> tmurni
ga i hodočasti taj avealavjan nn J 132). Kad bi Vi uzeli onaj stavak
njihove sjednice. Radi toga i *««»<> I u katoličkom smislu, onda se ne bi-
rađi toga ide on u Husiju oli na po- I ste iirasom „katolički" nabacivao,
kop pokojnoga cara oli na kruni- I Ovako? Katoličanstvo i hrvatstvo
sanje (nexnam pravo), a ns ex si- 1 pod noge volju sveslavenstva,
gno humanitaiis, koga on nema U6 I Neka se ne kože, da je ovo iz osve-
ni cigan kruha. To nisu podvale već I te ili mržnje neopravdane, Boli me,
javue tajne. Sve se reducira na sla- I da se gradi moralistom i katolikom
venstvo g. Jakića. Sveslavensho u»- I raipop Jakić. ( izpušt i
držaje Pensiero slavo. Sveslaveu- | ovdje jedan redak na ublać* rj«.
stvo je kupilo wdiritlo croato". Tim
je sveslavenstvo proždrlo hrvatstvo
Jakićevo. A g. Jakić je prodao svoje
hrvatstvo poput Esava za par groša.
Oslobodio me Bog od klevete.
Isto je mislio i uzkriaitelj hrvatstva
Dr. Ante Starčević, pa mu je te
svoje misli i rukopitatelno pokazao
prstom put vrata. Neka ovo za-
uieka, ako može rusofil Jakić ! Star-
čević je zuao, đa je od velike vre-
dnosti na kraju hrvatske države list
„diritto croatj". Na Jakića je spa-
lo, da razvija na medji hrvatske
države barjak čistoga hrvatstva. Da
je toj »adaći i nastavio služiti Ja-
kid, kako je počeo, ostavio bi bio ne-
ka uspomenu. A ovako f Prestajem.
A kako ie došlo do loga, da je
hrvat Jakić pružio ruku Rusu ? To
je »agonetno pitanje za naivnike, a
za nas je posvema jasno. Sve što
kasasmo, ništa nije u laman, a g.
Jakić neka dokaže negaiionem ve-
ritatis. Nego nastaje važno pitanje,
da li je Rusija tražila kakovih ga-
rancija od g. Jakića f Da li je bila
zadovoljna Rusija time, Što je svo-
jim novcem kupila „pensiero slavo14?
Da li je Rusija dublje zaronila u
svoga kupljenoga prijatelja ?
Izašao je u čeških „Narodnih li-
stihtt g. 1864. podulji Članak pod
naslovom: „Horvatfe a serbska po-
litika budoucnosti" mj. srpnja. U
tom se Članku razlaže, da je velik
bezmisao zauašati se na Rusiju.
Tu se pripovieda, kako se ohladio
oduševljeni rusofil Ceh H&vliček po-
vratkom iz Rusije* Tu se preporu-
čaju Kvaternikovi nazori razvijeni u
I. 8V. „Političkih razmatraja". Prem-
da se Kvaternik odputio u Rusiju
(bio prognao za obaolutisma) misle-
ći, da će Rusija pomoći Hrvatskoj,
ipak nije hotio apoštatirati u srbskj-
ruske svrhe kao Imbro Tkalac, ne-
kadašnjega stavosrbakoga lista ,,G*t
und West-akt urednik, a sad se po
Italiji skice. Za istoga Imbra Tkal-
ca se tvrdi u gore spomenutom čian-
ko, da je „morao, da si steče po-
vjerenje ruske vlade, primiti grčko
izpovjedanje".
S ovime ćemo odključali odme-
tnička prsa izdajničkoga srca Jaki-
ćeva. Pljunuo je na sakramente I-
susove (ovdje izosta-
vljamo na ublaženje. Ur). Pogazio
je svećeničku halju,
(i ovdje. Ur.) Opazila Vas podmu-
kla Rusija. Zove vas k sebi i vruće
Vas pritište na svoja prsa. Znade
ona, da »te joj dobro došao. Tetoši
Vas, a i kupuje Vas. Nije njoj na
Brcu i umu kršćansko načelo, da se
ne smie č>vjek zlim sredstvom slu-
žiti, već upravo machiavelističko:
Finiš saiictificat media. Sveslaven-
ska država posvetit će odpaloga Ja-
kića. Radi toga je i otišao u službu
rusku g. Jakić. K tomu pazimo. Kod
lmbra Tkaica zahtievala je, da „pri-
mi grčko vjeroizpoviedanje. A g.
Jakić je Bexcommunicatus" ma ipak
dobar za Rusku. Ruska je do kraja
intoleraulna u vjeri. To je i u naj-
novije vrieme prosvjedoČiia kad je za-
tvorila svećenika Tolstoja. Tu iutole-
ranciju traži i od g. Jakića, a on je
u dobroj mjeri p »sjoduje. Dosta, da
je ra/pop. Odatle liberalni naslov:
„aocora al cattolico prele*4 . . Tim
liepo služi Rusku, a ona mu rado
daje groše. A odatle često istica-
nje u njegovom tonu i prete Prodan
I tim liepo služi Rusiju, a ona mu
rado daje grofte. A odatle ironični
naziv della p»a „Cattolica". I tim
liepo služi Rusiju, a ona mu rado
duje groše, makar i rublje. A samo
se u tom duhu dade razumjeti
program izvadjen iz sv. Pisma. ^Psal.
Ur.) Spreman sam Vas dočekati na
Vidovo.
Kraljevica 27/11 1897.
pop Stipe Vućetič.
Izborni proglas.
Stranka prava dala je sliedeći
izborni proglas:
Hrvati!
Do koji dan obaviti će se izbori zi
Carevinsku vieće. Po novom izbornom
reda, ovog puta Dalmacija ima da bira
jedanaest predstavniku, koji će za šest
godina bit dužni, da zagovaraju njezine
moralne i materijalne probitke u bečkom
parlamentu, gdje je ona još privremeno
zastupam*.
I ovoga puta stranka prava u ovoj
•pokrajini stupa na biralište vierna svomu
programu i svojoj čisto hrvatskoj svie-
sti. 5am > što joj je ovog puta prište
djeno ljuto kreševo godine 1895.
Kako već znale, narodno hrvatska
stranka ponudila je stranci prava izbor-
ni sporazum.
0 ovoj ponudi središnji odbor stranke
prava viećao je prvih dana minulog mje-
seca na sastanku u Zadru. Otačbenici
odasvud iz pokrajine priobćili su svoje
mišljenje žicom ili pismom« Na sastanku
poprimljeoi su zaključci u suglasju sa
mišljenjem cieie n^še stranke u pokra-
jini. Po )vim zaključcima, naročiti od-
bor, odabran još na na^oj glavnoj skup-
štini dne 9 rujna 1896 u Splitu, ugla-
vio je 8a eksakutivnim 0'. borom narc-
dno-hrvatske stranka izborni sporazum,
Sto ima nova po s\ietu?
„Agencija Stefani" javlja sa Ka-
neje: Jučer se vodila vas dan bor(ta
izmedju kršćana i muhamedovaca,
sat daleko od Rethymna. Borbu
su zapodjeli kršćani. Obe stranke
imale su znalnih gubitaka. Turci su
morali napokon uzmaknuti. Dvie
satnije turske vojske, koje su u bli-
zini, nisu se upuštale u borbu.
*
» *
„Agence Havas" dobila je jučer
sa Kaneje ovu viest: Povjerenstvo
za preuredienje medjunarodne žan-
darmeri/e imalo je jučer o podne
sjednicu - nu nije moglo doći do za-
ključka. Glasa se, da se Crnogorci
boje, da ne će dobiii plaće, pa
će zatražili radi toga odstup.
Turaka. Turska fregata, koja je u
Sudaskom zaljevu bacila je dva
hitca i/, topa na ustaše Po zapo-
vjedi sa brodova stranih vlasti,
prestala je turska ladja sipati vatru.
Turci, koji su nosili hranu, bili
su prisiljeni da uzraaknu. Borba
zinedju obkoljenih ustaša traje
neprestano. Mjesta Trikalaria i
Mezokaro zapalili su bašibozuoi.
* * *
* • *
„Agence Havas" javlja sa Ka-
neje: Pukovnik Vassos obećao je
posredovati kod ustaša u Selinu,
da dozvole obkoljenim muhame-
dovskim obiteljim odlazak.
Parižki „Tempsa piše u broju
od subote: Uza svu rezervu služ-
benoga svieta vlada ovdje stano-
viti nemir sbog energičnoga dr-
žanja Rusije, koju podupire Nje-
mačka i Ausiru-Ugarska, nasuprot
kojim su barem prividno dilatorno
stanovište '.auzeie Ilaiija i Englezka,
Pitanje, kakve bi se mjere uzele
proti Grčkoj, bilo bi kamen smu-
tnje u evropskom koncertu.
* * *
« « *
Na najnoviji proglas zapovje-
dnika, odgovorili su ustaše pi-
smorn, koje je predao grčki po-
slanik talijanskom admiralu. Pismo
je podpisalo više ustaških vodja,
koji kažu, da su izmedju Krete i
Porle prekinute sve sveze. Nije
moguće drugo riešenje, niti bi
Krećani na ino pristali, nego da
se Kreta sjedini sa Grčkom.
* • *
U magjasskom saboru odgo-
vorio ministar Banffy na Košutov
upit a pogledu Krete. Ministar
reče, da nema opasnosti rata, o
kojoj je interpelant govorio, jer
su sve vlasti za mir. Nastojanje
vlarti ide zam tim, da po što po
to odstrane sukob na Kreli, te da
na ol^ku stvore organizaciju, da
se na rjomu osigura mir i red.
Vlasti su se složile, da ne će
podni uosto dozvoliti, da Grčka
zaposjedne otok. (Odobravanje.)
Kreta će i u buduće ostati pod
suverenitetom sultana uz osigu-
ranje samouprave. Obzirom na
ovu j^dnodušnost vlasti, nadat se
je, ..„ be Grčka povući svoju
vojsku. LMU mora izjaviti, da će koji vam je već poznat po novinam. I
Time stranka prava ud,sila je svoj j »Reuterov bureau* javlja, da naći dovoljno sredstva, da ju
rad za ove izbora, držoć 8« ipak nepo- j je zapovied Porte, kojom prisile na uzmak, ako se ona
ničao svoga programa i svoga nezavi- j se nalaže vojsci od 72 bataljuna i bude ustručavala, Košut je primao
-noga stanovišta. Uvjereni smo, da je j redifa, da šio prije stigne na gra- 0vaj odgovor na znanje,
ovim izbornim sporazumom postignuto | njcu Grčke
«ve ono Što »e je dalo postignuti na ko- \
rist hrvatstva u dan^šajim prilikam. f
Hrvati/ S ponosom i zadovoljstvom I
* # *
»dg
iztičemo, kako je i pri ovomu djelu na- j Prigodom poklona koji će se
e,t stranka pokapala divnu jedoodutnost f za svrhu svog vieka te početak
i 0taM)eni6ku požrtvovnog Ovo j^neo- j dojdućeg prikazati Isukrstll Spa-
b >riv dokaz žive sviesti, žnrkoe rodoliu- | •.«•/»•• u* , , . ; ,8 'I sitel u (a tai ie naum bio poca-
bljit i igtin'te odanosti hrvatskomu na- \ , . , .
čelu. 0 je suvi% očit dokaz naSe nu- ž šcen P®Pioim bodrenjem) mnoge
tmje čvrstoće, koja ja plod neograničene I »ovine iztakoše misao da se skupa
ljubavi prama svetoj stvari, koju stran- | proslavi stogodišnjica odkupljenja
ka prava zastupa i jamstvo nujpouzda- j Hi ti Porodjeoja Gospodinova. Zbor
nije oaaega napredka i naše budućnosti. J za gv> Obrede UZCO je to pitanje
Hrvats i birači! Stranki prava iz- f .. »„ „ t • ,• ^ p - u pretres te zabacio misao o pro-
A&I DOPISI
bornim ugovorom zadala je svoju rieč,
ju treba da uajsavie-itnije održi. U | slavi takve stogodišnjice pozivljuć
svim izbomištvima, gdje će n irodao-hr- [ «» odluku danu dne 31
' svibnja 1884 kojom je isti zbor
bio zabranio proslavu stogodišnjice
Porodjenja Gospina, kao no ii
novotariju i stvar neutnjestou ob-
zirom na kullushyperdulie kojim
B Djevicu častimo.
vatafea stranka postaviti svoje kandidate,
svi pripadnici stranke prava dužni su
da za nje glasuju: kao štosu svi birači
narodno-hrvatake stranke dužni, da gla-
suju z» kandidate stranke prava u ko-
tarima, koji joj po ugovoru pripadaju.
Hrvatski birači! Pohit te svi slo-
žno na izbore, da izvrSite i ovog pu-
ta svoju otačbeničku dužnost uz pono-
sito naže g^slo : Bog i Hrvati !
U Zadru, dne 1 ožujka 1897.
Središnji Odbor Stranke Prava
Predsjednik
Ljubić pop Kažimir.
Arneri Rafo bilježnik — Bjankini D.
Juraj urednik „Narodnoga Lista" —
Dapar Nikolt veleposjednik — Oućič
Maro posjednik — Marović Dr. Ivan
odvjetnik — Paštrovič Dr. Josip odvje-
tnik — Perić J Virgil gimnazijalci pro-
fesor — Prodan D. Ivo urednik „Kato-
ličke Dalmacije" — Boca Pavao obćiu-
aki tajnik — Ružević Dr. Petar odvje-
tnik — Šupilo Frano urednils „Crvene
Hrvatske" —- Šarić Mate posjednik —
Tomić Dragutin posjednik — Trumbić
Dr. Ante odvjetnik,
* »*
Njeg. Veličanstvu naš kralj od-
putovao je na Gap St. Martin.
* « *
Hvar, 25 veljače.
Dne 24 t. mj. bili su ovdje izbori
za birane birače pete kurije. Podlo je
sve u podpunu redu. Glasovalo je 212
osoba za 7 birača Hrvata predloženih
od Odboia, „Talijana", premda ih ovdje
po „Dalmati* imade koliko hočes nije-
smo ni čuli ni vidili. Otrag dvie godine
naši radnici zaželješe sastaviti družtvo,
u kojemu bi Be sastajali, te u ljubavi i
skladu sprovadjali vrieme koje im pre
ostaje nakon dnevne radnje. To je bilo
pohvalno, jer je bolje, da ae kupe u
svojemu druitvu, nego li da se akitaju
po krčmama, kojih ovdje imade i pre-
ko brka. Začulo za tu namisao mlado
momče „talijaoče", pa se nametne, sa-
stavi pravilnik i posla ga vlastima, tako
se otvori n8ooietk G. F. Biondi". U
pravilniku stoji crno na bielu, da je
svrha druitvu nla diffasione della let-
teratura italiana". Njeki to ne razumje&e,
druge uvjeriše, da je to puka foimal-
nost, koja neće nikako uplivati na druž
tveno djelovanje, jer da će družtvo biti
nsenza oolore". Pridodajte k toma hvar-
sku dubroćudnost, pa ćeta razumjeti
kuko su naši ostali u takovu družtvu.
Nego neprestano izazivanje 3 4 'alija-
naša, naptminjunje u „Dalmati" da je
t> družtvo talijansko, a njezini članovi
„talijani", dozlogrdilo našima, koji se u
družtvu nalaze te odlučiše, da već je-
dnom probiju led. S toga pri izborim
pete kurije, s«upilo ih so u družtvu, !
dvadesetak i korporativno pođjofte u j
obćinaku zgradu, da glasuju za Hrvate, i
| Nakon glasovanja skupa »a liepim bro-
jem mladeži iz mjesta i iz Brusja, po-
Hvar, 26 veljače.
Doduio se je da misle do skora uki-
nuti brzojavni Ured i združiti ga a po-
štom, sa ograničenim razdobi ikom.
Ova je viest ovdje ogorčala crkovne
i državne vlasti, te probudila medju
trgovcim i ostalim slojevim puka, sum-
nju da se malo mari sa korist našega
grada. Mi o temeljitosti ove viestš ne
možemo se nikako uvjeriti, jer no ra-
zumijemo zašto bi Vlada, koja se oso-
bit > sada pokazuje toliko sklona za na-
predak ove naše jadne pokrajine, htjela
bal sada dati ovi udarac napredku i
ugledu našega grada.
Tk, svakomu je poznato da je Hvar
pribivaiište Biskupovo, koji vlada sa
tri najveća i najvažnija otoka u Dal-
maciji, su 42 mjesta, neka od kojih su
više hiljada stanovnika. Biskup ima če-
sto potrebu da obći sa svojim podložni-
cima brzojavno. Nuždno mu je pak
mnogo i mnogo puta z& koji važan po-
sao da se služi brzojavom sa drugim
gradovima pokrajine, sa mjestim naše
države, sa inozemstvom na|skoli s Be-
čom i Rimom. Kad Biskup nebi imao
zgode da se u potrebi posluži ovim
putem velike bi škode pretrpio u svo-
jim poslima.
Druga važna vlast koja ima svoje
srediste u Hvaru jest politička vlasi. —
Vlada znade, od kolike je važnosti i
za nju samu državni brzojavni Ured u
Hvaru u svako doba a najskoli u vrie-
me izbora. — U Hvaru pak obstoje i
drugi državni Uredi koji, po sebi se
razumije, potrebuju brzojavnog ureda za
svoje posle.
Ne možemo mimoići a da ne izta-
knemo kakva bi smetnja bila za trgovce
za gradjane i za bližnja sela, kad bi sa
dosadašnji razdobnik brzojava digao.
Ako se sa strane nadležnih vlasti
misli na gorispomenuto ukinuće, reklo
bi se da se je zabora\ilo da obstoji u
Hvaru „Družtvo Igijenično" koje u ovo
zadnje doba liepo napreduje, ustrojeno
pod Visokim Pokroviteljstvom Njezina
Veličanstva milostive naše Vladarice
Jelisave, i koje bi nadareno od Njego-
va Veličanstva obilatom svotom od
30.000 fior.; i na blago podneblje Hvara,
koje je toliko koristno za jadne bole-
stnike koji svake godine u svako doba
dolaze da se oporave. I s ovog gledišta
potrebit je državni brzojavni ured.
Osim toga Vlastima je poznato da
Hvar ima važnu luku, u koju dola?o
brodovi svake zastave baš u najpogi-
beljniji čas putovanja na odmor, da
prime ili da dadu brzojavne naloge, a
i brodovi ratne mornarice dolaze često
u tu svrhu.
Da potvrdimo važnost državnog br-
zojavnog Ureda mogli bismo navesti
više slučajeva u kojim je država i-
mala koristi od našeg brzojava. Na po-
menut ćenao samo bitku pod Visom,
toli važnu u poviesti monarhije. U toj
prigodi ondašnji br ojavni činovnik,
prenese žicu i stroj na brdo blizu Hva-
ra, i odtole davaše viesti o svakom
kretu neprijateljskih brodova na Be8 i
na Pulj. I da ie to bilo od velike koristi
i možda odlučnog uspieba za pobjedu
potvrdjuje čin da je taj činovnik odli-
kovan vitežkim križem reda Franja Jo-
sipa, i vlastoručnim pismom Njegova
Feličanstva.
Mislimo da smo u kratko predočili
važnost državnog brzojavnog Ureda u
Hvaru, te ne dvojimo da će Vrhovna
Vlast biti osvjedočena o temeljitosti na-
vedenih razloga i da će uviditi da je u.
Hvaru potrebit ne samo državni Uredr
već je nuždno i državnih činovnika, to
jest onih koji posjeduju višu kulturu,
koji će saviestno i temeljito vršiti slnžbu*
na korist države, na korist crkovnih i
državnih vlasti, pokrajine i ovoga grada
Viest „Agence Havaua; Pod
Herakleinora bila je opet bitka
izmedju Turaka i ustaša pod
vodstvom kapetana Horaska. Kre-
ćaoi su zadržali svoj položaj
U Palaiu povrh Trikalarija ob
kolili SU kršćani Turke, koji već ! vratiše se u družtvo, gdje se za prvi
a Od dva dana nemaju hrane. Danas P*t nazdravilo Hrvatskoj, isparalo „Dal-I uu > } matua i nPri'v°g Dulmatincan kojo je
I SU pošli Turci sa nizam, da donesu f družtvo mukte primalo od propagande.
1 obkoljenim hrane* Pri tom je došlo | Dobro /
I do sukoba j ubijeno je nekoliko
Domaće ViestL
f Umro je jučer u jutro od kapi vrlo
pobožni ovdjeinji Franjevac 0. Ivan
Kjetul. Izpoviedaonica u svako doba^
za svak »ga, do potrebe kroz cie-
ie dnevc, bez počinka, to je bilo nje-
govo milje. Pokojnik bio je rodom &
Krka (1844). Ostavlja blagu uspomenu,
osobito kod unogobrojnih pobornika
koji su ga imali kao Izpovjednika. Dues.
mu se raja nauživala I
* *
Hrvatski sabor u Zagrebu jol će imat
jedno zasiedanje, po Uskrsu. JVovi izbori
biti ć« lipnja.
• «
U Dubrovniku su na Ivrdjavam ku-
šali vojnici prošasti petak nove topove.
A « •
Ercegović počasti spomen pokojnika iz
branom besjedom koja iz jur bolnih sr-
daca mnogu suzu iztisne.
Ovi obćeniti ljubezni izkaz, kao što
svjedoči plemenitom ćustvu Rogozniča-
na, znak je nedvojben, da su vrline po-
kojnika jak utisak bile u svakom n< i-
nile.
Liepa dušo, željeni nai Nikola, op«>-
čivaj u Gospodinu!
Spljet, 29 kolovoza.
Moram, da Vam čestitam, gosp. ured-
niče, što ste postali sigmim cui contra-
dicetui. U Makarskoj zapriečilo Vam se,
i to jedino Vama, da prozborite narodu
dvie rieči. To dokazuje, da vas se ne-
feogovići boje u javnosti više nego i
najkorenitijih starčevićanaca; to doka-
zuje da strašno peče istina, koju „Ka-
tolička Dalmacija" bez obzira širi. -
Vašemu sudrugu kojega su nekad gnju-
sna narodnjačka pera deranom nazivala,
bit će uzigrale kosti od radosti videć
kako se vrti „kolo od sreće u okoli" i
kako se već nakon malo godina „de-
ranu" (Bog im prostio!) viče iz stotina
i stotina nezavisnih grla: Slava Anti
Dejanu! Naši narodnjaci pojme što sve
to znači i što za tim dolazi, pojme i
jednodušnu ovaciju, kojom ste u Makar-
skoj počašćeni, pojme što znači ono
živio u Tociijevoj kavani koje Vas je
zateklo nakon prekovelebićana, prije
nego ijednog narodnjaka; pojme s dru
ge strane koli je težko uzdržat se ba-
junetama; pojme onu silnu razdraženost
koja je nastala u narodu cjeć Klaićeva
govora, a onu ljubav i neograničeno
pouzdanje, kojim narod časti njima mrz-
kog a nam toli milog D. Frana Bulića;
sve to pojme narodnjaci; pa na sve mo-
guće načine gledaju da Vas ocrne. Ali
rdja se zlata ne hvata: i obćiustvo ima
dva zrna soli u glavi, i gleda čine s
jedne i s druge strane, pa napravlja pri-
spodobu koja ubija svu njihovu vilozo-
viju. Vi nam, g. uredniče, uztrajte; pa-
triotični Vaš rad naći će, vjerujte, od-
ziva tim više čim Vas budu više pro-
gonili. Ta znate čega svega nijesu na-
rodnjačka krda, ovkraj i onkraj, čavr-
ljala o našem ¡Starom, a njemu ipak
dika raste, dočim njima obraz opada.
Nastavite, a budite stalni, da će Vam
uz bok stat vierno sve što ima poštena
i neodvisna i značajna. Bog i Hrvati! ')
Omladinac.
Biograd, 29 kolovoza,
(Na početku ovoga dopisa izostavisme
nekoliko redaka, jer je nešto pri dnu
spomenuto o nekim putnim troškovim
nekoga načelnika, čemu pa objtojećoj
praksi nebi se, možda, dalo mnogo pri-
govarat. Ur.).
Radošću smo čuli da »u tamo u Ma-
karskoj u veliku broju nadmašivali pra
vaši, sviestni hrvati, koji su, uvaživ po-
šteni, koristonosni i odvažni rad našeg
častnog urednika, davši izraza ćućenju
svoga srdea na najplemenitiji način iz-
kazali počast (ovdje takodjer izostavlja-
mo nekoliko redaka, jer samo iz nužde
Urednikovu osobu spominjemo. Ur.) Iz
dubanca srdaca naših odobravajući taj
plemeniti izkaz ljubavi i štovanja, mi
se istome pridružujemo, u nadi da će
nam i u budućnosti valjati kod ovog
hrvatskog naroda kad bude ... (bolje
je premučat. Ur).. Castni gosp. uredniče,
naše rieči... (Vrli gosp. dopisnik nek nam
nezamjeri što i ovdje izostavljamo nešto,
a to jer se nas tiče. Ur.)
Vele nam je žao bilo ćuti što Ure-
dniku „Katoličke Dalmacije" bi oduzeta
rieč, u Makarskoj, i ne^namo koliko
je to po' zakonu učinjeno. Ako i tko, on
je imao prava da govori, jednom kad
ga je na to izriećno narod pozvao. Na-
ma se čini da je on mogao govoriti i
zato što su govorila i ostala gospoda, a
kad bi bio u govoru zabasao, onda samo
gosp. vladin povjerenik mogao um je
oduzeti rieč. inače mi nemožemo to po-
stupanje shvatiti, ako li nije za gosp
Prodana izišla posebna naredba, kojom
mu se zabranjuje govoriti izvan svoje
kuće. Moguće i to!
Imademo sada jednu zabilježiti na
vladanje našoj gospodi na obćini. U od-
sutnosti gosp. načelnika i starijih prnje
dnika naša obćina dolazi u ruke nežna
božea i prećerana srbende B. Tako je
bilo prigodom Kačićeva slavlja. Svako
selo po Dalmaciji kao što i obližnja naša
sela na dan odkrića Kačićeva spomenika
i pucnjavom i vijanjem zastava prosla-
vila su taj po nas hrvate znameniti dan,
dočim naš hrvatski Biograd pri tom ve
likom slavlju u crno * se je zavio bo
*) Bodrenje primamo sa zahvalnošću kao
izraz Vaših rodoljubnih ćustva, ali
nam se ne čini potrebitim, pače u
neku nas vriedja. Što zar mislite da
smo klonuli duhom?!! Komisari i
pismoderi to su pred vedrim čelom
kd tmuše pred suncem. Stoje dok ih
svjetlost raz tjera.
Niti jedne zastave, niti jednog bitca.
(moguće?! Ur.) Sve mrtvo ! Evo, slavna
gospodo, »to su Vam krvave posljedice
vaše nerazboritosti, tvrdoglavosti i popu
stljivosti, kad ste htjeli dopuštiti da vam
se u Upraviteljstvo ušulja poznata lisi-
čina, koja danomice, u svakoj prigodi i
pred nama istim, na najprostiji način
grdi i ruži sve ono što bi svakom pra-
vom Hrvatu sveto moralo biti, A toj
ste pogibeljnoj osobi dali donačelništvo,
i u njeko nedaleko vrieme oblast, da
isključuje iz vieća one koji njojzi nisu
bili po ćudi radi samog uzroka što se
očitavaee čisto hrvatska načela. Gospodo,
ba-rem se kajte, da vam pokora vašeg
ogromna grieha bude po mogućnosti što
blažija! Skup Biogradjana.
Korčula, 26 kolovoza
Ona magična iskra što šiknuia cielim
slavjanstvom, što uzpirila svako mloha-
vo srce, što privukla toliko zdrava na-
roda, da se mrzli žarka sunca nagriju,
da se oduže spomeni onoga kojemu im
je zafaliti, ako kroz stoljetne borbe krvi
i ideja nijesu sasviem sa lista povjestnice
izginuli; ouo, uprav impozantno slavlje
neumrloga starca Milovana, dirnulo i našu
hrvatsku Korčulu.— Probudila se, ustala,
da i ona zajezdi hrvatskiem našiem mo-
rem, da pred oniem izrazitiem remek
djelom genijalnoga našega hrvata, kli
kne slava starcu Milovanu, slava onomu
što znao naše slavne predje opjevati,
njihova imena i čine u zviezde sakovati.
(Korčulanska obćina nije se sjetila njemu
bar jednu od živoga cvieća saplesti te mu
je uz zuj svoje glazbe poklonit). Krasno
doduše bijaše podvečerje dana 25 kolo
voza, Mnogo svieta stalo po dražestnoj
obahei korčulanskoj, da srče onaj svježi
zrak, da ljepotom prirode svoje oko pa-
se. Kita sakupljenih otočana neuztrplji-
vo čekala kad će banuti jedanaesti sat
u koji po pravilu morao prispjeti viio-
viti „Dubrovnik",da ih put sretne Ma-
karske odveze, da se poklone sjeni star-
ca Milovana. Već je sve spravno, eto
gradjanska glazba, što okupljena na o-
baii udarala u vesele zvuke. „Dubrovnik"
se lagahno šuljao, veseo u luku ulazio,
odazivajuć se svojom glazbom bratskom
korčulanskome pozdravu. Ko da uzigra
nu srcu odoh, ko da obuzda polet svoje
uznešene duše, kad se u ladje ukrcaše?
Na prvi pozdrav : živjeli hrvati Dubrov-
čani, i korčulanska obala odjekne sa
bratskiem: živjeli Korčulani! Ali u sva
koj pšenici ima ljulja; tako i na Korčuli,
neki bestidni izrodi htjeli da opogane
svečanost. Onaj pokušaj imao bi otvo-
riti oči pravim korčulanskim sinovima
koji se ne stide stope otaca svojih, i po-
taknuti ih, da tim žešće upru potomci
neumrlog Kanaveiića, da mu uspomenu
izrodi ne kaljaju.
Korčulanin.
ko brata zagrliste i primiste k sebi, u
doba kad Vas je to moralo zapasti ne
malih kušnja oí strane ljudi koji su već
onda režali na „Katoličku Oalmaciju",
bilo iz polače sv. Šimuna, bilo i iz dru-
gih polama ... Kruhoborci ne pojme ple-
menita djela, pa nemojte očekivat niti
da ih c¡ene. Njima su jasle sve. To im
je prvi i zadnji ideal, a ostalo je puko
sredstvo k tome. Mogu Vas uvjerit, gosp.
uredniče, da će Vam du&manski napa-
daji povećat simpatiju u narodu, a na-
osob kod svećenstva i mladeži, koja se
divi Vašoj požrtvovnosti, i uztrajnosti,
gdje ni za dlaku u toliko godina ne po-
pustiste, premda se sve na Vas urotilo.
Protivnici, da imaju stida, imali bi gle-
dat se u ogledalo, izpitivat dušu i tući
se, ne kamenom nego mašklinom po pr-
sima, jer su Bogu i narodu dodijali.
Još je amo pak svakoga to više zga-
dilo ono lopovsko napadanje na Vás u
stvari u kojoj ste stekli više zasluga
nego sto „Naroda" skupa. Nebulozne
njegove rieči bez podpisa, u Lialu gdje
urednik odgovara za djela koja drugi
poeinjava. i u času kad Vi, ko nadah-
nuti bas potanko stvar iznesoste pred
javnost; to je takva karakteristika piš-
čeve duše, da bi se je i vrag poplašio.
Neka gone! Vi, gosp. urednice uztrajte :
per aspera ad astra, a vašim kivnim
protivnicima i zavidnicim, pasti će prije
ili poslie mraz na obraz.
Molim Va3, da mi obielodanite ovo
pismo doslovce kao prosvjed ogorčena
srca proti vukovim razdiraocim, koji se
još nijesu nasitili mirnih janjaca, i ako
cienite stavite slobodno i moj podpis, jer
se ne bojim narodnih izdajica.1) Njiho-
ve osvete mogu samo pospiešit njihov
sudnji dan, kad će im narod sudit kand
žijom i lopatom, ko što zaslužuju.
D.
Domaće Viesti.
Šibenik, 29 kolovoza
Potaknućem domaćih novina, 26.ti
kolovoza, dan odkrića Milo vánova spo-
menika, bi proslavljen u Šibeniku, kao
malo gdje u pokrajini. Istini na čast
reći nam je, obćinsko opraviteljstvo o-
vog grada zauzelo se je bas svojski,
da ova svetkovina što l|epše izpadne.
Za rana jutra šibenska glazba sa svo-
jim milozvučnim sviranjem obadje grad
i varoše. Opaziše se zatim po zidovi m
grada prigodni sastavci, a grad bijaše
urešen zastorim i trobojnicam. U večer
istog dana bijaše urečen za 8 sati kon-
cerat u Čitaonici. Koncerat započe uda-
ranjem glazbe i pjevanjem našeg vrlog
pjevačkog družtva. Na prozoru čitao-
nice vidjaše se transparentna slika Ka-
čićeva s nadpisom bielo-crveno-modrim:
„fra Andriji Kačiću, Šibenska Glazba
Šlava!" Preko koncerta medjutim pali-
jahu se bengalićne vatie i puštahu u
vis praskavice. Koncarat je trajao do
10 sati u večer; a zatim šibeuska
glazba pod trobojnicom nošenom od ne-
kog kršnog Hrvata obadje udarajući
grad. Kad je glazba stala pred svojom
školom naši pjevači zapjevaše pjesmu
„Tiha noć je nastala", to uzkliknuv još
jednom: „Slava neumrlomu Kačiću",
razidjosmo se kući, noseći svaki u srcu
najmiliju uspomenu ovog velikog dana!
Na 8 tekućega mjeseca preuzv.
biskup Josip Juraj Strossmaper sla-
vit će četrdeset-godišnjicu biskupo-
vanja.
Me treba mnogo rieči, da se iz-
takne sve sto je preuzv. Strossma-
yer zborom i tvorom, i svojim svj-
etskim glasom i ugledom, doprinio
hrvatskomu narodu kroz ovo četrde-
setgodina. Da ništa drugo; Sveuči-
lište, akademija, galerija slika i stolna
crkva u Djakovu, to su neumrli spo-
menici plemenita srca i uzvišena bi-
skupova ćustvovanja; to su spome-
nici, koji će kroz stoljeća svietu
poviedat tko je i što je hrvatskomu
narodu bio biskup Strossmayer.
S toga, iz dna duše osobito u ovi
radostni dan, sretno dočekan, molimo
dragoga Boga, da ga u zdravlju u-
kriepi i obiljem svih svojih blago-
slova obdari i još dugo svojem na-
rodu poživi na diku i utjehu!
Spljetska okolica, 28 kolovoza.
Čitam u jučerašnjem „Narodu" ne-
koliko redaka na vas ') naperenih, koji
su me do dna duše smutili. Predbacuje
Vam, da ste tu skoro obtužiii u poslu
Pavlinovioa pok. Dejana. Ja koji se sie-
ćam ciele affaire nemogu da se ne na-
divim bezobrazluku „Naroda." Onako
podmećanje to je izpod svake kritike.
Ako se onako stane pisat u štampi, tad
bi ona bila prava revolver presse. Tk
svak zna kakav ste vi bili prema pok,
Dejanu, kojega zapuštena i izgubljena
a) Vidjesmo ih i odvratismo, premda
onakve rieči ne zaslužuju odgovora,
nego jpreaira. Ur.
Oi'/O Cj/O
Bili smo s autentične strane upozo-
reni. da bi neko miroljubive rieči, što ih
je g. Folnegović ovdje izrekao pri stolu
u „Grand Hotelu", mogo „Nar List"
nategnut u svoje svrhe.
Tako se i dogodilo. I pravaši, kojima
toliku počast došle nosio „Nar. List6 i
njegova stranka, da im je ne dalje od
16 kolovoza, u oči njihova doiazka u
Dalmaciju, fino poručio : da „svojim pre
ćeranostim pogane zastavu pravau etc.
etc etc; sada i ti prokleti pravaši odje-
dnom su postali ljudi hvalevriedni i vje-
rodostojni i viaokocienjeni. A zafcto? Jer,
izostaviv ključ koji te vtjdi u pravi duh
rieči; gosp Folnegović napravio je, kô
uljudan čovjek, dužni komplimenat dru.
Klaiću i narodnoj stranci i zahvalio
radi prijazna, i „nesebična" dočeka!
Ali mi se nećemo prepirat sada radi
govora.
I mi ga pače onakva kakav znamo da
je bio skoro sasvim odobravamo. Neće-
mo se prepirat, ni zato jer sve i kad bi
g. Folnegović bio explicite pohvalio vas
u obće rad dra. Klaića i sudrugova mu,
pa i sam Klaićev govor u delegacijam ;
to ne bi u stvari ništa promienilo ; a mi
se radi stvari borimo, a ne radi osoba.
') Ne stavljamo podpis, jer boli nas ako
tko radi nas šta pretrpi; a znamo, da
je baš ovih dana matadur K. doviknuo
nekomu javno :, „....oga mi ćeš mi ga
platit". Osveta je dakle na dnevnom
redu, Ur.
Naših Četrdeset upita neće oborit ni
četrdeset govora, ni Klaićevih ui Fol-
negovićevih, niti smo pak takvi politički
poljodjelci, da nam tko može jednim
cvietkom dokazat bujnu proljetnu pri-
rodu. U najgorem slučaju, i „N. L.M zna,
da un fiore non fa primavera.
* » *
Noćas u ponoća pojavila se vatra u
dućanu trgovca Rabića, ovdje u Zadru.
Vatra bi utrnuta prije nego se dohva-
tila prvog kata. Dućan je vas izgorio.
Bio je osiguran kod „Assicurazioni ge
nerali^ u Trstu za 4000 tor. šteta još
nije procienjena. Vlastnik bio je uapšen,
jer vlast sumnji, bud se prečesto paleži
pojavljaju.
* * «
Sinoć je ovdje bila na prolazku nje-
mačka carica Friedrich, na povratku iz
Grčke. Ustavila se nekoliko sata, inco-
gnito obašla grad, pa se ukrcala u svoj
jacht, pred kojim u večer obćinska glaz-
ba, sa financ. parobroda „Ragusa", od-
svirala nekoliko komada. Carica je istu
večer proaliedila put Mletaka.
*
* *
Uslied naše pritužbe u br. 43 „K D.",
slavno c. k, ravnateljstvo pošta u Za-
dru, kako nam je to jučer priobćilo
štov. dopisom br. 10.368, zametlo je
;ztragu podredjenicim. Iztraga nije u-
spjela kako bi bilo željeti, al svakako
dokazuje, da slavno ravnateljstvo revno
bdije uad redom u službi, i to mi svo-
jevoljno s radošću iztičemo, jer služi
uprav na čast predpostavljenim stare-
šinam.
* * «
Šibenik, 2 rujna: Noćas u 2 sata
zapalila se je kuća Antuna Lapene.
Ukućani se jedva spasiše, a što nije
vatra zahvatila veći mah, zahvatit je
tihoj noći i vojnicim c. k. mornarice.
Kako se je vatra pojavila nezna se.
*
* *
Primamo od prijatelja iz Makarske i
kao iepravak istini na čast uvršćujemo:
Prečuli ste, gosp. uredniče, kad velite,
(u prilogu br. 52), da se je pri odkriću
spomenika vikalo živio Andrijaševiću!
Svakomu' svoje; njega nije ondje nitko
nit spomenuo, Zašto ne, to ja neznam,
*
* «
Primamo sa zahvalnošću prouku g.
Ubalda C'alvi-a o nQli Schiavi della
Greda nei tdmpi eroici e nei posteriori
secondo le fonti". Str. 56. U Za'ru,
kod tiskarne g. S. Artale.
*
* *
U Travniku na l tek. otvoren prvi
lečoj bogoslovja. Ravnateljem imenovan
je O. Ivan Er. Pittmann, duhovnikom
O. Toma Lempl, profesorirn : O. Adolf
Hunninger i O. Ivan Ev. Danner.
Bože blagoslovi!
SZalivala.
V nenadnoj i prevelikoj nesreći i
žalosti, radi gubitka našeg predagoga
djaka
Nikole Vlah ovića,
Kojega nam u samih sedam da
na. u najljepšem cvietu mladosti, ne-
mila smrt pokosi, izrazujemo iz dna
ucvieljene duše vječitu harnost Pre-
pošt. Kanoniku M. Mialiću, Mn. Pošt.
A. Malešu župniku Primošlenskomu,
Častnoj Gospodi Seoskomu Glavaru,
c. k. Činovnicima i Odjelu Financi-
jalne Straže, Crkovinarima, Posje-
dnicima, Trgovcima, i svima stano-
vnicima Rogoznice bez iznimke, koji
nam u ovoj tužnoj prigodi pružile
obilnih dokaza srdačnoga saučeića i
sažfllovanja, a osobito vriednomu
mladiću Juri Krcegoviću, odličnoj
obilili Graovac, i Gosp. Župn. Po-
moćniku A. Usmianu, koji se svoj-
ski zauzeše, eda sprovod izpane Sto
svelćaniji
Rogoznica, 28 Kolovoza 1890.
Mare Ud. Vlahović, ro-
djena Bučić mnier.
Ante i Vicko Vlahović
braća.
Don Dinko i Vicko Bu-
čić uje i.
OdpUi „Kat. Dal«. «
č. g. 1>. B. — Hogoznica — U rt*tišmo
odmah, i to tim r«dj«, jer upoznMmo
ruku nama u velike svedj milu i a
velike cienjenu. Primitmo u lista f.
2, na podmiru zahvale. Bratski po-
zdrav !
C. g. J. — Omiška okolica — 8»m ton
njihovih organa svjedoči na -koje au
grane spali sa visine uzviisnih načel-
nih borba. Nek se valjaja u* svom
glibu. Nam je drago što je heumrli
„Milovan stvorio novu eru, koja se j«
odkrila veličanstveno s njegovim spo-
menikom". Jest, vrli borfie, dobro
velite, kad nadodajete: „narod ćuti
pravu, zdravu misao hrvatsku, opor-
tunizam mu počeo smrditi, mlitavott
mu se zgadila", te dobro zaključujete:
„Eppur si muove, govorio je Galilei,
ali se miče gorostasno". A kako da i
nebude uz rodoljube kakvih daje nao-
sob središnja Dalmacija? Uprite, go-
spodine, borba za Vjeru i Hrvatsku,
to je borba da zlatnije ne može da
bude. Napried!
0. g. D. M. M. — Ures — Naručene
dvovrstne posjetnice jučer po podne
predate vlč. g. O. B. Zdravo, istarski
sokole!
Č. g. M. S. — Hvar — I za Vas VaSe,
na naznačeno mjesto, jučer u jutro.
0. g. 0. M. — Vrhgorac — Primismo
za zahvalu. Liepa hvala i bratski od-
pozdrav!
Ć. g. D. M. P. — Pismo na obaviest
odaslato noćas. Živjeli!
0. g. O. M. — Trogir — Vaše nam
je pismo stiglo milo k6 kutija puna
bisera. Redovnici, koji uz ljubav bo-
žju i dragocienu revnost, koju je već
toliko blagoslova obasuto, združuju
u najljepšem skladu duinu svetu do-
movinsku ljubav i prednjače primje-
rom požrtvovnosti, oduševljenja i ra-
da; to su kao stupovi, na koje narod
neslomivo oslanja svoju sreću i slavu.
Molite i radite i unapried za drugu
Vjeru i milu Hrvatsku. Ako li Vam
neprizna sviet, ko fcto se na fcalost či-
sto 2 gad ja; priznati će Vam Svevt-
dac Bog. Nepla&imo se himbenih potvo-
ra, okršaja nit napadaja: tko * Bogom
•vojuje, taj pobjedjuje, a pred vojskom
koju Nebesa blagosivlju, prije ili po-
slie aušmanin polegne kd lagahuo kla-
sje pred silom vihora. Bog Vas po-
živio!
Č. g. A. — Spljetska okolica Nama
nije do osoba nikad bilo, te budite u-
vjereni,-da ga nit proti g. P. nema-
mo koliko nit napram sebi; ali red
je pouzdavat se u dopisnike. Nu do-
pisnici veoma zlo rade kad zlorabo
bratsku susretljivost. Oni znadu, da
su novine kao zastava, koju treba uz-
visivat, a ne ponizivat tjesnogrudim
dopisivanjem, koje u načelo ne zasie-
ca. Nego kako znat, ako prijatelji do
prigode ne upozore, ne obavieste i
duševno ne razjasne? Preporučamo i
Vam tu plemenitu zadaću. Da ste nam
najmilije pozdravljeni!
Č g. Omladinac -- Spljet—Ubrojismo
Vas rado i šaljemo Vam počam bro-
jem 53. Iz dopisa izvadismo Vam za-
dnju točku, jer bi se zaplela polemika,
a nema joj cilja. Sto se nas tiče, s
božj om pomoći, nije lako da sustane-
mo. Nas ne plaie nit strahovanja nit
klevetanja. S tim se protivničkim oru-
žjem mi već od trinaest godina mjeri-
mo, pa evo nas hvala Bogu zdravih
i čitavih na hrpi polomljeua im oru-
žja. In Domino spes, non confundar!
0. g. Mosorski — Prerada obilujemo,
uastojati ćemo da uvrstimo. Uz to
Vas srdačno pozdravljamo 1
(X g. dop. — Trogir — Eno već uvr-
šteno u br. 53. Nadamo se i u bu-
duće. Nedajte, da Vam vriedno mla-
denačko pero rdja hvata. Zdravo!
Č. g. PravaS — Spljet — Tufiete ih
triumfalno. Uvrstit ćemo u dojdućem
broju, jer je danas sve puno kd (ipak.
Siećajte nas i u buduće, Vaše nam ja
svako pismo drago kao da nam od
brata stiza. Bog Vas poživio l
C. g. „Usijanac izletnik" — Dobro ste
uradili što ste neotesanimm, kojim je
vrlina: vriedjanje obćinstva i naroda,
odvratili u ime svoje i drugova bai
kako treba. Nek se stide! Da ja na*
rod robski, da je marva, ne bi sa
većim pogrdama na njegovo sveto
čelo naoacivali. Zaboravljaju da na-
rod plaća sve u tvrdu, i ako ne plaća
svake subote. Medjutim „mironoiea
mogu da vide, jeli moguće skladovat,
s onakvim stvorovim. Da ste nam,
sokole, zdravo i veselo!
0. g D. 1. M. — Desne Mi draga vo-
lje od brata svjeta čujemo, pa premda
nas bodete gdjegdje do Živa, i premda
možda nijesmo sasvim do kraja to
zaslužili, ipak ćemo obielodanit do-
slovce, jer i mi za slogom vapimo,
ali, dakako slogom koja se temelji
na istini i pravici i nedvojbenoj naro-
dnoj koristi. Dakle u dojdućem broju.
A ua to talimo, da Bog um&oii tak vat
Izhodi u Ponedjelnik i u CetvrtaK.
— \ ori ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram. lmpeasuios in tuenda salutari Ecclesiae doctrina aniraiSque in Reli
gionis amore et in ver» fidei professione roborandis.... {fio IX. u paptnsk. listu, Ml veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
ÜVJET2 PRfiDBHOJBE: — U ZADBU, miapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI tt fior. Tko zaostane » PREDI-IATOM placa 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO 7 tior, i postará» tronovi
lao na svrhu godišta ae odbije list smatra se predbrojuikom i za uastajuću godinu. — Predbrojbe i uovac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKI«: OALJIACUK
ništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cieuu. Svaki broj napose lu novčića, rtuhuptsi se nt vraćaju.
Veritatem íacientes in oharitate,
oreseamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Era. IV. 13.)
Egu interim olamito:
Si qui» Cathedrae Petri juogitnr,
rneus est.
iliKHONYft Em. W| AO MAN
PreJbrujba traje to ciei. ¿u<)iuU>
¿miru, i txpisi „Imocti" at* tn««l-
Br 56 Zaciax, Ppneajeinlk 15 Rujna 1890. Goa. XXI
Ima mnogo gospode predbrojnika,
koji unatoč pozivim u Listu, i po-
sebnim pozivim, još se oglušuju
vršenju svojih dužnosti. Svak zna
s kolikim je tegobam skopčano ure-
djivanje i obielodanjivanje neodvi-
snih časopisa, a osobito takvih ko-
jima je sva podpora jedino u točnu
izplaćivanju predplatd. S toga sta-
vljamo na dušu svakomu rodoljubu
ovo pitanje.
Okorjele dužnike, koji su višekrat
bili pozvani a muče, ako ne pri po-
šiju dugovanu svotu kroz tekući mje •
sec, zvati ćemo ih, po običaju dru-
gih novina, na sud i na ukor ob-
ćinstva. Želimo, da se to nikomu ne
dogodi, ali je do predbrojnika: iz-
li or vatre ili vode,
Kad se dogodi, nek se poslie ne
tuže, da nijesu bili navremno opo-
menuti.
KACICEVO SLAVJE.
IV.
Kad se odkrio spomenik i slegla
se pozdravna dugotrajna vika : slava !
počeše se nizat odaslanslva i prinasat
vienci.
V!č. 0. Mate Šimić, koji ćuti što
radi i koji žarko ljabi svoj narod,
pa naravno i njegovu nadu: mladež;
sa osobitim zanosom primio je u svoje
ruke krasni srebreni vienac hrvat-
ske mladeži i poljubi ga, na što nasta
silno oduševljenje i odobravanje. —
Odlikovani su na osobit način i vit-
nac grada Zagreba, k6 sto i vienac
prekodinarske i istarske naše brace.
Vienci položeni pred spomenik slje-
deći 8u :
Prekrasni srebreni vienac sa zla-
tnim guslam s nadpisom: „Kačiću
Hrvatska Mladež 1890".
Takodjer od srebra lovor vienac:
„Krčki Hrvati starcu Milovanua.
Od srebra: Andriji Kačiću Za-
greb glavni grad Hrvatske 26i8 90
Prosti lovor vienci: „Dubrovačka
narodna Čitaonica starcu Milovanu
„Obćina Omiš Slavnomu Milo-
vanu
nObćina Orebića Neumrlom Ka-
čiču".
„Milna Milovanu u
„Neumrlom Kačiću Riečki Hr-
vati
„Hrvatska Čitaonica Trsat starcu
Milovanu
„Mostarski Hrvati Milovanu'1.
• „ Splitski Hrvati starcu Milovanu u
„Slavnomu Milovanu Obćina Split*
„Slaveni iz Pule starcu Milo-
vanu 0. A. Kačićuu.
Nakon predaje vienac« čitala su
se predajna pisma.
Pismo, kojim Odbor predaje Ma-
karskoj obeini Milovanov spomenik
već je poznato našim čitateljim; te
donašamo danas predajno pismo hr-
vatske mladeži, prekidano i popraće-
no: burnim živjela i živio (ovo za-
dnje namienjeno čitaocu č. d ru A
Trumbiću). ') Glasi:
Danas, 26 kolovoza 1890, kad se
navrluja dvjesta godina, odkad ae u
') Čitanje „nije bilo u programu" pa
ga as htjelo zapriečit, ali napokon se
popustilo.
Briutu primorskome rodio fra Andriju
Kučić Miošić, narod hrvatski haran u-
porneni prosvjetitelja pučkoga, najmi-
lijega pjesnik« svoga, diže mu na Ma-
karskom trgu narodniaii prinosi spo-
menik.
8a svih strana hrvatske zemlje hrli
svjestan narod na Primorje da Milovanu
poštovanje izkaže; a time svietu da do-
kaže, da Hrvatska nije klonula pod
težkimi udarci sudbine, da u njoj sve-
djer živi spomen slave i slobode staro-
davne, koji je nadahnuo i Razgovor u-
godni.
Mladež hrvatBka, u ovo težko doba
kužnje jedina uzdanica otačbine, ovom
prigodom bila je prva pozvana, da za-
svjedoči rodoljubje i požrtvovnost ota-
čbeničku, te da se kakogod oduži sve-
toj uspomeni vrlog pregaoci hrvatskoga.
Da se vanjsko obilježje dade toj za
nosnoj misli, sastao se u Zvonimirovu,
a Hrvojinu Spljetu odbor mladenački, te
se obratio na hrvatske mladiće po či-
tavoj otaćbini, pozivljuć ih da od «rdca
doprinesu darak za vienac na Milova-
nov spomenik.
Mladež se plemenito odazvala brat-
skomu pozivu i u malo dana se sku-
pila prilična svotica: po nacrtu rodo-
ljuba slikara domaći zlatar izradio sre-
breni lovor-vienac sa zlatnimi guslami.
Taj vienac, malen darak u t'božtvu
svome polaže mladež, jedna srdcem i
dušom, na spomenik otačbeniku pje
sniku, kao jedinstveni dar mladosti i»
sve kolike zemlje hrvatske, kao izliev
otačbeničke harnosti pjesnicu narodne
slave, kao znamen ljepše budućnosti,
koja Hrvatsku u jedinstvu i slobodi čeka.
Pred podpisanimi svjedoci iz svih hr-
vatskih zemalja, odbor predaje tebi o-
vaj vienac, Obćino Makarska, u sveti
aaianet i čuvaj nam za ljepše dane taj
simbol ljubavi otačbeničke i sinovlje
harnosti, a budućim pokoljenjem kad
se budu Čudila neznatnome daru, po-
kaži u nadpisu godinu 1890.
Živila Hrvatska!
Makarska, 26 Kolovoza 1890
Odbor hrvattk« mladeži za Kačićvvu
proslavu.
* *
Svečanost pred spomenikom završi
sliedećim govorom, što ga je držao
č. ¿ast. V. Peršć:
„Rod bo samo, koji mrtve
Štuje
Na prošlosti budućuost si
»nuje. Prtrad.
Da ovjekovječe uspomenu svojih
odltčnjaka, bilo na književnom, biio
na bojnom polju, još u prastaro
doba narodi običavahu dizali im spo-
menike; spomenike, velečastna go-
spodo, koji no su dandanas povje-
stničaru najsjegurniji oslon a i naj-
bistrije vrelo iz kojega du svoje
podatke crpi. Hebraeji na uspomenu
slavnih i znamenitih diela podizahu
kamenje; Aigypiani osjećaj srdčene
harnosti izražavahu ogromniuii pyra-
midami, visokimi obelisci, prostra-
nim! hypogaiami; Persijanci gordimi
tornjevi, Lydijani i Phryžani kolo-
salnimi uadgrobnimi spomenici; In-
dijanci veličanstvenim"! pagodami: Grci
i Rimljani umjetno izrudjenimi stu-
povi, templi, triumplialnimi lukovi, a
najzad slikami i prilikami dotičnih
i junaka.
Na to bi ih, osim narodnog osje-
ćaja, poticala još i vruća želja, da
domovinu i "ot ićbinu spomenici za-
služnih njezinih sinova proslave i tim
budućem naraštaju živu uspomenu
njihovih vrlina sačuvaju. Odnosno
na ovo Plinij (Lib. II Ep. 5) kaže:
Bum omare patriam et amplificare
gaudemus pariterque et defensioni
eius deservimus et gloriae: a naš
Preradović pjeva:
. . . . k& pero sveto i zlatno
Kojim nebo za unučad poznu
Bilježi otaca djela vitežka.
Tim razlozim potaknuti, tom že-
ljom obuzeti, tim osjećanjem zane-
seni, evo i mi, velečastna gospodo
Hrvati, danas se odužismo našem
starcu Milovanu.
iskreno kažem, pred ovakom po
izbor kitom lica, raznih zvanja i za-
nimanja;, povesti zgodnu rieč, koja
bi našla odjeka u svačijoj duši u
sredu, nisam dorastao; ali me tješi
ona Propertijeva (Lib. 11. 2. 5.);
Quod & i deiiciant vires, audaoia cert«
Laus erit; in tnagnts et voluiss«, sat est;
i tim ohrabren skastih, da nakon
kratkih poteza o životu 0. Andrije
Kačića Miošića, za cigli čas osvr-4
nein se na njegovo pjesničko djelo-
vanje te istoga svrhu, unutrašnju
narav i vriednosi. Ž«» « ui se nadugo
o njegovu životu, držim suvišnim,
pošto nema ga od nas, koji nebi
znao tko je Kačić, odkud je, čim se
je ponajviše bavio i kakvo je ne-
procienjeno blago narodu svomu u
baštinu ostavio, pak meni ga se je,
kako rekoh, osvrnuti na vriednost
njegova pjesničkog rada, radi ko-
jega Kačić je u najpotpunijoj mjeri
zaslužio, da mu se ovaj spomenik
na vječnu slavu podigne.
Pri izmaku sedamnaestog vieka —
a sva je prilika čisto godine 1696
— u malenom al rajevitom selu
Makarskog Primorja, izpod Crljenih
stina, rodi se naš Andrija. Živ, o-
tvorit, priupen, dotupit dječko zape
za oko svom ujcu ML P. 0. Luki
Tomaševiću, državniku P. P. Od-
kupitelja. Ovaj ga diže k sebi u sa-
mostan Zaostrožki, to zaklonište krš-
ćanske prosvjete i narodne slobode.
Ovdje Andrija po dovršenih predte-
čnib redovničkih naucih, zaredi se, a
za tim na zapovjed starešma podje
na mudru knjigu u Budim, odkle
nakon sedam godina pun duboka
znanja povraća se u domovinu i za
punih 18 godina znoji se u podu-
čavanju mladeži mu povjerene, a po
zasluženoj jubilaciji, kad se je po-
žtono svom redu odužio, stade, po
onoj Serafinskog svog patriarke, non
sibi soli vivere, sed et aliis proficere,
neumorno raditi, kako bi se veie-
dušno i svom narodu odužio. U ovo
doba t. j, od godine 1.748 do 1760,
koje, prava žrtva kršćan&ke ljubavi,
poaleže težk«»j bolesti, skoro eto
njegov knjževni rad »pada. Kad,
velečastna gospodo, iz kojega se
vidi, da mu nije bilo do lzprazne
slave, da se znanjem svojuri pro-
glasi; niti ga je na to znaličnost
poticala, da u svom znanju traži na-
sladu, već jedina ljubav, da narodu
svomu koristi, a ovo je i glavni
momenat, s kojeg naSein philosophu,
bogoslovu i rodoljubu ime će se
čuti i slaviti dokle god budu tekle
slovjenshe neke: muMt'iMhsuru'ih-
que est in animis hominum, in ae-
ternitate temporum in fama rerum.
(Tac. Agric. 4b).
U ono zaglušno doba, kad no skoro
cio duševni rad većeg diela našeg
naroda sveo se na javor-gusls, na
obzorju hrvatskog neba pomalja se
liepa duša Serafinskog sina a člana
prezaslužne braće države danas Pres.
Odkupitelja, koja kroz sekularne borbe
s nekrstom Hrvatu je bila — a ako
Bog da biti će i unaprjed — i otac
i majka, s njim plakala i radovala
se, dieiiia sreću i nesreću, bila mu
angjeiom stražsninom u svakoj pogi-
belji duševnoj i tjelesnoj ; pomalja se
mrtvi radiša hrvatskog naroda; izmje-
njiva s javor-guslam i simširovim
gudalom naš Andrija. Zašao knjigam
i godinam kroz lazine šikarjem i ko-
rovljem obrasle stade nabrajali ju-
načke podvige neumrlih naših pra-
djedova kroz onu groznu, strahovitu,
krvavu borbu zs obstanak, neka bi
ohrabrio na uztrajnojt, neka bi uda-
hnuo pouzdanje u Onog s Kojim se
sve može, neka bi raspirio vatru kr-
šćanskog požrlvovanja, rodoljubnog
pregorenja.
Ako pregledamo sve vjekove hr-
vatske poviesti, nećemo ni na domak
naći toliko tuge i nevolje jada i če-
mera, koliko u tužnoj epoki dvaju
kobnih vjekovs, Šesnaestog i seda-
mnaestog. U ovo žaloitno doba sieže
ss na nas ciela sila biesnoga turčino,
koji pošto slomi Bugare (Blgare) a
skrši Srbe, pritisnu u dugu nizu go-
dina našu hrvatsku domovinu i zna-
tan je dio pod nemili svoj jaram
skuči. Nizom usljed krvave borbe za
obstanak jednoj za drugom porodici
naših velikaši božična se svieća uga-
sivaše; velikaša, velfčnstna gospodo,
kojim, dok je krv na sto rana pi-
šcila, nad život sami bijaše vjera i
sloboda ; koji u ovo burno doba kao
junaci na bojnom polju, po krvavim
razbojištim sačuvaše ime hrvatskog
naroda i kraljestva, koji poctadoše
antemurale christianitatis, jer, kako
pjeva Minčetić (Trublja Slovinska):
Od robstva bi davno u valih
Potonula Italija,
O Hrvatskih da se žalili
More Otmr.nsko nerazbija:
koji ostaviše liep primjer svojim po-
tomcim,- kako se hrane narodne sve-
tinje, a unucim svojim još ljepšu a-
tjehu, da je sama ruka božja uz Hr-
vata, a uz takovu podporu Hrvat
stiče mjesto medju onim narodim, koji
neće propusti;
Mi? Surli smo grobu vra'a.
Dk jo& nas ima — još Hrvata.
Dalmacija u pov>esti kulturnog ži-
vota hrvaUkog naroda puniui pravom
može se zvati kolievk -rn hrvais^*
! pros\j te Njezina pjesnike obuzimala
je i oduševljH« la id^ja slnvjcnska, a
; historiju sv.hjuž iih Slovj»ina uz Čehe
t Poljake ie sla^nt djela junaka.
| kralja i careva po onoj „dar ti dje-
lom plemenita pjesma" prikazao je
Kačić u svojoj „Pjesmarici".
Kad su Turci južne Slovjene svo-
joj sili pokorili stadoie nadi pjesnici
živim tjHučeićem pratiti borba litMi^
8 Polumjesecom, osobito Slovjeoá,
koji su b li na bližnjem udarcu ne-
mani Azijskoj, pak u zanosnim nji-
hovim pjesmam čuješ avaki ćas ime
Lazara, Miloša, Kastriotića, Zrmsko-
ga, Frankopaná, Šubića, Sibinjanin
Janka, Ladislava, Sobiejskoga i ost.
Ovim primjerom geoialni dah Ka-
čića zanešen potaknu ga, da nam
predstavi pravu sliku Slovjenio« na
braniku vjere i prosvjete, da nam
naslika tog borioca a nejedoakoj
borbi s protivnikom Krsta i Njegova
božanskoga nauka; nauka, velečastna
gospodo, na kojem je sagradjena
svietska uljudba i prosvjeta; nauka,
koji sruši brutalne nazore starog vieka
0 ljudskoj jednakosti; nsuks, koji
upečata sljedbeniku Kaivarijskog bo-
žanskog mučenika u srdee i dušu
uzvišena načela o ljubavi prama Bpgu
1 svom iskrnjemu.
Andrijin život u krugu redovničkom
stoji u podpunu skladu sa životom
u družlvu svog naroda, jer pozitivno
je, da onaj te se zna vladati u drui-
tvu drugova svog zvanja i zanima-
nja, nije moguće da nebude ne svom
mjestu i u družtvu svog naroda. O-
bilazeć i obćeć s njim postade mu
bratom u osjećanju, propovjedaocem
dužnosti i pravice, drugom tuge i
žalosti, veselja i radosti te nade i
samopouzdanja. Od Skadra do Za-
dra, od Mostara do Kotara kao neu-
morna pčela obigraje i skuplja blago
zaostalih preda a. Ovaj velecienjeni
dragulj osvjetla usporedivši ga sa
pismenimi podatci te bistrim i pro-
nicavim svojim umom triebi od svake
pritrune skupljene podatke i u čisto
hrvatskom ruhu izlazi pred narod sa
„Ugodnim Razgovorom*.
Vas njegov književni rad, kao
Elementa Peripatética etc. i Kora-
bljica uzeti i letimice u pretres vrie-
me nedopušta, ¿ ma ću se u kra-
tko dotaknuti njegove „Pjesmarice",
koja no se od onog dana, kad je
zenula na sviet, nahodi na grudih
cieloga našeg naroda.
» * *
Naš Andrija u to još epično doba
duševnog razvoja većine južnih Šlo-
vjena nije smio u organičku jedinost
svesti svoje djelo, već prama unu-
trašnjoj naravi narodne poesije, koja
stoji u svezi B genijem naroda, va-
ljalo je, da odabere pjesmu epićnu,
koja stoji na osamljenom stupnju, t.j.
kad no se grade pojedine pjesme a
svaka je za se ciela i podpuna. On
uije smio, bilo poput Hispanjske na-
rodne poesije o Sidu, bilo grčkog
Homera, Finskog Kalevale, njemačkih
Niebrlunga, francuskog Holanda po-
dignuti svoje pje*me na drng' ili
čak treći s'u pa nj mnrpbolog jski, t j.
rnzv ti veliku organičku cje inu To
bi niMglo b ti opr<\d8n > samo, kad
hi s»- kakav velik) duševni prevrat u
narodu dogodi*», ushed ko^ga treba
da SHSvim novi pue.tski zahtjevi o-
blidaju osjećajem t ph»nta*>J"m na«
roda, a nove ideje Ounu mob i za-
gospodare; ali pošto u to doba ni-
kakav znameniti dogadjaj nepotrese
naš narod, koji bi mogao opravdati
prelaz iz prvog morphologijskog stu-
pnja na drugi ili trećij to Krfii
ma vidjeli imo ove vrle mlade ljude
kako zasukanih rukava, ne pazeć na
ništa, srću oko vatre, da spase ako se
joft išta spasit dade. Jedan je neku
staricu iznio na svojim led i i ma iz po-
gibelji. Nekolicina pomagala ja i vatro-
gascim nemareć sto mrlja ruke i možda
jedinu odjeću, jer znadijahu, da oba-
vljaju djelo plemenito, pa to im je či
nilo da na sve ostalo zaborave.
Okd dva sata našle su se na poža-
rištu vlasti i vojnici sa atrcaljkam. Ali
odkle dovoljno vode s ovakom sušom?
U zoru vatra je ipak bila osamljena.
Čujemo da ni kuća ni pokućtvo nije
bilo osigurano.
# * *
Prigodom Mlade Mise što ju je
danas svečano odpjevao u crkvi 00.
Tretoredaea, vlč. 0. Metod Stipančic,
mladomisnikova vlč. Braća posvetili
su mu sliedeću li epu pjesmu:
Sinu zora toli izcekaua
Po mile ti stare Roditelje
I po braću i po prijatelje!
Sunce granu tog blaženog dana
Kad nara stupaš prvom do otara
Da rieč tvoja Nebesa otvara.
Jest! rieč tvoja otvara nebesa
Ter privlači Božjeg Sinka doli,
Da On lieči naše težke boli,
Da On, čudo mimo sva čudesa!
Puti svojom ćak grjeanike brani,
Da uz nas se, ko medj svojim stani.
Još rieč tvoja nad angjele siže,
I Svevišnjeg sili da oprosti
Ljudske bludnje i ljudske pakosti,
Ter čovjeka na čast prvu diže;
Na čast prvu, kojom se dičio
Dok još nevin u Edenu bio.
Pravom dakle srdca zaigrala
Od radosti tvojim roditeljem,
Braći tvojoj, tvojim prijateljem,
Čim te ova velja čast dopala:
Pravom, pravom svak ti danas kliče :
Živio nam mladi naš Misniče!
Uz taj uzlik svojih miljenika,
S kraja, s mora, s bliza i a daleka,
Naš Metode, odliega se jeka
Mile tvoje Braće Redovnika;
A najradje tebi kliče: Slava!
Države nam poštovana Glava.
*
* *
„Agramer Tagblatt" takodjer pozi-
vlje tako zvanu umjerenu opoziciju, da
promisli, nema li preći sasvim u ta-
bor stranke prava. nAgr. Tagblatt"
pisat će u tom duhu te veli: „Smi-
jemo li našemu narodu priečiti, da u
pozna one ideje i ciljeve, koji jedino
mogu ono oduševljenje i onu požrtvov-
nost probuditi, koju sadanja nevolja iz-
iskuje, koju otačbenička ćustva i briga
za našu narodnu budućnost nalaže V
Želja je, da se naše najsvetije težnje
s temelja podgrizu. Smijemo li se proti
takovim namjeram pokazati, da oklie-
vamo te da smo nesložni? Nije li naša
dužnost složnim silam započeti boj pod
zastavom, koja neće nikada prestati biti
zastavom Hrvatske i njenih pravili si-
novai" Značajne izreke!
*
* *
Utisci KaČićeva slavlja vrlo su duboki.
Još se sveudilj o njemu razpravlja. Svak
smatra — i svakomu je milo — da se
je narodna hrvatska stranka obvezala
prije kroz govor urednika Biankinia, pak
preko napituice vodje Klaića pristašem
stranke prava, da će ostavit stramputice,
te otvoreno i odlučno raditi za ostvara-
nje naših težnja. Tako će bit konac u-
bitačnora razkolu, koji se pomalja, a
dalmatinski će se Hrvati prenut iz dana-
šnjeg mrtvila, i predvodjeni odlučnim
vodjama svojim, znat će opet stvarat
čudesa junačtva u borbi za prava svoja,
kako u prvo daba našega preporoda.
Bože uskori!
* * *
Zemaljski odbor traži, da bi ministar-
stvo unutrnjih posala odredilo, kako da
inokrajne obćine budu riešavale spise
dalnratinakih obćina, pisane jezikom lir
vat3kim, jer one nepriznajuć povlašte-
nih jezika odbijale bi spise tudjim je-
zikom napisane, a odtud neprilika ja-
vnoj upravi.
Moli pak, da se uznastoji eda mini-
starstvo trgovine odredi, neka i lučke
vlasti dopisuju sa obćinam hrvatski, da
barem u tom dielu pitanja o jeziku
bude zadovoljeno pravu naroda i pro-
pisim temeljnih zakona.
Za mladu misu vlč. Fra Metoda
Stipančićii trećoredca izpjevao je i vlč,
D. Stiepo Buzolić sliedeću krasnu
pjesmu prigodnicu :
Ti trudio usred gaja,
Gdje se mladjan sviet odgaja:
Kad te s neba glas zateko,
Nevinoj ti duši reko;
„Ukloni se svietskoj buci,
Ladjom kreni skromnoj luci
Serafinskog Patrijara,
A na službu mog oltara ;
Moj hrvatski puk mileni
Rječju djelom puti k meni,
Da mu bude utočište
Vječno rajsko blaženište".
Ti se Višnjem odazvao,
Svoje boke pripasao;
Danas, prvom, na spas svietu,
Prikazuješ žrtvu svetu,
Kličuć srdca iz dubina:
Slava Bogu na visina".
Mlad Misniče, Bog te čuo !
Blagoslovom obasuo
Tebe, svoga ugodnika
Da svog roda budeš dika ;
Tvoju braću, roditelje,
Dobrečinoe, prijatelja,
Da ili jednom Bog naresi
Slavnom krunom na nebesi ,
Drugoviće tvoga reda,
Da ih mine svaka bieda ;
I sve revne poglavare,
Da postignu vjecue dare;
Sve sinove našeg roda,
Da se riese nepogoda ;
Kitnu zemlju, divno more,
Rodne dole, šumne gore:
Da bi nam se pozlatila
Ta hrvatska zemlja mila'
Uz blagoslov dragog Boga,
Da njom vlada mir, skUd, sloga !
Primisme sa zahvalnošću, knjigu što njestniKa DiazeKOvica, "j i aj gias . ovih dana obiel()danio poznatj vrli
, a redovito «e ponavlja svako | pjft3nik lvan Troski, u stihovima,
s naslovom: Ana LoviČeva, Štampana u
Zagrebu u knjižari dioničke tiskare.
Obuhvaća str. 104, a zapada n. 50.
Iz Dalmacije pišu „Našoj Slozi" 22.
t. m.: U nas je opet puknuo glas o od-
stupu namjestnik Blažekovića,') Taj glas
nije nov
malo vremena. Koliko mu je vjerovati,
ne znam, ali Vam mogu iz pouzdana
izvora javiti, daje malo prije Kačićeve
»lave g. Blažeković ozbiljno mislio dati
ostavku, jer je bio obećao našim zastu
pnicima, da će izposlovat uzpostavu ko-
torske gimnazije, a ministar prosvjete
nije htio na to nikako pristati. I već je
bila javna tajna, da će na njegovo mje-
sto bit imenovan poznati neprijatelj Sla
vena pukovnik Thommel, njegda diplo-
matički zastupnik na Cetinju, a sada, u
Beogradu, koga su se Crnogorci na sve
jade jedva riešili. Sada, kad je iz nova
otvorena kotorska gimnazija, ne znam
koliko se može vjerovati u te viesti van
ako je namjestnik zbilja bolestan. O-
•im Thommela kažu, da ih je liepa ša-
čica, koji bi bili voljni sjesti na dalm.
namj. stolicu; a koji bi bio po volji na-
rodu, na to se nitko ne osvrće. Naši se
zastupnici o tome ne pitaju, kao da ih
i nije. Uviek kad se radi o nama, radi
se bez nas. Ali hrvatski narod u Dal-
maciji, imajuć pred očima sjedinjenje i
samostalnost Hrvatske, preživjet će ko-
jekakove sustave i nametnute skrbnike,
kako je i do sada sve jade i nevolje,
koje su ga bile, junački pretrpio.
Amo je govor o velikoj naslagi sme-
djika, pronadjenog kraj Kotora. Naslaga
ta da je duboka do 50 m. Ako se taj
glas potvrdi neće bit baš zlo za Kotor,
i ako nebudu sve u ruci imali švabski
glavničari čifuti. —
») Da je već odstupio, stvar je poznata.
1 1 Op. K. D.
* *
Primismo sa zahvalnošću svezak Šesti
historičkog romana Tri mušketira Alek-
sandra Dumasa, prevadja M. Lovrenče-
vić. Zagreb 1890. Tisak i naklada Scholza
i Kralja.
* * *
Doznačeno je Obćini Orebićkoj fior.
200 pripomoći za popravu puta na
Trpanj. * • *
Pišu nam iz Jelse, dne 16 rujna:
Prigodom odkrića KaČićeva spomenika
liepa je kita Jelšana U puna četiri broda
pohrlila u Makarsku da prisustvuje ta-
mošnjoj svečanosti i da tom pučkom
pjesniku od srdca klikne „slava" ! Isti
dan u Jelsi vijale ^u se zastave na
crkvi, obćini, Zori, Čitaonici i po ku-
ćam, ostalo se je odgodilo pošto ja
mnogo potrebitih elemenata bilo odsutno,
naime u Makarskoj. U nedjelju pak na
14 tek, naša „Jelšanska Glasba", i ov-
dješnje družtvo „Zora^ priredili su kon-
cerat i zabavu u s vu Fra Andrije
Kaćića-Miosica. Popodne svirala je na
plokati naša glazba (u liepom broju od
28), sa biranim programom, točno iz-
vršenim. A na večer družtvo „Zora"
dalo je liepu zabavu u slavu obljublje-
nog Milovana, na koju su bili pozvani
inostranei i ovdješnja družtva, Jelšan-
ska Glazba, i «Narodna Čitaonica. Na
zabavi je naša mjestna mala orkestra
odsvirala 7 liepih komada, suviše de-
klamale su se tri pjesme, što su bile
izpjevane prigodom odkrića KaČićeva
spomenika, uaime Buzolića, Hranilovića
i Kranjćevića; pri svršetku je pak bilo
čitanje „0 životu i radu Fra Andrije
Kačića". Ova liepa zabava svršila je sa
tombolom i plesom. Tako je evo i naše
mjesto, sudjelovanjem „Jelšanske Gla-
zbe" i nastojanjem „Zore" dostojno pro-
slavilo odkriee KaČićeva spomenika, što
je bila dužnost svakog pravog Hrvata !
*
* *
Gosp. Jozo Zaraba slikar iz Dubro-
vnika javlja nam, da imade na prodaju
liepo izradjeu sadren kip Audrije Ka-
čića Miošića, uz cienu od samo 1 f.
*
* *
Primismo sa zahvalnošću : „Brat Mar-
ko i .sestra Jeka, istinit dogadjaj. Pri-
povjedna (¡i pjesmi) Jovana Sundećića.
LJ Zagrebu. Knjižara dioničke tiskare
1890. Ciena n. 30. Knjižica posvećena
je „razlikom viera razbraćenoj braći da
sveto štujući svaki svoju vjeru, budu
vierna braća/1'
* * *
„Bosanski bjegunci". Revna trgovina
g. Nikolića u Zagrebu dala je po ori
ginalu srbskoga slikara Uroša Predića
izraditi sliku „Bosanski bjegunci".
Slika je krasno izradjena, te ćemo o
njoj i potanje progovoriti. Ciena joj je
27 tor. ili ¿0 for. na obroke. Veličina
je slike 9-3 cm., a širina fv5 cm. Okvir
je pozlaćen, liepo izradjen, a 13 cm. širok.
» * *
djeni za obitelj. Mariai je Mac Mahon
prem da mu već ima 83 godine, zdrav
i jak i duševno svjež. On izjaše svaki
dan na šetnju i ide često u lov.
• —rfxWWVWUWW^"1 1
Najnovije viesti.
Oklopnjača Carica Jelisava bi
sretno porinuta. Nadvojvodkinja Ma-
riia Valerija odvrati na govor moro-
voje Sternecka : „Radostnim ponosom
obavljam u zastupstvn matere, Nje-
zina Veličanstva Carice i Kraljice
Jelisave, krštenje ovoga broda. Ime
one, koja moro toliko ljubi, donielo
brodu osobile sreće, i opravdalo naj-
milije nade za slavu Austro-Ugarske.
Polazi medju talase, neprijatelju na
trepet, a domovini na diku i pošte-
nje !u Pri sobetu kod nadvojvode
Prane Spasoja i supruge na brodu
„Miramare," kojemu prisustvovaše
nadvojvoda Leopold Wurtemberg i
svi dostojanstvenici, napi Frane Spa-
soje uz obći uzhit Kralju i Kraljici.
* « «
* *
U Poljicim kod Nina, 24 snjna. Dne
15 tek. bio je kod n*s presv, Alfons pl.
Pavić namjestništveoi podpredsjednik,
da se uvjeri o stanju ove župne Crkve.
Blagoizvolio je vidjeti koliko planita
posjeduje ova Crkva — i crkva u Dra-
Čevcu, koju takodjer osobno pohodio. Nas
je krenuvši put Briševa, u liepoj nadi
ostavio. Ovakve odlične gospode trebuje
naša siromašna Dalmacija, koji ne štede
truda da se upoznaju sa potrebam siro-
mašnog pučanstva i tako uzmognu upra-
vljati bez pogrešaka. M. B.
* * *
Vlada je naredila, da se razoruža
selo Kožino.
*
Na 3 studenoga otvoriti će se u
Spljetu drugo redovito porotničko za-
sjedanje.
* * *
Ministar pravde imenovao jo au le a
u Makarskoj Frana Petnea pokrajinskim
savjetnikom u Kotoru,
* *
Srpsko učeno družtvo u Beogradu po-
vjerilo je prodaju svojih izdanja knji-
žari Dioničke tiskare u Zagrebu. U po-
pratnom pismu veli učeno družtvo, da
time odgovara želji radi književne u-
zajamnosti srbske i hrvatske.
*
* *
Promjene u svećenstvu zagrebačke nad •
biskupije. Dr. Feliks Suk, kanonik za-
grebački i ravnatelj plemićkog konvikta
u Zagrebu, imenovan je ravnateljem u
nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu.
Tomo Liaarić, novomisnik, imenovan je
duhovnim pomoćnikom u Brinju, senj-
skomodruške biskupije.
Različite vleatl.
Englezki javni dug umanjio se od god.
1857 za skoro četiri miljarda franaka
(onda je iznosio 20 miljarda i 928 600.000,
a sada 17.248.600.000 franaka).
Iz Ljubljane javljaju novinama
„Narodni Listy", da su ondje svi
nezadovoljni sadašnjom slovenskom
politikom. Slovenski zastupnici u ca-
revinskom vieću stoje na klimavim
nogama. U saslanku slovenskih za-
stupnika u carevinskom vieeu i sa-
boru, koji će biti 2. listopada, raz-
pravit će se političko stanje. Sloven-
ski će zastupnici Hribar, Einspieler,
Gregorac, Tavčar, Kavčić, Gorup,
Vitezić, Gregorčić, Jenko, Špinčić,
Laginja i Slanger, predložiti, ia
Slovenci ostave Hohemvartov klub i
da se pridruže Mladočesima. I sta-
ročeski Listovi donose viest, da slo-
venski zastupnici kane ostaviti Ho-
henwartov klub, ali misle, da će u-
Činili svoj posebni klub.
* « *
čeh Dr. Mattuš rekao je uredniku
plzenskoga češkoga Lista« da su Sta-
ročesi vezani uz nagodbu, ali da za
lo zahtievaju od vlade, da im izpuni
njeke uvjete, da medju inim dozvoli
češki službeni jezik. Ako vlada ne
popusti, tad se Staro xesi položiti
svoje mandate.
* *
Kako javlja „Novoje Vremja" iz
Solije, pronosi se ondje viest, da se
snuje savez Bugarske s Turskom i
Austrijom. S Turskom se ima po-
noviti ugovor, što gaje sklopio Bat-
temberg. Ugovor s Austrijom ima
vriediti, ako bukne rat medju Rusi-
jom i Austrijom ili ako Austrija za
posjedne Srbiju. Ugovor se ima sklo-
piti pod uvjet, da se Bugarska pro-
glasi nezavisnom.
* * *
U Portugalskoj širi se republikan
ski pokret. Ugovor s Englezkom
dava prigode uspiešnoj agitaciji, te
se već pogovara i o od/reći kralja.
*
« «
Vulkan Monbacho u Nicaragui,
koji je već stoljeća mirovao, počeo
je opet rigati vatru, te prieti sada
okolišnim mjestima, gdje su se po-
rušile mnoge kuće uslied potresa. To
•e dovadja u savez sa kritičnim da-
nom 28. rujna.
* * * Zahvala.
Maršal Mac Mahon, koji sad boravi na
svojem posjedu La Forest, pod konac
svojega života piše svoje memoire. Na
žalost javlja „Figaro" neće ti dragocieni
opisi, koji započinju zaposjednućem Al-
gira, kod kojega je već bio budući po-
bjednik kod Malakova i Magente, izići
u sviet. Ima bo od toga samo šest au-
| togralljakih primjeraka* koji su odre-
Prigodom moje Mlade Mise u ro-
dnom rni Drnišu moji prijatelji i što-
vatelji izkazaše mi čast, kakve ja
nijesam zaslužio, pak s toga ne
dostaje mi ni dovoljno rieči, a da
im izkažem haroost srdca svoga.
Sve mi se natjecalo u svom isko-
nom veselju, a napoa« moji mili
Drnisani, koji ux druge iskaze svoja
naklonosti prema mojoj malenkosti,
dovedoie i glasbu iz Šibenika, a usa
nju tamburaški ibor, koji svojim
krasnim melodijama usveliČali uzvi-
šeni čin mog najsretnijeg dana. Is
raznih opet mjesta primih iskaza
štovanja i čestitanja. — Sakupiš li
sve u jedno: priredili mi čast, koja
bi bila dovoljan razlog, a da ustrajno
koracam po stazi svećeničkoj, na
koju me Božija Providnost uputila.
Bog Svemogući svima naplatio a vi,
mili Drnišani, budite uvjereni, da u
mojoj malenkosti gledate vasda svoje
diete, koje će Vas ljubiti, ter premda
odaljen tielom, vazda duhom vese-
liti se nad Vašim blaženim časovima,
ko što i prolievali suze nad čemer-
nim zgodama. — Bog Vam naplatio!
Drniš, dne 25 rujna 1890
Don Marko Vežić.
>
Odpisi „Kat, Dalm.«
C. g. S. B. — Milna — Bilo nemoguće.
Svejedno srdačna hvala! VaSe molitve
u najsvečanijem času za divnu ali
nesretnu našu Domovinu, i za ovoga
njezina skromnoga sina, najmilije je
blago, kojim može VaSa plemenita
duša, da nju obaspe a da nas u radu
i borbi počasti i obodri. Živjeli Bogu
i Hrvatskoj na diku!
C. g. P. P. 0. - Šibenik — Obrnu
smo. Stekliški odpozdrav!
0. g. dop. x. — Drniš — Uvršćujemo
dragovoljno, ko fito već vidite. Srda-
čno odpozdravljamo!
Ć. g. ...ić — Makarsko Primorje — K5
o dobru nastoji ne valja niti da au-
stane niti da ikad duhom klone. Do
potrebe valja znat i mrieti za osvje-
dočenje, kad je ono po istini i svetom
pravu. Bog Vam blagoslovio rad i
plemenito nastojanje, a ito se nas
tiče, nebojte se, diximus. Živjeli!
Č. g. R. M. — Sarajevo — Ubrajamo
Vas od 1 listopada, ali eto Vam po
vašoj želji i br. tekućega mjeseca.
(izigralo nam je srce od radosti
čitajući redke i ono izmedju redaka
Vašega vrlo prijaznoga pisma. Silni,
neodoljivi pokret koji je nastao, i koji
se na svetom pravu temelji, mora da
pobiedi uz svestrano tvrdo, nepoko-
lebivo uvjerenje i radjenje. Us to alem
kamen hrvatske krune nesmije iz krune
izostat. Živjela Bosna ponosna!
Ć. g. M. Š. — Bućje kod Oriovca —
Ubrojiamo Vas već i poslasmo Vam
u petak br. 57 58. Množili se!
Č. g. lstinović — Vis — Evo dopis.
Gosp. M. to Vam je svećenik ko-
jemu je na jeziku što i na srcu. Po-
našanjem uzoran, rodoljubljem izgle-
dan. Cedo je Pavlinovićevih odgojnih
truda, te je upio i učiteljeve vrline.
Jaka tiela i jaka duha, to ćudi hr-
vatske, lako plane, ali plane samo
za plemenite svrhe. Dade se razlogu,
ko janje pastiru. To vam je u kra-
tko željeni opis.
Ugodno nam je čut, da je i tu led
puko. Nek napreduje ito je božje i
hrvatsko. Sto pozdrava.
(j. g. R. — Makarska — Na rodoljub-
nim Vašim ćustvima od srca Vam če-
stitamo, jer pravo, nesebično otačbe-
ništvo to je prava dika po svakog
čovjeka. Blagodarimo pak iz dna duie
na sućutnim izrazima glede nafieg ne-
voljnog vrada.
0. g. Š. C. — Promina — Primismo
v za uvrstbu. Hvala!
C. g. Ž. — Makarsko primorje — Na-
ručena knjiga za bilježenje svetih Misa
gotova je te ćemo Vam ju odpremit
prvom dojdućem poitom skupa sa 200
ar. i 200 oklounica. Živjeli I
C. hrv. Ćit. — Imotski — Ubiljeiismo
VaB prema couponu od 1 dojd. mj.,
ali počimljemo odmah odašiljanje, ra-
dujuć se što imamo medju predbroj-
nicima Čitaonicu skroz hrvatske i vrlo
rodoljubne varo&i.
C. g. A. T. — Trogir — Obrnusmo.
Č. g. B. C. — Trogir — Takodjer.
Č. g. A. K. - Kaštela — I Vam.
Ć. g. P. — ImoUki — Zaostala pred-
brojba iznosi f. 8. Na ostalo odgovor
u svoje vrieme. Srdačan odpozdrav
C. g. Dr. R. M. — Dubrovnik —Ovo
f. 7 ide već za dojduću godinu, te u
svoje vrieme, dostatno je da pofiljete
još samo f. 1 i bit će mirno sve do
konca godine. Živjeli!
Č. g. D. R. V. - Prezid — Predado-
smo onaj iiorin g. Buratu, da Vam on
izravno odpofialje. Srdačan odpozdrav!
Veritatem facientes in charitate,
uresoamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Poiiedjelmk i u Cetvrtaü.
\os ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operatn Vestram imgensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roborandis — (Pio IX fépapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim olamito :
Si quis Cathedra« Petri jangitnr,
meus ml.
(S. lliKRONVH. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJEU PKEDBfcOJBE: — U ZADRU, unapried'7 fior. na godinu." PO VSTALOJ ^ARKVINI « fior. Tko zaostane s PRED^ATOJI plaća i lior. više — ZA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje sa oielu godinu*
Predbrojbe i novac, ¡»ajbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOIIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
God.
IKO na svrhu godišta no odbije list smatra se predbrojuikom i za nastajuću godinu.
ništvo. — Uvrstbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 nojfeiča. Kult opisi se ne vraćaju.
Br 61 Zaaar, PoneOjelnlfeJS Listopada 1890.
U sriedu je ovdje blagdan zapo-
vjedni^ te predvidjajuć da će radni-
cim bit onemogućeno obielodanit u
četvrtak tri strane; obielodanjujemo
unapried jednu stranu više.
KACICEVO SLAVJE.
x.
Nakon govora veleuč. Buzolića bi
mu priredjena ovacija, zatim se sviet
razišao: neki u samostanu') zasje-
doše za punu sol'ru, neki pod sto-
ljetnim hrastim u debelu hladu, neki
na morskom žalu, a ja sa petoricom
svojih prijatelja pošao sam u selo i
tu u kući T. fti. nešto pojedoh i
popih dobru čašu primorske kapljice.
Pod hrastovim preko užine govorio je
častni Buzolić, l omo Didolić i Pe-
tar Andrijašević, a zatim velik broj
gostova, tko simo tko tamo. Nakon
toga diže se pop Jakić, da progo-
vori. Ali Petar Andrijašević nare-
djuje makarskoj glazbi, da udara:
glazba odpoče, a Jakić pretrže svoj
govor. Kad je glazba prestala svi-
rati, Jakić se na novo podiže, da
govori, ali Andrijašević na novo
nalaže: nek glazba udara. Na to
nekoličak ih podje k glazbarim, da
ih zamoli, dn muče, al utaman: na
sto nastane psikanje, pa kao da ni
to nebijaše dosta, poletjelo je i ne-
koliko čaja sa obiju strana. Nered
je bio čusovit, ali je pomutio cielu
divnu svečanost. Pitamo: tko je tomu
kriv? Zar Petar Andrijašević mi-
šljaše, da je on taj čas zastupnik
političke vlasti, koja je sama vla-
slna zabraniti jednomu, da govori.
Sramota, taj mali nered velika je
ljaga u ovako velebnom trenutku,
te da tog nebude bilo, svećauost bi
bila u podpunu redu svršila.
Iz Zaostroga uputismo se k Ma-
karskoj; tu je na naš brod piispjelo
nekoliko novih gosta, medju ostalim
presv. Bulie, veleč. Buzolić, Katali-
nić, Matešan, ¡Staničić. Uzput mi je
napomenuli, da je parobrod „Malta"
ga Meretvanim i braćom Ilercegov-
cim pošo k mutnoj Neretvi, te ih je
Omiika glazba tamo pratila uz silne
pozdrave od strane svih nas. Na
našem brodu se je nazdravljalo, pilo
i pjevalo. Kroz kićene zdravice po-
moli se i ona g. Tomo Didolića u
kojoj reče: častni Katalinić potužio
mi se, da se i tu med nam psiće,
predlažem, da se svaka taljanska
rieč odkupi banicom, a to ćemo na-
mieniti medicinskom fakultetu. Prema
tomu morao je za jedan talijanski
navod platiti i sam predlagatelj,
Kad se je nazdravilo krasnom spo-
lu, koji je kod nas bio liepo
zastupan, gospodična Anka Kaići-
ćeva, sestra zastupnika stranke pra-
va i žrtva Pejaćević bana liepo je
zahvalila, a kašnje zamoljena po-
viedala nam je i uzrok progonu. U
kućnoj zadaći reče: jedna moja u-
Čenica pozvala je svoju prijateljicu,
da dojde ć njom sprovesti božične
praznike; pak med ostalim reče: o-
tac mi je kupio krasnu sliku : Zadnji
časi Zrinskog Frankapana, tu ćemo
sliku mi kititi ubavim cviećem i t. d.
Eto zločina!!
Na svrsi post. Jerkunica reče:
,Na 8 dojdućeg naš Mecena svetkuje
svoju čelrdesetogodišnjicu biskupo-
vanja, zato dauas na brodu rodo-
ljubne braćo Didolića sjetimo se nje-
gove omiljele ideje medicinskog fa-
kulteta". Te rieči padoše na plodno
zemljište i tu se je odmah skupilo
for. 62 i nov. 10.
Izpod Sutiklo Presv. Bulić pred
nam pomolio se je za dušu velikog
katolika hrvata Pavlinovića.
U veselom razgovoru dojdosmo u
Makarsku, gdje nas braća liepo do-
čekaše, a mi opojeni današnjom sla-
vom sretnim se ćutijasmo što smo
ovomu nezaboravnomu danu bili o-
čevidci.
I Novi. Bog dao danlišiija slava bila
sporazum i sjedinjejpe svih Hrvata,
na spas don>ft«»ni- Slava
neumrlomu pjesniku Milovanu! Ži-
vjela koljevka IDU Dalmacija.
Narodna Čitaonica u No-
vom Vinodolskom.
Novi. — Starcu Milovanu iskrena har-
nost i vječna uspomena za uzdrža-
nje ljubavi, kujom je narod hrvatbki
proslavio ugodnim svojim razgovorim,
od nas ti hvala a od Boga plaća.
Ivan Potoćnjak Modruški.
Ogulin, — Makarskoj slavi pridružuju
se gradjani Ogulinski kličuć: slava
neumrlomu Hrvatskomu pjesniku Mi-
lovanu ! Krznar ik.
Ogulin. — Čitaonica, ogulinska iz pod
Kleka, kliče slava starcu Milovanu.
Živili upravitelji slave njegove.
Predsjednik Matu&ović.
Oriovac. — Sakupljeni prigodom podie-
ljivaoja krizme u Kobasu, klieemo
neumrlomu Milovanu slava! Biskup
Mastrovića bijahu sveukupno popri-
mljene, a glasile bi:
1. IMek*r «»e ia.1V, te uaaUsuae
izpuste pojavi tuče, sniega i slane, a
neka se predaju u V.oj i VI.oj nasta-
vnoj godini.
2. Nek učitelj tumači tuču na teme-
lju zračnih struja držeći se sustava Fay
(čitaj: Fei).
3. Neka učitelj prigodno upozori uče-
nike na sve pojave koje mu mogu ola-
kšati tumačenje.
4. Pri tumačenju tuče, sniega i slane
učitelju je nastojati da izkoreni sve
mjestne predsude odnoseće se na ove
pojave (Ovdje nam |e sjetiti gg. učite-
lje, da ne bi npredsudomu~ okrstili: da
Bog šalje kišu, sto je u našemu puku
čuti. Opz. izvjestitelja nK. D") —
„Ženski uzgoj u našim učionicama
ima se voditi po načelima domorodnog a
ćustvovanja i čiste kršćanske nauke.u —
Izvjestiteljica gospodja Marković lvka
Brzojavke za Kačićevu
proslavu.
XII.
Novogradiška. — Dičnomu hrvatu pje-
snika starcu Milovanu, kličemo: sla-
va tebi veliki pjesniče, zaujedno po-
zdravljamo dični sakupljeni zbor
Soeučilištni gradjani Novo-
gradišfce.
Novagradiška. — LJ duha priključu-
jemo se i mi slavi velikoga narodnoga
pje»nika. Slava Kačiću! Živili uče-
stnici! Novogradiška Čitaonica,
Novagradiška. — Pred spomenikom di-
čnog starca Milovana sjedinjujemo se
u duhu sa sabranom braćom, poata
vljajući velikom narodnom pjesniku
zelen vienac slave. Puni zanosa i lju-
bavi, kojom je i on plamtio za svoj
narod, koju je i on osjećao za avoju
domovinu, crpajući uz njegove pro-
slave krasan primjer požrtvovnonti i
ljubavi za dorn i rod, kličemo; slava
velikomu Kaćiću, Živili učestnici !
Novogradiški Stekltši.
učiteljka na Silbi. Gospodji Marković
Gašparić, kanonik Pris, Župnici Ko- I vide puta tekom razprave pleskalo ae i
zec, Latković, Lomarević, Tadić, Su I klicalo „živjela!" jer je držala u istinu
dac, Lafarič predstojnik, Galley taj- I liep, kršćanski i čisto hrvatskim duhom
nik, Kamenar kapelan Marinović, ka- I nadahnuti govor. LJ razpravi učestvovahu
lugjer Vrkotinović, Učitelji Pietikosić, I č. gg. profesori Batistič, Haračio i u-
Evrem Kerećković, bilježnik Kasić ] čitelji Škarpa, Kriletić i Zglav. Škup-
Načelnik Tandalić. Klerici Jerković, | stina j« poprimila sljedeće zaključke :
Zagar, Pavišić, Natokanović.
Oriovac, — Uspomeni aeumrloga popu
larnoga pjesnika fra Audriji Kaćiću
Miošiću, slava! a odboru živio kliče
Narodna Čitaonica Oriovac,
Iz učiteljske skupštine zadar-
skog kotara.
Dan, 2 6 rujna.
„Je-ii povjerenja medju učiteljima po-
trebno za napredak škuUtva, i vlada li
ono medju njima? Ako ne vlada, kako
bi se postiglo — Izvjestitelj učitelj
Zemunika g. Brko Kirigiu.
G. Kirigin čita liepu razpravu iztićući
naše hrvatko ime, a hvaleći u velike
ućiteljatvo naše braće preko Velebita.
U razpr.ivi učestfuju gg: Nimira, Škarpa,
Jurič, Kriletie, Marković, prof. Nekič
pop Mate.
Primljene sliedeee resolucije:
1. Trizuaje se nužda da ženskom uz-
goju u našim učionicam bude -podloga
čista kršćanska nauka i da bu
de proveden po načelim pravog domo
rodnog ćustva.
2. Neka cie djevojčice uzgajaju po
ćudi narodnoj zadahnjivajući ih naro-
dnim ponosom i domoljubljem, upozna
vajuei ih s čarobnim predjelima domo-
vine i poučavajući ih: kako su ju svi
gradjani dužni ljubiti. To će se postići:
a), ako se materinskomu jeziku, toj
kruni ciele pouke, posveti osobita pa-
žnja izpravljajući mu pogreške, a trie-
beći tuciju primjesu; b). ako se u pouci
npovjestnicua navedu slike znamenitih
žena našega i inih naroda; c). ako se
bude pri poučavanju zemljopisa izta-
knula čarobnost naše domovine; d). ako
se učenjem ćudorednih i domoljubnih
narodnih pjesmica i popjevaka bude
uzbudjivala narodna sviest, a uz po-
pjevUe nek bude i molitvica za spas i
sreću kralja i domovine.
3. Da se uspješnije djevojački uzgoj
u učionicam provede u duhu čiste krš
>) U Samostanu bilo je vrlo srdačna
veselja i krasnih napitnica. Spomi-
njemo sumo neke: napitnicu vlč. 0.
A- M. Miškova, D. Frana Ivankovića,
O. Kerubina Segvića, komu odgovori
zlatnom svojom besjedom dični O.
Gabro Puratić. Napitnice izazvale su
još veće odu&evljenje u prisutnicim.
Medjusobno povjerenje medju učite-
Novagradiška. — Uz hrvatskoga pje- I ljima neobhodno je potrebito zato valja: 1 ćanske nauke i domorodnog ćustovanja,
sn.ka slovinske sloge i bratstva pri- a). da učitelji što češće zajedno obće treba da učiteljica prednjači svojim pri-
janjaju srca hrvatska. Spomen njegov | Zttbavljajuč se najradje sa stvarima mjerom, izkazujuć u svakoj prigodi
svoga zvanja; b). učitelj treba da je I zborom, i tvorom: da je nadahnuta
jamoosti. Obćina Novogradiška. vedra lica. udružan i pun ozbiljne nje- kršćanskim i domoljubnim ćustvom.
Novakapela. — Složnoj braći blago- 1 žnosti; c). gdje se nalazi više učitelja I „Sto da se učini, da se omogući, uz
slovi Bože rad, jer u slozi samo na I na jednoj učionici, treba da BU prijazni, I današnje obstojnosti. dalja naobrazba
ćemo spas. Slava Milovanu ! I iskreni, uslužni i Ijubezni j d). učiteljska I naših pučkih učitelja, osobito onih, koji
Ladislav Sejlz. I družtva goje medjusobno povjerenje, te I su na selima, te nemaju ni prigode, ni
Novi. — Nakon svečane službe božje, I zato treba, da se što prvo ustanove (na I sredstva da 8e za svoju naobrazbu skr-
uzor svećeniku u ljubavi i pregaocu I predlog učitelja g. Galzinje bi izabran I be" — Izvjestitelj je učitelj na Salih g
napram Bvojemu hrvatskomu narodu I „odbor" za zavedenje zadruge učitelja I P. Lovrini.
kliče: vjekovita slava! I kotara Zadra i to gg. profesori Danilo, I G. Lorini izveo je svoje izvješće baš
Svećenstvo Novi Vinodol. | Nekić, Nimira i učitelji Lorini i Kiri- I učeno i u rodoljubnom duhu ; govorio
Nooi. — Pjesniku starcu Milovanu, koji | Opr. izvjestitelja nK. D *); e). neka | je iz srca, iz duše svih učitelja. Pri za
učitelj svoje stručno usavršenje stavi
na doseg svojih sudrugova kad bi tome
prilike bilo. —
„Kako bi se najuspješnije protuma-
čili u IV.oj nastavnoj godini pojavi
sniega, tuče, slane". — Izvjestitelj nin
ški učitelj g. Antun Maštrović.
G. Izvjestitelj predlaže slasnoj skup-
štini njekoje načine raznih učenjaka pri
tumačenju o tuči, pa nek ona Bama o-
dabere koje da prisvoji. Resolucije g
će na vjekove uzdržati budnu hrvat-
sku sviest, vjekovita, neumrla slava,
u hrvatskom narodu.
Novljani Vinodolski.
Novi. — Pridružujuć se BvečanoBti Bvega
hrvatskoga naroda, kliče ovo obćin-
stvo, neumrlomu pjesniku Milovanu
Slava.
Obćina Novi u Vinodolu Na
Čelnik Mrzljak, bilježnik
Potočnjak.
nimivoj i živahnoj razpravi o pojedinim
reHolucijam učestvuju gg. prof. Haračić
i učitelji Uršić ml. Marković, Kriletič,
Kirigin i Škarpa. Sve resolucije oBim
jedne (koju i nenapominjemoj bile su
primljene:
1. Da se uz današnje okolnosti omo-
gući dalja naobrazba učitelja, osobito
na selu, treba mu staviti na doseg liepu
sbirku valjanih knjiga, poimence onih
pedagogićne struke.
2 Poskrbiti se za nabavu najboljih
strukovnih Listova i pedagogičko didak-
tičoih- djela BfSP U p» i a dril?
goui kojem jeziku našim učiteljima pri-
stupnu.
3. Da se pribave potrebita aredstva
za umnožanje i uzdržanje knjiga, odbor
se ima obratiti učioničkim starijim vla-
stima molbom, da povise godišnju do-
taciju, onda našim obćinama ; a kad to
nebi pomoglo onda imućnijim rodoljubima
4. Kad bi sve nastojanje u ovom smi-
slu ostalo bezuzpješno, onda bi došao
red računati na skrajno poirtvovauje
učitelja, koji bi se morali moralno ob-
vezati na to, da godišnjim prinosom od
jednog forinta stvore malo po malo ko-
tarsku učiteljsku knjižnicu.
5. Kad knjižnica bude, tad će nodborM
razdieljivati knjige dobro proučenim re-
dom i sustavom, kako bi uvjek svaki
učitelj, kod sebe imao po koju dobru
knjigu. „Odbor11 će još davati najbolje
knjige ovoui ili onom učitelju, da na-
pravi kritičnu ocjenu, koja će se u skup-
štini čitati i razpravljati.
Uz ove resolucije bijaše primljena i
ona učitelja Kirigina ;
6. Da se taktično omogući naobrazba
pučkih učitelja, treba mu ekonomični
položaj poboljšati:
Protivili su joj se gg. učitelji Marko-
vić, Kriletić, Zglav etc. Oni hoće: da
je ova reaolucija suvišna, i da ne sa
sieca u pitanje. G. Škarpa priznaje su-
višnoat resolucije, ali tvrdi da se ona
svakako oduosi na pitanje. Njeki je uči-
telj da se poimence pri sličnim resolu-
cijam glasuje, jer ne bi htjeo da ga na
zemaljskom vieću omalovažel! 1 tako
propadoše druge tri resolucije g. Kiri-
gina, koje su odgovarale upitu, pošto
vriedni i od učitelja ciele krunovine u-
važeni izvjestitelj g. Lorini, dvojeći moi -
dao kakvoj pomoći nadležnih ćinbenika
iztaknuoje: da goBpoda učitelji upru u
se i svoje kljuse.
Napokon bio je primljen i predlog g.
Markovića:
„Izrazuje se želja starijoj vlasti, da
se pri mužkom ućiteljištu zasnuje jed-
nogodišnji tečaj za one učitelje, koji bi
htjeli, da se priprave na izpite za gra-
djanske učionice. —
(Trim zadnjim tačkam prisustvovali
su, ko što su i cieli dan 27 rujna, uči-
telji benkovačkog kotara, poito je nj i*
hova svtfila dva dana prvo — na 25,
i to gg. Zrilić, Koca, Lukavac, Marti-
nović, Oluić, Knežević, Kristić i Radi-
Čić spljetskog kotara Opz. izvjestitelja
nK. £>."). (Svršiti će).
Sastanak u Ljubljani.
Na 2 tek. u Ljubljani sastali su st
zastupnici iz sabora Kranjske, Istre,
Gorice, Štajerske, Koruške, (zastupnici
većine dalmatinskog sabora u koliko
znamo ne) i opozicija hrvatskoga
sabora u Zagrebu. U sve je pozvano
do 70 zastupnika.
Ovo j« nakon Kačićeve slave, plja
ovom zgodom „Hrvatska", najvažniji
dogodjaj u ovogodišnjem političkom
životu našega naroda, dogodjaj, koji
će svratiti na s« daleko preko gra-
nice naše otačbine pozornost; dogo-
djaj, koji će pratiti sav hrvatski narod
sa vrućim željam najboljeg uspjehas
•luv
' Veritatem iacientes in charitate,
cresoamus m iiío per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.j
!
Izhodi u Vonedjetnik i u Četvrtak.
— \o» ípsos, auxiliante Deo, ID dies alacriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis amore et in verse íidei profession« roborandis.... (Pio IX^upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJU,.
figo interim clamito :
Si quia Cathedrae Petri juogitnr,
meas eat.
(S. IllKRONYM. ËF1S. XVI. AD DA*.
UVJETI PKEDBfiOJBii: — U ZADRU, uuapried 7 fior. ua godiuu. Po OSTALOJ CAREVINI ti Hor. Tko saostane s PH^PLATOM placa 1 iior. više — ŽA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje za oielu godina;
wo na svrhu godišta ue odbije list smatra se predofojJikom i za uastajuću godmu. - Predorojbe i novst^" najbolje postarskom doiuakoru, šalju
niitvo. — Uvrstbo po 1U uovč. redak. Objave na 4 strani ua veoma uizku cieuu, Svaki broj napose 10 ifipvcića. Kuk opisi se no vraćaju.
Br 72 Zaaar, Ćetvrtais; Studenoga 1890. . sjacau.. s
Pri koncu smo godine, a neku
gg. predbrojnike još valja da molimo
za predplatu! Je li to dično i du-
šetino ?
Nešto o hrvatskom saboru
u Zadru.
ii.
Pri otvoru sabora, svak nam svje-
dok, nijesmo o njem niti slovca rekli.
Bili bismo doisto puno rado koješta
pripomenuti i preporučili gg. zastupui-
cim, ali promislili smo: ako što do-
bra namjeravaju, reći će, da smo,
pretičuć ih, slavu im i zaslugu pri-
svojili; dakle muči! Dok je sabor
saborovao, takodjer nijesmo na ikoji
način odali svoje utiske, e bi natn
bio tkogod malae fidei predbacio:
da ih smetamo u poslu i ometamo
u rodoljubnom pregnuću. Dakle i o-
pet: muči. Jedino što smo prigovo-
rili, bilo je ono nešto g. saborskomu
predsjedniku, koji je u svom go-
voru naklapao o nekakvoj „domo-
vini" — od Raba do Spiča !l)
U tom je bilo sve! Ovaj put da-
kle nitko nemože reć, da je „Kat.
Dalmacija" bila stroga; jer ona, ne
samo što nije, može se reć, nit pt-
„uarodnost" bila rek' bi skoro po-
stek.išila, jer je sve odjekivalo uz-
.klicima „pravu"*, sve se orilo dvo-
ranama „Bog i Hrvati", kao da smo
u krugu „usijane" (nije naša nećj
mladeži; nakun svečanih sveobćih
narodnih izkaza čiste hrvatsko sviesti,
kojima je narod naiodnjaciin doviki-
vao: aut, aut; nakon svega loga,
nama se činilo, da bismo bih uvrie-
diii do dua duše narodne ljude, i
sa UJO časkom posumnjiv o budućoj
barem njihovoj radinosti u pravom
hrvatskom rodoljubnom duhu.
Eto zašto smo mukom mučali.
Ali sad je red, da govorimo, da
govorimo hladno, u koliko dade ro-
doljublje, a svakako nepristrano, u-
prav po onoj: sine ira et studio.
Glavno, najvitalnije, stožerno naše
političko pitanje: pitanje o sjedinje-
nju — ostalo je i ovaj put na o-
geku!
Znamo, da se navadjaju kojekakvi
ogovori; al znamo i to, da oni to-
liko vriede, te ih nitko ozbiljan ae
bi na pretres iznio, [¿like nijesu od-
govori.
Nu, stavimo, da su ogovori oprav-
dani, čemu onda na koji god ba-
rem način nijo sabor izrazio u tom
snula, nego je ona uprav i izbjega- | gvoja ćustva onda kad se je toga
vala iznašaoje opazaka. Svjedok nasu
onaj odlični Hrvat, koji, sablažnjen
na predsjednikov govor, predočivao
nam je dužnost, da se na govor o-
svrnemo naročitim uvodnim člankom.
Svjedok ¿iuter celera" i ontij drugi
uplivni Hrvat B., koji nas je upozo-
rio, kako u „hrvatskom saboru u
Zadru" i dan danas stoje na zido-
vim, pokraj triemova, tablice jedino
talijanskim jezikom napisane. Barem
ga ovdje ne ulazi nitko uego sabor
i Zem. Odbor! Barem ovdje ne treba
ni ministara, ni zakona, nit saborskih
pitanja dotako zasl. Bjankini, kad ga
je, i ako iz podaljega, spomenuo za9t.
Perić, i zast. Buzolić? Ikakva li onda
barem odobravanja? Našo si!
Većina je pače i ovaj put kroz
usta „Srbina" (jucu* a uon lucendo)
Puljezia (Srbin iz Italije !), Uo i
predjašnjeg zasiedanja kroz usta ta-
lijanaša (aiius lucus a non lucendo)
Vidovića, bila uprav izazvana, da
se barem kakogod o tom izjavi. Pa
je li?
U zamjenu glavnog pitanja, koji
bi eo ipso riešio sva ostala pitanja:
predloga i zaključaka. Cemu dakle j j pohrvaćenje ureda, i pohrvaćenje
ono ne pohrvatit, u dvadeset godina
odkad narodna stranka u saboru go-
spoduje? Očito ova opazka, bila bi
bila veoma osuovana; pa eto ipak
smo ju izpustili, makar nas tkogod
ukorio na putu našastom frazom :
— „samosvjetanu čovjek!
Nu, a i čemu opazke, mišljasmo,
to prije to preko sabora? Je li mo-
guće, mozgati smo sami sobom, da
će ovo saborsko zasiedanje proć bez
čtićega pravca? Ta, reklo se a po-
reklo se nije, da je sam č. Dr. Klaić
u prilično svečanoj prigodi, pred
prekovelebitskom braćom obećao, da
zavoda, i t. d., izneseno je, u osta-
lom u sebi vrlo pohvalno, pitanje o
pohrvaćenju zadarskih srednjih za-
voda.
Mi bismo mogli ovdje najprije
pitat: a gdje ste, ljudi, došle bili?
1 čemu samo za ovu zadnju tal ji-
uašku krpu, trebovao poseban bučni
saborski prediog? Kako se tiše tiše
ponarodilo u Dubrovniku, i u Spljetu,
moglo se-valjda -- sa jednostavnim
da si vis demus s bečkom vladom, i to
isposlovat. Ovako dava se samo
prigode talijanašim, da se sabiru i
utvrdjuju u zadnjoj kuli, koja bi (ob-
će radit za (molimo slavno državno ¿¿na) nag naro(i vjge zaaimala nego
odvjetništvo da nam pusti frazu, jer j j saiIla p0narodjena gimnazija, jer
nije naša i jer je napokon puka
fraza) — da će radit: za slobodu i
neodvisnost Hrvatske. Hrvatske reče,
a ne Srbije, Hrvatske reče, a ne
Narodnjačke. Nakon takvih praelu-
dijet,) nakon dobra govorničkoga raz-
položenja zast. g. Bjankinia, nakon
odlučnih namjera — vele nam: i g.
zast. Perića, i g. zast. Buzolića i
još kojega, nakon izjava prigodom,
slavlja u Makarskoj, gdje seje sva
1) Ispravljamo ae! Prigovorili ssuo ta-
kodjer o muku predsjednika vrh sla-
vlja u Makarskoj, ali u tom nijesmo
bili sami. I „Nar. Liat" na tr> a« po-
tužio, pače on prvi.
osvojiv kulu, lako ti je poslat svemu
gospodarom.
Ima i nešio drugo veoma ozbilj-
na po sriedi. i ako se vlada odlu-
ci. da se odazove saboru, nu kako će
ae ona odazvat? Tko nam jamči,
čega se je već jednom, ako se ne
varamo, zast. Ljubić u saboru do-
takao, tko nam jamči, da vlada gi-
mnaziju ne poniemči, znajuć, da bi
tim nadovezala nit na pučku već
obstojeću njemačku učionicu, i zna-
juć, da bi lim izbjegla pitanju, a
sebi i talijanašim ugodila? Ali ne
budimo pesimiste. Recimo, da će
vlada bit toli naklona, te će zazbilj
ukinut talijanski nat&ovni jezik: nu,
buduć gimnazija d/^avna, čun ćeuio
zapnečil veo.-avj^v.ivatne njemačke
paralelke? čun zapriećtt pohadjanje
tili paralelaku, te svestrano njem-
Čenje zadarstva i činovništva, kad
nemamo obeinu u syojim rukama?
S toga nama se čini, da je bilo
preče počet s onim, šio od nas za-
visi: pohrvaćenjem obćine zadarska,
pa bi se lako bilo onda s Bečom
razgovarat.
Nema dvojbe i veleučeni Dr. Klaić
zna, da bi ovakav poslupak bio u-
mjestniji i uspješniji, a što ga se
nije prihvatio, mi nećemo reć, da
su lu kakvi tajni uzroci po sriedi bili
— to bi mogla bit osvada; ali imamo
uzroka posumnjit, da se htjelo onom
mrvicom od vratit pažnju od nešto
puno koristnijega i važnijega.
L\U pored svega toga, obzirom na
Iredentu, evala predlogu, kad ga ne
bi bila zaodjenuta ona fatalna rieć:
ponarodjenje.
Da, to je za nas Hrvate uprav/a-
talna rieč, a taman ta rieč, a ne rieč
pohrvaćenje pratila i iilaićevu obrazlo-
žbu, pače, na žalost i sramotuj pratila
i sam Klaićev prediog, koji izriečno
veli: da se uvede ..... hrvatski ili
srpski.
Ova nesretna polovičnost neće
dakle još da prestane! Još valja da
se napurijamo te slasti, da viersko
ime „Srba4' ko krpelj drži se na-
šega plemenskoga i državnoga imena.
Zar smo u vjekovitim pelenama, ua
nam se hoće nezvane nit došle po-
znate srpske dojilje? Zar smo šan-
tavi, le nemožemo bez srpskoga
štapa?
Ali ... ali! Šta ali? U ovom pi-
tanju nema opravdanja do sudnjega
dana.
Ovdje pod nosom imamo čisti
Srpski Glas, ovdje pod nosom čisti
srpski klub, ovdje pod nosom čistu
srpsku čitaonicu. A u nas ? Još i
dan danas po miša po ptića, ni pier-
ka ni kanjac !
Ne, gospodo, to nas pali, to nam ne-
da mira; jer to vriedja narod, njegovo
ime, njegovu čast, njegovu prošlost,
njegov ponos.
Kad budemo u poučnim knjigama
htjeli inozemnomu svietu, da pre-
dočujemo: kako su Srbi i Hrvati dva
jednolična plemena, onda ćemo —
premda ni u tom Srbi tako ne rade
— onda ćemo reći: „hrvatski ili ti1)
srpski"; kad budemo akademički raz-
pravljali o etnografiji i filologiji,
onda ćemo iz bratske ljubavi oboje
spominjat; ali politika nije pitanje
akademija, etnografija, ni filologija,
politika je pitanje narodnoga ćustva
i interesa, politika je pitanje imanja,
pitanje vlastništva. Ovdje se radi:
čija je ovo zem1 ja. čija je ovo kuća,
čija je ovo država. Uz takva pita-
nja pleonazmi nijesu više pleonazmi,
sinonimi nijesu sinonimi, nego iz-
dajstvo i kradja.
Jadan Bjankini! Znojio si se, da
u saboru, osoiešćen, ako i ¡¿a čas,
') I ovo „tiovaj nuždai u aeUk bio je
iz Klaićeva predloga odđtranjoa, uko
da izgleda kao da se pr«dUž'i, n<s di
ne uvede ]e/,ik krvatski ili ti arpski,
nego da se uvede, ili hrvatski, ili
srpski. Bravo!
progovoriš liepo i odvažno, iz duše
naroda, kad s: udario na ono nesre-
tno, na ono. kobnopolutanstooj koje
nas je sapeto u političkom životu, i
proti kojemu evo četrnaest dugih go-
dina, da mi u ime naroda glas po-
dižemo. Ali koja fajdi! Na koncu
konca i ti si, iz prevelike doslje-
dnosti, za onaj prediog bez izpravka
glasovao. Table au.
0 ekoiiomićkoiii poboljšanju
našeg pučkog učiteljeva.
Što smo nagadjali, to smo i po-
godili. Pod „Ekonomično stanje na-
šeg pučkog ućiteljstva" u prilogu
broja bi „ii. D." bili smo nagje-
kli: „Mek znadu naši „otci", da se
učitelji ne ce zadovoljiti praznim
frazam, laskavim obećanjima, kao
ono: „da zemaljski Odbor stvar pro-
uči t u drugom zasjedanju na pre-
tres i glasovanje podastre". Tako
se i dogodilo. Zatvorilo se i ovo
saborsko zasjedanje, a naši učitelji,
na sve njihove pravedne prošnje i
zakonite zahtjeve, stitikoše: šaku
praznu, a u drugoj dobiše — —
brus !
Doujekle, svi zastupnici, bez raz-
like raznog političkog osvjedočenja,
natjecahu a sažaljivaoju ekono-
mične mizerije pučkih učitelja; a i
sama vlada na usta povjerenika vi-
teza Perićića zajecala je: „Da se
šio prijo poboljša stanje naših za-
služnih učitelja, to ja kao pokrajin-
ski ućionski nadzornik izkreno že-
lim, da visoki Sabor nadje način,
kako da se tomu čim prije doskoči1'.
Ostanimo za čas govore štovane
gg. Korlaeta i Buzolića prigodom
razpravljanja učiteljskih molbenica u
zaključnoj saborskoj sjednici, a pri-
hvatimo se maenja i zelje pojedinih
zastupnika. G. Biankini reče: Učio-
nice će bolje napredovali, kad se
učiteljim, osobito onim lll.ga razreda,
poboljša ekonomično stanje. G.
Vuk;tic priznaje: „težak je položaj
učitelja"; a tom će se položaju do-
skočili: kad se poboljša stanje
učiteljai, tad će jedino učionice od-
govarati svojoj zadaći. G. Buzolić,
odgovarajuć zastupniku Vukotiću, iz-
taknu: ako se on i njegova braća
Srbi (?) u ovoj sabornici zuadu sta-
rati za ekonomično poboljšanje na-
ših pučkih učitelja, nećemo Ije u
toj pravednoj težnji za njima za-
ostati ni mi Hrvati. G. i'erić hijeo
bi: da se učiteljun pučkih učionica,
pak kakvih žrtava to pokrajinu
Stajalo, dade položaj dosto-
jan odgojitelja naroda; do-
ćim g. Bielauović: preporučuje po-
boljšanje učiteljskih placa kao jedno
od poglavitijih uvjeta uspjeha naših
učionica. Još nam je iztaknuti želju
g. Zore: da se učiteljima prizna
sedmi kvinkv enij; a i onu ta-
lijanaša g. Vidovića: da je spravan
ua svaku žrtvu u korist pučke
prosvjete; pa i sam g. Ljubić, po-
šlo zemaljska zaklada ne može sva-
koj doprieti, reče: najprvo joj je
bo doskočiti pučkim školam (šća-
še reci: učiteljim
na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
Goa. xxi
Nu kolikomu drago iztaknuie že-
lje i jadikovke zagovarale pobolj-
šanje ekonomičnog* staaja aadtfc
telja, napokon, kad se izbije pir na
lopar, osiadoše jedino prazne
fraze, laskava obećanja, koja pod-
nipošto ne zadovoljavaju nijed-
nog pučkog učitelja. Da se je htjelo
učiteljima ozbiljno pomoći, to se je
moglo bez one: da Zemaljski Od-
bor stvar prouči i u drugom zasje-
danju na pretres i glasovanje poda-
stre. To ćemo i dokazati.
— p. —
Brzojavke za Kaéicevu
proslavu.
XXI.
Brcojavke iz Daimaoïje.
Gruí. U svsobćem domaćem slavlju u-
čestvuje i kliče starcu Milovanu sla-
va i narodu za koga jt živio i umro
Obćina Ritóka.
Gruz. — Skupljeni u ovoj čarobnoj
dolini dubrovačke Rieke, u nemogu-
ćnosti da licem učestvujemo dviesto
godisnoj slavi i odkriću spomenika
neumrlog Kačića, ponosa i dike hr-
vatskog naroda, ono se srcem pridru-
žujemo veselju cieloga nam naroda,
napos« toga dičuoga grada, postoj-
bine starca Milovana, izrazujući vruću
želju i nadu da počimljući od ovoga
znamenitoga <y>asa korakn« hrvat od-
lučnin korakom na polju prosvjete.
Slava, slava, slava! obljubljenomu na
čemu narodnomu pjesniku fra Andriji
Kačiću.
Ivan IpSić župnik. Stjepan
Spiljêtak uSitelj. /»• Gr-
gurević, Luka Pehovac, Lu-
ka lianza, Antun Kalo-
gjera, Vaso Marinouić,
Joo Pehovac, Mihoslav Bu-
rić, Ivo Buratić, Niko Sal-
toni, Luka Knežević, Nika
Milutinovi ć.
Hvar. — U duhu prisustvujemo naro-
dnom slavlju klićuć: slava božanskom
pjesniku Kačiću! „Napredak".
Hvar. — Fra Andriji Kačiću obljublje-
nom starcu Milovanu na spomenik i-
skrene vječite harnosti ito mu danas
hrvatski narod diže, mi pozvani da
nastavimo njegov Apostolat polažemo
vienac žarkih ćustva i zanosno kli-
čemo : slava ! Sakupljeni svećenici
hvarske biskupije:
Kan. Pavlović. Kan. Ka»an>
drić, V. Duboković, Mila-
nović Andre Perić, J. Du-
boković, Pet rió N. Mili-
ćević. A. Miliiević, Boja-
nić, Bneaieviá, BraiĆin,
mladj. Vidović, Kalafatić,
Dobronii. Stipetić, Sapunar,
Gr čina. Pótar Perić. Pe-
travić.
Kotor. Ova obćina hvatajuó se u kolo
s ostalim bratskim prilikom proslave
odkrića spomenika neumrlomu hrvat-
sko. uu pjesuiku Račiću fra Andriji,
koji je namienio svoju liru slavnoj
prošlosti i dićnom junaitvu naiega
naroda, kliče : množili oe spomenici
glasovitih narodnih velikana 1
Obćina.
Kotor. — Ogranak obitelji, čije si ju-
naštvo Milovane opjevao, u danainjem
narodnom slavlju pri odkriću tvoga
spomenika, iz dubine harnog srca
kliče : slava ti !
Mato kntz Ivanović,
%
nost svib zahtjeva, uslišanje kojih
uplivalo bi znatno na računt i na
danjke pokrajinske; razmotriv, da
za rasudu, koji su od zahtjeva o-
pravdani, koji oprav daniji i
prešniji, kojim je bilo jur više
manje zadovoljeno predjašnjim novi-
cam prvomu zakonu 29 prosinca 1871
0 pravnim odnošajim učitelja: kao
što i za rasudu o mogućnosti po-
krajinsko zaklade, da zadovolji ra-
znim zahtjevim i u kojoj bi mjeri
mogla zadovoljiti—treba probrati
mnogo i raznih podataka o stanju
pr edjašnjem i tadanjem, pa
1 obzirom na buduće stanje učitelji
i na terete odtud pokrajinskoj zakladi,
kao i obćinam: razmotriv, da nije
moguće sve te podatke tačno pobrati
kroz kratko doba saborskog zasjtda-
njau — molbenički odbor odlučio je
oprati ruke, a da zemaljski odbor za
budući Sabor prouči i na pretres do-
nese. — čekaj, konju, proljeća!
Sad, kad naši učitelji znadu na
čemu su sa njihovim zahtjevima, prvo
nego li nam je konja zaviriti u zu-
be; prvo nego li mislimo zaci u me-
ritorno pitanje, svrnuti nam seje na
jednu tačku molbeničkog odbora. Oni
bo hoće, da su učitelji tražili: „Po-
višenje plaće svim učiteljim, ili ba-
rem onim 3.ga razreda0. To ne stoji.
Ako je molbenički odbor duboko
proučio molbenice pučkih učitelja, bit
će uvidio, jer carta canta, da su oni
pitali: povišenje place u obće, oso-
bito pako onim 3.ga razreda. Da li
se iz ovog „osobito," može izvesti
ono „ili barem" ? Taj zaključak mol-
beničkog odbora podnipoSto ne hvaća
se naših bubrega. Po njemu, dogo-
dišnji Sabor, mogao bi poboljšati e-
konomični položaj samo učiteljim S.ga
razreda. A da je to odborova i sa-
borska nakana, osim privatnih uvje-
ravanja, jamac nam zastupnik Biankini,
koji prigodom razprave učionskog
proračuna, iztaknuo je: „Osobito za
učitelje 3.ga razreda treba štogod
učiniti, i tim prije, a da ih ljota ne-
volja ne bije, da njihov ugled ne
trpi64; svjedok su nam i rieči zastu-
pnika Buzolica: „Meni je na osobi-
tiji način iztaknuti nevoljni položaj
učitelja S.ga razreda; su 350 godi-
šnjih forinta početne place, koju beru
ti učitelji; biva su manje od forinta
na dan, kako da živu kroz više i više
godina ti nesretnici? Kako li da
uzdrže svoju obitelj ?u Istina, učitelji
3.ga razreda biti će zahvalni na o-
vako sažaljivom ćustvu, oni će ostati
harni da se tim ne misli naškoditi
opravdanim tražbam učitelja i učite-
ljica druge vrsti, onih l.ga i 2.ga
razreda: ali njihovo iskreno i brat-
•ko srce težko će podnieti i ako ne-
znatno slučajno njihovo ekonomično
poboljšanje, a da se ne priskoči nov-
čano i ostalim njihovim sudrugovima.
Time bi sam Sabor u tijeku otvorio
njeki jaz medja učiteljima i njihovom
uzajamnošću, što bi ih u plemenitoj
im duši peklo. Želja je svih pu-
čkih učitelja naših, da im se povisi
plaća svima, a osobito onim 3.ga
razreda, kao najkukavnije plaćenim,
a ne kako je Sabor odlučio; što će
ae zbilja i izpuniti, bude li usvojen
predlog molbeničkog odbora. 0 tuiti
rossi: o tutti Russi! *
Brzojavke za Kačićeyu
proslavu.
XXII.
Brzojavke iz Dalmacije.
Kotor. — Rad jedan narod u vidljivim
znakovima izkazi.je harnost i prizna-
nje svojim zauzetnim ljudima, to svje
doći, da je on u prosvjeti napried
koraknuo. Prosvjetom se idje k slo-
bodi, te nas ovom upoznaje tješi i
puni nadom u bolju budućnost. U to
ime dušom prisustvujem tom slavju
uz uzklik: slava nenmrlomu starcu
Milovanu !
Upravitelj stvo „Slavjanske
(sic) Čitaoni<$
K•tor. — Današnjoj svečanosti, koju
•tvori ljubav domovine i narodna pro-
svjeta, pridružujuć se duhom i sr-
cem obćem veselju kliče: slava! starcu
Milovane i njegovu hrvatskom narodu!
Kotorska hrvatska omladina.
Kotor. — Starac Milovan pjevajući sla
vna djela naših vitezova oživio je,
preporodio naš zamrli narod. Makar-
ska, Primorci, slaveć svog zemljaka,
radosti sve grane hrvatskog naroda.
Dao Bog te nas t' vodilo na ozbiljan
rad za slavu i napredak naše domo-
vine. Tom nadom kličemo: Slava
starcu Milovanu! §lava provoditeljim
današnje svečanosti, koja je na čast
cielomu narodu.
% Slavjanski {sic) Dom.
Pag. — Neumrlom narodnom pjesniku
prigodom njegova velikog pira, pag-
ski hrvati kliču mu : slava!
Pag. — Podpisani „narodni" odbor DZ-
hićenim srcem učestvujemo današnjem
slavlju, te na podnožju spomenika
narodnoga pjesnika polagaju odanosti
domoljubnog štovanja.
Nikola Portada, Nikola pl.
Mirković, Juvaj Crljenko,
JOHO Radaković.
Perast. — Narodnomu velikanu, neu-
mrlomu franjevcu Kačiću, koji oz
ostale slavjanske junake proslavi i
Peraštane, poimence Zmajeviće, Še-
stokriliće, Bajeviće, Bronze, Viskoviće
bane, danas kada se osviešćeni harni
narod okuplja okolo njegova spome-
nika i mi prateć u duhu to veliko
slavlje, kličemo triput slava!
Ohćina Perasta.
Perast. — Neumrlomu Kačiću Milovanu,
pjesniku slavnih junaka Perasta, so-
kolovog gniezda Boke, dike od Hr-
vata, radostno uzkićeni kličemo: sla-
va! slava! slava!
Kapetan Krsto Matkovi&, Na-
čelnik Marko Tomičić, 0-
pat sv. Gjura, Nadžupnik,
Vitez Marko Nadkola, Ba-
lović Andrija, Brajković
posjednik, kanonik Ivo Mat-
kvirićf Srećko profesur Vu-
lovi6, kanonik Nikola Zotti,
Joio Bratićtvić pomorski
kapetan} Stitpo pop Cipo-
lović, Pop Marko Mar-
cinko, Pop Lujo Baletina,
Eugen Brajković, Antun
Rossi učitelj, Tomo Mtdić
obrtnik, Jos• Grubisi6 tr-
govac, Looro Pignolo, Pon-
tiea Josip, Tripo Niki-
ćevi6, Bratiievič.
Postir— Postirski sklad, pridružuje se
današnjem veselju i pred spomenikom
prosvjete vapije: Slava našem neu-
mrlom Homiru, slava!
Presjednik Antićević.
Postire. Zanosnim duhom, uzhićenim
srdcem, pri svečanom odkriću zaslu-
ženog spomenika našem Milovanu kli-
ču: slava! starcu Milovanu, redovniku,
prosvjetitelju hrvatske budućnosti, bu-
ditelju i čuvaru narodne prosvjete,
diki i ponosu hrvatskog naroda, ne-
umrlom narodnom pjesniku, slava!
stoput slava!
Pop Carevi6, učitelj Vladi-
slavi6} klerik Matuli6.
Obćinski izbori na Benkovcu.
11.
Paljetkujuć po „Srpskom Glasutt sa-
kupismo u glavnim potezima liepu kitu
cvieća, dostojna oazovi-srba Benkovca i
njihova glasila; a (Ja i ne iztakosmo pu-
ste klevete, potvore i osvade na svakog,
koji i iole hrvatski ćuti. Za nje su to,
nzdrave misli", koje zaslužuju „pohvale"
i „zanosna zagrljaja"; tako barem stoji
u broju 5. A ima toga još. I tu skoro
u sjednici obćinskog upraviteljstv a „cr-
nac ovršio je svoju" napram dičnom
načelniku Oaparu. Pa gdje je njihova
štionica, kojom su se ko kinezkim zi-
dom protiva Hrvatim ogradili ? D<i, oni
sasvim istupiše iz udruživanja sa Hrva-
tima, pa da se ovi s njima pogadjajui
nagadjaju; a jor budući na vlasti, u
svom pravu! Izgled n?*n grčko-iztočne
obćine Knin, Obrovac, Vrlika i Skra
din. Nagadjaju li se, pogadjaju li se oni
sa ondašnjim Hrvatima? Reći će se:
jest na Kistanjam. Ha! da nije osobnog
trvenja, ono tisuću katolika hrvata ne-
stalo bi ko kaplje u moru; a tako: za
potrebu — kume, za nevolju — druže!
Nu i na sve ovo moglo bi se zatvoriti
jedno oko. Kršćani smo; „braća" smo.
Moglo bi se oprostiti sve uvrjede, zabo-
raviti sve potvore; ali glavno je po srie-
di: tiče se združenja sa prekovelebit-
skom braćom, a tome se grčko iztočnjaci
Benkovca do skrajnosti protive. Pa kako
oni misle i djeluju, tako i svi njihovi
istovjerci u Dalmaciji. Nije li i u zad-
njem zasjedanju Puljezi indirektno do-
viknuo Blankiniu: sa aneksijom na sri-
edu, da se ogledamo? A smiedu li i
benkovački Hrvati, u korist mira i sloge
odreći se tog svog prvog, nakon vjere,
¡»maneta? Smiedu li oni i unapried tr-
pjeti, a da im mraz ne padne na obraz,
da uredovni jezik jihove katoličke hr-
vatske obćine budu polutanski srbsko-
Iirvatski? Samo i nadalje popuštajmo !
A medjuto, slobodno je ljudima Vuko-
tiéa dlake nazivati Hrvate: „tnagjarski
robovi,u ili dlake Bielanovića: „magjar-
ske sluge"!
Ako i prijuba srce rodoljubno im
kuca, Hrvati Benkovca i okolice ne sa-
mo da ne bi smjeli doći do srbsko-hr-
vatske štetonosne nagode, nego, oni mo-
rali bi se iz petnih žila tome uzprotiviti.
Inčije, oni će sami rinuti nož u ruke
protivniku, da malo po mulo zadade
smrtni udarac hrvatstvu one obćine. Hr-
vatski vodje u benkovačkoj obćini mo-
raju žilavo podržavati oporbu proti na-
metnutom srbstvu, ako misle, da ih kroz
desetak godina po put peronospore ne
zarazi. Nek Hrvati izbiju iz glave, da
im od Srbá ne ima pogibelji, budući u
pučanstvu brojem pretežniji, a uz to i
na upravi. Ne, tko bi tako mislio ljuto
bi se namagjario, pokazao bi svoju po
litičku nezrelost, jer idje vrieme, nosi
breme, pa sa kojekakvim dogovorim i
nagodam, sa vavječnom popustljivošću,
narod bi omlitavio, podao bi se mrtvilu,
postao bi — indiferentista. Posrbivanje
je po nas Hrvate doisto naravnije, ali
kud kamo pogibeljnije od talijančenja i
njemčenja; srbstvo je srodno našoj krvi,
našem narodu, ogranak smo ista pasmi-
ne. Srbstvo je troskot na hrvatskoj njivi,
kog, ako će se iztriebiti, nije dosta po-
čupati, moras mu i rt klice izguliti;
drugćije, on če se raširiti, ifazploditi.
da mu neš haka doći ma se devetio.
Srbi su u toliko po nas Hrvate i hrvat-
stvo pogibeljni, što se protive naravnoj
i krvnoj svezi, zajamčenoj nam božjim
i našim državnim pravom i riečju vla-
dajućeg nam kralja. Nazovi-srbi ne će
da znadu za hrvatsko državno pravo,
po kome je i Dalmacija čest Zvonimi
rove krune. —
Donjekle, priznajemo, u malim mje-
stancima, varošima vjerske i političke
borbe nesnosljive su, tako reknv za-
vadi se brat s bratom, sin 9 otcera ; sve
du se na osobna pitanja i tim se izvra-
ćaju u mjestne mizerije. Ali u Benkovcu
i njegovoj obćini sve je dragčije. Tu,
ili prvo ili kašnje mora doći do život-
nog, do narodnog pitanja: ili k srbstvu
il k hrvatstvu. Te, po našem osvjedo-
čenju, što mora biti sutra, neka bude
večeras. Tim više, što su grčko-iztoč
njaci taj čvor napleli i prvi čisto srb-
stvo iztioat počeli. Otežuć i nagadjajuć,
moglo bi biti prekasno. A da bi se mo-
gao roditi kakvi veliki Aleksander koji
bi udarcem mača taj gordijski čvor raz-
mrsio — dvojimo; pače, niti ima nade.
Da su grčko-iztočnjaci veoma lukavi, to
je urbi et orbi poznato. Oni, po na-
putcim iz Zadra, promieniše izbornu tak-
tiku. Uvidjeli su, da jednom izćerani
iz obćine, mučno bi do svoga cilja do-
šli, a cilj im je, po onoj: „Srbi svi i
svuda," posrbiti i benkovačku hrvatsku
obćinu. Hoće im se sjediti u vieću da
uzmognu potajno rovariti i kopati lagu-
me proti čisto hrvatskoj stranci. Rade
za budućnost. Oni će i uspjeti, ne bude
li se namah na oprez stalo.
-CmK"9 Ci
Propala je nagodba u Češkoj.
Istina, je, da je sabor u sjednici
od subote primio podlogom posebne
razprave osnovu zakona 0 kulturnom
vieću, i to sa 158 proti 53 glasa;
ali bas ti brojevi su dokazom, da
je nagodba pala. Da se predje na
posebnu razpravu osnove zakona 0
kultornom vieću, glasovali su Niemci,
plemstvo i Staročšsi; a proti gla-
sovali su Mladočesi i 12 Staročeha,
koji su izašli iz staročeško£ kluba.
Nu koliko je Staročeha glasovalo?
Glasovalo ih je 26; jer staročeški
klub danas nebroji nego 37 zastu-
pnika, ali ih je bilo odsutno pri
glasovanju, češki sabor broji 242
člana, tako da je potrebna prisutnost
od 182 zastupnika, kad se radi 0
zakonima, koji zahtievaju, da buuu
prisutne tri četvrtine svih saborskih
članova. U te zakone spadaju: za-
kon 0 kurijama, zakon 0 razdiobi
izbornih kotara velikog poreza, zi-
kon 0 izbornoj preinaci, zakon 0
vetumu kurija, koji su zakoni svi
integralni dio nagodbe. Dosta je, da
bude odsutan 61 zastupnik, a da se
0 ovim zakonima nemožo razpra-
vljati. Nu biti će za stalno odsutni:
Mladočesi u broju od 41, 12 staro-
ćeških disidenata i ono 11 Staro-
čeha, koji su bili odsutni pri glaso-
vanju od subote; a to su već 64.
Nego se može računati, da će se
onda taj broj povećati, kd što se je
povećao od svibnja, kad se je ra-
dilo 0 zemaljskom školskom vieću.
Od onih 11 Staročeha, koji su u
subotu bili odsutni, u svibnju ih je
8 glasovalo s Riegeroua. Onda je u
prilog zakonu glasovalo 167 zastu-
pnika; 9 dakle više nego prošle
subote. Ide li tom progresivnosti na-
pried, tada je sigurno, da će u sta-
novitoj prigodi biti odsutno još više
od 64 zastupnika. Nagodba je dakle
propala. Euge.
Braćo družinari, budimo
složni!
Kaštel Stari, 10 studenoga.
Poznavajući slavno uredništvo „Kat.
Dalo).", da ljubi istinu i nepristranost,
nakanio sam ovo par redaka objeloda-
niti u našem dičnom čisto hrvatskom
Listu.
Ovdje, naime u Kaštel Starom i No-
vom, nahode se tri družtva; 0 trećem
mi nije namjera nit slova da napišem,
ali 0 dva hrvatska rodoljublje i miro-
ljubivost mi nalažu, da se njima poza
bavim.
Koliko se siećam, god. 1885, sastalo
se nekoliko otačbenika i predložilo neka
se osnuje družtvo, te svi na tu ideju
pristali, i brzo stadoše raditi i saku-
pljati članove, i u istinu ustrojila se.
„Hrvatska Čitaonica" u Starom. Nego
koliko mi je poznata, nstrojba nove či-
taonice bila je ko posljedica zavade ne-
kojih članova s nekojim takodjer u Novs-
kom družtvu.
Buduć da mi na srcu leži domovina,
koju želim uviek sretnom i u prijatelj-
skom skladu kd nepomičnu klisuru, evo
me da koješta napišem. Da me tko u-
pita: zašto su se ono troje ili četvero
omrazili u Novskoj Čitaonici, te zato, da
se ovo naše družtvo ustrojilo, za cielo
nebih mu znao odgovoriti. Već je pet
godini prohujilo da naše družtvo ob-
stoji, ali nikada da je tko napisao dvie
iskrene rieči 0 slozi čisto kaštelanskih
hrvata, te evo mene dakle, da u naj-
ljepšoj prigodi dvie natuknem.
Goep. domaćina Radunić, željan sta-
novati na prvom katu novom godinom
odpoviedio je „Hrvatskoj čitaonici" ; te
cienim da je ovo najbolja zgoda da brat
bratu pruži pomirljivu ruku, ada se do
toga dodje treba nam ponajviše, kao
posrednik» mira, upotrebiti našeg uzor
— značaja D.ra Cegu, koji kano na-
čelnik i u buduće će ostati dobro vi-
djenim kod svih poštenih i zdravo mi-
slećih seljani, uza sva viku neko ličine
„Dalmatovih" zvonara, jor ta vika na-
liči hvatanju slamke za utopljenika. Sa-
mo Što bismo želili od njega gq>
nto drži čiste, odlučne hrvatske, a ne vla-
dinovačke mlitave dalmatinske stranke.
Jedni misle naći novi stan za druž-
tvo, drugi pak, u većem broju, da se
sjedine bratskom slogom, k6 i prije, u
družtvo „Kaštelanska sloga" u Novom.
Tko da razna mnenja složi ? Ja držim
da bi bila najbolja sloga i bratski za-
grljaj ! koji bi imali vladati s jednim i
drugim. To bi bilo pohvalno, rodoljubno.
U vas upiru oči, rušitelji sloge, u vas,
koji ste pogazili i razasuli onu prva-
B nj u i staru slogu: od vas željno oče-
kuje rod i domovina, od vas prvih, da
tražite plemenitu i velikodušnu rieČ:
mir! te do vieka će vas svak blago-
sivljati ako ju budete budili i udahnji-
vali u plemenita srdea naših dobrih se
ljan£, a još većma, ako se bude ta rieč
oživotvorila, zahvalno i sretno potom-
btvo će vas spominjati zaslužnim u do
inovini. Tražite slogu za volju obćeg
cilja i žrtvujte dielak vlastite volje. —
Vjerujte, da nijedna žrtva nije uzalud-
nu, a najmanje žrtva, prinesena na žr-
tvenik otačbini svojoj. Ta i s;nrt je za
nju sladka, kako je divno rekao najveći
pjesnik rimski.
Promislite samo, koliko bismo mogli
uspjeti do dvie tri godine radeć i živeći
složno! Lako bi bilo doći i do nove
zgrade — za čitaonicu, jer lakho bi se
dala tada sakupiti liepa svota novaca,
da se taj cilj postigne; a pitam, što će-
mo neslogom i drugim stanom postig-
nuti? Ništa drugo, ve«4 razdor i mršavi
broj članova !
Napried, svi kd jedan čovjek, gledaj-
mo da sjedinjenje, slogu i bratstvo po-
stignemo, te postigav borit ćemo se i
nadalje smjelo i oduševljeno pod čistom,
uzvišenom i neokaljanom zastavom stran-
ke prava, naime, glavno i upravo za sve
da se našoj domovini povrate njezina
prava i uda. Razkinimo spletke, koje
gledaju zatrti hrvatsku slogu i domo-
Mu»ke svetinje. Budimo svi pravi sinovi
zavičaja i ne smalaksajmo na tom putu.
Držimo na umu onu liepu i znamenitu
rećenicn Massilon-a: „ne ima sreće, gdje
ne ima mira 5 ne ima mira, gdje ne ima
lioga." Zavrsujem pako, da sretan onaj,
koji može reći: ja sam izpunio svoju
dužnost; no zaista držim da sam i ja
svoju, i u to ime klićem svim srcem i
dušom i Živila Kaštelanska sloga! Ži-
vila Hrvatska!
Miroljubiv pravai.
Crkvene viesti.
Podpisi za sagradjenje Crkve sve-
tog Srca u Montmartreu prešli su
23 milijuna. Do 30 prošloga rujna
sakupilo se je točno 23,083.318
franaka; nakon toga sakupilo se je
92,000 franaka, što skupa sačinjava
23,175.318 franaka. Ova ogromna
svota poklonjena za sagradjenje sve-
tog jednog hrama u ova vremena,
toliko opasna trgovini i obrtu, svje-
doči i pokazuje nam koliko je živo
u Francezkoj viersko ćustvo. —
*
» «
Berlinski dopisnik časopisa Ko Ini -
sehe Volkszeitung obaviešćuje svoj
List utješljivim viestima 0 poboljša-
nju položaja katoličkih Crkava u
Berlinu. Izgled potaknut od katoli-
čkog sastanka u Berlinu, koji su slie-
dili najprije gradjani Hamburga, da
se doprinese k sagradjenju i razvit-
ku katoličkih crkava u Berlinu, bit
će do skora kako se čini poprimljen
od mnogih imućnih stanovnika istoga
grada. Medjutim vec se je sakupilo
250,000 maraka za sagradjenje Cr-
kve sv. Sevastijana, a ostaje joi
^nS^pljanje 170'000' od 520,000, što treba, 40.000 bit će
darovano od obćine, a 60.000 daro-
vat će blagodarnost drugog niekoff
dobročinca. —
* * *
Osservatore Romano" u broju
265 0. g. priobćujo plemeniti izkaz
^to mu je poslao odvjetnik Fortinis
kako se one mogu prolaziti sa fio-
rina 23 (a nadomjestni učitelji su
mjesečnih for. 17:501) i njekoliko
novčića na mjesec, al mi dozvolite,
da preko toga prodjem, da ne bi na
što krwpna naišao; nego uzmimo
njihovo pitanje s drugog pogleda.—
Ako u jednog gospodara, recimo,
rade dva poslenika okd istog posla,
rade mu isti broj sati, jednakom uz-
trajnošću i marljivošću, jednom rie-
čju: u sve i po sve jednako, svak će
reći, da zaslužuju jednaku nagradu,
i ako toga gospodar ne bi učinio,
ne samo, nego pače lošije nagradio
onoga, koga znade upotrebiti i pri
kojem drugom radu, punim bi mu se
pravom moglo prigovorili, da pravo
ne čini. — Na polju pučke pro-
svjete i mi imamo učitelja ; učite-
ljica; koliko ove, toliko oni dužni su
svršiti nauke kod koga učiteljišta i
podvrći se izpitu zrelosti; moraju
neprekidno služiti kod koje javne
učionice tri godine prije nego 'i se
prikažu na izpite usposobljenja; u
učionici predaju isti broj sat i, pou-
čavaju iste predmete i u istom cb-
segu ne samo, već se znadu upo-
trebiti i kod mješovitih, pače i mužkih
učionica ; u svem su dakle one je-
dnake učiteljima: ramo što se tiče
nagrade, eh tu jednake nijesu, niti
imaju biti, jer one nemaju živjeti., a
odjeća, knjige i pedagogički Listovi
što bi im; ako li pako imaju stare
roditelje, koji su za nje učinili sve
moguće žrtve, i sada od njih oče-
kuju pomoć, nek ih pripuste samim
sebi, nek sami privriedjuju što im
za život treba, a one im nijesu du-
žne pružiti ruke pomoćnice. Ja, go-
spodo, mislim da to nije pravedno i
držim da bi sasvim umjestno bilo, da
se njihova plaća izjednači s onom
pučkih učitelja u
Krasna li govora! Zaglavak ne
donašaino, jer bi po našem skromnom
mneoju bilo isto ko zlatom pisati, a
blatom pečatili. Samo ćemo napo-
menuti namjeru g. Korlaeta. On bi
predložio: da i Dalmacija stupi u
onaj veći broj pokrajini naše češa-
nj vine, koje plaćaju svoje učitelje
sa for. 400, 500 i 600 prema raz-
redu u kom se nalttze, i da se pla-
ća Učiteljica izravna s onom pučkih
učitelja. — — 0 govoru zastupnika
Ruzolća., reći ćemo u sliedećem
broju — p. —
Katoličko hrv. družtvo u
Zagrebu.
C. G. Ove dane donesoše zagrebske
novine poziv i osnovu, kako bi bilo po
hrvatsku književnost uputno i spasono-
sno ustanoviti u Zagrebu „ruski kru-
žok". Navadja se tu, da je njemačka
literatura užasno poplavila Hrvatsku,
Čemu da bi trebalo ograditi se bedemom
na njeku ruku slavenskim, te ustrojiti
„rusko" družtvo u Zagrebu. Nije tajiti,
da njemačka struja kod nas u Hrvat-
skoj od vajkada sve to a>loiji nastoji
preuzeti mah, a danas po gotovo zase-
gla je tako široko, da je zbilja ruglo i
sramota, te Hrvati vole tudjin&tini, nego
svomu milomu hrv. jeziku, nego svojoj
liepoj hrv. knjizi. Kolike se samo tužbe
u tom pogledu čuju dan na dan iz Za-
greba, koji je tom svab&tinom postao
kao njeki „Frankfurt an der Sau", gdje
bi imao nositi i s vana, i s nutra Čiati sa-
mo hrvatski u svemu značaj — glavao-
ga grada — Hrvatske. Istina je tako*
djer veležalostna, da nas je širom do-
movine u velike poplavila i njemačka
knjiga, te nam se je već jednom živo
prenuti iz toga pogubnoga sna, pa pri-
grliti u sve sile hrvatsku knjigu, da
nam sva naobrazba bude udešena u
hrv. duhu i smjeru.
To je sve prava istina, nu istina je
isto tako, da nam ne prieti samo hr-
vatskoj stvari velika pogibelj, nego u
pogibelji su nam -- ako ne i većoj —
takodjer katoličke svet:nje. Ako nam je
pako patriotička dužnost oboružati se
protiv bujici tudjinštine u narednom
smislu, tim veća nam je i svetija duž-
nost kao katolikom ograditi se protiv
svakoj protukatoličkoj bujici, ili da se
bolje izrazim, proti bujici — bezvier-
stva u Hrvatskoj. Ova bujic' bezvjerja
silan mah hvata oko sebe, da nam je
p' trovala već sve veliko i malo. Ista
mladež skoro je u sploh od nje potro-
va^a. Kamogodj se okrenemo, na sve
strane vidiš smrtne plodove ubitačnoga
bezvierstva. Oa drugo ne navodim, eno
nam već u Zagrebu protestantske škole,
koju čak katolička djeca posjećuju, a
protestanska ili njemačka struja u Hr-
vatskoj — kao u obće — u temelju
nije drugo, nego eklatantno bezvjerje u
njekakvoj formi protestantizma. Motrimo
li, kakav u školah vlada duh u nauci i
uzgoju, kakvim duhom diše naro javna
štampa, kakav duh vlada u kućnom
uzgoju i javnom životu, onda mora nas
obuzeti strava, kakva li nas čeka bu-
dućnost, ako se to djelo tako dalje na
stavi. Družtvo svetojeronimsko dakako
u najnižjih alojevih naroda hoće da u
dobrom katoličkom, ili kršćanskom duhu
nješto dobra uradi, ali što može ono
samo učiniti, kad se inače s drugih
strana sve vise manje u duhu bezvjerja
radi Imati ćemo i njekoliko Listova do-
bra duha, a što je to na onolik broj
Listova i spisa duha bezvierskoga, ko-
¡¡mi obiluje naša domovina? Ne može
se zbilja čovjek načuditi, što su a tim i
s takvim radom namislili ti ljudi? Išču-
pati svu i svaku vjeru, a tim uništiti
nam i red hrvatski, jer bez religije isti-
nitoga kršćanstva nema lje. pravoga pa-
triotizma, zdušnoga značaja, ni životno-
ga poštenja.
Za srednje i inteligentne slojeve tre-
bali bi neobhodno družtva katoličkoga,
koje bi svojim literarnim radom probu-
dilo u tih slojevih usnulu religijoznu
katoličku sviest, te svojimi spisi i Li-
stovi zauzelo se za katoličke svetinje,
koje nam svaki dan to dublje propadaju.
Ako želimo podići Hrvatsku, podići nam
je u prvom redu katolicizam na stare
slavne mu noge, jer u slavi katolicizma
i katoličkoga života leži slava Hrvatska
eminentno kato ;čke države i zemlje. Za
te svoje najviše svetinje imademo se u
zve sile pobrinuti, da kasnije nebi bio
sav trud prekasan.
Ništa ne imamo protiv toga, da bi se
u Zagrebu ustrojio „ruski kružok" u
hrv, dubu, a da t se u narodnom ru
skoslavenskom smjeru gojila i u Hrvat-
skoj ruska knjiga i književnost, nu u
pogledu religijoznih nam katoličkih sve-
tinja ne možemo s te strane ništa do-
bra očekivati. Ruska literatura neće nam
lje doprinašati svetinji iriee katoličke,
ona joj je u klici protivna. U ruskoj
knjizi i književnosti ne nalazimo dakle
u tom smjeru nikakve podpore, pače
svake nebratske i griešne oprjeke. Ka-
ko danas stvar s toga gledi&ta stoji,
malo koji drugi narod za katoličku lite-
raturu toli zaslužan, koliko baš katoli-
čki njemački oarod. U svojem domaćem
Babilonu protestantizma taj narod poput
hrabroga lava stoji na braniku svojih
katoličkih svetinja, te svojom katoličkom
knjigom prednjači zbilja svim narodim.
Istinu ovu ne može i oesmije nitko za-
nijekati, pače zasluge takvu narodu
mora o tom pogledu visoko priznati.
Neću reći, niti idem za tim, a da go-
jimo makar i u tom pogledu katoličku
njemačku literaturu, ali zato dižem krep-
ko i odvažno svoj glas, da se prenemo
jedared gojiti katoličku hrvatsku lite-
raturu, a na to ime da ustrojimo u Za
grebu katoličko hrvatsko družtvo, koje
bi nam slavno radilo na spas pomenutih
najvi?j'h svetinja. Nije ovo prvi put, što
se ob ovoj svetoj i potrebitoj namisli
govori, ali naša inteligencija izgubila je
skoro već svu vjeru, ili bar dala se u
grozni religiozni indiferentizam, te nam
eto tako žalostno izgleda — i katolič-
kom religijom i milim nam hrvatskim
domom. Nema religijozne ili katoličke
vatre, sve ohladilo, ostudenilo, omlita-
vilo. Nigdje života, nigdje prava na-
predka. Sav politički, prosvjetni, eko-
nomički i socijalni rad nije udešen u
životnom duhu, niti upravljen u pravom
načelu, a onda mora hramljati. S toga
u spas istine i prava, u spas mile nam
Hrvatske, u spas dobre i liepe nam knji-
ževnosti, kulture i umjetnosti, u spas
svega dobra i napredka, stavite se Hr
vati na ustrojenje katoličko-hrvatskoga
družtva u Zagrebu.
Dao Bog, te veselo pozdravili već
jednom taj toli sveti i potrebiti podhvat.
Brzojavke za Kačićevu
proslavu.
XXIV.
Brzojavke iz Dalmacije.
Slano. — 1 mi duhom prisustvujemo
današnjem velikom slavlju, uspomeni
uašega miloga pučkoga pjesnika Ka-
čiča, proseć u Boe*», da to bude plo-
donosno za hrvatsku ideju. Pratimo
vas na grobovlje neumrlog Pavlino-
vića i vrlog Despota kličuć: Zivila
sjedinjena Hrvatska!
Niko Kurelja Župnik, 0. Sil-
vestar Violo n i, Vjekoslav
Milić, Milan Milić, Antun
Coklat, P&tar Ortolani
Slano. — Nemogući lično srcam uče-
stvujem svečanosti neumrloga pje-
snika, kličuć: slava mu!
Putića Župnik Ereegovine Ravno.
Split. — U duhu s vami kličemo iz
dubina: slava Milovanu! Zivila Hr
vatska! Solinski Stekliši.
Split. — Žao mi je što se nemogu o-
dazvati prijatnom pozivu.
Nakić Biskup.
Starigrad. —Nadvinuta v rh biokovskih
stiena, ugledah vam jutros posestrimu,
biokovsku ponositu vilu, kako gleda
podno biela žala, slavu vriednog svoga
Milovana. Milovane, moje milovanje,
ote joj se iz biela grla, još nam liepo
onda bilo brajne, kad pjesmarica i
kad posjeklica svrćevali suzu sa zie-
nica a sad
Starogradska sa Budimca Vila.
Ston. — Današnjoj svečanosti pridru-
žuje se i kliče: slava neumrlom Ka-
čiću! Obćina Mljet.
Ston. — Neumrlomu pučkomu pjesniku
otcu Andriji Kačiću Miošiću vječna
slava! kliču pučki učitelji
Hrdalo, Fortunić.
Ston. — Željan al zapriečec osobno ta-
mo prisustvovati, molim, prikažite
moji bar duševno prisustvo pri sla-
vlju velikog i neumrlog našeg hrvat-
skog pjesnika fra Andrije Kačića. Budi
na vieke slava njegovu pepelu, slava
uspomeni njegovoj!
Rudolf. MilovČid medicinar.
Sutivun na Braču. '-— Najvećim žarom
narodnog zanosa današnjem pristoj
nomu slavju adružuje se i srdačno
kliče starcu Milovanu, našoj pravoj
diki i ponosu, mužu komu slavjan&ki
narod, kao sada u tuču, tako od vaj
kada veo u srcu uzdigao neoborivi
spomenik i milu uspomenu njegovih
vrlina, kao blago neprocienjeno pre
naša na svoje potomstvo
Stivansko Društvo.
Sutomora. — Narodnom današnjem sla-
vju i mi se pridružujemo, kličući:
slava starcu Milovanu!
Za Obćinu Luksić načelnik.
Šibenik. — Konte Smecchia javio da
naredjeni srebreni lovor vienac za
Kačićev spomenik nemože se zgoto-
viti prije osam dana. Za Obćinu do
Načelnik Dr, Katnić.
Šibenik. — Svetom prahu starca Milo-
vana, učitelju najznamenitijih naših
pjesnika iskreno se klanjamo. Znan-
stvenomu probuditelju i nježnome
Homiru cielog naroda u ovoj sveča-
noj prigodi harno naše srce obraćamo,
vi dostojni zastupnici obćine naše,
koji poznajete duboko hrvatska ću-
stva Šibenika, izvolite ih najodanije
izraziti u ime naroda Šibenskoga.
Do Načelnik Katnić.
Tiesno. — Narodnomu piru prusustvu-
jemo duhom, Zsvila i trajala uspo-
mena Milovanova u hrvatskomu na-
rodu. Na podnožju njegova spome-
nika nadahnuli se svi njegovim ide-
ama, bratskog ujedinjenja. Slava Ka-
čiću! Narodni skup.
Tiesno. — Radoslno učestvujemo naro-
dnom slavju. Narod, koji štuje i ra-
sutni Kačića, neumire, neg krepko
žive pa hiljadili se narodni dušmani,
nadošli još teži dani, narod će ih
značajno i požrtvovno nadvladati i do
svoje pravice doći. Slava Milovanu!
Živila Živila Hrvatska! Živilo slo-
venstvo ! Tiesnjački Hrvati.
Tiesno, — Najčastniji, najdugotrajniji
spomenik veiikanim jest: naučiti, po-
primiti, vladati se po naucima nji-
hovim. Naslov pjesama Kačićevih bio
ukorom (!) iztičućim plemenske indi-
vidualnosti, ugledom boreći ra se za
plemenska ujedinjenja. Ogrlimo se
bratski, prtsežimo nad njegovim pe-
pelom, da ćemo se stapati (?!) ne ra-
stapati (7!) Dr. Arambašin.
Trogir. — Sdružoni misli u sudjelu jemo
kulturnomu slavlju našega naroda.
Danas kad odasvuda dohrli hrvatski
narod k grobu omiljelog pjesnika
starca Milovana, da tuj na dviepto-
ljetui god njegova narodnjega dana
pri odkriću spomenika, iz pomenika (?)
izpunjaju vrle zavjete harnosti, lju-
bavi naprama neumrlomu svomu ve-
likanu, i trogirski rodoijubi, da se
čim bolje sdruže obćerou slavlju, du-
hom se zanosa do velebnog sporne
nika, podignuta marom i priegorom
hrvatskoga naroda, ovjenčanomu pje-
vaocu hrvatske slavne prošlosti, bu-
ditelju i prosvjetitelju puka, da mu
pred njim polože trobojni vienac. Uz-
dižemo iz vavjek hrvatskih srdaca
svete osjećaje i rodoljubiva ćustva,
što ih njegova vješta struna uzbudi
raspali. Ovom prilikom iz dna srdea
pozdravljamo odlične goste, uašu je-
dnokrvnu hrvatsku i oataiu slavjan-
sku braćo, Ponosimo se i divimo u-
bavoj Makarskoj, koja se dično oda-
zvala svojoj najvišoj dužnosti. A starcu
Kačiću, narodnomu uzoru, vilenjaku,
zanosom udivljene svjje dušo, kliče-
mo: slava! slava! slava!
Trogirski Hrvati-. D.r Gajo
Pa lađi no, ravnatelj, Petar
Sh ox'-jjić, Pop Lucij Mi-
li Jakov Sisgorić, Do n
S •••un Ostoi6} Don Bar isu
C • i•<"' '. Simo Janko-Ivanov,
* Mvodao Moretti, Marin
Paj>ić, Stjepan Dujisin,
Jer; t Baranović, Vinko
Cale i, Mile Lubin, Au-
gust iindre, Nikola Ciki •
ljam ¡'rane Zelalia, Ivan
Bela . Antun Franić. Ivan
1 zna, iouu Sentiual-a.
Trogir. — Ova obćina tumačeč ćustva
naroda, koga zastupa, pridružuje, se
dušom i tielom si ¡viju braćo danas
sakupljene oko spomenika nourarloga
pučkoga pjesnika Kačića i kliče iz
dna srdej : slav.i velikanu starcu Mi-
lovanu, slava!
Načelnik Špiro Puović, Pri
sjednici Auta Kalinid,
DtdakPaladino, Mate Mu-
nitič.
Trogir1 — Nemoguće mi je bilo činom
prisustovati slavljn, u duhu učestvu-
jem, zanosno klićem: slava ti najmi-
liji hrvatski pjesnioe. čast i dika mi
lom mi zavičaju, podpuno priznanje
zaslužnim odbornicima, bratski po-
zdrav odičnim gostima.
Luci) Mi leta.
Hrvatski sabor u Zagrebu.
Osnova zakona o proračunu za po -
trebštine nutarnje samouprave kra-
ljevina Hrvatske i Slavonije
za godinu 1891
§ 1. Za potrebštinii nutarnje samo-
uprave kraljevina Hrvatske i Slavonije
i sjedinjenoga s istimi hrvat,sko-sUvon-
skoga krajiškoga područja za godinu
1891 ustanovljuju se troškovi sa šest
milijuna, šest sto Četrdeset o*am tisuća
osamsto šest forinti a. v. (6.648.806 for .).
§. 2. Svota ova razdieljuje se na ali e-
deća poglavja i naslove :
Poglavje III.
Odjel za unutarnje poslove.
Naslovi. Središnja uprava 160.446 for
B 2. Gradjev, odsjek 33.013
r 3. Računarski ured 62.371
4. Statistički ured 12.550 Ti
5 Zemaljski arkiv. 3.550
„ 6. Zemalj. blagaj. 15 000
7, Županijske i ko-
tarske oblasti . 742.343
„ 8. Zdravstvo i vete-
rinarstvo . . 224.220
9. Zemalj. oružnič. 514.100
n 10. Zemalj. i župa-
nijske sgrade . 55,270
„ 11. Cesto- i vodogra-
djevine . . . 821 977
„ 12. Prinos narodno-
gospod. svrham 213.3G5
n 13. Prinos narodnim
zavod, i zemalj.
stipendiji . . 42.240
„ 14. Razne potrebe i
neprovid. trošk. 48.050
„ 15 Mirovine . . . 356.822
Poglavje IV.
Odjel za bogoštovje i nastavu.
Naslovi. Središnja uprava
„ Zemaljski prinos u
svrhe bogoštov.
n 3. Sveučilište Frani.
Josipa I. . .
Srednja učilišta
Strukovna učilišta
6 Preparandije i p.
škole ....
Stipendiji i obće ob
razovne svrhe .
8. Zemaljske i škol,
sgrade . . .
9. Mirovine .
4.
5.
7.
48.785 for.
291.442 „
105.239 „
332.318 „
66.110 „
213.586 „
40.083 „
31.226 w
104.771 „
Poglavje V.
Odjel za pravosudje.
Naslov 1. Središnja uprava 36.532 for,
2. Kr. stol aedmor. 60.136 *
Kr. bansi- stol . 147.423 „
„ 4. Kr. sudovi prve
molbe . . 1.251.419 „
Kaznione 198.746
Sabor
Ban .
Poglavje 1
Poglavje 11.
75.000 tor.
35.000
„ 6. Zemaljske i žu-
pani. sgrade . 67.660 „
„ 7 Mirovine . . 235.950 „
§. 3. Troškovi predidućim paragraf,
odobreni imadu se pokriti :
1. Vlastitimi dohodci i to:
a) odjela za unutarnje
poslova sa . , 76.769 for.
b) odjela za bogoštevje
i nastavu sa . 232.301 „
c) odjela za pravosud. sa 85,411
2. Tangentom izravnih i
neizravnih po-
reza i drugih
javnih dohoda-
ka kraljevina
Hrvatske i Sla-
vonije . . 6.254.352 „
§ 4. Prenašaoju neima mjesta niti
medju poglavji niti medju naslovi ovih
troškova.
§. 5. Provedba ovoga zakona povje-
rava se banu kraljevina Hrvatske, Sla-
vonije i Dalmacije.
Bosna-Eercego vina.
Sarajevo, 26 studenoga (dopis).
Nastavimo dalje. „Napredče", predba-
cuješ mi, da niti sam pametan niti izo-
bražen, pa namah nadodaješ i Bogom
se kuneš, da i nisam pametan i izobra-
žen. Dobro. Dakle sam luda? Ali te,
moj „Napredče", sada pitam: znaš li ti
onu hrvatsku poslovicu : ,,S kakvim ob-
ćiš, onaki si i sam.« Ti sa ranom imaš
posla, pa ako aam ja budala i neizobra-
žen, Jesi li ti pametan i izobražen ? Ja
sam mislio i držao, da si pametan čo-
vjek, pa s toga sam i u poslu s tobom,
a da sam osvjedočen, da si budala, kao
sto si u o meni, vjeruj mi, nebih posla
s tubom imao, jec bi mi ljudi rekli, d(t