KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui .
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
ooog^ooo
.... Vos-ipsos, auxiliante Deo in dies alacriter operam Vestrara. impensuros in tueaia salutari Eccle1
Religionis amore et ia verae fldei professione roborandis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocc
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried' 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
Iko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbroinikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, =alju se na Upravu KATOLIKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
gr. 8. Zadar, PonedjeiniK, 8 Veljače 1892 God. XXIII
Položaj u Francezkoj.
(C. G.) Toli slavna Djekoč katolička
kći, Franouzka postala je zemljom
najprostijih skandala. Tako biva
svedjer, onomu tko se iznevjeri ži-
votnim predajam svoga spasa. Što
je katolička ruka Francuzku podigla
i proslavila, to ju ruka framasunska
»ve to niže potlačuje i sramoti. Ko-
liko je ta u zviezde kovana repu-
blika toga obećivala, a gle, što radi,
i kamo će još dovesti zabludjelu
Francuzku. Sve su to crni plodovi
zlosretnega bezvjerja, jer gdje je
ovo, nema tu značaja, nema tu o-
tačbeničke prave sviesti, nema tu
dobra, nema tu ništa. Učite se dr-
žave pameti, barem po tudjoj sra-
moti i šteti!
Kakva vladavina, takva i zemlja.
A motrimo li današnju francuzku
vladavinu, moramo zbilja položaj i
stanje Francuzke gorko požaliti. Kad
nebismo baš mi Slaveni tolike sim-
patije gojili spram te zemlje, ni na
pola nam nebi žao bilo. Ali želimo,
da bi se ta simpatična nam zemlja
otresla svoje korovi, i pokročila iz-
nova dičnom svojom starom stazom.
S Francuzkom loše stoji, čim stoji
ovako, na što ju dovedoše sliepi
bezvierci. Onaj skupac i sebičnjak
Grevy, strašilo Tonkina Ferry, cr-
kveni jurišnik Paul Bert, nemoralni
pustolov Boulanger sa dugim svo-
jim repom nemoralista, moralnih pro-
palica i bezvjeraca, koji su upra-
vljali s tom zlokobnim republikom,
krivci su, da je ova inače časlna
zemlja tako duboko pala i skoro svu
cienu izgubila. Prevrši pako svaku
injeru čuveni joj ministar Constans
svojim počinjenim skandalom u par-
lamentu, a novine Roscheforta ga
naprosto zovu, da je žid, nemoralan
oskvrnitelj djevojaka i t. d., koji
da je već jednom izbačen iz su-
dačkih redova, nu da se je opet
popeo do tolike časti. I to je sve
liepo išlo, dok nije upitao zastupnik
Laur vladavinu, kako takva što može
da bude, i da se trpi? Vladavina
zamuči, niti pisnu niii zubi škrinu,
a Laur joj u lice dobaci pljusku
što takva nedjela zabašuruje. Na to
se razvio prizor u parlamenta Fran-
cuzke, koji ju čini ne saborom pro-
avietljene zemlje, nego prostom
spelunca lalronum. Kakva šta se
s&mn izvadia u nrostib rakijašni-samo izvadja
cah.
Ministar Constans mjesto da svoju
čast dokazi obrani, skoči kao biesan
na govornicu, pograbi kao razboj-
nik za vral zastupnika Laura, pri-
gviri mu njekoliko pljusaka na lice
i odtisnu ga nogom dole u sabor-
nicu, i tek posredovanje ostalih za-
stupnika uradilo je, da nije jedan
dragoga udario. Na to na9ta galama
i najogavnijimi izrazi nabacivahu se
medjusobno zastupnici. Pače letile
su knjige u glavu i nastupio tolik
nered, da su morali službenici za-
stupnike rastavljati i iz sabornice na
polje bacati. — Nebi dosti! Poslie
tolikih izgreda sliediše izazovi dvo-
bojni i prietnje svake vrsti udružene
8a svimi mogućimi pogrdami. Mini-
star Constans osta poražen, a kad
su takvi prvi muževi Francuske,
kako može izgledati s njezinim za-
konodavnim tielom? Tužna Fran-
cuzko, na što si spala!
Episkopat francuzki orisao je tu
sliku a republikanskoj vladavini u po-
sve jasnim crtama. Odkada je Fran-
cuzka nadospjela posije napoleon-
skoga carevanja u ruke bezdušnih
republikanaca, ovi pošto iagubiše i
potlačiše vjeru i kat. ćustvo, une-
srećile siromašnu zemlju i osramo-
tiše ljuto. Bezvjerac je živi nepri-
jatelj Boga i svoga doma. On je
ruglo i izmet naroda. Samo krea-
ture bezvjerja u stanju su takva što
počiniti. Iz zakonodavstva, iz škole
i javne uprave odtisnuše vjeru, a
ono jim djelo radja eto s tim i ta-
kvim plodom.
Kad se u početku republike or-
leanisti ili napoleonisti i republi-
kanci kosmaše za vladnvinu, frama-
soni upotrebiše zgodu za se, da u
svoje ruke dobe vladavinu, da onda
Francuzkom urade, što i vidimo,
gdje izvadjaju. Sliepa li toga fran-
cuzkoga naroda, ako to ne uvidi, pa
ako ne potjera svoje dušmane, gdje
jim je mjesto, -- Istina republika u
sebi može hiti po narod i upravu
dosti sretna vladavina ili sustav ze-
mlje, komu kao takvu neprotivi se
ni crkva, ali sve odvisi od toga, u
kakvu elementu stoji ta vladavina,
kao i vladavina pojedinih zemalja u
obće. Dokle u vladavini Francuzkoj
budu kleti framasoni, nikada po nju
bolje, pače sve će to dublje padati,
a ostale vladavine inih zemalja neka
se opet uče pameti, da u svoju srie-
dinu ne uzimlju elemente te nesre-
tne kovi, već neka se svaka vla-
davina osovi na čvrste noge zdra-
voga kršćanstva, i sve će liepo
u božjem blagoslovu napredovati i
cvasti po istinito dobro naroda. I
kod nas u našoj monarkiji naposeb
kod nas u Hrvatskoj mogli bi se
mnogo koječemu od francuzke ne-
sreće naučiti ljudi — : „discite —,
qui judicatis terram" — Katolička
crkva, ravnodušna za sustav vlada-
vine, hoće i želi samo istinitu sreću
Francazke kao svoje osobite milje-
nice, a da se liši svoje smrtonosne
guje otrovnice, koja joj svu krv
truje, pa da se podigne na svoju
staru i zamjernu slavu. Na - to ime
radi i ide katolički episkopat Fran-
cuzke skupa sa Sv. Otce<n, ali guja
nada hidra framasonstva, pa zato
toliku diže graju, zato se u sve sile
koprca, ne bi li joj smrtonosni po-
sao i dalje za rukom pošao, da
Francuzku sbilja do kraja i ruba
propasti dovede. Hidra i drugo nije
naučna, nego da izsisa sav život i
svu životnu krv, a onda svoj
plien ostavi, i na drugi se kreće.
Hidra slobodnozidarstva to izvadja,
kamo god dospije, i kamo god se
ušulja. Znade se ušuljati svakamo,
ali kad jednom legne na prsa kao
mora, — težko ti onda onomu.
Ej — države, ej državnici, svi
koji vodite poslove svojih zemalja
i domovina —, učite se pameti, o-
tvarajte oči, stojle na oprezu, da se
i vami i vašemu tužnomu rodu i
domu takva što ne dogodi. U Go-
spodinu, u njegovoj crkvi, u svetinji
kršćanstva jedino nam je svima spas!
&ovor (lra Matka Laginje.
(V. br. 6, svršetak.)
Nadalje nam je poznato, da ja velikomu
Korsikancu po avoj prilici ili gotovo za
izvjeatno samo za to bilo prestudeno u
sjevernim krajevim, jer je htio da ima
toplu ćorbu od me9a ciele Evrope, a
time želim reći, da i trgovački ugovori i
gospodarski savezi ne znače uvjek na-
predak i mir (Zastupnik Purghart-. Zali-
bože\) Mi smo i do sele imali ugovora i
to sa zemljani, s kojim ih Bada želimo
sklopiti. Ti ugovori trajali su po okolno-
stim osam ili deset godina, a da se time
nije nikakva sreća stvorila. Odatle, što
sadanji ugovori imadu trajati dvanaest
godina mjesto deset, nesliedi još da se
može govoriti o kakvoj sreći.
Politička probit trgovačkih ugovora,
o kojim sad razpravljamo, za nas je
dakle vrlo dvojbena, pače, kao austrijski
Slaven moram uztvrditi, da je sada
postojeći politieki savez za nas prije
štetan nego koristan.
Budnim okom treba da promatramo
najraznoličnije životne pojave na grani-
eam onih država, s kojim želimo sklopiti
trajniji gospodarski savez, da se podpuno
uvjerimo, da je nas dosada postojeći
političko-vojnički savez stajao mnogo
žrtava na narodnom ćustvu, mnogo
žrtava na gosp idarskom polju, pače
mnogo žrtava u dobroj upravi u nutarnjim
se ljuto vije izpod nogu, kad bi j stvarim, te će nas po svoj prilici još
joj se hoćelo zakrenuti glavom. Jeli j stajati.. Mogli bismo navesti tisoće pri-
moguće, da će Francuzka sliepa biti
dotle, da bi nastavilo svoje zlosretno
i sramotno djelo? Koliko crkva svo-
jim episkopatom i svećenstvom ne
trpi progonstva u Francuzkoj! Je li
moguće, je li pravo, da se crkvu,
mjera iz običnoga života. Nu sad nije
vrieme ni prilika da to učinimo.
Daloji razlog s kojega ne možemo
za trgovačke ugovore glasovati ni po-
jedince ni kumulativno, jest gospodarska
strana tih ugovora. Ako ćemo o tom
pa radi hira tih kojekakvih be/.vje- { govoriti, neka nam se dozvoli mali uvod.
raca i propalica — još progoni, onu | Gospodarsko pitanje možemo za naše
crkvu, koja je Francuzka Francu- I zaključke posve dobro crpiti iz odbor-
zkom stvorila, koja i danas jedino t skoga izvješća, baš kako iona gospoda,
ide za istinitom i velebnom slavom ! koja su se za trgovačke ugovore bezuvje-
njezinom! I cjelokupni katolički na- j tno izjavila te će za njih i glasovati,
rod Francuzke imao bi se prenuti, vi- i Vidio sam jednom nekoga učitelja, kako
đeć što se to izvadja s njegovim do* i se zadubio nad jednim mjestom svetoga
mom, pa jednodušno dati se na posao, I piama, On roe zapita: „Kako se zove
obraniti svoje najviše interese i spa \ ova knjiga?" „Biblija", odvratih mu.
sili čast Francuzke. Hitro bi odzvo- I „da, reknem, to je doista biblija, to je
nilo današnjoj razvratnoj vladavini j knjiga u kojoj su našle izražaja sve
tamo. tim brže, kad bi se i repu- l moguće nuancc ljudskih nazora i Ijud-
blikanci osviestili i uradili svoju \ skoga života, sve moguće, dobre i zle
dužnost. Dakako da se tomu udarcu strasti. Upravo aato valja da tu kajigu
čitamo pod budnim okem izkusnoga
učitejja, da nas ne pokvari". Ta biblija
quoad trgovačkih ugovora bilo bi iz-
vješće odbora većine. Moram prije svega
vriednomu gosp. izvjestitelju izraziti
podpuno priznanje za to, što je tako
objektivno stvar razložio, da u izvješću
nalazimo neki pretek stanovišta, da mo-
žemo podpunim osvjedočenjem glasovati
proti ugovorim i što se gospodarske
njihove strane tiče.
Izvjelće odbora kaže naročito, da
ćemo se. Švajearskom osim nekih malih
sniženja u carini vina, dobiti samo svezu,
dakle samo neku vrst, učvrićenja dosa-
danjih odnošaja ; tako isto i s Belgijom.
0 probitcim što bi ih s naše strane bilo
u trgovačkom ugovoru s Italijom ne
veli izvješće odbora a ma ni jedne
rieči. Prema tomu imadem pravo reći,
da nam trgovački ugovor s Italijom neće
doista nikakve koristi donieti, s druge
strane nastojati će da šteta, koja će
proizaći iz toga ugovora, biti vrlo
znatna i barem za pojedine zemlje gotovo
ubitačna. Ostao bi prema tomu samo
ugovor s carevinom Njemačkom. Kad
bismo dakle već sva četiri ugovora
morali primiti, moralo bi odtale naravno
sliediti, da je kod cieloga operata nje-
mačko carstvo platilo račun. Tomu pak
nije tako (zast. Purghart : Ni traga !)
Upravo iz izvješća odbora sliedi jasno,
da je protivno od toga istina.
Neka mi bude dopušteno da se s tin
kao glavnim trgovačkim ugovorom po-
tanjem zabavim, po njemu bo se moraju
svi navedeni tobožnji probitci dati iz-
mjeriti. Govori se o stalnosti. Izpitujemo
li taj argumenat, to stalnosti ne ćemo
naći kod dopuštenja pogodnosti kod
carine na naše zemne proizvode, pri-
rodnine i živež. Tako je i kod probitaka/
koji baš nisu veliki, iz drvene produ-
kcije kod izvoza drva, i po samom iz-
vješću odbora vrlo problematična stalnost,
po što se je bojati takmiče s Rusijom,
koja kako je poznato, ne oskudieva baš na
drvu. Ta konkurencija bila je već do
sele dosta jaka te se ne može uzeti, da
će se već u skorom vremenu smanjiti.
Bilo bi naravno nešto drugo, kad bi-
smo u ugovoru s Njemačkom ili u obće
u sva četiri ugovora imali klauzulu, po
kojoj drugi ugovornik za tih dvanaest
godina ne bi bio ovlašten da iste ustupe
ili iste snižene stavke dopusti i drugim
kako ih nam dopušta — a isto bi ob-
ratno imalo vriediti i za nas; tad bi
se svakako moglo govoriti o stanovitim
probitcim što bismo ih mi postigli sa
strane Njemačke gledom na naše <*uro-
vine i plodine. Što se tiče obrta, morali
smp po samom priznanju odborava iz-
vješća dozvoliti polakšiea, u vrlo mno-
gim stavkam u kojim se nemoženo
takmit s njemačkim obrtom.
Sto se tiče tekstiloe industrije, uobće, to
nam o tom izvješće kaže, da je ta industri-
ja u Njemačkoj prema našoj tako prete-
žna, da Be je u toj grani konkurencija
s r ase strane smatrala izključenom. Što
se tiče proizvoda predionica lanenoga
konca, u čemu bi po riečim izvješća
stekli znatnu blagodat, kad bi nam i
najmanja polakšiea bila dana, nismo
ništa postigli. Samo kod onih grana
obrta, gdje bismo mi s Njemačkom kako
u njoj samoj, tako i na vanjskim tržištira,
kako je poznato i nedvojbeno, mogli se
takmiti, dobili smo polakšice od Birane
Njemačke, a to je kod proizvoda sta- l nju od 7 for. na 2 for., nu danas
kla^stva, drva, kože i glineqe robe, te radi o aaUenju od 20 f>r. ua 3 fors
kod proizvodnje tako zvane sitne robe.
To su rieči izvadjene iz sama izvješća.
Nu predaleko bi nas vodilo, da u tom
smjeru izpitujemo pojedine grane obrta,
jer je to učinjeno već mnogostrano sad s
ove sad s one strane visoke kuće. Ja držim,
ako ćemo se uprieti o zaključak izvješća
većine, da je dovoljno, da se dokaže,
kako i u obrtu nismo dobili nikakovih
probitaka. Iz toga zaključka poimenoa
neposredno pred stavkom predloga u
izvješću sliedi, da moramo tražiti neke
vrsti nade, neku vrst napredka u to-
me, da stupimo u nove sigurne trgo*
vačke odnose sa iztokom naročito
s Rumunjskom. Dalje se kaže izriečno
(čita): Tomu se ima u podpunoj
mjeri i udovoljiti. Sigurno će pak
biti, u koliko samo najprije našemu,
kroz gubitak rumunjskoga tržišta težko
oštećenu obrtu, kojemu sad samo i
kod glasovanja novih ugovora sa su-
sjednim zapadnim državam nošenje
treškova bude naprćeno posije uzpostave
starih trgovačkih odnošaja sa iztokom,
prijašnja snaga kupovanja povratiti . . .u
itd. . . .
Mi imademo napregnantniji i najsve-
čaniji dokaz za to (vrlo dobro 1 s desna)t
što sam odbor i to većina slavnoga od
bora misli te je uvjerena, da će kod
sklapanja ovih četiriju ugovora, o kojim
razpravljamo, nad obrt platiti troškove
(Odobravanje na desnici).
Kako sam rekao, to je stalnost, taj
prvi razlog s kojega bismo imali prihvatiti
te trgovačke ugovore, gledom na pr o-
probitke od sniženja carine na plodine
i drvene proizvode tako problematičan,
tako fiktivan, — rekao bih da mi već
s manjkavosti toga glavnoga razloga ne
bismo mogli primiti te trgovačke u-
govore. {Zast. Purghart: Tako je !)
Kod pitanja gospodarskih probitaka tih
ugovora najvažnije je pitanje za Primorje
i Dalmaciju, ono vinske carine prema
Italiji, dakle za dvie ciele pokrajine,
visoka kućo, sa kraljevinu Dalmaciju,
te za markgrofoviju Istru beziznimno,
a k tomu u veliku dielu i za pokneženu
grofoviju Goricu i Gradišku.
U ovoj visokoj kući mnogo se je
toga opetovano navodilo za to, da se
prihvati trgovački ugovor s Italijom.
Reklo nam se, da je polakšiea, koja je
sadržana u klauzuli III., 5 na cienik
B. uvozne carine u Austriju i koju mi
nazivljemo pogndujućom klausulom, od
davna već postojaU i da se zbog nje
nije nitko potužio. Tad imamo proti sebi
prigovor, da je veliki poznavalac odao-
šaja u Primorju, njegova preuzrišenost
g. grof U®ronini izjavio, da u toj klau- \
zuli ne nazire za nas baš nikakovu
pogibelj, napokon imademo gotovo ma-
tematičko uvjerenje od strane visoke
vlade, da s vanjskih i nutarnjih razlo-
ga nije vjerojatno, da ćo Italija tu klau-
zulu uporabiti.
Pokušat ću, da nešto temeljitije raz-
pravim o tim prigovorim. Pogodovanje
talijanskih vina u carevinskim cienicim
doista je vrlo stara stvar. To pogodo-
vanje izraženo je već u ugovoru sa obim
kraljevinam Sicilijam, ako se ne va-
ram, već na 5 srpoja 1846.
Nu moram odmah ovdje spomenuti,
da ta pogodnost za onda ni u brojnom
odnošaju nije ni iz daleka imala onaj
domašaj, što ga imade današnja polak-
šiea. Tad se je ra lito najviše o sniže-
se
stadosmo odbijati napadaje i s te strana
a kad no bjaše đa skinemo s vrata i te
doaadjivce i pekljance, priskoči im u
pomoć krv naše krvi, braća i po krvi,
što nam u žilam teče i po krvi na križu
prolivenoj i spasile ih od disolucije.
Kako će stim postupkom izaći „pred
Miloša i pred druge srbske vojvode"
nek pitaju svoju saviest, a stalno genij
siavjanske uzajamnosti gorke suze lije
nad tim nemilim pojavom.
Ni to dosta! Da se nebi Hrvati osilili,
stali nas ciepati, stali umjetno nove
stranke stvarati, stali nas proti svakoj
narodnoj i poviestničkoj istini srbo-hr-
vatati, stali jezik srbsko-hrvatakim krstiti
i akoprem ta krparija stoji u oprjeci
sa zaključkom ovog visokog sabora god.
1883, 9 srpnja, koji glasi: „Jezik sabora
i zemaljskog odbora jest narodni jezik
hrvatski ili ti srbski, tim jezikom se
razpravlja, pišu saborski zapisnici, gla-
suju zakoni, predloži, zaključci i dopi-
suje se sa svakom vlasti". Kako se to
isvrže u srbsko-hrvatski ? Kako Srbi
skoknuse s grede na pantu ? Zva lična
otajnost. Foito pak dovrši ciela metem-
psikosis, da bi čaša jada naših puna bila,
stalo Dam se naprosto pritajivati ime
narodnosti, ime jezika. Po novim 6i-
tankam naš podmladak nedoznade više,
kako zove jezik, kojim se Bogu moli.
Tko to razmisli, pak se nerazpali, taj
hrvatskog nije sisao mlieka. — Što
mislite, velečastna gospodo, da ovo pri-
tajivanje imena hrvatskog, da ovo srbo-
hrvatanje nije svoj plod donielo? Iter
kako! Srbi u kraljevini videć, da smo
stranom bez imena, a stranom posrbljeni,
naravno, sad od Bojane do Dunaja, od
jadranskog mora do Timoka nevide
drugo do sgoljnog, ovejanog Srba. —
Na osnovi srbakanja izveli srbsku po-
litičku individualnost u hrvatskoj kra
ljevini! Kraljevska srbska štamparija
akalupila za narod i školu, knjigu i
objelodanila ju pod preotetim naslovom
„Srpski svet u reci i slici, knjiga za
narod i školu". Evo Što se tu po prilici
narodu i djetci kaže: „Srbski narod
stanuje u kraljevini Srbiji, staroj Srbiji,
Macedoniji, Dalmaciji, Hrvatskoj, Sla-
voniji, Istri. Sve se ovo zemlje nazivlju
za to srbskim zemljam, a u istih sta-
nuje srbski narod. U sveukupnih srbskih
zemljah ima 11 '/2 milijuna stanovnika,
med ovim imade Turaka, Arnauta, Cin-
cara, Vlaha, Magjara, Niemaca, Talijana
itd. (Hrvate pojeli srbski vuci) Najviše
su pomiešani Srbi sa drugim narodnosti
ma u Banatu i Istri. Srbi živu takodjer
i u drugih zemljah: u Italiji, Egiptu
Americi. U nekojih pokrajinah nadje-
nuli su si Srbi druga imena, te se na-
zivlju Dalmatinei, Sriemci, Slavonci itd.
al buduć se tt svim tim pokrajinam
govori srbski jezik, to se zovu i isti
punim pravom Srbi. ~ Za, kulturu Srba
Skrbe se razni zavodi n. p. učiteljište
u Beogradu, Zagrebu, Petrinji itd. za
tim visoka Škola u Beogradu, sveučilište
u Zagrebu, a u znanstvene svrhe brinu
se razna družtva, te jugoslavenska a-
kademija, „Matica" fono „hrvatska"
utopilo se u srbsko more). Kako se vi-
di Srbi imadu najviše znanstvenih i kul-
turnih zavoda u Hrvatskoj". (Vukotić:
priznajem da je prećerano). Kad sam
ovo pročitao padoše mi na pamet sti-
hovi Kade pjesnika:
Malen sviet za hadova žvala
Ni najesti kamo li prijesti.
Ka ovake pojave koga, da ne zaboli
duša, kako naša politika mjesto, da iz
cjelokupne ujedinjene kraljevine hrvat-
ske podigne si Antemurale Austriae na
jugu, ona sama svojim šaranjem čini,
da nezvanim gostim zazubnice restu na
primorskim smokvam inaranćam. Rekoh.
Dojdućega kolovoza držat će se
u Linču Irećiobći katolički sastanak.
Odbor je podastro Sv. Otac Papi a-
dresu i zaprosio Blagoslov vrhu rađa.
* « *
Koliko vjera upliva na sreću čo-
vjeka i kako ovaj i u oči same smrti
može, vjerom pokriepljeo, bit tih i
miran i zadovoljan u duši, evo, uz
bezbroj drugih, i ovaj najnoviji pri-
mjer iz tužne kronike vješala. Neki
David u Saint-Nozaireu u Francez-
koj bio osudjen, radi počinjena uboj-
stva, na smrt. Sa stratišta upravio
je sakupljenomu množtvu sliedeeu
divnu besjedu:
„Pitam proštenje u Boga i u ljudi r&di
mojih zločina. Ja sam zaslužio ovu ka-
zan i ne tužim se. Ali želim vam kazat,
da umirem kao kršćanin, da ja puštam
svoju dušu u ruke Boga koji me je
stvorio, koji me je cienom svoje krivi
odkupio, i koji je oprostio lupežu i raz-
bojniku kao što sam i ja. Ja davani svoje
tielo da platim Francezkoj, mojoj domo-
vini, dug što joj ga dugujem. Bože daj,
da moj primjer osviesti druge nesretne
izopačenike. Ovo u Boga prosim. Do vi-
djenja, moji prijatelji. Živio naš Gospo-
din Bog Isus. Živjela Francezka."
Novine kažu da nigda tako mirna
straćenika.
—
Crkvene viesti.
Gosp* IsWolski ruski poklisar kod
Sv» Stolice, bio je na 26 tekuć,
kod Sv. O. Pape u posebnoj udjenci.
S njim bila mu je primljena i go-
ppodja.
* * *
Što ima nova po svieto ?
U talijanskoj komori Imbriani i Bar-
zilai naviestili su upite o napadanju
Hrvata u Šibeniku, na talijanske ribare.
Odbor zastupničke komore u talijan-
skoj zaat kući primio je su 5 glasova
proti 4 dnevni red, ovlašćujući vladu, da
carinu na vino anizi na franaka 5:77 pram^
državama, koje uživaju povlasticu, kada
bude dokazano, koliko je Austro-Ugar-
ska zemlja sposobna za uvoz inostranih
vina, i kada, nakon uredjenja francu-
sko-španjolskih trgovačkih odnošaja, bu-
du uklonje le sve sumnje o sutjecaju
španjolskih vina.
U talijanskoj komori zapita Imbriani
o članku Nove Presse glede uporabe
pridržaja o carini na vino prama Au-
stro-Ugarakoj. Rudini izjavi, da će Au-
stro-Ugaraka uporabiti uvjet ugovora,
čim talijanski cienik bude utvrdjen.
U pruskoj zastupničkoj Kući, novi
ministar predsjednik Enieuburg izjavi,
da vlada,obzirući se na teške protivnosti,
izazvane školskim zakonom, i pošto sada
ne može da očekuje povoljnog uspjeha,
odustaje od daljnje razprave toga za-
kona, i pridržaje se da se na zgodu
povrati.
Grčka komora bi razpuštena. Novi
su izbori dne 15 svibnja, a komora će
se sastati na 22 svibnja.
Hrvatski sabor u Zadru.
Sjednica od 24 tele. mj. ,
Zapisnik predjašnje sjednice primljen
bez opazke.
Predsjednik javlja, da BU mu stigla
4 upita.
Gjorgji pita „Vladu N. V. ceaara i
kralja" o wjus paacendi et iignandi" u
„biusoj" republici dubrovačkoj; misli li
vlada poduiet zak. osnovu, da se ukine
to, u ostalom starodavno, pravo drvarenja
i pase na tudjem neobradjenu zemljištu,
i cieni li da je stvar nadležnosti sabora,
ili carev, vieća.
2, upit KuliŠićev pita vladu o nekim
odredbam poglavara Karabaića u Kninu.
Veli, da je ograničio običaj sedmine
prigodom pogreba, da je činovnik „stra-
stvene i razdražene naravi, da rabi
„dvie mjere" napram svećenstvu, spo-
minje „Srbe sviju vierfi" i neku „štam-
pu koja 8e ne cieni«, gdje Karabajič
„koji nije ateista", „javno izpovieda svo-
ju vjeru"; govori, da je arkeologično
družtvo politično družtvo, da je u tom
družtvu K. revan član i t. d., pa pita
vladu, je li joj poznat postupak pogl,
Karabaića i što misli poduzet, da ga
uztukne.
3. upit iznosi zast. Perić radi raznih
župničkih stanova i crkava u Imotskom
kotaru.
4, upit čini zaat. Bjankini o potrebi-
tim radjam na Zrmanji kod Ervenika.
Pami odgovara na upit Trigariev o
pomorskim radjam u Zadru i Korlaetu
o gradnji kapelice na Pilama.
Supuk iznosi predlog, da ae vladi izra-
zi želja, da bi ustrojila okružno sudište
u Šibeniku.
Predsjednik javlja, da je Dr. Bulat
još bolestan. Nastavlja se obća razprava
0 školskom proračunu za tek. godinu.
Bjelanovič priznaje, da je u zadnjem
govoru bio uzrujan, ali, veli, da je bio
izazvan, i niječe da je govorio neparla-
mentarno. To bi mu se moralo doka-
zat. Što sam pak, reče govornik, bio uz-
rujan, moralo je bit tako, kad vidim,
da „stranka koja uživa sve vladine mi
losti, ovdje se ipak na nju tuži4* i kad
čujem, kako se izvrću rieči rusa Majkova,
koji je kazao, da je austrijska policija
stvorila Hrvate, pa se to prenaša na
Srbe. Na to on nemože ne bit uzrujan.
A i govornici većine ovom su se prigo-
dom karakterisali, pokazav svoju ulju-
dnost, parlamentarnost, i finoću.
Ja sam čuo, da se sa većine poručuje,
da „jedini hrvatski narod ima pravo, da
obatoji u ovoj zemlji." Čuo sam takodjer,
da mi ae reklo, da se opazilo neku evo-
luciju u meni; da sam postao vladin
komesar. Radi dvostruke kolegijalnosti
priteći ću u pomoć zast. Bjankiniu i ka-
zat mu, da tu novost nije on odkrio ove
godine. Svih prošlih zasiedanja čule su
se stereotipne tužbe i govori i navale
na vladu s hrvatske strane, Uviek su se
tužili, ama samo ovdje u saboru, da vla-
da širi srbstvo. Hrvatska stranka nape-
rila je sve svoje atriele protiv nas Srba,
da nikad tako oštri napadaj. Odgovorit
ću, „da je vlada nevina, koliko se nas
Srba tiče", „jer mi sa vladom nikada
nijeamo skupa griešili". Ove godine te
obične tužbe zaoštrio je zaat. Bjankini
1 kaže mi, da se nada, vidjeti me u mon-
turi. „To po sebi ne bi bio nikakav
znamenit dogodjaj". U redovima hrvat-
ske stranke ima već legijon činovnika
(iodobravanje u sabornici i pleskanje na
triemovim) [Buzolič: surazmjerno manje,
ali i kod Srba). U uredništvu „Srpsko-
ga Lista" nijesu se podizali činovnici.
Samo u uredništvu „Narodnoga Lista"
uzgajani su poglavari, savjetnici, koji
su poplavili dotle našu zemlju, da smo
ih mogli darivat i susjednoj Bosni.
Opazio sam novost kod zast. Bjan-
kinia. On, kad se ovdje govorilo o u-
redovnom jeziku sabora i Zem. odbora,
da se ima, naime zvat „hrvatski ili ti
srpski" i kad se iztaklo, da je tu reče-
nicu predložio saboru pok. Pavlinović,
zast. Bj. reko nam je: ,,u politici čini
se ono što se nemisli" (Bjankini protu-
slovi, jer on nije tako reko). To je zast.
Bjankini iznio kao primjer njegove raz-
ličite kulture, tk on je Europejac, veli,
a mi smoAzijati (Bjankini: Tako je!)
Mi mu Azijati ne zavidimo na ovakim
moralnim teorijam.
Sad govornik prelazi da govori i on
malo o istonji. Neće spominjat Porfiro-
genita. Vi ste nas, obrativ se na većinu,
htjeli prognati iz ove zemlje u ime tih
vaših isiorija. Iztieete „neko svoje hr-
vatsko pravo". „Meni je žao što to pi-
tanje nije izneseno u drugoj formi" (u
formi adrese?)
Što zast. Ferić spominje neke hrvat-
ske kraljeve i pragmatičku sankciju, to
krivo spominje. U jednoj vašoj istoriji,
napisanoj za političke vaše težnje da
budu svuda Hrvati na Iztoku, čitam da
su Srbi od pamtivieka u ovoj zemlji.
(Cita neke ulomke iz Smieiklasa).
Sad vas pitam: kad spominjete To-
mislava, koji da je imao 50.000 „uboj-
nika", recite mi, kakva su ma bila djela?
Smičiklas veli, da je bio u crkovnom
saboru u Spljetu, gdje se odlučilo, da
ae sv. Metoda neamije smatrat svetcem,
a člankom X bi zabranjena slavenska
mmmmmmmmmmrnmmmmmmmmmmm.
služba božja. (S desne mu se dovikuje,
da tomu nije bio kriv Tomislav, nego
ondašnji talijanci).
Spominjete Zvonimira, a Smičiklas
kaže, kako je bio ubijen i umiruć, da
je prokleo Hrvate. Perić na uztuk spo-
menuo bi stihove „Gorskog Vienca:
„Bog se dragi na Srbe razljuti" i t. d.
Bijankni išo bi i dalje pa nastavio o kla-
nju noževima i vadjenju očiju. Ali to
je sve bilo u srednjem vieku. I sada
ide na vješala, tko stavi ruku na svoga
vladara. U srednjem vieku bilo je že-
šće. Ooda na pr. pobjeditelj od dvaju
pretendenta vadio je oči pobjedjeniku.
Ali što predbacujete, da se dogadjalo
sa srpskim vladarim, toga se dogadjalo
i medju hrvatskim vladarima, ne iz do-
maće dinastije, ali iz Arpadove. O kra-
lju Milanu moglo se je i nagovorit.
Šumadinci svojom su revolucijom zadi-
vili sviet. O njoj se bavio potanko i
veliki Ranke. „Ako li danas oni pro-
gone svoga kralja, to čine milijunima
dinara, pa im možemo reć, da su pi-
tomi i odveć pitomi."
Spominje sada i cetinski sabor. Tko
je bio na onom saboru ? Neki velikaši iz
preko Velebita. To se dakle onaj sa-
bor nas ne tiče. Od Dalmatinaca bio je
sam naslovni biskup Kninski, ali neimao
nikakva naloga da zastupa Dalmaciju.
Opaža, da ako se neki Hrvati g. 1526
„podložiše Austriji" cetinskim ugovorom,
drugi, na čelu im knez Fragipane, ni-
jesu tako mialili, nego su sa Magjarim
digli bunu i borili se proti Austriji, dok
¡h je ova i jedne i druge porazila.
Bjankini veli, da su Hrvati prvi u
Austriji priznali pragmatičku sankciju.
To ne stoji. Smičiklas kaže, da su ju
priznali najprije Oesi, pa Magjari, pa
onda Hrvati (Biankini: Magjari 6 go-
dina kašnje). Svakako i pragmatička
sankcija nas se ne tiče, jer mi na nju
nijesmo pristali nit mogli pristat, jer
smo podpadali pod Mlutke.
U kratko ovo je poviest Dalmacije:
ona je najprije podpadala pod Rimljane,
pa pod iztočno carstvo, pa su vladali
u nekim krajevim hrvatski vladari, za-
tim Dalmacija bi predata mletačkomu
duždu. S onu stranu V eiebita pak Hrvati
pripadaju od 900 godina Magjarima.
Dalmacija početkom ovoga vieka bi po-
vjerena Austriji medjunarodnim ugovo-
rom, ko što i g. 1878 bi joj povjerena
Bosna. Hrvati ga u to nijesu uticali.
U čitankam stoji, da je kralj Zvoni-
mir vladao našom pokrajinom. (Srbi ni-
ječu, da je ikad vladao). Tužite se na
čitanke, a one su napisane „po Vašem
mitusu i fantazijam-1 (odobravanje kod
hrisćana i talijanasa).
Zast. Bjankini uzimao je u šalu cara
Dušana. Zast. Zore odgovorio mu je,
kako je to omalovaživanje neopravda
no. Ja ću Bjankiniu samo spomenut da
su poznate Dušanove sjajne pobjede,
njegov zakonik, koji se do danas saču-
vao, i zlatni i srebrni novci Dušanovi;
dočim u Kninskim izkopinam nije našast
nijedan novac hrvatskih vladalaca. —
Karlo češki, najmoćniji onda vladar na
zapadu, želio je slogu sa Dušanom kao
najjačim vladarom na Iztoku. Nu vi ho-
ćete, da „artifieijaln.m pričama istjerate
ono što je u duši našega naroda uaadjeno."
Sad govornik kaže, da će pregledat i
istoriju Crvene Hrvatske.
God, 1885 bili su izbori za Carev.
Vieće. Kot. poglavar bar. Marojčić ku-
pio je onda glasove za hrvatske kandi-
date, a Hrvati se vazda ipak tuže na
vladu. Kad Marojčić pošo u Boku za-
podjela se ondje vierska borba, koja se
sada i ovdje razpiruje s hrvatske stra-
ne: (Buzoiić: nije istina. „ Srh i8 : istina,
istina). Jedan od vodja te borbe u Ko-
toru jest neki bivši urednik „Nar. Li-
sta". Drugi je Dr. Pezzi,- autonomaš, o-
naj Pezzi koji je govorio, kad bio ovdje
zastupnikom: „ja sam mislio, daću ući
u vaš klub, jer sam mislio da ste zaje-
dno s autonomašim, nu ostajem ipak
vaviek s vama". /Sad ae u Kotoru slaže
jedan veliki Hrvat i jedan autonomaš, i
to je pošteno i naravno. A združimo li
se mi iz nevolje s autonomašim, tad je
nepošteno.
Prelazi na obćinake izbore u Kotoru.
U jednom tielu pobiediše „srbi" i libe-
ralni autonomaši, a u drugom pobiediše
Hrvati u slozi s onim autonomašim, ko-
jima je samo do vjere. U prvom tielu
odlučuje Marojčić i s njim jedan či00.
vnik, koji se je prije kleo, da nećepoć
na izbor. A ovdje Hrvati govore o vla-
dinoj dinamiti proti njima (odobravanje
kod talijanasa i Srba).
Govorit će i o vierskom pitanju
„premda vjerska strast nije nikad bila
njegova slabost".
S većine (Perić) tužili su se na Da
slov „pravoslavni" i rečeno je, da je taj
naslov bio unešen iz Rusije. Čudim se
kako se nije spomenulo i ruske rublje,
0 kojim se čitala neka liepa poviest u
bečkim novinama. „Ljudi izobraženi
mogli bi poštovat ime i vjeru druge crkve.
Svaka vjera nazivlje sebe najboljim i-
menom. Tako zapadna crkva zove sebe
katoličkom. Ovo je „ime dično, koje sa
katolicim i priznaje." Iztočna crkva zove
sebe pravoslavnom. Ovo ime nije do-
šlo iz Rusije nego iz Carigrada. Ondje
je uzeta rieč „ortodoks", koja je preve-
dena u „pravoslavan" i unesena iz naših
zemalja u Rusiju, a ne obratno.
„Da nastavimo vierskim pitanjem, koje
ste ovdje zapodjeli". Otrag nekoliko
godina bi odobrena u Beču školaka
noviea, da u školama učitelj ravnatelj
ima bit one vjere kojoj pripada većina
učenika. Ova novica ne vriedi za Gali-
ciju i za Dalmaciju. Ne za Galiciju, jer
inače ondje nebi Jezuiti mogli progonit slo-
vensku liturgiju. Poljaci nebi mogli za-
tirat ruski elemenat (pj igovori s desnUe).
A zašto novica ne vriedi za Dalmaciju,
po čem bi prestale tužbe zast. Bjan-
kinia, to bi njemu mogli kazat njegovi
kolege u Beču,
Bjankini je napao na pokrajinsko škol-
sko vieće prispodabijajuć ga mletačkomu
„conaiglio dei dieci" (.Bjankini veli, da
je tu prispodobu donio o presidijuma).
A tko sjedi u pokrajinskom školskom
vieću ? Namjeatnik kao predsjednik, ili
preaidijalni podpredsjednik, pak vit. Pe-
ričić, kojemu se i Bjankini u svom go-
voru poklonio. U vieću je i aavj. Ku-
čig, a odkad je ondje, nijeaam nikad
čuo tužbe, proti njemu, dokaz da je on
Hrvatim po volji. U vieću je i Dr.
Klaić i vit. Vranković, narodni kolovo-
dje, ko što i Joković i Danilo „pred-
stavnici i kolone hrvatske stranke". U
vieću je osim toga presv. gosp. Nadbi-
skup, „koji se nije nikad ogriešio o
svoju crkvu i o hrvatsku stranku". Ne
ostaje nego jedan „srbin", al koji ne
zastupa srbstvo nego vjeru. Dakle na
upravi naših škola sve su sami Hrvati,
a Hrvati ae tuže, da su učitelji policaj-
ski proganjani i da se zatire hrvatsko
ime. Kako to?
Bjankini se tuži na čitanke. A tko
ih je sastavio? Ni jedan Srbin. Vi ste
stvorili knjige, a sad se sami na nje
tužite.
Najprećeraniji prizor pružio je zast.
Bj. govoreć o progonu dvaju učitelja. I
govornik zna za dva učitelja na koje se
mogu Srbi tužit: na Bodulića i Pende-
Ija u Metkovičim, koji nagona srpsku
djecu da pjevaju pjesmu: „Mi Hrvati,
kralju mili, uviek smo ti vierni bili".
Proti tim učiteljima tužilo se i 20 ka-
toličkih obitelji. Medjutim se uč. Bo-
dulić hvali, da se on ničije tužbe ne
boji, dok mu je Bjankinia.
Vlada je doisto nemoćna proti vama
u školskim stvarima, ko što je i u obće
nemoćna.
Bjankini htio bi još za života vidjet
nas uništene. On je nago. Njegovi su
drugovi oprezniji, vele: idimo polagano
Ali muka vam uzaludna. „To vi osie-
ćate u duši svojoj". Narod koji ima
svoje uspomene, srpske uspomene, ne
gine lako. Sve su tradicije u nas srp-
ske: i pjesme. Nijedna pjesma ne pjeva
vaše kraljeve. Vi ste samo svoju sla-
bost odkrivali, kad ste mislili čitankam
izbrisat srbstvo. I gorih je prošo srpski
narod, ali on je i umirao za slobodu, nu
konačno nije ga ni mletčić ni turčin u -
ništio (odobravanje na ljevici).
Perić je reko, da neke pjesme pje*
vaju i Sekulu i Janka i Senjanina Ivu
1 Juru Kaštriotića, al ovi nijesu Srbi.
Sto ae tiče Kaatriotića, to je kat. sve*
štenik Pisani dokazao, da je on bio
Srbio. To isto dokazao je i Pavliuović
u djelu štampanu u ^Crnogorskom 0f "
Hrvatski sabor u Zadru.
Sjednica od 28 ožujka.
Prisutna 24 zastupnika.
Zapisnik predjašnje sjednice odo-
bren bez opazke.
Zore pita vladu o gradnji puta
kolovoza okolo grada Dubrovnika
kroz Posat;
Gjorgji pita vladu o Stonskoj
priežbi;
Perić o glađu i nevolji u selu
Zagvozdu;
Bjankini o gradnji crkve u Ar-
banasim.
Pavić odgovorit će na ove upite
u jednoj od dojdućih sjednica. Uz to
odgovara Dru. Čingriji o gradnji žup.
»tana na Pilama u Dubrovniku, da
nova gradjevna osnova lani dobila
odobrenje, te da će u proračun g.
1893 bit uvršteno 2.000 f. kao prvi
obrok trošaka za gradnju. Zori o
odstranjenju pogibelji na cesti kroz
klanac Orsola, odgovara, da će do-
tična osnova bit što prije podastrta
vladi na odobrenje. Bjankiniu odgo-
vara o prodaji soli u Biogradu, da
je prodaja soli povjerena privatnomu
obrtu i da je g. 1886 vlada išla
obćini u susret, dozvoljujuo joj tro-
mjesečni rok za plaćanje crne soli,
ali obćina očitovala, da ona nemisli
poduzet prodaju soli pod svoj račun
i odgovornost. S togu ministarstvo
prekinulo dalje dogovore. Nego, ako
obćina misli pristat na uvjet mini-
starstva, neka se javi i dobit će
dozvolu. Odbija prigovor, da se
vlada ne skrbi za marvogojstvo i
protudokazuje, uz opazku, da vla-
dine namjere na nalaze podpore kod
ostalih pokrajinskih čimbenika. Ku-
lišiću o postupku kninskog pogla-
vara g. Karabaića odklanja odgovor
na upit, ali primjećuje, da u koliko
bi bilo opravdanih tužuba, vlada će
vršit svoju. Bjaukiniu o žalostnom
stanju javne sigurnosti u selu Raz-
vadje, odgovara, da se uije uzpo-
stavila ondje oružuička postaja, jer
je blizu oklajska postaja i jer
premještenjem postaje u Razva-
dje otegotilo bi se uadgledanje ja-
vne sigurnosti po ostalim selima.
Istomu odgovara o dozvolam drva-
renja za selo Kolane, da kriva ob-
ćina, koja kasno šalje prijave. U
ostalom vladi nije stigla nikakva
tužba radi zakašnjenja.
Žmirić pita rieč za lično pitanje.
Predsjednik mu je dava, ali ga
opominje, da će mu oduzet rieč, ako
se odaleči od ličnoga pitanja.
Žmirić-. Visoko zastupstvo vlade
i Častna gospodo desnice i ljevice!
Prošlih dana (na 26) u svom go-
voru ') htio sam dokazat obstanak
J) Mi smo ga u izvadku priobćili u
prilogu broja 20. NegO evo danas
nekoliko neobielodanjenih tekstualnih
izreka. O Buzolićevoj „nome vano
senza soggetto" odvrati: „frase umi-
liante". „Noi potremmo vendicarei ca-
povolgendola: „soggetto vano seuza
nome" (smieh). Ma noi non iseende-
reiao mai tanto in basso (Buzelić:
dopochč lo avete detto". Smieh). „Dr.
Cost, Vojnovie d' ingegno e di cuo-
re ; risponderebbe (> uzkraćivanju
talij. jezika).... varrebbe come gettare
in mare il capitano nel momento del
massimo pericolo"..,.. „Vojnović h im-
parziaie".... „La loro tamiglia fuggen-
do dalta Boama trovb asilo a Venezia."
/Spominje Domicijana i Nembroda. —
„1 Croati hanno detto che egli (Nem-
brod) deriva da „nemoj brate". Opo-
minje svećenike na ljubav iskrnjega:
„ama il prossimo..., non fare ad altri."
„Abbiamo il § 19, ma inutile, e mo-
neta fuori di corso". „Nel trattato di
Vienna fu sbranata l'idea della na-
zionalita come quella ;inconsutile di
G. 0.".... La nostra madre Italia si 6
svegliata lo stivale ha messo gli
speroni".
Govoreć o pjevanju, reče da se pje-
vaju „ben altre canzoni "(nego ona o
si) u „Sokolu" i „Sjemenistim^padoda:
„Non garantisco" ...t.„bisogna che la
giovenlu si sfoghi con innocue canzoni."
„Qui sotto terra aono i monumenti
latini o italiani. Di Croazia non un
doeumentoj non un monumento, 1' u-
nico: »aoorrerie, vaudaiiami" (Buzolii:
talijanske narodnosti u Dalmaciji.
Begenišio sam što Austrija i Nje-
mačka pružaju danas ruku Italiji.
Govorio sam o simpatijam dalmati-
naca za Italiju Netom sam izašo iz
saborske dvorano stali me saliećat
sa svih strana, predbacujuć mi, da
sam „iredentistaMoj dugi život
javnog poslovača nije bio dostatan
da me obrani od te osvade. Primjer
mojih sinova, revnih vršitelja svoje
dužnosti, takodjer nije bio dostatan
za obranu. Govori zatim o nekom svom
mncnju dalu kao financ. odvjetnik u
Mletcima za povratak nekih 20 slika
duždevoj polači. 0 dlaci da radi
toga ne bio uapšen. Ali N. V. kralj
{govornik plače) reko: Žmirić je
„un gatantuomo".
Kad N. V. kralj bio u Dalmaciji
odlikovao je na osobit način govor-
nika. Govornik veli, da se znojio za
Austriju i žrtava radi nje podnio i
da bi se stidio („mi vergognerei di
sedere in queslo luogo. se nutrissi
questi iniqui sentimenti verso quella
sacra immagine") kad bi tako hudo
ćustvovao prema onoj (kraljevoj)
svetoj slici*.
(Sad ze prelazi na nastavak ras-
prave o Školskom proračunu; ali ovo
ćemo doniet obširno pod naslovom
„Srbsko-hrvalska razprava").
Nakon razprave o školskom pro-
računu, prelazi se na točke 2—6
dnevnoga reda, koje priobćismo u
broju od 28 ožujka. Sve ove točke
biše tršene bez razprave.
Sjednica od 29 ožujka.
Prisutno 27 zastupnika.
Čitaju se upiti na vladu.
Bjankini pita vladu o uredjenju
čikole, hoće li i kad bit izvedeno
e la vostre chiese, reg ilatevi da croati).
Žmirić: cosa importa, il regalo siac-
cetta anche dal turco „II diritto
storico non vale contro il naturale"....
nnazione americana" (!)...»
Nakon eto je donio raznih citata,
da dokaže što je narodnost, zaklju-
čuje:
„La sintesi si é : la nazionalíta
e 1' estrinsecazione della propria com-
pleta personalitä, inalienabile senza
la propria volontá,"
....„Venezia... ci diede la lingua, per-
fino la ercce di Cristo". Imamo 19.
statuta sa dubrovačkim. Počimlju od
12. vieka. Napisaoi su najprvi „con un
cattivo latino, continuano con un cat-
tivo italiano e terminano con un buon
italiano". „II solo statuto di ¡Vleleda
fu scritto in eroato." Napoleun velik
g. 1809 kroz proglas gjenerala Du-
masa reko je dalmatincima: „vi ren-
do alia vostra patria". Qod. 1809 u
nekom soietu na čast Napoleunu re-
čeno je: „se l'llliria donna obblia
sui lunghi anni, é opra di lui" (Na-
poleuna). Dalmacija je „terra latino
italica" „Venezia,.. ponte di passaggío
dalla tenebra croata alia luce italiana".,
„morlacco proprio del croato", dalma-
tinac ne zaslužuje „lo spregiativo di
di morlacco". God. 1809 nadv. Ivan
reko o Dalm. „avviliti come siete non
siete piü italiani". Zatim govori kako
su nekad bile škole izključivo talijan-
ske, zakoni idem, izvjestitelj za Dal-
maciju svedj talijanac, Činovnici ita-
liani passati in Dalmazia", „pergamo"
„teatro", imena dućana, ulica i t. d.
sve bilo talijansko. Pri kraju priča o
ljubavi dalmatinaca napram mi et. re-
publici. Spominje 16.000 dnlmatiuskih
vojnika („schiavoni") koji se pri padu
republike nalazili u Mletcima i ne htjeli
ostavit Mletke. „Quei poveri sehiavom
erano croatiOni su zakopali zastavu
sv. Mat ka. Da bi ju odkopali, pita sa-
dašnje: „avreste cuore di calpestarla" ?
„E necessario il nostro sacrifizio a
voi?... Expedit unum hominem pro
populo mori... noi siauio piu di uno,,
domandiamo giustizia e nulla píü;"
t. j. „possibility di pacifica conviven-
za, senza nuocere gli uni agli altri".
Tako su mislili pravi Hrvati g. 1861,
koji porUČiše: „domandiamo solo l'u
nione del sentimentó... non tocchere-
mo la lingua italiana, i vostri funzio-
narii, le vostre leggi".
Vi ostanite Hrvati, a mi neka osta
nemo što smo, manjina. Neka svak
govori i piše kako hode. Dopustite
talijanske učionice po gradovima i
večim mjestima. „Che la lingua degli
ufficii sia a piacimento. Vívete e la-
sciateci vi vere M.
to uredjenje, radi zdravlja ¡ koristi
stanovnika obćine drniške.
Pavić odgovara Periću o gradnji
župne crkve u Proložcu. Kaže da za
Dalmaciju država troši 325.490 f.
na godinu u bogoštovlje svrhe i da
je do g. 1890 dopriniela od svoje
8,915.700
Isti odgovara Bjaukiniu o tro-
šnom stanju župske kuće u Ra-
dunicu Zlopoljske župe.
Vidović pita Zem. Odbor radi
nekog nameta od 50 novČ., što da
je udarila šibenska Gbćina, rek1 bi iz
osvete, na svaku ribarsku ladju iz
Zlarina i šepurina, jer su ova dva sela
glasovala za talsjanaškog kandidata.
Prelazi se na prvu točku dne-
vnoga reda: preporuka vladi za u-
stanovljenje okružnog suda u ¿Šibe-
niku.
Šupuk:^ Lani prigodom dolazka
N. V. u Šibenik obćina zamolila je
preko presv. prag. biskupa, da Ju
se ustanovilo okružno sudište u Ši-
beniku. Odavna pozna se ta potreba
i nužda. Zato jur nazad 10-12 go-
dina bi to pitanje podneseno Sa-
boru. Onom prigodom sve su vlasti
pristale; samo vlada nije pronašla
shodno rad ekonomičkih uzroka. Iz-
vidi dovršeni pokazuju, da bi usta-
novljenje ovog suda doniejo toliko
moralne koliko financijalne koristi
Šibeniku, dočun mala bi odatle šteta
nastala po grad Zadar. Nu Zadar
ima toliko blagodati, te može lako
žrtvovat tu malu iskru. Završuje iz-
lićuć nadu, da će Sabor „nasloniti
taj njegov predlog; nada se i od
vlade, da će i ona „nasloniti" taj
njegov predlog.
Pavić izjavljuje, da je politička
vlast, u interesu pučanstva živo po-
duprla molbu šibenske obćine (do-
bro !).
Dr. Ivčević zagovara predlog. Ovo
pitanje visi već od 80 godina. Sve
su se stranke složile i poduprle
stvar, koja je korislna i s obzira
»bodnosti i s obzira poboljšanja u
hitrom trsivanju posaia. -Dokazuje
korist i s moralnog vida, pa zaklju-
čuje preporučujuć predlog (odobra-
vanje j.
Glasuje se poimence. Glasuje sa
da 26 zastupnika. Glasuju proti sami
Bene venia i Trigari.
Prelazi se po tom na 11. točku
dnevnoga reda: proračun ueionske
zaklade za g. 1893.
Učestvuju u razpravi Tartalja,
Trigari, Buzolić, Bjelanović, Klaić
i Cingrija kao izvjestitelj.
Izvješće douieti ćemo u dojdu-
ćem broju.
Pri il. naslovu: „nagrade kateke-
lama" uzimlje rieč zast. Ljubić. Na-
zad 2 godine glasovan je zakon, u
namjeri da se poboljša ekonomično
stanje kateketa. 1 pokrajinsko škol-
sko viece priznalo je tu namjeru
zakonu, i odmjerilo nagrađena na-
čin pravedan; te katekele mnogih
miesta dobili priličnu nagradu. Ali
njemačka ermeneutika nehodi, da na-
redba pokrajinskog škotskog vieća
ne odgovara zakonu. Moguće. A
pošto se katekete u mnogim mje-
stima nemogu radi mnogih sata po-
dučavanja bavit nikakvom drugom
službom i pošto je pokraj, školsko
vieće prisiljeno pr>hvatii se tumača
što ga zakonu daju u Beču, govor-
nik predlaže, da se nagrade kate-
ketama za g. 1893 odmjere u iz-
nosu u kojem bile za g. 1892. A
za onapredak nek se dade nalog
Zem. odboru, da spravi zak. novicu,
da gdje su 2 ili više učionica, imaju
se smatrat u nagradam, kao jedna
učionica. V
Cingrija predlaže, da ovi Ljubi-
ćevi predloži prodju na Zem. Odbor,
da ih prouči i o njima izviesti.
Ljubić nema ništa proti tomu.
Zatim se primaju ostali naslovi uč
proračuna i zatvara se sjednica.
* * *
Izvješće o sjednici držanoj na 30
ožujka priobćismo u broju od 31
istoga mj.
0 sjednici držnnoj na 1 tek. iz«
viestismo u broju od 4 tek. mj.
* *
0 jutrnjoj sjednici 2 travnja pri-
obćujemo na drugom mjestu. Istoga
dana po fiodno držana je razprava
o proračunu poljodjelske zeklade. 0
njoj ćemo izvieslit pod naslovom
„ Poljodjelska razpravaUčestvovali
su u njoj. Tartalja, Trigari, Bjan-
kini, KulišićTruxay i iavj. Cingrija.
Zadnja sjednica od 4 teli. mj.
Sjednica je počela ujutro u 10 sata.
Prisutno 25 zastupnika. Zapisnik
predjašnje sjednice bi odobren bez
opazke.
Stigla je jedna molbenica učitelj-
ske pripomoćne zadruge na Pagu.
Bjankini predlaže, da bude izru-
čena Zem. Odboru sa preporukom
(primljeno).
Bjankini čini upi! na vladu, zna
li, kako se mesarim u Zadru stavijaju
svakojake zaprjeke i kako se brani
sušenje i talenje loja van grada.
Benevenia pita vladu, jo li joj
poznato, da su u obćinsko povje-
renstvo u Staromgradu za dieljenje
obćinskih dobara izabrani sve sami
pristaše obćine.
Bjankini pita vladu, je li joj po-
znato, da se pučanstvo Knina i Vr-
like nevjerovatno umnožilo u po-
pisu pučanstva, osobito u selim
gdje su grčko-iztoćnjaci. Broj se
pomnožava očito u stranačke svrhe,
da se uzdrži premoć grčko-iztočnog
pučanstva {„Srbi" : laž !)
Kulišić odbija napadaj Bjankinicv
na njegovu obćinu. Pučanstvo se
zazbiij znatno umnožilo, jer odanle
nitko ne seli i jer evo 10 godina,
da nije bilo nikakve pošasti.
Pavić ako mu bude moguće radi
kratka vremena, odgovorit će na
upite danas.
Odgovara Bjelanoviću o vojn. vje-
žbam, da nije istina, da su mnogi
vojnici nastradali, niti da se vježbe
drže po najvećoj vrućini. Vježbe budu
od 1 trav. do konca lipnja, a one
domobranstva od 15 kolovoza do
15 rujna,
Gojkoviću odgovora, da njegov
upit ide pomorsku vladu u Trstu i
da će ga namjestništvo rado onamo
dostavit.
Prelazi se na dnevni red: izvješće
0 radu Zem. Odbora.
Bazprava trajala je do 2 sata po
podne i bi opet nastavljena u 7
sata u večer. Učestvovali su Zore
kao izvjestitelj, Ljubić (izjavljujući
da neće glasovat za predlog, kojim
se moli vladu za pohrvaćenje ureda,
jer da se toliko puta molilo pa se
stidi sklapat dalje uzalud ruke. 0-
vaj je predlog kašnje izostavljen, te
nije ove godine glasovan. Ljubić
je završio prosvjedujuć proti vladi
1 poručujuć joj, ako se ne nakani za-
dovoljit napokon narodnoj želji, da
ju čeka: den gnjeva, dies irae). Go-
vorio je za tim." Vidović, Žmirić,
Bjelanović, Bjankini, Puljezi. Čin-
grija.
Po podne vladin povjerenik od-
govorio je na neke upite. Medju
ostalim o zapljeni „Katoličke Dal-
macije", da je vladi ta zapljena po-
znata, ali o uzroku nemože reć ni-
šta, jer se vlada drži daleko od u-
pliva na sudbene vlasti.
0 redovničkim župam Pavić od-
govara, da vlada nije pozvala, da
protegne blagodati zakona od g. 1885
o kongrui na redovničke župe. To
se može jedino zakonom u Carev.
Vieću. Nu vlada je dalm. zamolila
bečku, da bi dozvolila privremeno
ekonom, poboljšanje onim dušobri-
žnicima koji posluju na redovničkim
1 župam.
Isti odgovara o nesazivu saboru, da
§ 8 zetnalj. reda odredjuje da se sabor
ima sazvat „po pravilu" svake go-
dine, ali lo ne izključuje, da se može
koje godine sazvat i dva puta, ili koje
godine i nesazvat rad važnih uzroka.
Koji su lo pak važni uzroci koji
su naveli bečku vladu, da ne čini
sazvat sabor, nije ovlašten kazat.
Zatim čita se zapisnik i Predsjednik
drži zaključni govori: Spominje mje-
wec dana napornog rada i kako kroz
to doba, osim koje rneumjestne i
promisljeneu rieči, razprave su tekle
umjereno, na bistrenje pojmova i na
pobjedu „pravice". Spominje harnost
koju će nosit „naša domovina"
predloga dra. Bulata, pa zaključuje
pozivljuć da kao „sinovi jedne te
iste zemlje4' zaboravimo naše brat-
ske zadjevice, pa spominje i opet
„našu domovinu" i završuje sa tro-
kratnim „živio" N. V. caru i kralju.
--¿I.
y
Veleuč. Vjekoslav profesor Spiočič
vod ja i ponos istarskih Hrvata, b o je
cjeć političkog mjsijenja svrgnut sa slu-
žbe i lišen mirovine.
Ovaj je dogodjaj uzbudio u Beču ve-
lik utisak u zastupničkim krugovim i
pripravljeno je o stvari do pet upitana
vladu.
Povratit ćemo se na predmet obširnije
u dojdućem broju.
* * #
G. namjestnik udielio je 50 f. crko-
vinarstvu žup. crkve u Božavi.
*
* *
Pišu nam iz Brača: Dne 31 ožujka
u Mil noj dva djecka (nijedan nije mitio
jedanaestu) igrala se. Igruša našla pla-
kušy. Moji junaci posvadili se, planuli
feó žeravica, pak se i počupali. U dr-
manju jedan, kažu, pripit, keenuo drugo-
ga britvicom u trbuh Rana težka. Na-
de je, da će ranjenik preboljeti. Bilo sud-
beno povjerenstvo. Smiluj nam se, Bože!
*
* *
Pošto bolest kapituhirnog vikara u
Zagrebu presv. gosp. biskupa Franje
Gasparića ide sve na gore, te po mnie-
nju liećnika neima nade da bi mogo
ozdraviti, prvostolni kaptol izabrao ja
za kapituiaruoga vikara prev. g. po-
svećenoga biskupa i velikoga predsta-
vnika Janka Pavlešića, a za zamjeni-
toga čuvara prvostolne crkve (procu-
stos) presv. g. p?eiata i opata, kanonika
dra. Franju Račkoga.
*
* *
Preč. Josip Bezić arhidjakon vrhbo-
sanskoga kaptola u Sarajevu, udaren je
ponovno od kapi i nahodi se u nesvje-
stici. Slaba je nada u preboljenje.
* *
Veleuč. sveučilištni profesor Dr. Ante
Bauer u Zagrebu napisao je knjigu bo-
goslovno-mudroslovna sadržaja, koja
služi na čast njemu i hrvatskoj knjiže-
vnosti. Knjizi je naslov „Naravno bo-
goslovje ili koliko može čovjek samim
razumom upoznati Boga". Knjiga zaprema
I blizu 200 strana u vel. osmini, a zapada
t. 1.20.
Tko želi osnažit svoju vjeru i svoj
duh, tko želi čitat i učit, pa se nakon
čitanja nać zadovoljnijim, ponosnijim i
s većosa težajom k uzvišenu i dobru, nska
nabavi ovu knjigu i pomno se njom po-
zabavi, Časovi koji se u to čitanje ulažu
blagoslovjeni su. Radi njih nema kajanja.
Može se dobiti u knjižari dioničke
tiskare, JelačićeV trg, u Zagrebu.
Odpisi „Kat. Dalm."
C. g. Y. Y, — Komiža. Ugodnom nam
je ato nas počeste evo zasebice ob-
darivatzgodnim i rodoljubnim članci-
ma. Ono „30 travnja" ako je gotovo
pošljite slobodno i vidimo li da rr.oža
be/. zapljenske dosade uvrstit <5emo
„rado. Živjeli!
C. g. Dr. J. — Beč — Podmireno do
konca lipnja, t. g. k6 Sto o|
siečnja mj. Živjeli I
Veritatein facientes in charitate,
«rescamns in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
zrr > • • -—- • i»—l
Izhodi u Ponedjelnikii u Četvrtak.
-OOO^OOO—
.wisque in
itoftičlće Dalmacije.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitar,
meus est.
(S. HIERONYM. EFIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, auxiliaute Deo in dies alacriter operam Vestram impensuros. ia tuenda salutari MčSNfcjaSe
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisao^
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapned 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 iior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
3E3iJr» 4. 7.
Pokrajinski Sabor i naši
pučki učitelji.
II.
0 novim čitankam zapučku nastavu.
- Hrvatski sina, ala ti ga se od-
čepilo zadnjeg zasjedanja protiv či-
tanaka, da je ijude na vladinoj sto-
lici muka spopadala. Osobito se od-
likovao zastupnik Bjankini, koji prvi
otvorio vatru. Kresnu li, kresnu!
Samo jednoj mora mu se prigovoriti.
Po mnienju č. Bjankinia, kriv je
„ledeni sjevernjak sa vrtoglavnih
visina vladinog presidiuma" ; bolje,
do vlade je, što obuka pri pučkim
Školam hramlje, što su pučke škol-
ske knjige polutanske. Tog mnšenja
smo i mi, ko što smo i onog: da
gkole „toliko više uspievaju i od-
govaraju svojoj zadaći, koliko ma-
nje visoka vlada uaieće u nje svoj
fatalni prst, i prieči njihov naravan
1 slobodan razvitak" ; te je očevidna
činjenica, da sa sadašnjim čitankam
„vlada snuje pravo zločinstvo du-
ševnog umorstva proti hrvatskomu
narodu u Dalmaciji*. 'Nego, razila-
zimo se u mnieuju gdje zast. Bjan-
jiini hoće: „da naše škole krasno
napreduju, gdje vrši, i kad može
vršiti u njima neposredno i slobo-
dno svoj upliv visokocienjeni i ob-
ćeštovani (šteta, što ne reče i —
občelj ubijen i!) muž, kojemu je po-
vjeren njihov nadzor/'A evo zašto.
Jer pokrajinski nadzornik pučkih
škola ne posjeduje u školskom pi-
tanju svoje „slobodne volje", „slo-
bodnog svog upliva" ; na oj djeluje
„ledeni sjevernjak" —: on je, onaj
vladin „fatalni prst". Dokaz nam,
gto je pokrajinski nadzornik po svoju
brisao, izpravljao, popravljao, kla-
štrio sadržaj štiva novih čitanaka.
Nazori Č. Bjankinia o pokrajinskom
nadzorniku temelje se na krivoj
predpostavci, jer je poznat pokra-
jinski nadzornik kao Slaveno-„Srb."
Zast. Bjankini nuzgrednim kadjenjem
pokrajinskomu nadzorniku mnogo je
naškodio — i ako nehotično — u-
čiteljima, koji su pod disciplinarnom
iztragom zbog čitanaka; a za uzdarje
dobio je plaću, da ga je vitez ubro-
jio medju „lažljive i himbene rodo-
ljube44 !
O čitankam progovorio je i g.
Zore, ali ne kao zastupnik naroda,
»ego kao c. k. učionski nadzornik
dubrovačkog kotara. On niječe Bjan-
kiniu, da je iz čitanaka hrvatsko
ime „izpugano ili omučanoK '). Za
dokaz navadja njekoiiko cilaeija,
izmedju kojih i ove iz „Treće či
tanke": štivo 59, strana 108 „po
nalogu hrvatske i ugarske kraljice
Jelisave"; štivo 101, strana 205:
učinici sv. Metoda nadju utočišta....
u Hrvatskoj" (Po čitanci glasi: „Nje
govi — sv. Metoda — učenici, pro-
tjerani za tim, nadju utočišta koji u
Hrvatskoj, — razumije se: sadašnjoj
Banovini — koji u Bugarskoj");
štivo 106, strana 214: „Ban primor-
ski Pavao Šubić postane glavurutn
Dalmacije i Hrvatske" (ali, u či-
tanci se nastavlja: „i pošto podloži
Bosnu, nazva se god. 1299 ban
•) ^Objavitelj Dalmatinski" broj 24 t.g
Četvrtak 33 o.- 1892 «wwi'mpW'aBMWi«^ — God. XXIII
Dalmacije i Hrvatske i Bosne")'
Da ne duljimo navodima g. Zore,
izjaviti nam je, da so njegove čila-
cije više odnose na pokrajinu Hr-
vatsku nego li na naziv hrvatskog
naroda. Po svojoj teoriji g. Zore
mogao je uztvrditi, da ni u „Srp-
skom bukvaru" nije hrvatsko ime
„izpugano ili omučano"; jer i u
njemu stoji: strana 61: „Zadar je
glavni grad Dalmacije a Zagreb
Hrvatske" (dobra opazka! Ur.)
Začudno nam je sto gg. hrvatski
zastupnici, pri rešetonju novih čita-
naka, oepopaljetkovaše srbstvo „Srp-
skog bukvara". Po njem bio bi se
opazio kontrast u vladinu postupku.
U „¡Srpskom bukvaru" na strani 58
stoji: „Miloš Obilić bio je srpski
junak"; strana 59: „Sveti Sava bio
je prvi prosvjetitelj srpski"; strana
60: „Hilandar je srpski manastir u
Svetoj-gori;" strana 63: „Dušan
silni bio je car srpski" ; strana 69:
„Djemo Brdjanin spominje se u
srpskim na rod im pjesmama". Ni u
ovom sav srbež „Srpskog bukvara".
Strana 72: „Ercegovci imaju naj-
čistiji jezik srpski1,1. Dakle, her-
cegovački jezik je „najčistiji jezik
srpskia!! Tako „Srpski bukvar".
Dočim i sam prorok „vasionog srb*
stva" Vuk Karadžić u „predslovlju"
svoje „Pjesmarice", u kojoj je o~
bjelodauio njekoje svoje pjesme e-
kavskim, a druge ijekavskim govo-
rom, priznaje: „Da sam sve za-
pečatao hercegovački, onda bi rekli
Sremci, a osobito varošani i varo-
ške: pa što ovaj nam sad nameće
horv atskij jezik l" Još je ko-
ješia debela u „Srpskom bukvaru".
Po njemu slavenstvo iztovjetno je
nsrbsivua, Strana 68: „Cirilo je bio
prvi apostol slavenski, koji nam je
i ova (srbska, „Srbskog bukvarau!)
pismena sastavio". Jer na strani
71 i ova se čita:- „Velika je za-
sluga Vuka Karadžića za srpski je-
zik i pismo* Te ne shvaćamo, če-
mu i na strani 68 mjesto „Germani
i Sloveni", ne stoji: „Germani i
Srbi bili su u prastara doba jedan
narod". Tako barem, obstajalo bi i
u pošlosti i u sodašnjošti i u bu-
dućnosti : „Srbiu svi i svu dali
„6rbski bukvar" i dandanas je pro-
pisana „Početnica" za sve ko-li
rimo-katoličke, to - li grčko-iztočne
„osnovne (pučke) škole" rase po-
krajine; iz njega uče djeca (,,sr&-
skull9\) ćirilicu; i „srbsko" pi-
smo ! —
Kroz usta škol. izvj. viteza Pe-
ričića vlada uzela u obranu čitanke.
Slaba joj obrana! Prigovoru, što u
naslovu čitanke ne zovu se hrvatske,
vitez Peričić razjašnjuje: „Na čitan-
kama ne ima etnografskoga nadpisa",
„jer ga nema ni na Čitankama dru-
gih naroda u Austriji i van Austrije"!!
A „Hrvatska početnica" u Istri;
a „Srpski bukvar" kod nas n
Dalmaciji? {argumentum ad homi-
nem. Ur.) „Što se u čitankam zove
naš jezik „hrvatski ili srbski", to
„nije svojevoljan i izmišljen naziv,
već plod napredka (?!?) poviestne
istine (sic!)"; one „odgovaraju na-
šim narodnim okolnostima u pokra-
jini" !! Dak'e, hrvatstvo je istovje-
zastupnika Puljezia: „da u novom
izdanju (čitanaka) ime naroda i je-
zika hrvatskoga ne bude pritajeno,
kao ni ime naroda i jezika srbskoga?u-
Vitez Peričić tvrdi: da je zastu-
pnik Bjankini „krivo shvatio" štivo
o kralju Zvonimiru; jer po Čitanci
^upravo je kralj hrvatski, a ne kralj
srbskiDa je Zvonimir prikazan
kraljem srbskim, toga zast. Bjankini
nije ni uztvrdio; on je uztvrdio, da
se o hrvatskom kralju Zvonimiru
govori kao o hrvatsko-srbskom kra-
lju. A imao je podpuno pravo. Pošto
je Zvonimir bio kralj iz domaće
loze, iz hrvatskog naroda, morao bi
biti i hrvatski kralj; ali po „uvodu"
štiva niječe se ime hrvatskog na-
roda: ono bunca o njekakvu „hrvat-
skom ili srbskomu narodu. Dakle,
Zvonimir, kao domaći sin, bio je
hrvatski ili srbski kralj!! Pozivati se:
da naziv „hrvatski ili srbski44 „od-
govara podponoma odnošajima hr-
vatsko srbskim u Vil.om stoljeću,
kad su Hrvati i (čemu ne reći: ili;
Hiti!) Srbi prešii na Balkanski po-
luotok ;" izkrivljuje se historija. I
vrabcim već je poznato, pri svom
doseljenju, gdje se udomiše prvi, a
gdje nastaniše drugi, samo nije —
vitezu Peričiću! Po vitezu Peričiću:
„Gdje je govor o drugim hrvatskim
kraljevima, prije Zvonimira i posije
Zvonimira, nigdje nije spomenut
naziv srbski, nego hrvatski"! Ali
ono „hrvatski" neodnosi se na na-
rod, nego na tadašnju Banovinu;
radšta i u čitanci stoji: mjesto pod
zajedničkim vladarom: „Dalmacija
bijaše pod istim vladarom hrvat-
skim kraljem Tomislavom" ; pa:
„Petar Krešimir veliki kralj hrvatski
dalmatinskite: „bio je izabran
u ioj državi (hrvatsko - dalmatinskoj
Dmitar Zvonimir".
Slabi su razlozi viteza Peričića i
u obrani, što se u Istri rabi „Hr-
vatska početnica" mjesto naše „Prve
čitanke (Početnice)" u početku Njoj
namienjene. Istra se poslužila mi-
nistarskom naredbom 23 studenoga
1869 br. 3495 i onom 25 ožujka
1873 br. 1418 gdje se kaže: „Dru-
ge pokrajinske škobke vlasti mogu
zatim u svojem djelokrugu dopustiti,
da se tekst uvede u učionicu njihova
područja. Ne pristaju li pak na taj
predlog, moraju o tomu izviestiti
ministra bogoštovlja i nastave, i pri
čekati njegovu razsudu". Pa tako je
i bib. Hrvatska Istra postigla je, uz
svoje talijanaško pokraj, škol, vieće,
— „Hrvatsku čitanku": a mi Hr-
vati Dalmacije, uz tobož svoje po
kraj. škol. vieće imademo — Po-
četnicu, hrvatsko-srbske Čitanke, sa
„Srpskim bukvarom" !
$trossmayerova okružnica.
(v. br. 45)
XVIII.
Još aamo u ovom obziru jedno. Pri
izminuću podaničkih odm šaja nastala je
dioba šuma i pašnjaka u ime stare služ-
benosti. Tora prigodom su, barem ovdje,
mojom voljom i odlukom obilno i šumon.
tno „srbstvuPa kako ovu tvrdnju f i pašnjaci providjene obćine. Te obćin-
nategnuti sa poprimljenim zaključkom ske šume valjalo bi k probitku goapo
darstvenoga stanja i bolje narodne bu-
dućnosti čuvati k6 oko u glavi. Sto se
pašnjaka tiče, vjerojatno je, da su ti pa-
šnjaci u malih seoskih Občinah zapušteni
u šikarje pretvoreni. Bdo bi dakle u
obćem interesu da <»e razdiele i pod plug
stave; ali drugčije je kod većih obćina,
koje tri do četiri hiljade stanovnika bro-
e i koje sve uvjete zdrave i uspješne
obćinske uprave posjeduju. Taka je ob-
ćina od četiri hiljade duša, u kojoj ja
živim. Ta je obćina u ime pašnjaka se
dam stotina jutara dobila. Pitam ja: nebi
li dobro i probitačno bilo, nebi li go-
spodarstvenomu i prosvjetomu interesu,
nebi li budućnosti odgovaralo, da su se
od tih sedam stotina jutara tri do četiri
stotine jutara u jedno spojila i tada ili
iznajmljivala ii pbćenitom snagom obra-
djivala, a dohodak u obćenite svrhe pro*
svjetne, školske, crkvene itd. upotreblji-
vao? Reklo se, što reklo, meni se čini,
da bi to posve shodno i cieloj obćini
vazda na korist bilo, osobito pako siro-
mašnijemu dielu pučanstva, na koje se
vazda osobiti obzir uzeti mora.
Ovim prelazim na treći dio papinske
okružnice, to jest:
c) na radnike i poduzetnike, koji sa-
mi mnogo doprinieti mogu, da se radni-
čko, gospodarstveno i družtveno pitanje
mirao i sretno rieši. isve ono, što se od
radnika i imućnika u to ime zahtjevati
može, jest, da se osamljenosti svoje o-
tresu i da se vazda živo sjećaju onih
svetih rieči pisma: nu zao čas osamlje-
nomu, jerbo ako pane, neima nifeoga,
tko bi ga podigao? bolje je, da su dvo-
jica u družtvu, nego svaki o sebi, jerbo
uživaju blagodati družtva svoga, ter ako
jedan padne, drugi ga podupre." (Ecel.
IV. 9. 12 ) Ja se jo& iz svoje mladosti
siećam obrtničkih i zanatlijskih sborova,
koji su pod zaštitom crkve i zakona
Božjega obstojali i pod zastavama svo-
jima često put službi Božjoj i svetčani-
ma provodima (procesijama) prisustvo-
vali- U takom sboru svaki bi član svoju
pomoć i zaštitu našao, osobito pako strani
djetić ili Čovjek našao bi o svom obr-
tničkom ili zanatlijskom sboru ne samo
svjeta i utjehe, nego i stvarne podpore
i pomoći. Nije bilo tadar, k6 danas, one
osamljenosti, koja stranoga čovjeka o-
sobito tišti i skoro u zdvojenje baca. O-
vo je nenaravni položaj, ter je čovjek
naravnim svojim razumom i aaravnom
svojom težnjom pozvan i njekim načinom
prisiljen, da se druži i brati, da ono,
što nigda osamljen dostići nebi mogao,
u družtvu i po družtvu postigne. Ovo
čovjeka jedino brani od one sebičnosti
i nesitosti ljudske, koja osamljenu siro-
tinju rad u opake svoje svrhe zlorabi.
Odtale je proizteklo i samo javno druž-
tvo, koje državom zovemo. Sklopili se
to jest svojevoljno ljudi i uredili se po
zahtjevu zakona Božjega i naravnoga u
družtvo sa svetom svrhom i nakanom,
da u obćem dobru svaki pojedini steče
zalog i uvjet, zalog pravi i uvjet pravi,
svoga vlastitoga dobra. Ovakve družtvo
zove se javno družtvo, jer je osnovano
na javnom pravu, na javnom dobru ina
onoj uzvišenoj po samom Bogu opre
dieljenoj javnoj svrsi, koju država i na-
rod ujedinjenima silama postići ima. U
takom družtvu svaki pojedini, i neosje-
ćajuć skoro, svaki dan viša dobara i
prima, nego bi sam za sto isto godina
steći mogao. Dašto, da svako ovakvo
družtvo ima, ko što je jur rečeno, biti
prava i živa &lika i prilika Božjega za
kona, Božje istine i pravde otajstvom
svetoga križa posvećene i na prave i
istinite nužde i potrebe cieloga naroda
uporavljene. Ovo na najnutarnije biće
kršćanske države spada. Sveti Toma
akvinatski u svojoj Summa theoiogiae
(I—II.) quaest. 13.) ovako o tom govo-
ri: „lex humana in tantum habet ratio-
n9tn legis, in quantum est secundum
rectam rationem et secundum hoc ma-
nifestum est, quod a lege aeterna deri-
vatur; in quantum a ratione recedit,
sic dicitur lex iniqua et sio non habet
rationem legis, sed magis violentiae eu-
jusdam", — to će reći: država je Bo-
žjega: porekla i tiem je na zakon upu-
ćena, koji je Bog sam u sviet čovjeka
upisao; u koliko je pako država kršćan-
sko družtvo posvećeno svetim odkuplje-
njem, u toliko je upućena na zakon sv.
evangjelja. Zakon dakle, koji se nebi osni-
vao ni na ćudorednom zakonu naš« svie-
sti, ni na zakonu sv. evangielja, nebi
bio zakon, nego samo nepravda i njeka
vrat silovitosti. — Ovo valja upravo da>
nas sto put opetovati. Ovo sveti otac
papa Lav. XIII. opet i opet ponavlja
veleć; „caveat reapublica ne quidquam
sub specie utilitatis publieae statuat, quod
ratio non probet. Eatenus enim obtem-
perandum legibus, quoad cum recta ra-
tione adeoque cum lege Dei sempiterna
consentiant" ; to će reći : država dobro
paziti mora, da ništa pod izlikom javne
koristi nezapovjedi, što bi proti umu bi-
lo; jer se zakonu samo u toliko poko-
riti valja, u koliko se sa zdravim umom
i sa vječitim zakonom Božjim slaže. To
je ono: oportet obedire Deo magia, quam
hominibus (Act. V. 29.), to jest: va-
lja slusati Boga više, nego ljude; od
čega žalibože danas njeki državnici to-
iko zaziru.
Ali kô što je javno državno družtvo
na pravu naravnom i na volji Božjoj
osnovano, tako je isto i svako skromno
^privatno) družtvo na istom pravu i na
istoj Božjoj volji osnovano. I <>no je,
prem manje, ali ipak pravo i podpuno
družtvo; pak mu je obzirom na svoju
soštenu i plemenitu, skromnu svrhu slo-
bodnom biti. I skromno družtvo kô i
državno, u užjih dašto granicah svojih
i u suglasju sa obćenitom svrhom druž-
tva, ima se slobodno gibati, slobodno
raditi i nastojati, da svoje namjere i na-
kane postigne. Ovako raditi znači uje-
dno i obćenitu svrhu države živim i isti-
nitim načinom promicati. Družtvo drža-
vno je po naravi i svr3i svojoj pozvano,
da takva družtva ne samo ne pači, ne-
go pače ih podupire i podpomaže. Druž-
tvo državno, kad bi svojevoljno takovim
družtvima na put stajalo, protuslovilo
bi njekim načinom samomu sebi i ra-
dilo proti samoj svojoj naravi i proti
samomu biću i postanku svomu. Ovo jo
glavni uvjet svake slobode i svake pro-
svjete i svakoga napredka u državi. —
Ovo sveti otac papa Lav XIII. u ovoj
strani svoje divne okružnice čvrsto i
neoprovrzivo dokazuje. Tako na pri-
liku veli sveti otac: „privatae socie-
tates, quae in civitate existunt, et par-
tes ejusdem veluti sunt, universe ac per
se non est in potestate reipublicae ne
existant prohibere; privatas enim socie-
tates inire concessum est homini jure
naturae; est autem ad praesidium juris
naturalis instituta civitas, non ad inte«
ritum: eaque si civium coetus sociari
vetuerit, plane secum pugnantia agat,
propterea quod tat» ipsa, quai» coetu»
svrha da podkopaju simpatije Bugarske
za RuBiju i Srbiju,
Iz Pariza, 11 tek. p< tvrdjuju viest,
da je ministar vanjskih posala g. Ribot
naredio zapremu „Slavnih otoka" i nekih
manjih otoka koji su na sjever Mada
gaskaru (izmedju Madagaskara i Ko-
mora).
gvak otimlje!
Stambulov bio u Carigradu. Prisustvo-
vao je selamliku i za tim bio primljen
u Sultana.
U Afganistanu pobunili au se Hazari
proti Emiru. Ovaj kupi vojsku od 40.000
ljudi, da uduši bunu.
U Maroku pobile su ae Sultanove i
ustaške čete. Ustaše su pobiedili, te su
Sultanovci morali ae zaklonit u grad
Aoger.
Euglezka je vlada obielodamla diplo-
matičku knjigu o poslim s Marokom.
U knjizi englezki poslanik Evan Smith
pripovieda, kako ga je Sultan htio pod-
pitit su 28.000 lira sterlina.
Srbska regencija zahtieva, da se prije
aazova skupštine postigne konačni spo-
razumak zbog izbora regenta, jer ona
ne će da dopusti, da u tom pitanju od-
lučuje radikalna većina.
Viesti iz Masove javljaju, da u Har~
raru vlada žalostno stanje. Žetva je
bila u tom kraju vrlo slaba. Glad i ko-
lera bacaju pučanstvo u grob, te je sta-
nje sve žalostnije pod nevaljanom u
pravom gouverneura Ras Makonnena.
dekada cvatuća zemlja sada posve
propada.
U Berni u Svajcarskoj medjunarodni
kongres mira otvorit će se na 22. tek. mj.
Kod Heisingfora sukobila su se dva
parobroda „Ajax" i „Ruueberg". Frvi
je potonuo te ae utopilo do 90 osoba,
koje su se vraćale s izleta, samo 10 ih
ge spasilo.
Knez Bizmark dovršio je svoje „po-
pularno gostovanje", kako njegovi po-
luslužbeni protivniei nazivlju njegovo
putovanje. Ovi au sad prestali na nj
navaljivati, te su to prepustili t. zv. ne-
zavisnim Listovim. Medjutiin, rugali se
ae službeni i poslužbeni Listovi tomu
„gostovanju" kako mu drago, jedno se
nemože poreći, a to je, da je Bismark
danas najpopularnija ličnost u njemačkom
carstvu. Ako je car Vilim htio odpustom
Bismarka prepriečiti natjecanje Biamar-
kove dinastije, on je postigao protivno.
Bivši kancelar sad je popularniji, nego
je ikad. prije bio. U Njemačkoj prodire
svo to više uvjerenje, da je krivo uči-
njeno začetniku njemačkoga carstva. Ve-
ličajne izjave, koje su učinjene Bismar-
ku, toli su sjajne, da ae takove prire-
djuju samo krunjenim glavam.
„Journal de St. Petersbourg" trudi se
ponovno da dokaže, kako su krivotvo-
reni oni spisi, što ih donaša „Svoboda"
a da potiču tobože od ruskih tajnih spisa.
Pretrogradsko „Novoe Vremje" piše,
da se je nenadano promienilo lice par-
nice u Sofiji što se tiče političkog nje-
zina diela. Ponajprije da se opaža, kako
je njemačka, a pogotovo austrijska štam
pa, stala sumnjati o valjanosti objeloda
njenih spisa i o pravdoljublju Stambu-
lova. Uzrok ovomu preokretu jest bo-
jazan, da su sadašnjoj bugarskoj vladi
odbrojeni dani. Ž'ce su na bugarskom
stroju odviše napete, te bi muzika mo-
gla svršiti s prevelikim nesuglasjem. Od-
sutnost kneza Koburga za vrieme sma-
kuuća ne samo da ne svrgava s njega
krivnju radi meteža u Bugarskoj, nego
ta odsutnost pokazuje da je kano igra
čka u rukama Stambulova.
Zadra, u oči Velike Gospe
^ »K. D." štio sam prošastih dana
Utaknuto pitanje o bolestnim župnicim
0ve Nadbiskupije, koji su usilovani sklo-
ni se u bolnicu, ako jih bolest zate-
To je nepristojno i žalostno za sve-
itnajuć vlastito bratimsko druž-
Ne ima vele vremena neki župnik,
koji je upisan u gori rečeno Družtvo,
tužio mi se da od Družtva ima male
koristi za izvanjske popove, dočim grad-
ski uživaju puno veće koristi, i zdvo-
jevaae, nebí li ae imao odreći toga Druž-
tva. Da je sasvim nuždno da se usta-
novi mjesto gdje izvanjski popovi, mogu
prenoćiti kada u grad dodju i gdje, ako
obole mogu se liečiti, a da ne budu u-
silovani ići u pokrajinsku bolnicu, to
svi priznaju i vapiju, ali na žalost, ni
tko o tomu se ne bavi. Ja ću reći svo-
ju, pak župnici, na koje spada stvar,
neka bolje promotre, združe se te odlu-
če. Rečeno Bratimstvo irnade do sada
liepu glavnicu i kuću na tri poda. Dobrop
Nebili se moglo u toj kući ustauoviti
jedan pod u rečenu svrhu? Zašto ne?
Moglo bi se, na primjer, kojoj nesum-
njivoj poštenoj obiteli dati badava stan
u istoj kući, sa dužnošću da bi imala
držati čiste i uredjene one sobe namie-
njene župnicima; a kada bi koji obolio,
ista obitel da nastoji okó nemoćnika,
ua pristojnu nagradu. (Dobra vam je.
Ur.).
Ali reći će tkogodj: to je sve dobro
i liepo, ali popovi gradski nebi bili tomu
nakloni, jer bi izgubili najmovinu diela
kuće. Prvo, odgovaram, da popovi grad-
ski, cienim, nebi toga uradili, jere se
tiče njihove braće svećenika, i jere je
u sebi djelo ljubavi i kratjanskog za-
društva i reći ću, uzora svećenstva.
Ali datum non concessum da bi se to
zgodilo, ima i tomu lieka; to jest da
se svi vanjski svećenici upišu u Bra-
tovštinu i tada oni bi imali većinu gla-
sova u skupštini, i oni bi sami razpo-
lagali imovštinom društva. Dixi non
surdibus.
Iz zadarske okolice, 6 kolovoza')
Čitao sam u „Katoličkoj Dalm." u-
vodni članak u br. 48 koji mi se je tako
dopao da sam ga dva tri puta pročitao.
Tako sliedite i napried, brez oklievanja,
udarajte pečat na obraz onim izdajicam
koji au nas utamanili i predali na mi-
lost i nemilost najžešćih naših dušmana,
a onitobož kao naši zastupnici, kao naši
povjerenici odlučuju o našoj sudbini a
da itko išta nezna niti čuje, negoli go-
tove čine, jer rade o glavi siromašnog
puka.
Uztrajte u borbi a pobjeda je naša,
ili vaša, jere uz vas (novi hrvatski klub)
stoji ne samo omladina nego i stari
borioci, koji su digli u viđinu i srbo
hrvata Klaića, i Borčića i italo-hrvata
viteza Vrankovića, te $upuka i ostalu
braću im. Nego čujem da lija Klaić
lija, te bi želio opet da se stvar vrati
na staru stazu, a ja mislim da toliko še-
storica koliko i vi ostali pozvati u klub
poznate dobro i bolje nego ja one lije,
ali koliko meni se čini, i koliko jih po-
znajem po izkustvu od blizu 30 godina,
oni če vam sve obetati ter vam pa sla-
gati. Držite se tvrdo, i nedajte se, da vas
podkupuse, a ako bi došlo do njihove
kapitulacije, svakako, nemojte niti vi u
njihov klub niti njih primite u svoj, nego
dogovarajte se (nipošto Ur.) klub i
klub te zapisnike vodite (sto zapisnika
ne vriedi gdje nije roboljublja. Ur).
Ovoliko sam mislio za doDro izraziti
vam gospodine, te vas zamoliti da ovo
mojih nekoliko besjeda uvrstite u vašu
„Katoličku Dalmaciju".
Iz Šibenika, 1 kolovoza.
Ovih dana po naredbi viteza ¿Supuka
imalo je oćutiti velik udarac ovdješnje
„hrvatsko pjevačko družtvo Krešimir1*.
Bi mu zanijekan učitelj, a zapriećeno i
uztegnuće pripomoći, a sve samo s toga
što nije htjelo na /Supukovu zapovied
sbaciti sa časti predsjednika značajnog
hrvatskog sina i vatrenog borioca Autu
Zorića Nije srbinu vitezu pošlo za ru-
kom niti da se razpu3ti družtvo, što je
željno očekivao, jer bi ono i bez obćin-
ske mršave pripomoći nastavljalo i u
napried te bolje uapievalo; alijepoatigo
da bude osujećen dolazak bečkog hrvat-
skog tamburaškog družtva „Zvonimir"
koje obigrava Dalmaciju sa obćim odu-
ševljenjem i zanosom. Jedino družtvo
kaje imaše pravo poći u susret braći
Hrvatom, bijaše Krešimirovo; dakle i
mao je Ante Zorić kano predsjednik i-
stoga, nazvati dobrodošlicu miloj braći,
i to je ono što je predvidjao $jpuk i
toliko ga je peklo; te ne magav dostići
što je želio, ala da se ruši, što se je sa
teškom mukom uzdiglo.
$upuče! $upuče! nijesu ti dosta stari
griesi; stao si srbakati i Hrvate progo-
niti, Hrvate koji su te sretna učinili.
Dopro si do slave kako malo tko i to
jedino i isključivo pomoću Hrvata ka-
toličke vjere, a ne nikad pumoću hrišća-
') Primamo ovaj dopis od staroga i ve-
oma zaslužnoga narodnoga borioca.
Uvršćujemo dragovoljno, kao glas iz
naroda, to toliko ; jer je svaka prepo-
ruku nama u ovom smislu auvisna.
facta docent.
na, nazovi Srbđ toli tebi milih i dragih;
a ti ovako odvraćaš! Neharan si, te za
to druga pedepsa zateći imade; a treća
te pedepsa čeka jer si unesrećio obće
dobro obćinu.
Narod naš i preveć tereta i nameta
svake vrsti imade, ali onaj nametnut
mu od tebe postao mu je nesnoŠljiv.
Dao si izobila dokaza da nemaš srca,
jer za nezasitne tvoje hire progonio si
i zlostavljao one koji su ti bili kovači
sreće; i sada drugo negledaš nego da
uništiš one koji žele odstranjenjem tvo-
jim usrećiti Šibenik.
Poručuje ti, Ante, osviešćeni hrvatski
narod, da se kaniš svakog daljnjeg u-
plićanja u javne poslove gdje se bavi
o hrvatstvu i obćem dobrostanju, jer si
ga izigrao, gadno pravario. Akoli je co
vjeka sretna bilo, taj si ti Supuče ! hr-
vati su te katolici u zviezde kovali, bili
bi te na svojim ledjim nosili za živa,
a po smrti uzdigli tebi spomenik, da ti
ovjekovječi ime; ali razočaran sada želi
dolje s tobom ; sam si kriv nesreći Svojoj.
Junaci Cesi sbacili su vodju Riegera,
koji nije niti stotu skrivio, negoli si ti
hrvatim; pokazali su oni tim činom da
jim je do načela a ne do osobe, pak bila
cna za prosio doba koliko mu drago za-
služna. Još jednu poruku; predaj u ja-
vnost obćinske račune pak se povuei u
Krku i tamo sprovedi mirno zadnje dne-
ve ; inčije i taj će ti mir biti na kocku
stavljen; ovo ti poručuje jedan tvoj de
sni prijatelj.
Kistanje, polovicom kolovoza.
Čovjek kad hoće da što pobija, ili se
na obranu čiju diže, ne idje mu poso za
rukom ako ne čita ili ne razumije ono
što čita. Ovo se opaža i kod dopisnika
S Kistanja u „N. L.tt br. 62 gdje brani,
proti dopisniku „K. D.tt poreznoga pre-
glednika. Mi ne tražimo tko to piše,
nit nam je za to stalo, pa bio i sami
taj činovnik, nego pazimo na ono što
piše, i pitamo ga, da nam kaže: u ko-
jem broju i u kojem dopisu „K. D," bio
napadnut činovnik poreznog Ureda kao
rodoljub ili kao hrvat? De, dobri bili;
nadjite i kažite; a dotle ja ću vam re
ći; da je u ,,K. D,u činovnik poreznog
Ureda bio napadnut rad nemoralne sa-
blazni njegova suložcištva. Ob ovoj ne-
moralnosti, ako se nevaramo, i sam je
Urednik „N. L." kao zastupnik u sa-
boru svoj glas podigao, a „K. D." da
ima mučati? Pa bio taj gospodin rodo-
ljub-hrvat koliko mu drago, neće biti za
Hrvatsku koliko je Parnel za Irsku, pa
što je oni plemeniti narod od svoga Par-
nela uradio? a uprav samo zbog nemo-
ralnog privatnog ponašanja doviknuo mu
je: „doli nedostojni sada iz našega druž-
tva". Dočim kod naa bi dopisnik htio,
da jedan koji viče: hrvat sam ili štogod
na talijanskom jezika napiše, sve damu
pak bude dopušteno? Ne dragi, gospo-
dine dopisniče, još nešto od svojih pri-
staša zahtjeva čisti pravac hrvatskoga
programa. Ovo upamtite, vi i svi koji
bi bili vašega kroja, i gledajte na dušu,
koja je jedina.
Jelša, 1 kolovoza.
Dan 4 kolovoza ostat će neizbrisiv u
srcima Jelšuna; jer nas pohodi tambu-
raški zbor hrvatskoga akademičkoga
družtva Zvonimira u Beču. Netom se
je saznalo za njihov dolazak neopisivo
veselje zavlada cielom Jelaom. Doček
bio sjajan, dočekasmo ih gruvanjem mu
žara, glazbom i hrvatskim trobojnicam,
vaa puk dotrča na obalu da ih vidi i
da ih pozdravi. Kad se je parobrod pri-
bližio obali, klicanju „Živili Tamburaši l"
„Živila Hrvatska" \u nije bilo ni kraja
ni konca, jer narod bio oduševljen, da
je bilo divota. Vas dan Jelša bila kao
nevjestica u pirnom ruhu. U večer bila
rasvjeta, množtvo ae naroda iz bližnjih
sela zgrne u Jelšu da čuje svoje milo-
zvučne hrvatske tamburice. Koncert je
trajao od 8 sati do 10 i pd u dvorati
Narodne Cstanice, koja je bila dubkom
puna kao šipak zrna, a pred njom na
stotine ae je naroda šetalo, a poalie sva-
koga komada oduševljenu odobravanju,
klicanju i pleskanju nikad svrhe. Kon-
cert je izpao divno da nije mogao bo
lje. Poslie koncerta bio je plea. Oko po-
noća avak je otišao mirno kući osvje-
dočen da ipak Hrvatska ima nešto svo
ga. Sutradan narod odprati pjevanjem
rodoljubnih pjesama Tamburaše put Sta-
rogagrada, odakle na 6 t. krenuše u Vr
banj, a na 7 t. brodicom odputovaše u
Selca ua Braču.
Živili tamburaši! Vjerujte, da će Vam
hrvatski narod biti haran, jer Vašim
putovanjem širite hrvatsku glazbu i hr-
vatsku sviest. Živili!
Nunić, početkom kolovoza.
Ne prude izjave. Neka gospoda amo
na mjesto da se smire uslied mojih iz-
java u prilog istini, oni se nasuprot
gore uzrujavaju. Jadni živcil To se vidi
po dopisu u ,11 Palqaatitt br. 60 (a
stanja). Gospoda dopisnici vele, da znadu
da su dopisi u „K. D." moji, (a u „N.
L." ?) Da bude još i „S. G." tiskao svoje,
sako su mi biii rekli, da je u odpisim
obećao, možda bi i ono moji bili, u gla-
vi ove gospode dakako.
Najprvi mi dojavi ovo uvjerenje go
apode na Kistanjah g. Pavasović, bivši
obćinski tajnik, u dućanu S. J. Za ovim
izrazili se i drugi i tako sliedile izjave
a za izjavam evo i dopisi. Prvi tvrdi
da su pisati kod obitelji J. S. u Erve-
niku, dočim drugi veli: nella villa di
Nunich. Koji bolje laže? Prvi obranu
pruža na činovništvo, a drugi dvojicu
osobito iztaknjiva da su uzor katolici-
hrvati! U „Dalmati" jim katoličanstvo,
pa i hrvatstvo! Prvi veli: „nella K. D.",
a drugi: nella „Kat. Hrvatska". Trebalo
bi da dopisnik kaže gdje izlazi „Kat.
Hrvatska" ? a do odgovora neka se Dal-
matovi čitatelji misle komu da vjeruju.
Sfu,oliš ovih, imaju i drugih ljepota. Prvi
kaže da sam za bivše obćine bio de-
spota u njoj ! U ovoj obćini nema ka-
tolik-hrvata ni hiljada, dočim, što »e Brbi
zovu, ima ih do 8 hiljada. U vieću bila
su 4 katolik-hrvata, a 32 „srba"; i u
ovom razmjeru Dalmatov dopisnik na-
lodi despotu popa katolik-hrvata! Ala
glave, Bože dragi! Suviše, nije prave ni
zgode despotom biti, jer ne stanujem u
iistanjah nego u Nuniću, dalećina do 12
sm., a na Kistanjah jednom ili dva puta
mjesečno zbog službe odem pak se kući
vratim, na obćinu bez potrebe nit sam
išo dok je u svojim rukam bila, niti mi
je stalo ići sada kad je u rukam vla-
dinim.
Moralni dopisnik upućuje me, da ae
bavim svojim duh. stadom. Ovaj ne go-
vori da se često zalićem na hladište u
samostan na Krci, to je ostavio dopi-
sniku iz Skradina. Kad biva i kakav
tamo moj boravak prolazim,ovo bi naj-
bolje bezobraznomu dopisniku mogo ka-
zati kad bi mu do ruke došlo g. upra-
vitelj, ili koje drugo lice iz one kuće.
Kaže da katolici na Kistanjah živin-
ski živu. Mogo bi mu ovdje reći što
sam u Žegaru pk. Jovanoviću na upit:
dali Nadbiskup za neke nerede znade?
ja mu rekoh: i te kako da znade, ali
crkva nema bajunete, pa ih nema ni za
neke kršćane u Kistanjah koji kršćan-
skoga nemaju nego što se u župničko-
me Uredu nahode ubilježeni da su kr-
šteni, i za ovakve su dušobrižnici i de-
spote i nemirnjaci i Bog ti ga znao šta
još. Ipak je za čudo kako taj živinski
život ne sklone barem neke da se za
prikladnije mjesto ne poataraju?
Pozivlje Nadbiskupa da podigne de-
moralizanu vjeru! Sretne li nadbiskupije
naše, sretna ga li joj pastira kad joj u
pomoć pritiče, da iz nemoralnosti nad-
biskupiju podigne, moralni Dalmatov do-
disnik-s Kiatanja! Pa i vladu na obra-
nu zove. Ali, učena glavo, pazi da ti s vla-
de, gdje je zrno soli više, dilemom ne
odporuče: ili zaslužujete da Vas po Li-
stovim žigosaju, ili ne? ako zaslužujete,
okrenite in melius i stvar svršava; ako
ne zaslužujete, tad napadaji do vas ne
dopiru. Nije li tako, učene glave? Jest,
uvjera vas uprav onaj koji jednoč čo-
ban bio a danas je pop, makar i začudo
to bilo dopisniku iz Skradina ; uvjera
vaa onaj kojega ste izazvali i nemirnim
nazvali! zar za to što jedan ili dva puta
mjesečno na Kistanje dodjem i kući sc
vratim? Dužnost je, pa se mora. U kući
ako sam koji put što nemiran, osobito
ljeti, to su .,..uhe krive. Blago vam»,
mirnjacim, koji BO U ovakvim neprili-
ka m ne nahodite. D. F. 1.
Dubrovnik, 10 kolovoza.
Naš „Dubrovnik" (od papira) napre-
duje, k6 rak; s obće poznate latinice,
uletio u polje „srbijaaske" ćirilice. Ovo
smo mi i ubrovčani jedva i čekali, jer
dok se latinicom piše, i slučajno ga pro
čitaš, a ovako valjalo bi, da stvorimo
kastu tumača, k6 nekad bilo u Misiru.
Nego njega mala briga, da li ga tko
čita ili ne; propast nemože dok ima no-
vaca, a toga kažu da mu nefali, jer i
daleki fondovi pomažu. Pače očekuje se
da stane zamišljat osnove o vlastitoj po-
laii i o češćem izlazenju, k6 što čini
mukte dieljeni zagrebački mu pobratim
„Srbobran".
Naši autonomaši (ne talijanaši, jer se
oni u talijanaše nedadu) odvraćaju se
rek' bi, od vlaha. I njima, i baš tiem,
dionice porasle. Otvaraju već od ove
zime naumljeni „Casino" ili ti „Gabi
netto di lettura". Naša im vriedna „Cr
vena Hrvatska" ne zamiera radi toga
jer da je „pravo da i oni imadu dru-
štveno sastajalište, osobito sada kad je
i obćina u njihovim rukama".
Ovdje se pronio glas, da će brzo novi
izbori za Carevinsko Vieće. Jeli mogu
će?! Ili je glasu dao povoda preokret,
pa se netko nada da će nakon pouzda-
niea šestorici, banuti koja nepouzdaniea?
Da Bog da, jer ovako nemože napried
Ovdje nitko nemože, da se dovoljno na
kaje, sto je Borčić naš gradski Kastu
pnik, pa nas onako tuteŽ&t časti i srp
k »ko-hrvatski razgovor*,
Glede vlasti mi smo, k6 i u Rimu u
ljetno doba : bez ministarstva, t. j. na-
šeg kot. poglavarstva, jer nam je g.
poglavar Ragazzini na dopuatu. Bolje
aâ nj, inače naš g. barun Gondola odu-
zeo bi mu pozdrav,1) a tada kuku lele l
Stvari na obćini idu po sedam zako-
na: načelnik pi&e obćinski testamenat.
Ima deBet araka in quarto. Vale!
Ni na Kraljev dan nijesmo ostali
)rosti od sapljene!
Kad je List bio vas gotov i na-
bavljena pošta za gg. predbrojnike,
eto U pečata, i stan tu.
Priredjujemo drugu ediciju, kao
obično.
Na mjesto zaplieojena dopisa iz
iercegovine, evo odluke kojom nam
se dojavlja uzapt:
Br. 277-taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo.
Odlučilo se je zaplieniti Br. 51
političkog Lista „Katolička Dalmacija"
izlazećeg a tiskarni Katoličkoj hr-
vatskoj.
Naredjuje se c. k. Gosp. O. Vračku
da uz prisutnost Upravitelja gorere-
čene tiskarne, stavi pod zvanični
pečat cieli tiskopisai sastavak Lista
i da zaplieoi sve primjerke istoga.
Od o. k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 18 Travnja 1892
Nasso.
častnom Gospodinu Dn. Ivu Prodanu
Uredniku Kal. Dalmacije
u Zadru.
„Biač", starodavna hrvatska prestol-
nica u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod
veleučene radinosti O. Š. Milinovića sada
barskoga nadbiskupa metropolite. Po na-
govoru prijatelji, koji s velikom slašću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali smo ju pretiskat u posebnu
knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do-
dato je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naše Uprave uz oienu od 30 n.
franco.
Ferdinando Zorzoni Droghiere.
Via Donota N, 1. Trieste
Assume commissioni in importa-
zione ed esportazione di qualunque
traicolo.
Domaće Viesti.
Br. 6932 kazn. 92
Gosp. Don Ivu Prodanu
uredniku „Katoličke Dalmacijeu
Mjestu
U Ime NJegora Velič. Cosarai
C. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 6
Augusta tek. Br. 4853 C. K. Državnog
Odvjetništva zadarskog.
Odlučio je:
Da sadržaj uvodnog članka pod na-
slovom „Pokrajinski Sabor i naši pu-
Čki učitelji" uvrštenog u prva Četiri
stupka prve strane časopisa „Katolička
Dalmacija" Br. 49 izašlog u Zadru dne
3 Augusta 1892 pod uredništvom Don
Ive Prodana, sačinjava postupak pred-
vidjen u §. 300 K. Z., te B toga po-
tvrgjuje zapljenu časopisa, naregjuje
zabranu svak->g daljnjeg razširivanja
zapljenjenog članka, naregjuje uništje-
nje zapljenjenih primjeraka, i onih koji
bi unapried zaustavljeni biii i razsta-
vljanje dotične tiskopisne sprave.
To se dotičnim razlozima dostavlja
uredniku Don Ivu Prodanu i obananujje
se C. K. Državnome Odvjetništvu.
') Ovdje g. dopisnik govori ironično de
futuro, ali po nCrv. Hrv.« od 6 tek*
»k to vtć obistinilo, C/r.
PRILOG LJISTÜ KATOLIČKA DJLMAC
T.
Teritatem facientes in charitate,
eriseamas in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.) J Vos
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
. ipsos, auxiIiaateJDeo in dies alacriter operam Vestram impeasur«s ia tuenda salutari E^^afCd^^L^^aaLfflfsqa« in
Keligionis amore et in verae fldei professione roborandis (Pio IK u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pls^^^qçatoltéke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitir,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM. J
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više -ZA^INOZEMSTVO"
atra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje po
"ižt)L0l-~ PP-jP...!?.0*'6' redak- Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju
tka na «vrhu o-niiišfn n* n^hiio i;.» jT - • . t • „ r - — — fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin«:
TK« na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom I za nastajuću godinu. - Predbrojbe I novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE u Zadru, a dopisi „franco" na Vrei-<n x„ t>..i "
Br. 52, ZSetöLsar, OetrsnrfcalsL 25 KOlovoza 1B92 Goa. XXIII
Sarodna Stranka u Šibeniku
od god. 1861 i
Srfosko-lirvatski tabor
31 Srpnja 1892.
Ah\ ćiem si se zahvalila,
Tašta ljudska oholasti;
Sve sto više stereŠ krila,
Sve ćeš paka niée pasti.
Gundulić: Osman,
1. Narodna stranka
od 1861-1892.
ima puno ljudi, kojima tek ime nje-
Sto vriedi. Kad ih liepo s bliza vidite,
to su prije ništa nego nješto; s daleka
izgledaju kao gorostasix). Ovako jedan
od prvih francuzkih spisatelja u vieku
Velikoga Ljudevita XIV, u knjizi, koja
je sve došle bila uzorom liepoga sloga,
zdrave filozofije i dubokog poznavania
ljudskih krieposti i manâ (La Bruyère
1645-1696: Z«? Caractères), opisuje pra-
znu taštinu svojih suvremenjaka ; a o-
vako mi možemo danas označiti naro-
dne srbsko-hrvatske prvake u Dalma-
ciji, et in primiš viteza Antu Šupuka.
1, Autonomasi od 1861-1870.
Pokle bi podieljen ustav {octroyé ii-
atopada 1860, ili veljače 1861) svim
pokrajinam, koje sastavljahu Austrijan-
sko Carstvo, izvan hrvatsko-slavonskoj
vojničkoj Granici, potalijančenici i taii-
janci, sad nazvani autonomasi, nasta-
više/kako i prije, mirno držati u svo-
jim rukama obćinaku upravu u Šibe-
niku, do duše dosta ekonomićki, jerbo,
vele, najveća potrebštiua od, 1861-1873
nije'prekoračila svotu od 20 hiljada fo-
rinta na godinu; ali neosvrćuć seipre-
ziruć želje i jezik hrvatskoga puka
grada, varoša i seoskih odlomaka. Za-
dnji autonomaški upravitelj obćine Dr.
Fed. Ant. Galvani, premda čeljade vrlo
učeno, i bilježnik, koji po svojoj službi
neprestano bijaše u odnošaju s pukom,
nije poznavao hrvatskoga jezika tako,
te je dosta temeljita sumnja, da on ne-
bijaše za to u stanju točno opremati
izprave, za koje se k njemu puk obra-
ćaše 2). Autonomaši bijahu takodjer od
1861 do 1870 jikoro bezpreporno za-
Btupnici grada Šibenika i njegova ko-
tara na pokrajinskom saboru. God. 1861
Ea prvog zasiedanja Dr. Galvani zastu-
pao grad /Šibenik, autonomasi Bujaš i
Marašović zastupali kotar, dočim, ako
se nevaramo, Dr. Bioni i Dr. Divnić, u
slozi sa Zadranima, zastupali veleposje-
dnike.
#
* *
') De bien des gens il n'y a que le nom
qui vale quelque chose. Quand vous
les voyez de fort près, c'est moins
que rien; de loin, ils imposent.
*) Dr. Galvani čak do smrti (1890) sa
strankama govorio tako hrvatski, da
ga je strahota bilo čuti, i nehote bilo
red smijati se. Veći dio rieči bio ta-
lijanski, pa ove i recimo, hrvatske,
bez ikakovih slovničkih pravila sve
po talijansku žvatao; n. pr. Matteo
Bujaš proda jedna kuda mjesto pro-
daje jednu kuèu. Pače se pripovieda,
kako jednoč njeki šaljivi vlah (za-
gorski hrvat), koji prodavaše traija
(civjerâ), k njemu na putu okrenut,
reôe mu: Gospodine dokture, hočete
** kupiti traija? A on, nagluh, hra-
pavim glasom odvrati: kralja? —
traljâ, traljâ, drečilo se vlaše — A
00 opet: kralja? — Tad mu šaljivac
pomogne, veleć: traija, što se na njima
»OBO drva — Tad on: neću, neću.
Nego obedvie stranke, u koje se
dielio Sabor, god. 1861, i koje bijahu
dosta vieran izraz dotadašnjega mišlje-
nja izbornih kotara, u Schmerlingovu
duhu nejednako razredjenih, bile nješto
preko izma neodvisne od vlade, te se
baronu Roszneru i Dru. Lapenni ne-
dalo lagodno potezati ustavna kola —
Pošto predlog vladin za sdruženje Dal-
macije s Hrvatskom i Slavonijom bijaše
prikazan istodobno u Saborima Zagre-
bačkom i Zadarskom odmah prve god.
1861, narodna stranka, tako zvana po
Narodnom listu i Nazionalu, što ga je
pokrenuo bivši gimnazijalni profesor
Nodilo, sad akademičar i prof. na za-
grebačkom Sveučilištu, koja se zvala
takodjer aneksionistička, misleć, da su
vladine namjere bistre i odlučne, izi-
skivaše u Saboru, nek se odmah biraju
odaslanici, koji bi sa isto tolikim bro-
jem zagrebačkih odaslanika utanačili
dogovorno uvjete sdruženja posestrima
pokrajina. Ali većina autonomaška, na-
vlastito Dr. Galvani, tomu se žestoko
oprla; i stvori odluku sasvim proti-
vnu sdruženju — Tada narodnjaci, njih
12 (izmedju kojih bilo 5 hrišćana), s na
glavi biskupom Kneževićem, naglo od-
putovaše u Beč, eda se potuže kralju,
i da, bilo kako, udjelotvore sdruženje.
Sami Dr. Pulić od manjine ostao u Sa-
boru, da odbija navalu većine (30 za-
stupnika); koja brzo takodjer odjedri
put bieloga Beča, da se obedvie stranke
povrate sa šakom vjetra, težko razo-
čarane.
* *
Vlada dostigne svrhu, da omrzne na-
rodnoj i autonomaškoj stranci, nu kako
onda stadoše obe dosadjivati joj, razpu-
sti Sabor; i silom bu okracije provede
god. 1864 nove izbore, pri kojima bi-
jaše izabrana 35 zastupnika vladinih, u-
brojivši dva biskupa, doćim narodna
stranka velikim naporom, poduprta na-
vlastito od svećenstva i od seoskih ob-
ćina prodrie sa 8 zastupnika, medju ko-
jima sam Eadulović hrišćanin. Arhiman-
drit Kovačević, bisk. Knežević, i slu-
čajni autonomaš, Dr. Petrović, da uzbude
moći bit opet predsjednikom sabora,
nadjoše se u vladinu kolu. U vrieme
izbora Dr. Bajamonti, i neodvisni auto
nomaši bijahu sklopili njekakov savez
s narodnjacima; ali nakon otvora sa-
bora bio i on vladin ne manje od slo-
bodnjaka Dra. Galvania. Uz to kroz
ove saborsko razdoblje, broj narodnih
zastupnika poskoči do 15; dok se u i-
sto doba pojavi razdor medju autono-
mašima, izmedju kojih se moglo na-
zrievati dvie stranke, jednu neodvisniju,
nepopustljiviju, drugu umjereniju, i tje-
šnje vladinu, koja bijaše sklona donje-
kle udovoljiti pravednim zahtjevima
zastupnika hrvatskog naroda. Izmedju
narodnjaka bilo sada (god. 1867) pet
hrišćana; dvama, bisk. Kneževiću i sve-
djernomn predsjedniku Dru. Petroviću
bilo sudjeno stati u redovima autono-
mije, i nek ih se okrstilo
Che pajon «e al vento esser leggeri
(Dante). Od 1861 do 1870 bili zastu-
pnici Šibenika i kotara Dr. Galvani, Dr.
Frari, činovnik Piperata i Dr. Bioni,
koja dva zadnja izmjenice topliše pri-
sjedničku stolicu kod Pokrajinskog Od-
bora u Zadru.
* * *
Dok je trajala vladavina starog hr-
vata bar. Mamule, hrišćanina, njegovah
autonomašku stranku. Nakon odstupa
njegova bi za kratko doba nametni-
kom u Dalmaciji iskren« hrvat Filipo
vi6, katolik, koji se odrešito, ah dosta
neoprezno, stavi braniti hrvatski jezik;
i koga brzo zamieni (kolovoza 1868)
bahati niemac podmaršal Wagner, u
vrieme kojega se /.godi prva buna u
Krivošijam (iistop. 1869) radi uvedene
domobranske vojne — God. 1870 upra-
vljaše namjestnićtvom pravedni i kre-
pki niemac Fluck, nepristranosti kojega
mogu narodnjaci zahvaliti, što prodrieše
većinom u Sabor. On odstrani od Sinja
jogunicu poglavara Eluschegga, koji bi
poslan, da usreći posestrimu Istru, u
kojoj došle vodi kod svakovrstnih iz-
bora uviek prvu rieč. Kad Eluscheggu
nebude mjesta u Istri, i ona će steći
većinu hrvatsku u svome Saboru, u
Poreću.
v
2. Plemstvo i gradjani Šibenski.
Kao što od viekova pod mnetačkom
republikom, tako za prvog posjednuća
Dalmacije od Austrijanske strane, tako
za francuzke vlade, tako za drugoga
posjednuća Austrijanskoga, do god. 1861
u Šibeniku talijanština sama gospodo-
vala. U vrieme mnetačko maličak go-
spode plemića zapoviedaše u gradu; o-
stali puk bio misera 'plebs contribuens;
o težacima po varošima i selima obćine
bilo samo govora, kad se imalo voje-
vati na Turke, graditi bedeme itd.; za
njih neobatojala pravS,, nego samo du-
žnosti; te je plemstvo činom, ako ne
uvjek riečima govorilo:
N oštra sunt rura.
Nostra sunt '¡ura;
A kmet ]e smet,
A naš je sviet. (Senoa).
Padom Mnetaka pred koljena prvog
Napoleona propada i plemstvo, i vlast
njegova. U Šibeniku njeki Andreis svo-
jom zakladom u naukovnu korist ple-
mićke mladeži nehote se pobrinu, da se
još održi barem uspomena prvašnjeg
plemstva. Ova zaklada, pokle bi razpu
šten plemićki sbor, bi od Kralja i Au-
strijanskog Cara Franje II god. 1835
povjerena upravi gradske obćine, kojoj
pripada dieliti čisti dohodak zaklade u
dvie godišnje podpore dvama mladićima,
iz starih plem. obitelji, koji polaze ka-
kovo Sveučilište; a kad neima nikoga,
od ovih, dohodak ide crkvu sv. Jakova ')
Uz to narodna (poslie god. 1873J ob-
Ćina, odobrenjem Pokrajinskog Odbora,
prodala je i potrošila državne Obve-
znice i novce, ostajuć dužna plemićkoj
zakladi, kojom, može se reći, bez ika-
kova ozbiljna pregleda, po volji razpo
laže. Liepa li primjera uprave, gdje je
dužnik skoro bezgranični gospodar do-
bara dužiteljevih; te dužnik dieli kao
milostinju pravomu gospodaru, koji bi
imao biti uživaocem, ali je prostim pro-
sjakom !
* * #
Kako se velika većina staroga plem-
stva izkorenula i prevlast političku
izgubila, tako je ekonomićki propala.
U dobrostojeće broje se sada samo:
Divnići, Draganići, Fenzi, V. Mattiazzi,
N. Mistura. Još obstoji imenom družtvo
Societd del casino nobile; ali su joj
članovi mal ne sve pučani gradjani i
') God. 1889 zaklada je morala imati
više od 13.000 forinta u Obveznicam
državnim i novcu; pa zemlje sa do-
tadašnjom nizko naznačenom godi-
šnjom zakupninom od for. 200, dočim
je od puta poskočila na for. 360; i
jednu nasljednu daću od godišnjih
for, 20.81.
činovnici neplemići. — Nu kako se iz-
tančalo plemstvo, po isti način, a možda
još gore,^ponestalo^ traga starim gra-
djanima /Šibenika. Što je ugledna i bo-
Ijestojećeg došlo je, od nazad jednog
do dva koljena, osobito iz Italije, kao
obitelji Bioni, Carminati, Fosco, Gal-
vani, Inchiostri, Mazzoleni, Montanari,
Rossini. Beroš je pak iz Nerežišća na
Braću, Bontempo iz Iatre, D.r Dimi-
trović iz Sarajeva, Graovac iz Rogo-
znice, ^Makale iz Zlanna, Vlahov iz
Prvić-Sepurine, Weissenberger iz Beča,
pa tako napried, D.r Borović. Fontana;
Frari, D.r Katnić, braća Kovačev, D.r
Lokas, D.r Pini itd. itd.
3. Hrvatski se puk budi.
Kad se na 31 Srpnja 1869 pripeti
dogadjaj s talijanskim ratnim brodom
Monzambanom, u /Šibeniku se autono-
maška stranka bašita samom gospoda
ricom na Obćini, razmećala sa talijan-
stvom; a dobroćudni pravi taljanci,
koji niesu nikad u obće razbijali puno
glavu zemljopisom i narodopisom, sma
trali zbilja Šibenik talijanskim gradom,
kao što im je još tvrdokorno, uza sva
golema razočaranja, utuveno u glavi,
da je ciela Istra i Dalmacija talijanska,
s toga jer su jednoć podpadali Mnet-
cima, premda su talijanci u Istri tekar
primorske naselbine, a u Dalmaciji tako
ih malen broj, te se u njihovu korist
može uztvrditi, ne samo da im nije
dično izticati bilo kakovo narodno pra-
vo, nego ni hvastati se taljanskim po-
rieklom. — Došao dakle u liepu Šiben-
sku luku Monzambano, i usidrio se ne
daleko od obale. Bilo dogovorno ili
slučajno, autonomasi na Obćini, talijan-
ski čutstvujući, htjedoše u većer jednog
nedjeljnog dana počastiti častnike, a i
momčad talijansku. Na velikoj loli, po-
ljana izmedju krasne crkve sv. Jakova
i zgradje u kojoj je družtvo Societd.
del Casino, udarala glasba gostima u
čast, i tobožnja se braća medj osobno
veselila; dok se brodna momčad gdje
kud raztrkala, da pije sladko rujno
vino. — Njeki izkazi u otvoritu tali-
janskom duhu razplamtiše u tinji čas
pučku srčbu. Težaci gradski, i triju
varoša zametuuše krvavu borbu s tali-
janoima, neštedeć dakako ni njihove
nadute a sliepe domaće prijatelje.
« «
Puku, koji na megdanu pokuša svoju
snagu, pukne medju očima, te vidi
koliko je izprazna i nerodoljubna moć
autonomasi, kojima je do tada robski
služio; pa odluči sa sebe sbaciti svaku
sjenu taljanskog jarma, i postati gospo-
darom u svojoj kući. A i bilo čudo,
kako se još prije toga nesjetiše. Bili
robovi tndjinske lukavosti, i omilile im
bile veruge; te kako hrvatski vojnici
u Mnetcima proplakaše nad razvalinam
blatne gospodarice, dočim plemeniti
njezini sinovi s usilnikom igrahu kolo
od veselja^ ili kako Spljetski varošani,
kojima mrzka zvoni tudja nehrvatska
rieč, itako nakon toliko godina, pokle
umrie talijanac [D.r Bajamonti, njihov
občaralelj. a talijanaške gospode upro-
pastitelj, još uzdišu za njegovom uspo-
menom; po isti način i Šibenski puk,
do god. 1869 samo je mislio glavom
autonomaŠke gospode. — Vrcale svietle
iskre naroda, koji se diže, koji hoće
da bude svoj, upravom i prosvjetom :
kojemu je Bog namienio veliku zadaću
uz radinu i sviestnu braća Bugare, na
Balkanskom poluotoku, i u zdravoj kr-
šćanskoj poviesti. Hrvati iz Zagreba
zvali god. 1848 milokrvnu svoju braća
iz grdca Hrvatske: iz kraljikoga grada
Nina, iz Kninske priestolnice, iz gra-
dova, gdje se kraljevi hrvatski krunUi,
slavili, ljetovali, iz Biograda, iz Šibe-
nika, iz Spljeta, iz Bijača; ali glasovi
nedopirali do puka. Gospoda u Spljetu
ponosno javljaju, da nerazumiju hrvat-
ski, i tako bivalo u Šibeniku i Zadru;
a što u glavu mudre gospode nedošlo,
zato neuki, nepismeni puk neznao i ne-
mario. Sjevnula i slavna ćorda Jelačića
bana, miloglasno udrio Gaj u rodoljubne
žice: Još Hrvatska ni' propala, a Mi-
kanovii vadio iz srdca divnu svoju .*
Liepa naša domovina, Tordinac budio
na junačka djela braću krasnom davo-
rijom: Oj Hrvati i Slavonci, uza nj
pripievao Preradović (Zora Dalmatinsku
1845).
Ali pravi Dalmatin
Ljubi jezik materin
stala zatim odasvud jeka usta vnih borba;
to su bili pusti glasi, pjesme nerazu-
mljive; puk Šibenski nije mogao nego
odurnošću pomisliti na ličane kožuhom,
na hrvate; on se čvrsto držao one quin-
tessenze talijanaške mudrosti, koja još
danaska pomamno zaokuplja srdce i
pamet njekih srednje izobraženih, koji
imadu bezočnosti tvrditi, da je istina,
da mi govorimo hrvatski, pa da smo
mi hrvati, ali che non siamo croati;
jerbo su croati postali tobože mrzki
izobraženomu svietu, što su se usmjelili
biti vierni svomu Kralju, pa, gle 1 sra-
hote, bili su bolji junaci nego prevratni
talijanci, i hametom su ih potukli god.
1848.
E se non piangi, di che pianger suoli ?
(Dante) Htio se je Monzambano, da stre-
se Šibenski puk, da ga uvjeri, da smo
svi pravi hrvati, i da s talijancima nie-
smo srodni; da talijanstvo u Šibeniku
nije drugo nego talog tadjinskih vlada-
vina, orudje narodnog pritisnuća i glu-
posti. Šibenski se puk strese; ali i ju-
naćki zavjet, sbacenje tudjeg jarma,
djelom najsjajnije izvede.
« * «
Ali puku trebovalo vodjfi — Sve tako
zvano umije (intelligenea), Bva gospoda
bila s protivne strane; nepoznavali hr-
vatski jezik, iz dna ga duše mrzili, a
s jezikom mrzili i puk, koji ga govorio.
A ta mržnja toliko im bijaše u srdcima
uvriežena, da i sada, nakon 23 godine,
i oni, i u obće sinovi njihovi napreduju
nemariti i mrziti pučki jezik, živu svo-
jom pameću u Firenci i Napulju i o
tim krajevima sanjaju pri smrti:
Et dulcis moriens reminiscitur Argos
(Horat.)
Pa kad je ovih dana njekoliko Člana-
ka u Kat. Dalm. pobudilo obću pažnju,
njekoj gospodi u Casino bilo potrebito,
da im se potanko tumači hrvatsko pi-
smo, koje možda došle nikad neštiše,
da im se tumači krasni jezik puka, koji
ih hrani, jezik, koji sam glasoviti
benčanin Nikola Tomašii (Niccolb To-
maslo, umrd 1877), rodom kako i du-
šom hrvat'), kaže, da je ljepotom, tzur«
•) Protiva hrvatstvu Tomašića ništa ne-
dokazuje ono pet knjižica što ih on
napisa god. 1861, gdje svjetuje Dal-
matince, da se radi, po njemu, ne-
zgodnih političkih okolovštinanesdruže
sada s Hrvatskom i Slavonijom. Da
je ovaj prvi talijanski jezikoslovac
hrvatski duboko ćutio, osim sijaset
drugih dokaza, najbolje se vidi poje-
dinoj knjizi Iskrice, što za svoje mile
sunarodnjake, joi u prvom r«»budje«