rodnim osobam bio na raku, ko što je svo-
jim i narodnim protivnikom najmanje nazlio,
dapače im višekrat propustio koješta, ni dr-
žavi ni naroda na korist, Rodić nije poli-
cajske ćudi; nježnoj poli svojoj nije lake
ruke pripuštao da mu se zaliće u namjestni-
kovanje. Rodićevim poštenjem na domaćem
ognjištu, razvedriše namjestničke dvorane, i
podjoše u zaborav Lapenova napijanja, kao
što notnji vašari, Mamula-Rozner-Alesanovi,
Uzprkos dugomu zatezanja i mnogomu pro-
pustu, Rodio je zadnjih doba dvaput junački
zamahnuo, kad nam je pomogao iztrgnuti iz
autonomaških ruku srednje učione 11 Splitu,
i kad je odturnuo od upropašćene obćine
biesnoga Bajamonta. Ova mu cio narod neće
nikad zaboraviti; ko što će ga se harno spo-
minjat Zadar za svoje povjestno proširenje;
Šibenik za svoju vodu, pa i za komad svoje
željeznice; Makarska za Stazu i za Dubce;
Boka za mir i za pregršti blaga u nju sa-
sute; a Neretva moždu za došasto zdravlje."
Pogibosmo! i tim veće usljed sliedećih na-
stavljenih rieči: nN. L. smatra svojom du-
žnošću ljudski oprostit se s tim čovjekom"
(čovjekom očevidno „velikih zasluga" kako
već na drugom mjestu kaza) — ,,i nepred-
bacit mu na polazku, po običaju divljih Ka-
ira, pogreške njegove vladavine".
Mi smo sve evo vjerno i doslovce donieli
iz N. L. Molimo sada: častni čitatelji, po-
zor] Za ovim riečima u pohvalu bar. Ro-
dica, za nabrajanjem ovih dvostrukih lovor -
vienaca (na političkom i ekonomičkom polju)
kojim se je okitio bar. Rodić za svoje vlada-
vine, sliedi neprekidno u istom broju Nar.
Lista pače u istom članku, rieč po rieč
ovako:
„Hoćeli ipak zaliti Dalmacija, kad Rodić
odstupi ? Mislimo da neće *)
Na stolici namjestničkoj, Rodić se je pu-
stio zavesti na nekoliko krupnih pogrje-šaka. 2) Najprva mu i najveća, što je ope-
tovano odvraćao saborsku većinu u Zadru od
pitanja sdruženja; 3) a u Beču, glasove
dalmatinske pomagao uprezati pod kola nje-
') A što govori dosljedni, nezavisni, nepod-
kupljeni rodoljub, urednik zastupnik D. Juraj
Biankini iste godine naime u zadnjim brojevima
Nar. L.? Plače, žali gdje odstupa bar. Rodić !!!
Tako li se časti narodno glasilo i služi narodne
prvake, narodnu stranku? Tako li se časti svoju
vlastitu firmu ?
2) Te su „krupne pogrješke" podpisane od
D, J. Biankinia na 2 veljače 1881 postale nakon
samih 9 mjeseca „pogrješke, kojim (Rodić)
nije mogao izbjegnuti" („N. L." od 16 -'ud.
t. g. u uvodnom članku). Puste dosljednomu 1 . ak
takove firme da podpisuju Nar. List., da govore
0 poštenju? Žali Bože 1 narodna stranko!
Č11 li, jnnače Jurje, „nemalih zasluga za
Dalmaciju" (,,N. L." od 16 st. t. g.) od strane
bar. Rodica! On odvraća saborsku većinu od
združenja, što je temeljem narodnoj stranci,
a urednik glasila iste stranke nestidi se kovati
ga u zviezde i branit ga a spada tratta kao
da je svu Dalmaciju u zlato okovao; pače ima
obraza pred bielim svietom na nas napadati, jer
mu smijemo predbacit tako sramotnu nedosljednost
1 nevjernost. Treba li tražit u Krivošijam izdajstva ?
Nu der, da smo premučali, tko bi se na to bio
drugi javio? Tko bi bio drugi u Dalmaciji tu
krupnu pogriješku u ime narodne stranke izpravio ?
Čemu žive N. L. ako ima bez ikakva uztezanja
ronit suze nad odlazkom namjestnika, koji je uložio
PODLISTAK.
Sastanak s pobratimom Radovanom
u Broćnu, u Hercegovini na U listopada 1881.
(V. br. 90.)
Svićao vedri dan 9 listopada, a mene ra-
nim jutrom hrapavi, tužni glas sa vitih
munara budi, da razgledam taj čudnovati,
čarobiti grad! Bogu se pomolih i žrtvu žr
tvovah, da lakše odolim polumjesečevu žaru
i orientalnom, zamamnom šaru.... Pravo ti
me iznenadi pitomina Mostarska. Vinograd
i svakovrstne voćke zasadjene cielom oko-
linom, a tiha blagonosna Radobolja jur stvo-
rila gotove perivoje cvieća, voća i jadike
novome evropskome gradu. Ta prodo pre
puna romantičnosti svega me osvojila. Ra-
zolika nošnja, liepa krv, milozvučan hr-
vatski moj jezik, neobična veselost, silna
mikljavina svakojaka naroda i kroja u tom
gnjezdu turskom, zadahnjuje te blagom
snošljivošću i mladom slobodom. Kako da-
doh besjedu na 5 srpnja u vječnome gradu,
tako i padoh na prag biskupov. Nadjoh,
moj Kažimire, nadjoh tu hrvatskog biskupa !
To ti budi dosti, da znaš kako li me primi
i pogosti! Pustoga Radovana odniele vile u
Broćno! Vilinski je stan biskupov, Vukod6,
kud mu se jedvice zavrieti dalo za turskog
pašovanja, Podalje to od Mostara. Prenoćih
maŽia, 4) sklapajuć nejunačke saveze sa Ste-
fanom Ljubišom. Sliedom toga, Rodica na-
velo na pokušaj da novim glasilom razdvoji
narod, i da ga od duševnih potreba navrati
na potrebe mastnijega zalogaja 5) i na same
koristi zemaljske. Kad nepomoglo rušenje
nepodmitljivih vodja narodnih,propustio
Rodić crkvenomu razkolu da izvede kroz
birališta razkol u narodu, pod političkom krinkom srbstva i neadruženja. 7) Hr-
vat, namjestnik zemlji hrvatskoj, Rodić nije
dovoljno ponosa imao, da pred šakom tali-
janskih zastupnika svoj brk smiešno neuloži
u nepoznatu talijanštinu; ko što nije imao
dovoljno hrvatske soiesti, da pred jednovjer-
nicim svojim naglasi uz privrženost vlas itoj
crkvi, dužnu privrženost zajedničkoj domo-
vini Hrvatskoj. 8) Sitnije, ako i jednako za-
mirne pogrješke desetgodišnjega vladanja
Rodićeva, svadjamo poglavito na neizlječivu
tromost, s koje se jedva otresao prvoga sa-
vjetnika, tudjinca i pukog pridvorice, poslie
godina i godina zatezanja."
Evo na što se svadja dosljedno i pošteno
i nezavisno i neslužbeno uredjivanje narodnog
glasila od strane junaka Jurja. Pa nijesmo
li bili preblagi došle u rasudjivanju zadnje
faze, u koju je po svojoj krivnji uvalio na-
rodno glasilo njegov sadašnji urednik ? Nije
li mu bilo bolje mučati nego zadirkivati, i
prostački napadati?
Ali ostajemo dužni odgovora na ekonomi-
cke velike zasluge bar. Rodica. Govori
Narodni List, da će ga „harno spominjati
Zadar za svoje poviestno proširenje, Šibenik
za svoju vodu pa i za komad svoje želje-
znice, Makarska za Stazu i Dubce; Boka
za pregršti blaga, u nju sasute, a Neretva
za došasto zdravlje." Ovdje je sve liepo na
broj eno.
Koliko vriede ove ekonomičke zasluge bar.
Rodića, uz spomenute ogromne pogrješke?
„Zadar za svoje poviestno proširenje" —
Zadar je auton omaški grad. Da bi dakle
već iz početka svoj veliki i ugledni upliv proti
hrvatskomu pravu i nastojao da zabode mač u
srce narodnoj stranci i svemu političkomu životu
u Dalmaciji ? Zar su na to imale da se svedu
desetgodišnje borbe? Pita li se od nas i sada:
tko vara mučenički naš narod ?
4) Je li i ovo, dični zatoemče narodne časti
i narodnih pravica, „ne mala zasluga" za Dalma-
ciju od strane bar. Rodića?
5) I ove su sve žive „zasluge" ! ne li, neza-
jni, neslužbeni urednice?
6) I mito! Pa ipak slavospjevi, a pogrde. A
„Katoličku Dalmaciju" jer se na to zgraža! Da
nije to ono bratstvo što urednik g. Juraj Biankini
0 bar. Hodiću toli zanosno spominje; da nije to
ona „ljubav" toli draga uredniku Nar. Lista
kojom je bar. Rodić „naš narod ljubio" (rieči
„N. L."), da nije to onaj „napredak" (rieč WN. L.")
kojemu je bar. Rodić „sudjelovao" ?
7) Fle, hrvatski rodoljube, kako se ovo slaže
sa „ne malim zaslugam" i žaobom za odstupom
bar. Rodića? Jesu li ovo šetlje-petlje f l'a nere-
kosmo li dobro da je junak Juraj 11a sramotu na-
rodne stranke ?
8) Ovo je sve pošteni polemista D. J. Biankini
iz članka izpustio. Slo vriede navedene pohvale
uz ovako ogromne pogrješke? Kako krstit postu-
panje takova Ureknika i narodnog bdioca na sve-
tom domovinskom brdu ?
tu i snu se ukradoh, te s vitog poglednika
pri bliedoj mjesečini, gledajuć tanke munare
po pitomom prodolju, e sam ti čustvovao,
ko malo kad u životu. Razmišljao muke
odrješitog i umnog biskupa Barišića, koji
mačem u ruci gradio to katoličko i krvat-
sko svetište. Sutradan krenem tragom starca
Radovana. Ja u Broćno, u Gradniće, a on
na Humac. Ako li se vile uzplahire, nigda
se sustignuti, te ja čekaj; a ulaku i tako
bilo tamo putovati, te se Rade lako domislio
da je Ivo u Hercegovo leno dokročio i da
vilenika na razgovor rači; pa mi ovo po
tekliću pismo miče:
Pobratimu Despotu.
Knjigu piše starac Radovane
A sa Humca brda visokoga,
Pa je šalje pobratimu svomu
U Gradniće, selo malahano:
Ti si došo iz daleče Pobro,
A Rade je jošter iz daljega,
Tebe vrieme zavaralo grubo
A još gore njega jadjenoga,
Jer su Radi utužili klanci,
A kiša ga varavala težka,
U lijepu Humcu manastira,
Ima piva, ima i jediva,
Pa ni tebi nebi loše bilo,
Kad bi mogo sjutra stići pobro.
Ali Rade žaleći brajana,
Želi da mu dobro jutro vijne,
Sa boljijem zdravljem i veseljem,
Nar. Listu uzeo Dalmata rieči iz usta 1 po-
svojio ih, ne bi li one bile umjestnije i A
da je na mjesto Srbina bar. Rodića bio ka-
kav talijan, što tada? —
"Šibenik za svoju vodu." I mi smo na ovoj
velikoj stečevini rodoljubnom gradu čestitali:
nu gosp. Biankini zna, da su i zastupnici
nješto u tom zaslužili; svakomu dakle svoje,
pa koliko ostaje za bar. Rodića? vriedili to-
liko politika nesjedinjenja, srbstvo u Dalma-
ciji i ostalo ut suprat —
„Komad željeznice". 0 tom nećemo mi ni
slova: prepuštamo rieč N. L. Nije li ju on
prezirom svedj nazivao krnj — željeznicom?
Nije li on g. 1873 o tom ovako pisao, ob-
zirom na onu petoricu što su glasovali za
izravne izbore: — „Petorica bečka već na-
rodnoj stranci nepripada.
Kaže da će narodu koristiti.
Ako joj se dade u cienu glasa, kako se
pohvali i lani i ove godine, željeznica, po-
krajinska vlast u ruke, narodni jezik preko
zubi, tad ćemo znati da je prodala izmorena
prvorodjenstvo svoje za pladanj lećt". Pa
nastavljaj uć:" Prva motika što u dalmatin-
sku zemlju udari, da krči trag željeznici,
odjeknut će nam u srdeu ko udarac mrtačke
motike nad mrtvim glasom naše umorene
majke".
„Prvi parostrojni zvižd preko Dinare i
preko Bihača, probit će nam dušu, ko prvi
zvek dražbene trublje kad pozivlje tudjina na
jagmu puste naše otčevine.
„Mi ćemo tad pokriti svoje lice, i plakat
ćemo: skupo li nas stade taj komad želje-
znice". —
„Makarska za Stazu i Dubce" — N. L.
valjda zna, da barem ova staza nije toliko
velika zasluga bar. Rodića, da bi mu ona
mogla biti sveobćom koprenom za krupne
pogrješke. Staza nije za promet, no zastra-
tegične svrhe. Pa zar je zaboravio i to u-
rednik N. L., da je pri toj radnji narod
ulagao svoj znoj i žandarim na orudje tje-
ran bio? —
„Boka za pregršti blaga, u nju sasute" —
Ovim se braniš junak urednice! A vidje li
tom blagu uspieha: vidje li sjajnih poslje-
dica? Sto smo tim blagom dočekali: odpor
kakav i bio i pobjedu crnogorske kape na
glavam naših domobranaca južne Dalmacije.
Ču li, rodoljubni hrvate „Nar. Lista" ? —
„Neretva za došasto zdravlje" — Dakle
i tu bar. Rodić? I on sam? Kamo ode da-
kle „skrb narodnih prvaka za presušenje Ne-
retve" (N. L. br. 20 g. t.) Sto bi imao na
to odpjevati d.r Klaić g. Jurju? Još nešto:
a zar nezna neslužbeni urednik nastojanja
Rodićeva da prisili Neretvane neka skoro
svu zemlju pripuste vladi? Zar je zaboravio
poglavara Luxarda, oružnike i novac na
uštrb prava neretvanskih obćina?
Eto na što se svadjaju, i bez ogromnih
političkih pogrešaka Rodićeve vlade, njezine
ekonomičke zasluge.
Pa ostala Dalmacija? Pitajte na pr. oto-
čane za puteve, kako su im se prokrčili, a
ciele obćine od 6(XK) stanovnika (kao na pr.
Lečevica) za njihove fine vode i t. d. i t. cl.
Nije li tako narodni dični i nezavisni za-
točniče?
Njega sada druge brige taru: kao štova
telja Rodićeve vladavine, on ti vrši i vra
tarsku službu bar. Rodića i gleda komu
stresa ruku a komu ne. O govoru častnog
prisjednika Vrankovića mi smo spomenuli
kako je on oprezno hvalio ban. Rodića, a
na Biankiniev klasični Izraz stresao ruku
dodasmo opazku kao da je ruka^ vreća. To
je mogo biti najviše kakav crimen laesi
Biankini, nu on je dosta pošten da ga iz-
vrne u, pazite, što: nK. D. da se naruga
(ne Biankini u već) prvoj narodnoj oblasti
u zemlji, i da u srdačnom rukovanju pred-
stavnika naroda sa bivšim carskim namje-
stnikom. vidi prostačko stresanje nekakvih
vreća}' Tko je dakle, i ovdje, ako nije Bian-
kini uzor poštena polemiste ?
Što Biankini govori o Klaiću, volimo pre-
mučati radi prvaka narodne stranke. Njim
Biankini zbija šalu kad ga bez potrebe ovako
brani: „dr. Klaić ide u Beč, da očevidnom
svojom štetom ostavlja svoju kuću, da u Beču
zavise mjeseci zagovara slavjanske interese
u obće, a hrvatske na pose".
Ima još jedna amiešna, ali iznimno smie-
šna, u članku tobožnje „obrane", ondje naime
gdje Biankini govori da kneza Iiorelli-a u-
braja ,,K. D." u ustavovjerce, pa da bi htjela
i d.ra Klaića! Kad ovako Biankini narod
vara gdje je jasno i javno, kako nećeš po-
sumjit da će ga varati gdje je skrovito i
tamno.
Evo nas već na zadnjoj stavci članka bez
primjera. U njoj po onoj finiš coronat opus
Biankini ima obraza završit remek djelom:
- novom tvrdnjom na obranu ćaće bar. Rodića,
da je on (neće vjerovati naši čitatelji što
ćemo im sada kazat) da je on, bar. Rodić
zaslužan i za katoličku crkvu!
Kad je ovo pisao Biankini nije bio pri
sebi, il je naumice upotrebio svoju bezo-
braznu drzovitost da se blatom baci na naše
svećenstvo.
Barun Rodić zaslužan za katoličku crkvul
Zaslužan valjda, dočim nastojala mu Vlada
da u svetn iznimku napravi za grčko-istočno
svećenstvo ? Da ga novcem obaspe, da ga u
svilu obuče?
Nego valjda Biankini u svojoj zanešenosti
za babajkom mieša crkvu istočnu i zapadnu.
Inače: kako poj mit hvale vladavini koja 3
katoličke župe u Spiču nastoji svesti na 2,
a 1 grčko-istočnu podvostručit? Kako pojrait
Rodićevo geslo u imenovanju katoličkih po-
pova na javna uplivna mjesta „neću popa";
kako pojmit njegovu volju da s političkih
obzira grčko-istočni parosi-učitelji imaju imati
250 f. godišnje naknade, dočim naši nemaju
nego 150? Kako pojmit presiju Rodićeve
Vlade, koja sad ovom sad onom župniku
prietila uztegom izvanredne podpore, ako
ne odbaci ,,K. D." i složit ovu uvrjedu ka-
toličkom svećenstvu sa slobodom Srp. L.,
kojemu svukud prosto? Pa zar je zaboravio
Biankini nastojanja da se ukine Sinjska gi-
mnazija, premda jedina u Zagorskoj Dal-
maciji, pa kad to ne opalilo, da se oduzmu
4 gornja razreda? Zar je zaboravio Bian-
kini tužbe proti Rodićevoj vladi u dieljenju
podpora katoličkim dušobrižnicim, kojim je
i on sam bio prisiljen da u Saboru u prilog
nešto licumjerski progovori ? Zar je zabo-
ravio kako je uzprkos viki novinstva do
te mjere saviestnomu katoličkomu sve-
ćenstvu dogorilo bilo pod Rodićevorn vla-
davinom, daje u neku bilo prisiljeno predla-
gati skrajnu mjeru sciopero in massa i slati
izravno na N. V. kralja tužbe? Ili misli
Biankini, da su svečani uredovni grčko-isto-
čni obhodi po katoličkom Zadru,*uz sudje-
lovanje vojničke glazbe i vojske i činovnika
u velikoj paradi, obzir a ne izazivanje proti
Pa će tebi u Gradniće doći,
Za junačko upitat se zdravlje.
Čekaj pobro, nebilo ti težko,
Vjera ti je koja manjkat neće
Na sutrašnjeg povečerje dana —
Pozdravlja te družtvo svekoliko !
Pobratim Radovan.
* *
*
Dk, ja upadoh u Gradniće liepo selo Bro-
ćansko. Liepo me gleda vrli tamošnji župnik
ot. Avgustin Zubac, liepo ko brata, a još
ljepše s zajednička vrela čustvovanja. To
ti je jedan od najumnijih Hercegovačkih
fratara, a na oko pravi junak, tip hrvatskog
soja.
Učio u Tirolskoj i u našem Zagrebu, te
prirodjenu ozbiljnost osolio naukom i svjet-
skom doskočicom. Pravi je to značaj, tvrd
ko stanac u borbi za prava i slobodu hr-
vatsku. Kad u toj zabiti nadješ, da uz o-
stale domaće časopise, zaboravljeni župnik
i „Vaterlanda" prima, odmah znaš da taj čovo
zna da žive. To i nekog niemca začudilo,
te baš kod 0. Augustina nadjoh jednu topo-
grafično-putopisnu knjigu, tiskanu ove go-
dine na mjemačkom jeziku, gdje junačinu
Zubca vrše ko valja i vrline mu u zviezde
kuje.
* * *
Kišilo vas cieli dan, a kad sjutra udu-
hnulo, eto se čuje od Ljubuških strana klo-
pošarina Radovanova, Pao nam u Gradniće
željeni starac, ko jabuka u djevojačko nje-
dro. Pjesnički pjesnik pjesnika grli i za
pusto porušeno zdravlje pita. Moj Kažimire!
Mi smo k6 mahniti da izaznamo kakvih je
očij u Cezar bio, kakve kose Napoleon i-
mao, kakve ćudi bio Klopslock, koliko puta
uzdahnuo jadni Leopardi, pa koliko košulja
nosi Josip Garibaldi, a za naše junake, neurar-
like naše, stalo nam k6 da ili i nije!...
Prosvjetljeni ljudi gaze brda i doline, da
se upoznadu s kakvim odličnikom, bilo na
bojnom polju, bilo na umnom kreševu; i
broje u najsladje čase života, što ih s njima
proveli. U našoj biednoj domovini, znam da
mnogo ljudi ima, koji se dive „Osvetnicima"
slavnoga našega Martića, a vidili ga nisu,
pa vjerovatno i neće.... Valjda za tim ni
meni samomu nebi stalo bilo, kad bi me
srsi prožigali kano kukavnog De Amicisa,
kad se u strahu penjao uza stube sjajne pa-
lače Victor Hugona, da mu pokuca na vrata,
da ga promjeri od pete do glavo, da mu o-
čituje kakve magjije imade, kako od zem-
lje odskače kad pjeva davorije narodu fran-
cuzkomu, kad siplje nebesne iskre 0 slobodi,
o čaru elizejskih poljana... No k Radovanu,
brate, može se u svako doba ko k doiednom
našem milokrvnom i prostosrdnom guslaru,
što ih je od Triglava do Durmitora.. Ja se
s njim vidjeh, kako ti kazah, u Rimu prvi
put;^ ali čovjeka, noosob pjesnika, treba vi-
djeti u njegovoj zemlji, medju njegovim
si|g|§pL
Veritatem facientes in charitate,
crejcamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxilianle Deo, in dies alacriler oporam Veslrara impensuros in luenda salulari Ecrlesi® doclfina animisque in
Rcligionis amore cl in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. utpapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si- quis Catheđrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. KVI. ad Dam.)
Uvjeti predl>rojlbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — l'o ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i »a nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" nft Ure«—™. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. uana^
proti pa-
Br. 1 Zadar, Ponedjelnik 2 Sječnja 1882. t
Odpisi o pređplatam, koje imazgo-
tovit naš Urednik, bitir će oglašeni
u dojđućem broju. Uz to molimo
najtoplije onu gospodu predbrojnike
koji još nijeau na čistu s pređplatam,
da ih točno namire, nek može stvar
teći bez neprilika za obe strane.
Ovu opomenu molimo nek ne pre-
Bkoče osobito ona gospoda, koji rek
bi hoće „do skrajnosti da kušaju
uztrpljenstvo naše uprave.
danas osvrnuti. Dok govorimo o miru "E urTmonumento d'llT'e ™ Carigrada, rek
eiilado ljeto.
„Kat. Dalm." pozdravljajuć prvim
brojem svoje Čitatelje, želi da jim mlado
ljeto urodilo svakim dobrom, a donielo
jim obilja radosti i veselja!
A1 bez mira nema ti pravog veselja,
ko ni pravog mira, ako taj neprihvati
oba svieta.
0 miru sviet upravo danas, kad mu
ga fali, najradje piše i govori; svak
bi se hlio nauživati tog blaženog mira,
al da ga se đostanu niko neprebire
prava sredstva.
Mnoga visoka gospoda znadu doduše
za jedno sredstvo, kojim bi lako bilo
.do mira doći, sredstvo što jim ga pruža
.jatfera. JUi piosvjetljeni de^et,ujesti viek
lioće da završi, k6 sto je počeo —
ruit mole silia. Znade a gdjegod i pri-
znaje što je vjera, al prava krstova
vjera, koja čovjeka duševno i tvarno
oplemenuje, dižuć ga iz ovozemne
kaljnžine; nu prirodna oholost neraza-
bire istinu, niti ćuti plemenitost. Devet-
naesti viek htio bi svjetla bez prave
svjetlosti, al toga viekom ne bude!
„Kat. Dalm.", u umjerenom svome
krugu, želi da i ona doprinese po svo-
jim silam štogod k pravomu miru, k o-
nomu miru, koji jedini može čovječan-
stvo usrećiti, koji nam može donieti
radosti i veselja.
Naravno dok se u Rusiji šepiri ni-
hilizam ; dok prosvjetljena Englezka
ćepa Irce; dok u Francuzkoj republika,
hrleć propasti, traži da crkvi katolič-
koj zakrene vratom; dok u Italiji sam
kralj u Papinom Rimu stanuje, a biesni
revolucionarci njemu na očigled na
svetog Otca onako ružno napadaju;
dok u Njemačkoj bezvjerci udaraju na
katolike; a recimo napokon, dok se u
našoj carevini osnivaju družtva, da ta-
mane katoličku vjeru i slovinsku na-
rodnost; dok pod austrijskom vlada-
vinom oholi šovinizam magjarski, slu-
žeć se lažju i prevarom, gospodari po
našoj domovini: dok se sve ovo sbi-
va, dotle pravoga mira nemože biti.
„Kat. Dalm." neima drugih sredstava,
no da u svom malenom obsegu perom
brani istinu te joj krči put, a uz to da
ođkriva laž, gdje ju dozna, te ju po-
bija.
To je „Kat. Dalm." odkad si nasa-
dila hrvatsku kapu uviek činila, a či-
niti će i unapred, bez ikakvih obzira.
Znademo mi, da nam mnogi zamie-
raju, kako da može naše katoličko gla-
silo višeput onako nemilice udarati.
Tu zamjeru „Kat. Dalm." medjutim
lako podnosi. Ona je uviek govorila i
pisala sgoljnu istinu —opportune, im-
portune.
Još jedno je, na što se ima ,,K. D."
Katolici u Njemačkoj. Bečkom Vaterlandu
pišu iz Berlina (28 p. mj.): Opet amo, ako
i pomalo, koraknuli napried. Stolica sv. Bo-
nifacija ima od jučer biskupa. Oduševljeno
js prijao grad svog novog pastira. Nakit
i prosvjeta ulica bila je ljepša i veća
no posliednje stoljetne svečanosti njema-
čkog Apostola. Pri posveti bilo je prisu-
tno 169 svećenika, razne dioceze poslaše
svoje zastupnike, a i vladini zastupnici nisu
ialili. Novog biskupa d.r Koppa posvetio je
na grobu sv. Bonifacija biskup Hildesheima
uz podvorbu biskupa Triera i Wurzburga.
Svečanosti sudjelovaše 200 osoba. Prvu na-
pitnicu izreče mladi biskup Juraj Papi i
Oesaru. Pruska dakle ima dva nova pastira,
a po viestima iz zapada, ko đa će Pader-
born i Osnabriick dobiti svoje biskupe, mje-
sto sadašnjih kaptolskih vikara.
•i- veaolkh- noamijomo-«aiaaoi4l-<H-boia- ji. loakA -ial i*%ta--ai'V-°J"
zni, koja nas se i nehotice hvata. Go- n,ck°s zakoua za K
dina je duga, može se u njoj puno
dobra, a može i puno zla učiniti. Do-
movina naša jedva da sa nekim stra-
hom i trepetom nenastupa ovu novu
godinu. Prijatelja malo, a neprijatelja
na svih strana mnogo. Ovdje uporavlja
„Kat. Dalm." na svoje prijatelje one
rieči Spasiteljeve: „Bdijte i molite"!
Jest, bdijmo i budimo na oprezu !
Ali bdienje naše biti će pravi i tupi
san, neuporabimo li i ovo drugo od
Spasitelja nam preporučeno sredstvo:
molite! „Kat. Dalm." znade, te u svo-
joj „mračnoj" i „ultramontanskoj" pro-
stodušnosti rado izpovieđa: da badava
naše bdienje, badava sav naš rad, trud
i napor, nije li nam on s gora blago-
slovljen. S toga molimo ! da nam do-
movina postane sretna.
Uz sretnu domovinu, bit će nam
sretno ; a dokle nam ona stenje u o-
kovim, za nas neima pravog veselja.
Samo kod sretne majke, sretna su
djeca.
S toga, ko perom, ko savjetom, ko
dobrom riečju, a svi molitvom stupimo
u kolo pod dičnim barjakom vjere i hr-
vatstva. .' \ --r. .
Bože daj ! nova nam godina bila
sretnija, no što je bila prošasta. Bosna
zapjevala Jurjevu pjesmu, Banovina se
izpriprostila magjaronž, i družine, a
naša Dalmacija okriepljcna vjerom i
hrvatstvom, pribrdila Velebit đa zaigra
kolo jednoliko sa zemljama Zvonimi-
rove krune. Ujedinila nam se domo-
vina! Eto naših želja, eto jabuke na
mlado ljeto.
Provincial-Corvespondenz nada se, da će se
uzpostaviti častan mir izmed crkve i države.
Dnevne viesti.
U posliednjem smo broju donieli
careve rieči tršćanskoj deputaciji. Rieči
su careve uzdrmale silno oposiciju, jer
se one netiču samo tršćanskih posla-
nika, nego ciele nekoć ustavovjerne, a
sada sjedinjene ljevice. Ta i sami u-
stavovjerci pripoznaju da su zastupnici
Teuschl, Rabi i Vittman medju njima
najumjereniji. Vladar je dakle s&m u-
zeo u obranu sustav današnje vlade,
kojeg Dalmatovci i Avvenirovci ruže i
protive mu se. Rieči careve imale bi
naći odziva i u našoj Dalmaciji, stranka
koja svakojakim sredstvima tjera opo-
siciju proti današnjem sistemu vlada-
vine, imala bi dobro promišljati na one
rieči. — Što je urotnička oposicija?
Ona koja se ne ravna po nikakvom
političkom načelu, koja neima nikakove
državne misli, koja neidje za drugim,
nego đa si đostane vlade, po kojoj bi
radila samo na korist strančarstvu, bez
obzira na dinastiju, na državu, i mnogo
veću većinu austrijanskih naroda. Takva
ti je uprav autonomaška clique u Dal-
maciji, i sjedinjena ljevica u Beču, ko-
joj pripada i onaj zastupnik iz Dalma-
cije, pola srbiti a pola autonomaš. Rieči
su nam vladareve dokaz, da je odzvo-
nilo toj stranci.
Katolici u Španjolskoj. — Vlada španjolska
hoće da po što po to uvede gradjansku že-
nitbu u čisto katoličku državu. Vjekoslav
biskup Santandera bacio je anatemu na tri
novine onog grada, i zabranio vjernicim da
jih-čitaju. Kaptol i kler Santandera, bez
iznimke, pristaju podpuno uz svog biskupa,
kako mu i izjaviše. Al ne samo svećenstvo,
dali i svietovnjaci podpomažu svog biskupa,
dapače izdavalac jednog od onih triju glasila,
neće da ga više izdaje.
Iz Biograda javljaju da će se u drugoj
polovici tek. mj. sastati skupština, koia u-
slied naknadnih izbora broji 122 naprednjaka
(vladinovci), 40 radikalaca i 8 slobodnjaka.
Pa da Srbi nenapreduju! — Rekbi da će
svrgnuti mitropolita Mihajlo do malo mo-
rati u samostan.
Rimsko pitanje.
Evo nas dakle da po obećanju nastavimo
prikupljati glasove o rimskom pitanju. Po-
sliednji put, donoseć izvadke iz članka ber-
linske Posi, zaboravili smo spomenuti da
ona primjeće: bilo je pripoznato kraljestvo
talijansko, ali kada? Dokle je Papa bio
neodvisan vladalac i gospodar Rima odgo-
vara. I zbilja! Englezka ga pripoznala dne 30
ožujka 1801, kako se vidi iz „službenih novina"
one godine, br. 92; Ruska dne 12 srpnja
1862 (služ. nov. br. 164); Pruska ga je pri-
poznala 21 srpnja 1862, a Francuzka ga
bila pripoznala godinu prije, 15 lipnja 1861;
ali pazit je, da su sve ove vlasti istodobno
pripoznavale Papu za zakonitog kralja Rima
i papinskih država. To je pripoznavao dne
20 kolovoza 1870 (dakle prije provale kroz
kapiju „Porta Pija") isti predsjednik tada-
šnjeg talij. popečiteljstva I. Lanza, koji je
u zastupničkoj kući po prilici rekao (Atti
ujficiali, N. 761, p. 3005): „Mislite li, go-
spodo, da je oprezno doći u komoru i pod-
badati vladu, da namah zauzme jednu dr-
žavu?... državu, koja, hoćeš il nećeš, sveu-
dilj je pripoznata od svih vlasti Evrope, što
je dosta važno ?.... Primjetit mi je, da vi
mjesto da postignete vaš cilj, pokvarit ćete
ga; stvorit ćete si mučnoća, te ćete onemo-
gućiti svaku nagodbu, svako drugo riešenje
rimskog pitanja". — Devet godina dakle
poslie neg su vlasti pripoznale talijansko
kraljestvo, pripoznavali su, po sviedočanstvu
istog Lanza-e, Papu za zakonitog kralja
Rima i njegovih država; a poslie talijanske
provale (1870) nijedna vlada europejska nije
zaista pripoznala i odobrila osvojenje Rima
i papinakih država. Zelena knjiga, koju je iznio
Tčh / >r Jj;
Visconti-Venosta, Svf . Aii da au sesve vlade
Europe ustručavalfjg'ipoznati osvojenje. Sad
Ju, 'vrieme, da se Europa iz-
priprosti te neizviestnosti i šarenosti; da se
urede odnošaji Pape, koji prestajuć biti kra-
ljem, žive u tudjoj medji i podložan je po-
sebnom zakonu jedne evropejske vlasti. Ovo
uredjenje ima dosta mučnoća, a najveća u
tom leži, da se učini neodvisnim jednog po-
danika, mučnoća slična onoj, na koju bi na-
basao onaj, koji bi htjeo bielo promieniti u
crno. Svakako red je urediti. Europa ćuti
potrebu Pape, al Pape slobodna i neodvisna,
a prije neg se uteče tom Papi, pravo joj je
da se uvjeri o njegovoj neodvisnosti i slo-
bodi. Ovo je četvrti članak Bismarkova gla-
sila Post-e. —I Napoleun I. tako je mislio. A
Thiers
u svojoj povjestnici Le Gonsulat et
I' Empire donaša govor prvog konsula, koji
reče; „Potreba mi je Pape, koji će pomiriti
i ujediniti duhove; s toga hoće mi se pravog
katoličkog Pape, apostolskog i rimskog, o-
nog koj u Vatikanu pribiva". A kad je po-
stao carem reče: Papa je izvan Pariza, a
to je dobro; nije ni u Madridu, ni u Beču,
i s toga podnosimo njegovu duhovnu vlast....
držite li vi, da bi Bečani i Španjolci pri-
mali njegove odluke da je u Parizu? Dk
on prebiva u tom starom Rimu, daleko od
cara.... viekovi su to iznieli: i dobro učiniše.
Za vladanje duša to je najbolja i najblago-
darnija uredba, što se može pomisliti." —
Predbacit će se daje ipak Napoleun zau-
zeo Rim, jest, al mu nije bilo mira, dok ga
sjajno nepovrati. Talijanski kralj morao bi
sliediti stope Napoleuna i u povratu Rima,
ko što ga sliedio u zauzeću.
* * , *
Udarili smo u bezpuće, komentirajuć raz-
ne glasove, al nek nam se oprosti, jer je
gdjegdje od potrebe. Sliedimo ! — Pisanija
njemačkih novina nije po ćudi talijanskom
novinstvu. N. p. talijansku Opinione čla-
nak Poste srdi i plaši. Začudno! Srdi je,
jer Post baveć se o položaju Pape u Rimu,
postupa s Italijom „onim načinom, kojim se
govori o tunižkom bey-u;" „plaši se, jer
je govor Poste bliedi odsjev misli velikog
kancelira." Svršuje svoj članak sa riečima:
„bojimo se da će rimsko pitanje udarili M
grom, poput tunižkog pitanja.11 To i mi vje-
rujemo! — Perseveranza kaže đa i „ćoravi
mogu uviditi da je rimsko pitanje, po noći
13 srpnja, podiglo glavu, i još jednom prieti
slobodnjačkoj Evropi", te đa je „nadošlo vrie-
me da Italija ozbiljno promišlja na svoje
stvari". — Diritto, vladin list, na badnji dan
izdao je članak, u kom kaže, da ima neko
otvoreno pitanje, pitanje Papinstva, te viče:
„od potrebe je stajati otvorenih očiju, da
nas neiznenade i ne dovedu u pogibelj". Na
oprez Diritto !
* * *
Po Courrier de Bruxelles, rimskom pitanju
od nekoliko dana posvetili su osobitu pažnju
i brigu popečiteljstva Evrope. — Po nekom
dopisu londonskog Standarda, popečiteljstva
Londona, Berlina i Beča poslala su u Rim
izvieštaja, koja se sudaraju sa mnienjem
katolika, u koliko se tiče položaja sv. Sto-
lice. — Po viestima Osservatore Romano iz
Berlina, carska obitelj češće se ovih poslieđ-
njih dana dogovara s Bismarkom glede vjer-
skih pitanja, te kao da su se složili; jer po
viesti Standarda iz Berlina, carević je uvje-
ren da budućnost Njemačke ovisi od vjer-
skog mira kao i od nekih reforma, na ko-
rist radničke ruke.
On pako drži da se hoće oduljeg vre-
mena da se postigne taj dvostruki cilj, a to
je mnienje i Wilhelma, koji predaje u ruke
svome nasliedniku da provede drugi dio o-
vog programa. — Pišuć o ponašanju Bi-
smarka glede „rimskog pitanja", parižka U-
nion trrdi, da ako i nije B. pošao u Ka-
nosu, pošao je u Beč, koj je prva stacija,
buduć da se nije mogao sklopiti savez iz-
med Austrije i Njemačke, bez da se nagode
na katoličkom temelju. — Revue Britanni-
qite, pripoznajuć i ona novu fasu rimskog
pitanja i razpravljajuć o raznim slučajevima,
promatra zapleteni i pogibeljni položaj, u
KATOLI
Veritalem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi« doclrina ammisque in
Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije,).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'ređbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 8 Zadar, Četvrtak 26 Sječnja 1882. God. XIII.
.Molimo gg. predbrojtiike, koji
su se došle oglušili opetovanim
pozivima, da ne kasne dalje. „Ka-
tolička Dalmacija" tojejedini list
u pokrajini da žive samom samca-
tom predplatom. Nek promisle da-
kle naši prijatelji, u koje iznimne
neprilike dovode administraciju ne-
točnim izplaćivanjem, kad na pr.
istom nakon pd godine, godinu cielu,
a neki ter neki i nakon dvie baš i
tri godine šalju, svoju predplatu!!!
Nek je dakle najtoplije preporu-
čeno obazriet se i na uvjete pred-
brojbe, koji iz nužde zahtievaju
predplaćivanje, inače kako pod-
mirivat ogromne mjesečne tiskar-
ske, poštarske i financijalne tro-
škove? Vrieme bi dakle bilo da
se već jednom čuje i prestanemo
bit prisiljeni udarat u ove diple.
Za okorjele dužnike pak udaraju
dru ge, valjda njirarer-p+M^ uduij•
suis, jer se isto može počet i ja jesam,
dakle mislim; ni Giobertovom osnovom
I' ente crea l' esistenle, koja njekako, ne
znam kako, na sveboštvo goni. Ova su
načela, kako se zna, izmišljena, ona
uvjek ne opstojahu, nijesu vječna; al
je Vulićeviću do vječnijeh načela —
Srpstvo je uvjek bilo, jest, i uvjek će
biti, prošlo, sadašnje i buduće-, narod
je dakle srpski vječan; te je po sve
naravno i temeljito, što on piše gledajuć
samo na vječna načela srpskoga svoga
naroda (Srpski List br. 3. god. 1881).
[26}; nu kad se promisli, da pamet
SovjeČja ne shvaća predmet vjere (26),
to slijedi, da je i Kršćanstvo nje-
što nesavršena, i ako nije dosad, da
će za cijelo Vulićević svojom Filoso-
fijom razviti nauk još plemenitiji, koji
neće opočivati na slabome potstavku
vjere, nego na vječnome temelju na-
rodnoga srpskoga razbora.
* * *
Kako je dakle Vulićević u položaju,
s&m sposoban i vrstan dokučiti koliko
Ovako se je mudro od sveboštva op- je dobra u Kršćanstvu, i uzvišenijem
čuvao, a kakovo protuslovje u načelu
njegovu nije ni moguće; u mračnoj
ništavetnosti ne vidi se protuslovja —
Srpstvo js upisano na njegovoj zastavi;
u Srpstvu je sve, što se igda žugjeti
može; u Srpskome narodu Je, omladino,
crkva tvoja, u njemu je sveti Bog tvoj
{Srp. L. br. 26). Srpstvo je svjetlost i
Bog Vulićevićev; i božanska su mu
načela: svi za Srpstvo, svegj za Srpstvo,
svud za Srpstvo, SV6 ZLI Srpstvo (br.
38). Srpstvo je Alfa i Omega njegova
filosofićkoga sustava — Vulićević s ove
tvrde Arkimedesove točke potresa ad
libitum nebom i zemljom; mjerničkijem
Prorokovo kuli ome ta nje
istuuiačeiio ')•
IV.
Mudraci svijeh vjekova, ne pozna-
vajuć il ne pripoznavajuć vjeru istini-
tijem Bogom objavljenu ili lioteć nju
u čemu god popraviti, biće vigjeli do-
sta muke, biće pamet istrošili u ljutoj
beaanici, dokle iznajdoše ili izumješe
glavnu točku, početnu misao, na kojoj
poslije ko na stožeruome kamenu uz-
digoše sjajne zgragje jakoga svog u-
ma, a višekrat bujne svoje mašte. Vu-
lićeviću bijaše izlišan tolik trud; on
on tome nije vele zadro glave, on do
tu ne davno bijaše mračan bogoslovac;
kada šće sreća, kob ili srpski bog, da
se istina proz njegovu mračnost objavi.
On u mah upozna visoki svoj položaj ;
sokolovijem okom razmotri sve vjero-
zakone i sve mudroslovne sustave; o-
mjeri im zamašaj, zamijeti im mkne;
pa k6 Prvi Napoleon s' assise in mezzo
a due secoli un contro 1' allro armali.
Uvidi, da u nijednome vjerozakonu
nema i ne može biti jasna pojma o
Bogu, što je Bog nepoznat ljudima; o-
pazi, da su i same mudroslovne prai-
stine krke i oborive. On zato ne po-
čimlje ni Descartesovom stavkom, ja
mislim, dakle jesam, je pense, done je
gestavom on vjfifitfl flfeaali .
bare; različifijem središtem, različiti-
jem promjerom; i po svojoj neograni-
čenoj volji njeke dosugjuje crkvi, njeke
narodu, a najopsežnije sebi. Onjepo-
miritelj, sudac i zakonodavac; on je
i Fichte a nadmudrio, (nije šale) on
je i jedini stvoritelj. Ela! dakle slu-
šajmo njega.
* * *
svojijem umom predvigjeti, dokle bi
se moglo još u naprijed čovječanstvo
usavršiti, tako je on sžun sposoban ne-
pristrano suditi, koliko je dobra i u
pojedinijem ispovijedima, i u pojedinoj
crkvi Kršćauskoj, koja ib budućnost
Čeka, i jesu li se kod njih pokvarila
kršćanska načela ili se na bolje raz-
vila. Što vidi, to iskreno kaže. On
vidi, da ljudi ne održaše u prvašnjoj
njegovoj jednostručnosli nauk Isusov,
svoja mu neslavna mn jenja nadostaviše,
i mi zbog toga u današnjem kršćansko-
rne sustavu (dakle i u pravoslavju, ako
je to kršćanski sustav) nalazimo sve
l) Pišuć ove članke po pravilima blago-
glasja, nijesam namjeravao tijem pokazati,
da volim blagoslasju, nego korenoslovju. Ja
se uprav obično ovoga zadnjega do njekle
čvrsto držim, pa vidim, da i privrženici pr-
voga ne ćeraju, niti moga, do »krajnosti
avojijem milićem. Što sam ovijem člancima
iznimku učinio, jest za to da svegj to bolje
istaknem i ukrijepim svoje i mnogijeh dru-
gijeh najtemeljitije uvjerenje, da je sve je-
dan te isti jezik, pisao se po korenu ili po
izgovoru, da je sve hrvački i kako piše Ka-
tolička Dalmacija, i kako pišu Slovinac i
Srpski List. Razlike su prave sitnarije.
Ako je narod Srpski i crkva Srpska
jedno te isto, o čemu su s Vulićevićem
svi pravoslavni uvjereni, i o Čemu ne
dvoje nego svojevoljni slijepci; ako je
suviše i Bog u Srpskome narodu, kako
prorok nadovezuje, i kako se bez na-
tege daje izvesti iz prednje stavke;
pa ako Srpski narod ima vječna načela,
koja mu nijesu od drugamo došla, nego
su u njemu; vrijedilo bi znati, što se
dakle ima rijet o kršćanskome nauku,
kojemu barem početak nije u Srpskome
narodu, za sve da se je vrjemenom i
na isti narod protegnuo ? Je li Kršćan-
stvo stvar nebeska, je li Isukrst bo-
žanstveno biće ? — Zbilja Vulićević,
u koje spominje, da mu je na zastavi
upisana sveta riječ: Srpstvo, kaže, da
je na istoj zastavi i Hristov Krst (br.
38), riječ, kako se doseći može, do-
sta časna, za sve da ne sveta, i koja
je znak ljubavi, žrtve, pobjede. I ne
samo na ovome mjestu, nego višekrat
dobro govori o namjerama i nauku
Isukrstovu. Isus paček, po riječi Vuli-
ćevića, htje utvrditi u ljudima pojam jed-
nog Boga na nebu i bratstvo svih ljudi
na zemlji..., a jednovitijeg nauka od o-
voga jamačno nema (26) — Ali, Što
sam ja mogao vigjeti, ne nalazim, te
je na kojemu mjestu bistro rekao, da
on vjeruje u osobna Boga razlučna od
Srpstva, a još manje da je Isukrst
Bog. Osoban Bog bi poremetio njegov
mudroslovni sustav. — Isus je, ako
ćete, izvanredan čovjek, koji Čudnovato
shvati (26) njeki nank, što prorok po
sve lako shvaća i odobrava. Kršćan-
stvo je dosad najpleminitiji rod vjere
rflzjjčitp. kolo- l'ntahnilp /'mlliivnsii imarinvin
(Srp. List br. 26.) fJojam Hristov, koji
je Filosof gori spomenuo, i koji on pot-
puno shvaća et amplius, izgubi se (al
ga je po sreći Vule našao) u pletežu,
u pometnji, u smetnji teologičnog be-
zumlja (26). Pojam se dakle Hristov
ne sahrani ni u Katoličkoj ni u pra-
voslavnoj crkvi, s toga ih on ne može
hvaliti, ali ih neće ni kuditi, neće na-
padati (ko razborito živinče) ni na Rim,
ni na Carigrad, ali takođjer neće bra-
niti ni jedne Crkve ni druge (26). Obje
su teško zabasale, prepiru se o sarai-
jem izmišljotinama; i što jedna i što
druga crkva drži i vjeruje nije Isukr-
stov nauk, nego budalaština. Filosof
pobraja njeke točke, o kojijem su ove
dvije Crkve zavagjene, kako o proisho-
gjenju Duha Svetoga, o nebu, paklu i
čislilištu, o poglavici vidivu i nevidivu
Crkve. On je duboko proučio sveto
Pismo, koje cijenim, da nješto govori
o Bogoslovju; on je bogoslovac, koji je
izašao iz tjesnoća teologa i teologije;
uu on zna i tvrdi, da niti bogoslovje
niti bogoslovac sadržavaju u sebi zna-
nja (39); a ništa ne manje hoće da
zna i nadutijem dostojanstvom visoko
proglasuje, točke zbog kojih se inate
rečene dvije Crkve, da su sve njihova,
naravno izmišljena i budalasta, mnije-
nja, koja se nikako u Hristovu nauku
ne nalaze (26).
kolnikd 8.014, protestanta 1.454.000.
musulmand 900.000]""'); prvijeh to jest
ima skoro 62 po sto, drugijeh nješto
više od 26 po sto, a trećijeh 12 po
sto, ili ukupno katolika i inovjeraca
38 po sto — Pravoslavni su u očitoj
većini, oni su i ogromnom većinom
gospodujući živalj; pak je pravoslavje
zaslužno (39) bilo za Slavenstvo, a
katoličanstvo bijaše po Filosofu štetno
Slovjenskijem narodima — Rimu, Va-
tikanu nije povoljno da Slavenstvo mi-
ruje. Katoličanstvo, voila /' ennemi, rđa
Vulićević; evo i sada triš okrunjeni pop
budi kosti njekih (filosof ih ne poznaje)
mrtvih (/?) svetaca, Cirila i Metoda,
eda bi on i u grobu, i u tmastu skutu
smrti našao prilike našoj šteti (26). —
Gje je dakle naravnijega zaključka,
nego rijet, da će brzo svi Slovjeni
uskratiti svoj posluh Papi, koji ih je
zbog viere izdesetao nožem i vatrom
(39), i da će svi prigrliti narodnu
vjeru, da će svi narod svoj smatrati
svojom crkvom, i narodu se svomu kla-
njati ko svome Bogu ? Ne bi li tako
Slovjeni usčuvali i okrijepili muževnu
cjeloću, koju Rim krnji (39) ? Ne bi li
se tako ne samo prepravilo, nego i
•fMM V^JJJ, OlU
je nada i najčvršće ubjegjenje filosofa ?
— Teško mi je naći se u oprjeci s
Vulićevićem, kojega sam bio došle
naučio častiti i hvaliti, o kojemu sam
došle toliko pametnijeh nazori naveo
i gledao istumačiti u korist čovječan-
stva ; ali mi je sađara spomenuti takav
sud, koji me je izneblušio, ter sam u
velikoj sumnji pomislio, da je i on pod
kožom klerikalac. Evo što je. Vulićeviću
je očevidno da će s vremenom sve one
razne vjeroizpovijedi, gori pobrojene,
iščeznuti, i u Slavenstvu da će ostati
samo pravoslavna i katolička crkva (26).
A zašto ? jer je u ovima viša pritega
nego u drugima. Klerikalci su, i ja š
njima, uvjereni, da će i pravoslavja
ne stati, ko što je ne stalo i drugijeh
raskola, da će se jednoć svi kršćani
ujediniti, i da će se svaki dan bolje
vidjeti obistinjene na svijetu Isukrstove
riječi: jedan pastir i jedno stado. Al da
takva šta i na pS glasa izreče Vuli-
ćević, ni ja ni drugi štioci nijesmo se
nadali. Ovaj saltus, ovaj skok jest div-
niji nego onaj Anibala preko visoki-
jeh Pireneja.
* *
Što će se dakle vrjemenom dogoditi
od Crkava Katoličke i Pravoslavne ?
Hoće li ih se Srbi i Slovjeni u opće
otresii, pa se čisto prihvatiti fdosofova
nauka? —• Ovgje iznenada Vulićević
čudno ševrlja: povjesnica mu filosofiju
muti, ter trtoši njekakav sud, koji ne
dolikuje ozbiljnu čovjeku kć) što je on,
i koji je vrijedan svu caklenu zgragju
njegovu u zrak rasprsnuti — On znade
i brojiti lijepo preko stotine,- pa je i
nabrojio 85.777 000 Slovjena; pra-
voslavnijeh je 52.946.000, Katolika
22.463.000, inovjeraca 10.368,000 (ras-
Nu ako je Filosof vratoloman i vi-
lenit po gorama, opet mu se pojavlja
blaga ćud netom na ravnicu padne;
ter ga se usugjujem, ko ystara prija-
telja, pouzdano upitati: Sto se dakle
]) Vrli Prof. Franki u preizvrsnome svome
gjelu Dnie poslanice dvaju pravoslavnih E-
piskopa, tiskanome lanjske godine u Zadru,
vadi (str. 160) iz časopisa Moskovski Tele-
graf iste godine, da ima u Ruskoj 14 mili-
juna samo raskolnika zvanijeh Bjeguni, koji
uče : ito antikrist davno carstvujet v russkoj
zemlje, v licje praviteljstua. A bezdvojbeno
je da bi se i katolika vise našlo, kad bi
im dopušteno bilo zvati se što su, i kad ih
vladini ljudi ne bi silom upisivali za ono što
nijesu, kao što su upisani u sljedbenike
ruske državne crkve mnogi katolici u Holm-
skoj Biskupiji. Mnogo je dakle sumnje, je
li sada u Slavenstvu većina tako zvanijeh pra-
voslavnika.
proračun (fabbisogno) zapopravuove župni-
ćke kuće. Tom prigodom pokaza mi čudeć
se veliki smotak 8 pisa izmedju župnika i
vlade kroz prošastih dvanaest godina glede
ponapravljenja Selo se je obvezalo dati sve
što je od njega vlada iziskivala, a i Crko-
vinarstvo. Neznam dakle uzroka, za koji
vlada oteže, jer kadli tadli mora ju napra-
viti, a što kasnije to za nju gore, jer gdje
se ove godine hoće sto forinta do godino se
hoće dviesta.
U Dubrovniku, dne 25 siečnja.
Castni g. Uredniće ! Teška su nastala po
nas vremena i Vi ste dobro predvidjeli stvar
još nazad dva mjeseca dana, a da se uvje-
rite kako posli idu u Hercegovini, evo Vam
šaljem list pisan dne 16 t. m. od prijatelja
mi iz zapadne Hercegovine, pa sudite moželi
biti tamo gore.' —
Dragi prijatelju !
Kod nas u istinu su se povratila ona
užasna vremena 75. godine; pa se već stala
bratska krv prolievati. Ovieh dana listom
narod na gornji kraj diže se na oružje; te
se već može kazati, da je neizbježiva buna.
Postaje oružničke, kojesumedju njima bile,
zapljeniše, a oružnike sobom u planiDe po-
vedoše. Ovdje u ovom varoša (Stocu) narod
je u velikom strahu, te se očekuje svakim
časom napadaj. Inostranci koji su se bili
nastanili u ovom varošu, kao i gospoje ča-
stnikž, i činovnika na prešu ostaviše ovo
mjesto. Vojnika ovdje imamo nekoliko, jedva
bi mogli štititi ovaj varoš; dočim sela gdje
živu katolici izvržena sa velikoj pogibelji;
jer pri ovakim okolnostim malo ili nimalo
vojuištvo bi im moglo pružiti pomoći.
U toliko ia se nijesam nimalo prepao, jer
budeli vakti sahat došo da umrem, rado
ću se osvetiti 4) pošto imadem na paloku
ostraguša. Nu čini mi se, da do toga neće
doći barem ovdje, jer i ako bi se usudili
udariti, što mislim da neće za sada, nebi
uspjeli, a u toliko eda stigne nuždna po-
moć. —
Ja sam uvjeren, da će Austrija svladati
ovaj odpor, ali posljedice svakako nedaju
mu se danas predvidjeti. Daj Bože, da ga
sretno svlada! Turci i pravoslavni ujednom
su kolu, a katolikš, ima malo u ovim zem-
ljani, te i ta okolnost za vladu je teška. —
Ko je kriv, da se jednokrvna braća medju
se mrze, Bog mu platio..! Nego na žalost
mjesto da izčezava, piri se osobito od strane
pravoslavne braće, te budu li prezirati i od-
sele na ovi mčin bracu katolike, mučno <5e
do mira doći. Istina, da imade i treća ruka
koja vatru potiče, ali svakako njihove težnje
su jasne, koje i ako bi se ostvarile, nebi
bile koristne za slovinatvo, te s toga neinogu
se Hrvati pridrnžiti njihovu programu, pa
makar i gore bilo. — Ja ću se predbrojiti
kao član Matice Hrvatske i nastojaću i još,
da joi kojega člana pribavim, ali kao po-
vjerenik, pošto ovdje nikako nebi se mogao
imati priličan broj članova, nebi se primio.
Primite tople pozdravi i t. d.
VaŠ prijatelj
sliedi podpis.
C^ađsSESaift^—
') Upliv turskiti vjerskih načela, koja se u o-
štalom gdjegdje i po Dalmaciji pomiču. Ur.
"») Upljuvak zabluda po rodu nam braće grko-
istočnjaka. Ur,
„Kako činio, onako i obvršio", pridoda
Mila.
„Ej čovječe, eto mi ti jednu razuzla, ali
tko bi mi drugu, kroz suze rekne Andro,
Dobro bih ga darovao!"
Zacaklile oči i putniku, pa u zabuni i
razgovoru smaklo mu pseto s pladnja ko-
mad mesa, te naliezi pokraj jednog komar-
dara. Ovaj ti ga malko ošibči, a kučak
zavij.
„Zašto, jadan nebio brate vikne Milka:
mesa Bogu hvala imade, a ono mi je pseto,
osim Krsta, u velike milo: Dok je moj
Marko bio, Bog mu dao dobar dan! ako je
živ, ako nije onda: Pokoj mu duši! -- bez
njega nikud...
„Nemogao se putnik više uzdržat, te će:
Mile, zor ženo, evo tvoga Marka 1
Tu ga upoznaj, cikni, padni od velike ra-
dosti u nesvjesticu, dok neizlete pirnjaci.
Povrati se Milka u se, pa sad tko da opiše
što se je tu sgadjalo! Ljubi se, grli, plači,
pitaj, odgovaraj, nigda prestat. Ivka, Andro,
Zvonimir, Zorka, muž joj, prijatelji, pirnjaci,
svi su tu! — Stao Marko kazivati, kako
ga bilo zarobilo, te nije mogao nikako da
piše: da se je dosta muke namučio kroz
RAZLIČITE VIESTI.
Uslic-d mobilizacije mnoge će obitelji u
Dalmaciji pretrpjeti velike štete a mnoge i u
potrebi biti, s toga radostno javljamo glas,
da će vlada, po zakonu o vojničkoj taksi,
piiteć a pomoć. Bilo bi željeti da naši
zastupnici n carevinskom vieću obrazlože
nevoljno stanje pučanstva Dalmacije, čiji si-
novi na bojnom polju služe državu ko malo
koja druga pokrajina u carevini, te da vlada
uzme u osobiti obzir naš položaj, jer inače
zlo i naopako. Do ut des! Naši su zastup-
nici dosta dali glasnjać za vladine predloge,
pa i za one koji nam nisu na korist, pa bi
bilo rednja vladu da i ona štogod dade.
Primamo iz Benkovca, 25 sječnja : čujemo
divaniti da naše kotarsko poglavarstvo daje
Bukovčanim grčko-istočojacim putne listove,
ljudina o kojim se pronosi glas da bi rada
odnieti srpski barjak (onaj onomadne u Ki-
Stanjarna kršten) da ga predadu četnicim u
Bosni. Evala, ako je istina, g. Barbieriu!
Grehota da ga neučine srpskim vodjom.
L' „Avvenire11 copia. Nel n.r 12 dell' Av-
venire si poteva legger 1' articolo „Le frou-
tiere seientificbe", copiato dali' Euganeo di
Padova.
Primamo: Milnh, 24 siečnja:
Viest o promaknuću m. p. du. Antuna
Marinkoviča, dušobrižnika ove varoši učini
utiska na sve varošane.
Za vrieme njegovog revnog dušobrižništva
u ovoj varoši Milna se je probudila iz pre
duboka sna, u kojem je snivala i stupila je
u novi život. Narod proniknuo u vjeri, crkva
uredjena i urešena ! A sve to zaslugom du.
Antuna Marinkoviča, uzor dušobrižuika, koji
vele dobro poznavajući dužaosti svećenika,
nije štedio nikakovog požrtvovanja, samo da
nas ukriepi u vjeri, u istoj da nas obodri;
praznovjerja i ostale mane i pogrieške u
koliko mu je bilo rnnguće, da iztriebi, ne
samo propovjedim, no i dobrim izgledom.
Uvjek pripravan da dotrče k bolestuiku,
pa bilo kojemudrago doba i kojenmdrago
vrieme, kod njega nije nigda bilo ispriča-
vanja.
Rječja d.n Antuna riešile sve one vrline,
što pravi svećenik posjedovati mora. On
nam odlazi, ali njegovo ime s neizbrisivim
slovima ostati će ubilježeno u našim srdeim.
Mi žalimo njegov o cl faza R* er smo uvjereni
da bivamo lišeni velikoga dobra, ali se opet
veselimo i radujemo, što sa njegove za-
sluge barem dielom naplaćene.
Bože daj! nasljednik se u nj ugledao!
Pro/esur d.r Vojno vii. Osiečka „Drau"
od prošloga četvrtka priobćuje da je iztraga
proti sveučilištnomu profesuia gosp. dru Vo-
juoviću dovršena i predloženo njegovo umi-
rovljenje. S druge se pak strane govori da
bivši predstojnik odjela za bogoštovlje i
nastavu gospod. đr. Muhić nije htio takov
pređlog m po naputku sastaviti ui podpisati.
To bi dakle imalo bilo preći kao baština
na novoga chefa g. Iv. Vončinu.
„Srbski Narod" proti Jocu barunu Živko-
vić. Ubr. od 18 t. mj. odgovara „Srb. Nar",
na odgovor baruna Joce Živkovića u „Agr.
Ztgu". načinom, koji g. baruna svakako
sili, da nastupi put suda, inače mu je kod
ono osamnaest godina, od kad je iz doma!"
„Hvala Bogu sinko! samo kad smo te
zdrava vidjeli, prekinu mu pirnica. Isto smo
nogam nad grobom, pa da i nismo, nek bi
ovog časa, s Bogom se smiriv, umrli, pošto
smo evo danas tri veselja dočekali!
„Taste, daj me daruj !"
„Moj ti blagoslov i ovoga i onoga svieta!
kud ćeš boljega dara".
Još jedno drugo gledalo i pitalo, žalilo i
suzilo, radovalo se i razgovaralo. — Taj dan
iza Miline udatbe bio je baš po nje najra-
dostniji!
Zaglavimo: Iza toga malo vrieme povrie-
milo, umrla Ivka, te za njom Andro. —
Milka uz Marka liep viek izbila. Zvonimir
mal po malo izpeo se do Biskupske stolice,
Zorka uz svoga muža živila ko u medenu
satu. Sve biće Andrino njima pripalo. —
Koliko ga mogu sgodni naputci i dobar uz-
goj! — Čega nemože biti gdje je milosti
Božje? — Liepo ti ga je okrenuo Marko,
a nesretno li ti je svršio Nikola! Izkolila
se Andrina, da će on tudjom umrieti. Nefali:
Tko s vragom tikve s^ 0 glavu mu pucaju.
onakovih izaziva i uvrieda uemognće obnašati
javnu službu kod zemalj. vlade bez uštrba.
Potres. U Zagrebu. Na 21 pr. mj. bio je u
Zagrebu preko kazalištne predstavo u 7 sata
55 časa ojači udarac potresa.
II giorno 29 p. p. fu celebrata la solenne
boatificazione del venerabile servo di Dio
Umile da Bisignano.
II Comitato eseeutivo per 1' Esposizione
triestina tenne nel gioruo 14 guunaio un' adu-
nanza in cui la Presidenza diede relazione
sulla sua operositfi nell' esecuzione dei deli-
berati presi in autecedenza; vi vennero pure
avaozate alcune nuove proposte riflettenti
1' ulteriorc procedimento dell' opera. Rilevasi
dali' accenuata relazione che i bisogoi finan-
ziari nel loro cotuplesso appariscono coperti
a saflicienza e ci6 pei contributi privati nel-
1' aramontare di fior. 115 mila, pel contributo
dol Governo di fior. 40,000, deila Camera di
Cornmercio di fior. 40,000 e del Municipio
di fior. 15,000, e finalmeute dal ricavo della
Lotterii garantito nell' importo di fior. 80.000.
A questi vanno aggiunti anclie gl' introiti
per le tasse di posteggio, ingresso ed altro.
Nella raduuanza plenaria dei Comitato
eseeutivo dell' Esposizione triestina tenutasi
addi 14 genn. venne ufficiosamente comuni-
cato che 1' Arciduca Carlo Lodovico ha ac-
cettato il protcttorato dell' Esposizione e pre-
letto lo scritto da S. A. Imp. al Comitato,
che suoua :
„Con piacere sonn pronto ad assumere il
„protcttorato dell' Esposizione A. U. d'Indu-
„stria ed Agricoltura dell' auno 1882 in
„Trieste, e spero che la stessa, attivata nel-
,,1'incontro del oOO.o anniversario dell'unione
,,di Trieste coi paesi Austriaai, sara coronata
„dal miglior successo e servira, ad animare
„e favorire le aspirazioni dell' attivita indu-
„striale dell' Interno e del lavoro nazionale.
„Desidero di essere informato di tempo in
„tempo sul progresso dei lavori relativi, e
,,prester6 ali' impresa il mio maggior possi-
„bile appoggio".
Vienna, 24 Decembre 1881.
„Arciduca Carlo Lodovico".
Per facilitare al Comitato eseeutivo 1' nl-
teriore procedimcnto dell' opera, nella sum-
menzionata aduiianza del 14gcun. si delibero
la crcazione di alcune nuove Sezioni, che
in ti-.-M-i.ii.v~——..u; • i i—i 11—mihmp—: i 1! T • ^ 1 -i esl-
stenti Sezioni di finanza, tecnica e della
štampa, e sono le seguenti:
Una Sezione — amministrativa — per
l'applieazione pratica delle disposizioni re-
golamentarie circa l'aceettazione e sistetniz-
zazione di tutte le insinuazioui, I' asseguo
dello spazio, le disposizioni generali per
1' invio ed il rieevimento degli oggetti, ai
regolamenti pci visitatori della mostra, pellc
agenzie, rappresentanze e nominatamente
per tutto che si riferisce alla partecipazione
di Trieste e del suo territorio, ali' ordina-
rnento intorno degli oggetti ed alle disposi-
zioni del servizio iDterno da fissarsi con
apposito regolamento, e finalmente per la
compilazione del regolamento sulla giuria.
Una Sezione — comunicazioni — per
tutti gli oggetti di trasporto, spedizioni, co-
municazioni, sicurtA, dogana, posta e telegrafi.
Una Sezione — agraria — incaricata di
curare la parte agricola dell' Esposizione e
di precisare specialmente tutti i programmi
e regolamenti alle esposizioni temporarie.
Ad altra Sezione — fešte — b appoggiato
quanto si riferisce ad eventuali solennita
inerenti ali' esposizione, ali' alloggio dei vi-
sitatori, al movimento locale, ali' ordine pub-
blieo, alla sicurezza ed alle misure sanitarie,
alla concesione di trattorie, bofets, sale
d'assaggio, etc. etc.
Cemu redovnici1} Austrijanska država reda
Fatebene -Fratelli liečila je i hranila kroz
samu g. 1881, bez obzirat se na vjeru i
narodnost, 16,085 botestnika i to kroz 279,519
dana. Ozdravilo jih je 14,213, umrlo in 1085,
a 787 ostalo liečeć se.
Rm-tvrdjava. Sasviem da neobstoji (?!)
rimsko pitanje vlada talijanska troši milijune
da utvrdi Rim. Dosad se potrošilo 12.000,000
lira. Ali to nije dosta, pa popečitelj Ferrero
pita jedanaest nvlijuna. Pa da je istinita
ona: hic manebimus optimel
Umro je Crnogorski mitropolit Hilarion.
)Promjena boje svjetlosti svjetionika u Slanomu.
Svjetionik na Donjem rtu pri ulazu u slan-
sku luku, koji je dosad bio zelene stalne
svjetlosti, odsad će biti biele svjetlosti.
Znak na grebenu Mramori, izvan Osera
Istra. Obznanuje se da na novo sagradjen
je morski znak u zidu na grebenu Mramori,
u istok gradu Oseru, l3/4 milje dalje. Znak
je čunjast, bio, na pet metara povrh mora, na
vrhu mu je denjak sa prekriženim motka-
ma i stiegom sa slovima S. M. Uzidan ie u
grebenu, koji je poprieko dva metra nad
plimom i za metar je u dubinu. Istodobno
odklonilo se je gvozdeno koplje, koje se
postavilo da označi greben, kad je more
bilo uništilo prvi znak.
Znak na grebenu Grbovac kod Primoštena
(Capocesto). Na grebenu Grbovac, 3 gume-
mene na J. I. ostrvice Grbovac kod Primo-
štena usadjeno je željezno koplje, na vrhu
mu dva kruga u nakrst u obliku denjka i
željezni stieg na 8.55 metara vrh plime.
Znak je bio.
Kako da izlieČiš bjesnoću. Lječnik Buonton
liečio je diete, kog ujeo pas. • Djetetu je bilo
pet godina. Liečnik videć da mnogo trpi,
dao mu popiti nešto moka indijske konoplje,
a kad se djete probudi poslie deset sata
ozdravilo.
Pučanstvo New-Yorka iznosi 1,206,220
duša, medj kojima ima 9020 Poljaka, 4551
Rus, i 153,482 Niemca i Austrijanca.
Suvremeni povjestničari u Kini Britanički
muzej primio je nadavno na dar kinežku
povjestnicu njemačko-francuzkog rata g.
1870-71. Povjestničari Wang-Taon i Chamg
Tsem-Sing počimlju sa prispodobom izmed
Kine i Evrope, pa tad pripoviedaju o ratu,
Povjestnica je u šest svezaka. Glasovit do-
govor Paen-ni-tenii (Benedetti) sa pruskim
kraljem u Jm-sse (Ems), razni bojevi, poraz
kod Tre-tan (Sedan) i obsiedanje Pariza, a
sve to potanko i točno. Djelo završuje iz-
borom Mak-ma hon-a (Mac Mahon) pred-
sjednikom republike.
Politička lieclama. Amerikanci ko u
svemu i u reelami su ti čudaci. Sve jim
dobro došlo da tjeraju svoj zanat, pa i po-
litika. Evo primjera: Zidovi po N. Yorku
puni su oglasa, na kojim se štije sa velikim
slovima: predsjednik Arthur razbojnički u-
sv, piibližir^oglasu, spaziš ne-
koliko rieči sa manjim slovima, te pročitaš
sliedeći oglas :
Predsjednik Artkur
od davna bio bi ostao
razbojnički ubijen
od leda i od vlage, da ne nosi od dvie go-
dine zobunac od fanele Juliusa W. Evansa,
Johnston square, 3.
Primamo i doslovce tiskamo, prepuštajuć
našem dopisniku komente izopazke:
Slavno Uredništvo !
Na u ime paragrafa, nego u ime nepri-
stranosti pečatajte ovaj odgovor.
Počasti me ujeki duševni pisac dobrim
postupljenjem zlaćanog svog pera o mojoj
malenosti: izvrstno naveze liep člančić pod
čarobnim naslovom „Profesor Risto Kovačić
u Kotoru" i ljepši još dopis, uzor ilustraciju
malenog hoćenja jevangeoske mu ljubavi.
Člaučić je u 94, a dopis u 95 broju „Kato-
ličke Dalmacije" prošle godine. Znati će ona
za što: objeručke „Katolička Dalmacija"
prima i pečata sve, što joj ko o meni posije,
a osobito kad me pisanje katolištvu i državi
opasnim slika.
Grehota velika što duševnome piscu an-
gjeo ne dade da se zadovolji člančićem, jer
jedna mana dopisa sve mane člančića nad-
maša. Mane su člančića: osam neistina, jedno
protuslovlje i jedno pogaženje jednoga od
glavnih pravila čestitih društva.
Prva je neistina: da mažem Hrvate iz
„politične finoćo"; druga je neistina: da sam
se na gimnaziji u Dubrovniku katolika ,,na-
psovao"; treća je, neistina: da je g. pokra-
jinski nadzornik Solar, a tako i g. opravi-
telj ove gimnazije, Dobrilović, protivan bio
dolasku mi ovdje kao protivnu „svim dobrim
i katolicima i državljanima"; četvrta je ne-
istina: da se koce da sam došao ovdje ili
po želji političkog komesara iz Ercegnovog
kao bivši mu onamo „prem opasan", ili po
želji g. načelnika ove općine viteza Lipovca
„da je više pravoslavnih i na gimnazijo, kako
ih je u obćinskom upraviteljstvu"; peta je
neistina: da u gimnaziji, kad je ura moja
prva ili zadnja „ili ne marim za molitvu, ili
je ne slušam"; šesta je neistina: da sam u
mom govoru nad pokojnim B. B. u Dubrov-
niku „smrt" i „onaj život" definirao kako
duševni pisac govori 1 da je izvadio iz moga
govora, pečatanog n knjizi g. „prote Niko-
lajevića"; sedma je neistina: da sam na
I ovoj gimnaziji „grozno govorio o izvoru
e rittovare neir autoritk suprema đel
successore di S. Pietro la forza đi
rigenerarsi a novella vita di spirito,
come lo trovarono fino al secolo XI i
suoi padri per difendersi contro gli
scismi e le eresie e per progredire
nell' eroismo delle virtii cristriane, che
popolb 1' Oriente di un numero stermi-
nato di santi.
Non b chi non veda la estensione
đel disegno del Sommo Gerarca. La
cbiesa greca b la piti importante di
tutte le chiese di rito orientale. Mentre
le altre chiese orientali non si esten-
đono che su nazioni particolari, la
chiesa greca, oltre di abbracciare la
nazione greca dell' Ellade e della Tur-
chia, estende la sua influenza sul mag-
gior numero dei popoli slavi, e sui ru-
meni. Sono quasi novanta milioni đi
popoli di rito greco, che sono sventu-
ratamente staccati dal centro dell' uuitk
cattolica! Inoltre la chiesa greca, che
comprenđe i quattro patriarcati orien-
tali di Coslantinopoli, di Alessanđria,
di Antiochia e di Gerusalemme, ha
un' importanza storica per 1' autorith,
pontificia, esercitata aino al secolo XI
sulle chiese d' Oriente. Finalmente la
chiesa greca e importantissima, perchfc
mantiene liturgia ed istitnzioni đel tutto
conformi al domma e allo spirito della
chiesa cattolica; talmente che tutto cio
che đi buono si conserva nella chiesa
greca đisunita, non b frutto dello sci-
sma, ma di quell' unione cattolica che
una volta la legava e la reudeva figlia
della chiesa romana.
Ora istituendo il Sommo Leone rnis-
sioni di rito greco, che viene a fare?
Viene a servirsi degli elementi cattolici
esistenti tuttora nella chiesa greca, e
che sono un vivo monumento;đelIe ve-
ritk cattoliche. L' ordine gerarchico,
conservato in quella chiesa, esige un
capo, che per istituzione divina abbia
autorit& suprema sopra tutte le chiese;
i libri liturgici della chiesa greca con-
fermano tutti i dommi della chiesa
cattolica, non escluso quello§>3eir au-
toritii pontificia.
Quindi Leone XIII coll istituzione
della missione cattolica di rito greco,
viene a đire alla chiesa greca: io ti
voglio cattolica, e non latina; conserva
pure i sacri riti e le sacre istituzioni,
che hai rieevuto dalla veneranda auti-
chitk; ma, đeli! ritorna đel tutto a
questa veneranda antichitk, quale te
1' addimostrano i tuoi padri, i tuoi santi,
i tuoi riti, le tue istituzioni, ricevute
da padri, che furono cattolici; e tu ti
trdverai nell' unione colla cattedra di
Pietro.
In tale maniera Leoue XIII viene
a togliere allo scisma 1' unica anua di
cui si vale per impedire il ritorno dei
popoli d'Oriente al cattolicismo, cioe
che il Papato ali' elemento orientale
voglia sostituire 1' elemento oceidcntale,
il latinismo all'ellenismo. Questa idea,
che parrebbe sciocca a prima vista, e
radicatissima nei popoli orientali, e
sopra tutto nei Greci, i quali oggi
tendono a creare il Panellenismo. Per
essi il rito e le istituzioni ecclesiasti-
clie sono la bandiera della loro vita
nazionale. Attentare al rito e alle isti-
tuzioni ecclesiastiche, e attentare alla
loro vita nazionale. Ora quest' arma b
loro tolta da Leone XIII coll'istitu-
zione di missioni cattoliche di rito
greco. I Greci si possono persuadere,
che il Papato non attenta alla loro vita
nazionale: il Papato vuole i greci cat-
tolici e non latini. Volendoli cattolici,
rispctta il loro umor proprio nazionale,
perche lo spirito nazionale nulla ha
di ripuguante, quando e inteso cristia-
namente, collo spirito della chiesa cat-
tolica; anzi la variet& dei riti e delle
nazionalitit e un pregio della sola
chiesa cattolica, perche essa sola sa
mantenere 1' anitil nella varieta.
Josip,
po milosti božjoj i svete apostolske stolice
Nadbiskup Vrhbosanski,
crkvi božjoj u Sarajevu i svim vjernicom,
koji su u svoj nadbiskupiji vrhbosanskojbla.
godat i mir od Boga Otca našega i G<sp0-
dina Isusa Krista.
(v. broj 15)
20. Današnji viek ide jedino za užifcom
ovoga svieta, jer negoji više nade. Tak je.
Kada se čovjek nevjerom odvrne od J)g3)
svoga cilja i svoje nade, onda srce njg0-
vo, jer bez Boga najvećega dobra przno
postaje; ono hoće da se napuni, zasitile-
menitimi dobri, ono posiže za putenimina-
sladami, ono hvalu i slavu traži od svjta,
ono na svaki način ide i jagmi se zada-
gom ovoga svieta, ono se rastapa u Ia.| i
strasti. Odmetnuvši se od Boga najveiga
dobra, ooo nema u nebu šta tražiti, ujnu
je nebo ovaj sviet, njemu je raj vlajti
užitak, a sve drugo mu je samo sredsiV,
koje ima jedino njemu složiti. 0 kako >
pusto, kako li prazno srce čovječje bez viš
nade ! Koli sretno je ono i presretno u src
Isusovu, koje na križu trpi. U tom sra
trujem okruženu spoznajemo mi, da je Bq;
za nas na križu trpio, jer smo mi rod Ijut
ski okužen griehoro, komu je raj zatvore
komu je odkupljenje nuždno, komu je p-
kora nuždua, ako hoće, da mu se vra
nebeska i opet otvore. Zahman si utvara
da će doći neznam kako sretna vremena;
i za najsretnijih vremena valja ona osui
božja: Prokleta zemlja u djelu tvom: s m
komi ćeš od nje jesti sve dane života svog
Trnje i korov će ti radjati, ... Sa znoje
lica svojega jest ćeš kruh, dokle se nevral
u zemlju, od koje si uzet (1 Mojz. 3, 17 --2C
Tko je ikada bio tako mudar, tako bogi
tako slavan kao Salomon? Što god željal
oči njegove, ne branjaše im niti ukraćiva
srcu svojemu kakoga veselja, nego mu
sr«e veseljaše sa svakoga truda (Prop.
Isus: Po tom će svi s <oznati, da ste moji
učenici, ako imate ljubav medju sobom (Iv»
13, 35). Pa tko da uabroji, što je sve crkva
katolička tečajem toliko stoljeća učinila da
doskoči raznim nevoljam roda ljudskoga da
mu pomogne laglje snositi muke i tjeskobe
koje ga tište! 0 sveta vjero križa, vjero
svetoga utauja, vjero goruće ljubavi! Kada
će, ah kada će sviet, bezvjerni taj sviet
spoznati, da jedino li sve tajne ovoga svieta
odkrivaš? ah kada će taj sviet, koji misli,
da na ružah hodi, dok se uživanjem vre-
menitih dobara zaslepljuje, kada će uvidjeti,
da je za nješto uzvišenijega stvoren, da ga
iza groba uzvišeniji, vječni život čeka, i u
taj život, u tu domovinu da jedino ti vjero
trnjem okrunjena prstom pokazuješ? ah ka-
da će se taj hladni, taj sviet ledeni, taj
sviet bez srca ogrijati na gorućoj ljubavi
božanskoga srca, kada če se osviestiti te
uvidjeti, da i glede blagostanja vremenitoga
ona uviek vriedi, kako valja glede dobara
duševnih: Temelja drugoga nitko nemože
postaviti, osim onoga, koji je postavljen, koji
je Isus Krist (1 Kor. 3, 11); jer nema u
nijednom drugom spasenja (Djel. ap. 4, 12).
22. Nije zahman srce Isusovo otvoreno.
Zato je ono otvoreno, da nam unutra bude
prost ulaz. Isus, naš Gospodin, pakazajuć
na srce svoje svim dovikuje: Dodjite u
srce moje svi, koji ste nevoljni i oterećeni,
i ja ću vas okriepiti. Dodjito vi sirote i od
svieta zapušteni, i ja ću vas utješiti. Dodjite
vi, koje dvojbe i varav sviet umara i za
mirom uzdišete, i ja ću vam pravi mir dati
Dodjite vi, koji tugujete, i plačete, i ja ću
vam suze otrti. Dodjite koji ste u napasti,
i ja ću vas ojačiti. Dodjite vi grešnici, i ja
ću vas izliečiti. Dodjite vi pravednici, i ja
ću vam uztrajnost dati i do veće vas još
svetosti dovesti.
23. Tomu milomu pozivu nemojmo se
oglušiti. Jer će doći vrieuie, kada će srce
Isusovo, koje od ljubavi naprain nam sad
gori, biti prinuždeno, od nas se odvratiti;
doći će vrieme, vrieme smrti, kada će
od nas za svoju ljubav račuu tražiti;
doci će vrieme kada će to sve, Ijubeće to
10), pa ipak nije s toga bio sretan ni zj koje 'jubavju plamti, srce, koje je sve
dovoljan, jer jesam zavapio: Kad poglede da ' uas plamom svoje goruće ljubavi
na sva djela svoja, što uradiše ruke moju, Qžeže, kada će to srce one, koji su i uz tu
na trud, kojim sam se znojio, opazili da • goruću ljubav ostali kao kamen hladni i od
u svem taština i muka duhu, i da niš, to8a 8(( srca odvrnuli; za uviek morati od
neztraje pod suncem (Prop. 2, 11). Ni z sebe odbiti kao nevriedne svoje ljubavi. Ali
maljska dakle dobra nemogu zasititi sr<to 8rce> neizmjernim plamom ljubavi plamteće,
—— : — J L odvrnut će se od njih za uviek, za uvjek će ih
svojim proklestvom udariti. Ona usta, koja
su uviek puna ljubavi i na milosrdje otvorena
.. spremna uviek na to, da dobrotu srca greš-otvorio; izmirujemo se tim, što znamo, ka',nikom Ijubezno izliju, nazvat će ffrešnike nas sveti Pavao uči: da muke sadnšniiitTukletlml 1 reci ce im: vuiaz,n« IRTI IUCUC
ko junali, po običaju, u „otvorenim do-
pisima" puca na ljude oko K. Dalm.,
šaljuć jitu iz svog uljudnog bira titule
djece i ludjaka (v. ,,N. L." br. 15, 22
velj.) Sasviem da smo obiknuli tom Ju-
rjevom puškaranju, ipak nam se činilo
začudnim što se napisalo: pustite da se
djeca igraju, jer buduć da u našem
članku nije bilo govora o drugom no o
D.ru Klaiću i njegovom govoru, kogod je
mogo pomisliti da smo se htjeli šalit, što
nedao Bog, u ozbiljnoj stvari. Ipak, do-
puštamo ako se nismo pokazali djeca,
pokazali smo barem da srao naivni ko
djeca, jer, nepazeć na onu Oracijevu:
quid valeant humeri, pomislismo na mo-
gućnost da neke glave tupe naoštrimo:
dočim „N. L." dokazuje da bi to bilo
nešto vrhunaravna. Tješi nas sasviem
tim mis6 da u Dalmaciji ima još ljudi, koji
će prijati naše bistrenje, a za ljude Na-
rodno;/ Lista ostaje: Curaviinus Uaby....
* *
našega, ono i uz najobilnija dobra ovoj
svieta ostaje pusto bez više nade. S muka
ovoga svieta izmirnjemo se samo tim, š
znamo, da je Bog za nas trpio i nebo nt
vremena nisu ništa preuia budućoj sli
koja će nam se javiti (Rimlj. 8, 18); iz
rujemo se tim, što znamo, da će obli
ovoga svieta proći (1 Kor. 7, 31); izmii
jemo se tim, što znamo, da je blago naš
nadi ne na zemlji, već na nebu: Traži
veli apostol (Kološ. 3, 1. 2) ono što je go
gdje Krist sjedi s desne strane Boga. Mish
ob onom što je goret a ne što je na zeml
21. Današnji viek je bez srca. Tko se
jed noć od Boga odvratio, tko na nebu neo
ništa očekivati, komu je samo zemlja n
komu je uživanje na ovom svietu zadr
cilj, onaj drži, da ni drugi ljudi nema
drugoga cilja. Al komu je uživanje na ovo
svietu zadnji cilj, sasvim je naravno, c
takav druge ljude samo u toliko štuje,
koliko su mu od koristi, a kad mu prestan
biti od koristi, onda ih od sebe odbacuje,
za ujih nemari više, uego zadruge životinji
Takav čovjek sve druge drži za svoje pro
tivnike, koji god mn na put staju, da ne
može živiti po volji. Takovu čovjeku nije
do nikakovc vlasti, do ničega stalo; samo
je ooo nješto, što njegovim strastim uga-
dja; sve drugo je za njega ništa. Zato u
njega nema srca za nevolju ljudsku, za
sirote; zato u njega nema srca za to, da
svim vlastim pomogne, kako bi svim Ijudem
dobro bilo, koliko je to u ovoj suznoj do-
lini moguće. Odatle toliki jaz i/.medju bo
gataša i siromaha; odatle ona velika razlika
izmedju sretnih i nesretnih ljudi; odatle
u oganj vječni! Prokletstvo iz takovih usta,
prokletstvo iz tako Ijubećega srca jao! Koli
si griehu podan, koli zločest moraš ti biti,
kada tolika ljubav na tebi ništa nenalazi,
što da ljubi, kada toliko milosrdje ničemu
na tebi nemože da se smiluje! Kada pače
tolika ljubav tebe kano svoga okorjela pro-
tivnika mora od sebe odbiti, mora kao od-
metnika od Boga iz svoga kraljevstva iztje-
rati i u oganj vječni baciti. Jao!
24. Nu ne tako, nego svaki nas neka se
Isusovu pozivu odazove. Gle, evo i ja se
predragi spasitelju moj, tvojemu milomu po-
zivu odazivam, te sebi i cieloj nadbiskupiji,
koju si mi nevnednom milostivo povjerio,
trostruk stan u tebi uzimam; ja sebe 1 sve
ovce tvoje, koje si mi povjerio, stavljam u
otvorene rane nogu tvojih, da promatrajući
stope tvoje put spoznamo, koji u život vječni
vodi; sebe i ovce tvoje, koje si mi povjerio,
stavljam u otvorene rane ruku tvojih, da
uviek pred očima imajući djela ruku tvojih
djela za nas učinjena kroz cieli svoj život
močilo na križu, i sami počmemo djela
;cbi ugodna čioiti, i od njih se nedamo ni
smrću razstaviti; sebe, predragi Isuse moj,
tvoje dragocjenom krvlju tvojom odkupljene
i meni od Tebe milostivo povjereue ovco
itavljam n otvoreno tvoje ljubavju goruće
irce, da tu promatrajući neizmjernu ljubav
voju, od koje si za nas čovjekom postao i
Da drvetu križa za sve nas umro, od ljubavi
sami napram tebi uzplamtimo, te nas ni
Narodni List zove nas Indjacima i
djecom; a za što ? Jer smo rekli da je
Klaić donekle govorio po svom uvjere-
uju, al da lo nije uvjerenje hrvatskog
pučanstva Dalmacije. Pa zar to nije i-
stina ? N. List na čelu si udario: jedino
narodno neodvisno glasilo... Melnimo da
je i da on daje oduška misli birača
Kla ic'a, Montia i drugih; pa ćemo tad
zapitali N. List.: kako je mogo dr. Klaić
uztvrditi da lemeljem ustanku služi po-
litičku ideja, dočim si ti tvrdio da ruje
druga dalja ruka? Kako je mogao Klaić
prispodabljati ustaše sa Veljkom i sa
drugim boriocima za srbsku neodvisnost,
dočim si jih ti zvao „razbojničke čete?"
Kako je Klaić mogo posumnjati da se
mogu izleć zapletaji ako se braća nadju
prama braći, dočim si ti u uvodnim član-
cima tvrdio da će naši vojnici vjerno
izpuniti svoju dužnost? Ovako bismo
mogli i na dalje pitati N. List. Ili je
Klaić govorio iz duše naroda, a tad, li
N. L., nisi narodno glasilo, jer dr. Klaić
svojim govorom pobio svu tvoju dosa-
svŠftiff ubjeren}ii, ''lia[io"']o' "Ivrdila hat.
Dalm., a tad U varaš narod zovuć dr-
žavničkim (!?) Klaićev govor.
* * *
tolika mržnja, tolika neprijateljstva;. o-8mrt> život, ni angjeli, ni poglavarstva,
datle medju ljudi tako malo bratske^ Ijo- P si,e> ni štrt jesa,la ni što će biti, ni moć,
ba vi i sloge. Ta tako ohladojela ljubav k
bližnjemu gdje će se opet uzpiriti, gdje li
uzplamtiti ? gdje drogdje nego u gorućem
srcu Isusovu. To je srce za sve trpilo. Svi
su dakle ljndi krvlju Isusovom odkupljeni,
svi su baštinici kraljevstva nebeskoga. To
srce nije se na svoju korist, nego se je za
sve nas žrtvovalo. Prava dakle ljobav netraži
sebe, nego ona se žrtvoje i daje za droge
da drugim bude dobro. To srce prikazuje
se samo za nagradu za sve, što god mi do-
bra svojemu bližnjemu učinimo: ŠtouSiniste
ii visina, ni dubina, ni drugo kakovo stvo-
eoje neuzmogne razdvojiti od ljubavi božje,
oja je u Tebi Isuse Kriste naš Gospodine,
imen
Ovaj pastirski list neka se vjernikom
ročita prve nedjelje iza kako se primi.
U SARAJEVU, dne 15. siečnja 1882.
f Josip, nadbiskup.
jednomu od ove moje najmanje braće, meni
učiniste ^ (Mat. 25, 40). Ta ljubav srca Isu-
sova koju promjenu o svietu neučini? Ova
ljude raznih naroda jezika i običaja u jedan
narod sabra; ona od njih svih jedan narod
same braće sastavi, koji su svi imali kao
jedno srce i jednu dušu, tako te isti pogani
vidivši to uzkliknoše: Gle, kako se kršćani
medjusobno ljobe! Da ljobav je uprav zna-
men, po kojem se poznaje, tko je učenik
Kristov. Na zadnjoj bo večeri reče sam
Čuduih ljudi.
Kad smo nazad dva broja potražili da
razbistrimo govor dr. Klaića u odaslan-
jtvima, Narodnomu Listu dalo se na žao
5lo smo, ako i najumjerenije i najulju-
jnije, nešlo predbacili prvaku narodne
stranke. Ali „urednik do njegove volje"
pošto nije mogao da pobije naše rieči,
Srećni li su birači dalmatinski! Za
pretresenim „državničkim" govorom, eto
li i sjajnog (v. ,,N. L." br. 15) govora
dr. Lovre Montia. 1 on, ko i Klaić, go-
vori u ime hrvatskog naroda u Dalma-
ciji. Monti je sam sebi tajna, reče jed-
nom Pavlinovic. Dali je to mnenje isti-
nito neznatno, znamo saino da ovog puta
Monti je odkrio svoje misli i težnje, i do-
kazao da je ni pjerka ni kanjac. Govo-
reć proti uvedetiju iznimnih sudišta u
Dalmaciji, Monti čislo i bistro reče:
sa onim upravnim sustavom loli nepri-
jazniin srbskome pučanstvu zemlje (Bosne
i Hercegovine). Monti dakle u ime svoje,
u ime svojih drugova, u ime narodne
stranke jasno i glasno pred zastupnicima
ciele Cislitave kaže: Bosna je svbska
zemlja !! — Narodni List ipak zove lakav
govor „sjajnim" govorom, i donaša ga na
ćelu lista, primećuć mu saino opazku da
je vlada neprijazna i hrvatskom a ne
samo (ovo "sa/no" vriedi hiljadu du-
kata !!) srbskome pučanstvu. Eto kamo
smo doprli sa neizvjestnotn narodnom
politikom, da narodni zastupnik u carev,
vieću u ime hrvata Dalmacije priznaje
da je Bosna srbska ! Cemu govori Pav-
linovićevi, čemu njegovi spisi, a imenilo
Razgovori ? Bosna je srbska ! lo su rekli
narodni zastupnici kroz usta Montieva;
jedino narodno neodvisno glasilo nije
proti tomu prosvjedovalo — Bosna je
srbska! Nije li ovaj zaključak točno,
bez pretjeranosti izveden ? Ako jest,
kako nema dvojbe, nek birači sudo med
nama ljudjacima i mudrosti pobratima
Jure.
Govor Montiev neodabrava nijedno
glasilo većine, dočim listovi ljevice kažu :
eto vam dokaza, da ciela Dalmacija i-
gra jedno kolo sa krivošijanskim usta-
šama.... Bečki Valerland piše: „Monti se
suprolivio predlogn sa stanovišta, koja
(Sliedi Dodatak),
jajoŠi pale državne zgradje, ubijaju oružuike,
deru mirne pučane, kradu stada, kvare ima-
nja, naskaču vjerne austrijanske podanike.
Oni su dobro providjeni oružjem, prahom i
olovom, i živežem, što je sve moralo oda
klegod doći, jer to, kao kamenje, neraste n
onieh klancih. Oglasi se prevratoi razasilju
po Kotorskieh Bokah i drugamo, odbori se
ustaški množe, komešaju se, da jače potaknu
bukteću vatru, i da druge zapale. Ustanku
u Krivošijam odjekne ogromniji po svoj go-
rovitoj južnoj Hercegovini; grko-srbi privabili
tamo i dobrabno muhamedanaca, za čudo
oduševljenieh za Dušanovo carstvo. Ovi do-
gadjaji razglaseni od svih novini Montu su
ko nepoznani; on se snebiva, što vlada po-
tanko neobrazloži potrebu iznimnoga suda.
On tvrdi odrješito, da se pučanstvo u Bokah
ponaša sasvim mimo, i ako nemože reći, da
se je cielo pučanstvo, nego samo većim dielom
'podložilo domobranstvu; o kakvom razširenju
ustanka iz Boke po ostalim stranam Dalma-
cije, kaže on, nemože biti ni govora ; u pokra-
jini, ako tko drži oružja, to služi samo za
loD\ on nezna ni za uckanja i pod pore ruske,
ni za crnogorske kape, ni za srbske uhode.
Vojski će za stalno poći za rukom ustaše u-
krotiti, ali ža Boga, neka to milostiviem
načinom ovrsi; neka vlada izposlajepotrajao
pomirenje Krivošijana, nek im se predade,
kao za Rodica, i svakoga ustašu liepo na-
dari; pa neka dobrovoljno primi sve što u
napried njima bude drago narediti.
* * *
Hrvate, Vinku Milica: „Monti je sam sebi
tajna j on je od onih ljudi, kojeg mnogi
mogu žaliti, ko što ga žalim i ja; ali se
Monti-a mora poštovati u koliko iskreno
kaže bez obzira, što drugi kadšto licutnjerno
taje. Monti nema ni mržnje ni pomame na
ljude, što š njim ne dišu; on boluje, al ne
radi (?/) da drugoga truje. Ako je Monti
antiteza moja u Reichsrathu, to je s potrebe
nutrenje da opravda svoje stanovište glasu-
juć kad što sa mnom; a s druge opet, to
je krivnja birači: „koji se zadovoljiše naz-
dravicami, da mu svoje želje i nazore izjave".
Katolik Hrvat.
Nu, kudi li on il odobrava ustanak? smatra
li ga s gledišta ako ne austrijanskoga barem
prosto hrvatskoga, ili se služi kakviem Kri-
vošijanskiem durbinom? Evo, on će kazat
svaku: Dalmacija je udarena ustankom u
njezina ćustva — Tko to da niječe ? Ja ne
doisto. Dalmacija je bila uviek vjerna svomu
Hrvatskomu Kralju i Austrijanskomu Caru.
Ako su Krivošije dvaš ustale, tii se nevjer-
niem pokaza posve malašan dio pučanstva;
katolici, ako izuzmete neke liberalce, nisu
nikad bili u suglasju sa srbskiem prevratniem
osnovama. Premda neodobravaju dosadanji
protunarodni način vladanja u Bosni i Hr-
cegovini, znadu vele dobro, da je u Dalma-
ciji vlada gladila grko-srbe, podupirala ih
u svemu više nego katolike; ter ako je koga
da se mora s njom hvaliti, to su Krivošijani
i njihovi suvjernici. Ogromna većina Dalma-
tinaca jest katolička, pa mal ne svi, uzprkos
hitroj* igri prvaka, hrvatski ćustvuju. Oni
žale krv vjernieh sunarodnjaka, koju će iz
zasjeda poznane izdajice proliti; oni žude,
da bude uništen ustanak, i da se slavom
ovjenča austrijanski orao — Čustvuje li tako
prvak Monti, koji se je privolom sudrugova
kobno uzdigao, da lažno zastupa cielu po-
krajinu? I Monti žali, ali ne krv našieh
vojnika koju nespominje, nego da naši zem
ljaci, c. k. vojnici, pružaju ruku djelu iz-
korenuća onieh dobrieh i vrlieh ustaša, svaki
od kojih, može se reći (eto se jj^ i reklo),
da je u slanju izazvati na polje jednu ve-
lesilu. Njemu nije toliko do poštenja i do
dobra Hrvatskoga vjernog naroda uznemi-
renog i zakidanog od nešto bezkućnieh haj-
dučina, nego ga boli gledajuć, da jedan dio
njegovih zemljaka, uzorni Krivošijanski ro-
doljubi, uzprkos razbuncanom junačtvu, iz-
ložen je svestranom izkorenuću. Evo zašto
mu je uzburkano srce, evo zašto on nalazi,
da nije toli potrebito uguŠenje ustanka, štono
svale krsti kao ludu smionost; te svjetnje
blagost, popuštanje i pomirenje. Dobro, bla-
gost; nu kakvo li trajno pomirenje? Jedali
ustupom Boka i Hercegovine Crnojgori, a
Bosne Srbiji; ili možda, suviše, ciele Dal-
macije i Krajine budućemu Dušanovu car-
stvu? Ja ovdje nepitam iskrenoga Monta;
on je rekao dosta; on je već skoro naKri-
vošijansko zemljište ; pitam sudrugove nje-
gove, pitam prvaka Klaića — Mučanje biti
će najbistriji odgovor; po odgovoru bi se
imalo vidjeti, jesu li narodni zastupnici za-
pustili sasviem hrvatski proslov, i en bloc
se ukrcali u srbska Montijeva kola; ili su
samo pomilušili zašlu pretjeranu srbad, i
htjeli opomenuti vladu, da jednoč bude i za
svoju korist pravedna prama vjernim Hr-
vatima.
Dnevne viesti.
Iz zastupničke kuće. Razprava o izbornoj
noveli svršena sa porazom nadri-slobodnjaka.
Govori Rie«o'"»- Lienbachera, Clam-Martinica
i Hoher^ž^a-^zjasnise djelovanje nadri-
slobodnjačke ljevice. U dojdućem ćemo broju
obširnije progovoriti, a za danas donosimo
dielak govora vodje središta grofa Ho-
henivarta, koji napomenuv da je ljevica kroz
ove tri godine dosta se nagovorila proti
desnici i popečiteljstvu, te da je od potrebe
izniet joj ogledalo, da u njem ogleda svoj
rad, nadostavi: Ja sam se nadao ako ljevica
jednom preboli prvu žalost, što je na jednom
od moćne većine spala na manjinu, da će
tada nastati mirno i prijateljsko živovanjei
rad izmed dviju veliki stranaka kuće, i kad
sam već bio počeo gubiti svaku nadu, iz-
vjestitelj mi ju manjine (Herbst, vodja usta-
vovjerne ljevice) na novo povrati. Ima tomu
godina dana da je ljevica svečano slavila
šestdeset godišnjicu radjendana svog vodje,
i tom prigodom svečar izjavi: „Niemci u
Austriji uzeše lozinkom rieč velikog otca
katoličke crkve: in necessariis unitas, in
dubiis libertas, in omnibus caritas". Caritas,
nastavljao je svečar, prijaznost druga prama
drugu, koji neimaju sumnjati o ćustvim po-
jedinca, već štovati slobodno mnenje svako-
ga. — Izpoviedam, gospodo, da su te rieči
iz onih usta na me jako uplivale. Ko ima
čast, k6 što ja, od dulje godina poznavati
čast zast. Herbsta, taj dobro zna, da je g.
zastupnik kroz svoje dugo parlamentarno
djelovanje sve mogućno pokazao, al samo
jedno nije, a to je prijaznost prama tudjern
mnenju. (Sasviem dobro ! Evala! sa desnice).
S toga mi je bilo reći: program koji je eto
iznio g. zastupnik u ovoj za nj svečanog
prigodi nije program njegove prošlosti, to
može biti samo budućnosti, kog vodje lje-
vice za se i za svoju stranku naviešta
(Evala! desnica). Ali, gospodo, od tad uzalud
čekam da se taj program izpuni i izkustvo
od pune godine dana osvjedočilo me da ovaj
liepi program nije bio drugo no liepa fraza
(Evala! desno). Čitajte, gospodo, što su god
štovani članovi ljevice kroz ovu godinu u
izbornim i stranačkim skupštinama govorili,
što su u svojim listovima napisali, spomenite
se svih govora, što ste u ovoj visokoj kući
čuli, i nećete naći skoro ništa drugog no
klevetanja i sumnjičenja prama vladi i većini
ove visoke kuće (oho! s ljevice. Evala! s
desnice). Gospodo! ne bori se više proti
mnenju protivnika ni proti dokazima, koje on
navadja; štovana opozicija svom silom udara
na osobu protivnika, sjedio on il na ovim
klupama (desnice) il na onim (popečiteljskim)
stolicama. Traži se da se ozloglasi kod pu-
čanstva protivnika, i sumnjiče se njegove
težnje. Ako je ovo prijaznost, 0 kojoj je
bilo govora u onom liepom programu ; ako
se na ovaj način štuje protivnikovo mnenje,
tad ja više nerazumiem mog materinskog
njemačkog jezika (dobro! s desnice). Go-
spodo ! kad se studenoga prošle godine otvo-
riše vrata ove kuće, tad je onaj program
zaboravio isti onaj, koji ga bio iznio i drugi
program napisa si ljevica na svojem barjaku,
ali ne program prijaznosti već strasti, koji
po mom mnenju a i mnogih drugih nije
podnipošto na Čast velikoj stranci kojoj ne
fali glava a još manje parlamentarne vještine
(evala! s desnice), jer ju taj program možda
i proti njezinom osvjedočenju (ljevica pro-
svjeduje) iilimice vodi na stazu klevetanja,
sumnjičenja i raztezanjd (Herbst viče: g.
predsjedniče, dali ovo pripada stvari?— Vika
na ljevici: nečuveno! laž! na red! izadjimo
Povladjivanje i pleskanje na desnici: čujte
istinu. Predsjednik zvoni. Herbst gledajuć
na predsjednički sto, prieti da će izaći; neki
ga zaokupili, neodlučan, ali on idje do pred-
sjednika, koji mu prišaptnuo nekoliko rieči.
Herbst se vraća na mjesto, al nemože da
se umiri; idje gori doli, govori sad sa Suessom
sad sa Beerom, dočim Hohenvvart mirno
nastavlja svoj govor) — Govor je Hohenwar-
tov bio pravo ogledalo, on je porazio pro-
tivnike, pa mu Herbst nije znao da odgovori
ma ni jedne. Pravi parlamentarni Sedan!
% * *
Dobro će možda ovdje doći, navede li se,
kako je još god. 1874 Pavlinović opisivao
Monta pišuć sad već izkušanomu vrlomu
Odbor za nauku ugarske zastupničke
komore viećao je dne 22 tekuć, o osnovi
zakona za srednje škole i su sedam gla-
sova proti pet odbacio je zakon. Radujemo
se, jer je zakon ne samo bio naperen proti
nemadjarskim narodnostima već i proti ta-
mošnjoj katoličkoj crkvi. Uhvatseje da za-
kon neće doprieti pred komora, jer je vlada
u tom poslu sasviem indiferentna, pa će
stvar leć.
Rim i moskovska patrijaršija. Liepi pa-
stirski list djakovačkog biskupa nije ostao
bezplodan. U njem izmed ostalog se spo-
minje da bi bilo od potrebe da ruskoj crkvi
bude povraćena moskovska patrijaršija, koju
joj oduzeo Petar veliki, biva da petrograd-
ska sveta sinoda bude podvržena patrijarki
i tako da se crkva oslobodi od države. Po-
sljednji svezak njemačkih „Weckstimmena
razvio je stvar još bolje i na malo čudnovat
način, t. j. otvorenim pismom na državnog
savjetnika u Petrogradu PobjedonoŠčeva, šefa
„svete sinode". Pobjedonošćev bio je nekad
carev učitelj i drže ga ko najuplivniju o-
sobu u svim crkvenim poslima. Pismo za-
najprije dokazuje da su dogmi obadviju cr-
kava isti i kaže da je razlikost samo izvanj-
ska. Za tim opisuje razdieljenje^ i slabost
istočne crkve, da dokaže kako bi se uslied
jedinstva ruski narod pomirio sa Poljacima
i svršila bi nevoljna bratska borba, kako bi
spasonosno uplivala katolička zapadna crkva
svojim izobraženim svećenstvom, svojom krep-
kom religioznošću a zanajviše svojim mana-
stirskim ustanovama na 80 miljuna ljudi, na
koje bi izlila sasviem novi duh pravog kr-
šćanstva i bratske ljubavi. Preuzet si ovaj
rad dužnost je čovjeku, koji je uz carsko
prestolje, i koji je oduševljen za kršćansku
vjeru.
Neredi u Italiji. Italija napreduje stazom,
koju joj naznačiše njezini osnovatelji. An-
dremo al fondo ! reko je Emanujlo ulazeć
u Turin. Prošlih dana po svoj Italiji svet-
kovala se godišnjica parižke komune. Crveni
stiegovi, socijalistički proglasi, buntovnički
govori, svega toga bilo je na dnevnom redu.
U Ravenni se nije znalo ni ko pije ni ko
plaća. Pulicija kidala proglase a svjetina
jih novih mećala. U okolici se i goreg sbilo.
Družtvo socijalista izmrcvarilo dva kara-
biniera, koji se približahu kući gdje se dr-
žala skupština. „Živila republika! živio
Mazzini! živio Bar san ti!" čulo se sa svih
strana — U Messini se dogodilo nereda
druge vrsti. Svietina razkomadala gradski
grb. — U Napulju se sveučilištni djaci uz-
bunili i bilo je od potrebe da vojska učini
svoju. Crescit eundo !
U odboru za tarifu dr. Klaić se je
protivio povišenju carine na sirovo
željezo. Većina primi vladin predlog.
Garibaldievi snovi! Starost u glavu "—
pamet iz glave! Iredentističko glasilo ltalia
degli Italiani izdalo program lige ireden-
tističkih naroda (Italija, Rumunjska, Slavonija,
Ugarska i Grčka) podpisan famoznim Gari-
baldiem. Temelj je svemu uništenje Austrije
i evropejske Turske, da tako Italija dobije
alpe Griulie i Retiche; Rumunjska Banat,
Transilvaniju i^ Bukovinu ; nova velika
konfederacija Cesku, Moravsku, Ugarsku,
Štajersku iCrnugoru! (na preskok!); Njema-
čk a uvalu Selce, kotlinu Inna i nadvoj-
vodinu Austrije; Grčka arcipelag. Odbor
istog lista kupi prinose za ranjene ustaše u
Bosni i Hercegovini.
Katolici u Njemačkoj. Buduć da se je
kapitul Paderbona odreko izbora svog bi-
skupa, k6 što bi pravu mogo, sv. Otac i-
zabrao je Paderbonskim biskupom vikara
iste crkve presv. Drobe-a. — Dne 23 tek.
prepošt u sv. Ludvigu, č. Herzog prijao je
papin breve, kojim ga imenuje knezom-bi-
skupom Vratislavije. On je odmah odputovao
Nunciju u Miinchenu. Oviem imenovanjem
popunila se posljedna prazna stolica, al na
žalost biskupima su još ruke svezane, jer
crkveni zakoni sveudilj su u kreposti.
Yiesti o ustanku.
Izpred razbojničkih četa u Hercegovini
21 ožujka.
Bio sam u „Koritim", u ovo vrieme
glasovitim, jadna je to štacija za vojsku,
da se jadnija pomisliti ne može. Ima
ornžnička pos'nja, pa nekoliko podrtina.
Garišta nisam vidio: možda ni nisu na putu.
Obišao sam i grobove naših padših junaka,
naročito Lalićev. Prošao sam kroz Bileć i
došao do blizu Trebinja: ne vidjevši eškija.
Po tom možete suditi, kako su nesigurne
viesti one: koje sve i svašta javljaju.
Major barun Rukavina pao je. I on je
bio junačina. Nu i nebojše gube glave. Ci-
tajuć nešto smjeri ga na trideset koračaja,
kako vele, Tripko Vukalović. Bilo je s Trip-
lcom pet drugova, pa kad ktjedoše oplienit
mrtvo tielo i odrubit mu junačku glavu:
pade i Tripko i njegovi drugovi. Sad gdje
su bili vojnici naši, kad je ustrieljen bio
major? on je bio na čelu, a kako je po
Hercegovini i Krivošijam gudura i klanaca
labko je razumjet, da se je krdja eškijska
došuljala, i vojnici bili straga; pa ga tako
u hajdučkoj zasjedi, po hajdučku i ubili.
Čujem, da su kasnije izkopali tielo, pa ga
mrtva oplienili; i poput biena mrtvu — ju-
naci krivošijanski, borioci za mrtve nosove
— odrezali usne i nos. Pa ima ljudi, koji i
takve ljude brane. To bi imali biti potomci
Zrinovića i Obilića?! Na čast im bilo!
Krivošijska eškija jest razagnana na sve
četiri strane; poglavitija mjesta ili su u naših
ruku, ili su dignuta u zrak. Hercegovačka
eškija i ta je razćerana na sve strane.
— Iz Krivosijd. P. Lloydu pišu da je
neki lovac trećeg bataljuna Fran Stucker u
nekoliko časa bio pogodjeu od tri zrna: u
glavu, u ledja i u prsi. Kad mu vojnici
saniteta htjedoše poviti rane, dva druga zrna
doletješe i ncozlediv nikoga utjeraše se u
tielo nevoljnog Stuckera, kojje sasviem tiem
još sat živio — Neki drugi lovac ponio od
kuće cvanciku što mu mati bila darovala i
ko uspomenu uviek ja u špagu nosio. U
okršaju zrno udari u cvanciku, koja se savi
a vojnik osta živ. Priča leti od usta do u-
sta vojnika, i dirnula je cielu lovačku satniju.
— Beč, 22 ožujka-, Službeno se javlja:
Sekulić i Cvietić, i pukovnik Sehulemburg
primili su zapovjed da trajno zaposjednu
Ulok i po mogućnosti gornju dulinu Neretve.
Za podmaganje odredjen je pukovnik Arlov,
koji na 19 tekućega jednim edielom sa
strane podje preko Gline i Hotovlja, a gjavuj
sbor iz Kalinovića prama Obalju stigne na
20 tekućega pred podne na visine Stanja.
Potražni sbor vojske odposlan iz Konjice
uz Neretvu dne 18 tekućega, sutradan seje
sdružio u Glavatićevu sa sborom Schulem-
burgovim. Nesusretoše nijednog ustašu. Arlow
dozna, da je na 18 i 19 tekućega bilo od
prilike 400 ustaši pod Tunguzom i Fortorn
u Obalju i Jezeru. Brigada Ledihn stigla je
na 20 tekućega u Sarajevo. Izvrstno je raz-
položenje, ponašanje i zdravlje naše vojske,
uzprkos patnjam. — Iz Foče i Gorazde od-
premljena je vojska proti 200 ili 300 ustaša,
koji se veru kod Čajnice. Na 19 tekućega
izmedju Čajnice i Gorazde bio je napadnut
od 200 ustaša prevoz hrane, pod pratnjom
vojnika 77.pukovnije. Dva vojnika ostaše
mrtva. Ustaše bjehu suzbijeni i prognani
prama Bukovici odielom vojske odaslanim
iz Gorazde. — Sbor vojske koji je krenuo
iz Prace prama gorani Stolačkim pucao
je na 50 ustaša, od kojih 3 bijahu ranjena.
Na 18 tekućega potražio je rrjosta Bratić,
Kadić, Curović, Bahoj, Okoli.-Ue i Nakope,
a nadje ih bez ustaša. — U Krivošijam
kod Crkvica, bilo je pucanja proti maloj
ustaškoj četi.
— Beč, 24 |ožujka: Barun Jovanović
službeno javlja dne 23 tekućega u podne :
na 20 tekućega po podne, na jugo zapadu
Korita, kod Svorčana, tri satnije 20. lovačkog
bataljuna pod nadporučnikom Kasperlom,
imadoše okršaj su 60 ustaša od prilike. Ovi
stajahu izmedju 34. i 35. znaka granice na
Baluzovini, s ledjim prama granici. Prividnim
uzmicanjem lovaca prama Bunigradn, ustaše
su bili namamljeni napredovati, a pri tomu
upadoše u zasjedu priredjenu kod Svorčana,
te tu izgubiše 15 mrtvih i ranjenih. Ustaše
za tim pobjegoše natrag prama granici.
Vojska nije imala gubitka. — Na 21 teku-
ćega u podne, 11. satnija 22. pješačke pu-
kovnije, na povratka sa potraživanja prama
Bogovu-koritu, kod Kotačidola, bi napadnuta
od 130 ustaša. Pošto nego stigne u bitku
još jedna satnija iste pukovnije sa Konjsko-
ga, ustaše biše suzbijeni izgubivši nekoliko
mrtvih i ranjenih. S naše strane nijedan ne-
pogine. Potraživanje obavljeno od 6. brigade
na 19, 20 i 21 tekućega preko Korita,
Meke-grnde, Rioca, Bjelana i Krstača, gdje
je bilo javljeno da ima ustaša, ostalo je
bezuspješno.
Okružnica
Preuzv. Josipa J. Strossmayera.
(v. broj 23.)
Evo što je držati o raju božjem, o suštoj
istini i o osobitoj blagodati božjoj, kojom
se u ime^. pravoslavne crkve častni vladike
ponose. Sto pako crkvi svojoj nevidjenu
samu glavu Isu Rrsta i narodni samo zna-
čaj prisvajaju, o tom ću zgoduije poslije
govoriti, a sad mi je razsuditi b. kako vla-
dike crkvu od crkve razlučuju.
Čudni li su ljudi na ovom svietu! Često
1 cesto put se užasnih upravo za se posljedica
čvrsto i tada još drže, kad je prvobitnih
njihovih povoda i uzroka već odavno ne-
stalo. Nestalo je već odavna iztočnoga car-
stva. To carstvo davno leži u grobu niti
je ikomu na svietu više dano, opet 'ga u
staroj njegovoj slici uzkrisiti. Rekao bi
dakle čovjek, da je već davna i svih nie-
govih osnova i nakana nestati moralo a
kad tamo, mi se upravo Slaveni kano pi'jan
plota tih grčkih zamršaja na ogromnu našu
s Veritatem facientes in charitate, <
> crescarau» in ilio per omnia, qui <
\ est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo; in dies alacriler opcram Vestrani impensuros in luenda salutali Ecclesia doctrina auimisque in
Religionis amore el inverse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 2 i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito : ?
Si quis Cathedrae Petri jungitur, s
meus est. s
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) \
Uvjell predbrojtoe. — V Zadru, unapried 7 fior, na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior, i poštarski troškovi
smatra se predbrojnikom i za nastajuóu godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje postarskom doznakem, šalju se na
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
poštarsk troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije liist
Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
Br. 41 Zadar, Četvrtak 1 Srpnja 1882. God. XIII.
laneni et circense« !
<v. br. 40).
Narod hrvatski u Dalmaciji nehlepi toliko
za slobodnim uvozom žita, koliko za slobo-
dom svojom, i rado će svaku moguću daću
podnieti, da neupade u ruke protivnika. Ovo
je glavna misao svakog brižljivog rodoljuba,
a ne dakako političkih cincara.
Do sada nije bilo carine na žita, pak i-
pak se jelo u gorskoj Dalmaciji oni crni
kruh, kog je dr. Klaić pokazao, izsmjehom
kuće, a to će znati i sam da zavisi od po-
manjkanja kapitala kod težaka, i od bez-
dušne kamate pomanjih varoških trgovčića,
koji u šest mjeseca uduženja izvabe siro-
mahu vriednost od 10 f. za kvartu. Ovo je
pokletstvo našeg pučanstva. To je isto u
svom govoru spomenuo dr. Klaić, čemu da-
kle ta vika na carinu ? Tko živi u varošima,
znade kako žito s mora prolazi do treće
ruke trgovaca, a zadnji kako cienu i ka-
mate računaju. Ovo je rak rana koja toči
naše seljačtvo.
Zastupnik dr. Klaić, prvak stranke, dakle
sam odgovornik u ovom pitanju, isti kaže
u svom govoru: Ova financialna daća na
žito, koja će se u Dalmaciji pobirati, neće
doista državi pomoći su ono imalo hiljada
forinti što će usljed nje utjerati. Ako ovo
stoji, čemu onda dr. Klaića skok u proti
vniflki logor, i stranaoka urota, proti ventai
i vladi ? Čemu uzvitlati toliko prašine, kad
ta daća ima iznositi malo hiljada for. ikoje
nuždu ozgor dokazasmo ? Čemu staviti na
kocku moralne probitke naroda, koji neće
da bude od tudjina potlačen na svom istom
pragu? Munogredce upozorujemo na tumač
što učini ministar trgovine ugarski Bar. Ke-
meny, da bolje sviet uzmogne shvatit zakon.
Odgovorajući zastupniku Pulsky-u reče :
Ja si dopuštam svrnuti pozornost visoke
kuće na to, da polakšice za žita za ovu ili
onu stranu monarkije, od dvie vrsti mogu
biti. Polakšica nalazi se u član. 7 uvodnog
zakona. Ovaj članak se proteže ma na koji
dio budi monarkije, za slučaj nerodice. Dru-
ga polakšica nalazi se pri razredu VI, broj
24. Ova polakšica nije privezana slučaju
nerodice, nego na dokazanu potrebu. Ova je
mjera čisto humiantarne naravi. Da se ovdje
neradi o predmetu razkošja, i da izvoz neće
biti uzrokom koristi bogatih trgovaca, do-
kazuje ta okolnost, da su samo uzete u
obzir ono dvie vrsti žita, koje sačinjavaju
poglavito sredstvo hrane dalmatinskog pu-
čanstva, ali koje ovo neproizvadja u dovolj-
noj mjeri, i od davnih vremena iz Levanta
uvaža. Ukupna carina za ovo 80,000 metr.
centi kukuruza i ječma uz carinu od 25
nov za metr. cent, iznaša 20,000 fl. carine;
a za 20,000 metr. centi pšenice, uz carinu
od 50 nov. za metr. centu, iznaša 10,000 f.,
ukupno dakle maximalne summe prostog
uvoza f. 30,000. Vlada je bila rukovodjena
pri poprimi ove preinake od čisto humani-
tarnih obzira; u ostalom opetujem što sam
iz početka kazao, da opazka u zakonu ne-
predpostavlja nerodicu, u pokrajini Dalma-
ciji, dočim u član. 7 iznimka carine izrično
za žita je privezana na nerodicu.
Dakle Dalmacija će imati stalnu polak-
šicu za 100,000 metr. cent, svake godine,
jer nikad skoro proizvod nfìdx»pii'je„^oixebi-^
a u slučaju nerodice sasvim prosta od daće.
Podatci navedeni od d.ra Klaića za ukupni
uvoz nisu mjerodavni, sve da bi utemeljeni
bili, jer taj uvoz nije samo za Dalmaciju
zadnjih godina služio, nego i za pogranične
pokrajine, koje nisu još bile uredile svoje
poljodjelstvo ustankom porušeno, i jer mnogo
žita za to vrieme bi namjenjeno bjeguncim.
Luka u Spljetu ne samo za pokrajinu pri-
ma, već i za Bosnu i stranom Hercegovinu,
dakle pravi potrošak Dalmacije nemože iz-
našati što se njoj uračunava. Dr. Klaić nam
kaže, jda...ćvc ato se-4» aotnlji -vodi—i- iavana
unosi žita, da se može računati potrošak od
jedne metr. cent, na glavu. Ali kad hoće
tumačiti teret kog novi cienik udara na
svaku, onda stavlja ga od 30 nov. akoprem
nije nego od 25. Izostavlja pak računati
što se u zemlji rodi, tojest trećina potroška
poprieko, dakle trećina na glavu ostaje pro-
sta svake daće. Ovo je barem logično.
Vlada je proračunata, da se poprieko u-
vadja na godinu 140,000 metr. cent, u Dal-
maciju, za pokriti potrebu. Stavimo da je
200,000. Onda polovica ovoga ostaje prosta,
a polovica biva plaćena, te po računu Bar.
Kemeny-a 30,000 for. Svakako se vidi, da
ta daća nije toli ogromna da može zemlju
upropastiti, a za nerodicu, kako dokazano,
neima daća u obće.
Da ovo nemože poskupiti kruh, osobito
seljačkom puku, očevidno je, a još iz obćeg
zakona tržišta. Jer, ako carina odbije rusko
i amerikansko žito, ciena ovoga mora pasti,
a Ugarska koja izvaža prekomjernu obil-
nost žita, za uzdržati konkurenciju vani,
morati će i ona svoju cienu obaliti, dakle žito
tržišta nemože poskupiti, dapače ima pasti,
a tim trošak carine nadomjestiti za one pre-
djele, koji ga neuvažaju s mora, l'adi jef-
tinoće prenosa.
- U Dalmaciji se uvaža brašno iz Ugarsko,
to znaci, da ne3toji više nego bi žito s mora,
potroškom mliva. Ako dakle brašno nije
skuplje, nemože biti ni žito, i zato dobivati
ga iz Rieke od Siska, bila bi stvar ekono-
mična, da nije trošak željeznice veći od
broda. Razlika je od 50 nov. za cent,
metr. i zato treba izposlovati sniženje ta-
rife, za olahkotiti potrošak iznutri. Ovo je
polje otvoreno našim zastupnicim, i Ugarska
neće doista staviti tomu potežkoća, samo da
se razpača nje proizvod a osigura od strane
konkurencije. Ugarska koja traži parobro-
dcvfo-tiv imi pi irouat'i • uuun pi\j>.uu Rjx»rf.
neće propustiti da ju agrarno osvoji, na
zajedničku korist. Kad bi troškovi prenosa
žita iz Ugarske bili jednaki onim iz Le-
vanta, Rieka bi mogla dostaviti Dalmaciji
potrebno žito, bez carine. Ali za to treba
obaliti tariiu prevoza na željeznici, i probi-
tak je osiguran. Austrijska je vlada već
obećala tirolcem tu polakšicu, a Ugarska će
morati do iste mjere doći, u svrhu obrane
svog proizvoda. Ali sve ovo dade se postići
ocl prijatne vlade, jer kad bi stupila ona
protivnih načela, tojest nesporazumljenja s
narodim, ljevica, koju smo izkusili, ne samo
te polakšice nebismo postigli, nego ni onu
koju zakon predvidja. Svatko bo znade, da
izvješća godišnja moraju dokazati potrebu
maximalne svote žita za slobodni uvoz, iz-
vješća takodjer nerodicu, kad je bade, za
postignuti slobodni uvoz bez granice mjere ;
a ta sva izvješća pokrajinske vlade uvažava
contralna bečka, koja ako nije naklona ze-
mlji sbog političkih težnja, neće sama popri-
miti one mjere, a još manje tražiti spora-
zumljenja sa ugarskom vladom. Odavle nužda
podupirati ovu vladu, koja nosi znak pomi-
renja naroda, jednakog prava svima, ovu
vladu treba osigurati ad svakog napadaja
ljevice, koja hoće da jedan narod nad svimi
gospodwje, koja elaven&fee življe traži priti-
snuti i ako sama nemože, pomoćju protivnih
elemenata, kako se kod nas radilo. Mjesto
tog nastojanja sa strane naših zastupnika,
gledamo nasuprot, da u tako važnu pitanju
sdružiše se sa vječitim neprijateljem ove
vlade, u pitanju koje se neda zabaciti ili
odgoditi, već se mora konačnom riešenju
privesti ili s ovom ili s drugom vladom, a
koja bi nastupila, to netreba tumačiti. Ova
ne samo da nebi priskrbila veće oblakšice
PODLISTAK.
Slavenski apostoli Kiril i Metoclije i istina
pravoslavlja.
Napisao D.r Nikodim Milaš, arhimandrit i profesor
Bogoslovije
(Piše A. Franki.)
(Vidi br. 40.)
Na podpuno razbistrenje ovih misli imali bismo
sada usporediti izraze katoličkoga nadbiskupa o pra-
voslavnoj nauci sa izrazim o katoličkoj nauci g. Milaša
i preosv. episkopa Stefana. Gosp. Milaš znade kojim
se može putem ngladiti pvt, da se ostvari sveto proro-
čanstvo Spasitelja svieta. Putem, kojim ide katolički
nadbiskup, Šteta biti će nanesena, veli on, samome tjelu
Kristovu, Njegovoj crkvi; a uzrok je ovaj, što napa-
danje katolikà na pravoslavne nije tek slučajno, ono je
sistematično i postojano. Gosp. Milas dakle znade, što
odgovara, što li ne odgovara preporuci Apostola Pavia
0 krotkosti; on znade što je zlo i što ne vodi do mira
1 sloge: napadanje i uvreda. Tko pozna zao put, mo-
žemo očekivati, da će se dobra puta držati. Drži li se
on dobra puta u svojoj knjizi? Bi li ta knjiga mogla biti
punija to starih pokupljenih, to novih psovaka proti
katolicim? Je li moguće o katoličkom puku i svećenstvu,
o najvećim katoličkim učenjacima jošte gore pisati, neg
što piše g. Milaš, kad umuje ,,o proračunanom nastojanju
rimskih sveštenika na mase naroda, obuzetog neopisanim
neznanjem, kakovim to doba odlikovalo i kad medj
rimske svećenike proračunanoga nastojanja ubraja Ber-
narda, Bonaventuru, Tomu Akvinskoga? Kojim ime-
nom imalo bi se prozvati ono, što g. Milaš veli, da su
izvrnuli naopako istoriju... svi biskupi rimski, počinjući
od pape pak do posljednjega ì Izmedju pravoslavnih i
katolika imade prepornih točaka, no je li ovo način,
kojim se ima ob onim točkam razpravljati ? Cieni li
g. Milaš, da će ovim putem ugladiti put, da se ostvari
sveto proročanstvo Spasitelja svietaì — U poslanici od
dana Sosestvija Duha svetoga nalaze se, pogledom na
katoličko učenje, sliedeći izrazi: odlvčna zabluda, —
boguprotivna nauka ; jedna se katolička nauka osudjuje,
jer nema evangjelskoga temelja i jer ruši sobom osnovnu
dogmatičku misao; druga se osudjuje, jer se time rusi
temeljna ustanova Hristova ; treća se nauka osudjuje,
jer navodi ljude, da lakše zlo čine i t. d. i t. d. Od-
govaraju li ovi izrazi duhu krotkosti? Mogu li ovi i-
zrazi služiti kao ilustracija za one rieči g. Milaša na
str. 7: „Ako se iko može uznositi duhom krotkosti i
vjerske snošljivosti, to su pastiri naše (pravoslavne)
crkve ?" Jest, miroljubivost preosveštenoga ep. Stefana
obće je poznata, i nitko nejma uzroka cieniti, da je
on manje snošljiv nego su katolički episkopi. S toga
upravo mnogi se čudili, kako je preosv. Stefan u po-
slanici onakve izraze mogao rabiti. Mnogi su sumnjili,
da je on samo svoje častno ime onoj poslanici priložio.
Sada, poSto je. izašla knjiga g. Milaša, nejma za ni-
koga dvojbe, čije je pero onu poslanicu napisalo. Nije
o tom ni prije trebalo dvojiti. Da je preosv. episkop
iz svojega srdca crpio izraze na obranu nauke svoje
crkve, njegov bi govor, ma i bio inače katolicim ne-
povoljan, tekao drugom strujom. A nitko nije mogao
pomisliti, da bi preosveštenom episkopu od potrebe
bilo za svoju poslanicu pozajmljivati ciele stavke iz
tudjih knjiga. Na primjer:
U Makarijcvu Pravoslavnom
Bogoslovlju t. II. str. 461.
čita se :
3acayrii CBHTMXT», Kaići. Cw
MI 6I>IJIH Be.niKH, MIKORFLA ne-
JIB3H CIHTaTb CBepX'LFLOAHCHH-
mh, npeii:i6i>iT0iiecTRyK)iii,HMH,
HenySKHLIMII /I, JI 51 HJIXT> ca-
MHX-B, II BWTHHTB FLPYRHMFC
.7HOftHMT>, rpjblIIIIHKaM'X» ftUfl
onpaBflairiA HXTJ HI. oiaxi»
npaBflH Boacieii.... „Ey^irre
coBepmeHii, moace Oien.'B
BAIIRB HEČECHMH coBepiueni.
COTI." (MaTe 5, 48): BOTTÌ I^JIB,
KT> KOTOpOH IipiI3HBaK>TCa II
FLOJIMCHH CTpeUIIITBCH XpiICTÌa-
ne ! ri0T0My-T0 h xaicie Mymw,
KaKOBt 6 UJI cu. AlIOCTOJTb
riaBeat, ne nouiiTajni CC6H
BIIOJIH'b COBepuiGIIIILIMH II IX)-
Bopnjiii : „a3i> ceóe He y no-
MHimiHK) flocTiirma..." (<&iia.
3, 13. 14).
Tko će pametan tvrditi o preosveštenom ep. Ste-
fani!, da je u stanju svoje spise ovako kititi perjem
pozajmljenim, bez oznake vrela, iz knjige Makarijeve?
Iz Makarija crpi i zahvaća g. Milaš za svoju po-
slieunju knjigu /Slavenski Apostoli ne samo gdje to
kaže, nego i gdje ne kaže. U razpravi o Oistilištu na
pr. što piše na str. 104-6, dokazivanje i dokazi, uzeto
je iz Makarijeva Bogoslovlja knj. II. str. 258-29, na-
ravno bez priziva na Makarija. Priziv mogao je g.
Milaš tim sigurnije izpustiti u koliko, što je on uzeo
za Cistiiište, Makarije ne izlaže u § 259 (str. Gli
slied.), koji ima naslov 3aM"feqaHie o «ihcth^hihIì, već
izlaže 83 strane prije u § 248 pod naslovom OOCTOH-
TejibCTBo, npeABapatomec qacxHHH cyj[T>: cMepn. <ie-
JiOBtKa. Svjedočanstva šesterice sv. Otaca, koja ne
U poslanici na 4. strani ćita
se :
... ali zasluge svetitelja, ma
koliko one velike bile, ne sma-
tra ih nikada prekomjernima,
preizobilniina za njih sanie, i
da se tim zaslugama razpolo-
gati može u korist drugih, u
korist grješnika radi opravda-
nja njiova pred Bogom. „Byflii-
xe coBepiueiin, aicoace Oieut
BJUIIT. He6ecHBiu coBepiuent
«eCTB" (Mat. V, 48), ovo je
zapovjed evangelska, — i A-
postol Pavao, premda velik,
nije ipak smatrao sebe, savr-
šenim, niti je mogao držali, ila
ima prei%obifnik zasluga : „a.Tt
ceóe ne y noMiimjiaio floCTiir-
uia", ispovjeda on (Kil. III, 13).
\ Veritatem facientes in charitate,
s crescamus in illo per omnia, qui
!> est caput Christus. s
s (S. Paul. Eph. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros i« tueada salulari Ecolesise doclrina animisque in
Religionis araore et in verte fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
' Ego interim clamito :
) Si quis Cathedrae Petri jungitur,
> meus est.
^ (S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predtorojbe. — U Zadru, unapried 7 flor. na, godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. ~ Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 48 Zadar, Ponedjelmk 26 Lipnja 1882. God. xm-
Koncem ovoga mjeseca iztice
po tek. godine, a Još mnogi naši
predbrojuici neposlaše uaaii pret-
platu. Snid pak na žalost osim
tih foš i onilt koji misle <!a Je
moguće /.a ciele godine izdavat
list a neprimat predplata! Za-
služuju li daljeg obzira s naše
strane? Očito ne.
Mouticva oclreka.
(Konac, v. br. 47.) |
Nije istina da Zvonimirova kraljevina
i Dušanova neuzpostaviše se nikada. I
One obstoje, ako i u drugom obsegu; !
jedinom razlikom, da je prva savezna, I
druga da bijaše zavladana, ali neod- ;
visna. Te kraljevine živu i napreduju,
neustupaju jedna drugoj zemljište, pače
ga traže razširiti bilo po povjestničkom,
bilo po etnografičkom pojmu. Ali ovdje
nastaje sukob, jer brat s bratom ne-
dieli podvornice, ako baš nemora. A
da smo mi Hrvati prisiljeni toga uči-
niti, to hvala Bogu još se ne dokažuje.
Na stranu dakle slogom, bratinskom
ljubavlju i strašnim fantazijama, poli-
tika nezna za takov sentimentalizam.
Ali upravo jer dr. Monti odveć o slozi
sanja, s toga je zločest politik i sam
sobom dolazi u protuslovje.
Kada tako stoje stvari hrvatske i
srbske u carevini Austro-Ugarskoj i
vau nje, i dok se budu te razmirice
poravnati, koje, neda Bog, i stoljeća
uztrajati mogu, neznamo kako bi Hr-
vat pa i Srbin mogo ostati bez za-
stupstva u saborima. Logično, ako dr.
Monti misli da je istina i pravica na
jednoj ili drugoj strani, kao mudar čo-
vjek bio bi morao tamo ili amo stu-
piti da svoje uvjerenje izjavi, ili ako
bi kanio biti posrednikom, da malko
otupi stranačka koplja staviti se medju
nje i raditi oko sporazumljenja i pri-
bliženja u koliko se dade i može. Ali
svoje (koplje) u žito bacati, znači ili
neimati odlučnosti izpovjediti svoje u-
nutrnje uvjerenje, ili biti osvjedočen da
ono neima izgleda uspjehu. Inače u ovo
suhoparno doba, nebi trebalo ni ob-
eina, ni sabora, ni državnog vieća,
nego predati vladi svaku brigu, da ona
po volji radi sa narodima. Ali ovo ne
može želiti ustavnjak dr. Monti, dakle
golema je njegova pogreška što je sa
javnog života istupio u najboljim go-
dinam i kad je uživao neograničeno
povjerenje barem većine svojih birača.
Dakako, da oni razdor koji je nago-
vorio dr. Montia da se odreče javnosti,
nije dobro, pače zlo; ali kad je on
tu, treba s njim računati i nastojati ga
liečiti, ako se odstraniti ueda. Ali pu-
stiti neka se udube u tielo naroda, bez
svietla istine, nije doista pametno a
niti savjestno.
Kad su se Srbi jednom od Hrvata
razlučili, neostaje nego optirati za jedno
ili drugo, pak tako svoje mnenje bra-
niti i s njim prodrieti. Zavući se u
zabitak, znači samo nihilizovati. To
nije kriepost, to je slabost značaja. Da
nije državnog pitanja medju nama, nek
slobodno vjeruje dr. Monti, da ni „Za-
stava", ni „Razgovori", ni Miletić, ni
Pavlinović, ni školski zakon prekove-
lebitski, ni svrgnuće Ljubiše i bukđ-
vački izbor ovkraj Velebita, nebi si-
gurno prouzrokovati plemenski razdor
izmedju Hrvata i Srba; moglo je biti
kadkad nesklada, nesporazumljenja, o-
kršaja, zavada; ali pravog razdora,
tako krutog napadaja, da se Srbin sa
talijanom sveže, samo da prkosi Hr-
vatu, što je najviše mislimo zadržalo
d.r Montia da nestupi med Srbe, doi-
sta nebi bilo. Radi se na jednoj strani
sačuvati djedovinu, radi se na drugoj
promaknuti zemljište etnografično, da
se tim savlada državno. Tamo u i-
stoku Bugar neda svoje, pače se tuži
što sa mu odtrgli komad njegova zem-
ljišta i dali Srbinu, sva se akcija pre-
niela na zapad, da se s imenom i ge-
netičkom specifičnosti postigne državna
okupacija. Ali kako dalje taj upliv do-
pire, tako kraće postaje okružje dr-
žavno hrvatsko i u tom doticaju radja
se ogromni sukob, kojeg jedino velikom
budućom pretvorbom istoka može ne-
stati. Medjuto konservativnost državna
Hrvate drži, i niko pametan neće jim
zamjeriti tu praktičnu mudrost. Jer
mjesto da se istok slije on se počeo
jače individualizirati, kako vidimo u
Bugarskoj i u Srbiji; pak zašto baš
Hrvatskoj, koja živi u zajednici velikog
carstva namieniti svojevoljnu pretvorbu,
na korist nepoznatog budućeg jugoslo-
vinstva, koje, da uzmemo rieči d r
iVlontia, još je na vrbi svirala? To je
odviše naivno tražiti od Hrvata u ime
bratske sloge. Nije Srbe u taj odpor
kakva nevolja nagvala, no dogodjaji
koji su probudili u njima velike nade,
koje se razpliniše, te ih ostaviše zlovolj-
nim prama Hrvatim, držeći da se oni
mogu i njimi okoristiti. Ali to su ne-
izbježive posljedice moći, koja da bi
bila na protivnoj strani, nas bi mo-
rala uputiti pregorenju. Nu kad se
odnošaji Bosne i Hercegovine stalno
urede, držimo da će razdor izmedju
Hrvata i Srba popustiti, te da će o-
pet i jedni i drugi stupiti u složni u-
stavni rad, za boljak zajedničke do-
movine. Tada će d.r Monti najbolje
uvidjeti kako je bio prenagao njegov
korak odstupa i kako je premašio o-
cjenu ukupnog položaja.
Ako stranka, kojoj od početka pri-
pade dr. Monti nije više ona ista, jer
su ju Srbi odbjegli, ipak što od nje
ostade, još vojuje pod istim barjakom
sjedinjenja. Tu dakle promjene neima,
nego umanjenje broja. Srbi kod nas
izjaviše, da nisu više za sjedinjenje.
Mi Hrvati ostajemo pri tom cilju. D.r
Monti isti je za nj, pak za što odstupi ?
Srbi očevidno neće sjedinjenja da se
Hrvatska neokriepi, dakle to hoće i i-
sti dr. Monti kad ostavlja stranku sje-
dinjenja. Mi nezamieravamo to držanje
Srbima, ali svakako d.r Montiu, koji
nije izriČno Srbin, a opet priznaje spa-
sonosno načelo sjedinjenja. Hrvatska
mora da se okupi i zajedno složi što
je njezina, kako joj ništa propasti neće
na stranu, dakle mi Hrvati moramo
se pod tom zastavom i nadalje boriti.
I pošto je Dalmacija na tom skoku, a
mi Hrvati u njoj smo većina, to mi
možemo izvesti sa ili bez Srba; ali
tada neznamo zašto onaj: „ne dao Bog"
dr. Montia ? Ta i u Hrvatskoj ima
Srba, a ovim uemože biti gore nego
onima, nu oni tamo nemogu se šta tu-
žiti, jer su u svem raviiopravm." Ćiri-
lica nije još ozbiljan povod nezadovolj-
stva, a školski zakon još manje pa-
metnim evropejcim.
Ta su očita protuslovja d.r Montia.
Zašto „nedao Bog", kad prije kaže,
da je to zdrava, praktična, izvediva
miso ? A zašto ne i proti volji Srba ?
Zar i ovdje radi sloge i mira da Hr-
vati žrtvuju svoje državno jedinstvo ?
Još o Bosni nemože biti govora, jer
nije anektirana carevini, ali da bude
i da u svoje vrieme Hrvati i Muhame-
danei uztraže sjedinjenje sa Hrvatskom,
stavimo, a Srbi se suprotive, zašto „ne-
dao Bog" i proti volji Srba ? Ta sam
dr. Monti priznaje da bi se stvorila
takova skupnina, koja bi vriedila za
Hrvate i Srbe jednako i bila supar-
nicom ostalim carevine. Pa kad bi taj
uspjeh bio, zašto ne i proti volji Srba ?
Zar i ovdje za volju bratske sloge
popustiti u državnom zajedničkom polo-
žaju ? Kad u Carevini Ugarska, Oe-
ska, Poljska toliko važe, kako nebi
naša kraljevina njima skoro ravna ?
Odkud dakle protuslovja d.r Montia?
Od onog tajnog njegovog priklona Sr-
bima, što imadu neodvisnu kraljevinu,
kojoj on sigurniju budućnost nazrieva.
Njemu je svejedno što će biti od Hr-
vatske, samo da je Srpstvo slobodno u
svom dalnjem razvitku Ali ako je
Hrvatska združena, i odtuda kakove
nepogode za svoje biće ima, ima i koju
korist, jer težko bi da je samostalna
došla do uskrisenja svoje cjelokupnosti,
dakle ona zajednica ju sada kriepi a
neslabi. Njegovo nagnuće prama Srbiji
dakle nije ni u tom utemeljeno. Nadalje
d.r Monti kaže: da nebi bilo Srba u
Hrvatskoj i Dalmaciji valjalo bi ih
stvoriti. Baš te nužde mi neuvidjamo,
nego ako se hoće neprilika. Ali kad
su tu oni koji sebe Srbima nazivlju,
bilo s vjere, plemena, nagnuća, to nam
Hrvatim ništa nesmeta, samo da drža-
vnu miso poprime jedinstva i javnoga
prava. Ali za ravnopravnost nitko se
nebori pošto je svakom osigurana
zakonom. Ako se pak kraljevina u ko-
joj i oni živu zove Hrvatskom, uz nji-
hovu genetičku osebujnost, to je zah-
tjev državnog jedinstva i javnoga prava
njezina. Srbska je kraljevina uz Ru -
munje i Bugare svoja. Zato netreba
krstiti svakoga drugim imenom, sva-
komu ostaje svoje, ali državno mora
biti jedno, kad nije zaveza, kao što
izmed Austrije i Ugarske ili Švedske
i Norvegije. Što je svoj Evropi oče-
vidno to mora biti i našim Srbima, ako
hoće da pravedni budu i razumni.
Hrvati ma za nikakvu slogu, bratin-
stvo, mir, sreću, nemogu žrtvovati svoju
starodavnu dičnu kraljevinu i njezino
državno biće. Braniti do zadnjega sve-
tinju svojeg zemljišta, imena, poviesti,
to će biti dika sadanjeg pokoljenja. D.r
Monti, kao izobražen čovjek, morao bi
poticati Hrvate na uztrajnost, Srbe na
stegnuće zahtjeva.
Napokon nerazumismo zašto u svom
radu političkom Hrvati moraju biti
neodvisni od svećenstva, ne tako Srbi.
Tu je valjda d.r Monti htjeo kazati,
da nepuštaju katoličkom svećenstvu is-
plivati na političke odnošaje, jer od
odvisnosti naroda nemože pametno biti
govora. Zar i to za^mlju Srhjnv jer
je to njima mrzko ? Nu onaj upliv kog
u Ugarskoj, Poljskoj, Češkoj, Francu-
zkoj, Španiji, Italiji, Belgiji, Irskoj,
pak i u Njemačkoj katoličko svećen-
stvo vrši, nemožemo razborito zahtje-
vati da ga neobavlja i u Hrvatskoj, jer
i ovdje crkva ima koristi da zastupa,
prava da obrani, toliko u upravi ko-
liko u zakonarstvu. Ako svi stališi taj
upliv u državi vrše, neznamo odkuda
ta stega katoličkom svećenstvu, koje
je ipak važno inteligentno udo drža-
vnoga tiela. Zar radi mira i sloge ?
Mi neznamo jeli se ovdje baš šalio d.r
Monti, jer je tako nepraktična i ne-
pravedna ta miso izključenja, da ju
nemožemo ozbiljnom smatrati. Prije
izjavi, da Rim i Bizantija razkinuše
narodni duh, držeći ga u nekom mo-
ralnom robstvu, sada pak čini se da
to samo djeluje Rim. Dakle crkva na
stranu, pak i vjera, ali samo za kato-
like. Tako nas svjetuje d.r Monti. Ali
mu mi odgovaramo svjetovnjaci da ne-
treba danas da baš sami sveštenici brane
u skupštinam težnje i prava katoličke
crkve, jer to čine isti svjetovnjaci, ko-
jim je ozbiljno vjerovati i djelovati u
družtvu ljudskom; da zato netreba da
sabori budu popovom napunjeni, kao
što on predbacuje našemu, da je on
postao popovsko-hrvatskim saborom,
jer u njem sjede do polovica svećenika,
jer svjetovnjaci utiču u svim skupšti-
nam državnim na stranu vjerskih na-
čela, te da pop, ako jc baš vriedan,
te uživa pouzdanje od kojeg kotara,
zato što je uprav pop, nemože biti
nezdravim udom ikoje narodne skup-
štine. Nije danas više ouo vrieme, kad
je izobražen Čovjek držao nešto ulju-
dnijega pritajiti svoje vjersko osvjedo-
čenje; danas crkva pozva svjetovnjake
na djelo spasa čovječjeg družtva, te
se prve glave u svakom narodu oda-
zvaše tom velikom zvanju uljudjenja.
I bez popova mi Hrvati znati ćemo o-
braniti položaj crkve u državi, štititi
njezin uzvišeni upliv u družtveni život,
njezine ustanove osigurati. To nije više
zvanje samih popova i fratara, to je
naše, jer i mi svjetovnjaci sačinjavamo
crkvu po njezinoj nauci. Prošlo je vrie-
me izldjučivosti svećeničkog stališa,
on se stapa u narodu, po zvanju i
pripravnošću puka. Kao što smo je-
dan narod Hrvati, tako smo i jedna
crkva sa obćom katoličkom. Neka se
dakle d.r Monti neboji upliva svećen-
stva, i mi smo svećenici u smislu pi-
sma. Odstranjenjem, sve da bi mogu-
ćno bilo, svećenika na jednoj i dru-
goj strani, neutaži se borba medju
njima, koja ima svoj koren mnogo
dublje nego u vjeri i svećenstvu. Ne-
ćemo opetovati što već rekosmo, te
tako zaključujemo ovo razmatranje
Montieve knjižice.
Sto on u svom drugom dielu o po-
našanju na saboru, državnom vieću,
viećanju itd. izlaže, nije vriedno ocjene.
To su samo epizodi iste zablude u
glavnom načelu I akoprem „Slovinac",
koji izpovieda da nije politički list,
dakle nenadležan u predmetu, naprosto
izjavljuje da se slaže sa d.r Montiem,
KATOLIČKOJ DALHACIJI
Br. 4 Četvrtak 18 Sieènja 1883 God. X1Y.
Na 7 tek. u Sinju rekao je mladu sv.
Misu O. Ivan Milošević, Bin onoga kraja,
unuk pok. O. Miloševića, vitežkoga franovca,
koji je na Klisu za Napoleona I. borio se
Eroti Francuzu, iztičuć na kliškim bedemim rvatsku zastavu. — Evo dakle novog sina
i novog radiše, a Bože ih umnažaj sve to
više, jer više brani domovinu od moralnog
zla jedan sam samostan nego deset tvrdjava
od dušmanina.
Primamo iz Spičke okolice, 10 sječnja:
Dozvolite, g. uredniče, da i ja, premda nije
sam pop nit me se njihova žalostna ekono-
mička sudbina directe tiče, obaviestim Vas
o jednom faktu, malovriednu al značajnu.
Uvjeravaju me od dobra izvora, da je a-
mošnjim grčko-istočnim parosim od c. k.
austrijske vlade doznačeno f. 12 na mjesec
za držanje parokijalnih knjiga, rodjenih, mr-
tvih i vjenčanja. Naši župnici nijesu u to
ime primili ništa. Rad šta ta razlika?! Zar
naše svećenstvo ne podnosi vas pondus diei
et aestus ko i grčko-istočno ?
„Gospodarski list dalmatinski" počeo je
mladim ljetom izlazit tri puta na mjesec (na
5, na 15 i na 25).
Pišu nam s Jelse, dne 10 siečnja: Uz sve
obće negodovanje radi ostavke velezaslužnog
načelnika viteza povelitelja Dubokovića,
nemožemo a da i mi ne izrazimo svoje ne-
zadovoljstvo pri ovom neočekivanom dogo-
djaju No ovaj po Jelsu nepovoljni i žalostni
slučaj daje povod nekoj poznatoj trojici, da
izbljuva svoj gad na obće ljubljenog i što-
vanog našeg D. Mata Gamulina, hoteć na
svaki način na nj svrnuti svu odgovornost
čina, sbivših se ovih dana u ovoj varoši
(vidi ,,N. L." br. 2). Razlog s kojega na-
čelnik g. N. Duboković dade ostavku, to je
njemu samo poznat; sve ostalo puke s,^
mišljotine i zagonetke; a hoti<^ u ovom kri
-lAiM.šega dobrog ^r^&fcog D. Matu, to
dokako °dtamnu pamet i nepokoreno
srce kivnih i urotnih njegovih neprijatelja.
Oast i ljubav što nosimo vitezu Dubokoviću,
čini nas premučati neke okolnosti, te zašte-
djeti same njegove tobožnje branitelje. 0-
vim smo spravni na vidjelo, ako nesmotre-
nost gorirečene trojice dodje do toga, da bu-
demo usilovani obezbiediti revno, požrtvovno,
dušobrižniČko postupanje d.n Mata Gamu-
lina, koje bi se hotjelo stavit u odnošaj sa
ostavkom načelnika Dubokovića.
Nekoliko JelŠana.
tražbe pisane hrvatskim jezikom, jer da je
službeni sudbeni jezik talijanski. Visoko c.
k. Sudište da je dalo pravo dr. Radmanu i
naredilo da se odbiju hrvatske tražbe. Uslied
ovih ponovljenih povrjeda pravd hrvatskoga
naroda u Dalmaciji, koja su mu i temelj-
nim zakonima carevine zajamčena, biva, da
mu se pravda dieli u narodnom jeziku; mi
još jednom izrazujemo čvrstu nadu, da će
naši zastupnici u Beču podignuti svoj glas
na obranu narodnoga prava i iznieti pred
zastupničku kuću nepravice, koje se čine
hrvatskomu narodu u Dalmaciji, i koje smo
mi, a i drugi listovi pokrajine, u toliko na-
vrata spomenuli. Vigilantibus jura!
Danas, grčko istočno bogojavljenje, bio je
obhod u Zadru. Učestvovao je med ostalim
i namjestnik Njegovog Apošt. Veličanstva
preuzv. gosp. bar. Stj. Jovanović u podpunoj
uredovnoj paradi!
Žekete de Belafalva. Ovo nam je ime nekog
novog činovnika Magjara. Čitamo bo u br.
4 „Obj. Dalm". da je taj gospodin (došle
bio u Sarajevu) imenovan kotarskim povje-
renikom u Dalmaciji. Imenovao ga je, kako
kaže isti službeni list, g. namjestnik.
Što hoće reć nFeketefu Upitasmo ovako nekog našeg prijatelja, koji se razumije u
magjarski. Znači „crnac" odvrati nam. Za
ostalo, ut supra.
Primamo sa Silbe, da je sprovod pok. Š.
Lovroviću (v. Razl v, br. 3) bio kakva se
odavna ne siećaju Silbljani; staro i nejako
pohrlilo je bilo u crkvu. Mn. P. župnik iz-
reko je vrlo ganutljivo 'slovo.
Ie Spljeta pišu Dalmcti, da je d.r Rad-
man uložio utok proti, tomu, što je gradski
sudac g. V. Milić, kS što je dužan, primao i
Sutra na 11 pr. p. bit će, ovdje u crkvi
sv. Frana svečana mrtačka Misa za pok.
Šim. Lovrovića,
Služba poštarskih štedionica po zakonu
28 svib 1882 uvedena je u Dalmaciji za sada:
u Zadru, u Dubrovniku, Kotoru, Cavtatu,
Neumu i Spljetu.
Činovnici, g. Iv. Brčić imenovan je ko-
tarskim povjerenikom, a g. Antun Botteri
namjestništvenim perovodjom.
Natječaji-, za učitelja u Sukošanu,
Pišu iz Rima, da nije još ondje riešen
priepor presv. vrhbosanskog nadbiskupa
D.ra Stadlera sa velezaslužnim franjevačkim
redom u Bosni. Prepošt. O. Ilija Cavarović,
državnik bosanskih franjevaca, odputovao je
nazad vremena i on u Rim, da brani fra-
njevačka prava na župe. Na putu svratio
se je u Nj. V. Kralja i Nj. Uz. Nuncija Va-
nutelli
Po nekoj statistici do iOO godina pučan-
stvo bi naše države sa 38 imalo narasti na
80 milijuna a pučanstvo ciele Europe na
600 milijuna, od kojih skoro polovica od-
padala bi na Rusiju, jer da će njezino pu-
čanstvo, sudeć po onom kako sada raste, bit
do 100 godina trostruko mnogobrojnije!
5 mora. Pišu iz N. Yorka, 24 prosinca.
Kap. Perčić, barka Achille F., stignuv ov-
dje iz St. Nazairea, javlja da je u prelazu
nabasao na silovit smorac, zapadnjak, i
izgubio dio jedara — Bordeaux 5 sječnja
Kapetan Piskulić, barka Amor Bvaterno,
dojedriv iz Trsta, javlja da je u putu uslied
loša vremena izgubio sa palube dio dugžL
— U Malom Lušinju usidren je (13 tek.)
b. Tartaro, k. Peselj, sa Rieke put Marsilje.
— Sukhumkalč, 11 sj. Grom je udario u
bark Tre Cugini, kap. Beban, dok je krcao;
oštećen je sa svih strana; voda mu probila,
te nemože da nastavi krcanje. — Iz Cadi-
Xa javljaju da su sasvim popravili b. lm-
peratrice Elisdbetta, k. Hreljić, te da je
postavio put.
Kot. sudac u Rabu L. Barbi eri i tajnik
vieća kod. priz. Sudišta u Zadru N. Košta
imenovani su savjetnicima pri okružnom
sudištu u Kotoru.
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.50 — 9.51;
dukati: 5.60 - 5.61; sterline: 11.90 — 11.92;
london: 119.35 — 119.90; bankanote. talij:
47 — 47.10; dohodak ustrij. u papiru: 77.10
~ 77.25; u srebru: 77.70 — 77.90. Ulje
Dalmatinsko po 42 for. kantar.
Pišu nam, da je pedagogijsko-književni
sbor u Zagrebu imenovao u sjednici 28 pro-
sinca prošle god. svojim pravim članom u-
čenog i radišnog g. Vuletića V., učitelja
gradj. škole u Korčuli.
Književni Natječaji.
„Matica Hrvatska" razpisuje u smislu za-
kladnice iz zaklade Dušana Kotura književnu
nagradu za god. 1883. od tri sto (300) for.
a. vr. „za jednu izvornu pripoviest (novellu
ili roman), koja obsiže barem deset tiskanih
araka ili dramatski proizvod bez obzira
na obseg".
Natječaj traje do konca mjeseca decembra
god. 1883., do kojega se roka imadu ruku-
pisi u običnoj formi podaieti „Matici Hr-
vatskoj" na ruke njezina tajnika.
Po odboru „Matice" nagradjeno djelo po-
staje vlastničtvom „Matice Hrvatske", koja
ga je u smislu zakladnice dužna tiskati' teča-
jem godine dana, pošto je nagrada dopitatia.
U Zagrebu 6. januara 1883.
Odbor „Matice Hrvatske",
„Matica Hrvatska" kao upraviteljica za-
klade grofa Ivana N. Draškovića za nagra-
djivanje valjanih hrvatskih knjiga razpisuje
ovim natječaj za nagradu god. 1883., koja
će iznositi preko 800 for. austr. vr.
U smislu oporuke zakladateljeve od 10.
decembra god. 1855. točke C. imade se kod
dopitivanja nagrade osobito na to paziti : „da
se od natječajućih se rukopisa prednost dade
onomu, koji je kadar najviše doprinieti k
pravoj poduči puka o praktičnih predmetih,
te time unapriediti njegovo duševno i mate-
rijalno stanje. Kod dopitivanja nagrade neće
se ipak gledati samo na absolutnu vrstnoću
spisa, nego se nagrada može dopitati i ono -
mu spisu, koji prema sadašnjemu stanju hr-
vatske književnosti zaslužuje u njoj odlično
mjesto, i vrstan ju je podići".
Ciela nagrada će se dopitat rukopisu
samo takovomu, koji uz svoju absolutnu
vrstnoću iznaša bar petnaest tiskanih araka;
— ato i'žuo&i mifti-je, iiopftfct hj%t>
manja nagrada. Ako nebi bilo valjana iz-
vornika, tad će se i prevodi vrstnih pro-
izvoda stranih literatura razmjerno nagraditi.
Rukopisi imadu se najkašnje do 31. de-
cembra g. 1883. podnieti „Matici Hrvatskoj"
na ruke njezina tajnika.
Piscu, komu bude nagrada dopitana, neće
se ista izplatiti u smislu oporuke točke H.
odmah, nego tokar onda, kad djelo svoje
„Matici Hrvatskoj" podastre tiskano.
U Zagrebu, 6. januara 1883.
Odbor „Matici Hrvatske*.
Per I' alfabeto latino
Aile Osservazioniper Valfabeto glagolito del Rev.mo
C. A. Paršić, canonico di s. Girolamo a Roma, risposta
del sac. Giovanni Danilo.
Dove, quando e da chi sia stata promo ssa la
questione, se non sarebbe opportuno, nei libri liturgici
slavr di rito romano sostituire all' alfabeto glagolito il
latino, qui non occorre indagare ; a me basta constatare
il fatto, che al principio di luglio 1881, giunti a Roma
compagni del pellegrinaggio slavo, trovammo agitarsi
nei circoli ecclesiastici la detta questione e la leggemmo
accennata nella traduzione italiana di M. G. D. P. del-
r opuscolo sloveno di Matia Majar sui ss. Apostoli
slavi, pubblicato per quell' occasione. Era naturale, che
simile questione intéressasse tutti i sacerdoti slavi, spe-
cialmente i croati, e principalmente noi della diócesi
di Spalato e Makarska, ove l'uso della liturgia slava
è anche ora maggiormente esteso.
1) Pubblichiamo anche qaeste controosservazioni, per
debito d'imparziaiità, e nel vivo desiderio di veder una buona
volta risolta questa questione e sospinta la diffusione della
lingua paleoslovenica, scritta in quali caratteri che sieno. Perciô
la causa impeliente, che ci muove ad aprire le nostre colonne alle
disquisizioni sull' opportunité della permuta dei caratteri, deve
essere ricercata únicamente nella speranza che nutriamo che
queste disquisizioni tra dotti varranno a tener desto V amore
che dobbiamo alia coltura ed all' uso della liturgia in lingua
glagolitica. Di lí è chiaro che la responsabilità pel contenuto
di questi come dei precedenti articoli inlendiamo lasciarla ai
flrmatarii degli articoli stéssi. N. d. R.
I sacerdoti di quella diócesi, al ritorno dal pelle-
grinaggio, portarono seco il quesito a Roma raccolto,
10 comunicarono ai confratelli, lo discussero fra di sé
a voce e in iscritto, e dopo parecchi mesi di ponde-
razione, decisero di presentare ail' autorità ecclesiastica
una Memoria, pregando che la questione venisse risolta
a favore delP alfabeto latino. E' eontro la Memoria che
mons. Parčić dirige le sue Osservazioni. Poichè quella,
da presentarsi al Rev.mo Ordinario di Spalato, doveva
poi essere discussa a Roma, per facilitarne la cogni-
zione ai dignitari ecclesiastici, che dovevano emettere
11 proprio voto in proposito; fu dessa compilata in i-
taliano e ail' uopo stampata in un numero limitato di
copie.
In tutto questo tfon v' era alcun segreto, nè oc-
correva vi fosse ; ed appena si riseppe della detta Me-
moria, alcuno prima ancora di averia veduta stampata,
altri dippoi, la annunziorono pei giornali, e qualcuno
espresse anche il suo giudizio sull'argomento. Fra que-
sti ultimi il primo che trattasse la questione pei gior-
nali, fu riteniamo mons. Parčić stesso, sotto il pseudó-
nimo di Prekomorski Hrvat (Croato d' Oltremare), nel
n.r 43 della Katolička Dalmacija, 9 giugno 1882, con-
dannando le tendenze dei sacerdoti Spalatini. Più tardi
un articolo senza firma nello stesso giornale esponeva
brevemente i petiti deila Memoria, rilevandone l'inté-
resse. Dippoi I. V. da Sebenico, nel raedesimo perió-
dico, senza esporne il contenuto, si dichiarava in tutto
e per tutto consenziente colla stessa, meno che in una
frase, spiccata dal contesto, sulla quale, non sulla que
stione trattata dalla Memoria, si scambiarono due ar-
ticoli polemici fra di luí, e due sacerdoti spalatini fir-
matari di quella. Finalmente nei n.ri 88-93 della Kat.
Dalm. nel mese di novembre dell' anno passato, com-
parvero vari articoli in croato del preiodato monsignore,
firmati del suo nome, e poscia ristampati in opuscolo
separato, col titolo: Per la conservazione delV alfabeto
glagolito. Osservazioni intorno alia Memoria sulla con-
versione dell' alfabeto glagolito nel latino pei libri li-
turgici slavi di rito romano.
Questo era necessario di premettere per poter va-
lutare convenientemente quello, che le Osservazioni por-
tano per introduzione. II chiarissimo autore dichiara
da principio, che non intende discutere o piíi davvicino
apprezzare il contenuto della Memoria, portante in fronte
la marca di edizione privata; poiché peraltro é dessa
uscita in pubblico e fu annunciata nei giornali, quasi
per richiamare a sé 1' attenzione ed apparecchiare forse
1' opinione pubblica alio scopo cui tende; trova giusto
e necessario di discutere qualche cosa, qualche altra di
allegare e chiarire, e refutare anche le inesattezze che
v' incorsero, per vedere se forse 1' opinione pubblica
non amasse meglio alzare la sua voce per 1' alfabeto
glagolito.
Sia vero, che il ch. A. sotto i nomignolo di Croato
df Oltremare abbia il primo trattato in pubblico 1'argo-
mento della Memoriat da nessuno di nuovo discussa
fino a lui, e che quindi egli sia 1' único, che ció abbia
fatto; — sia invece che lo discuta per la prima volta
nelle Osservazioni, poiché lo fa alio scopo di ricbiamaro
1' attenzione pubblica a questo argomento ; — rifengo che
egli vi sia particolarmente interessato, e posso quindi