Stari. Milašinčić, Zagozda i Ban, svaki
na jedan tjedan dana, nadalje Zorić, L011-
earić, Krstnik i Btriaa na 14 dana, te
napokon Luksić i Bartol na mjesec dana
.«atvora, svi „in solidum" na nošenje
troškova počinjene šteto i kaznenog po-
stupka. Ostali obtuženici (6) odriešeni su
od obtužbe, ali nijesu pušteni na slobodu
već jer je državni odvjetnik prizvao* te i-
madu ostati nadalje u istražnom zatvoru.
Branitelji prijavili su svi žaobu ništovnu
i pritužbu proti dalnj em zatvoru odrie-
šenih.
Talijansko svećenstva pred sv.
Otcem.
U posljednjem smo broju donieli viest
0 liepom hodočašću talijanskih sve-
ćenika, danas, po obećanju, donosimo go-
vor sv. Otca Pape; ali prije donieti nam
je, kad nemožemo sav a to barem glavni
dio predstavke pročitane od učenoga sto-
žernika Alimonde, Turinskoga nadbi-
skupa.
Pokle je napomenuo tiesnu svezu, koja
obstoji izmed katoličkoga biskupstva i
sv. Stolice, i u kojoj svezi nije posljed-
nje talijansko biskupstvo, nastavi: „Da
nam pomuti ovu svetu radost prosuo se
dosadni neki glas. Rekoše da, ako se bi-
skupstvo drži tiesne sveze sa Isukrstovim
Namjestnikom, to se nedogadja kod ni-
žega svećenstva. I tiskao se u Italiji, raz-
pačao po listovima i dnevnicima ¿rebez-
obrazan poziv na naše svećenstvo da
zapusti Papu i stvori pustaru oko Va-
tikana. — Bog svjedok! Nije bilo sve-
ćeničkoga srdea u Italiji, koje, gdje se
razprostranio zao poklik, nije se uzdr-
malo i plemenitim gnjevom uzplamtilo.
Vidjelo se uvriedjeno u najnježnijoj i
čutljivijoj žici, u svojem poštenju; oćutilo
se odmetnikom, da se o njem govori pro-
tivno onomu čim ga je Bog. crkva i o-
samnaest viekova kršćanske povjestnice
učinilo. — Recite talijanskomu svećen-
stvu nek ljubi i poštuje Papu! Sievati
će mu radost iz očiju, plakati će od
ljubavi, odgovoriti će vam gorućim mr-
morima: Ja ga ljubim.. Recite mu da
je od potrebe da se žrtvuje za Papinu
stvar, da strada: opetovati će junačka
poduzeća Svetaca. Ali kad se reče ta-
lijanskomu Svećenstvn da zapusti Papu
1 stvori pustaru oko Vatikana, zar ne-
vidite koji odgovor dolazi sa njegovih
ustna? Odgovara: Hajdmo u Rim. Što
nas saviest uči, što nam duša ćuti, što
naša vjerska izpovjest svakomu očituje,
sve to glavom i jednim glasom izjavimo
sv. Otcu. Odtle je postalo sadašnje ho-
dočašće u Rim talijanskih svećenika".
Sv. Otac odgovorio je;
„Duboko su nas dirnule plemenite rieči,
pune najtoplije ljubavi i sinovske smier-
nosti, koje ste Nam Vi, gospodine Sto-
žernice, upravili, da nam zasvjedočite
ćustva koja su dovela u Rim, na po-
božno hodočašće, ovaj toli brojni i oda-
brani dio talijanskoga Svećenstva. Sa-
sviem dobro poznajemo pretiesni vez je-
dinstva koji veže uz Nas i uz ovu Apo-
stolsku Stolicu Biskupstvo i Svećenstvo
svega katoličkoga svieta u obće, a Ita-
lije napose: i buduć da je ovo jedinstvo
izmed svedjernih briga i čemera u kojim
živemo! Naša najbolja pokrepa i Naša
prava utjeha: to Nam je u velike milo
primiti novih dokaza i čuti da Nam se,
u toli svečanoj prigodi, opetuju uvjera-
vanja.
Ovaj savez, koji je ujedno Naša snaga
i Naša dika, i izpunja vrhovnu molitvu
Upućene Rieči božje: Rogo, Pater, ut
omnes tmum sint, obći neprijatelji na-
stoje da prekinu sa svakovrstnim lukavim
doskočicama. Koristeć se sadašnjim po-
litičkim odnošajima i dogodjajima, potva-
raju Svećenstvo da je neprijatelj svoje
Kako da postaneš „velik
čovjek-'.
(Putopisne crtice R.)
(v. br. 69.)
Poslie razgovarali se o raznih stvarih,
o raznih talijanskih i hrvatskih odno-
šajih. Ja izpripovjedim momu suputnibu
mnogo toga o Hrvatskoj i mnoge stvari
veoma ga zanimale.
Dojurismo u Rim. Bila već tamna noć.
Nemogah se nasladjivati kakovim čarob-
nim pogledom, pa s toga razmišljah medj
ostalim i o mojoj kesi. Točno utanačih
sve, kako da me fjaker neprevari. I prem
sam se s njim posvadio baš do dobre
mjere, pa malne i počupao, prevario me
nije. Dovezoh se u kolegij sv. Jerolima,
gdje sam bio gost dvadeset dana, gost
ako i nepozvan, a ono ipak veoma pri-
jateljski dočekan. Pa. brate moj, nigdje
nisam bio toli zadovoljan s računom, ko
ondje. Na odlazku zapitah predstojnika:
domovine; i tim se uhvaju da će od
njega odciepiti jedim dio da služi njiho-
vim bezsramnim namjerama. Možda ima,
izmed onih koji bi to manje imali raditi,
ko odmetničkim duhom nesmišljeno po-
maže mračno djelo. Istomu se cilju teži
bilo kad se kuša da se odaleči Svećen-
stvo od onoga duha poslušne odanosti,
koju je dužno svojim starešinama, bilo
kad se pokazuje želja da mu se želi po-
boljšati stanje, žaleć ga; bilo kad se da-
nomice na nj izvaljuje množtvo uvrieda
i podtiče se proti njemu javnu mržnju i
prezir.
Ali vi, predragi sinovi, a s vama cielo
katoličko talijansko Svećenstvo, znali ste
dosad osujetiti bezbožna nastojanja. Ni
sladke rieči, ni prietnje nemogoše upli-
visati na vas; i prije no pogazite duž-
nost, voljni ste plemenitim srdcem poć
u susret svakoj vrsti oskudice i patnje.
To nam malo prije kazaše i zasvjedočiše
rječite besjede predostojnog vašeg Pred-
sjednika. — Vi ste i sva vaša braća o-
svjedočeni da kogod pomaže namjere o-
noga koji se usudjuje raditi o glavi vjer-
skomu jedinstvu, koje je Bogu hvala u-
vjek uživala Italija, neće joj dobro, već
nove boli i propasti tura na nju. Opiruć
se ovomu zlokobnomu djelu, pokažujete
da pravom ljubavlju ljubite Italiju: na-
stojeć da ostane katolička i da njezino
pučanstvo uzgojite u kršćanskom ćudo-
redju, koje obuzdaje svaku opaku strast
i udahnuje svaku krjepost, vi joj pri-
skrbljavate najdragocienju blagodat. Ako
pako osvada da ste neprijatelji svoje do-
movine proizlazi odtle, što ste preodani
Nama i ovoj Apostolskoj stolici, što ho-
ćete da joj prava ostanu netaknuta, o-
sigurana i prava gradjanske suverenosti;
koja u današnjem redu providnosti jamči
joj neodvisnost i slobodu; ovo mješte da
vas uzdrma, nek vasTadje utvrdi; po taj
način vi se pokažujete najpouzdanijim i
najboljim prijateljima vaše domovine; jer
je rimski Pontifikat najsjajnija talijanska
dika; najbogatiji izvor njezinoga blago-
stanja i veličine.
Nikakva dakle hitrina nek nebude mo-
gla nikad oslabiti divno jedinstvo, koje
u Italiji druži Svećenstvo sa Biskupstvom,
Svećenstvo i Biskupstvo sa Apostolskom
Stolicom. Ljubite odanost koju ste dužni
vašim pastirima, i poslušnost koju ste
jim svečano obećali nek je svedjernim
pravilom vašega ponašanja: ona će biti
vašom najboljom sigurnosti i oploditi će
djela vaše službe. — Nek vas sviet grdi
i progoni po svojoj volji: bit ćete po taj
način dostojni Onoga koji Vas je pozvao
na čast svojih službovnika. Sviet vas
mrzi, jer nijeste njegovi; mrzi vas, jer
je prije mrzio Isukrsta. A vi, po Njego-
vom izgledu, nedirnuti ni najmanje ni
od uvrjeda ni od grdnja, nastojte da
dobrim svladate zlo: i izmed nehar-
noga svieta sliedite prosipati blago i-
stine, ljubavi, spasenja koje je Bog po-
stavio u vaše ruke. Dapače podvostručite
vaše sile, množite se dapače u revnosti,
ko što traže povećane potrebe i oma-
ljeni broj evangjelskih radnika. Napokon
će vas morati cieniti i ljubiti, ako sr-
dačno budete izašli na poprište, bogati
temeljitim i prostranim znanjem, ko što
se danas zahtjeva; narešeni pravom kre-
pošću bez varke, koja nek se pokaže u
neporočnu životu i u duhu ljubavi, svla-
danja samog sebe i požrtvovanja. Ako,
ko što je uprav, od Isukrsta i njegove
crkve ima doći družtvu ćudoredni pre-
porod i spas, spomenite se da vi, nje-
govi službovnici, morate biti najdjelat-
nije oružje. —- Neće faliti nebeske po-
moći shodno sazvane; i molitve koje su
već po cielom svietu naredjene nepredo-
bitnoj Djevici od Rozarija, i koje najto-
plije preporučamo revnosti svih vas, osobito
Koliko ću platit za stan? Ništa. Ništa!
Dakle kvit? kvit! Bravissimo !
Prespavam onu noć dobro, i okriepim
se time za tumaranje što sam ga već
drugi dan imao preduzeti po Rimu. Je-
sam li sanjao o brojevih, ili ne, sad se
već nesiećam. Po tom i lutrija nedobiva
ništa.
Dignem se u jutro, i rečem sv. misu
u domaćoj crkvi sv. Jerolima. Bila mi
to prva misa, što sam ju u vječnom
gradu izrekao, pa se siećam, da sam bio
ono pol sata u duši veoma zadovoljan.
Uz to u crkvi sv. Jerolima sve, isti po-
služnici, su napram strancu veoma pri-
jazni.
Izvršiv ostale dužnosti, popijem kafu,
te uzev u desnu „plan", što sam ga
već kod kuće proučio, a u lievu „Breve
itinerario di Roma-, pod pazuh pak šta-
pinu, izadjem na ulicu. Već mi prije re-
keše da su Rimljani sasma drugi ljudi,
nego ostali talijani. To i ja rado dopu-
štam. Ipak vidjeh, da i u Rimu im* svega
i svašta; neznam je li od starine, ili od
novijeg vremena. Medjutim velik grad, u
koji svake godine na hiljade stranaca za-
Nam ulievaju povjerenje i pune Nam srdee
najradostnijim nadama".
Za tim je sv. Otac podielio apostolski
blagoslov.
Što ima nova po svietu.
Moniteur de Rome donosi: Na molbu
gjenerala Isusovaca, otca Becksa, dne
24 rujna sakupilo se više vieće Isuso-
vačke družbe da imenuje pomoćnika sie-
domu starcu. Bio je imenovan pomoćni-
kom njemački Isusovac Anderledy.
U njemačkom mjestu Libohu, u Češkoj,
odkrit je onomadne spomenik dekanu Čer-
maku utemeljitelju družtva čeških književ-
nik „Svatobora". Svečanosti prisustvovalo
ja i njemačko gradsko zastupstvo i nje-
mačko vatrogasno družtvo. D.r Rieger
reče u svojem govoru medju inim nje-
mački: „Srdačno se veselim, da su se
kod spomenika sakupili i zastupnici ore
obćine, koji su velikim dielom njemačke
narodnosti, da izkažu čast uspomeni i pa-
triotienoj revnosti pokojnoga Čermaka.
On je zaslužio svojom vjernošću kao du-
huvni pastir i svojimi žrtvama, koje je
doprinašao ovoj obćini. Samo u duhu
ovoga muža imamo uvjek shvaćati odno-
šaj obadviju narodnosti, te nesmjemo za-
boraviti, da je božjom odredbom obi-
ma narodnostim sudjeno živjeti u ovoj
krasnoj zemlji i da nam može biti samo
onda dobro, ako budemo medjusobno
štovali duševne interese obadviju narod-
nosti, te ih jednakom dobrohotnošću gojili."
U galičkom saboru ustrojio se je sre-
dištni klub, koji je prihvatio sliedeći pro-
gram: „Ima se uzdržati sadanji odnošaj
medjusobnoga povjerenja medju zemljom
i krunom, koji se osniva na zahvalnosti,
što se uzima obzir na narodna prava i
koji je osnovan u dobro shvaćenom na-
rodnom interesu. Zakonodavna i upravna
zemaljska autonomija ima se ojačiti i raz-
širiti. Savez medju poljskim klubom ca-
revinskoga vieća i saborom ima se uz-
držati kao i autoritet kluba poljskih za-
stupnika u zemlji. Društveni odnošaji
imaju se postupno poboljšavati, a sve ob-
stojeće nepodobštine ukloniti prema pra-
vim potrebama zemlje čuvajuć uz to pra-
va rusinskoga jezika iuniotičkoga obreda."
Ova se točka u pogramu potonje nazna-
čuje. — Klub će, kaže se dalje, nasto-
jati o prosvjeti u smislu praktičnih po-
treba zemlje i pučanstva, gledati će, da
se podignu sve grane proizvoda s obzi-
rom na društvenu ravnotežu i težiti će
za preustrojem uprave u autonomnom
duhu. Javni tereti imaju se jednako raz-
dieliti, a pravosudje obnoviti tako, da se
može rukovoditi načinom za sve razrede
jednako pristupnim, da se ojača pravno
ćustvo. Ove obnove imale bi se izvesti
prema poreznoj snagi pučanstva. Veliku
važnost polaže klub na blagostanje i šted-
ljivost u zemaljskom gospodarstvu. Klub
podupirati će onu vladu, koja pravedno
uvažava potrebe pojedinih zemalja carevine.
politike Pruske i golub mira p&sUa iz
Berlina, prijazno je primljen u Vatikanu.
Što se sad dogovara nijesu no predtečni
dogovori; ali sa neprestanim, poštenim i
iskrenim medjusobnim popuštanjem, ne-
ćemo na dugo izčekivati pravi mir. Tež-
nja sasviem pomirljiva političko-crkve-
noga položaja u Pruskoj, vidjela se po-
sve jasno još prije no su stigle iz Ber-
lina i Rima posljednje utješljive viesti.
Skoro su dva velika sastanka bila u Nje-
mačkoj, koja malo godina prije bila bi
dostatna da prouzroče jakih razpra i stvo-
re ozbiljnih zaprjeka. Katolici i prote-
stanti držali su istodobno javnih razpra-
va. U Wittembergi Lutherova svečanost
okupila je svake vrsti protestanata, a ob-
ći katolkii sastanak, držan u Dflssel-
dorfu okupio je ok6 svog vodje Windt-
horsta sve njemačke katolike*. — Frem-
denblatt za tim dokazuje, kako su u po-
mirljivu smislu viećala oba sastanka i
uhva se skoromu pomirenju izmed Berli-
na i Rima.
Pester Ltoijd ima dopis iz Beča, koji
se na temelju statističnih podataka, bavi
o odnošajima stranaka u Austriji, te za-
ključuje : „Za zastupnicima koji bezu-
vjetno podupiru sadašnju vladu (česi, po-
ljaci, sloveni, hrvati, niemci katolici)
irnu 14,302,398 duša, dočim zastupnici
oporbe (sjedinjene ljevice) zastupaju na
carev. Vieću samo 5,976,188. Ima se
pako, da zastupnici od preko dva mili-
juna niemaca sjede na desno zastupnič-
ke komore a to su zastupnici Liechten-
steinovoga odlomka, koji su birani jedi-
no u čisto njemačkim pokrajinama, za
tim Tiroljci koji pripadaju desnici, Ho-
henvvartovu klubu. Ako odbijemo ove
niemce, kao i niemce-demokrate pa i Scho-
nererovce, vidimo da od 8,008,864 cisli-
tavskih njemaca samo 5,547,157 stoje uz
sjedinjenu ljevicu."
Pišu iz Frohsdorfa, 25 pr. mj.: Udo-
vica Chambord ide u samostan u Grad-
cu. Ondje je i mati Don Carlosa, sestra
udovice Chambord.
Bečki Fremdenblatt piše: „Živih borba
kulturkampfske dobe u Pruskoj već je ne-
stalo i od dana na dan približava se,
rek' bi, doba mira, koje sve stranke žele.
Mir je parole d'ordre sadašnje vjerske
viri; — nije se ni čuditi, ako se svako-
jakih ljudi nadje. Ali svakako bilo bi
puno ugodnije, kad bi se oni regimenti
prosjaka barem umanjili.
Da je u Rimu pučanstvo u obće sduš-
nije, navadjam kao najbolje svjedočanstvo
to, da nisam kroz dvadeset dana, što
sam ondje bio, nikad na obranu upotre-
bio štapine; dočim mi je np. u Napulju
nekoji put sasma dobro došla.
Kako se jelo plaća u Rimu, pošto sam
imao i hranu kod preč. g. Crnčića, nije
mi toliko poznato. Neki prijatelji mi re-
koše, da nije pretjerano. Toliko dakle
da i ja o tom kažem.
A sad hajde brate, pa me gledaj.
Izišav iz kolegija, nadjoh se na Ripetti.
Raztvorim moj dosta veliki plan, zavi-
rim u nj: Ripetta. Pogledjem na stienu:
Ripetta. Dobro, slaže se. Htjedoh put
Vatikana, pak pošto sam bussolu ili ti
magnet, kako ćeš već bolje razumjeti,
što sam ga uzajmio, još u Jakinu izgu-
bio, nepreostade mi sad drugo, nego da
bar jedan put upitam, kuda se idje u
Vatikan, gore ili dolje?
Mišljah s prva, da će mi se ljudi smi-
Španjolski kralj Alfonso stigao je u
prošlu subotu u Pariz. Kad je kralj Al-
fonso prije nekoliko dana boravio u Hom-
burgu, kod njemačkoga cara, ovaj podie-
lio je kralju jednu ulansku pukovniju,
koja je u posadi u gradu Strassburgu.
Čim se je to doznalo, počeše radikalci
po Francuzkuj navaljivati na kralja, ve-
leć, da on nije smio tako uvriediti fran-
cezki narod, od najvećega njegova nepri-
jatelja Niemca primiti posjedničtvo pu-
kovnije, koja je u posadi u Strassburgu.
S ovoga razloga radikalci mu i prirediše
izkaz. o kom brzojavljaju iz Pariza: U
3 sata i 40 časova zaori trublja u znak,
da se vlak sa kraljem približuje; zaoriše
zapovjedajući glasovi, svi se odkriše, glas-
ba udari glavni marš, vojnici prikazaše
puške u počast i vlak sa kraljem uleti
u kolodvor. Svjetina spazivši kralja, udari
zviždati i vikati: dolje s ulanom, dolje s
Alfonšom. Kralj u toj buci uzadje u ko-
čiju, konjaničtvo poreda se oko kočije,
štiteći kralja sa svih strana, tako da se
kralja nije ni vidjelo.
Nova Presse prima slieđeće viesti od
svoga posebnoga dopisnika: Jučer (29
rujna) još dvaput jje pučanstvo dosadji-
valo kralju Alfonau. Oko 6 sata odveze
se kralj u prostoj kočiji do predsjednika
Grevya. Već u blizini Elgsta stalo je
množtvo vikati: doli sa Uhlanom! Gun-
gula se ponovila pred španjolskim pokli-
sarstvom, gdje je kralj bio primljen vi-
kom : „A bas Alphonse! A bas 1' uhlan !*
Neka je žena hitila suncobran prama ko-
čiji. I ministarstvo^ je bilo predmetom
neprijaznih izkaza. Čula se vika: „Abas
les tripoteurs!" „Doli Tongkingom!" —
Rochefort u Intransigentu napisao je čla-
nak: „Mon colonel, es-tu content?" u
jati, kad me vide, kako buljim sad u
plan, sad u knjigu, sad na stiene. No
videć, da osim prolazećih kočijaša, koji
mi se nude, nitko se za me nestafa, po-
stadoh sasma hladnokrvan. Na taj način
već u tri dana proučih malne cio Rim
tako, do sam sasma slobodni i po onih
zavojnih uličicah prolazio. Glavno mi bi-
jaše, da se upoznam sa orunibusi pa
tako da izbjegnem gnjenju fjakera. Me-
djutim kad pomislim; da me fjaker ima
sa pjace „del popole" do sv. Ivana u La-
teranu voziti za 80 centezima, tad zbilja
krivo bih jim činio, da jim spočitnem
gulež. U ostalom možeš cielim Rimom
proći, a da nerahiš fiakera, pošto posvuda
trče ommbusi. prava blagodat za siro-
mašniju kesu, pošto se tu četvrt sata i
više voziš za 15 cent. (7 novč.) sasma
gospodski.
Buljeć dakle sad u plan, sad na kuće,
sad na strane, a na kojih jedva nadješ
napise ulične, tako jih malo imade, do-
djem na ponte Castel S. Angelo. Da pravo
rečem, kad sam sa ovog mosta bacio
pogled na Tibar, pak na kuće, što se
na obali tibrovoj „biele": pol moga ide-
kom se na pasju ruga ministarsku. Kaž»
naime, da je ministar Ferry reko kralju,
da su mnogi parižani doveli sobom svoja
psetenja, koja su se raztrkala, te pari-
žani koji su došli da pozdrave kralja,
zviždali su da pozovnu pse. — Španjol-
sko je poklisarstvo zatvoreno, te ga izu-
nutra čuvaju vojnici. — Rimski FanfuUa
donosi da je pri dolazku kralja bilo oko
50,000 ljudi, od kojih je barem 10,000
demonstriralo. Tako se jako zviždalo da
se nije mogla čuti ni glasba. — Uz to
„službena" Francuzka tražila je da o-
sladi krvavi gorki kralju Alfonsu, i li-
stovi u obće hvale ponašanje predsjed-
nika republike Grevya.
Brzojavljaju iz Beograda dne 80. ruj-
na: Verifikacijonalni odbor, sastojeći iz
radikalaca, zaključio je uništiti najteć
dio izbora zastupnika naprednjačke stran-
ke. Skupština moći će se tek u četvrtak
formalno konstituirati. Piročančevo mini-
starstvo neće u nikojem slučaju ostati
dalje na vladi.
Brzojavljaju iz Beograda dne 1 tek.
Danas je ovdje stigo kralj Milan §a mi-
nistrima Novakovićem i Piročancem.
Pučanstvo je mukom primilo kralja. Od-
mah po dolazku pošo je ministar-pred-
sjednik Piročanac u kraljev konak, gdje
mu je predao odreku ministarstva. —
Sjednica skupštine, koja se danas imala
držati za ovjerovljene izbora, bila je odgo-
djena do sutra, jer ministri nijesu mogli
prisustvovati. — Radikalni je klub od-
dlučio primiti željezničku konvenciju.
Viest da je knez Aleksander pošo i«
Sofije u Beč nije se obistinila; kažu da
je sve bilo pripravno, ali da mu je otac
brzojavio iz Beča da nedodje.
Izmedju Francuzke i Kine nijesu
se stvari još izravnale. Timesu su javili
iz Pariza, da je Kina spremna dogovarati
se na temelju sadanjega posjeda; onaj
dio Tonkinga, koji leži na Crvenoj rieci,
da neće odstupiti, a Crvena rieka neka
bi ostala otvorena evropskoj trgovini.
„Times" primjetila je na ove viesti, da
bi se ovaj temelj dogovaranja mogao
prihvatiti, a ujedno preporučila Francu-
zima, neka nastoje čim prije nagoditi se,
da se ukloni pogibelj rata. U Parizu
probudio je dotični članak „Timesa" ve-
liku ogorčenost, jer misle, da se tvrdo-
kornost Kine ima pripisati englezkomu
nagovaranju; Englezkanebi htjela, da plo-
donosni Tonking, naročito pako Crvena
rieka, kao ulaz u južnu Kinu budu u
francezkim rukam.
JD03PISI.
Iz Hrvatske, mjeseca rujna.
I.
Srce mi je zbilja zaigralo od veselja,
kad sam ugledao svečano okićeni br. 65.
„Kat. Dalmacije". Bože moj, kliknuh,
što to može biti, nu o stvari uputi me
odnah uvodni joj članak „kat. hrv. tis-
karna." Hvala Bogu — uzdahnuh —da
jim se je ustvarila toli vruća, sveta i
požrtvovna želja kat. hrv. tiskarne.
Vami gosp. Urednice uskup sa dični-
mi hrv. rodoljubi slavne i ponosne nam
hrv. kolievke srdačno čestitam na tom
polučenom uspiehu. Tako valja, i pravo
je, da se veselite Vi, Kat. Dalmacija i
čitav hrvatski narod s Vami tomu toli
ala o Rimu razpršilo se. Baš mi bilo ž^o,
da mi prvi utisak o Rimu ovaki imao
biti. Medjutim hajde dalje, rekoh si, ta
nezaputili se na Tibar, već u Vatikan.
(Sliedi).
Razgovor izmedju petorice Sijana. *)
Kuzma, Jakov, Grgo, Lima, poslie
Božko: na sverhi jedan piranež.
Sbiva se na »Molu" gdje se prodava
groždje.
Kuz. Ala lipoga groždja! pak nemora
se čoviku grustiti dati ga po 8 šoldi!
Jak. Ča ćeš dragi kumpare, ovi fu-
resti su prez duše, bak bi otili jimiti
naše groždje dobotu za nišće; ma sede
mi brade, neće jim ga Jakov dati ni č§-
huljica.
*) Tiskamo ovaj razgovor u narječju kako nam
je bio priposlan, da bude uspiešniji za hrvatsku
migo, kojoj je namienjen. Uzgred opažamo da
u Silbanjskoj obćini mnogo su još u porabi
starinske forme imperfekta, na pr. bnahomo, gle-
da homo. uredništvo- '
IX. ZF^Xüioa- LISTU
KATOLIČKA DALMACIJA
$ Veritatein facientes in eliaritate,
) crescamus in illo per omnia, qui
^ est caput Christus.
I (S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izlxodl -O. Ponec^;eln-ilr I -q. OetTrrtalr
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam festram impensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in Religioms amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pé IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hleronym. Epis. XVI. ad Dam.
Uvjeti predbrojbe: - U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. - Za ¡plemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba traje za nelu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
Vrofmmkrni i za nastaju godinui. 7 Predbrojbe i novac, najbolje postankom doznakom, sa% se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi ' franco" na^redn štvo. - Uvrstb! po 10 nove redak ObfavS na 4 strani uz veoma mzkn nemi. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. % 1
Sr. TG Z-Z^ID^-E, ^oixeAjeXnik: 5 1883.
Radi slagarim običajnog praznika
na Mrtvi dan obielodanjujemo da-
nas samo po arka. Nadoknadit
ćemo dojdućim brojevima.
Sastanci ul IPesti.
Već smo javili kako se dne 80
proš. mjes. imali sastati neki zastup-
nici iz* Hrvatske sa ugar. ministrom-
predsjednikom Tiszom u Pesti, da
Tiećaju o položaju u Hrvatskoj. Sa-
stanak je sbilja bio, te o njem pri-
ma brzojavno bečka Neuc Freue Presse:
„U polaei ministra predsjednika
bila je danas (30 list.) od 4 do 6 sata
poslie podne konferencija sa hrvat-
skom gospodom. Osim Kolomana Tisze
i bivšeg- ministra za Hrvatsku, Bo-
dekovića, bili su prisutni: Mirko Jo-
sipović, Svetozar Kušević, Mikšić, Mi-
škatović, grof Sermage, Dr. Sram i
Vukotinović. Predsjednik sabora Kre-
stić; koji radi privatnih posala bio jo
zapriečen dapodje u Peštu, sastao se
bio već u Beču sa ministrom-pred-
sjednikom. Tisza je bio sazvao kon-
ferenciju, da sa hrvatskom gospodom
razpravlja o položaju i prije svega
da se obaviesti o pitanju, dali su
odnošaji u Hrvatskoj već takovi i dali
je javno mnenje tamo već toliko u-
mireno, da se može promišljati na
uzpostavu ustavnih odnošaja. U pocl-
punom sporazumku sa mnenjem izre-
čenim od Tisze svi prisutni bez iz-
nimke izjaviše, da oni smatraju da je
kucnuo čas, u koji se može odstra-
niti kralj, komisarijat i imenovati ba-
na, i da pri napredovanju uzajamnih
dobrohotnih ćustva nije so bojati da
se novi neredi pojave. S toga može
se nekom sigurnošću računati, da će
do malo (do osam ili petnaest dana)
kralj, komisarijat biti odstranjen. Isto-
bodno će so imenovati ban i novi mi-
nistar za Hrvatsku a odmah za tim
sazvati hrvatski sabor. Ako se u sa-
boru iznese pretilog da se izašalju
kraljevinski odbori, to će ministar-
predsjednik, k6 što je on u današnjoj
konferenciji opetovao, isti predlog iz-
nieti pred ugarsko kraljev, vieće. Raz-
prava se najviše ' bavila o uzpostavi
ustavnih odnošaja, ali se je naglasilo
da bi materijalni interesi Hrvatske
morali se krepčije njegovati i sa obe
strane držati lojalno nagodbenih od-
redaba. Konferencija jo bila strogo
prijateljskoga i informativnoga zna-
čaja, radi česa nepriobćuje se pobli-
žih potankosti. Na predlog ministra-
predsjednika. redigirao so u istoj kon-
ferenciji službeni communiquć za no-
vinstvo.
rieČima, buduć je odnošaje izmed Austro-
ugarske i Rusije označio posve normal-
nim, dakle prijateljskim; da ti odnošaji
nijesu prijateljski, nebi se mogli nazvati
normalnim. I u Rusiji da žele mir, i to
ne samo vlada već i zemlja.
USTAŠI DOPISI
Sinj, listopada.
Zlo u Boki gore u Kotarim, kaže nar.
posl. Volečastni gospodine urednice u-
pravljam Vam ovo pisamce nadom da će
ugledati svietlo u branitelju Katoličan-
stva i Hrvatstva.
Nekidan odoli u Crkvu naših Frano-
vaea da se Bogu pomolim i ujedno da
zapovjed sv. Crkve ovršim, t. j. da slu-
šam sv. Misu.
Znatiželjnost mi vodi oči na puk, koji
uzbudi n meni sensaciju neutrnjive vjere,
videć ga tako bogoljubna gdje napetim
silam svoje duše pomlji na djelovanje
misnika, te na podizanje pres\. Ostije
prostrie se ni čičo po zemlji slaveći sve-
mogog stvorea neba i zemlje. Slučajno
bacili pogled 11a mjesto gdje je stala ne-
ka S'¿ura M. i F., koje stajahu ko voj-
nik na straži kad je bilo podizanje presv.
Ostije, cieneći, da su tko zna što, dočim
su šaka praha i vreća crva ko svi umrli.
Potla dva tri dana prispje nam i i-
mendan N. V. Frane Jozipa koji bi pro-
slavljen u Crkvi sv. Misom i sa Hvm-
nom Tebe Boga hvalimo. Na svečanost
crkovnu pristupiše svi činovnici sa po-
glavarom ovog varoša, koji je dao liep i
dobar izgled. Prisustvovali su C. K. čast-
nici od kojih njeki ne samo da su na
nogara stali, dali i sjedili!!
Dicmo Donje, 23 listopada.
Nesretan slučaj sbio se ovih dana u
ovom selu. Jedne noći začuje Stana Mu-
ratova, žena od 58 god., buku u staji.
Domisli se, da su se voli pobili i po-
biti tamo, da ili razstavi. Bilo je tamno.
Jedan vf>, opaziv čeljade u bielu, zaleti
se na nju strašnom hitrinom i zaćera joj
nekoliko puta rog u trbuh, Jadnica se
sruši bez sviesti, i više od ure stala je
pod nogami pomamljenih goveda. Napo-
kon se malko osviesti, te se jedva do-
vuče do lopušine, gdje stade jecati. Sin,
koji je u pojati spavao, začuje joj jauk,
poleti sa sviećom u staju i tu vidje ne-
sretnu majku prohušenim trbuhom i s
crievim na dvoru!
Nesretnica, poslie dva dana, umre, o-
staviv 2 sina i tri neudate kćerke.
J.
DOMAĆE VIESTI.
Dne 29 proš. miuistar izvanjskih po-
sala Kalnokj opetovao je skoro u od-
boru austr. odaslanstva izjave dane u u-
garskom odboru: samo je nešto popra-
vio izjavu glede Rusije. Najprije naglasi
kako samo može opetovati činjenicu, da
je povoljan položaj carevine prama vani
i njezin odnošaj sa svima vlastima. On
to iztiče s posebnoga uzroka glede svih
država, jer su njegove najnovije izjave
u odboru ugar. odaslanstva umjetnim
načinom tumačene tako, kao da su nje-
gove izjave bile naperene proti kojoj po-
jedinoj državi, navlastito proti Rusiji,
čega da nipošto nije bilo u njegovim
* *
U Zadarskom bogoslovnom Zavodu po-
množio se je dobralmo broj bogoslovaca.
Ljetos ih ima 62. Liepa kita.
Primamo: Njeki na zadarskoj pošti kad
nemaju šta raditi, milo im je zadirkivati
u hrvatski narod od koga primaju i hra-
nu i odjelo. Ove sedmice primio sam
pismo, koje je prošlo samo kroz zadar-
sku poštu. S gornje lieve strane omota
bio je grb trojedne kraljevine s tiskanim
nadpišom: „Bog i Hrvati*. Njeka mn~
Pri zaključku Lista primismo iz Ma-
karske sljedeću ugodnu brzojavnu viest
o ondješnjim obćinsldm izborim:
Danas u drugom izbornom tielu slav-
no pobiedismo. Od 260 glasova za nas
ili glasova 219, za protivnike 74. Sutra
neizbježiva pobjeda. Živila Hrvatska!
dra glava imala je djetinsku nasladu, da
prekriže crnilom ^vn riee. t. g. „Bog"
mjesto ove, da napiše „Vrag"! Odmah
sam pomislio, da će možda taj fini go-
spodin pripadati gjenovežkoj sekti, koja
je podigla sotonski barjak. Ja koji pri-
padam Bogu, puštam plemenitomu go-
spodinu, koji pripada, vr. . . . / da se i
nadalje uzdrži pod njegovim okriljem.
* *
Mlada Misa. Na 28 pr. mj. odpjevao
je u Velikom Varošu u Spljetu mladu
misu redovnik 0. Frano Smolje, uz neo-
bičnu svečanost. Obširnijc u dojdućem
broju.
* *
Pišu nam iz kotara Benkovačkoga, dne
28 listopada: Protekao je već mjesec da-
na, odkad učitelji ovog kotara imadoše
primiti polugodišnju odsječnicu za ure-
dovne troškove, ali im se ista još nedaje;
uzaludno je svako piskaranje na kotar-
sku školsku Vlast, odsječnica ko da
je zamrkla.
Zar hoće nadležni krugovi još i ono
nevoljnih pripadaka odkinuti nevoljnim
učiteljem, te zahtjevati da se, iztrošeni,
manom nebeskom hrane? Nepromišljeno
je reći, narodna prosvjeta mora da vam
očim* lebdi, narodna prosvjeta mo-
ra tla. vam miljem srde a opaja, dok nam
se s druge strane odkida jošter od ubo-
ge plaće, kakvu si najgori odrlije zaslu-
žuju.
Ako ovako školske vlasti budu postu-
pati u Dalmaciji s učiteljstvom, lako da
i ovo malo škola ostane prazno, dočim
će učitelji morati ili drugoj se zemlji u-
tećr, ili drugi stališ prigrliti. Učitelj.
Primamo s Paga: Dne 9 tek. ustano-
vilo se je novo mjestno školsko vieće pod
predsjednikom preč. g. Vidolinom. ćuo
sam, tla je prvi spis novoga vieća bio
napisan hrvatski i da će se preč. kano-
nik držati službenoga hrvatskoga jezika.
To je hvalevriedno, pošto je prošasto
vieće rabilo samo talijanštinu i. i. i... i...
muči! Uhvamo se, da će se novo vieće
postarati za dobro pohadjanje, rječju za
boljak ovih zapuštenih učiona i da će
biti nepristrano, što se nebi moglo reći
staromu vieću da je bilo. Mi poznamo
dobro preč. Vidolina, pa možemo se i
od njega nadati.
Zagrebački listovi donose da je dne
31 proš. pjevana u onom kazalištu ope-
ra „Lucrezia Borgia" sa gostom barito-
nom g. Dušićem, iz Zadra. Gr. Dušić da
je uspjeo vanjskim načinom i da je bio
opetovano izazvan; ali kritičar ,N. N."
drži da je g. Dušić u svakom pogledu
početnik; tla imade gradiva u grln, ali
tla je još posve neobradjeno.
* * *
Petdcsetgodišnjica. U prošlu sriedu vrli
pedagog g. V. Klaić u Zagrebu navršio
je petdesetgodišnjicu. Učitelji koji su se
ovdje onaj dan desili na izpitim uzpo-
sobljenja odaslali su mu brzojavnu če-
stitku.
* * *
* * *
_______ O-od. ZHZIT7".
Iz Dubrovnika pišu Novoj Prcssi, dne
29 listopada: Jučer oko 10 sata i 17
časa u večer opazila se u luci Sovra na
Mljetskom otoku, na sjevernoj strani ne-
ba, svjetleća se meteora. Vidljiva njezi-
na putanja, sravnjena sa zemaljskim pred-
metima, bila je metar i po duga, i pro-
tezala se od zviezde Alfa do zviezde
CUnima velikih kola (orsa maggiore).
Imala je žuto-zlaćeni krivudasti rep, a
nestalo je uz praskavi smaragdni bliesak.
Moglo se ju vidjeti za sekundu i po.
*
Pišu nam iz pokrajine, 2 tek. mj.: Do
kolike je mjere nadutost njemačkih kul-
turtragera doprla, nek Vam svjedoči
sliedeće : Radi vlastitih posala onomadne
obratili se hrvatskim pismom na Pokra-
jinsko Oružuičko Zapovjedničtvo, te na-
kon dugog očekivanja dobili odgovor, ali
kojim jezikom? . . razklopiv dopis zablie-
štiše mi oči od dienstsichtbarkeiten !! Ko-
mu da se u takovoj neprilici obratim e
da mi raztumači sadržaj tog jezika V . . .
nije druge nego riečnik u ruke te listaj
i listaj prvi put za života, nek se znade
da tudji jezik tvojom zemljom vlada, isti
i kini se e da ti se nesmisao des sehreibena
odkrije — Ra da nijesam, gosp. Ure-
dniče, dobričak naučio fini i ukusni je-
zik naših gospodara, a to sve zaslugom
Uosp. Grossela. zapovjednika Dalmatin-
skog oružništva? oh! doista rečeni muž
nije samo po imenu gross, dali i po dje-
lih: ta y idite, da je već medokusnim je-
zikom opojio i mene stekliša, a to nije
mala stvar!
Dandanašnjim zahtjevom, ovakovi ljudi
posvema odgovaraju, da nas odvraćaju
od učenja barbarskog hrvatskog jezika,
blažeć nas začinom njemačkog ćustvenog
jezika; blago narni, kad nas stalo grijati
sunce sa sjevera, doskora ćemo vidjeti
sretnim, čestitim, prosvjetljenim naš narod!
Sieldiš.
U prošlu sriedu matematično-prirodo-
slovni razred jugoslavenski Akademije u
Zagrebu imao je svoju razrednu sjedni-
cu. Dr. Janeček čitao je razpravu o luč-
benomu iztraživanju jamničkoga vrela, a
sveuč. prof. Dr. B. JiruŠ čitao je svoje
izvješće o zadnjem putovanju kroz Dalma-
ciju.
„Narodni Koledar11 za g. 1884 već
je gotov i razdieljeu članovim. Uredio
ga je tajnik Matice D. N. Simić.
Iz Zagreba javljaju, da je ugar. mini-
star financija naredio, da se ukinu ure-
dovne tiskanice sa magjarsko-hrvatskim
tekstom, a uvedu čisto hrvarske.
* x
Službeni peštanski Ncmzet javlja, da
se u odaslaničkim krugovima radi o pri-
redjenju izleta u Bosnu, koji bi se imao
izvesti pod vodstvom zajedničkoga mini-
stra financa Kallay-a i uz učestvovanje
eislitavskih i ugarskih odaslauika.
* * *
U Osieku i Vukovaru napokon bili su
snimljeni dvojezični grbovlć a postavljeni
grbovi bez napisa.
Javljaju iz Sarajeva, dne 30 listopada:
Danas i u petak završiti će se novače-
nje u ključkom, jajačkom, prnjavorskom,
zvorničkom i bojničkom kotaru. Nova-
čenje provedeno je bez zaprieke. Javilo
se mnogo dobrovoljaca.
* * *
Na mjesto riečkoga guvernera, grofa Geze
Szapary-a,bioje imenovan grof August Zi-
chy, brat Josipa Zichy-a.Dosta mladi guver-
ner sin je bivšeg poklisara Franje Zichy-a,
Pravne nauke svršio je u Beču i Pešti a
za tim je sa bratom Josipom pošo oko svie-
ta i svoje putovanje opisao u monografija-
ma i u čitanjima, koja je držao u peš-
tanskom zemljopisnom družtvu. Od god.
1878 zastupa Wartbergsko izborništvo
na ugarskom saboru, gdje je bio ko stalni
izvjestitelj u školskim poslima. Kroz tek.
mjesec imao bi zauzeti novu .službu na
Rieci.
* * *
Tršćanski listovi javljaju da je dosta
dobra bila berba na kvarnerskim otoci-
ma, naosob na Sansigu.
* * *
Danas počimlju obć. izbori u Zagrebu,
i to n 1. Izbornom kotaru. Izbori traju
šest dana. jer biraju dva kotara a u sva-
kom kotaru po tri izborništva.
*
* *
Nove knjige. „Oblici staroslovjenskoga
jezika za školu" po Franju Miklošiću,
Kniga zauzimlje 00 strana, Ciena 25 u.
Ovu je gramatiku sastavio g. M. Divko-
vić, ravn. zagrebačke gimnazije.
* * *
Nove knjige. G. Dujam Srećko Kara-
man (,,narodniu zastupnik) dao je pre-
tiskat iz tršćanskoga Lista „Mente e Cuo-
re" svoju talijansku razpravu o Marku
Kraljeviću. Brošura ima četrdesetak stra-
na. Može se nabavit kod knjižara V.
Morpurga u Spljetu za 40 n. Knjiga je
u oboe u sebi zanimiva, i ozbiljno sa-
stavljena, osim ondje gdje se u tri red-
ka riešava vjerska razmirica izmed Rima
i Istoka, dočim se kaže: »La religione
stessa non fu 1'ultima a congiurare con-
tro la concordia nazionale degli Slavi,
di cui Costantinopoli e lioma soltanto
trovano projitto a danno delF Europa in-
tera" (sic). Da bi g. pisac poznao po-
vjestnicu vjere i njezine istine barem ko-
liko pozna Kraljevića Marka, ne},i za
stavno ovako lakoumno sudio.
* * *
Iiadi rujanskih izkaza u Banovini. —
Dne 18 proš. mj. obdržala se pred sudb.
stolom u Petrinji glavna razprava radi
izgreda sbivših so u Gorama dne 8 rujna.
Obtnženo je bilo 13 seljana, a kažnjeno
je 7. Miško Krečić na godinu tamnice,
Mirko Galjan na 10 mjeseca, Jandro 1-
vanović, Adam Cvijić i Adarn Turkalj na
0 mjeseca - - sa i na težku tamnicu; Fi-
lip Galjan na zatvor od 14 dana a.I oso
Bašac na 8 dana —. Dne 29 proš. mj.
bila je pako razprava pred sudb. stolom
u Zagrebu proti izgrednicima, koji su
dne 9 rujna napali žandare u Stenjevcu.
Okrivljenike je branio Dr. Hinković. Bili
su osudjeni: Josip Vukovie na tri mje-
seca zatvora, Janko Car na dva mjeseca,
Franjo Gorenec na 0 nedjelja, a ostali
na l mjesec do 14 dana i da plato tro-
škove.
* * *
Dobročinstvo. Nadvojvoda Albrecht da-
rovao je Benediktinkam na Rieci f. 100.
Bič. Juče nam je stigo 1 broj „Biča",
Lista za šalu i satiru. List je na jed-
nom arku sa ilustracijani. Do konca god.
zapada 1 f. (30 u. svaki broj). Izlazi u
Zagrebu. Vlastnik nakladnik i odgovorni
urednik Gavro Grunhut.
Madjari troše sila „zajedničkoga" novca
na Rieci; ali da ga barem dobro potro-
še. Da se promakne trgovina sa kame-
nouljem, vlada dala sagraditi posebnu
luku za izkrcavanje kamenogulja, koja je
stojala preko milijun i po fiorina. Ovih
dana imalo je sve biti gotovo... kad ta-
mo istom se sada saznalo, da nova luka
neodgovara svojoj svrhi. Nikakav oveći
brod nemože se prislonuti obali, jer ne-
ma potrebite dubine. Luka jo poprieku
DALMACIJA
V«ritatem facientes in charitate,
S crescamus in illo per omnia, qui
> est caput Christns.
i (S. Paul. Eph. IV. 13.)
Xizh.odi -u. I^oneđ|lnik i "u. OetTrrtsuls:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam impensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... 11 papwisk- listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.
TT-Vjeti pred*bxojbe; — U Zadru, unapried 7 iior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoz|P<voJ[ fior- X«P*troši:oyi- — Predbrojba traje za cielu godinu; tke na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, Balju|||na uPravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave
na 4 strani uz yeoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 38 SS-ć^-ID-A-^, OetTr: 27 Prosinca 1883. God.
JJpVc\V> Vam ...uUli' » ui.l, Vitv UUt lllć
r.
Zagreb; 21 prosinca.
dolaze vre-
mena ; ma d* će tolike bure biti tako
brzo, toga nisam mislio.
Prije svega navadjam Vam evo
izjavu zastupnika Karla pl. Mihalo-
vića, pošto ini se važna čini. Gospodin
Mihalović bijaše veoma važan čimbenik
u narodnoj, vladinoj stranci, pa je
ovih dana na sastanku stranke izjavio,
da iztupa iz ove stranke. ISTe toliko
odstup, koliko razlog- je vele važan,
što ga g*. Mihalović navadja. On je
kaže, trinaest godina nar. zastupni-
kom. U tih trinaest god. vlada se
više put promienila; ali nijedna naša
vlada nije odstupila s parlamentarnih
uzruka, već jedino i svagda usljed
neporazumljenja ili sukoba s ugarskom
vladom, koja parlamentarnih načela
napram Hrvatskoj nepriznaje. Navadja
nadalje okolnosti, uslied kojih je imao
odstupiti Pejačević, pak prietnju
ugarskoga ministra predsjednika, da
će u Hrvatskoj opet obustaviti ustav
i opet namjestiti kralj, povjerenika,
ako se hrvatska vlada i većina hrv.
sabora nebudu ponašale po volji ti-
(jarshe vlade. On će, kaže podupirati
bana, ali neće podupirati zajedničke
vlade.
Govori se i čita. da narodna stranka
u velike žali ovaj odstup svoga toli
važnoga člana. Pa čujte, nar. stranka
niti se je smatrala prije, a još manje
sada vladinom strankom. Ona je stranka
koja samo podupire vladu!
Sjednicu na 19 otvori podpredsjednik
M. Hrvat. Najprije bi pročitana izjava
krajiških zustupnika pripadajućih stran-
ci prava, kojom izjavljaju da smatraju
ništetnimi sve one zakone, što su
učinjeni ,,de nobis sine nobis."
A Starčević stavlja interpelaciju o
poznatom Vam pitanju o Žumberku,
pošto nikomu nije poznato, što je
vlada učinila, da nebude Žumberak
odciepljen.
Zorić i dr. Marković interpeliraju
o niemih doduše, al ipak mnogo go-
vorećih grbovih bez nadpisa, za koje
jedni kažu, da su najveća poruga hrv.
narodu, drugi da su poruga zdravomu
razumu, a Dav. Starčević, da su
poruga samomu saboru.
Upit kneza Vojnovića jest o tom,
komu da ima biti ban odgovoran,
saboru, ili ug. ministru predsjedniku l
0 sadanjem banu sigurno je, da je
med inim upućen, neka zakon ob
odgovornosti bana hrv. saboru ukine.
Tim je izazvano proti banu nepovje-
renje naroda. Ban nije na to nigdje
jasno odgovorio, kako bi mu to bila
svakako dužnost. Vojnović kaže, kako
je danas važnost štampe velika: u Eu-
ropi vlada se danas više listovi, nego
bajuneti. A upravo magjarska štampa
bavila se je najviše o tom, da je
hrvatski ban samo izvršitelj naloga
zajedničke vlade; ban še ima samo
tim nalogom pokoravati, on je pouz-
dan ile uf/arske vlade.
Pita: koji je po nagodbenom za-
konu pravi položaj hrv. bana? U
odgovornosti banovoj lih hrv. saboru
sadržan je ostatak prava naroda hr-
vatskoga. Hrv. ban nesmije primati
zapovjedi od nikoga drugoga, do li
samo od kralja, naroda i sabora hr-
vatskoga. Hrv. ban nije nikakav na-
mjestnik, kao u Cislajtaniji. Na žalost,
hrvatskoga bana predlaže kruni na
imenovanje ugarski sabor, a u toj-
je izvu y *vih sukf>t. iirv. ban je
čuvar zakona i ustava; njemu je
gledati, da se nepovriedi nikakav
zakon; te hrv. ban bio je onog dana,
kad su dvojezični grbovi izvješeni,
ovlašćen te dvojezične grbove oruža-
nom rukom dati skinuti.
G-. Vojnoviću jako su povladjivali,
a ovdje mu je i sam Dav. Starčević
rekao: Kada tako govorite, zašto on-
do pristajete uz nagodbu.
Na koncu sjednice upita dr. Pile-
pić predsjednika, zašto nije iznio nje-
gov predlog, kojim zahtieva, neka se
priobći saboru prisega banova i ručno
kraljevsko pismo, kojim je grofKhuen
imenovan ?
Predsjednik izjavlja, da po sabor-
skom poslovniku nemože iznašati pred
sabor predlog kojeg člana, čiji izbor
još nije ovjerovljen.
Na tu će Dav. Starčević, da će
govoriti on koji je ovjerovljen; ali
mu većina izjavlja, da ga neće slu-
šati. Nastade velika buka u sabornici,
i na galerijah, naročito kad je pred-
sjednik dao izpražnjivati galerije, a
neki nehtjedoše izaći.
Kad su stražari g. Griinhuta vukli
iz galerije, Dav. Starčević reče; tulio
ste baš po magjarskih husar ih vukli
naše seljake, —- Predsjedniku izja-
više : Dole s nedostojnim, a sveu-
čilištni ga slušatelji vani pozdrave sa :
„Štrik za vrat,"
Derenčin bio je uz Pilepića i branio,
da se po poslovniku može i imade
iznieti predlog, jer ako neovjerovijeni
član može glasovati, može iznieti i
predlog.
Na večer držala je narodna i
neodv. nar. stranka privatnu sjednicu
radi te buke. te kako da^se Lona u
buduće zaprieči, i bi odlučeno, da d.r
Pilepić i Dav. Starčević imadu dat
zadovoljštinu, tj. u današnjoj saborskoj
sjednici koja se je pretvorila u tajni
rečene izraze opozvati. Dok ovo pišem,
nije mi poznat rezultat te sjednice,
samo znadem, da Starčević i Pilepić
svu krivnju stavljaju na predsjednika,
što nije htio iznieti rečeni Pilepi-
ćev predloga Nedadu li ti zado-
voljštinu, odlučena je druga kazan,
da jim se dade ukor pa da se od
osam saborskih sjednica izključe. To
je u današnoj sjednici i predložio
D.r Marko Lončarić. Nu, da sve to
neće umirit uzrujane duhove, o tom
je svatko uvjeren.
Zagreb, 2-1- prosinca.
Dok evo pišem, Vi ćete već s drugih
strana saznati, da su D.r Dav, Star-
čević i D.r Pilepić izključeni iz osam
sjednica a to neki misle da bi moglo
biti ciela crta ovog saborovanja.
Da Vam pravo kažem, ja se ne-
slažem sa prevelikom bukom i vikom
u saboru, ali nebih mogao pristat ni
na ovakovu kazan. Iz ovoga, pa iz
govora, što su dosad u sjednicah
rečeni, vidimo, da će se stranke, sa
nekom malom iznimkom tako razdie-
liti. kako bijahu za Pejačevića, 'samo
da je vladinoj stranci milo zvati se
strankom „neutralnom, koja brani
vladu,"
Kad sam čuf Repica i
Starčevića, onda fe zM1Ja nemogoh
složiti sa kaznom izključeaja; pošto
Jr b^ifeco^itiT kaznam Iako tia
stalo, kad bi predsjedničtvo malo više
obzira uzimalo i na opoziciju.
Evo Yam u kratko, što reče D.r
Pilepić:
Dr. Franje Pilepić: Precllogom preč.
g. dra. Lončarića stavljen sam ja na ob-
tuženičku klupu. Ja ću upotrebiti svoje
pravo obrano. Ipak moj položaj puno je
teži od položaja obtužena zločinca. Zlo-
činac postavi se pred redoviti sud, ima
uza se branitelja, uz to priliku, proti o-
sudi prizvati se na viši sud. Svega toga ja
neimam. Vi ste, gospodo, moji, i tuži-
telji i sudci, proti Vašoj osudi ja nei-
mam l.riziva. Preč. dr. Lončarić nije n
pokazao pravim svećenikom Isusove nau-
ke, kad je podpisao i stavio obtužbu
proti meni. Iais je rekao: Tko je bez
grieha, neka prvi baci kamen na njega.
Ja kao riečki Hrvat, na Rieci bezpravan,
mislio sam, da ću, kad dodjem ovamo u
Zagreb, na sabor hrvatski, stupiti u bla-
žen raj, a ovamo odmah na prvom ko-
r.-ku biše naša rodoljubna ćustva po-
vriedjena. Dr. Starčević i drugovi za-
htievaliu već u prvoj sjednici, neka se u
izvoru predloži prev. ručni list, kojim je
grof Khuen imenovan hrvatskim banom,
no predsjednik odbi taj zahtiev naprečac.
Naravno je, da smo se s toga ja i moji
drugovi morali uzrujati.
Meni je danas samu sebi biti branite-
ljem. Ja držim, da su se tužitelji moji
i moga druga dra. Starčevića prenaglili.
Ako ja po Vaser> shvaćanju, nebudući
još ovjerovljen zastupnik, neimam prava
podnieti saboru kakav predlog, neimate
ni Vi prava, meni suditi. Ja sam samo
na polak Vas sudrug u ovoj kući. Ja se
ipak ponosim tim, da će me osuditi tako
visoko i plemenito sudište.
Da opravda svoju uzbudjenost, Pilepić
razlaže odnošaje na Rieci. Spominje, Što
je već dan prije naveo u tajnoj sjednici, kako
se Hrvati na Rieci moraju smatrati tudjimi.
Hrvati gradjani na Rieci, prinoseći kao
i drugi gradjani riečki za gradske po-
trebe, nemiaju ni rieči u tim poslovim,
otac hrvatske obitelji na Rieci, neće li,
da mu se djeca otudje majčinu jeziku,
mora ili sam u tom jeziku podučavati;
jer na Rieci neima do li talijanske ima-
gjarske škole.
Uvažite to, gospodo, onda ćete razu-
mjeti, da mi moramo biti ogorčeni. Ja i
prijatelj dr. Derenčin bavismo se u svoje
vrieme proti magjarskomu presizanju na
Rieci. Obojica bijasmo na Rieci javni
bilježnici. Obojica kao takvi bismo stav-
ljeni pod iztragu i osudjeni. Obojica
uložismo priziv; osuda proti Derenčinu
bi potvrdjena, proti meni zabačena, za-
bačena stoga, što ja tada slučajno kao
i danas nebijah „vereiiciran", to jest, ne-
bijab „definitivnim javnim bilježnikom".
Kano što onda nebijahu vlastni mene
kazniti, tako niste ni Vi danas, gospodo.
Vraća se opet na odnošaje na Rieci, pak
naglašuje da su ti odnošaji stvoreni silom
i prevarom. Ako je svaki Hrvat na te
odnošaje ogorčen, ja kao Riečanin mo-
ram biti još jače. Ja sam došao u ovu
sabornicu kao zastupnik Krajine. Mislim,
da su krajiški zastupnici pogledom na
prošlost Krajine bili zaslužili da u ovoj
sabornici budu bolje dočekani nego što
jesu. Došavši ovamo, ja sam morao dvojiti,
jesam li u Zagrebu ili na Rieci. Spomi-
nje zatim, kako je l^an Jelačić g. 1848.
prisegao hrvatskomu narodu. Pokažite
nam zakletvu, kojom je prisegao sada-
šnji hrvatski ban. Nj. preuzvišenost, sa-
dašnji ban, kojemu su izručili naše šume,
naše zaklade, našu upravu, nije ka« ban
„verificiran," pošto se nam neće prev.
ručni list, kojim je imenovan, ni da po-
kaže. A ipak bismo se mi kao lojalni
graničari bili radovali, da vidimo podpis
Nj. Veličanstva. Mi smo tražili, da nam
se taj. prev. ručni list pokaže, ali meni
i mojim drugovim bi rečeno, da mi kao
„neverificirani" neimamo pravo to za-
htievati ili predlagati. Predsjednik je pače
rekao, da on našega predloga nebiuvažb
ni onda, kad bi to sam sabor zaključio.
Tim, što se je predsjednik postavio nad
sabor, on je u meni pobudio najveće o-
goreenip, ja&gj visoku kuću, da li . V i« pilKilU 1
Ona zbilja misli, da predsjednik st<6jl iiau
njom ili da li je predsjednik tim sam
uvriedio dostojanstvo sabora. Postupak
predsjednikov mene je ogorčio, morao me
je ogorčiti. Ja od Vas, gospodo, nemo-
lim milosti, ali očekujem, da ćete pra-
vedno uvažiti pravednu moju i mojih dru-
govah ogorčenost.
Poslie njega govorio je D.r David
Starčević On kaže, da neima na umu,
branit se; on govori onako, kako je
naučio od svojih graničarskih roditelja i
kako je upućen od naroda. Njemu se,
veli, može sve predbaciti, ali mu svatko
priznaje što nepriznaje većini, daje pošten.
(A to je istina. Dop.) Njega je poslao narod
ovamo, da istinu govori, da k?že nevolje
naroda, da jim nastoji pribaviti lieka.
Narodu je došlo vsć do glave. Svoj nje-
govoj nevolji krivi ste Vi, gospodo ve-
ćine. Ja nezamieram Magjarom, što Hr-
vate gnjetu, ali zamjeram onim hrvatskim
sinovom, koji služe Magjarom kao orudje.
Svojom nagodbom i upravom većina u-
propašćuje narod, dovodi ga do ogorčenja,
sdvojnosti. Da je uprava politička i po-
rezna posljednje dogodjaje u Hrvatskoj
skrivila, za dokaz navodi govornik neke
članke „Nar. Nov." i „Agr. Ztga.", u
kojih se kaže, da je hrvatsko činovničtvo
n nekom dielu demoralizirano, da občinski
organi narod gule. Govornik navadja
zatim iz neke brošure, koja je iaišla u
tiskari g. VonČine u Sisku, kako se i-
metak krajiškoga aaroda u nepokretnostih
i šumah broji na stotine milijuna, pak
pita, gdje je sada taj imetak ? Vi, go-
spodo većine, izručili ste ga Magjarom.
Dok ste Yi, većina, nastavlja govornik,
sluge, robovi Magjara, ovi pravo imaju,
da rade s Hrvatskom, što ih volja, da
najviša mjesta u Hrvatskoj popunjuju sa
Magjari. Spominje bivšega ravnatelja fi-
nancija Davida, stožernika-nadbiskupa i
srbskoga patrijarhu: navodi dalje pri-
mjera, kako se narod poreznom upravom
globi, na prosjački štap dovodi, pak kaže,
da su svi zakoni, što u Hrvatskoj po-
stoje, počamši od nagodbe narodu na
štetu i propast, te kako je narod naj-
sretniji, kad neima posla sa zakoni; koje
je stvorila il uvela većina. Ova većina
sabora navalila je toliko zlo na zemlju,
da je ona u njegovim očima veći gre-
Šnik, nego što su svi najveći sločinci le-
poglavski ukopno. Za to, zaključuje, da
nezna imena, kojim bi tu većinu pravo
okrstio.
„Stelcliš."
Primamo ipriobćujemo sliedeće pismo,
uvjereni da tim služimo istini i pravici:
Gosp. Urednice!
Prekjučer, kako znate, tiskom kat. hrv.
jtiskarne izišo je prvi broj pučkog lista
Stekliš. Broj je bio zapljenjen uslied na-
redbe si. držav. odvjetničtva. Ovaj po-
sljednji sgodjaj, uz neke glasine, koje se
pronosile u posljednje doba po Zadru,
dao je povoda nekim zlobnim jezicima,
da prosiplju u obćinstvu svakojakih viesti
0 tom novom Listu.
Kao jedan od pokretača Lista i glav-
ni mu suradnik, dopustite da rečem dvie.
Istom se začulo za taj novi List, pro-
tivnici svakog poduzeća, koje idje za tim
da hrvatsku miso u ovoj hrvatskoj zem-
lji širi, stadoše izmišljati svakojake laži
1 potvore, nebi li biljku u klioi ukorie-
. nuli; te se latiše običnog oružja: novi-
narskog špijunstva. Prva bečka Deutsche
Zeitung dobi dopis iz Zadra, u kom se
novi List stavljao u najtješnji odnošaj sa
putovanjem zast. Frana Folnegovića, Smi-
čiklasa, Gostiše i drugih po Dalmaciji,
koji bi tobože na sastanku u Selcima
bili zaključili objelodanjivanje Stekliša
sa zadaćom da udara na novog bana.
Koliko ja istine u takvim podlim potvo-
rama, izmišljenim od novinara, komu je
glavna da svojim lažima iztuče koricu
, hljeba., svjedoči fakat, da j« Folnegović
s!
putovao po Dalmaciji nekoliko mjeseca
prije no su došli u Dalmaciju Smičiklas
i drug. ; kao i fakat da se Smičiklas nijo
nalazio' u srednjoj Dalmaciji za vrieme
sastanka V Selcima. U 'ostalom vladin
povjerenik na sastanku, g. Grioni, koji je
prisustvovao donapokon i večeri u kući
rodoljuba Didolića, mogo bi najbolje'
svjedočiti korektnoft sastanka. Da pako
objelodanjivanje lista nije se moglo za-
ključiti u svrhu da udara na bana, svje-
doči (osim toga što je naivno tvrditi da
dvomjesečni pučki List izlazeći u Zadru
može postati zatočnikom stranke, koja će
do malo dana imati svoj dnevnik) fakat,
da tad je još bio na vladi Pejačević. Ja
se nebih bavio ovim budalaštinama Deut-
sche Zeitun<je i njezinih dopisnika, da mi
nije konstatirati činjenicu, da je dopi-
snik tim htio postići dvostruki uspjeh : ocr-
niti pred dal mat. vladom Stekliša kao re-
vulcionarca, a pred banom kao njegova
protivnika, nebi li došlo do toga da ga
dalm. vlada kao prevratnika proganja a
ban mu digne post debit i tim List u za-
metku propan«. Ali glavni je cilj bio do-
pisniku, da tim viestima a sćusation dade
važnosti svojim lažima i dobije bolji ho-
norar od uprave lista.
Eto uzroka svim drugim glasinama,
koje se po Zadru prosule.
Dalmata je prinio dopis Deutschc
Zeitung-e i to velikim slovima. Da Dal-
mata priobćuje u svom Listu, što je
proti njegovim političkim protivnicima,
to se može razumjeti, ali ja žalim Dal-
matu, kad priobćuje viesti, o kojim je
on isti uvjeren da su lažne potvore.
Srpski List je u ovom poslu uprav iz-
nio ua pazar sav svoj bizantinizam. Nje-
ga da su pitali što zuači Stekliš, a on
je odgovorio kako je čuo: znači d pro-
letario; i na tom svom puklom neznan-
stvu Srpski List gradi cielu sgradju po-
tvora i laži, govoreć o internacionali i
Rochefortu Proti takovim podlim po-
tvarama, ja kao pisac većine Stekliševih
članaka, nemogu a da najsvečanije ne-
prosvjeduj«m i da neožigošem žigom no-
vinarske podlosti to pisanje. Stekliš znači
^pristašu stranke prava, ta stranka obstoji
i s ovu i s onu stranu Velebita, ona
javno djeluje, a ko hoće da iz njezina
programa izvadja socijalističke ili prevra-
tničke tendencije taj je puka neznalica ili
hulja. Program Starčevića i Folnegovića u
bitnosti se nerazlikuje od programa Pavli-
novićeva, „Hrvati hoće cjelokupnost Hrvat-
ske. Ne niečuć pokrajinskog imena Dalma-
ciji, Slavoniji, Bosni, Istri, Hercegovini; ne-
ma do jedne kraljevine; taje Hrvatska..."
— ovo je program Don Mije Pavlinovi-
ća, koji je u hiljade iztisaka u njegovim
Razgovorima bio raznesen po narodu i
dosad nije zapeo o nijedan § kaz. zak.
— ova je program i stranke prava u
Hrvatskoj: samo je u tom razlika da
Starčevićanci ovaj program uporavljajU
na nagodu, dočim Hrvati u Dalmaciji
na današnje njihovo stanje, koje jim na-
laže da radeć za sjedinjenje sa Hrvat-
skom doprinesu k oživotvorenju progra-
ma hrvatskoga prava.
U ostalom mije izjaviti da su gg. Fol-
negović, Smičiklas i drugi istom iz listova
doznali, da će izlaziti list „SteVvViš", kao
što će to bit doznao i g. ravlinović, a
i oni koji su bili na «ustanku u Selcima»
Pokretači „StekAiša" nijesu bili na ni-f
kakvom sast&iiku, nit su se s ikim do-
dogovarali, već su jedino svojom inici-
jativom pokrenuli list; pa su i uvjereni
da zAobniei neće uspjeti u ozloglasivanju
ljudi, kojim se barem dobre namjere ne-
mogu zaniekati.
U Zadru, na badnji dan.
Antun Dejan.
Što ima nova po svietu.
Slika glasovitoga poljačkoga slikara
Matejka koja predstavlja kralja Sobiesko-
ga pod Bečom, poklonjeua kako javismo
u svoje doba Sv. Otcu papi, metnuta je
u jednu od soba novijih slika u Vatika-
nu i uprav u sobu Začeća. Na 17 tek. slika
je bila srečano predata Sv. Otcu, od naročita
poljačkoga odaslanstva. Krasni okvir »HjS
¿ '< "rj č VI
KATOLI Drugog Izdanje-DALMACIJA
) Veritaiem facicntes in charitate,
> crescamus in illo per omnia, qui
? est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Ziz^h-odl "cl DPorLedaelnils: I -u. Oet-vrtals
Vos ipsos, amiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque> in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
rEgo interim clamito: Si quis Catheđrae Petri jungitur, \ mens est.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.
UVjeti pxedTD3?oj"ber — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 3. OetT7-rta3£ "Veljače 1884. 3-oćL ZBZT7".
I.
Kad smo onako u kratko i nau-
mice bez nakita, jer ga istina netreba,
iztakli politička prava Hrvatske, sada,
kao pendant člancima o „Našem Pro-
gramu" dohodi red na obseg Hrvat-
ske, te pita se:
Kojemu prostoru zemalja odgo-
vara iztaknuto hrvatsko pravo?
Pitanje je zamašno i predelikatno,
jer, hoćeš nećeš, ovim pitanjem isto-
vjetne se pitanje o granicama uje-
dinjene Hrvatske, a gdje je rieč o
granicama tu su i interesi trećih, te
tad je i kavga skoro gotova. I med
privatnicim razpravljanje o granicama
prouzrokuje težkih zavada, a kamoli
ne med narodim? S toga i u raz-
pravljanju ovoga diela „Našeg Pro-
grama „ mi ćemo bit objektivni i pra-
vedni, nećemo posegnut za tudjim,
nećemo sliedit primjer braće Srba,te reć,
da su sve i svuda Hrvati; ali opet
nedamo ni od svoga, ono što je naše,
kao naše i smatrat ćemo, kao naše i
zahtievat ćemo. Sada na stvar.
Mali dio Italije dao je ime svoj
Italiji od Alpa do Sicilije, mali dio
Rv,cn;e, dao je Jme cielomu onomu
carstvu, mali dio Grčke nadjenuo je
ime cielomu onomu kraljevstvu. I
mali dio Austrije dao je ime skupu
naroda što obitavaju u „austro-ugar-
skoj" monarkiji. Takovih primjera ima
svugdje u staroj, srednjoj, novoj i najno-
vijoj poviesti.Ta.ko je i s Hrvatskom. Ni-
je Hrvatskom samo ona pokrajina (tako
zvani provincijal hrvatski) sa milijunom
stanovnika, Hrvatska je puno obsežnija.
Provincial Hrvatski imao je sreću,
provincial je imao kO nalog, da čuva,
kd jezgra Hrvatske, zaloge hrvatskoga
imena i prava, i da hrani onu vatru
na kojoj se jednom ima razpalit hr-
vatska budućnost.
Da pak Hrvatskom nije samo hr-
vatski provincijal, da je dielom Hr-
vatske i Slavonija, da je dielom Hr-
vatske još tako zvana Turska Hrvat-
ska, da je dielom Hrvatske i dio
Istre, barem do rieke Raše, da je
nedvojbeno Hrvatskom i Dalmacija,
barem do rieke4 Cetine, 'koja se je
jednom i zvala dalmatinska^ Hrvatska
(da se razlikuje od preko velebitske,
u staro doba poznate pod imenom
posavske Hrvatske); to sve nemože
poricat, nego onaj koji nije nikad
zavirio ni u najmanju povjestničicu.
I sami Magjari, iz kojih je niko Ko-
šuth sa svojom neslanom doskočicom,
da ne nalazi na zemljovidu Hrvat-
ske, dok ga nijesu Hrvati uvjerili o
protivnom mačem u ruci zapoviedajuć
Magjarima g. 1848 u samoj magjar-
skoj prestolnici (gdje je bio u ono
doba i glavni logor bana Jelačića) —
i sami velju Magjari priznaj i Hrvat-
sku, to je pače samom nesretnom na-
godbom „uzakonjeno", naime da obsegu
cjelokupne Hrvatske pripadaju sve
one zemlje što dolaze pod uredovnim
imenom „trojedne kraljevine" (Hrvat-
ska, Slavonija i Dalmacija).
Nu „Trojedna kraljevina", ta pri-
mana cjelokupna Hrvatska, puno je
manja od pravne Hrvatske, pa i-
pak ima:
U prostoru 56.450 četvornih ki-
lom. (Dalmacija 12.885 kilom., po-
savska Hrvatska — Hrvatska u naj-
užem smislu sa Slavonijom— 43.615
kilometara), te je 6 puta pro-
stranija od Crnegore (ima 9.500
kilom.), a prostranija je nego i sadašnja
kraljevina Srbija (49.000 kilom.),
preko triput viša nego kraljevina sak-
sonska (15.000 kilom.), preko dva
put viša nego kraljevina Wiirtem-
berg (19.500 kilom), viša nego i
kraljevina Holandija, i kraljevina Bel-
gija. Glede prostora, dakle i sama
"trojedna kraljevina,, nadmašujemno-
ge europejske države.
U pučanstvu takodjer „trojedna
kraljevina" nadilazi mnoge europejske
države, jer ima 2.300.000 stanovnika;
dočim na pr. Crnagora nema nego deseti
dio ("236.000),Srbija samo 1,800.000,
kralj e vina Wurtemb erg 2.000.000, kra-
lj evina Grčka 2.000.000.
Hrvatska dakle, i po obsegu koji joj
i sami Magjari nemogu a da nepri-
znadu, ima toliko prostora i stanov-
nika, da ju ide dosta odlično mjesto
u kolu ostalih manjih država. Hrvat-
ska i u ovom na najmanje stegnutom
obsegu ima do 400,000 ljudi spo-
sobnih za oružje; a to nije vojska
koju, uz prirodjeno joj junaetvo, mogu
prezriet ni držale višega reda. To-
lika država, dobiv dakle svoju samo-
stalnost pod krunom Habsburgovaca
važila bi puno, i zato jer ima i skoro
cielo jadransko more, toli dugo i
dragocieno položajem i toli bogato
lukam i otočjem, da sama Dalmacija
povisuje „Austro-Ugarsku" sa ste-
pena srednje na stepen velike Vlasti.
Hrvatska samostalna svakako bi puno
pak više važila nego i jedna (osim Pru-
ske) od državica njemačkoga carstva,
i puno više nego Srbija, a više nego
i Magjarska, jer i ako je ova pro-
stranija i pučanstvom pretežnija nego
„trojedna kraljevina", bez mora je;
buduć Rieka nije nego uzurpacijom i
privremeno faktično njezina.
Ali, kako rekosmo, Hrvatska nije
stegnuta u granice „trojedne kralje-
vine"; ona je po neoborivom pravu i
poviesti puno obsežnija. Cjelokupna
pravna Hrvatska nezaostaje nego dr-
žavam prvoga stepena (Rusiji, Nje-
mačkoj, Francezkoj,jEnglezkoj, Italiji)
pa Švedskoj i Španjolskoj.
Da nije ovo ni pjesma ni utopija
nego istina, vidjet ćemo u dojdućem
broju, gdje ćemo ujedno pobit u kratko
neke prigovore, koji se iz nekih kra-
jeva domoune, kO iz Bosne i južne
Dalmacije, podižu proti cjelokupnosti
pravne Hrvatske.
Slobodna Grčka i nagodbena
Hrvatska.
„S". Usljed carigradske konvencije od
24. svibnja 1881. zapala je Grčka
Tesalija i komad Epira. U studenu
iste godine stupila je Grčka u po-
sjed čitavoga ustupljenoga joj zemlji-
šta, izuzev neznatan komad, glede
kojega bješe Turska nastojala da osu-
jeti odluke tehničke komisije. Ovaj je
kus neznatne površine, ali u politič-
kom i strategičkom obziru od osobite
važnosti. Napokon podje za rukom
ministarstvu Trikupis, da svlada od-
por Turske koji je prietio da će se
.^avlačivati bez kraja. Priklopljene po-
krajine imadu 8,000 četvornih kilo-
metara sa po prilici 400,000 stanov-
nika. Valjalo je što skorije urediti i
sljubiti ove pokrajine. Ovu si je
zadaću odmah stavila vlada grčka, i
sa svih se strana jur množe poduze-
ća, kojim je svrha da se razvija ra-
tarsko i trgovačko bogatstvo ove Te-
salije, koja je jedna od najplodnijih
zemalja Europe, a koja, dok ju je
Grčka dobila od Turske, ne bijaše
van neizmjerna pustoš bez svake ceste,
i po kojoj si mogao bluditi osam i
devet sata a da ne naidješ na selo.
Isto je s Epirom, gdje ne bijaše van
neuporabivih puteva u sred klisura i
vrleti. Sad se po svuda grade dru-
movi i željeznice, usljed kojih će se
na brzo pojaviti trgovina i industrija.
Po onom što bijaše Tesalija jučer,
moći je suditi što bijaše Grčka 1830,
kad se je, nakon ratova za neodvis-
nost, pleme grčko uredilo kao drža-
va. G. 1830. ne bijaše u Grčkoj
van opustošenih polja, poharanih vi-
nograda, popaljenih maslinovih šuma,
razorenih kuća, popljačkanih sela, a
po ovih bludilo je pučanstvo bez kruha
i krova. Chauteaubriand kaza, da u
ono doba ne bijaše u cieloj Grčkoj
nijedne ceste. Pjesnik Lebrun kaza,
da se Pirej sastoji od triju dimnja-
ka, a Emerson opisa Atenu : „Ono
nekoliko kuća što nije razrušeno, ni-
su, izvan stanova za konsule, van
trošne kolibice." Ona tri dimnjaka
Pirej a postadoše znamenitim gradom
sa prostranim ulicarn, trgovini, skla-
dištim. Atena izgleda zaista kao pra-
va prestolnica i poljepšava se dano-
mice, javni spomenici i množina pri-
vatnih sgrada su sjajni, dižu se mu-
zeji i napunjuju umjetničkim bogat-
stvom. Pučanstvo dostiglo je jur broj
85,000 duša, kojemu valja pribrojiti
još 20,000 mienjajućega se pučanstva.
U manje nego četvrt stoljeća sagra-
djeno je na novo dvadeset starih a
dignuto množtvo novih gradova: Pa-
tras, Korfu, Sira, Kalames, Volo,
Nauplia, Paros, Astakos itd. U cie-
lom se kraljevstvu broji 4.658 gra-
dova i sela, od kojih po prilici 2h,
Sa više od 5,000 stanovnika.
Već g. 1870. bješe se više nego
podvostručilo pučanstvo, od kad je
Grčka postala nezavisnom: od 600,000
u g. 1830. poskočio je broj pučan-
stva na 1,454,894. Po popisu od
1879. ima Grčka zajedno sa pripo-
jenim pokrajinam 1,969,500 stanov-
nika. Sadanja površina kraljevine je
57,000 četvornih kil., dakle dolaze
na svaki četvorni kilometar poprečno
34 stanovnika, Pučanstvo Tesalije,
prem sastavljeno iz tudjinskih živa-
lja, već je skoro sasvim pogrčeno ;
Cincari i Macedo-Vlasi postaju malo
po malo Grci; običajni izrazi u nji-
hovu jeziku su grčki; njihovi popovi,
njihovi učitelji propoviedaju, poduča-
vaju grčki. Spomenici, ulice, trgovi,
nose još i danas drevna imena: Ago-
ra, Akropola, Theseim ; u Ateni vidiš
ulicu Hermesa, Eola, Atene (Minerve).
Unatoč tomu razvija se Atena po-
put moderna, trgovačkoga, industrijal-
na grada.
Ne samo u Ateni, u čitavoj Grč-
koj stvorila se industrija, razvila se
trgovina u istom redu kako je oži-
vilo poljodjelstvo.
Prvi put poslie mnogih godina po-
kazao je proračun g. 1883. višak u
primitku. I ove godine bit će toga
viška. Po proračunu je primitak
84,650,000 a izdatak 84,352,000
franaka. U posliednjem broju uvršte-
ne su kamate 25,458,274 franka od
državnih dugova. Državni dug iznosi
po prilici 275 milijuna franaka. Već
g. 1883. snižen je sa 15,000,000
proraćunani manjak na 3,227000 fra-
naka. Do nedavno nije se usudila
vlada — da se ne izvrgne nepopu-
larnosti — pokriti manjak novimi
porezi, već je smatrala za sgodnije,
da uzajmi novac od inozemstva. Bez
dvojbe, i radnik i seljak protive se
kako poreznim teretim tako i vojnič-
koj službi. Ali za to ne bi bilo u-
putno odreći se poreza kao ni uki-
nuti vojsku. Tereti ne smiju da budu
prekomjerni, već mora da su u omje-
ru sa potrebam gospodarstvene drža-
ve. Prije poreznih reforma sadanjega
ministarstva Trikupis došlo je po pri-
lici 25 franaka poreza na glavu; to
ne mogaše biti dostatno za proračun,
koji se je morao skrbiti za mnogo-
brojne gospodarstvene poboljšice, za
prešne javne radnje, za razborito i
ozbiljno uredjenje vojske. Sada dolazi
na svaku glavu (uključiv obćinske
namete) 50 franaka na glavu, malo
manje nego polovica onoga, štono po-
priečno plaća svaki francezki držav-
ljanin.
Kao nadopunjak financialnim re-
formam, zaključila je vlada ukinuti
tečaj pod moraš, koje ukinuće traži
i industrija i trgovina. Jedan dio zaj-
ma 170 milijuna, što ga je votirao
sabor, upotrebit će se u tu svrhu ;
dragim dielom upodpunit će se oružje
za vojsku na kopnu i na moru, o-
statkom pako podupirati će se že-
ljezne ceste, koje se imadu graditi u
Peloponezu i u ostaloj Grčkoj, ter
kojimi bi se imala spojiti željezna
mreža sa turskim i drugim europej-
skim prugam. Ciela dogradjena mre-
ža iznosit će 2,650 kil. duljine.
Prokop korintske prevlake napre-
duje liepo. Novi grad Istmija i gra-
dić, koji nastaje na drugoj strani prieč-
be, zadivljuju množtvom sgrada, po-
dignutih u predjelim, koji bijahu još
pred dvie godine jedva pristupni ko-
zam. Luke Istmije i Korinta su do-
gotovljene; ne ima dvojbe daćeprie-
kop biti dovršen i otvoren u odredje-
no vrieme, g. 1886. Put iz Brindisi
u Atenu i Smirnu biti će time skra-
ćen za više od 380 kil., t. j. dva-
deset ura puta za parobrode. Svaka
poboljšica u poljodjelstvu i industriji
Male Azije, ove zemlje, koja toliko
obećaje, biti će od izravne koristi za
priekop korintski. Sama Grčka postat
će središtem sredozemne trgovine u
Iztok, a pirejska luka dostići će u
znamenitosti do skora luku Smirne.
Drugo veliko poduzeće od velikih
posljedaka je izsušenje jezera Kopais,
kužne močvare u površini od 12,000
hektara; potoci, koji hrane jezero će
se ukorititi, njihova sila pokretnica
upotriebiti. Oko 8,000 hektara izvr-
stna tla povratiti će se ratarstvu,' a
u zdravstvenu pogledu biti će oya
radnja neprocjenjiva blagodat za pro-
strane prediele.
I znamenitih vodogradnja je izve-
deno: luke su što novo sagradjene,
što razširene i popravljene. Zname-
nita je luka Pireja. Trgovina ovoga
grada digla se znamenito, množaju se
sjajne palače, koje su znak cvatuće
trgovine. Pirej, i dosliedno Atena,
spojeni su redovitimi pragami sa svimi
poglavitimi europejskimi lukami.
Tako će Greka na skoro, razžiru-
jući obseg svoje produkcije i trgovine,
ubrati plodove od žrtava, što ih do-
prinosi za javne radnje.
Hrvatska i Slavonija sa samom
bivšom Krajinom imadu površinu
42,516 četvornih kil., dakle za 14.484
kil. manju od današnje Grčke. Sta-
novnika ima 1,854.826, dakle za
nešto preko 100,000 manje od Grčke,
Hrvatska je dakle napučenija od Gr-
čke : u Hrvatskoj dolaze na četvorni
kilometar popriečno 43, u Grčkoj
samo 34 stanovnika. Po Beli Lukaču iz-
nose bruttoprihodi hrvatske 16,375,217
for., dolazi dakle na glavu popriečno
poreza (bez obćinskih nameta) 8 for.
93 nč. Na svakoga Grka dolazi 50
franaka. Dakle popriečno plaća svaki
Grk najmanje dva puta toliko kolibo
svaki Hrvat. Pa ipak, kako je to, da
Grčka orijaškim korakom napreduje u
blagostanju, a Hrvatska, koja nosi
dvaputa manje terete uz veće pučan-
stvo, danomice sve to više propada ?
odgovor je kratak: Grčka upotrebljuje
svoje poreze, da gradi drumove i lu-
ke, da probušuje priečbe, da suši
svoje močvare, da diže gradove, da
imapriedi poljodjelstvo, obrt, trgovinu.
Pučanstvo crpi koristi od ovih troš-
kova. Porez vraća se u pučanstvo u
obliku koristi, što ga iz ovih inve-
sticija crpa. Porez je glavnica, iz koje
teku porezovniku obilne kamate. Od
ovih kamata daje se opet za porez,
opet se vraćaju kamate. Porez nije
žrtva, nije odsvojenje, već je koristo-
nosno uloženje narodne glavnice. Kod
nas teče preko polovice prihoda (55 °[0)
u poštanske blagajne za „zajedničke
interese," a ostatak namienjen je po-
trebam — „uprave." Plodovi ove u-
prave pokazuju se u sve to ljepšem
svietlu. I kraj svega toga plaća Ma-
gjarska za Hrvatsku po računu Bele
Lukača svake godine oko 5 miljuna
forinta. — Gosp. Miškatović i nje-
govi drugovi vele, da je Hrvatska
malena i siromašna, i da sama o sebi
ne bi mogla živiti. Grčka se nije do-
brovoljno dala pod jaram turski, u
Grka ne bijaše „nagodbe," kakovom
nas naši Miškatovići i Mrazovići ob-
dariše. Grčka si je izvojštila svoju
nezavisnost, pustoš pretvara u raj
zemaljski, troši razmjerno dva put
više nego li Hrvatska. Pa ipak Gr-
čka —- prem bez blagodati nagodbe,
bez koje mi ne bismo mogli živjeti —
napreduje i cvate, i uz sve svoje
ogromne javne radnje ne samo dane
ima manjka, kako Hrvatska o mijjuna
for., već pače ima i suviška.
Socijalno pitanje,
i.
Gospodarstvena kriza, koja odavna prieti
Francvizkoj, i koja je sad sasriem. blizu,
zabrinula je ne samo francuzki politički
ZDzoag'O I^dstnje.
) Veritalem facientcs iii cliaritate,
> crescaimis in illo por omnia, qui
cst caput Cliristus.
(S. Paul. Eph, IV. 13.)
Zsslacdl -u. Pone dg zii fe I -u. OetTrrtstl-s:
Vos ipsos, nmiliante Deo. iii dies alacriter opeiuiu Vestram impensuros iii tueiiđa salutari Eccle&dre doctriua animisque in
Keligionis amore et in verae fidei professione roboraudis,... (Pio IK. u papmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
r Ego interira elanrito: j
Si quis Calhedrac Petri jungitur, <
ineus est. (S. H ieronym. Epis. XVI. ad Dam. ;
TT-vjeii predloz'ojbe; — U Zadru, iinapried 7 Mor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta no odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje posrarskom doznakom, šalju pe na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi rfrancou na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Z3r. IO. Ponedjelnik 1.8 T7~eIjstče 1834.
»'.M.'J'J'i
OrOĆL. 221 "T7".
, JLtJi J1J19 > JJtlU'J JU.. J il UWU !>.
HJ JU1I
11.
Pri zaključku prvoga članka pod
ovim naslovom uz tvrdili smo:
„Hrvatska nije stegnuta u granice
,Aro jedne kraljevine"; ona je po neo-
borivom pravu i pomesti puno ob-
sežnija. Cjelokupna pravna Hrvatska
nezaostaje nego državam prvoga ste-
pena (Rusiji, Njemačkoj, Francuzkoj,
Engleskoj, Italiji) pa Švedskoj i Špa-
njolskoj".
Za tim u istom članku nadodali smo:
„Da nije ovo ni pjesma vi uto-
pija nego istina, vidjet ćemo u doj-
claeem broju, gdje ćemo ujedno po-
bit u kratko neke prigovore, koji se
iz nekih krajeva domovine ko iz Bo-
sne i južne 'Dalmacije, podižu proti
cjelokupnosti pravne Hrvatske''.
Da, rekosmo i dokazat ćemo, da
pravna Hrvatska (a pravo je sveto,
jer pravedno i zakonito; bnd inače
nebi ni bilo pravom) puno je ob-
sežnij'a nego „trojedna kraljevina*.
I\Tu i o jednom dielu same „trojedne
kraljevine"', o najvažnijem nje dielu,
o koljevci hrvatstva, o našoj Dalma-
ciji, dižu se s neke strane prigovori,
te nam je nužda odovle počet. Kaže
se bo, da, i ako je nepobitno die-
lom cjelokupne Hrvatske Dalmacija
do Cetine,, nije clielom cjelokupne
Hrvatske ostali dio Dalmacije, od Ce-
tine do Bojane.
Srčeniji pače negativci usndjnju se,
ne samo zanijekat to pravo cjelo-
kupnoj Hrvatskoj, nego još zahtie-
vaju ga za drugoimeni og ranak je-
dnoga naroda, za posebni politički
pravac srbski!
Kako se do toga došlo /nadu naši
čitatelji iz političke borbe; a Du-
brovački kopista ,,Slovinacft držeć se
izvornika Miklošićeva mogo bi im za
ovo zadnje doba o tom pružit naj-
ljepših podataka. Ali nije ovdje naša
namjera polemizat nego u kratko do-
kazivat, te se zadovoljujemo cl a smo
samo pripomenuli fabriku srbskoga
prava na južni dio Dalmacije i pre-
lazimo da utvrdimo izreku : da to
pravo nema temelja, ne samo u dr-
žavnom pravu Srbije, o čem u osta-
lom ni najbudnije srbske mašte ne
sanjaju; nego ni u poviesti, a (što
drže za najviši upor svoga mnienja)
ni u posebnosti jezika.
Uzmimo na pretres prvo: o dr-
žavnom pravu. Srbi ga ni neiztiču,
jer znadu i sami, ako je što daro-
vano bilo, na pr. slavnoj nekadašnjoj
dubrovačkoj republici od sirane kojeg
srbskog vladara, u doba kratke pre-
moći srbske u južnoj Dalmaciji; to
nije ni iz daleka dovoljno da Srbija
steče državno pravo u zemlji, koju
su stotina godina prije samostalni
hrvatski vladari bez ičijeg prigovora
smatrali za svoju. Ta poznato je, da
da su već hrvatski kraljevi iz do-
maće loze vladali od riečice Raše u
Istri, sve do Kotora, a po tom pu-
nim pravom nosili i naslov „kraljeva
hrvatskih i dalmatinskih'', doČim u
srbskoj povjestnid nema nego, poznije
i to samo, naslov: vladari „Pomorske".
Tim su Srbi možda naumiee htjeli da
j izbjegnu povrjedi državnoga prava hr-
| vatskoga, nerabeć rieč „Dalmacija",
što u ostalom nijesu ni mogli, buduć
nijesu nikad imali ni faktično a ka-
moli pravno svu Dalmaciju, dočim
Hrvati jesu; pače im je Dalmacija
bila državi kolievka, i to ne samo
zagorska il ladanjska Dalmacija, nego
i sami pri moru gradovi, koji su svi
bili za mnogo viekova, ne izuzam ni
sam slavni Dubrovnik il pod vlasti,
il barem pod zaštitom hrvatskih (ne-
posredno ugarskih) kraljeva.
Da vidimo to malo pobliže, uz o-
pazku, da gdjegod se zadnjih viekova
spominju ugarski kraljevi to se ra-
zumiju posredno hrvatski, jer ako su
Ugri što imali u Dalmaciji, vidjeli
smo već da su to stekli jedino Ko-
lomanovom zavjernicom, te, sve što
sa ugarski vladari činili na obranu
Dalmacije, činili su u ime ugovorom
dobivenoga državnoga prava hrvat-
skoga.
Crtice o prevodim i iz-
praveim Biblije.
(A. Liepopili).
(r. br. 8).
„Netom dakle bi dokončana ova prva
l-adnja, odmah začeše izpravijati Vulgatu.
Sikst V. što revnije je nastojao oko toga.
On isti naredi da se sjednice ob država.; u
u palači stožernika Caraffe, kji je bio
sva sredstva dobavio da radnja što bolje
izpane. Tu je sakupljena bila množija
dragocienih rukopisa. Nije bilo moguće
dakako izpraviti pogreške koje su bili
nagomilali nevjesti prepisatelji, ili lah-
koumni ispravljači, a da se nebi najsta-
riji rukopisi pregledali što točnije. Glavna
je dokle miso izpravljača bila imati te
drevne rukopise. Koji su dakle rukopisi
proučeni bili i iztraženi ? — Za neke se
je davno znalo, ali visi dio pravo ću
rieti još nije poznat bio. Nijesam toli
smion da rečem da ib svieh znam; ali
po dokaznicam koje posjedujem zaista
bez straha mogu temeljiti da ili mal da
ne svieh nabrojiti mogu/'
. „Počet ću s onim koji su u Rimu
nadjeni. Zanajprije izpravljači nastojaše
sabrati Vatikanske rukopise. Jer nahodim
da bilježke raznih čitanja često spominju
Vatikanske Biblije, ali je to ukupno re-
čeno i nije nikad opredjeljeno. Valja da
su i oni spoznali, da ta knjižnica i ako
možda u ono doba najbogatija svakovr-
stnim rukopisim i knjigam, ipak nije i-
mala nijedan prastari ili riedld prepis
Vulgate. Zato baš nastojaše izvana do-
baviti bolje rukopise."
„Prepis Biblije imenovane „Velikog
Dragutinakoju su čuvali kalugjeri S.
Pavla, bio je već davno na glasu. Taje
Biblija obilovala dragocienim sitnosliči-
cam, i bila je krasno okićena, ali što za
njih vriednije bijaše, bila je pisana oso-
bitom brigom i pomnjom, te ju zato
izpravljaei hotieše proučiti i razna čitanja
iz nje sabrati. A velike ju ciene i često
ju spominju u svojim djelima. Zanchio,
Sirlet, Rocca i nedavno Bianchini vjerno
i podobro ju opisaŠe, i broje ju kako
jedan od najdragocienijih prepisa Vul-
Starije doba mimolazimo, jer su-
višno 7 a baš i jer Starije; uo reći ćemo
koju jedino o razdobju od kad je U-
garska imala skoro neprestanih pe-
kljanija sa takmicom mletačkom re-
publikom.
Poznato je iz poviestnice koliko
su viekova vrebali Mletčici da pod-
vrgnu Dalmaciju i u prvo doba hr-
vatsko-ugarskog saveza u zajedinstvu
vladara lukavi Mletčić zasitio je sretno
svoju želju, te istom g. 1358 biše
prisiljeni vratit natrag zadobiveni dio
Dalmacije. Te godine naime bi sklo-
pljen na završak duge borbe mir ov-
dje u Zadru i kao uvjet toga mira
Hrvatska je stekla natrag sve od-
trgnuto zemljište, počam od Istarskih
otoka pa do Kotora.
Ali to je malo vremena trajalo ;
kroz g. 1409-1420 opet Mletčići za-
gospodovaše Dalmacijom. Sam Du-
brovnik očuvao je nezavisnost, neza-
visnost od Mletčića, jer kao dotle, i
0(L;le Dubrovnik je ostao pod zašti-
tom hrvatsko-ugarske krune, kojoj je
pače u ime priznanja suverenosti pla-
ćao i harač sve do polovice 16. vieka.
To je fakat, kao što takodjer po-
vjcstuiea svjedoči, da koncem seda-
mnaestoga vieka, (2.0[8 1684) Du-
brovčani obnovili su su preko svoga
poklisara Gueetića staru svezu sahr-
vatsko-ugarskom krunom. Tako i g.
1699 pri ugovaranju mira u Kar-
lovcima bio je zastupan i Dubrovnik
kao gracl štićen od hrvatskih (iz Hab-
sburgove loze) kraljeva. Nešto slična
zbilo se je i g. 1718 u Poža-
re vcu.
Taj rekli bismo naravni nagon na
učvršćivanje zajednice sa Hrvatskom
očitovao se je više krat, ne samo u
pojedinim mjestim, nego i u cieloj
Dalmaciji. Ta poznato je iz povjest-
nice, da je u Dulmaciji početkom šest-
naestoga vieka nastala bila i buna
radi združenja sa Hrvatskom. Što se
pak nije ipak ni prije, ni tad, ni po-
sije oživotvorila ta želja, krivit je iz-
nimne okolnosti, mletačku protivnu
agitaciju, turske poplave u Dalmaciju
gate, ako ne baš radi dnevnosti a to
radi točnosti."
„Akil Stazio, naučenjak i prijatelj sv.
Filipa Neri-a, posjedovaše stari prepis
Biblije, o kom veljaliu da je bio iz-
pravljen od Alkuina. To saznavši izprav-
ljaei dobaviše ga i pioučiše, a Baronio
svjedoči nam da su se njim mnogo o-
koristili (Annal: ecelesiast. ad aim. 231.
n. 62). Ta Biblija je baš ona, koju
knjižnica Vallicella čuva kako blago,
kojoj oporukom Stazio ju ostavi s ostalim
svojim knjigam. Mabillon, Bianchini,
Tommasi i mnogi ju hvale kako jednu
od najdrevnijih i najtočnijih."
.Stožernik Marčel Cervino, koji po-
stade Papom, nazvavši se Marčel II., po-
sjedovaše dragocien rukopis iz VII. ili
VIII. vieka, gdje je prvi dio Vulgate
prepisan bio. On predade taj dragocieni
rukopis izpravljačim, koji se mnogo o-
koristiše, te prođje knjižnici Ottoboni,
donapokon Vatikanskoj, gdje je i danas
pravi al.m izmeđju množije rukopisa".
„Početkom šestnaestog vieka, u shrani
Rimske Crkve tla Rotonda* čuvali su
kako moći prastari veleliepi rukopis Vul-
gate bogato narešen sitaoslikam i uaki-
i toliko drugih; nu ipak kroz više
•viekova odtrgnu^ .^e sve do ovoga
vieka umrla sviest hrvatske zajednice
med Dalmacijom i ostalom domovi-
nom, pače ovoga je vieka da nikad
tako oživjela.
0 tom drugi put; za danas k6
zaključak donosimo još samo sliedeći
dokumenat dat gradu Kotoru, koji je
na kraju južne Dalmacije i koji naj-
bolje dokazuje živili ili ne hrvatsko
pravo na južnu Dalmaciju ko i na
svu ostalu.
a,
Ludovicus Dei gratia rex Ungariae,
Poloniae, Dalmatiae etc. Fidelibus suis
judicibus, consilio et communi civitatis
nostrae Catarensis salutem et gratiam.
Missis ad nostrae celsitudinis conspectum
Damiano et Marco, nuntiis et ambascia-
toribus vestris, ex parte vestra nobis
eititit humiliter suplicatum per eosdem,
quod quia ipsa civitas voštra Catarensis,
tum propter inopinabilis ignis incendia,
tum etiam propter maximam guerram
Venetorum tune nostrorum aemulomm,
de novo sopitam, et ad pacis pulchri-
tudinem deduetam, derobationes et de-
solatiooes non modicas perpessa extitis-
set, imo inulti et quamplure.s ex ipsa
civitate nostra ad extraneas provincias
et tenutas dispersi extitissent, supplicantes
nostrae maiestati vice et nominibus ve-
stris, ut vestrae communitati ac eidem
ci vi tati vestrae Catarensi in signum no-
stri regii adminiculi libertatem praero-
gativas et gratiarum privilegia, quibus
hactenus cives eiusdem civitatis nostrae
Catarensis gavisi fuissent, r atific ari
et con firm ari dignaremur, ut, iis
a nostra maiestate graciose concessis,
sicut numero sic nominibus possetis fi-
delitate multiplicari et augeri, profeetus
et honoris materia a vestra communitate
nostrae proveniret maiestati. Nos itaque
considerantes quod cum nostris fidelibus
subditis in eorum narrationibus gratiarum
praerogativas concesserimus, et dum
eorum onera removebimus, in ipsorum
quiete quiescimus, et fovemus in pace,
praemissis supplicationibas, ex parte vestri
nostrae porrectis maiestati, gratiose e-
xauditis, admissis, praemissarum liber-
tatum. praerogativarum et gratiarum pri-
vilegia, quibus hactenus gavisi extitistis,
coniirmantes ratificamus, quosque sibi
Deo propitio dictam civitatem nosiram
tim, prepis na pergameni u znamenitoj
veličini. Ni on ne izbjegne oštromu vidu
izpravljača, te ga Sirlat glavom prouči
i sravni. B. Tommasi opisa ga. Ogromni
taj rukopis bi kupljen od stožernika
Lambruschini, koji ga oporukom ostavi
Barnabitskoj knjižnici u Kimu."
Proučiše takodjer množtvo drugih ru-
kopisa, koji su bili nadjeni u Rimu, a
nadasve mnogobrojne naviaš sakupljene
po stožerniku Caraffi, predsjedniku kon-
gregacije za izpravak Vulgate, koji po
njegovoj smrti ostadoše svojina Vati-
kanske knjižnice. Neću dakako izostaviti
znameniti Correctorium iz trinaestog vieka
o kom sam ja jur govorio. Rikard Simon,
našavši u Parizu još jedan prepis istog
Correctoriuma, nije se žacao bučiti da
bi izpravljivanje bolje uspjelo bilo u
Rimu, da su izpravljaei znali za vriedni
taj izpravak: a kad tamo jadnik prevario
se, jer su rimski izpravljači i taj correc-
ctorium i mnogo drugih rukopisi u ru-
kama imali."
„Kad su tako pomnjivo sabrali sve
bogatstvo rimskih knjižnica, izpravljači
pregoše nabaviti što više rukopisa izvana.
Bilježka jedna iz strane Vatikanske knji-
Catarensem personaliter visitabimug, vel
domina regina consors nostra. carigsima
ad illas partes feliciter accedendo visi-
tabit, et tum nos, aut eadem domina
regina, super qualitatibus libertatum ve-
strarum in meliua sciscitari, 0. ^^ti
de vestro commodiori et tution >
ac libertatum praerogativif, vestrae fi-
dei itati debendis maturiu« deliberare jos?
simus. Datum Zagrabiae sabbatho pro-
simo ante festum epiphaniae domini.
Anno ejuad«m milesimo CCC octuagesimo
secundo.
Evo: //>T«/6'A-o-ugarski kralj g. 1382
zove Kotor svojim gradom, i kao re-
dovita vlast odobrava, ipotvrdjuje mu
povlastice; a sve to u ono isto doba
kad je Srbska uzvisila se bila sa kralje-
stva na carstvo, naime za cara Lazara,
trećeg nasliednika prvog srbskog cara
Dušana „silnog", onog srbskog cara
koji jesu 80000 vojske krenuo bio da
osvoji, ništa manje no sam grad Ca-
rigrad.
U ovo posljednje doba čulo se je
više tužaba na postupanje državnih
vlasti sa hrvatskim novinstvom u Dal-
maciji ; i to ne samo po listovima,
nego i po sudnicama. Zapljene su
padale ko tuča, tako mnogobrojne, da
jim nije bilo u tom obziru para ni u
Beču ni u drugim gradovima Cisli-
tave. Nazad godinu dana, malo više,
kad je ono „Kat. Dalm." doživjela
tuce zapljena zasebice, mi smo iznieli
malu statistiku zapljena u carevini,
prispodabljajuć zapljene nekih bečkih
i pražkih listova sa zapljenama dai-
mat. listova i našli smo, na temelju
podataka ministra Pražaka (koje je
on iznio u bečkoj zastupničkoj kući),
da su dalmatinski listovi plienjeni
50-100 puta više (dakako razmjerno)
neg bečki ustavovjerni listovi, rad
kojih su neki njemački-ustavovjerni
zastupnici bili stavili upit na mini-
stra pravde.
Mi nećemo izpitivati dali su za-
pljene bile opravdane, bilježimo samo
da je kroz ove dvie posljednje godi-
žnice (Cod. B. 1. 19.) čini nam znati da
je dne 21 listopada 1562 g. Marsilij
Cafano, čuvar knjiga Apoštolskog Dvora,
primio od stožernika Aleksandriskog Bi-
bliju svojinu Avellanskib kalugjera, na-
logom da ju preda izpravljačim. I baš
izpravljači često spominju Avellansku
Bibliju. Cienim da je ta una Biblija,
koju je izpravio bio sv. Petar Damjanin,
i koju on isti spominje da ju je darovao
Avellanskim kalugjerim (V. Patrol. Lat.
Migne tom. CXLV. 1. 334)."
„Dok su izpravljači radili, Florentinski
benediktinci primiše naredbu da bi naj-
bolje Florentinske rukopise Vulgate pro-
učili i sravnili. Još se danas ta ogromna
radnja tih učenih kalugjera čuva djelo-
mice u knjižnici Vatikanskoj a djelomice
u tajnoj shrani. Oni poslušaše glas iz
Rima i sravniše dvanaest rukopisa, biva
dva rukopisa njihove Opatije, sedam iz
Crtoze, i tri iz manastiera S. Marka
Florentinakog. Šaljuć u Rim razna čitanja
tih drevnih rukopisa, mudri Benediktinci
izpovjedaju da bi rado pristavili bili iz
židovskih rukopisa ono što je latinskim
falilo, ili Što bi prilično dobio bilo iz-
praviti ; a i da su se bojali da ili nebi