kodova.
Ađelajde: doj. 14 pros. Genitori rl L ara -
bochia. Alicante: doj. 6 pros. Ukraine.
Bajona: doj. 14 pros. Germana Antonio.
Barcellona: doj. 12 pros. Catina. €a-
gliari: odj. 12 pros. Regolo, k. Polić,
Bordeaux; Carmela, k. Polić, Sables d'O-
lonne. Carđilf: odj. 13 pros. Hiperion.
Carigrad: doj. 6 pros. Reu; - odj. 2
pros. Ida Maggiore, k. Medini, Dubrovnik;
4 Obilić, k. Damjanović, Mali Lužini ; Zviez-
da Mimbelli, k. Dobrilović, Marsilja; 5 Jo-
sip Župa, k. Štuk, Marsilja; 6 Milica, k.
Oetković, Gibraltar. Carmeti: odj. 17 list.
Viola, k. Marelja, Marsilja. Cette: doj. 12
pros. Slavomir. Chittagong: odj. 11 st.
Melchiore Vidulić, k. Vidulić, Jamaika. Co
Ion: doj. 16 st. Grant. Đunkerque: odj.
7 pros. Plutus, k. Bolmarčić, Gardiff. Gje-
nova: doj. 12 pros. Guido. Lagos: doj. 7
st. Novi Glas. L!sab0n: doj. 10 pros. Tilde;
C. g. — ć — pokrajina — Zajednički prij,
I). V. Brčić nahodi se od malo dana a Zadra kao
pomoć., kod crkve sv. Š., a D. A. P. u prijašujem
mjestu. Gdjd je C. rieznamo jer se ne ogiasnje a
'ist neprima. Kad će ona druga vrst pisma ovamo ?
Č. g. D. J. M, — Kim — Nnjsrdaćnije zahva-
ljujemo i odpozdravljamo. Adresu promienismo, po
naputku. Doznaku došle heprimkmo. Ili je gdje u:
Italiji zalegla ? Nebi bilo prvi put...... popovsko
im ide od srca.
Ć. g. Zagorac - Hvala na dopisu, Da smo
Vam preporučeni unapried.
C. g. — o — Hvarski kotar — Odposlasnto:
ciena uk. nove. GO. Srdačan pozdrav.
C. g, D. A. B. — Donje Selo — Dragovoljno
ali molimo neznacite nam željeni broj, jer je, u
koliko se siećamo više krat ob onom predmetu
bilo govora u našem listu.
C. g. — r. — Središnja Dalmacija - Evo Vam
ugađjamo, premda je i bez ovoga očito da je pitanje
0 tisk. obće pitanje. Nego u neku dobro ste
svjetovali, jer nek se zna da se inauditum neće
pustit. Zdravo!
C. g. D. M. Gović — lugari — Vi nedugnjete
ništa za tek. godinu, pače li. 3 i bit će namirena
1 sva g. 1883. Da bi Bog dao da Vas svi slie-
dom sliede u točnu pred plaći vinj u: prištedilo bi
nam se polovicu muka. Srdačan odpozdrav!
0. g. A. N. — Metkovići. — Pitali smo za
obaviest i rekoše nam preko ć. g. L. Negov. da
PP. 00. Is. nemaju za nižu cienu. Poskupile su,
nadostaviše, po odredbi Č. g. spisatelja, koji inače
da bi bio štetovao.
Č. g. 0. Stj. Bi — Spfjet, — Liepa hvala !
Življe!i !
C. g. Kuk. — Vrhgorac. — Pošlo neprimismo
glasa na priv, pismo, obznanjujemo Vas ovim da
smo primili, zabilježiti, i 11 svoje vrieme i u listu
javili. Zdravo nam !
Č. g. Aut. VI. — Zla ti u. — Namireno uf su-
pra. Srdačan pozdrav !
Č. g. D. Andr. Ostojić.
po Vašoj želji.
Č. g. 0. J. L. — Vinjane. — Zabilježismo da-
nas. Srdačna hvala. Ostalo, ako Vi hoćete, po šiji te
na naše troškove natrag, jer nam baš nekih sve-
zaka poinanjkalo. Bog Vas pozivio 1
Č. g. 0. D. P. — Šibenik. — Predalo. Do
vidjenja !
C. g. D. A. Ben. - Pag. — Evo danas ogla-
šeno oboje. Srdačna hvala na ćest. Na mnogo ljeta!
Brač. Nek bude
govorni urednik Tiskara u Ivana WofiitzN.
svim važnijim stvarima Italije a naosob Vatikana i sv. Stolice.
m.n. —
•7
Vienna, 14 dicembre.
Che cosa sia in genere ed in specie il li-
beralismo dell' ormai famigerato partito co-
stituzionale (Verfassungstreu), come esso in-
tenda la parificazione e 1' uguaglianza di
diritti delle nazionalitk, e quali criteri ab-
bia della legge e della giustizia, ne diede
luminoae prove testč a proposito della con-
cessione dal miniatero aeeordata alla societa
„Komensky" in Vienna di aprire una scuola
privata czeha, cio& con lingua d' insegnamento
czeha, esclusivamente per quelle centinaja
di giovanetti ed adolescenti che qui recansi
dalla Boemia a fare il garzonato delle arti
e mestieri, e che, ignari affatto della lingua
tedesca, 0 devono impararla barbarescamente
nelle officine e nei trivj, o subire il marti-
rio di apprenderne i rudimenti esposti nella
lingua stessa che non intendono.
Questo Bcopo cosi chiaro, quasi direi u-
manitario, e senza dubbio di interesse so-
ciale, esclude per se ogni tendenza politica
di nazionale egoismo, ed ogni uomo di cuore
e di buon senso vi deve applaudire anehe
senza riguardo al disposto dagli articoli 17
e 19 della legge fondamentale di Stato del
21 dicembre 1867, che garantiseono ad ogni
cittadino e ad ogni nazionalita 1' inviolabile
diritto di istruirsi nel proprio idioma. Del
resto non bisogna perdere di vista che si
tratta di una scuola privata, fondata con
mezzi privati, ed alla quale non b concesso
il cosidetto diritto di pubblicitk.
Ma tutte queste considerazioni i liberali
della sinistra le gettarono dietro le spalle 0
le misero sotto ai piedi, e lasciandosi tra-
scinare dali' odiosa passione dell' egoismo si
maneggiarono in tutti i modi per suscitare
proteste ed ostacoli all'attuazione del de-
creto ministeriale. Si deelamo nel consiglio
comunale, il auale, sia detto di passaggio, b
ben lontano dali' essere quello che dovrebbe
in una cittk come Vienna; Bi declam& nel
consiglio scolastico, si blatterb nelle giunte
comunali di circondario, e si aguzzarono gli
ingegni per formulare le proteste, quando
il miniatero tagli& corto a tutti gli intrighi,
intimando al consiglio scolastico distrettuale
la concessione dell' osteggiata scuola e re-
spingendo la rimostranza che contro di essa
era stata avanzata. I membri della Giunta
provinciale e del consiglio comunale (sette
di numero), che fanno parte del consiglio
scolastico provinciale, dichiararono jeri di
rinunciare e si ritirarono. Noto per6 che
esso consiglio scolastico provinciale consta
di ventun membri, per cui l'esodo settimino
ha poco peso nella bilancia delle delibera
zioni, e non ha significato che come una
dimostrazione faziosa.
I giornali della camera giudaica-liberale,
e piu di tutto quello sfrontato mezzano di
prostituzione privata che e il „Tagblatt",
gittano fuoco e fiamme e suggeriscono, in
forma di previsione, che abbiano a dimet-
tersi il consiglio scolastico distrettuale, di
cui b capo il borgomastro (il quale perb,
per cib che lo riguarda, non ne fara nulla;
e cif) b aecertato;) ed il consiglio scolastico
locale del circondario della Favorita, dove
vk ad aprirai 1' avversata scuola.
Se vi era mai occasione nella quale tutto
consigliava a dar prova di moderazione, di
tolleranza, di spirito di conciliazione, era pre-
cisamente questa, nella quale sono interes-
sati gli oltre a duecentomila czehi che abi-
tano Vienna e ne eostituiseono la maggior
parte della popolazione industriale, artigiana
ed operaja; ma pur troppo, certa gente e
incorreggibile. Manco male che di tal modo
si fanno conoscere per quello che sono.
Quello che costoro pensino delle leggi e
del modo di interpretarle e di applicarle,
10 svela il seguente fatto.
Alcuni anni or sono, a mezzo di quelP or-
gano di propaganda che b il loro Schulverein,
vollero aprire una scuola tedesca in un luo-
go, la maggioranza della cui popolazione
apparteneva ad altra nazionaliti. II mini-
stero credette di opporvisi e neg& la con-
cessione. Si ricorse al tribunale dell' impero,
11 quaie giudicč) che con quella negativa e-
rano stati lesi i diritti dei cittadini garantiti
dalla legge fondamentale. E la scuola fu a-
perta. Ora, per la scuola czeha valgono gli
stessi criterj; ma che importa? Non si
tratta del loro partito e dei loro fini; e per
conseguenza la legge non ha valore, ed il
giudicato del tribunale dell' impero, che essi
medesimi amano proelamare appunto il pal-
lacfio clei diritti civ'lVl, Ti6n mer'iU ngtlM&i).'
E questi sono quei liberali sotto la cui
bandiera sehieravasi la pattuglia del defunto
„Avvenire"! Liberali come i republicani di
Sparta contro gli Iloti.
Stana Kovačević (od 18 g.) s grčko istočne
nesjedinjene na katoličku vjeru.
Pokle su bile podučene u pravom kr-
šćanskom katoličkom nauku, po dozvoli
presv. biskupa, naš župnik primio je n jihovo
vjeroizpovieelanje po Rimskom Obredniku.
Zatim učiniše obću izpovjed, pa stupe na
sv. pričest. Bog je blagoslovio njihovo eroioko
djelo pokatoličenja, te obe imadoše liepu
sreću udati se, jedna M. Čavku, druga za
An. škovrlja, katolike.
Ovdje nam je uzgred preporučiti poštova-
nim parohim P. i J., kako liepo strigu
svoje ovce, tako da so pobrinu i za bolju
pastvu svoga stada, jer smo se uvjerili da
obe gori spomenute djevojke (pokatoličene)
neznadu nikakva hrišćanskoga nauka, kao
da nisu ni kršćene. Pa ipak kada su pitale
svjedočanstvo kršćenja jedna je platila f. 2.
druga f. 4. za samokrstnicu! (naši župnici
neuzimlju nego 50 nov.). Imao je obraza
proto Nik. tužiti katolike namjestniku Jo-
vanoviću (nekidan u pohodu) da nerazložito
i lažno pišemo u novinam o njima! Ali Jo-
vanović nije Rodić! odvrati mu junački: a
vi deset puta pišete gore proti njima!!
PagO, 19 decembre.
Dopo letto lo spudorato carteggio da Pago
nel „Dalmata" N.ro 88 abbiamo rilevato che
il sig. Commissario Disecco, circa la venuta
di S. E. il Luogotenente a Pago il giorno
4 di questo mese, ebbe a ricevere 1' avviso
alle ore 10 di notte del 3. Or come lo Zo-
rović avrebbe potuto a quell' ora trovare
messi e mandarli a Novaglia e Loni che
distano 15 e rispettivamente 30 miglia da
Pago? Si tratta quindi nel „Dalm." di una
volgare menzogna detta a fine di porre in
sospetto il sig. Disecco presso le autoritk!
Lo Zorović appena la mattina seguente alle
ore 10 seppe che arrivava a Pago S. E. e
sorti da časa unicamente per acclamare, in-
sieme cogli altri nazionali, S. E. il Luogo-
tenente. E' vero poi che i Živio dolio Zo-
rović furono ripetuti dai Paghesi, ma da
paghesi nazionali contrarii alla comune. Ed
b una vergognosa impertinenza il voler svi-
sare fatti ch' ebbero luogo sotto gli occhi di
S. E. E che dire del consigliere Fabianić
che faceva gli „avviva" al Luogotenente ed
al podesta ? La incivile dimostrazione di
applaudire al podestk nel mentre si dava il
benvenuto a S. E. produsse la pii\ viva in-
dignazione nei cittadini. II podestk frattanto
non faceva comparsa causa un' indisposizione
0 come altri assicurano causa il ticchio di
fare un dispetto, perb a tutto suo danno e
disonore.
Supetar-Brač, na Tomovdan. j pricku potrebu, pa ero „bakšis" koji hoće, 1 neposluša li je u tome i su njekoliko fenjera
Zadnja stavka dopisa iz Beča objeloda-
njena u „N. L." na 13 prosinca glasi do-
slovce :
„A kao podpora katoličkim župnicim u-
„vršteno je fiorina 600.000 u slučaju da
„nebi na vrieme stupio n život zakon 0 kon-
„grui. (!!!)
,Za grčko-iztočne parohe proračunana je
„pak podpora od 6000 fiorina" Dopisnik
zaključuje pak uzhitom: Eppur si muove !
Uzev u strog izpit gorinavedeni dopis i-
skreno moramo izreći sud da je nepovoljan
utisak učinila od Raba do Špice viest ne-
izviestnosti u pitanju o kongrui. Ta viest
nije jabuka za Božično drvo, te nemožemo
nego, izražujući obća ćustva siromašnog ali
zaslužnog svećenstva doviknuti: Eppur non
si fece neppur un passo innanzi!
I zbilja. Ima već mnogo godina od kad
naš mili car, sa carskog priestolja, naviestio
narodim da će jadno i kukavno ekonomično
stanje siromašnog svećenstva svakako bit
poboljšano. Nu žalibože vidimo da se i kroz
ovo zasjedanje carevinskog Vieća misli 0-
duljiti s riešenjem toga znamenitoga pitanja
i poslati ga još jednom — alle calende
greehe. _ .
Gospodo zastupnici! nastojte — živi bili
— kod pojedinih zastupnika ostalih zemalja,
i u dotičnih klubih živo poduprieti osobitim
zanimanjem, eda „blaženi" predlog bude što
skorije donešen na dnevni red. Tim ćete
uslišiti najpravedniju želju, a istodobno iz-
vršiti najsvetiju Vašu dužnost pred Bogom
i narodom.
Ciela Dalmacija prati Vaš marljivi trud
te nemojte da se u ovo ozbiljno doba zau-
stavi sretno i vješto započeti rad.
Sve je preporodjeno u pokrajini i to do-
brim dielom revnim nastojanjem dalmatin-
skog svećenstva.
Još nam je živo u pameti slavje kona-
čne Spljetske pobjede, gdje takodjer bez
svećenstva nebi se bilo ništa opravilo. Bog
dao dakle da i svećenstvo nešto steče. U
toj tvrdoj nadi kličemo vam iz dubine i-
skrenih naših srdaca: čestito Vam i slavno
Božić i mlado ljeto 1883.
Promina, 23 prosinca.
Na veliku radost, veleč. Uredniče, mogu
Vam javiti: da po utočišću naših Svetih
Apostola Cirila i Metoda, prešle su dvie
djevojke, naime Cvita Berša (od 16 god.) 1
Ravni Kotari, 15 prosinca.
Golom činjenicom na vidjelo! Ne mogu
razumjeti kakav zakon može obstojati u
rukuh onih žandarskih vodja, koji ustavlja-
ju kukavnog našeg težaka sa njegovom sto-
kom kad ju goni na pazar do Zadra, a to
jer mu je svjedočba slabo učinjena rad ne-
vještine obćinskog tajnika, ili mnogo put,
jer mu je učinjena od dotičnoga župnika!
C. K. žand. vodje imali bi pomislit da naš
narod razpršen po selih i stanovih ima pre-
mašiti do 10 milja do obćine gdje no je
prisiljen mnogo puta dotjerati svu svoju
stoku što no misli povesti na pazar, pak
tekar tada tjeraj Via Se, do Zadra, dakle 15,
20 i do 40 milja. Ako li mu je tad siro-
mašku blizu Zadra ustavljena stoka, jer
mu svjedočba nije učinjena kako bi htjeo
žandarski vodja, što kukavan, po sto put
kukavan, narod mora da radi? Povesti sto-
ku natrag? Ali mu c. li. vodja uništi svje-
dočbu a ustavi stoku i preda ju glavaru
sela, koji no ju hrani dok gospodar ne do-
nese od obćine drugu svjedočbu i to ako je
dobro učinjena; povrh toga mora da plati
slano što mu je stoka stala na postu u staji,
pak ju onda_ tjeraj na trg gladnu i na po-
lak mrtvu. Sto tad za nju da uhvati? Nie-
kat se ne može: ovako se uklanjaju mnoge
lupežtine; ali hoće se u svem zrno soli:
čemu se ne odobre one svjedočbe, koje su
samo u malenkosti pogriešene? Lupež il će
upasti krivom svjedočbom, il će što se u-
viek dogadja, dotjerat k trgu stranputice, a
tad c. k. vodje nek pušu u šake. Pa čemu
mnogo puta svjedočbe od župnika učinjene
nisu primljene? II se nevjeruje župnikom,
koji stalno mogu bolje znati od obćinskog
tajnika,je linije li stoka težakova! Po ovom
se pozna kako je cienjeno katoličko sve-
ćenstvo, a zlorabljen težački stališ, jezgra
ovaj.... Al je na veliku žalost i ovdje isti-
nito, da je zakon paučja mreža, u koju se
male muhe hvataju, a velike ju lasno pro-
dru ! (evala baš zgodnoj prispodobi, zgodnoj
i istinitoj. Ur.) Pak će mi tko reći da se
pravica i zakon ne kroji bolje nego u T....?
Bojim se uzapta, s toga prekidam suštu
istinu da ne predjem medjo velikoj slobodi
štampe!!
Iz naroda.
Iz Pokrajine, na s. Tomu.
Pusti mudrijaši zadubljeni u postole alla
moda, u različitobojne rukavice, u prostrano
zrcalo, u debele quietanze; ali što je po
prilici i vjerojatnije u duboku svoju bez-
poslenost stali cieloj nam Dalmaciji davat
svoje veličanstvene znakove.
Reda je dan danas veliltašim veličat se.
Uz to slava „Katoličkoj, Dalmaciji" dići na-,
Šeg doma, jer jedina nepokolebivo vojuje
na čast Krsta i slobode zlatne.
U Dalmaciji katoličtvo i hrvatstvo to su
amaneti, koji no će nad pepelom našim to
bujnije cvasti i razvijat se. Koljeno bezvjer-
nih izroda, makar se i hiljadilo, sebi će
biti na priekor i propast.
A ti medjutim dolići nam dolići naša mila
katolička hrvatska golubice, neboj se! Scri-
bat!') Upriet ćemo i glavom i kesom za
dobro vjere i domovine (što sliedilo izpu-
stismo, ela nas zlo ne shvate, misleć Bog
zna što, i nezapliene. Op. Ur.)
Krka i Ljuljevac.
nerazsvjetli li mule ?* Nije korist prekriženih
ruku gledati: s male izleže se velika! Il
obćina, il Pomorska Vlada, teka da se vidi!
12 X 15 — 00. To u računuci naše ob-
ćine. Imade 5 klupa na pristupku: od svake
danomice poteže po 10 novčića (tako se veli),
što se na njima prodaje razlikovata trgovina,
pa u proračunim ni spomena! Nije li dakle
12 X 15 — 00. Glas je da se je g. 1878,
79, 80. utjerivalo godišbeno od toga do f.
1200, te gdje su?
Dva dokumenta, ali ne ona kumova „ka-
lugjerskoga klepala" nego opet naše „go-
spoje" obćine. Na primnici Mate Tutavca
glava po 10 novčića, a na onoj Lovre i
Ivana Sršena po 17 novč! Slivanci po tomu
učinili utok na zem. odbor; ovaj odgovorio
da njihovu travarinu uzme u pretres ob.
vieće. Miče li se zato opraviteljstvo! Deveta
njemu, a tko će igrat nek igra. Vi tužni
Slivanci medjuto plaćajte! Što je glavar pri
ovoj zinuo ?
Obrtnička komora. Buljan stao mamit gla-
sove, jer su izbori na vratim. Svakako vi-
djet će se najbolje sada, jesu li naši posli
osobni ili uprav narodni?
Bas sljepaSkV. Prisjednik Fabiani u sjed-
nici 14 kolov. 1882 zaključio „zasjedanje"
kojekako, pa kazao odboru da je vieće od-
bilo proračun, dok ga ono ostavilo daljnjemu
pretresanju, da se pobolje prividi! Odbor
ni pet, ni šest, te ga, kažu, potvrdi!
SibanSić.
Metkovići, 10 prosinca.
Potonulo polje. Udarile ove godine poplavi,
sve jedna iza druge. Nabrekla rieka, ko
more. Što se čuje u nas u mjestu nema
štete, ali je šteta, što sviet s rdjava vre-
mena nije joštera pšenice posijao, a uztraje
li ovako, Bože ukloni! tko zna i kada će,
pa i hoće li, jer voda svedni „krešiva".
Lloydov „tornaconto". Nemogao onomadne
Lloyd od velike vode amo; ustavio se na
Opuzenu, a putnici čekali parobrod Cesa-
riev, te se nanj prekrcali i platili poputbinu
od Opuzena do Metkovića, vuza sve da su
to njemu prije podmirili. Što se Lloyd u
toj nepobrinu? — Trgovci se tuže što im
Lloyd nepredaje robu onaku, kakvu i primi!
Dosta, odgovaraju, kad su koli na broju.
Ljudi, naučite se svojom mukom pameti:
nije ni Lloyd sam, što sdružuje Trst s Metko-
vićima. Bliža je košulja od kumparana.
Pogibeljni lovci. Počesto se vidjaju toliki
lovčići puškam 0 ramenu, ne što im ni u-
stnica probila nije, nego što još zaudaraju
majčinim mliekom. Pa nitko da tomu na
put stane ! Mlado, ludo, neizkusno, negleda,
upali, pa na mjesto štijoke ubije patka! Da
je ljudskih koža na komardam, pa da se
to^m ta ...
Poglavarstvo neka gleda kome izpušta ce
dulje za prah, a obćina, ako joštera funk-
cionira, neka otvori oči!
U nas su dva mula: nevješti, dodji u
večer, ako to je majka rodila! Ta se nisam
s glavom zavadio! Dobra ti je, jednog ^fe-
njera da davaš zanj „madžarliju" — Sto
obćina neubaže Pomorskoj Vladi u Trstu ta
Metkovići, 11 prosinca ').
Izvadak iz izvješća financijalnoga Odbora,
priobćena od Đon Joza Gabrića u sjednici
13 srpnja 1881.
I vrieme! Troškovi za učione: Metkovići
f. 763, Slivno 210:50 u sve f. 973:50, a
Porezni Ured obsvjedočio da je potrošeno
samo f. 674:50. — Zakinuto dakle f. 289.
God. 1878, dvadeset viećnika 21 svibnja
neprisustvovalo sjednici. Ob. Opr. ih 17.
oglobilo po 5. forinta, u sve f. 85. U paz-
broju pako oglobljena 11 po 5 f. to je 55 f.
bez podmirnica. 30 f. i ovdje izpirilo. Ob-
ćina primila 2534 forinta od Genija u Du-
brovniku da se porazdiele vlastnicim zemalja
na „onoj strani" i tu je manjak od 92 fo-
rinta za g. 1879, a za 1880 f. 160. Od
istog Genija u Dubrovniku primljeno f. 346:50
za popravak grobišta, poremećena u njihove
strategičke svrhe. Od te svote (oni kažu)
potrošeno f. 298:50, nu to je netočno, pošto
zakupnik je izpoviedio da nije primio više
od 66 f. - Zalepireno i ovdje f. 232:50.
U pazbroju za rondare 276 t. (neovlašćeno)
a oni primili jedva f. 80 (budimo obilne
ruke) i tu izhlapilo f. 196. U pazbroju ne-
nalazi se upisana svota od f. 79:80 što je
M. Glušćević, bivši predsjednik M. U. V.
imao vratit Op. Opr. kao svotu za klupe
dva put naplaćene u g. 1873 (sbog česa je
bio i pod iztragom za zločin prevare). Ta-
kodjer f. 70 najam M. Grubljaše za ,,Po-
dotok". Pod naslovom „dohodaka" nema
obveznice I. Glušćevića za zakupštinu po-
vodnice f. 450. Samovoljno potrošeno bez
dozvole vieća za trećega redara Gostinčara
f. 148. Za kuću g. M. Veraje (ko da nisu
najmili u A. Veraje, pa što će dvie) f. 96.
Za večeru povjereniku Klečaku f. 76:05.
Za 44 kila loja (?) za prosvjetu povj. fin.
Devčiću nekoličak for.; za srebrni pir NN.
VV. 497:67, a kad tamo nije se potrošilo
svega std. I tu podivljalo f. 397:67. Po-
trošeno f. 57:20 za piće vojničim 19 lo-
vačkog tabora (jesu li biedni i barilo po-
pili?) sve ovo bez dopusta.
Izvanredni trosci f. 618:80 (god. 1882
poskočili na 2000 f.H) I ovdje dosta neza-
konitosti. Podmirnice patvorene (ovo je D.
Jozo u sred Vieća govorio) i bez Bvjedoka.
Načelnik primio f. 350, jer da je imao
dvie sobe na razpoloženje vojnika! Primio
ih na 31 prosinca 1879, pošto se pobojao
da se nebi kroz godinu 1880 u blagajni -
uzpliesnili! Tako F. i C primili f. 200 (a
za što, Bože?) U jednu rieč, razdielih su
ukupno vojničkih f. 1058, da im se nezna
ni kraja ni konca! Podmirnice nosile čak
više, dok najmitelji primili istom njeku pu-
tinu! Ovako vam se je falsificiralo! U dne-
vniku kaos! Dosta da ga je sastavio A.
Jerić! —U njem ni reda, ni točnoBtii fljeke
podmirnice upisane na 3, 4 dana u dnevnik
blagajnički prvo nego su prinesene na pod-
mirbu!-Sve ovo, brž, ako se je 1 došle
natuklo, red je da se ponovi, nek, koga se
tiče, duša grize! To je računicom (ako 1
nesbrojis.no) dokazno u čijih rukuh naš trud
štera tko da nam „gospodu" parči? Još
zemaljski odbor pustit (nemojte da o ćem
posumnjam«) nek teče, k8 J^Vj^'^
im je muka pak poslat jednog izvještaja.
To je tad, bit će se posije popravili! Pogo-
diste!! Ako ova sjednica 13 srpnja 1881
ona 14 kol. 1882 nekaže čUto iUro što su
naši upravitelji, i Šibančićevi (bez hvale)
5) Vidi znameniti „scribat" 11 „K. D." br.
p. g. kroz usta sv. 0. Pape.
56 ') Za sadržaj ovoga dopisa odgovora c. g^d
P,smk' (Sliedi Dodatak)
do-
ČUKA
Veritatem facieutes in charitate,
crescíiinus ¡Ü ÍÜo per omnia, qui
csí caput Christus.
(S. PACI. íSPII. IV. 13.)
Iziiodi u Ponedjeiriik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuios 111 tuenda salutarfc Ecclesiae doctrina, animisque in Reli-
gionis amore et in verse iidei proíessione roborandis— {íJio IX. u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
Ego interim clamito : |j
Si q"is Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. Epis. XVI. AD DAM.
dVJEil FiUSD/JilOJJiB: — Li ZADRU, uaapried 7 tior. na godina. Po OSTALOJ CAAEVUU B i'ioi*. Tko zaostane s PUKOI'LATOBI placa I iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
tiso aa svrhu godišta ne odbijO list smatra se prcibrojuikom i za masiajuću godinu. — Prodbrojbe i aovao, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe pj i U nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma aizku oieuu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
. S3 &U Ci <£k< X j. _
MilwamilB'PjflWiliWiiilM mrn» I« I II .i »cM«MW*MtHa smmm vm* €3 13 Trsa/vraJ a 1B9L
Opet glagolica na sriedu.
XIX.
Treći spljetski sabor (god. 1059J
proti glayolici.
Dalmatinski biskupi, sto nisu prije
magli, to svojim povratkom k crkvi
rimskoj kadri su bili isposlovati :
suzbiti širenje narodnosti hrvatske i
slovenskoga bogoslužja, itao sred-
stva kojim se je hrvatska narodnost
kriepila. iNastula dakle borba i praos
izmedju hrvatske i latinske naroduosu;
prvu nastupao, ko što vidjesmo, Grgur
ninski, a drugu ivaullft uad'jis. spijet
ski. inad je medjusobni postao, te ako
se Grguru plaha cud i prokoraciva-
nje svoga pravomocja predbaciti mo-
že, iz svega se vidi da bskupi dal-
matinski dosta su Grgura i rad hr-
vatske mu narodnosti i glagoljico
mrzili, te nemogući pjrad hrvatskih
mogućih vladara ustati oćito protiva
narodnosti i glagoljici hrvatskoj, na-
šli su zgodu da njezina najjačega
branitelja sruše. ')
*
* *
Nestavši ninske biskupije, a s njom
uporišta glagolici, premda nije bila
ukinuta, ona se je našla ko sirota,
te je odsle .luajrala i jedva živo-
tarila. Uzalud, malo vremena prije,
smatrana bila sinvolom združen}a s
Rimom, uzalud joj bili sveli početci
i uspiesi veličajni, sveti, veličajni
po duše, po slavu božju i razpro
stranjenje Crkve. Sve je to malo
ili nimalo koristilo pred „razlogom"
strasti i narodnostne mržnje.
*
* *
Nezna se je li Grgur sjeo na
Stolicu skradinsku i pokorio se za-
ključkom spijetskoga sabora i poto-
njim papinim naredbam, jer nam o
tomu baš ništa ljetopisci nekažu. Nu
stavno je to da se već ninska bi-
skupija nespominje, dok istom kašnje
ne bi pod Krešimirom IV obnovljena
god. 1050. Kada i gdje je Grgur
umro ni to nam nije poznato; samo
se znade da uništenjem ninske bi-
skupije glagoljica je vrlo malaksala.
lNinska biskupija razdieljena je bila
izmedju zadarskoga biskupa i spijet-
skoga nadbiskupa, e obadvama bi-
skupima ležalo je najviše na srdeu
dokinuće mržke glagoljice.
Ivan III. nakon toga postao je
primasom sve Dalmacije i Hrvatske.
On se je bojao da rastuća moć hr-
vatskih kraljeva mogla bi opet ob-
noviti ninsku biskupiju i tim oži-
vjeti glagoljicu, s toga nastojao svimi
silami da to na vrieine preprieči.2)
Nu čega se je bojao, to se je ka-
šnje i dogodilo.
Niti Ivan III. primas hrvatski, niti
njegovi nasljednici, niti zadarski bi-
skupi nijesu nastojali za prosvjet-
Ijenje Hrvata, a budući nestalo nji-
hove biskupije, tim su ovi sasviem u
duhovnom i prosvietnom obziru zapu-
šfani bili, a hrvatski narod i njegovi
vladari tada su neprestano još uz to
bojeve vodili ; po tom je narod na
„Crtice" str. 82.
t) Furlat. T. III. pag. 108
najniži stepen neznanstva spao bio. f
Sve je to najgore na glagoljicu u- {
plivalo. J I
# % *
Ali poviest osvećuje i za ovaj
rok glagolicu. Ona, i ako je potamnjela
u Dalmaciji gdje je nakon smrti sv.
Metoda zaklona našla; buš u doba
kad joj se nastojalo opjevati mrta-
čko opielo na zapadnom dielu ju-
žnoga slavenstva, prosjajaje ponovno
božanskim sjajem u Češkoj.
Već srao bo vidjeli, kako taman
jedanaestoga vieko bila svečano ondje
obnovljena poraba glagolice, namje-
rom da kroza nju ožive pravi kr-
šćanski dah, da se njome nastavi
pretrgnuto djelo sv. slavenskih Apo-
stola i ujedine se slavenski narodi
u jedinstvu vjere.
Oh! kako prema tomu grdno iz-
gleda ogavni prizor što ga zloba i
neznanje skupa iztakoše na ovim
našim obalam u ono isto doba, za-
vodeć na tanki led, krivim izvje-
šćima i sam uzvišeni Rim!
Hrvati sugradjani postali su bili
tadašnjim mudrim Laiiuim.... Gotima,
a posvećena slavenska glagolica
gotsko pismo, Method jedan od
najvećih svetaca kršćanstva, vsan-
ctissimas vir* lJape Lave X i 1 ćak
u devetnaestom vieku, jedan od naj-
čudesnijih širiteija carstva božjega,
postao je u očima daimaiinskih bi-
skupa douapokon krivovjercem!
I najučeniji ijudi one dobe bili su
tako u tom obairu strašno zaslje-
pljeni, iii velike neznalice, te malo
kašnje i glasoviti inače pisac Tho-
mas Archidiaconus takve nazore po
hartiji šara i potomstvu na udivljenje
ostavlja! Sjetnu je svetac Metod
poginuo ko i hudi Arij!!! ')
Koje onda čudo, da i u odaljemu
Rimu „savladalo je bilo glede alovjen-
ske prošlosti i slovjenskoga jezika
podpuno neznanslvo, pak eto ni dva
stoljeća a zaboravilo se bilo na za-
sluge svetih slovjenskih apoštola
ćirija i Melhoda, i kake su oni tielo
svetoga Klementa pape čudnim
načinom donieli. Rok bi da su onda
u Rimu samo onoliko znali koliko
su to izvješćivali dalmatinski biskupi,
Slovenom u obće i glagoljici ne-
prijazni3).
S toga nije čudo da Nikola II
(f 1060) nastojeći u rimskoj ka-
toličkoj crkvi uvesti jedinstvo jezika
u bogoslužnili obredih, i htijuel sva-
kako njeke ostanke gothskoga ili
mozarabičkoga bogoslužja u Špa-
njolskoj dokinuti, istom revnošću
uznastoji uništiti i „gothske krivo-
vjerne ostanke", kako mišljaše, i u
Dalmaciji. Nije bilo već dovoljno
izučena čovjeka niti u Dalmaciji niti
u Rimu, koji bi bili znali razpoznati
Slovene Hrvate od Golha, Methoda
slovenskoga apostola od Ulfiie goth-
skoga prosvjetitelja, gothsko pismo
i bogoslužje od slovenskoga pisma
i bogoslužja. Tako krivo mnienje i
zamjenjivanje Slovena sa Gothi tra-
jalo je mače kod vrlo učnih ljudi,
tja do konca šestnestoga viefea. iVa-
') „Crtice44 str. 83.
2) Thomas Archid. cap. 16.
Í 3j „Crtice", str. 84 i dalje.
ravna je stvar da neprijateljem gla-
goljice, bilo iz neznanstva ili iz
zlobe, hodilo je sasvieui u prilog,
da ju po mogućnosti ritama ne. Mnogi
su možda to i iz dobre namjere ra- j
dili, jer, smatrajući Melhoda Arije-
vim sljedbenikom, mislili su da u
prilog vjere čine, što na uništenje
„krivovjernog11 glagoljskog bogoslu-
žja nastoje.
Uz ovakove okolnosti, papa Ni-
kola IS. pošalje svoga poslanika u
Dalmaciju, Mainarda opata kasin-
skoga kašnje kardinala, ne da izvidi
kako stoji stvar o slovenskomu bo-
goslužju, nego da ga kao gothsko
utamani. Mainard sazove u 8pljet
god. 1059 orkovni sabor, na koji
se sakupiše crkovni i svietovni do-
stojanstvenici. U ovomu saboru ne
samo što su zaključci prvašnji opet
potvrdjeni, već se u pogled glago-
ljice uzakoni: „da se ista sasviem
ima uništiti, i najžešćimi pedeps>nni
kazniti svaki koji bi odsle drugim
kakvim jezikom doliš latinskoga i
grčkoga usudio se in-siti, oli javne
molitve Bogu i Svetcem upravljati, ')
i da se nikakav Sioven (JIrvatJ
neima poaišto puštati na primanje
svetih redovi?, ako latinštini ne bi
vješt bio". Ovako zio i naopako
završi se sabor po Hrvate i hrvat-
sku glagoljicu. Mainard podnese papi
u Run na potvrli^ aiključke sa-
borske, koje papo 'nakon držanoga
crkovnoga u Rimu sibora g. 1059
ili 1060, apostolskom vlašću po-
tvrdi.
Po ovoj papinoj potvrdi, zaključci
spijetskoga sabora po svoj Dalma-
ciji, koja je od god. 897 podpala
pod mletačku vi »st, »1» drugčije u
spijetskoj prabiskupiji i creskoj (Ve-
glia) biskupiji, bijahu u podpuno ob-
služivanje stavljeni. Svuda bijahu
crkve pazalvorene gdje se je gla-
goljski služba božja obavljala, hr-
vatski svećenici kao krivovjerci pre-
zirani, sve od tuge zaniemi i u crno
se obuče.
Nu i ovoga pula providnost našla
glagoljici mjesto utočišta, gdje ni
malo zaključci spljetskog sabora nisu
vriedili niti u djelo stavljeni, a to
bio oni dio Hrvatske što je pod
vlast hrvatskih kralja spadao. Tu
ostade glagoljica u svomu mirnomu
uživanju, pod mogućom zaštitom hr-
vatskih kralja." B)
Kako ovdje glagolica nije bila
„gotsko" p smo, niti Metod „krivo-
vjerac?!"
Dobio kad kad treba uprav da
rečeš : Multa sapientia regitur
mundus!
-
iz korizmene okružnice j>re-
iizv. biskupa Strossiuayera.
IX.
Slavni pako papa Lav XIII u okru-
| žnici svojoj „Sapi OD ti ae Christianae« go-
voreć o granicah posluha, koji svetoj
crkvi dugujemo, ovako govori: „kad se
ovako stave granice prava i dužnosti,
jasno, je da su vladari slobodni u upra-
i) Pari at. Tora. IH pag. 129.
•) Assemani Kaleo. IV. pag. 387.
vijanju svojih p03ala, a to ne samo, da |
nije protivnu crkvi, nego jih ona pače
u tom podpotnaže; jer buduć ona «apo-
vieda, da. be g jji pobožnoat, u če u je
pravednost prauia Bogu, time uje.ino
nagiasuje i pravednost prauia vladarom.
Nu puno uavišeniji je zadatak duhovne
vlasti, koja ide z\tisu, da upravlja duše,
braneć kruljestvo božje i praodu njegova,
ćema se je ona posve odala. Ne maze
se pako dvojiti bez pogibelji za čistoću
vjere, da je jedino crkvi naredjeno, neka
ovako upravlja dusami, a svjetovnoj o-
blasti ta da nipošto mjesta ne ima; jer
Isus Krst nije Cesaruf nego Petra povjerio
ključeve nebeske
Na gornje posve krivo i neosnovano
tumačenje rieći Isusovih „dajte cesaru,
što ja eesarovo, Bogu, što je božje", još
se je nepristojno napomenuo i nauk o
papinoj nepogrešivosti i to u 3inialu, koji
je posve kriv i koji očevidno izopačuje
istine božje. Ljudi koji tako govore,
morali bi znati, da je nepogrešivost pape
poshje sabora vatikanskoga pravi čla-
nak svete vjere, kog ui jedan katolik,
u ime spasa duše svoje odbiti nesinije 5
morali bi zaaii, da kad se o nepogre-
šivosti pape govori, da se govori, samo
0 vjeri 1 0 zakona božjem, kad ga sveti
otac papa a», uzvišene svoje stoiice cie-
lomu svietu tumači i na dušu i srdee
stavlja. Kad to čini sveti otac papa,
tada mu biva ono ¡sto, sto se je sveto-
mu Petru njegda dogodilo, kada je te-
meljnu istinu krsćanstva pred nebom i
zemljom izpovjedio; ti si Krst sin Boga
živoga; ko sv. Petru, tako i svakim
njegovom nasljedniku u sličnom slučaju
odgovara Isus, život i istina: „Blažen
si Petre, jer tu svetu istinu nije ti oči-
tovala ni piit ni krv, nego vječiti Otac
moj, koji je na nebu1'; (Mat. XVI. 17).
tada biva, da se onaj isti, koji je njegda
poslije uskrsnuća svoga vrhovno pastir-
stvo i učiteljstvo prenio na sv. Petra i
njegove nasljednike, skrbi i brini, da
paša duhovna, na koju stad) Gospodnje
pape upućuju, bude čista, zdrava, jedra
1 upravo božja. Znati bi imali ti ljudi,
koji nas tako krivo, nedosljedno, nera-
zumljivo bogoslovlju i crkveno pravo
uče, da se ni najmanje ne govori o dr-
žavi, o državnom pravu i državnih za-
konih, da se ni u snu ne misli, da se
stranim elementom i faktorom upliv na
državne funkcije dade, kad se o nepo-
grešivosti vrhovne glave crkve govori ;
jer se tada samo i jedino govori o sve-
toj baštini vjere i zakona Isusova, koju
valja u svoj svojoj prvobitnoj čistoći,
cielosti i svetosti uzdržali, razjasniti
protumačiti i svietu kršćanskomu na
dušu i sviest slaviti.
Ovo je bitni nauk svete vjere naše;
pak se čovjek upravo čudom pila: kad
je tomu tako, odkle je, da se krivi nauc
kod nas tako smjelo i lakoumno naja-
vu iznašaju? To je žalibože odatle, šio
je danas mnogo katolika, koji svoje
svete vjere posve ne poznaju a ipak
rado 0 njoj govore, pače rado na nju i
navaljuju. Čuli smo prije njekoliko go-
dina na istom mjestu pojam svete vjere,
koji sve drugo prije biti može, nego
pravi i istmiti pojam svete vjere naše.
Reklo se naime vriednomu, učenomu i
revnomu svećeniku u lice od prilike:
tvoja vjera nije moja vjera, moja se
vjera sa vjerom svega učenoga, slobo-
doumnoga i izobraženoga svieta sudara
i stiče. Mi bi to rado zaboravili bili, da
i nam nije u pamet dozvano najoovijimi
Goci, :x::scix
izjavami. Svatko zna, da vjera, koja
nije istovjetna sa vjerom cieloga učeno-
ga 1 obrazovanoga svieta, nije prava
vjera, nego je mnienje, koje ovde ovako
onde onako glasi i komu bitni znak svete
vjere „quod semper, quod ubique, quod
ab omnibus" manjka. Jedan Bog, jedan
Isus, jedno krštenje, jedaa istina, jedna
vjera. Í5veta vjera posve je izvjestna,
opredieljena i svud po svietu jedna je
dmstvena stvar, koja se na ugledu Isusa
Krsta, na njegovoj smrti i uzkrsnuću i
na ugledu svete majke crkve osniva.
Otmi joj taj temelj, nestalo je bez tra-
ga i pretvorila se je u mnienje, koje
danas ovako a sutra onako glasi. Vjera
je sveta stvar, koju je Bog sam iz bića
svoga iznio i u dušu našu uciepiojona
čovjeka vis samoga sebe i vis vlastitih
strasti i slaboča uzdiže; ona sav život
naš uzvisuje, oplemenjuje, posvećuje i
krjepost nam daje, da vks ovaj svia
predobijemo. Vjera je svjetlo dma na-
šega, žar je srdea našega, zalog je spasa
i neumrlosti naše; ali mora biti prava
vjera od samoga Boga dana, na samom
Bogu osnovana, i na Boga uviek smie-
rajuća. Vjera je, kad sveti Petar liusu
odgovara: ti si Ja Boga živoga (Mat.
XVI. 16.), ili kad poslije nauka Isuso-
voga ob otajstvu tiela i krvi njegove
Isusu odgovara: kuda ćemo Gispodine
od tebe, kad rieči života vjećnjega po-
sjeduješ (Iv. VI. 69.); vjera je, kad se
sveti Toma pod nrge Isusove prostire i
kad skrušeno i a sve duše vapije: Go-
spodine moj i Bože moj! (Iv. XX. 23.);
vjera je, kad stotinik Isusu, koji dje-
tetu njegovomu život i zdravlje obriče,
odgovara: niesam vriedau ni dostojan,
da unidješ pod krov moj, nego samo
reci jednu rieč i ozdraviti će diete moje
(Mat. VU1. 8.); vjera je kad stotinik
rimski pod križem vapije: o zaisto ovo
je Sin božji (Mat, XXVII. 54.); vjera
je, kad sirota Kananejka, prispodobom
psića, komu se sveta stvar neprikazuje,
odbijena, odvraća: ah, Gospodine, oba-
zri se i na mene siroticu i spomeni se,
da se i psići hrane barem mrvicami,
koje s trpeze padaju. (Mat. XV. 22 -28.).
....— o C-^x;«^ -
Nesinislu smisao.
I.
U „Obzoru" — glavnomu zajedni-
čkomu organu svih srbsko-hrvatskih
stranaka, čitali smo ovih dana slie-
deće rieči proti (dakako!) čisto ka-
toličkoj i čisto hrvatskoj stranci:
nU Dalmaciji obsioji hrvatska
stranka; stranka koja stoji na temelju
hrvatskoga prava. Misli li Katolička
Dalmacija" da je politika te stranke
kad kad a mlitava ili neodlučna — neka
tome objektivno prigovori, nek prija-
telji odlučuije, radikalnije nuancije sta-
nu na rad, nek se pokažu sposobnim i
doraslim političkoj akciji, pa neka iz-
posluju da njihov pravac u stranki pre-
otme mah. I mi koji smo iskreni pri-
jatelji hrvatsko-narodne stranke u Dal-
maciji, ipak smo pojedinim njezinim
djelima i njezinoj taktici u pojedinim
slučajevima često prigovorili, tako da
je „Katolička Dalmacija" u svoje svrhe
zloupotrebila (?!) naše članke. Radeć tako,
radili smo patriotiČkiu Stvarati novu
hrvatsku stranku, kad hrvatska stran
ST. 80. (Supplemento) zam, ÌO
Condizioni d' Assòciazione.
Pw Zara flor. 8 antioipatemente, ié-
mestre s trimcitro in proporziono.
PM r impero Aastro-Ungarico fier. 9;
aemMtre fior. 4:50 trimcitre fior. 2;50.
Per gli Stati appartenenti all' Unione po-
stale fior. 12 all'anno semestre e tri-
mestre e in proporzione. Per gli Stati
non appartenenti ali unione postale fior-
fi « di più l'aumento delle spose pè-
atali, semestre trimestre in proporzione-
I pagamenti si fanno in banconote austr-
oppuri in monete d'oro del paese.
Giornale politico, economico, letterario.
i V- Esce il mercoledi e il gabbato.
Le aM«fll«6Ìoai e gli importi di pa-
nare, in assegni postali, si dirigane al-
l' amministrazione dei "Dalmata« in iara
«hi nen respinge il fogllQ dopo seaduta
l'assoeiaaiOQ« sUnUnde obbl^ati» par il
trimMtre sossegueate. ,
Le «orrispoodenze devono dirigersi af-
trancate esolusiTamente al Redattore. Le
lettere non affrancate saranno respinto.
I eomnnloatì si inserisoene »I preaae di
soldi IO la linea. At?Uì ed iawrzioai »
prezeo moderato da conTonirsi.
Un numero separato eosta s. It.
Vn numero arretrato s. 16.
I maaoaoritti non si restitniseono.
Ricorrendo ieri i' altro la Fešta
dl S. Simeone, quest'Oggi ii gior-
nale esce dimezzato.
Il nuovo ixxinistero serbo.
Tutte le notizie sul nuovo Gabinetto serbo
si accordano nel rappresentarlo quale Mini-
siero della lotta e dell' opposizione contro le
pretese dei radicali e del liberali. Nicolò Kri-
stich si circondò di nomini, i quali o sono in
intime amichevoli ralazioni col Be, e quindi
sono allo stesso lealmente devoti; o che fino
ad ora si tennero lontani dalla lotti dei par-
titi e saranno disposti còme ministri ed ese-
gaire fedelmente gii ordini, come lo erano
quali impiegati. Nicola B^isjicl^.-avrebbe^ co-
minciato la sua carriera quale sotl^ffici^e
dèi reggimento confinario di B^tariràracììno.
Assolto l'obbligo militare passò in SerFia, en-
trò in servizio dello Stato e coprì parecchi
posti, fra cui quello di capitano .civico di
Belgrado. Dopo la dimissione di Oaraschanin,
sotto il principe Michele assunse la direzione
del ministero, ed ucciso il principe entrò nelle
fila dei più attaccati aderenti del principe Mi-
lan, lottò in queir epoca con tutta energia
contro l'agitazione del metropolita Michele, ii
quale voleva spianare la via al principato ad
un granprineipe russo. Stabilita la reggenza si
ritirò dalla vita pubblica, tutti però, anche gli
stessi suoi avversari, riconoscono pure che la
sua azione fu sempre corretta e leale.
Il corrispondente da Belgrado della Politi-
sche Correspondem scrive di lui:
Il nome di Nicola Kristich significa non
solo un principio, ma un programma coŠ pre-
cisione definito, ija Serbia lo conosce da luogo
tempo. Neil' anno 60 egli era Ministro del-
l'interno e per breve tempo fu a capo di un
gabinetto, nel quale figuravano i conosciuti e
stimati nomi di Cukich, Blaznavaz e Leschia-
nin. Fin da quell'epoca il sig. Kristich è co-
nosciuto come nomo d' azione, di un' azione
franca e risoluta. Egli non è un teoretico ed
è loQUno da ogni dottrinarismo ; ha due soli
principi : ferm^a ed onestà. Il sao program-
ma può riassumersi nelle seguenti poche pa-
role: Disciplina e leale adempimento dei do-
Teri del corpo degl' impiegati ; incrollabile
diftìsa della legge; rispetto a tutti i diritti;
incondizionata dtivozione al Be ed alla Dina-
stia; massima cura pegl'interessi generali. Fu
perciò egli anche sempre rigoroso Terso quelli
che nel servizio dello Stato si rendevano col-
pevoli di traseuranza o parzialità. Un impie-
gato che Tolésse esser agitatore radicale p li-
berale, sotto il regime di Kristich termine-
rebbe in breve la sua agitazione; ed egual-
mente non tollererebbe, che un cittadino di
qualunque partito esso si sia, turbi i' ordine
legale. Agii elementi turbolenti fra i radicali
non sarà più certamente concessa quella li-
bertà d' azione, della quale essi abusavano a
danno di tutte le istituzioni. Quello ohe so-
pra tutto distingue il capo del gabinetto è la
prestezza nella decisione, alla quale segue to-
sto r esecuzione. Ove egli scopra una viola-
zione della legge, la legale prescrizionfj presso
di lui non si fa attendere a lungo. Quello
che deve succedere, succede prima che lo si
aspetti. Egli è un carattere di grande seve-
rità, che parte in lui da un sentimento del
diritto fortemente sviluppato. Non essendo e-
gli mai stato propriamente un uomo di par-
tito, così nemmeno si lascia guidare da inte-
ressi di partito, che sono a lui sconosciuti,
ma unicamente dal bene generale. Un tale
carattere non può calcolare su simpatie, ohe
pel fatto egli non gode in abbondante mi-
sura; però egli sa imporre la generale stima
Énche verso i suoi più appassionali avversari.
|ja. missione, che gli fu affidata è altrettanto
importante quanto semplice, e dovrà conso-
lidare le fondamenta della società alquanto
scosse. Fello scioglimento di tale compito
sembra che egli offra tutte le desiderabili ga-
ranzie. Egli ha coraggio, costanza ed ener-
gia abbastanza onde assumere la lotta contro
gii elementi distruttivi. In ogni caso un Mi-
nistero Nicola Kristich dovrebbe senz' altro
significare 1' opposto di quello, chfì voleva il
partito radicale.
Milan Bogicevich fino ad ora ambasciatore
alla Corte di Vienna, nominato a ministro
degli esteri, passa per un amico dell' Austria,
e la sua chiamata nel gabinetto sembra che
voglia significare che la politica estera della
Serbia continuerà nell' attuale indirizzo.
Il sig. Spasich, nuovo ministro delle fi-
nanze, era pure per qualche tempo impiegato
air ambasciata serba a Vienna, ed in seguito
fungeva da capo-sezione nel min. degli esteri.
Il nuovo ministro della guerra, colonnello
Petrovich, era ministro delle pubbliche co-
struzioni nel ministero Pirotschanaz.
Gli altri ministri sono poco conosciuti, non
appartengono ad alcun partito, e possono qua-
lificarsi unicamente quali fedeli aderenti della
dinastia Obrenovich; ciò che specialmen te deve
dirsi del nuovo ministro pelle pubbliche co-
struzioni, colonnello Protich, il quale fino ad
ora era il secondo aiutante d' ala del Be.
Giorgio Fontelich, che ha il portafogli della
giustìzia, nonché del culto ed istruzione, era
fino ad ora consigliere presso la suprema
Corte di cassazione, ed ò calcolato come un
eminente giurista.
n JtmM Uft" oaliumktd.
Abbiamo ricapitolato la storia delle
smeatite, perchè anche le stesse dime-
APPENDICE.
strano un certo nesso fra gli avvenimenti
della Dalmazia e Croazia, fra il contegno
di questo partito croato con quello dei
diritto dì Zagabria, anzi una dipen-
denza del primo, il quale sembra quasi
muoversi ad una parola d'ordine.
Come siano state valutate le smen-
tite dei signori Readich, Kovacevich e
Folnegovich; l'abbiamo veduto; uè hanno
maggior valore per certo le rettifiche
e gli sfoghi del Narodni List. Anziché
lanciare a nostro carico la ridicola in-
sinuazione, che ii nostro primo articolo
sia stato scritto per inspirazione supe-
riore, dovea dimostrare, ohe abbiamo
avuto torto a scriverlo. In quòll' arti-
0010 noi ci siamo astenuti da ogni
spiegazione, ci siamo limitati, ad una
ricapitolazione di fatti ; e se da questi
risultava il nesso fra 1'azione dei due
partiti delia Dalmazia e della Croazia,
era forse nostra la colpa ? Ha potuto
11 Narodni List smentire forse uno solo
dei fatti in esso accennati? e se essi
sono veri, non è forse anche vera la
logica conseguenza ohe dagli stessi ne
derivava.
11 Narodni List chiama invece ma-
ligne invenzioni le notizie, che non da
noi, ma dai giornali esteri, furono pub-
blicate sul viaggio iu Dalmazia di Smi-
ciklas e compagni, e dice maligna in-
venzione il convegno a Spalato dei
detti capi-partito croati coi nostri ono-
revoli deputati ed assessori della G-iunta.
11 troppo zelo però insinua. appunto
il sospetto, che il Narodni List eolie
sue imprudenti rettifiche, negative e giu-
stificazioni vorrebbe allontanare.
La ricerca di documenti, e gli studi
storici sarebbero stati lo scopo del viag-
gio dei signori croati in Dalmazia.
Domandiamo però, si può credere che
per cercare documenti e per fare studi
storici, si faccia il viaggio a Macarsca,
si arrivi a tarda ora di sera e si ri-
parta nella mattina successiva? si può
credere ohe per fare degli studi storici
si vada a Sfirce fermandosi poche ore?
A Sfirce dove pochi giorni prima avea
avuto luogo una specie di meeting r„0-
mladina Hrvatska!^
Se i signori croati fossero venuti in
LOVRE ZAV0JA]«Č4]«I.^
I
FAVA POLJIČAI^II«
na sajmu o Gospojini
(Continuazione, e fine, vedi N. 79).
Xovre. Tamburovié zametnu lakrdiju kadje
svaka opremio podje s'njimam na polje gla-
sovanja, sastavise strankom protivnom pak
sva četiri glasovaše protiva stranki Popovski,
to bijaše preveè Popa ra^srdilo, koji je novce
dao, pak sa onom knjigom naredio je da
sudbeno ištu povratak; neki dan ja sam se
dogodio u Vrgorcu kad hjim je razprava
bila, kad sa je Sudac obavjestio od stvari
kako stoji, izdao je odluku da Tamburovié
neioa hjim novce pofratiti, »eè dft trtósaiei
imitai ma piatiM 5a z» paroiéke
UoSkove.
Pava Sađ vi4ja dasi imao uzrok smijati se,
Dalmazia quali semplici toms^«, e se lo
scopo dei loro viaggio fosse stato del
tutto innocente e lontano da ogni mo-
tivo politico, perchè a quel fatto attri-
buire uno scopo manifestamente falso,
ed elemosinare una giustificazione ohe
da nessuno può essere creduta? perchè
non rappresentarlo quale un viaggio
di diporto e di una visita agli amici ?
perchè con tanta insistenza negare il con-
vegno a Spalato coi signori Klaich e
Vrancovioh? È probabile e può cre-
dersi, che essendo di passaggio per
quella città i nostri membri delia Giunta,
e trovandosi ivi Smioiklas e compagni,
non abbiano essi cercato di trovarsi
con loro, e vedersi? Perdhè negare
quindi tale fatto, ohe ove non avesse
avuto anche un motivo secondario, sa-
rebbe stato invece magnificato dal Na-
rodni List, e pubblicato come un' av-
venimento patrio? Quale spiegazione si
dovea dare alle imprudenti negative ed
alle giustificazioni del Naródni List il
quale, forse sperava, ohe tali fatti sareb-
bero rimasti per tutti un segreto, e
ohe nessuno avrebbe osato portarli alla
pubblicità.
Quello che noi volevamo dimostrare
coi nostri articoli si era l'intima rela-
zione che regna fra il partito croato
della Dalmazia, ed il partito d' azione
di Starcevich nella Croazia. Può forse
il Narodni List negare tale relazione ?
Il programma di Starcevich e compa-
gni si è r unità e l'indipendenza della
Croazia — cielokupnost i nezavisnost.
Non era questo forse anche il pro-
gramma sviluppato da Paulinovich in
Dieta? Nella conferenza deir„Omladina
Hrvatska" a Sfirce a cosa s'inneggiò se
non appunto alla cielokupnost e neza-
visnost hrvatske I telegrammi
di felicitazione ohe da tutte le parti
della Dalmazia dagli aderenti del par-
tito Croato si diressero a quella con-
ferenza, tutti senza eccezione, espri-
mevano i più ardenti voti pella realizza-
zione di quel desiderio nazionale, ed
inalzavano allo Staroevich i loro Mvio.
Quei telegrammi furono pubblicati dal
Narodni List, avvertendo ohe ommet-
ieva la pubblioaziono di alcuni, perchè
zar nemogu se novci sudbeno naplatiti koji
se za izborne glasove daju.
Lovre. Eto razumi, još je prilični dogodjaja
bilo, zato Pop upravitelj občmski novaca
hotio je sadb<>no damu se povrate, što nei-
zadjemu za rukom, zašto izgled Tamburovié
ča sve završi.
Fava. Kadsmo od svačemu govorili deder date
još nešto upitam.
Lovre. Govori.
Pava. Od prvi godina običajno sam platjao
u Občinu za travarinu svake godine 2 ili
3 fiorina; u današnji dan na sajmu prodao
bi jednu kozu s'kojom bi smirio svu tra-
varinu i još bi mi ostao koji banovac za
napiti se, a "danas u ta svrhu prodaosam
četri koze pak još nemožemi zaleči, a bra-
vimi svaka godine ako ne smanjkaju doisto
nenapriduja.
Lovre. To jest Občina povišila namet na svaki
zub; u vrime prvi Načelnika plačalose je
na kozu novčiča 5 a sada se plača 12, vi-
diš koliko to odnosi.
^ haram trihaje oamet aa stoku,
kad hjim oniki norae od pririza na k^-
patik spiiva.
Lowrt. Polepuosti popovskoj nebi đotekla sva
Dalmacija kamoli če naš ufoožni Kotar; još
se glasa da sastavljaju s' Hrvatim nekakvu
haznu za njihovo rasplodište.
Pam Jesuli mogli Vitjajei zabraniti povišenje
tro vari ne.
Lovre. čujasi jurve od mene kakva je vrago-
lija ustrojena u sjednici, zapisnik odredbe
viča upisan bude uvjek koji dan prvo nego
se vjuče sastavi, pak ga Tajnik izpiše kad
je njemu drago, a Vitnici nespračeni vratese
kuči, gdi si bio, nigdi, štasi radio, ništa.
Pava. Nazad dvi godine glavari sa Rondom
pobraša mnogi nov-ac od naroda neznase
zašlo ni kako, neki su plačati do 60 fio-
rina i od mene uzeše 120 groša, čijajeono
zadorica bila? Kudli su oni novci otišli?
Lovre. To je odredba Prfpova, a novci su po-
šli kud i ostali od prireza i travarine, pak
ujdeli vuk kenjca?
Pava, Ajde okanise brezposlice, ta nije ni
Pop tako moguč da može mečati očito na-
met na vilajet, veČ valja reč da q to i
Vlada ulazi, kao kada smo sagrišili što i
Krivošijani.
Xdvre. Ti si tvrde glave, očeš svašto inati «
malo vjerovati. Pava. Ti mislii stosi često u grada i Sto
s gospodom kadgod občiš, dasi popio uji.
hovu pamet, zato uzdržiš dasmo mi brdiani
do konca ludi, neznašli da kadgod iz stru-
njave torbe izvalise pogača; medjuto osta-
vimo lakrdiju, već isporavimi u koji naslov
one se novce pobraše.
Lovre. Onosu bili ostanci travarine za 12 tro
dma što nisu naplaćeni pod l^adelnistvom
Fran.ča I Pervana. jer su jih oni pučanstva
propustili, nebuduči Občini bila potreba sad
pak današnjem Opraviteljstvu sve ie m.lo
pokupi od naroda sve do košulje, ovoii
činjeno protiva zakonu, buduči da niie do
pustjeno naplititi na brzu ruku nijadan ob-
čmski danjak potla tri godine.
Pava Po čijemu vitru lanjske godine glavari
pokupiše od svake kuče u svim selim DO 4
banovca; jeli ono bila glavarska posebica. ali
hjim je Vlada naložila. '
W ^i uvjek 0 Vladi kao gluv Turčin o
medjedu, razumime jednom dasu ovo sve
občmki posh, kojaja onda novi danjak na
vas Kotar najetnula i od svake kačž^nuJ
je uzeti po 40 novčiča, brojise usve S
kače ^40 t^D jpadv fiMina MMada.
Jeh dopastjeno Obfiini ùovi đanij mecAti. danjak na
/čl