Veritatem facientes in oharitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
UVJETI PREDBROJBE:
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
-oooggoo-c
...."Voci ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensmos in tuenđa salutari Eeclesiae doetrina animisque in Eeli-
gionis amore et in veraj fidei professione roborandis {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIlKRONVM. Epis. XVI. AD DAM.
Br 70
tk ~ U ZadruI unapried 7 fior. na godinu.To OSTALOJ CAREVINI ITfior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 fior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
o na SVI U godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstb^poJO novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zaaar, POnedj ell nll£ 11 studenoga 1889, GJ-OC2L. XX
Opet Dalmacija u Zagrebu.
U prošastom broju donieli smo prvi
dio razprave o predlogu dra. Barčića
držane na 5 tek. Danas popunjamo iz-
vješćem razprave držane na 7 i 8 tek.
Sjednica od 7 studenoga.
(Unilazi grot i podmaraal Gjuro Je
lačić. Sjedi u redovim opozicije.)
Prelazi se na nastavak razprave o
sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom.
Zaat. g. dr. KrŠnjavi dokazuje, da da-
nas nije shodno ništa za sjedinjenje za
ključiti, jer većina austrijskog carevin
8kog vieća nemože za to da bude, pošto
bi izgubila 9 dalmatinskih glasova, pa bi
tako učinila samoubojstvo na sebi. Veli,
da je i geografički položaj Dalmacije
nepovoljan. (Smieh na ljevici.) Odklanja
predlog.
Zast. Gjurković veli, da od Spljeta
sve pripada Bosnoj (dr Brlić: Recite
Srbiji!) jer su bosanski kraljevi to po-
sjedovali/ Kao Srbin ne kao gradjanin
ne smije pristati na sjedinenje, (Dr. Br-
lić : Tako valja govoriti. Recite : sve je
srbsko /)
Barčić priznaje da se govor izvjesti-
telja odlikuje dostojanstvom i učenosti,
žaliti je da su zlatno pero i vrline iz-
vjestitelja na službi stvari za narod ubi-
tačne. U cieloj razpravi distonacija je
bio govor g. KovaČevića. Govornik ne-
dopire do visine njegovih argumentacija
— ni do njegove finoće. Vrpce kanonika
i izpuštenje iz litauije stavke Patrona
Ungariae, to su nepobitni argumenti,
koji dokazuju da je Hn atska uviek bila
bezpravna. Za govornika svakako vriedi
više ugovor od god. 1525 i pragmatička
sankcija. Govornik primjećuje Kovače-
viću da je imao po savjetu liečnika od-
pratiti suprugu u Gradac. Hvali riečki
municipij radi onoga što je poduzeo proti
koleri. Govornik drži od god. 1861 vi-
soku zastavu hrvatsku na Rieci — izlo-
žen pogrdama i kamenju fukare, koja
je bombardirala njegovu kuću.
Govornik čudi se kako dr. Starčević
može nazvati gnjusan predlog koji traži
sjedinjenje Dalmacije na temelju drža
vnoga prava. — Austrijansko maslo i
Barčić izključuju se. Govornik će ostati
vjeran načelima stranke prava — Ali
ne pozna autokratizam, koji sije neslo-
gu izmeđju sinova ove zemlje, dok tre-
bamo sloge. Dr. Starčević je u ovoj
kući i svoga druga Kvaternika predsta-
vio kao austrijsko orudje.
Osvrće se na govor zastupnika Krš
njavia. Pobija njegove nazore o čvrstoći
dualizma. Pobija i druge prigovore glede
geografičkog položaja Dalmacije, koji
nemu že biti zaprjekom sjedinjenju. Pri
znaje da je možda naš izborni red bolji
od dalmatinskoga. Ne radi se o tom —
već o tom da se u nas djeluje proti
zakonu (Glasovi: To je istina).
Gjurkoviću odgovara da izjava dal-
matinskih zastupnika priznaje srbski
elemenat u Dalmaciji.
Niječe da Dalmatinci stoje na istom
temelju na kojem odborov predlog. Či-
tava stavku iz adrese dalmatinskoga
sabora godine 1870.
Sjednica od 8 studenoga.
Izvjest. g Miškatović govori o neslozi
opozicije, i veli, da je ona bila u slozi
za vrietne entuziazma.. Danas je u ne-
slogi, jer da je poduzela neizvedivo. Je-
dan Sisifua valjao bi i 100 godina ka
men, ali dva Sisifusa nebi to mogli, jer
bi tvrdili, da se posao dade obaviti, ali
bi jedan drugom pripisao krivnju neu-
spjeha. Tumači, da su Magjari kao o
svojitelji Panonije morali dobiti gospo-
duj ući položaj. Tako je bilo i u Brita-
niji i drugdje. Nemože se tvrditi, da
kraljevi ugarski nisu imali moć u Dal
maciji, to da dokazuju činjenica, da su
ugarski kraljevi vrlo snizili moć Šubića
u Dalmaciji, davši njihovim suparnicim
veću vlast, te su Šubići tek kašnje u
Hrvatskoj došli opet do velike moći. Po
bija, da Dalmacija ima pravo reći „nil
de nobis, sine nobisu, jer bi onda imala
Dalmaoija pravo izjaviti, da se neće sje
diniti, a to ne stoji, jer naše pravo na
Dalmaciju nemože odvisiti od kakove
većine u dalmatinskom saboru.
Čudi se kako je g. Barčiću žao, da
se monarkija slabi, jer veli, da dualizam
slabi monarkiju. U ostalom rado bi znao,
kako bi monarkija slabija uslied duali
zma bila jača trializmom, ili razeetvo-
rena. Kad bi vladar sve nama dao, što
želi g. Barčić, pita da li bi bili zado-
voljni Magjari? Nebi. A ako vladar pro-
misli, koga ima, ne s gledišta prava već
vlastita interesa, zapostaviti, to se zna
za koga će se izjaviti. Ključ prinosa za
zajedničke države to najbolje razjasnuje.
Ugarska doprinaša 93°/0> a mi 7%. U
vjerava, da je uviek ljubio domovinu
Hrvatsku, pa baš zato preporuča predlog.
Time je razprava zaključena.
Na predlog zast. dra. Egersdorfera gla
suje se poimenično.
članovi kluba stranke "prava nisu
prisutni.
Za predlog odbora glasovalo je 59 za
stupnika a proti 10.
Hrvatska pored Italije.
II.
Prije nego se uvezemo u glavno
pitanje, red nam je osvrnut se na
još neke „male netočnostitt u član-
cim Polemica gospodina N. V.
[Vli smo na jednom mjeslu spome-
nuli rappresaglia G. N. V. gleda
dokazat, da postupak talijanaša nije
bio nikad takav, da Hrvate, dobivše
većinu, ovlasti na kakvu rappre-
saglia.
Nama se čini, da se gosp. N. V.
šali, jer nemožemo shvatit kako on,
prilično vremešan čovjek, nije u
svom vieku zapamtio nikakve oveće
nepodobštine u postupku od strane
njegovih jednomlšljenika. Moguće, da
su u Skradinu svedj vladali bratski
družtveni odnošaji i da talijanaši
nijesu nikad izveli nikakva junaštva,
ali Skradin je samo jedno od tisuću
miesta u Dalmaciji.
Talijanaši nijesu se nikad ogrie-
šili o svoje sugradjane Hrvate !
A što je bilo, da samo od svake
stotine jednu stvar napomenemo, ono
užasno stanje u jače potalijaoašenim
gradovima gdje su i zastupnici na-
roda morali bit praćeni oružanom
momčadi, jer im ni život siguran
nije bio, kao što je nekad morao
bit praćen pok. Pavlinović u Spljetu
i Šibeniku? Zna li g. N. V. koliko
se je pogrda riečju i tvorom izasulo
na vidjenije hrvatske rodoljube ? Zar
nema, da se u jednom po talijansku
fino uzgojenom gradu dotle prezirno
mislilo o Hrvatim, jedino jer Hrvati,
da ni biskupi nijesu bili poštovani,
pače se ime jednoga veoma dobro
po svem svietu poznatoga i cienje-
noga hrvatskoga biskupa nadievalo
oslima!! Pudeat! A koliko je go-
dina, da u Spljetu i Zadru nije se
smjelo ni govorit hrvatski? Pa šta
nezna li g. N. V. na pr. i za onu
pjesmu: „colle teste dei croati" koje
bi se stidili i Zulu i koja sama riše
kakve su bagre mnogi naši pro-
tivnici i čega su kadri?
Dakako, nijesu svi talijanaši tako
nizko ćustvovali, ima i medju njima
ljudi, ali ko je pomno pratio naš
javni život ovo zadnjih 30 godina
mora priznat, da so je takovih ljudi
kod talijanaša malo izticalo. Jer
ako itko to izobraženija ruka imala
seje sva izuzet iz sramotne družbe,
a je li? Pitajte urednike talijanaških
Listova, listajte im godišnjice, čitajte
saborska izvješća, pa ćete vidjet
kojim se izrekam spominjalo cio hr-
vatski narod. Mi cienimo, da b^ g.
N. V. pocrvenio od stida kao rak,
kad bismo mu iznieli neke rieči
kojim su cieli naš narod obdarivali
kampioni talijanaške stranke, dočim
0 talijanskom narodu kad je ikoji
hrvatski List s porugom govorio?
Eto mi smo smatrani kd čvrsti ko-
renja^i, pa pozivljemo svečano sve
talijanaše, nek nam iznesu jednu samu
rieč kojom bismo mi bili iole uvrie-
dili talijanski narod ili ma koju ta-
lijansku narodnu svetinju, kao jezik
im i književnost. A kako se o na-
šem jeziku i književnosti sudi do-
kazom je, i ako blagim, i ova sama
polemika; dokazom je bilo i minulo
zadnje saborsko zasiedanje.
Što pak g. N V. iznosi, kao da
talijanaši nijesu nikad priečili nego
tobože promicali hrvatski jezik, to
pada uslied gori naiaknutih nepobi-
tnih činjenica. Koji riedki čin u pri-
log hrv. jezika, zetnože uništit po-
viest, da je i u saboru graja dizana,
1 te kakva, na hrvatski jezik, i da
se za taj jezik do dana današnjega
nezna nać ni najčednije mjestance u
radu talijanaških urednika i načelnika
i književnika Pače gdje je i zako-
nom poraba hrvatskoga jezika nare-
djena, pitajte urede kako se hitro (!)
talijanski jezik hrvatskomu uklanja.
A ipak su Hrvati kod svoje kuće,
oni su, hoćeš nećeš, u ogromnoj ve-
ćini, njih je dvadeset puta više nego
talijanaša. Sto bi dakle dočekali, da
su manje brojni ? Eno vam Istre i
Trsta, gdje je ipak slavenski eleme-
nat toli jak, kako se Slavenim pra-
vica kroji u pogled jezika ? stopu
po stopu moraju da svoje zemljište
stiču i brane.
Ne ne, gospodine IN. XVi ćete
bit pravičan talijanaŠ, ali Vi ste jedan
u toliko ih, a kako Vi mislite, ne
misle nego riedki vaši drugovi.
Izmedju Hrvata i talijanaša ta je
razlika, da je nepravda kod Hrvata
prema talijanošim iznimka, a nepra-
vica talijanaša prema Hrvatim pra-
vilo. Razlika je očito golema, ali
nepobitna.
_ — 5^>r>c n ——
Osvrt
na današnji položaj Hrvatske.')
Bistar pogled saviestna motrioca, na
poviest i na zemljopisni položaj južnih
slavena, nazire malen ali po naravi bla«
gočudan i darovit narod. Taj narod od
kad ga poviest poznaje, izticao Be je
nad ostalim ograncima južnih slavena,
a bio je tečajem više vjekova do dneva
današnjega u kolu onih naroda, koji se
iztakoše u svim granama ljudskoga zna
nja. Hrvatski je to narod iz kog niče
ne mali broj riedkih umova, kojim se
može cielo ljudstvo ponositi. I danas
hrvatski narod sa snojom zavidnom sim
patičnošću, sa svojim prosvjetnim zavo-
dima, jedinim u Jugoslovinstvu, uživa
u nepristranoj Europi liep glas — uzpr
kos svih sotonskih spletaka podmetnutih
sa strane koli vanjskih toli domaćih
dušmana. S toga Hrvatu nije zdvajati,
makar danas žalostnim srcem gleda, u koli
tužnu trzanju nahodi se mila mu'majka,
ta vječita patnica Hrvatska. Istina, dal
če srce hrvatsko protrnuti, kad vidi u!
kakvu se državnom životu danas Ilr
vatska nahodi; a to danas kad je već
počela pucati zora, na od vjekova uspa-
vanom Balkanu, u komu narodi probu
djeni nakon težkog sna, počimlju raditi
za se i za svoj napredak. Žalost je na
protiv, da Hrvatska od više stoljeća
probudjena, rek bi započimlje driemati
čudnim snom, tim je žalostnije što ju
gledaju uspavati isti njezini sinovi, ako
se mogu takovi zvati. Zbilja, izgleda
tako, da ti sinovi Hrvatske, usta imaju
a negovore, oči imaju a nevide, uši
imaju a nečuju — kad hotimice hoće
da uspavaju svoju majku, ne snom koji
traje od večeri do jutra no do sudnjega
dana! Dogodjaji koji se ovo zadnjih
dana zbiše u hrvatskoj domovini, možda
se neprikazuju komu toliko znameniti;
ali oštroumnom oku prikazuju se takovi,
da bi se iz njih mogle izleći najkobnije
po Hrvatsku posljedice. Financijalna
nagodba sa Ugarskom, zapljena biskup-
skih dobara u Slavoniji, pitanje o zdru-
ženju Dalmacije, pa i Račića spomenik
u Dalmaciji, sve to prikazuje crnu sliku
državnog života Hrvatske. Kad iz malo-
dušnosti i nepouzdanja u se, nevjertije
se dokazanim brojevim, da Hrvatska
nije pasivna, nego da svojim milionima
napunja tudj tobolac; kad se zaplie
njuje dobra, kuja su providencijalno
namienjena samoj prosvjeti Hrvatske;
kad pitanje o združenju Dalmacije, za-
bašuriva se fut lniin doskočicam ad ca-
lendas graecas; kad napokon nije prosto
sljubiti u kamenu grbove države Ilr
vatske — bolnim srcem Hrvat promišlja
na onu nesviestuu tvrdokornost žudinsku,
kad vapijabu: „krv njegova vrhu nas
i vrhu djece naše" !
Recimo istinu, današnja politika opor
tunizma u Hrvatskoj, toli je ubitačna,
da njoj prieti pogibelj i samog obstanka.
Dokle dovodi taj blaženi oportunizam,
koji nevriedi župlja boba, uzprkos svih
sofističkih fraza kampiona većine, dosta
je spomenuti predlog vatrenog Barčića,
u saboru (zagrebačkom) o združenju
Dalmacije sa materom zemljom. Tu se
') Ovaj krasni članak primamo od odi i
čna ljubitelja vjere i svoga hrvatskoga
naroda i rado ga objelodanjujemo, a
nadamo se da će isto cienj. pero i
unapried nas se blagohotno siećat.
Ur.
najbolje vidi golotinja nadrinarodnjaka:
Czernkovića, Gjurgjevića, Miškatovića
i njihova predsjednika sa ostalom dru-
žinom, kako veleznamenito pitanje zdru-
ženja, radje daju u ruko tudjinu, a naj-
manje narodu hrvatskomu, koji sam na
to sveto pravo ima. Gotovo čovjek nebi
vjerovao, da tako govore sinovi Hrvat
ske, a prvo po vieka osviešćeni po-
tomci čudit će se, da je takovih ne-
harnih sinova majka Hrvatska na sviet
dala. To su ti oni hvaljeni narodnjaci,
koji se hvalisaju da mnogo rade za na-
rod svojom mudrom i mirnom politi
kom, a kako ti ljudi Bve svoje umne i
tvarne sile uložiše na usrećenje zemlje,
izgleda po njihovu, da će Hrvatskom
skoro teći mlieko i med !
Tim blaženim ljudima rekao bi, da
je Hrvatska slikovito oličena, u goro-
stasnom stablu u sred čarobne dubrave,
a njima kao vlastnicima stabla, da je
dosta ako to stablo zalievaju, navrću,
kljaštre, gnjoje, crvotočine oblipljuju i
to sve pod tudjiin skrbništvom; dočim
da njim netreba ni najmanje brigati se,
kako crv srčiku toči, kako nezasitna
aždaja plod grabi, kako napokon nepri-
jatelj čovjek iz potaje započimlje guliti
žile iz temelja sa svih strana, da od
jednom strovali za uvjek stablo, netom
prva bujica nadodje.
Razna životna pitanja Hrvatske, pred
očuju nam ovu alegoriju, oživotvorenu
u djelu od današnje većino. To je naj-
ljepše pokazalo nekidašnje pitanje o
združenju, kadno saborska većina tip-
kala je sljepački magjarski eardaš po
kajd.iraa „Pester Loyda". Bez dvojbe,
dobno bi došla hrvatskoj većini sprava
za izgovaranje glasovitog Amerikanca,
jer bi lak^e i brže razumjeli tako zvani
narodnjaci, kad bi njim predsjednik ili
tko drugi vrtio spravu, koja bi njim od
rieči do rieči donosila orakule izrečene
u Magjarakoj prestolnici.
Na ovakova razočaranja hrvatski na
rod, iznenadjen, upire oči k Onomu
koji svim narodima svieta upravlja;
Njemu jedinomu Hrvat se moli, da ga
brani i čuva danas, kako no ga je bra-
nio i čuvao za više stoljeća, kad su ga
gledali izbrisati sa lica zemljo biesni
Franki uz još biesni je Tatare i Turke.
Bog branio i čuvao duhom ujedinjenu
Hrvatsku !
(Iz Makarskog Primorja).
. * , 4 ) » / * ,y - --
Narodna obrana,
i.
Doislo žalostan je znak vromona,
kad u vremena ovako te/,kn po našu
domovinu, i najnesebiemje i najro-
doljubnije pregnuće, da se skrate
danci tu^e zavičaju, nailazi na ud-
por u samim onim krugovim koji se
smatraju po svom položaju prvim
zvanim da brane svetinje svoga na-
roda. Kiniš se, da u svom krugu,
na svoin položaju vršiš čim sdušni)e
i čim pripravnije svojo dužnosti na
uhar djedovinskoj zemlji, da uz n.-i -
gradu muka, progonstva i svake vrsti
poniženja nikad u ničem ne popustiš
ma ni z\ dlaku napram dušmaninu
Vjere i Boda svoga, a oni koji bi te
imali da sokole jer so po svojim
silama rado izlažeš u prve boračko
redove, i da ti begenišu ; naduto, ko
posve izčesli s pozorišta. Njeki sa
umrli, dragi su se pokajali. Godine
1884. bila su samo trojica a Po-
snanjskoj diocezi. S toga izjalovljena
pokušaja udarilo je obćinstvo u smieb.
Vlada se je požurila, da ih se
rieši, te je u lipnju 1889. poslje-
dnji dao ostavku, te pošao u mir
s godišnjom mirovinom od 6000 ma-
raka. Tako je eto kukavno svršio
'pokus vojvode Ratiborskoga. Drža-
vni katolicizam živio je jedva 15
godina. Badava se je kušalo obnoviti
ga 1888., kad su u Miinsteru i Bre~
slavi osnovali dva Lista proti sre-
dištu. I to je propalo. Poviest „sve-
ćenstva državnogaa 'poučna je s više
razloga. Ona dokazuje čvrstim do-
kazom, da je crkva katolička od Bo-
ga, te nam prikazuje i neuspieh
Doellingerov. Na ljudsku sudec ko-
liko „stari katolicizam" toliko i
„državni" imali su velike nade, te
će uspjeti. Jedan i drugi uživao je
najpodpuniju zaštitu Berlinske vlade.
Što više, onaj prvi imao je za sebe
znanstven glas Doelligera i svih pro-
fesora, koji su pošii za tim razko-
lom; ovaj drugi mogao se je oslo-
niti na ugled vojvode Ratiborskoga
i malenoga diela plemstva. Proti to-
mu strašnomu savezu zakone, novca,
znanosti i plemenštine, crkva u Nje-
mačkoj imala je sama svoje odvažne
izpovjednike i svoje uztrpljive mu-
čenike. Bijaše to borba slabašna sa
silovitim. Slabašan je pobiebio, jer
Bog bijaše s njim. U Ijetopisim
crkve katoličke vazda će se opeto-
vati poviest Davida i Goliata.
Što ima nova po svietu ?
U Portugalu je naatala ministarska
kriza. Gabinet dao je ostavku, jer kralj
nije pristao na zahtjev ministra pred-
sjednika Dias Ferreira, da se razpuati
komora. Posije konferencije sa Šerpa
Pimentalom i Luciano Caatrooi, vodjama
regeneradora i konaervativaca, povjerio
je kralj senatoru Hintze Riberu, da sa-
stavi novi gabinet.
Iz Parizu javljaju, da na čelu svjedo-
cima u parnici o mitu koja će se poče-
tkom ožujka razpravljati pred porotni-
cim, stoji presjednik republike. Kad ga
dodje red, sjednica će se prekinut, i
predsjedatelj porotnoga sudišta uputit će
»e praćen perovodjom u Elysee, ta će
ondje aasluČat predsjednika, koji će iz-,
kaz svoj podpisat. /Sudište pitat će Car-
nota, da li mu je kada imenik podmi-
ćenika predložen, kako je to Yves Guyot
izpripoviedao bio, i da li podmićenici
nisu poduzeli kakovih koraka kod glave
države. Vlada pripravlja zakonsku osno-
vu, kojom će se sve kolike panamske
poduzetnike prisiliti, neka vrate nepra-
vedno primljene svote.
LEONI. XIII. PONTIF1CI. MAXIMO
Patri . Christianorum . Optimo .
Sollertissimo
Catholiei . Nominis . Vindici .
Fortissimo
Strenuo . Sacri . Principatus .
Adsertori
Sapientissimo . Christianorum .
Parenti
Quod . Drbi . Orbiq . Immortale .
Đei . Encyclica . Data
De . Ordine . In . Societate .
Redintegrando
De . Chriatiana . Institutione . In .
luvenum . Moribus . Conformandis
De . Familiae , Sanctitate .
Religioni . Innixae
Chriatianam . Humanitatem . Latius .
J?rovexerit
Societatem . Falsis . Doctrinis .
Et . Erroribus . Labefactatam
!) Priobćujemo u današnjem podlistku
neke od mnogobrojnih sastavaka o-
bielodanjenih prigodom Papina jubileja.
Rumunjsko ministarsko vieće ovlastilo
je ratnoga ministra, da s nekom bečkom
tvrdkom sklopi ugovor za dobavu bez-
dimnog praha i patrona.
LJ Lyonu u Francezkoj držana je an-
tisemitska skupština, koja je vrlo burno
svršila. Izvještaji o njoj glaae vrlo raz-
lično. Neki Listovi javljaju da Morea
nije mogao doći do rieči ili da ga se u
onoj puatoj buki nije čulo. Antisemite i
socijalisti atali su ae madju sobom tući!
„Libre Parole* priobčuje Moresov govor.
Isti sadržaje ljute napadaje na Olemenceau
okojem se IVlores na najuvredljiviji način
izrazio, podvrgavai čak i njegov priva-
tni život bezobzirnoj kritici. Nadalje veii
Moriš : Ministar Loubef htio je prije dva
mjeseca eksminiatra Constaosa zatvoriti.
Ali Conatana da u svojim rukama ima
jednu izpravu,' kojom bi ae neka ve'e
odlična liČnoat našla u neprilici. S toga
ae ne usudise, da ga progone.
X -3CS.5V-I —-
Hvar, 20 veljače.
Jučer Hvarani još jednom zasvjedo-
čiše, da vjera njihova nije vjera mrtva,
već da sto riečju tvrde to i u srcu bas
ćute.
Hvarska biskupija u oboe je poznata
kako jedna od najuglednijih i najpobo-
žnijih, a takova se je pokazala i prigo-
dom biskupske petdesetgodišnjice obćeg
našeg otca Lava XIII. Nije ostalo najza-
bitnije župe koja osobitim slavjem nije
proslavila ovaj sretni god. Oda svuda
letjele su brzojavke put Rima da zasvje-
doče Papi sinovsku ljubav i odanost o-
vog puka. Osobita hvala pak ide grad
Hvar, koji najbolje se odazva glasu svo-
ga Pastira i pozivu svoga Načelnika. Još
tri dana prije sviet vrvio je na večernju
trodnevnu pobožnost da iz usta vratnog
propoviedaoca Isusovca Otca Mafea Fran-
zini-a čuje razlog ovog obćeg veselja,
te što bolje se pripravi da svetkuje ovu
izvanrednu svečanost. Dne pak Hvar
osvanu kako nevjestica u pirnom ruhu;
većim dielom okićen sagovima i barja-
cima, osobito kuće oko crkve i na pio-
kati. Crkva narešena da se bolje nsmo-
že, a vrhu velikih vrata čitao se je nad-
pis kojim se kršćani pozivlju da ae Bogu
mole za čestitost i slavu Vatikanskog
Sužnja, Sve vrvi, sve ja živo po gradu,
te na svačijem licu čitaš nešto česa [ rije
nije bilo. Zelja bijaše ovog pouo-
žnog Pragosp. Nadbiskupa BiAupa , da
onaj di.n pobožnici sto u ve<' »m broju
pristupe k Svetotajstvim i rieč njegova
nepade doisto na kamen; tko je vidio
stolnu crkvu ono jutro bit će mu. ae Či-
nilo da je Vazam ili Veliki Četvrtak jer
preko 300 osoba, što je dosta u ovako
malašnom mjestu, pristupiše na s. Pričest.
Na IO'/* započe svečana služba bo-
žja u priautnoati avih mjestuih svećeni-
ka i čaati toli gradjanskih koli državnih.
Službu božju obavio je is-ti Preavietli
Nadbiskup Biakup, preko koje kratkim
ali jezgrovitim govorom pokaza v sličan-
stvo Pape sa strane božje i svietovne.
Popodne imala se je svečanost ovog
veselog dnna završit, zato još prije nego
zvona po?vaše treći put pobožne na mo-
l'tvu, crkva bijaše većim dielom napu-
njena, a kad započe svetčani blagoslov
tad sve bijaše puno kao šipak. Crkva
plovila je u moru svjetlosti, jer zidovi,
Ad . Meiiorem . Frugem .
Revocandam . Curaverit
Patri . Totius . Orbis . Terrarum .
Peramantissimo
Quod . Cura . Pastorali . Ad .
Omnes . Vel . Longinquas . Oentes
Prolata
Fotura . Prospieiens . Singulari .
Consilio . /Siavieas . Nationes .
Encjclica . Grande Munus
Cathedrae . Petri . Artius .
Devinxerit
Sagaciasimo . Et . Providentiasimo
Principi . Pacis
Quod . Inter . Minitantia . Martis
Pericula
Pacem . Regibuš . Suadendo
In . Omnem . Late . Orbem .
Terrarum
Non . Armis . Sed . Religione .
Et . Civili . Prudentia . Est .
Dominatua
Patrono . Studiorum . Optimor .
Et . Artium , Bonar .
Munificentissimo
Quod . in . Phiioaophiae . Et .
Historiae , Sfudiis . Fovendis
stupovi i lukovi sve to bijaše puno svie-
ća, te u ono doba, pošto već se bijaše
sumrak raztro, činilo ti ae je vidjet nebo
okićeno neizbrojnim zviezdam, a u sred
tih zviezda pomoli se Svevišnji u Svetoj
otajni, Nije falilo nego augjelsko pjeva-
nje i milozvuk njihovih glaabila, kad
eto nadomjesti lo milozvuk orgulja i
patetični „O aalutaria Hostia" izveden
od prvog tenora. Propovjednik uzlazi na
propoviedaonlcu te sa malo rieči ali živa
vatra potaknu pobožne da harnost tinu-
trnju srca riečju Bogu izjave, te iz ato
grla zagrmi urnebesni „Te Deum iau-
damus". ZaHm pjevači odpjevaše izvr-
stal „Tantum ergoa i crkovna svetca-
nost završi blagoslovom Pres. Sakra-
menta.
Na 7 sata po nalogu obćine započe
rasvjeta. Divota je bilo gledat piokatu
a jedne strane i a druge, sve bijaše
raavietljeno, a sviet navrvio da gleda i
da se nauživa te ljepote. Zatim izadje
i obćinska glazba da 8a nekoliko milo-
zvučnih svojih davorija razveseli puk,
te baš majstorski odsvira pet komada
izpred Biskupskog stana. Noć bijaše ti-
ka, vedra, te rek' bi da ae i nebo raduje
slavi tog dana, sve bijaše radostno, sve
veselo. Ražsvjeta iAetnja potraja do ka-
sne noći a zatim svak se razidje noaeć
u svom srcu najbolji utisak ove liepe i
ugodne svečanoati za svako srce koje
još bije za vjeru pradjedova nasib.
Imstranac.
Vis, 20 veljače.
Hrli da vam javim kako je i u našoj
varoši najsvečanije proslavljen biakupaki
jubilej Njegove Svetosti Pape Lava XIII.
Netom amo stiže pastierski list Pre-
avietlog i Prepostovanog Djecezanakog
Biskupa, naša je obćina namah dala
zgodan proglaa na obćinare, pozivljuć
ih da dostojno i oduševeljeno učestvuju
u toj svečanoj proslavi, objavljujuć isto-
dobno da će se tri dana prije u paroki-
jalnoj crkvi držati predtečna trodnevna
pobožnost, na kojoj je prisutno bilo
sva tri dana obćinsko zastupstvo. Dne 19
pak s rana ju''a Bva se je varoe poka-
zala u svečanu ruhu. Zastave i sagovi
reaijahu avaku kuću, na brodovima se
vjjali svakojaki barjaci a pri tom seje
osobito isticala obćinska zgrada, da do-
stojno jziieva dade svome osjećaju na-
prama Visokom Slavljeniku, Vidivom
Glavaru naša svete crkve
D -7 sati „narodna glazba" ob'dje svu
varofe naokolo, veselom svirkom • naro-
dnih koračnica i mnogobrojnom pratnjom
radostnog puka.
U 105/® pr.- podne pohrli silna mno-
ži ja naroda u parokijalnu crkvu na sve
čanu službu Božiju, kojoj učestvovaše
takodjer sve mjestne c k, vlasti aa
obćinskico zastupstvom, predstavnikom
stranih vlasti; školskim mjeatnim viećem
i učiteljskim osobljem mjest-nih škola,
Orkva bijuse dubkom puna u najsve-
čanijoj odori, a bogosluženje trajaše do
preko podneva.
Po podne u 3XJ2 pristupiae nanovo u
crkvu ava gori pomenuta gospoda i siian
narod da ae Bogu pomole za Čestito
zdravlje i dugo uadržanje Njegove Sve-
tosti, crkvenog Poglavice, Neumrlog Pape
Lava XIII.
U znak preduboke odanosti aa strane
ovog pučanstva, Obćinsko je Zastup-
stvo upravilo zgodnu brzojavku Njego-
voj Svetosti, a društvo „Viškog Skupa"
pošalje takodjer brzojavnu čeatiiku, u
ime osobite blagodarnoati Visokom Sla-
Cum . Sanctitate . Doetrina .
Eloquentia . Leonis . I
Elegantiam . Leonis . X .
Conaociatim . Eshibens
Bibliotheeam . Vaticanam . Doetis .
Cuiusq . Nationia . Aperuerit
Litterarum . Artiumq . Se .•
Insignem . Oult irem . Praestiterit
Magistro . Alumnorum . In Sacris .
Instituendorum . Eximio
* Hodie . Quo . Annum ,
Quinquagesimum . Felieiter .
Redeuntem
A , Die . Q,ua . Episcopus ,
Initiatua > Est
Plaudente . Toto . Terrarum .
Orbe . Celebrat
Seminarium . Di&ecesamim . Spalatinum
Devotum , Sanctitati . Maieatatique .
Eiua
Votia . VI . Abhinc . Annoa .
Nuncupatia
Alia , Plurima . Cumulans
Petri . Apostoli . Dies . In .
Cathedra • Pontificali
Cuius . Ineolumitate . Securitas .
Chriat . Reip . Continetur
Enixe . Adprecatur *
# *
vljeniktt, kao zaštitniku velezaslužnome
naše najmilije svetinje, naime Slavenske
glagoiice u bogosluženju.
Za tim glazba sviraše pred obćinskim
domom do mraka. Morska obala i po-
glavita ulica bijahu dubkom pune ot-
mjene gospode i silnog mnoštva naroda.
Žive duše nije kod kuće ostalo, svak
pohiti da -učestvuje velebnom izkazu,
najkrasnije priredjenu od naše rodolju-
bne obćine, koja je svedjer gotova da
u svakoj prigodi prednjači, kad se tiče
narodnog ponosa i tumačenja narodnog
osjećaja. Sjajnu svečanost zaključi uprav
divna rasvjeta ei.eie varoši i luke.
Čarobni taj. prizor bijaše još većma
uzveličan od krasnih umjetnih vatara,
zrakoplovi i prozirača. U rasvjeti oso-
bito izticahu se obćindki dom i stan bla-
gorodnog našeg načelnika« Na prozo-
rima obćine blistahu se dva ukusna
prozirača; jedan od kojih predatavjjaše
grb Sv. Otea Pape aa nadpisom „Živio
Lav XHI", a drugi grb obćine sa nad-
pisom „Obćina".
Zadovoljstvom najživahnije ćftti pri-
znajemo i u velike blagodarimo našemu
dičnomu obćinakom zastupstvu, Što nam
je tako krasno priredilo tu riedku sve-
čanoatj dok ga tvrdo uvjeravamo, da
nikada zaboraviti nećemo njegovo svoj-
sko i neumorno nastojanje u svemu
gdje se tiče ponosa, napredka i blago-
stanja našeg milog tješnjeg zavičaja.
Jelša, 19 veljače.
Ovo bogoljubno mjesto, prigodom Pa-
pina biakup. jubileja, dalo je primjer
riedke bogoljubnoati i privrženosti prama
našemu velikanu Lavu XIII., koji je
prava providnost ovog vieka. Liepa i
uzvišena misao, koja je nikla u pobo-
žnoj duši preuz. prag. Nadbiskupa hvar-
skog Biskupa F. Careva, da se utemelji
ovim znamenitim kršćanskim pirom za-
klada — alunat — od kojeg će se uzgo-
jiti kakav siromašni vriedni djak, u
svakom je pogledu pohvalna, dapače
skroz humanitarna; jer će ae ovims
mnogima osušiti suza nevolje i tuge, a
narod priv&djat k saraosvieati: jer ave-
Štenici su istodobno i apostoli prosvjete.
Ova varoš za takvo „Trajno djelo" ina
vječitu uspomenu Papina biskup, jubileja
doprinesia je do 211:47 novč» 0 tome
je dao iiep primjer rodoljublja i -milo-
srdja, kao što i u svakoj prigodi, v|č.
gosp. Sskoia vitez Duboković, jer je on
sam blagohol.no poklonio 50 for. Nu ne
od. male koristi pri sakupljanju milodara
bijahu u prvom redu vic. gg. Don Mate
Gamulin s Don Tomo Grčina. Potonjeg
ae vidjalo neumorno obilazit kuće i pu-
tem tumačit svietu plemenitu svrhu,
zašto se 0 7i milodari sakupljaju. — Pro
slava sata, koja je sliediia na 19 o. m.,
izpala je uprav sjajno, dostojno kršćan-
skog ćuatva j na diku ovog pobožnog
puka. U jutro rano, rečenog dana, cielo
mjesto iakićeno zastavama i sagovima,
takodjer isto i brodovi, na kojima ae
vidjalo po gdjekoju papahnsku zastavu,
te pucanje mužara, naviestahu presretan
dan za cielo kršćanstvo. Isto jutro vas
puk sgrnuo se vanka, da jedan drugomu
tumače pobožna ćuatva, da ae n duju i
da istodobno sudjeluju čim većim-brojem'
sv. obredima u crkvi, eda proslava što
sjajnije izpadne. Zatim glazba oko mje-
sta udaraše vesele koračnice, da pota-
kne naša srca na to veću proslavu Pa-
pinu. Sve mjestne vlasti učestvovahu sv.
Per . Geniales . Baecbanaliorum .
Dies
Cum . Magnam . Argenti . Vim
In . Res . Luditras . Et .
Voluptarias . Multi . Profunderent
Pauculos . Tibi . Nummoa
Quantulumcumque . Est . Libentes .
Dantes
LEO. XIII. PONT. MAX
Fauatissimo . Die . Tui Epiacopalis .
Jubilaei
Nos . Alumni , Gymnasii . Spalatini
Laeti . Seposuimus
Quibus : Nos , Quoque . Teslatum .
Ease . Volumus
Nunquam . Fore . Ut . Nostrae ,
Mentes
A , Voluntate . Pontificis , Maximi .
Diasentiant
Quem . Christi . Vicarium .
Patrem . Pauperum
Parentem . Totius . Terrarum .
Orbis : Peramantissimum
Studiorum . Optimorum Et .
Artium » Bonarutb
Patronum . Munificentissimum
Praedicamus
Sic . Decennali'i . V . Sic .
Vicennalia . III
Felieiter.
obredima, a preko sv. mise vlč. gosp.
Don Mate Gamulin držao je prigodnu
propovied o vrlinan Sv. Otca Pape. U
večer pako rasvjeta, gorenje bengaličnih
vatara, te krasna šetnja. Tako je svršila"
ova proslava u miru i u pravom duhu
krfićanskom. Jelšani! vjera u pravog Bo-
ga jest sreća za svaki narod; ona ra-
dja požrtvovnu ljubav za majku Domo-
vinu: gdje nema vjere, nema ni pravog
rodoljublja. Ovo su dva ideala, dva ma-
gična svjetionika, koja treba da svedjer-
no lebde pred našom sviesti, jer sami nas
ovi vode k luci spasenja. Zato radujmo
se i uhvajmo u bolju budućnost, jer i
ovom prigodom dala je ova ubavna va-
roš dokaz prave vjere i uhvanja u Bo-
ga; dosljedno: prave požrtovne ljubavi
za majku Hrvatsku.
— 9- -
Domaće Viesti.
Br. 1337 kazn:-93
Gosp. Don Ivu Vrodanu
uredniku „Katoličke Dalmaeije"
u Mjesto
U Ime Njegova Veličanstva Cesara
CK. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tukarni'Sud riješavajući o predlogu 17
februara tek: Br: 1145 CK. Državnog
Odvjetništva Zadarskog.
Odlučio je
Da sadržaj entrefilleta pod rubrikom
„Domaće vješti" koj počimlje riječima
„Imamo nešto da ispravimo" i svršuje
onima „pravoj zemlji iznimaka" uvršte-
nog u petom stupcu druge strane Časo-
pisa „Katolička Dalmacija" Br: 12 iza-
žlog u Zadru dne 16 februara 1893 pod
uredništvom D. Iva Prodana, sačinjava
preatupak uvrogjenja poštenja u sfoislu
SS. 491 i 49? K. Z. te s toga potvrdjuje
zapljenu časopisa, naregjuje zabranu sva-
kog daljnjeg razairivanja zapljenjeno^en-
trefileta, naregjuje uništjenje zapljenjeaih
primjeraka i onih koji bi unapried zau-
stavljeni bili i razstavljenje dotične ti«
skopisne sprave. To se aa dotičnim ra-
zlozima dostavlja uredniku Dn. Ivu Pro-
danu i obznanuje CK. Državno Odvje-
tništvo u Zadru.
Razlozi:
Vigjevai da se sadržajem zapljenjenog
entrefileta okrivljuje toli Dalmatinskog
Namjestnika, koli i Episkoga Grčko-I-
stočne Crkve pogrdnim vlastitostima,
izvrgavajući ih javnoj porugi;
ngjevši da se u tom djelu nahode
sva obilježja prestupka predvicienoff u
§§. 494 i 493 KZ. *
Bi osugjeno kao u današnjoj odluoi.
U Zadru na 2 februara 1893
Predsjednik :
Bena.
* * «
Pebjeda u progonstvu?')
^j neharni, predaj svietef
Odrec' sada tve nevjere;
Odbac' tvoje Čine klete,
Koji ruše temelj vjere !
Odasvud si striele spete,
Bezdušnički naperio;
Da št' objave osla svete,
S Lavom nam je ugušio.
Al' u lom je tvoja siU
Slaba, hroma i ništatna,
Krstova je, ka kormila
Ladje, drži moć dostatna.
Javno, skromno svugdje psuješ,
Svetog Petra, to priestolje,
1 prot njemu mnoga kuješ,
Nebil'jednom pao dolje.
Ah! sjeti se ma i tko si,
U tren oka, tvoju silu
Koja t' sada alavu nosi;
Možeš nać u ništavilu.
l) Ova i sliedeće pjesme krasnoslovljene
su na preliepoj akademiji o kojoj iz-
viestismo u br. 12 naiega Lista* Ur,
Magjari i državno pitanje,
U državi, gdje većina glede samoga
bića države nije na čistu, gdje glede
temeljnih državnih pitanja protuslovja
vladaju, ne može biti govora o uspiešnom
parlamentarnom i zakonodavnom radu.
U takovu se položaju nalazi sada U-
garska. Ona je postala nagodbom sa Au-
strijom od g. 18t>7. samostalnom, — nu
većina stanovništva, političari a i vla-
dini krugovi neznaju, da li je postala
samostalnom državom, ili samo državnim
teritoriumom sa samostalnom upravom.
Ovdje se u toj nagodbi nalazi ista ona
pogreška, za koju grof Khuen Heder
vary veli, da se uvukla i u nagodbu
Ugarske sa Hrvatskom. Austrijski poli-
tičari a i mnogi mađarski tvrde, da je
dualizmom država promienila samo svoj
oblik, nu da je ipak ostala jedinstvena
država.
Tomu se protive oni Magjari, koji su
se uviek borili za samostalnu državu i
kojim je Austrija samo susjedna država
i ništa drugo. Iz ovoga protuslovja na
stale su sve one parlamentarne borbe i
sva ona trvenja, koja podkapaju politički
položaj Ugarske i koja prieČe razvitak
državnoga ustrojstva. Da oporbene stran-
ke, narodna i samostalna, jednakom do
sljednošću nagla£uju pogubno djelovanje
nagodbe sa Austrijom, na to smo naučni,
jer to leži u načelu ovih stranaka koje su
prot magjarskoj vladinoj stranci. Nu sada
se dižu i pristaše vladine stranke proti
ovoj nagodbi. Toma Pecby, bivši pred-
sjednik ugarskoga sabora a sada politi-
čni samac, je u subotu u ugarskom sa
boru izjavio, da je on još za vrieme
Deakovo bio protivnik nagodbe, ali da
se je pokoravao glasu naroda. Isti par-
lamentarne, koji je samo radi crkveno-
političnih pitanja izstupio iz kola vladine
nagodbom sa Ugarskom postala podjar-
mljena, skučena; Ugarska je nagodbom
sa Austrijom dobila sve atribute samo-
stalne države, — Hrvatska, t. j. ona
šaka magjarona je ove atribute
nagodbom izručila Ugarskoj. Pa i-
pak Magjari proti nagodbi sa Austrijom
u saboru govore i bore se, a u Hrvat-
skoj, nesmiješ proti nagodbi ni beknuti,
da te ne krste anarhistom a možebit i
nečim gorim.
- . -- -' • O c' f} •-
Crkvene viesti.
Duke Sv. Martina di Montalbo po-
klonio je Sv. 0. Papi dragocjeno
propelo, kao dar što mu ga poslao
Franjo II. kralj dviju Sicilija prigo-
dom Biskupskog Jubileja.
« * «
Pražki nadbiskup stožernik Schon-
born iratio se iz Rima. Prije odlaz-
ka bio je ponovno kod Sv, 0. Pape.
*
« *
Ugarski biskupi odpremili su a-
dresu kralju i memorandum ministar-
stvu o crkv. odnošajim. U adresi se
kaže: Vladin crkveno-politicki pro-
gram siluje ih, da se uteku kraljskoj
pomoći. Ako vlada provede taj pro-
gram, oboriti će stoljetne institucije
a milijune će vjernih podanika iz-
vrgnuti pogibeljim le će se katoli
čka crkva, koja drži državu, uzdr-
mali iz temelja. Da su se gorko za
brinuli za sudbinu domovine radi
pogibelji, koje se kriju u vladinom
primiti,
n pro-
Taj se program ne može
Žale šio se moraju staviti
limbu sa zakonitom vladom, ali ih
na to zove sveta stvar, osobito u
čas. kad se Šire pogubne ideje, koje
slabe osvjedočenje naroda i drmaj«
moralnim osjećaj im. Mole da se kralj
sam zauzme te da odkioni prieieće
pogibelji. Memorandum aa vladu bavi
se: 1. vjerskom pripadnošću djece,
koja potječu iz mješovitih ženitaba;
2. registrom civilnoga stanja; 3 re-
cepcijom zidova; 4. slobodnim izpo-
viedanjem vjere; i 5. civilnom ženi-
tbom. — Oba su spisa podpisali svi
katolički i sjedinjeni biskupi, a na
prvom mjestu knez-primas Vaszarj.
* « «
stranke a u ostalom i nadalje ostao pri- crkveno-političkom programu, a ne
Btaša liberalaca, rekao je u istoj sabor- mir se pokazuje i u krugu vjernika,
skoj sjednici, da su tri rane, na kojima
Ugarska boluje. Prva je ranu državo-
pravni položaj, druga je crkveno pitanje,
a treća gradjanska sloboda.
Glede državopravnoga pitanja, izta-
ko je Pćcby, da je on bio protivnik na-
godbe od godine 1807., jer u njoj ne-
nalazi uvjeta i garancije za političnu o-
sebujnost Ugarske države. Iz povjestniec
so uči, da su narodi, koji neživu u sa-
mostalnoj državi i glede politične slo-
bode uvjek popu tljivi, — da nazadaju.
Nije doduše izklj učeno, de se narod
magjarski može i na temelju ove na-
godbe ojačati, nu onda treba ovom na-
narodu osobite politične snage, koje u
magjarskom narodu nema. Ali narod se
nalazi nagodbom od 2867. na kosoj plohi
na kojoj se svaki čas strmoglaviti može.
Iz ovoga položaja radjaju se naravne
pretensije, koje uvjek samo traže skraj-
nosti možebit samo za to, da se politi-
čni odnošaj razbistri.
Tako Pćchy o nagodbi, koja je dala
Ugarskoj podpuuu slobodu, koja je po
ložila temelj Ugarskoj državi, na kojem
se ona eamostolno razviti može. Nagod-
bom od godine 1867. je Ugarska po-
stala slobodnom, neodvisnom ; ona se
samostalno može razviti. A ipak Ma-
gjari, barem velik dio njih, nisu zado-
voljni sa ovom nagodbom, jer imade
nekih točaka državne uprave, koje je
doduše ne Čine odvisnom od Austrije,
nu koje su zajednička obim polama mo-
narkije, u kojima dakle Magjari ne ima-
du moć samostalnoga rješavanja.
Što je Pčchj govorio proti nagodbi
Ugarske sa Austrijom, a sve sto opor-
bene stranke navadjaju proti toj nagod-
bi; to sve u mnogo većem stepenu vriedi
i za hrvatsko-ugarsku nagodbu od go
dine 1868 Hrvatska treba da je država
prama Ugarskoj i drugim državam isto
tako slobodna i samostalna, kao što je
i Ugarska slobodna i samostalna napra-
ma Austriji i drugim državam. To do-
kazati je suvišno, kad se i u samoj na-
godbi priznaje, da se nagodba sklapa na
temelju pariteta. Ako je dakle Ugarska
onda bila samostalna država, onda je to
i Hrvatska.
Nu med ju nagodbom Ugarske sa Au-
strijom i nagodbom Hrvatske sa Ugar-
skom imade velike i bitne razlike. U-
garska je nagodbom sa Austrijom po-
stala slobodna, neodvisna, Hrvatska je
for. 347/2 nč. k tomu prihod u godini
1891. 1,157.211 for. 27 - nČ. Ukupno
6,119 229 for. 6V/3 nč. Od tuda čist
potrosak sa 3,345.81? for. 45 '/, nč. O-
staje koncem godine 1891. blagajničko
stanje sa 2,773.417 for. 16- nč. i to:
u gotovu novcu 534.417 for. 16 — nč.
u vriednostnim papirima 2,239.000 for.
— — nč. Ukupno gore izkazani bla-
gajnički ostatak 2,773.417 for. 19 — nč.
Na prietnje bečkog novinstva proti
crnog, knezu Nikolu i kneževiću Danilu,
rusko novinstvo većinom sokoli crno-
gorskoga vladara, da se ne boji nikako-
vih prietnja. „Novosti" vele: „Crnogor-
ci su srčeni i nadaju se u budućnost,
te se pouzdavaju u svoju snagu i sla-
bost Austrije. Prije ili kasnije protegnut
će se Crna gora na jadranskoj obali,
te će zauzeti mjesto, koje ju ide." Ovo
donofei doslovno i bečka „N. Fr. Pres-
se", te veli, da valja zabilježiti grožnje
crnogorskih pokrovitelja.
Englezka je preuzela ovih dana upra-
vu Zanzibarskog sultanata, na koji su
rek' bi vrebali Niemci.
Prigodu pružila je Sultanova smrt i
sinovljev odpor proti Eoglezima. Za preo-
kret dostatno je bilo 250 engleskih voj-
nika.
Izračunani su dohodei i troškovi ru-
skoga carstva za lani. Prvih bilo
1,011.934 a drugih 885,938.000. Dakle
znatna pretička.
Buknuo je ustanak u južnom Hondu-
rasu u Americi. Ustaša je 1.000. Vodi
ih gjenero Bouilla.
„Figaro" ima članak, u kojem veii,
da će ruska mornarica posietiti kr.lovnza
iii rujna Fraoeezku, a tom zgodom da
će i carević posietiti onu republiku.
1 /Jef rogradske ,, Novoe Vreuvia ' kaže,
da će se ruska flota, koja putuje u sje-
vernu Ameriku, pri povratku koncem
ljeta avratit? u koju francesSvu iuk i, da
tako povrati posjet franeezke flote u
Kronstadtu.
Radi nemira u Dragafevu u Srbiji za-
tvoreno je preko sedamdeset osoba.
Opozicijo na Ino novinstvo u Rimo nije
zadovoljno a naumom, da njemački car
dodje u Rim. Većina ih kaže, da siro-
mašnoj Italiji nije do parada, pa makar
bile prirodiivane i caru Vilimu.
, Ruski car poći ('e oko 25. o. mj. u
Krim, gdje će proboraviti kojih petnaest
dana.
Razne novine, ali ne iz najpouz-
danijeg izvora, donose, a mi s re-
servom priobćujerao sliedeće viesti
o darovim stiglim Sv. O. Papi. U
novcu stiglo je do 9 milijuna fra-
naka, a inih dragocienih predmeta
opet za više milijuna. Naš kralj, kako
je poznato, poklonio je Papi 100.000
franaka u umjetno napravljenoj škri-
njici od srebra u vriednosti od 30.000
fr., austrijski nadvojvode 100.000 fra-
naka,austrijska aristokracija 600.000
franaka, ugarski episkopat 500 000
franaka, talijanski hodočastnici miljun.
Jubilarna misa u Petrovoj crkvi do~
nielo je 800.000 for. darova, voj-
voda Norfolk predao je Papi u ime
svoje 1 mit. for., i sabranih 1,875.000
for., Irci su poslali 875.000 for.,
sjeverna Amerika i mil. for.
Što ima nova po svietii?
Njegovo Veličantvo blagoizvoljelo je
ručnim piBmom od 8. veljače uz previ-
šnje odobrenje uzeti na znanje posljedke
rukovodnoga izkaza i računarskoga za
ključka krajiške investicionalne zaklade
za godinu 1891. uključivo ukupnih,
prema nalazu ugarskoga računarskoga
dvora točno (?) izkazanih željezničkih
investicionalnih izdataka, te podieliti ab
solutorij.
Ovaj rukovodni izkaz i računski za-
ključak pokazuje ostatak od godine 1890.
kao početni blagajnički ostatak 4,962.018
O izborim u Španjolskoj do sada
znade se, da je izabrano 280 mini-
sterialaca, 73 konservativca, 26 republi-
kanaca, 8 autonomista, 13 posibilista, 6
karlista. Službena viest iz Madrida ja-
vlja, da će biti broj izabranih republi-
kanaca do 40.
Londonski „Standard" izvješćuje, da
je Turska dala dokaza svojega prijatelj
stva prama Bugarskoj, sto je turski
poslanik osujetio najnoviju urotu bugar-
skih bjegunaca proti životu kneza Ko-
burga, gdje su crnogorski emigranti imali
biti sredstvom.
Novi pre.Njfdnik amerik. Saveznih
Država, M. Gi-u-er Cleveland primiv
predsjedničku ča.it, reko: je Najpomni-
vije treba paziti na svaki simptom, koji
prieti narodnoj sreći i napredku,koji radja
bezbriznošću, A nema važnije stvari za
dobro jedne zemlje do stalne, ne mie-
njanjuće se vriedn sti. Eksekutiva mo-
ra svu svoju moć upotriebiti, da uredi
iinancijaino zakonodavstvo. Premiji i
subsidiji su tereti, boji obterećuju rad.
Tarifne reforme imadu se opozvati i u-
potrebiti korenita sredstva proti uma-
njivanju vriednosti i pogibelji uništenja
vriednosti kopovne snage. Snaga i moe
Saveznih Država ne smije vise prkositi
neumoljivim zakonim trgovine i financi-
jalnoga gospodarstva, a to ae mora no-
vim zakonom urediti. Eksekutiva ima
nastojati da digne narodni kredit ili da
ukloni financijalnu nepriliku. Valja u
idoninit* bludnju, da individui od vla-
dinih djelovanja očekuju direktnih ko-
risti. Mora se odstraniti protekcionizam.
NAŠI DOPISI.
Sativan, 26 veljače.
Biskupski Jubilej Slavnoga Pape Lava
XH1 bi u ovoj varoši oduševljeno pro-
slavljen. Jurve poznato uzdrmano eko-
nomično stanje ovoga ubožnoga pučan-
stva, koje goji prama Svetoj Stolici van-
redna ćustva "iskrene i privržene sinov-
ske ljubavi, zaprieči da se znameniti o-
vaj dogodjaj izvede riedk m i iznimnim
slavljem, onako baš kako Sutivan zna
odlikovati Velikane, i kako je Lav XIII,
ova vidljiva nepogrješiva glava naše Cr-
kve, ovaj gorostasni Isusov Namjestnik
u Svojoj prostranoj učenosti, u Svojoj
najvedrijoj pravednosti, dostojan žara
svake blagodati. Naš obće ljubljeni Žu-
pnik nekoliko dana prije svečanosti ob-
širno protumači viernomu ovomu narodu,
kakav se riedak dogodjaj približdje, te
svojom poznatom vještinom upotrebi jez-
grovitih i značajnih rieči, navješćujući
slavlje i vapaj cieloga kršćanskoga svieta
pri Jubileju ovog muža plemenite i ve-
like duše, uzvišena uma, koji može se
reći da je najveći muž vremena, i da
je od Boga poslan da preporodi i spasi
družtvo, a u isto vrieme tumačeći nepo-
kolebiva ćustva njihove kršćanske ljubavi
prama Petrovoj Stolici, pozove da se
koliko moguće bolje proslavi najzname
nitiji ovaj dogadjaj, i naviesti da će se
u Parokijalnoj Crkvi tekom devet dana
zasebice držati krunica Svetoga ruzari-
ja, a napokon zadnja trodnevna pobo-
žnost, eda milostivi Bog u vrieme tolike
pokvarenosti ojači zlatnu desnicu našega
Vrhovnoga Nadpastira, okruni ga uspje-
hom i blagoslovom svakoga poduzeća,
da sveudilj na uzvišenje Svete Isusove
Crkve zlokobne svjetske sanke, rane i
nevolje odstrani i uništi, i neka njega
Svevišnji uzdrži još aa dugo vremena
na obću kršćansku sinov&ku ljubav, Iz-
takne jos mnogopoštovani župnik vruću
želju Presvietloga i Prepossovanoga na-
šega Biskupa, eda ostane vjekovita u-
spomena Biskupskoga J ubileja, neka se
ovom prigodom utemelji alunat pod i-
menom Lava XIII na korist jednoga
djaka redom odabrana od triju naših o-
toka koji bi ae odlikovao dobrim nau-
kom, to živo preporuči pobožnom ovom
pučanstvu da ae u tu svrhu eto obilniji
milodari sakupi-
li istinu rieć našega uzor župnika kao
u avakoj prigodi, tako i u ovoj usadila
se jedu buko u pojedina sroca te mlado
i staro, jako i nejako dotrče u Crkvu
svake večeri Svetoga nizanja i u onu
trodnevnu svečanost, da pred oltarom
Velikoga iioga preporuči sjajaoga Pa-
stira koji ugled u duhom najčišće kr-
šćanske ljubavi i najuavišonijim kršćan-
skim načelima, doprinašajuć svaki sobom
željenu zadušbinu.
Već rana jutra — dueva svečano-
sti — po nastojanju Crkovinarstva pu-
cnjava mužara naviesti da je stigla ona
presretna zora ugrijana ponositim žarom,
koja uzbudjuje milijuna i milijuna ljud-
skih srdaca, a odmah zatim počeše se
kititi sagovima i trobojnicama: kuće,
Crkva, zvonik, Obćina, „Sutivansko
Družtvo" vrlo ukusnim načinom, a kralj
ski Uredi i brodovi u luci zastavama.
Okolo desete ure zvonjava Crkve po-
zivala viernike na svečanu službu Božju.
Hram je naj svečanije odjeven, na dol-
njoj strani propoviedaonice razabire se
ukusno narešena slika Sv. Otca. Prisu-
stvovahu svečanoj Misi svi mjestni kralj-
ski Činovnici, zauzevši naročito im pri-
pravljeno mjesto, korporativno Obćinsko
Upraviteljatvo, Mjestno Crkovinarstvo,
Upraviteljstvo „Sutivanskug Družtva**,
učiteljsko osoblje, i množtvo viernika
tako da Crkva, koja je žalibože posve
tiesna za veliki broj pučanstva, nije do-
duše mogla vise brojiti niti jednoga.
Prigodno slovo na temelju rieči: i vrata
paklena neće nju predobiti, držano od
Velečastnog župnika, duboko dirne bo
goljubne kadno milozvučnim svojim gla-
H)I» ocrta u kratko život Sv. Otea
svečara i oriaa njegov rad za Crkvu,
nadodavši kako Lav XIII vrši danas u
svietu najveću moralnu moć sto se dade
pomisliti, moć prama kojoj izčezava
toliko neprijatelja Crkve Isusove, izta-
kne takodjer Crkvene poviesti, njezine
znamenite dogadjaje, te kako je Lav
XIII prot svim potežkočaroa nutrnjega
rastro ja i nutarnje korupcije znao podi-
gnuti urnebesni glas i ukloniti navale
silnih neprijatelja Crkve, koja danas
podvostručenom *ilom zapovieda cieiim
Hvietom.
Glavni easi službe Božje bijahu na-
vje&ćeni gruvanjem mužara.
Naša Obćina, jurve poznata radi nepo-
kolebive odanosti prama 6!vetoj Stolici
podnese u Kim sliedeću brzojavku:
„Njegovoj Svetosti Papi Lavu XIII.
Kim
I ova odana Obćina, pridruživSi se
svemu katoličkomu svietu, prisustvuje
duhom današnjem preradostnom i zna-
menitom dogadjaju, proseći od Svemo-
gućega sve blagodati Vašoj Svetosti,
koja po uzburkanom mora današnje d^-
be čvrstom rukom upravlja Petrovom
brodicom.
Poslao Bog angjela, koji izbavi Pe-
tra, da prekine i Vafie veruge.
Neka Vaša Svetost udostoji se primiti
najiskrenija ćustva zahvalnosti i har-
nosti za učuvanje nase svetinje, naše
glagoljice, i ćustvima neuzkolebive o-
danosti prosi Sveti Blagoslov.
Načelnik
I. Luksić.
Svećenici i Crkovinarstvo ovu drugu:
„Njegovoj Svetosti Lava XIII.
Rim.
Svećenici prikazaše posvetit ište i Cr-
kva svečano odjevena, pučanstvo uče-
stvova pričešćenju; raznim oduševljenim
slavljem svetkuje se Jubilej Vaše Sve-
tosti.
Proseći blagoslov vruće želimo: Neka
se Vaše svietlo čelo okruni krunom
sjajne pobjede, održane od Lava I nad
Attilom obraćanjem opakih, neharnih
neprijatelja, postignućem neizspostljivih
prava.
Siminiati Župnik
BraiSin pomoćnik
Crkovinarstvo.
U večer pak pri svečanom Prikaza-
nju Presvetoga Svetotajstva izpjevano
je „Tebe Boga hvalimo" sa molitvama
za Papu. Pod upravom dičnog Načelnika
u čarobni prizor pretvorena je varoš :
sveobće razsvjetljenje, bengaličkim va»
tram, vatrometim nema kraja.
Čitala su se na vratim Crkve i zvonika
sliedeća dva napisa:
Hvalite . Stivanjani
Zvizdu . Na . Crkvenom . Nebu
Lava , XIII
Koji . Sretno . /SvrSuje
Zlatni . Pir . Svoga . Biskuporanja
Lav « Je . Koji . Nespava
Već . Pomnjivo . Bdije . Vazda
Na . Obranu . Katoličanske . Vire
Na . Razvitak . Prave . Mudrosti
Na . Dobrobit . Različit*"h . Naroda
Slava . Mu.
Stivanjani!
Godom pedesetljetne Biskupske časti
Lava X 111
Uz cilo katoličanstvo
vruće želje Svete molitve
/Svevišnjemu
• prikažite.
Sutra dan pri spi od Kardinala Ram-
polle Papinski Blagoslov.
Ovako no posve čedno ova varoš ne-
jakim svojim silama, no razplamćenim
srcima prama Velikome Lavu XIII pro-
slavi pedeset godišnjicu Njegova Bisku-
povanja, a ona, prekrasna zgoda ostati
će u svačijem srcu upečaćena.
Bol, 12 ožujka.
Evo je proso šesnaesti mjesec od kad
e onaj užasni povodanj posietio ovu
unesrećenu varoš, /žilo je ob ovome go-
vora po novinaru, i neumorna „Katolička
Dalmacija" rekla je svoju, da se pomože
braći. Ova varoš mora da bude zahval-
na, svim dotičnim činbenieim, koji se
zauzeće za nju, Vlada dade kroz ono
vrieme 29 tisuća, da se podieli izmedju
nevoljnijih obitelji oštećenikft, a svim
onim nevoljnim kojim onda nije moglo
doteći, obećavalo se je od poglavara
Tončića, i od obćinskog upraviteljitva
da će se dati, od ono nekoliko tiiuća
koje bise sakupljene po pokrajini i za
koje moramo da budemo zahvalni na$itu
vriednim župnikom, koji i po orkvam
preporučivahu, da Be pomože nevoljnim.
Kako rekosmo prošlo 16 mjeseca, a neda
se ništa ni onim kojim se je obećivalu
da će ih se pomoći 1 Pa se davajn n»
uljudni odgovori kad tko pristupi n»
obćinski ured, da pita što o novom to
svakojaki glasovi kolaju po pučanstvu.
Znamo i mi da dandanas ničemu sa ne-
mamo čuditi. Ali se mi nadamo od na-
šeg mjestnog župnika, pošto je obćinski
viećnik, da u prvoj obćinskoj sjednici
će se zauzest za nevoljnike kojim bi o-
bećano, a ne kako neki misle, da se kupi
nečto obćinskog pašnjaka aa onim nov-
c m, pošto darovatelji dadoše za ošte-
ćenike, da poprave svoje vinograde, a
ne za drugo.
Glas puka.
Maranovići, 28 veljače.
19 veljače, dan kad Vrhovni Svećenik
Katoličke Crkve slavijaše 50 godišnjicu
svoga biskupovanja i u ovoj kapelaniji
na otoku, gdje obstoji pobožna tradićija
da je Naučitelj Naroda brodom tjeranim
od vihra doplovio, odjeknu glas sinov-
8kog počitanja i privrženosti prama za-
jedničkomu Otcu i Pastiru. Tri dri naime
prije svečanog dana, jutrom, podnevom
i večerom slavilo se je u zvona svih
odlomaka kapelanije, biva u Maranovi-
ćima, u Prožuri i u Koritima. U oči same
svečanosti na glas večernjeg zvona mu-
žari naviesti&e sutrašnji veseli dan, Na
liepak hvataju mladanička srde ne sa-
mo u mjestu, nego i u okolici.
Nije se čuditi od mnogo majafea djeca
okupila se na Trilju, pak svaki po svo-
mu odgoju žive, kod kuće bili bezpo-
slenjaci i neradise, skitalice noćne, te kad
u aviet truju djevičanski narod — ako
vuk dlaku mienja, Čad nikada, tako i oni
promienili odoru, po zakonu svake časti
dostojnu, a ostali stari otrov i pijavice
čudoredja.
Namješćeni i plačeni, da brane javnu
sigurnost i štite ćud^redje, a na njihovu
praga svaka je gnjusoba, tu se vidja
stranih skitalica drugoga spola. -Bog, cr-
kva i /Sakramenti ništa su. Kuda dalje,
jedan financialni stražar doveo sulo-
žnicu, ter na sablaz naroda u glibu ne-
ćudoredja žive; a sto će na to njegovi
etarešine? Tko se neboji Boga, nije vje-
ran kralju. l)o vidjenja.
Putnik.
Dubrovnik, 20 travnja.
Ustrojio se ovamo nekakav novi iz-
borni klub t. z. „Dubrovčani", sa na-
čelu poznatim šarenjakom prof. Zore.
Uzevši kao zadaću da bude posrednikom
izmedju hrvatske stranke i „srbske" po-
gledom na buduće obćinske izbore, stavio
se da ugovara prije svega sa t. zv.
Srbim, te im predložio sastavak budućeg
obćinskog vieća na sliedeći način: 10
„&rbaw, 10 Hrvata, 10 „Dubrovčana" 4
autonomaša, 2 „župljanina", svega ćesa
36, i Bog te veselio ! Ponuda bi, naravuo,
prihvaćena od strane „Srba11, prvo jer
očito „Srbim" u prilog, a drugo jer au-
tonomaši, jači i brojniji od „Srba", za-
Eeše ovoga puta srbadiji takovim za-tjevim, da je u došastim obć. izborim
bila posve izključena mogućnost raz-
glasivanja kakove „srbske pobjede". Po
tome, da ubjegnu krizi, došao im je u
zgodan čas predlog prof Zore, te se
njim poslužiše, ne bili kakogod preva-
rili hrvate, a sebi ništa ne nauditi. Na
sreću Hrvati, ne bili ludi, ter jedno-
dušno ponudu odbacili, držeći se načela
„bolje častno poginut, negu sramotno
živjet". U toliko što Bog da i sreća
junačka! — Medjutim rek bi da se medju
n$rbimu i autonomaŠim opet zapodjela
ugovaranja. Ne dadu jedni, a ne dadu
se ni drugi, ali sva je prilika da će au-
tonomaši podleći srbskim pretensijam,
kako i prošlih izbora. — Da predjemo
na drugo, ima nekolike vremena da
se na mjestnoj ck. gimnaziji pod au-
spicijima gosp. ravnatelja Škarice, do
gadjaju take stvari, da je čudo kako
Bu se dosada mogle muče podnosit. Taj
gosp. škarica, odkada nas je zapala
sreća da ga imamo, svojom prekomjer-
nom gotovo policajskom, revnošću i
svojim nezgrapnim postupanjem oapram
školskoj mladeži, uzrujao je duhove
u gradu. Svojom pak vikom i zastrašiva-
njem nametnuo se je učiteljskom zboru
tako da većina ovoga, misli, odlučuje i
oaudjuje u stvarima stege onako kako
hoće Škarica. On sam pak stvara i tu-
mači učionske zakone na svoj način.
Oaim što je zabranio učenicim, kako on
kaže, pravit buljuke (a to znači da ne
smiju Šetat u većem broju od trojice
aajedno), zabranio im je da ne mogu
drugovat s inim osobam, ako to nijesu
Činovnici! Zabranio takodjer da na jav-
nom mjestu ne smiju šetat sa nijednom
ženskom osobom, pa bila i najuglednija
ograničiv im šetnju samo na njeka mje-
sta; medju inim odredio da kad gospod.
profesorim imaju skinut šešir, da ga ne
smiju odmaknut manje od '/« metra : sve
u ime zakona! Ou se dapaće usudjuje
(u ime zakona, dakako) psovat nek«
poštene učenike, sinove poštenih i ugle-
nih kuća, na najsramotniji način, nazi-
vljući ih nepoštenjacim, Kainira, da ne
govorimo o naslovu „magarac" koji mu
je svaki čas u ustima. Al se njegova
revnost ne ustavlja na tome. Pokle je
on ćustvom gnjili autonomaš, djelom
pak odrti vladinovac, tako bi htio da
svi učenici misle i vladaju se kako i
on, i za to i najmanji izkaz simpatije
učinjen od pojedina učenika napram
hrvatskoj stranci, pred njegovim je o-
čima već gotov zločin, dostojan najatro-
žije Školske kazne. Zabivši jednom u
glavu da za učenike nije politika, on
to načelo razteže po svome ćeitu, pri-
hvativši neki metod, koji je očevidno
naperen da uduši u učenicim svaki za-
nos za domovinom, i da učenike drži u
neprestanu strahu i bojazni da ne bi
radi same jedne rieČi, dapače pogleda
ili smieha, svoju budućnost za uviek
upropastiti. Nećemo da ovdje spominje-
mo njeke famozne iztrage, nego ćemo
samo navesti slučaj koji se zbio ovih
dana, i koji je svakoga smutio, sileći i
nas da ove redke pišemo. Pohodio ono-
madne Dubrovnik neki Srbin iz Beo-
grada. Prolazeći mimo jedan skup učenika
jedan od njih, ali ne gimnazijalac, sa-
stavši se ondje slučajno sa prijašnjim
svojim drugovima, ter opazivši onog
Srba, reče: „Vidji, došao je da vidi
„srbsku" Atinu" ! Na te rieći nasmijaŠe
se drugi učenici, i ništa drugo. Al bo-
lje da nijesu djeca nigda usta na po
smieh otvorila! Našao ae ondje neko,
koji je ono opazio, zlobno izkitio, uz-
veličao i od muhe vola napravio, pa
brže panuo pred Škaricu. Istraga je
gotova, anonimna pisma lete iz grada u i
ronožtvu na Škarieu, izpitivaju se uče-
nici, zovu se roditelji, zastrasivaju se
profesori, prekazujuci im svu stra-
hoću i političku znamenitost nečuvenog
dogodjaja; pravdanje učenika neće da
se čuje, prosvjedi roditelja odmeću se i
nakon silne trlaluke svi učenici koji su
ondje bili prisutni kad se je ono diete
sa onim Srbom našalilo, osudjuju se na
najstiožiju školsku ka/.nu od 6 ura za-
tvora, a to radi neuljudnog ponašanja
na dvoru, i radi bezobraznog niekanja
istim (!) pod prietnju da će unapried
za najmanji prestupak biti iztjeraui iz
gimnazija / — Evo kako se postupa s
mirnim učenicim na gimnaziji dubrova-
čkoj. Cienimo da sličnog strahovanja ne-
ima kod nijedne gimnazije u monarhiji
a uhvaruo da neće ni kod nas dugo moći
trajat uza svu poznatu apatiju.
Komiža, 21 travnja.
Sinoć je u šest sati N. pr. g. Nadbiskup
Biskup fr. Fulgencij Carev blagoslovio
temelje novo osnovanoga jaBtožišta.Slavje
je bilo veliko, veselje vanredno, Glazba
udarala, narod klicao. Uzvanici i mno-
žija nazočovala, na suhu i u pripre-
mljenim i okićenim brodicam kao što je
bilo urešeno i okićeno dotično mjesto sa
sagovima i b barjacima, med kojima se
izticale naše trobojnice. Svakako bila
je to bajna slika, vriedna da se spomi-
nje. Mi nećemo im, nego kako je sre-
tan početak, kao što je veličajan bla-
goslov, kao što je bio gospodski doček
a srdačan, posjet da onakov bude svedjer
razvoj ovoga junačkoga pregnuća. —
Kao sto su se nad onim mjeatom crve-
nile i lepršale zastave, onako se crve-
nilo ondje obzidano jezerce i po njemu
se, u hvajdu gospodarevu, a na naša sreću
hiljadili jastozi. Drugovdje su u sličnim
podhvatima na čelu javna starešinstva i
udružbe, a u našoj se hrvatskoj domo-
vini evo prvom samac čovjek k posla
naklopio. Uspjelo mu ! Njegova se na-
misao što ljepšom svrhom okrunila l
Zvani mu čimbenici sa moćnim i obil-
nim podporama u susretaj dolazili, pa
se mali i veliki koristili a poduzetnik
se i njegovi s lizim dičili i ponosili. —
Knin, 20 travnja.
Jer sam se bojao §§, smio nijesam
do sada Vam javiti o kumskoj Panama,
nu sada i nesluteć, da bi gosp. Lovko
ulovio u škripac dičnu „Kat Dalm.",
samo ću dvije o tom reći.
Sudska soba je zapaljena, te sva u-
nutarnjoet izgorjela, kao i zaurašene kar-
tušine nije poštedila vatra. Tko je uči-
nio to zlodjelo, nezna se! Uapšeni da-
kako glas puka kaže, nevine tri osobe,
medj kojima i čestitr gradjatin Šimuno-
vić junior, jer sumnjaju da su oni. Energi-
čnost gosp. Paitoni, k6 sudca iz-
tražitelja, svakogaje na prvi mah zadi-
vila, te odahnuo svak misleći da će on
stalno pir na lopar. Nu rek bi kad se
je magluština tjerati s obzorja počela i
vedriti nebo, stvar prodje u ruke gosp.
Merla pristavu u Kninu, da vodi dalje!
Nezna se zašto ni kako, ali se sluti, da
je o nešto odebela zapelo. Stvar će sada
zaspati. Nevine osobe trpeći sada u ta-
mnici, morati će slobodne ostati, a
krivac, ko škakavac poskakivati će i
smijati će se remek djelu, eto ga samo
njegova crna duša mogla počiniti.
Molimo nadležnu vlast da bolje svrati
pozornost oa nazočni slučaj, jer se tiče de-
likatnosti, a i onako da se pojmovi
razbistre. Usljed izpoviedi svjedoka F.
Anića, Vujatović đndre je bacio kamen
na Srzentića, pa sad Andre koprca se
nebili zabašuiio stvar, Uzalud mu je,
jer premda kovač nije, ocrniti ee ae. Zna
se da ga je g. Nikola Melada tužio za
uvrjedu poštenja, kao i g. Ferdinand
Agić za podmićenie i potvoru, pa oče*
kujuć dan razprave, mole se odnosni
čimbenici da nebi prašinu spisi uhvatili
a i da se stvari nebi zabacile.
Branimir Kninski,
na Zečevo, i dok crkvu spazi zvono sa-
mo stalo zvoniti; udje ona u crkvu i
vidi B. Gospu baš onako kako joj se
malo prije prikazala na panju; i namah
izčezne. Na 4 Svibnja iste godine po
podne oko 3 sata sretna Jela moli B.
Gospu na Zečevu pred Njezinim kipom
(koji B6 i danas štuje u Ninu), da joj
dade kakav znamen, te može potvrditi
čudno Njezino prikazanje i naredbu ;—
kad eto iznenada spazi gdje isti kip B.
Gospe roni suze iz desnog pa i iz lie-
voga oka; te hao izvan sebe od vese
I ja, mahom odtrče k Prepoštovanom
Primanciru stolne crkve Ninske, koji je
oni dan bio na Zečevu, ujedno sa po-
štovanim Dn. Stjepanom, ravnateljem
Ivana u Ninu, i poštov. Dn. Ivanom ka-
pelanom S. Marcele u Ninu, i prepošt.
Dn. Antom Rabljaninom, biskupskim vi-
karom, s prepoštov. Dn. Ivanom Paren-
zijem, kanonikom Ninskim, i mnogo dru-
gih, koji su pritrčali u crkvu i vidili još
jednu suzu na desnom laktu a jednu na
pratim lieve ruke. Pred samu onu večer,
kašnje neg su gorispomenuti dostojan-
stvenici, svećenici i oatali otišli od Ze-
čeva, Jelena ostala na molitvi B.
Gospom, te opet vidi iz očiju kipa B.
Gospe, da se guze rone — izleti mahom
iz crkvice i stade na vas glas vapiti:
„čudo, čudo, čudo". Na tren prvo bili
na Zečevu i neki putnici, došli na vodu,
na bunar kraj crkve, pa se već odtisli
od kraja, ali dok čuli Jelin glas, prive-
zli se kraju, potekli u crkvicu i vidili,
da se iz desnoga oka čudotvornog kipa
Gospina prolievaju prave biser suze, koje
je naša Jeia ticala i kazivala putnicima.
Tadašnji biskup Ninski Juraj Divnić,
usljed ovih čudnovatih dogadjaja, potvr
djenih od toliko očevidnih svjedoka, pri-
znao je bez sumnje ikakve, da je ovo
čudnovato prikazanje istinito te i nare
dio bio, da se prikazanje B. Gospe od
Zečeva svetkuje svake godine na 5 Svi
bnja na otoku Zečevu,
Kad gorispomenuti župnik vidi za prvi
put ovo sv. mjesto, gdje B. Gospa stala
svojim svetim nogama, i oni isti bieli
trsovi panj, kako predaja kaže, ganut
do suz& klekne na koljena, poljubi sv
zemlju i zavjetuje se, da će tu do prve
prigode sazidjati, u spomen ovoga ču
dnovatog Gospina prikazanja, kapelicu
da se potomci naši nečude našoj nehar
Šibenska okolica, 17 travnja
Prekrstili se i lievom i desnom videći
da je zaplienjena „K. D". radi dopisa
iz (ovdje izpu-
Štamo nekoliko redaka, jer o zaplienje-
njenu članku nesmije se nego mučat. Ur.)
... Od onda ništa nova ovamo, već rek
bi da žele autonomaši i simo i tamo sad,
jer njeki počeše šarati, a opet mnogima
su preče oaobne želje i ambicije, nego
li obće dobro otačbine.
Bit ćete čuli da je i u Skradinu mje-
šavina. Ona razprava proti veleč, Ve-
žiću je pala, jer su se erbo-autonomaši
koji su mislili da će ona zakrenuti vratom
Don Marku i Skradinskim Hrvatima,
stranom uztegli a stranom pomirili. Ali
sad su se pokajali pak kad mi pjevamo
30 Uzkrsu Alleluja, oni stali slati „Dal-
mati" Jeremijade protiv Don Marka.
Nikako ga nemogn progutati a to s toga
što vrši sdušno svoje svećeničke du-
žnosti bez priekora, a uz to se njim us
nos kaže onakvim kakva ga rodi hr-
vatska majka. Dakako da je razložito
od njih da im to ne da mira, jer zlo*
činstvo je njims priznavati se Hrvatom,
nu ako si njihov sumišljenik, tad je bez
zamjere idu li kanonici za njih dvor
dvoriti gdje se pristoji i ne pristoji, o-
bilaze li popovi mitom i prietnjam prije
izbora seljačke kuće, naredjuje U ili
barem dopušta jedan župnik da se zvoni
mrtvačko zvono, jer je propala hrvatska
obcina a snjom i hrvatski glavar, o čemu
*e biti takodjer posta pred sudom, ne
nadje li se koji zakučasti $ kao (i
ovdje jedan redak brišemo. Ur.)
To su dakako samo heroična djela
patriotizma, kojih mi divlji Hrvati ne
razumijemo.
Takav bi Be htio koji svećenik i u
Skradinu, a onda bi bilo sve u redu i
pravedno, pak se valja sad rotiti proti
vriednom Don Marku.
Nu uzdam se da će znati obraniti vlč.
Vežića njegova svećenička revnost i po-
štenje proti svim bezočnim osvadam
zanešenjaka.
Za danas svršavam do prigode, želeći
Vam dobru sreću p-oti južini.
Otočanin.
ftomiža, 19 travnja.
Prispio je amo opravnik osigurava
jućega družtva „Slavija" gosp. Ivan
Radeijak. Žali mo da je nešto okasnio,
nu sa svim tim uhvamo se, da će opre-
miti prilična posla. Ali smo mi slavljani
u obće svagdje jednaki, i na političko-
mu i na gospodarskomu polju: udaramo
onaj u ploču, onaj u čavao! Svakomu,
kao da je uza srdee prirasla rečenica:
što naše, sve loše! Naravno da tako
nigda na kraj. I ovu su Banku odavna
naši uvidjavniji ljudi preporučivali i
pismeno i naustice, po koledarim i po
listovim, nego ko u tutanj. Vidjeli smo,
da je jedna njezina tablica u nekomu
mjestu za tolike godina izključivo, ali
uzalud, kisnalu na nekomu odpravničtvu.
Došli poslie bućani, iztjerali kućane;
svak ti na tudju meku, a sa Slavijom u
kut. Kao da je ludji novac bolji, kao
da je tudja neč ualastmja, kao da je
tudje jamstvo sigurnije, kao da je tudja
čast veća? Ta, za Boga, svidimo aeje-
dared! I talijan i Švabo i magjar, popili
bi u kapi vode sve što naeinstvom vonja
pa nebi ni Slaviji oprostili. Oni terušto
je naše, još ih mi podupirimo, pa nigda
Uskrsa nedočekasmo! Tudjinci znadu
samo za svoje, ugledajmo se u tomu i
mi u nje, pa znajmo za naše, tim više,
što nam oni naše nepomagaju, već od-
nemagaju. Nećemo li mi, da tko će onda?
/Sjetimo se Slavije, da dokažemo, kako
u nas nijesu sve prazne rieči, već da ih
i rodoljubna djela, a opet na našu korist,
Domaće Viesti.
Br. 3113 kazn: t. g.
M. P. Don Ivi Pr odanu uredniku
u Mjestu
ODLUKA
U Ime Njegova Veličanstva Cesara
C. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskami Sud, riješavajući o predlogu 14
Aprila tek. Br. 3113 c. k. Državnog
Odvjetništva Zadarskog;
Odlučio je:
Da sadržaj Dopisa pod rubrikom „Naši
Dopisi" daktirana „Okolica 10 travnja"
i podpisana „otočanin izvan /Šibenika"
uvrštenog u četvrtom stupcu i petom
stupcu druge strane časopisa „Katolička
Dalmacija" Br. 25, izašlog u Zadru dne
13 Aprila tek. pod uredništvom Doa
Iva Prodana^ sačinjava zločin smetanja
javnoga mira previgjen u §. 65 a) K.
Z.; to s'toga potvrgjuje zapljenu Ča-
sopisa, naredjuje zabranu svakog dalj-
njeg razširivanja zapljenjenog dopisa i
naredjuje uništenje zopljenjenih primje-
raka i onih koji bi unaprjed zausta-
vljeni bili i razstavljenje dotične tinko-
pisne sprave.
To se, sa dotičnim razlozima, dosta-
vlja uredniku Don Ivu Prodanu i priob
čuje se c. k. Državnome Odvjetništvu
u mjesto.
Razlozi:
Vigjevši da se u zapljenjenom dopisu
uznastoji razdraživati na mržnju i pre-
ziranje proti Upravi Državnoj, te da se
u istom dopisu nahode sva obilježja
zločina smetanja javnoga mira po §.
65 a) K. Z.:
Bi odlučeno kao u današnjoj odlući.
Zadar 19 Aprila 1893.
0. K. Predsjednik
Bersa.
prate. ,PravaŠ.u
* « *
Komiža, 16 travnja.
Onomadre bio ovdje zdravstveni ko-
tarski izvjestitelj s Hvara i opazio je
nakon dva sata proučavanja jednomu
posleniku (oslu), na kojemu je jašio,
ranjave noge. Sjaši, uzjaši, gledaj, raz-
gledaj i nakonzad zaključi: „svrab" l
Brže bolje žandarmariji da leta i da bi-
lježi. Mi ćemo je predteći i kazati: ži-
vinče ljetos izpecali obadi, ono obodatiue
razgrizlo i razjedilo, dale mu se na zlo
a to zlo na njemu jedinomu kroz čitavo
ovo vrieme umišljeni svrab podržalo!
Ako do nekolika dana vidite u „Obj.
Dalm," obznanu : pojavio se u Komiži na
životinji svrab, vi vjerujte, jer se je
evo ovako i ovliko konstatalo. Po-
proći će mala doba i čitat ćete: prestao
je svrab. Vjerujte tada još bolje, jer ga
nije ni bilo. Sada tekar pojmimo, kako
se slična bolest ud nazad jedna godinu
dana u ovomu kotaru na toliko mjesta,
bez ikakvih posljedica, povlači, i znamo
što došle nismo znali, ni vjerovali, gdje
je tomu živinskomu svrabu leglo! Eureka.
Pre8v. spljetaki .Biskup primio je od
stožernika Mariana Rampolle u ime Sv.
Otca sliedeće pismo kao odgovor na a-
dresu poklonjenu Nj. Svetosti prigodom
Njegova biskupskog jubileja. Pismo
glasi :
lll.me ac R.me Oomine.
Haud mediocrem profeeto Ill.mus D.nus
N< ster Leo PP. XIII solatii fruetum
cepit tum ex communibus litteris, amo-
ris et obsequii plenis, a Te aliisque plu-
ribus e elero et e laicatu egregiis vtris,
totius Dioecesis Spalatenais nomine, da~
tis; tum ex petriana stipe, quam, a fi-
delibus, sponte oblatam, eidem Sancti-
tati Suae, ob quinquagesimnm Episco-
patus eius natalem, perferendam curavi-
sti, Quae praeterea tam pia tam solern-
niter in ista Dioecesi ad memoriam tau-
stissimi eventus celebrandam acta sunt,
ea sane augusti PontiEcis animum maio-
rem in modum affecerunt,' nomina, item-
que consilium a vobis initum, novam
aedificandi cathedralem aedem: opus sa-
ne arduum, sed et eximia populi istius
pietate et Sedis Spalatenais dignitate
plane dignum. Quamobrem Ill.mus Z).nus
mihi commisit, ut hane ad te epi-
stolam mitterem, paternae benevolontiae
gratique animi sui testem simulque Apo-
stolicam benedictionem nunciarem, quam
in caelestium munerum auspicium tibi,
nosti, kako i mi u istinu zamjeramo na-
šim predjima, koji u ovo 377 godina
niesu bili kadri, da bi bar kamen ka-
kvi utesali i nastavili tu na spomen o-
vog znamenitog dogadjaja; dok drugi
narodi, koji i ako u ono vrieme niesu
dostojni bili zlatnog pridievka „Ante-
murale Ghristianitatis" kao ni Hrvati,
ipak bi to živo čudo ovjekovječili ka-
kvom znamenitom zgradjom, još možda
danas bi se tu, kroz ovo, mogo dići i
kakav veliki spomen grad kao u Lur-
du ili drugdje. Bog je primio ovaj za-
vjet našega vriednoga glagolaša pa mu
dao i sredstva, da ma štogod učini, e
pokaže svietu na izgled a B. Gospi na
čast, ljubav živu kojom ljubi s. vjeru
praotaca svojih; pa eto jesenas svojim
žuljima sazidjao svoju zavjetnu spomen
kapelicu; i ako je skromna ipak se na
daleko vidi. Ali slabe mu sile ne daju
dalje, premda je srce veliko; i njegova
je želja, a na&a sv. dužnost, da mu pri*
tečemo u pomoć svojim novčićem, nebili
tako mogo ove godine dobaviti i sliku
B. Gospe Zečeva, a da putnik, kog* put
tuda narene, vidi i razumije što nam to
kaže i svjedoči; te ako »as je danas
sva Europa zaboravila, ipak nas niesji
ni Bog ni B. Gospa zapustili, pa će nam
i u najodlučnijem času oni biti u pomoći.
Hrvatski mili rode! Za burna vreme-
na krvlju si svojom svieto posvjedočio,
da si na tvojoj svetoj i krvavoj zastavi
vazda, zlatnim slovima upisano, uosio
geslo.* „Sve za vjera i za domJ, i pod
njim hrabro vojevao; ne iznevjeri se
slavnoj prošlosti tvojoj, koja ti je na ve-
liku diku, dok i zadnjega od nas teče,
jer jedino na krepostnoj i dičnoj pro-
šlosti tvojoj sretna ti se budućnost snuje.
S toga pozivljem najprije zaslužno naše
svećenstvo, pak sve Kotarane i kršne
JSukovčane, Primorce i Otočane, Pod-
gorce i Ličane, koji svake godine iz
prave bogoljubnosti prama čuduotvornom
kipu B. Gospe od Zečeva, već od da*
vnih vremena, po starinskom običaju
hrle na zavjet u Nin, da bi ovo godine
još u ljepšem broju dohrlili u ovo sveto,
premda zapušteno, zemljište, gdje se na-
lazi čudotvorni kip i gdje jednom sama
Majka Božja sašia, da naše predje o-
kriepi i ohrabri, te uzmnognu kano sivi
lavovi braniti svoju sv. vjeru, taj naj-
miliji ftrasmet srdeu ljudskomu, a uza
nju i iiepi nam zavičaj od turskogakopita.
Tko želi Što doprinieti svojim novči
ćem, da i njegovo ime bude upisano
zlatnim slovima u spomen knjizi Nebe-
ske nam Majke; oh lahko mu, ako ne-
može na Zečevo na 5 Svibnja ili u Nin
na 7, 8 i 11 istoga, da svojom rukom
predaje svoj novčić zaslužnom Vrškomu
župniku, neka otu milostinju ostavi kod
svoga župnika, a on će to liepo, na svoje
vrieme, opremiti.
Kad hoće kralj, biskup ili koja druga
velika osoba, da nas posieti, znamo po
trošiti i preko razloga, da ih uvjerimo
o počitanju i srčenom dočeku, a na spo-
men gorispomeiiuta posjeta kraljice naše
Nebeske niesmo zar kadri ni novčić je-
dan da doprinesemo? JSog ne mjeri naše
srdee po novcu, nego novac, pa i male*
šan bio, po srdeu. Hrvati! Pokažimo t
u ovom djelu živu vjeru naših otaca,
na strah i usvieat dušmanim našima,
koji dok budu vidili, da u našem srdeu
žive ista ona vjera za koju su naši pre-
dji krvcu svoju lievali na potoke, bojat
će"se nas, kako lava koji i ako za čas
driemlje nije za to svoju silu i snaga
izgubio.
Od Boga nam placa a od potomstva
vječna dika l Putnik, —
ili poput Wernera, takodjer ukorena
od prijatelja književnika »bog pro-
mjene vjerozakona: „Bašza to sam
ja prezreo Lutera, jer je on pre-
vrnuo vjerom". Nego sve nam se
čini da je indiferentizam vjerski o-
bazeo i Muhamedance, biva učenije
stališe, te se baš sa to ne bi imali
preko mjere oduživati na kojekakve
umišljene uvrjede sa katoličke strane.
— Bezobrazno je pak što g. do-
pisnik piše ovom prigodom o mo-
ralu Muhamedovaca i kršćana, te ona
ovome predstavlja; i kaže da bi kr-
šćaoi (pojedinci Ili sve ukupni kr-
šćani?) mogli mnogo toga naučiti
od Muhamedovaca. Ja na ovo neću
da odgovaram, jer kad bih htio
raspravljati o Muhamedanskome ino
ralu, trebalo bi mi pogriešiti proti
deiikantnosti. Nu da ne ostanem du-
žan ovoj veoma smjeloj i uvredlji-
voj tvrdnji, mogao bih spomenuti g
dopisniku, ako inu se katolici čine
pristrani, Voltaira, Bayie-a, pa i sa-
mogu muhamedanskoga filosofa A-
veroes-a, da vidi Sto ovi govore o
muhamedanskomu moralu. Ci ta rije su
do potrebe kod rnene.
Pobiti sve što je g. dopisnik str-
pao u tri stupca ,,C. Hr." trebalo
bi još mnogo pistnja, što mi nije u
namjeri. Razlog je tome, što ja i
svi katolici držimo još do sloge iz
med ju na«, te nam se nije milo
klati. Ako sam u ova dva dopisa
rekao ih gorkih možda po Muhame-
dance, neka ovi promisle da ih je
gorkih rekao i njihov prijatelj iz
Zagreba. Mi se nikad nijesmo pro-
tivili slozi sa Muhamedancima; mi
ćemo koliko god i „Crv. Hrv".
vazda ju zagovarati, nn u nekim
granicama, a le su granice da se
vjere ostave s mirom, i da se ne
dira u ničija vjerska ćustva.
„Neka bude uvjerena „C. Hr." i
njezini pisaoei, da ne smeta ništa
što katolici drže se čvrsto svoje
vjere i slavo svečanosti, bez uvrjede
ma komu, jer će oni svejedno vaz-
da se naći spravni da se u naro-
dnim pitanjima združe s onima, koji
se drže Čistih i^ pravih ideja, ma
koje vjere bili Želim da ovi redci
doprinesu k bistrenju na koje sam
jedino smierao.
_ J, _
0 katoličkoj štampi.
„Katol. Dalmacija" u br. 34 ove
g. donie pohvalnu izjavu Weker-
lovu o novinstvu u obće. Sad pak
cienimo, da ne će biti neumjestno,
Neodvisnost katoličke Crkvo.
II.
Ako se one razlikuju, onda duhovna
od civilno vlasti ne ovisi, I doista ne
ovisi jer:
i ako je ekzistencija jedine i prave
božanstvene vjere istina spojena tiesno
sa ljudskom naravi, a onda je družtvo
stvoreno za vjeru, a ne vjera za druž-
tvo. Ako je Bog stvorio čovjeka članom
druživa, nije mu mogao podielit vjeru,
a da ne bude prati!a njegovu položaju,
nu u ovomu položaju učinio ga je pod-
ložna onoj religiji za koju se brinuo
pravi i najveći interes čovjeka Kad je
ljudsko drugovanje stenjalo pod najža-
losnijim jarmom, Bog je čovjeku odre-
dio i pokazao vlast pod čijom obranom
i upravom jedino mogao je iz mrtvih
ustati i dostići svoje savršenstvo. Oea
preporodna vlast nije potekla od kakve
druge vlasti, i po tomu duhovna od ci-
vilne ni ovisi.
II Neovisi, jer od Boga potiče.
Politička vlast može biti udfeljena
neposredno od Boga, kao n. p. Moj-
siji> Saulu, i Davidu kralju, nu može još
i po ljudskim faktima, n. p. po pravu
nasljedstva, zakonitu predobiću, temelj-
nim zakonita naroda itd. Ali crkva pri-
priobćimo li njekoliko rieči o kato-
ličkoj štampi i novinstvu napose, po
riečima otca Fayollata. Sliedeći u-
lomak je izvadjen iz knjige „L' a
postolat de la Presse", na koji se
slučajno namjerih, a vrlo bi se
koristno mogle i na nas ove rieči
uporabiti.
Svagdanji upliv štampe, ovako po
prilici glasi laj ulomak, svojim o-
petovanjem i svojim trajanjem je
skoro neodoljiv. To je udarac mlata,
koji malo po malo zabije čavao; to
je voda, koja padajući kap po kap,
izjede napokon i najlvrdji kamen,
te probuši granit. Tko je toliko Čvrst
a da ne primi ili da izbjegne utisku
novinstva koje danomice čita?....
Da koji puk prosvietlimo i nau-
čimo na ćudorednost, što je baš će-
stokrat potrebito? Dosta je dati mu
nek Čita dobro novinstvo. Tko hoće
da puk izgubi vjeru i da ga pokvari,
dosta je da mu dade čitati zlo no-
vinstvo,
čujmo ovdje što nam dovikuje
kardinal Nadbiskup Poitierski: „No-
vinstvo, kako je dan današnji raz-
vijeno i izuzev riedke iznimke, jest
umu ono što su tielu moderne ra-
tne sprave, t. j. usavršeno orudje
da ubijamo duše.... Štampa ubija
duše pokvarenošeu, koju sije u sve
slojeve družtva, skepticizmom, što
ga poradjn u pameti, nenavidošću i
mržnjom što no ulievn u srce ra-
dnika. Treba li odatle zaključiti da
štampane čini nego zla? Nestalno.
Kao što Krupov top, kartače i tor
pedaJe mogu služiti u obranu i koje
svete stvari, da se suzbiju nepra-
vedne navale; isto tako može i no-
vinstvo biti orudjtrn dobrim, upo-
trebi li se na obranu istine, protiv
laži i zabluda. 1 kao što vojnik,
koji se bori za pravicu, može i
mora se služiti najsavršenijim oru-
žjem, isto tako je i kršćaninu duž-
nost domoći se štampe, da bolje
crkvu i družtvo obrani".
Razumije se po tome, i kako je
prest ielli Ketteler mogao bez pretje-
ranosti, i ne neopravdano reći ove
rieči... „Da bi se sv. Pavao povra-
tio postao bi novinarom." Kako bi
veliki ovaj Apostol, koji glasno go-
voraše „Dužnikom sam i učenih i
neukih... Jaoh si ga meni ne bu-
dem li navieštao Evangjelje", kako
bi on propustio toli moćno sredstvo,
te koje djeluje tako zamjernim u-
plivom na moderno družtvo? Lav
XIII, koji poznaje vrlo dobro uzroke
naših zala i uztuke proti njima, do-
bro je shvatio i ovu moć svagda-
nje štampe, te se ne boji izustiti
ove rieči odabrane za naslov ove
ma neposredno uvjek vlast svoju od
Boga, osobito pak tiče li se vrhovne
vlasti. Bazumu se dakle protivi ako re-
čemo da vlast nebeska mora da bude
podredjena zemaljskoj.
III NeovisI, jer crkvi pravo pripada
da upravlja ljudskim družtvom. Da ovo
pi stigne svrhu neumrlu, treba da rabi-ona
sredstva koja pamet prosvjetljuju a srce
kreću i da podredi iste svoje naravne
interese plemenitomu cilju što ga vjera
objavlja. Rasta nesmije biti vezana ili
smet n i od druge vlasti, jer bi se onda
nje djelovat je uništilo.
Neovni u jednu rieč jer jo postavlje-
na da upravlja i ravna kraljestvom bo-
žijim na zemlji, kraljestvom koje obir/i-
mlje cielo kršćanstvo, pred kojom siću-
šno je svako zemaljsko svjetovno kra-
Ijestvo, jer kao što duša nadma&uje
tielo, tako i nebesko nadmaftuje ze-
maljsko.
III.
Ove su istine tako jasne da su ih od
jostanka crkve širili ne samo njezini
prijatelji dali i neprijatelji. Mogao bih
testi mnogo dokaza, nu radi kratko-
izcstavljam; ipak neke je zgodno
navesti, osobito one koji bjehu i/.taknuti
o riformi od ljudi pametnih, al nipošto
urijalista, dapače protivnika katolič.n
stvu. Glasovita je odluka bogoslovnog
fakulteta u L< vaniju 17 v. glede odno-
šaja crkve prama kralj e vina in. Tu ae
knjige: „Ja smatram katoličko no«
vinstvo kao vjednu misiju u mojoj
biskupiji".
Mi se ne ćemo tome čuditi, sje-
timo li se da koji svagdanji List
ima 100 tisuća, milijun čitalac* i
još više; da takav dnevnik obu-
hvaća po prilici sve što je učena i
pametna obćinstva u dva svieta,
kakva li je dakle moć periodične
štampe.1 Ona sastavlja nje kakvu vrst
četvrtog stališa, a većina katolika
jedva da ima o njoj prav a pojma!
U ovoj velikoj borbi medju blu-
dnjom i istinom, živo lotu i smrću,
još jednom velimo, je ii moguće
zanemariti ovo moćno oružje? Ne
htjeti se služiti njim, okoristiti se
ovim „topom misli" kako reče Abd-
el-Kader, ne bi ii to n ličilo voj-
niku, koji bi htio nu silu da rabi
pušku kreme nj a Ču i na šibu, doČhn
neprijatelj rabi strašnu pušku Le-
belovu, i zavojite topove. Obrtnik
koji se ne bi poslužio popravcima
i iznašašćima, J< oj a su se na pred -
kom stekla, bio bMprisiljen doskora
kaniti se ulakmfee, !e odpušliti svoje
radnike. Tako ćemo reci s nekim
vojnikom štampe, koji je najbolje
znao baralali s ovim modernim o-
ružjem: „Pravo oružje, sigurno o-
ružje, jesu novine, i\o\ine se ne-
posredno čitaju od tisuća pristaša i
protivnika. One vebraju jedne, a
sbunjuju druge, i sile ih da skinu
obrazinu. Njom možemo na njeki
način poučili naivnost neukih," (Vj,
Veuillot.)
Najuspješnija revnost i nastojanje,
najshodnije za sadašnje doba, jest
raditi da posvud prodre dobro no-
vinstvo, osobito u mjestim, gdje je
najveća potreba da se uporabi uztnk
proti otrovu: u radionicatn, t vorni -
cam, i ako je moguće u krem;.
U njekom velikom gradu, pošte-
njak, plemenit kršćana, pitaše se
jednog dana: „Bi li mogle prodrieti
u krčme, bi li mogle bili i tu pri-
mijene, te činiti dobra novine sa
slikom Našeg Gospodina?"' U tom
gradu ima 2.400 krčarna, prodavao-
nica i kafana. Da pokuša, učini go-
lemih žrtava; 4.000 t.ovina (izlisakaj
dolazaše r.a dan, nosioci h odnesoše
dviema tisućama i četirim stotinama
krča ma i kafana. Sve primiše osim
četiriju. Ostalo razproda vikae. Na
prvi pogled primatelji odbijahu List,
bojahu se; žalim bi se vidjelo kako
oni koji ga bijahu odbili, opet se
na nj navraćaju, te pomnjivo čitaju.
Pokušaj trajaše v>še mjeseci, valjalo
ga je prekinuti s nedoslalka novca;
ali pokušaj bješe učinjen i bijaše
povoljan. Nemojmo dakle držali za
veli da izvanjska juriš likeija u zakono-
davnoj crkvenoj vlasti pripada bisku-
pima, da vlasst rimskog p«pe niti ovisi
o potvrdi svjetovn h vladara, niti je o
graničena na same razprave crkver.e na-
ravi, već proteže se i na mješoviti sud;
očita je bludnja veli, da crkvena vlast
mora da bude pregledana o 1 polit:čke
vlasti, dapače ova radi svrhe ovisi o
crkveni«) zakonima, i crkva ime pravo
udariti eensuru na one civilne vlast',
koja se od "svrhe zadnje odaleči vaj u.
Bossuet kaže: „Kraljevi, puci pastiri i
stada podložni su papi kao crkve po
glavici (!>escur. sur Punite de 1' eglise).
Fleury nado laje: „crkvena v)ašt treba
da bude neovisna od civilne, i svjetovni
vladar u koliko je vladar ne može imati
ovu vlast jer potiče ona iz vrhunara-
vnoga reda".
Fenol on kaže r Narodi pokoravajući
sa crkvi ne imaju prava svojatati nje
vlast. Vladar drži mač pred crkvenim
Vratima, al ne smtje unići, kad je brani
istodobno je i sluša, on prima nje odlu-
te al ih njoj ne pod a je. Ako je brani-
telj nje slobode, neuia pravo cslabiti je,
jer kad bi on htio crkvom vladati, onda
njegova obrana ne bi se zvala pom ć
eć jaram (Disc. poor le sacre de 1' ele
cteur de Cologne) Berthier podučavaše
Vjekoelava XVI govoreći: Kraljeva vlast
u crkvi nalikuje sinovskoj pr ma ma- |
teri t. j. mora da bude vlast dobroho
nemoguće, da činimo prodrieti i u
krčma dobre novine. U njima no-
vinar vlada kao gospodar, nameće
svoje misli, čovjek pučanin, osobito
težak, vjeruje rieči novinarovoj kao
rieči prijatelj u Oo pače ne može ni
pomiriti* da se može lagati. Zašto
ne bismo i mi nastojali da prodre
onamo dobar List, da suprotstavimo
novine novinama? Barem bismo se
mogli nadali da ćemo poučiti na-
ivnost neukih".
Tako nije dosta da se odstrane
opake novine a da se dobre uvedu
u obitelj. Ne. Onaj, koji ima apo-
stolsko srce, okoriđtit će se svojim
položajem, svojim odnošajima, svo-
jim poslovima, da ih (novine) raz-
širi u gradu, gdje stanuje, u svom
kraju, u svom okružju. Ili barem,
neće se pred broj iti sam za se, i'ro-
čitav svoje novine, ou će ih užaj-
miti, darovati, proći svojim okoluji-
ina, le činiti da dodje u susjeda,
koji mu je na brizi, Onaj List« što
ga bacate u kul, može još prosvie-
llili, obveselili seljaka u njegovoj
kolibici, utješiti siromašnog bolestnika,
tužna i samotna na njegovu krevetu
bob, može prodrieti u koju k-'fanu,
u koju radionicu, da čeka čitavu
hrpu radnika. Veli se: lo je tegotno
OhS da bi ljubav šuštala pred noj
manjom tegoćom i najnezuatnijom
žrtvom, kad bi nas dakle ona silila?
Pa kakva je lo velika žrlva, u istinu,
žrtva jednog Lista papira, koji naj-
više vriedi da se napali vatra ili o-
b a vije omot? Kakva Si je to velika
tegcca, tražiti ckolo sebe koju kuću
u kojoj bi se novine čitale sa na-
sladom, le još i dobra učinile!
Govoreći o onim liepim govorima
sakupljenim i predanim obeinshu;
O. Lacordare govoraše u svom pje
sničkom jezik u: „Kad, koje jesenske
večeri, lišće (»pade, te leži na ze-
ntlji, više od jednog pogleda i \ iše
od j^'dne ruke ga lraži; i budo ii
ostavljeno od sv h, vjetar ga može
uanieli i pripraviti od njega ležište
siromahu kojega se Providnost s ne-
beske visine sieća." IVI i ćemo ove
liepe rieči namieniti štampanim Li -
slovima: i oni mogu donieli tako
radosti i utjehu kojoj zapuštenoj du-
ši, koje se Providnost 8 nebeskih
vis na sieća.
Pčelac.
»'V
Crkvene viesti.
U Moravskoj pod pokrovitelj-
stvom olomučkog nadbiskupa Dra.
Kobna i brnskog biskupa Dra. Ba-
tna i obrana, nipošto gospodarenje (0
Euvres de Prnyart t. 2). Barruel pise:
nitko ne može pi isv<>j11i svećeničku vlast.
Crkvi su podložni i sami vladari (De
pape et de ses droiis ie!šgieux 1808 t.
2 p. 431). — Boemer veli: „Ako se ze-
maljski vladar približi reiigijowomu
družtvu, ne promjenjuje se za to
rel gijozn^ narav družtva, niti pove-
ćaje vlast vladara. Oo je član crkve,
nipošto vihovui glavar (Jus can. univer.
lib. 2 e 5) Moaheim kaže.- „Vladarevo
pravo u cikveiiiu stvarima pravo je
negativne naravi". (Jus can,). Voli do-
daje: „&biurdnost je protiviti se, da
pravo u crkvenim stvarima odjel)eno j«
od vremenita posjeda (Jui natur. c. 4).
Jurista Bteuning veli: „crkva i vlade
dvie su različ te zadruge; kao što ona
nema vlasti opredjelivati civilne stvari,
t iko ni vlada nema prava zalaz;ti u cr-
kveno područje (Primae lineae juriš ec-
cles. §. 5).
Ako se svjedočanstva i uvjerenja uče-
njaka a to iju uvažiti, i ovim nadodati
kao nedvjben dokaz uvjerenja ostalih,
d(8tntno je sjomenuti, da druge izosta-
vimo^ imena cara Gracijana (coj. Theod.
lib. 7), Va'ent nijana starijega (Sozom.
List. lib. 6 c 7), Te^doz'.ja miadjega
(Episf. sin >d. ephea), Va^lija, liosta lti-
na Velikoga i Karla Velikoga. Ovi izja-
više svečano da oni ne imaju prava
zalaziti u crkveno kolo, posto nijeeu o-
uera snuje se katolička stranka. Po-
kle u Moravskoj ima u* Cehe do-
bar broj (skoro trećina) Niemaca,
držali će se sastanak Ceha i Nie-
maca, da se utanači stanovište ka-
tolicima prema raznim strankama u
zemlji.
# *
Nekoliko hrvatskih Listova do-
nielo je vieat amerikanskih novina
„New- York Heralda" o sadržaju bu-
duće Papine enciklike. Viest je iz-
mišljena. 0 budućoj enciklici ne-
može se još znat sadržaj.
* * *
IJ proš. broju javili smo kako je
belgjski Senat prihvatio zakon kojtm
se kazni dvoboj. Danas ćemo reći
juš koju po „Katholische Kircheii-
zeitung" koja donosi sliedeci izva-
dak iz izvještaja:
Pravom — veli se ovdje — drže
naučilelji kaznenoga zakona, da se
smaknuće čovjeka u dvoboju imade
smatrati više ubojstvom, nego li u~
morstvom. Kod dvoboja jest naime,
isto lako kao kod ubojslva, promišlje-
na, zla volja čovjeka. Jedina je razli-
ka izmedju prostoga ubojice i duelanta
ta, što onaj svoj zločin izvede po-
tajice, te je s toga svemu svietn na
vječitu stravu, dočim je ovaj pogi-
beljan tek jednome čovjeku, kojima
se j.odaje; osim tuga duelant ne kri-
je svoj zločin, dapače se njima
diči I
Lišiti života, je.sl doista najodur«
niji od svih zločina, te ga za to i
zakon najoštrije kazni. Samo prieka
nužda može takav čin pozakoniti. Ta-
ko pojedinac u slučaju nuždne obra-
ne, država u sili da brani družtvo,
i mudu pravo, dapače ova posljednja
i dužnost, nekoga ubili. Dvobojnik
se pako nikada ne nalazi u tako-
voj potrebi, \jeinu je samo do toga,
da svoga protivnika kazni. Nu u ko-
ga je pravo, da smije kazniti dru-
goga? Možebit u uvriedjena, ili u
njegovih rodjaka, kako u onim ze-
mljama, gdje jošte vlada krvna o-
sveta ?
U našem naobraženu društva ima-
de mudrih zakona u obranu svačijeg
prava i svih interesa. Najsitnije u-
vrede mogu se odmah zakonitim pu-
tem kazniti.
Veli se doduše, za čast, eda se
očuva ili uzpostavi. ne ima zakona.
To je istina, ako se pod „čašću"
razumieva dostojanstvo ljudske nara-
vi; jer ta „čast" već je sama po
sebi znkon. Nu što si duelant pod
„čašću* misli, nije za pravo drugo,
punovlašćeni. Upoznaše da treba častiti
onu religiju koju su od puka tražili i
promišljahu da kad bi vjera bila pre-
zrena i skučena pod njihovu vlast, da
bi se dogodilo ono što se je dogodilo od
pokvarenih Filipovih orakula, t. j da
ppk njima nije više vjerovao jer su po
Filipa zborili.
Neki vele: Premda se te dvie vlasti
razlikuju, ipik vršenje odnosne vlasti
može biti usredotočeno u jednu osobu.'
U jednu rieč i da civilnoj vlasti može
se opaz;ti duhovna eto primjera u papi:
On spajaduhovnu sa vremenitim posjedom.
Ovo uzporedjivanje ne vriedi. Vreme-
niti posjed u rukama crkvenih osoba
može obitojati jer ovo je posljedica do-
gadjaja i obćih okolnosti. Ovaj posjed
može se postignuti darivanjem/ pogod--
bam, dopustom i razpustom društva, jer
tada uništeni su predhodni vezovi.
Nedvojbeno je to da je Providnost
pripravila poglavici vremenit posjed da
ga osobno učini neovisna, da može slo-
bodnije vršiti svoju duhovnu vlast i da
postavi vjeru u tjesniji odnoiaj sa ze,
maljskim vladarima. Glede pak duhovne
vlasti ova ne ovisi o ljudskim okolno-
stima ili dogodjajima, jer ona kako. re-
koh potiče neposredno od Boga. Što bi
se moglo reći bilo bi to, tUcivilna vlast
može u sebi uključiti i crkvenu po Bo-
žijemu pravu, uli se ovo ne da dokazati
niti će se ikada dokazati.
kdi dodatak)*,