nitu stvar mu odkrio, veliki mu ponos predstavio.
Svakako nijesmo u vječnoj noći, zarudila je i kod
nas zora, sa svim da kasno; te se i mi nadamo, uzpr-
kos mnogim protivnostim, koje se neprestano su-
sretaju, bližnjem sjajnom danu, da tako od jednog
kraja do drugog naše drage domovine — složeni
vjerom, ljubavlju, snagom — izpovjedamo svud i
slavimo jedinoga pravoga Boga, bratski se med ju
i slavno izvojujemo (što
sbog razkola u vjeri) sve
prot mnogim našim nepri-
sobno ljubimo, i Čvrsto
predje doisto nemogoše
borbe tjelesne i duhovne
jateljim
Makar na nas navalile
Svega svieta čete.
Jučer za prvi put bi svetčano odpjevana Sv.
Misa za zdravlje Premilostive naše Cesarice Jelisave,
koja toli blagom rukom prosiplje nad svojimi poda-
nici tolike blagodati i darove, i koje uspomena ostat
će nezaboravljena.
Prisustvovaše Sv. Misi mjestne Vlasti, sve
školsko i puk. Učenici mužke škole poslie Sv. Mise
odpjevaše uz pratnju orgulja prvu i zadnju kiticu
Carevke. Posije Sv. Mise učenici i učenice praćeni
vratiše se učioni a pak kući. Pri koncu treba mi
opaziti, da broj učenici pri pučkoj ovdešnjoj učioni
jest prevelik za dvie same učiteljice. S toga nena-
dani se dobru uspjehu u školi, pošto množ djece
neda mirno i u redu obaljatipredavanje, pa učitelj-
ske sile su preveć obterećene. Nije druge van —
kad ima za to zakoniti broj djece — da Visoka
Vlada obskrbi ovdješnju žensku učionu trećom uči-
teljicom, koja će olahkotit prevelik trud drugaricam
svojim, a doprinieti će mnogo boljku ženske naše
učione, kojoj, kao miešćanin, želim srcem čestitiji
napredak.
potresa bilo?! N. Veličanstva kralj i kraljica, sva
kraljska krv, bečke uredovne novine, inonarodni, i
inostrani ljudi, gradovi, družtva brinu se za postradale
Hrvate; i u Beogradu pod ravnateljstvom jednog
pukovnika prinosi se kupe; sam se došle preuzvišeni
naš gosp. namjestnik ne oglasio. Istina je još je na
vrieme i mi se nadamo, da što došle, s nama ne-
poznatih i možda valjanih uzroka, nije bilo, bit će
da koji dan. Kad nebi, nama bi bilo do žalosti i
sablazni; jer je naša pokrajina i po pravu sastavni
dio Hrvatske-ugarska vlada se pobrinula i brine za
sudržavu, a naša neće za posestrim? Nevjerujemo
da ćemo i takova šta zapamtit.
Primamo iz Novigrada 23 Studenoga:
Danas kao sedmi dan ukopa pok. D.n Jakov
Belana Nadžupnika Ninskoga po obćenoj želji puka
Novskoga bi u ovoj Crkvi u jutro rano odpjevana
s. služba kojoj prisustvova puk moleći Boga za
pokoj duši svomu domorodcu.
Spljet je dao liep primjer hrvatske uzajemnosti.
Ondje su rodoljubi, kako piše „N. L.", sakupili došle
za postradale Zagrebčane do preko 700 fiorina.
MZLIČITE VIESTI.
Primamo s Hvara najradostnijih viesti o
sabiranju prinesaka za Petrov Novčić za dan 5
srpnja 1881. Ako su nas takovi glasovi došle
veselili, sada razlog je da nas još više, usljed
znamenitog milodara našag Sv. 0. Pape postra-
dalomu Zagrebu. Tiem i opet sve češće vidjamo
izmed Sv. Stolice i hrvatskoga naroda novih
žica onog zlatnog veza, koji u divnoj Okružnici
Veliki nalog spominjan pod zamjenitm uslugam
(,,vicissitudinemque officiorum"} koje su nam
na ponos, i koje su i krunu našim domaćim
vladarim, u doba nezavisnosti, pribavile.
I naš je zemaljski odbor, kao zastupnik ovog
diela hrvatske trojedne krajevine, očitovao sažaljenje
na glas nezgode s koje je toliko nastradala „novo-
vječna naša Atina"; poslav zastupstvu grada Za-
greba sliedeću brzojavku: Primite izraz dubokog
sažaljenja nad velikom nesrećom, koja je stigla dični
glavni grad Hrvatske, sa vrućom željom da se što
prije oporavi, i mali prinesak fior. 500 za postra-^
dalo gradsko pučanstvo". Ovom prigodom opazit
nam je, da je'uz Zagreb postradalo, kako je poznato,
i drugih manjih mjesta. Zagreb je srce svemu hr-
vatskomu narodu, te je na nj, to se zna, najprije
mislit; al možda bi dobro bilo, kad bi se od izru-
čenih svota manji dio namienio ostaloj Hrvatskoj,
za ona mjesta naime, gdje je potres najgore drmao
i gdje je ujedno, s drugih prijašnjih ljetošnjih ele-
mentarnih nepogoda, kao tuče, poplave, narod toli
užasno postradao, da nema odkle da namiri poreze
i tim ubjegne divljačkom postupanju u pobiranju
istih; jer u pobiranju poreza Madjari imaju posla ;
oni ovrhe čine, a svak zna da madjarske financij.
činovnike malo srce boli za hrvatske nevoljnike.
Kako ravnateljstvo financa, Madjar David, postupa
s Hrvatima, nek služi za primjer samo to, da onih
dana kada je Zagreb bio pod panikom, blizu Za-
graba, u Resniku, pobirao se porez globeć one koji
nijesu imali odkle da izplate. To sutra dan po potresu !
Izišo je ovogodišnji „Mladi Hercegovac ili Ko-
ledar hrcegovački novi i stari za prostu godinu
1881". Ovo je deveta godina života ovom jedinom
hercegovačkom Koledaru. Objelodanjen je kao došle
u Mostaru, tiskom Dom. Franje Milićevića. Ciena
svakomu iztisku ovog Koledara novč. 20. Tko ga
želi nabavit može se obratit na naše Uredništvo.
Parobrod „Ortigia", kako je doniela žica na
24 iz Livorna, sudario se s franceskim parobrodom
„Oncle Joseph" te ga je potopio. Od 300 putnika,
samo ih se 50 spasilo. „Ortigia" je jako oštećena.
Dai rilievi in modo esauriente praticati dafl'i.
e r. Consolato generale in Palermo per istabilire ad
opera di chi sia stato fatto il buco mediante trivella,
rinvenuto nel corpo del bark a. u. Giorgio Boskovió\
trovato abbandonato e rimorchiato a Palermo dalla
corazzata inglese Invincibile, risultó manifestamente,
che con riflesso al giorno in cui seguí l'abbandono,
a quello in cui quel bark fu rinvenuto dalla detta
fregata; con riflesso alia quantity d'acqua che per
detto foro avrebbe dovuto entrare dal momento del-
l'abbandono ed a quella effettivamente rinvenuta,
resta assolutamente escluso, che il buco in parola
sia stato fatto o dal capitano Giovanni Ginovié co-
mandante di quel bastimento o dall' equipaggio del
medesimo, ma dev' essere stato fatto molto piü tardi
e forse ad opera di coloro che vi effettuarono spo-
gliazioni ed infrazioni.
Pišu nam iz Kninskog kotara, 24 studena:
Amošnji sviestni Hrvati izkazuju iskrena čustva
sažaljena milom Zagrebu i cieloj Hrvatskoj, samo
naša braća (?) nazov Srbi, u obće vesele se nesreći
ciele Hrvatske, a navlastito liepog grada Zagreba,
dapače kažu mi, al govornost na se neuzimljem, da
su se neki i neki zaneseni Srbski svjetovnjaci sa
glupim kalugjerim i popovim rišćanskim, sastali u
jednoj kući kninskog naseljenika, pa izjavili radost
nad tobožnjem propasti Hrvatske kraljevine. Dobro
je znat.
Kako čujem ovo divlje veselje vlada i medj
zanešenim nazov Srbim i u kotaru Drniškom. Hr-
vati! Sad bar znamo s kim posla imamo.
Jeri il valente banditore della parola di
il m. r P. Ivančić ha tenuto la prima predica
l'Avvento in questa Basilica Metropolitana.
Dio
del-
Čujemo da se i naša Crkovna vlast jur zau-
zela za Zagreb. Po svoj prilici dojdućim brojem bit
ćemo u stanju da koju radostnu čitateljim navie-
stimo.
Tko došle ni mukaet? naša vlada! To je nami
za veliko čudo, premda za deset godina Rodićeva
aamjestnikovanja nijesmo ako ćemo pravo imali da
naviknemo darežljivoj ruci, ni glede naroda u obće
ni obzirom na ekonomičnu stisku svećenstva i uči-
teljstva napose. Naš uredovni Auvisatore Dalmato i
on dakako mukom muči. Sto je to ljudi božji, zar
vi sami neznate da je preko Velebita strašna
Primamo iz Drniša na 24 tekućega:
Težko nas je ožalostila nesreća grada Zagreba
i ciele Hrvatske. U znak bratske uzajemnosti i
ovdje se je odmah ustrojio odbor za sakupljanje
prinosaka. Odbor radi marljivo i uzdamo se moć
Vam do brzo prijavit iznos sakupljene svote.
G. Ivan dj. Juginović iz Dubrave — Omiš piše
nam list u kojem nas moli da izjavimo da on nije
sastavio pjesmu „o Priekom i Spljetskom biskupu"
tiskanu u jednom od nekidašnjih brojeva-našega
lista. Mi bismo mu ugodili, al nemožemo i to jedino
za to, što pjesme odnoseće se na Prieko i preč.
Biskupa Spljetskoga u nas od 1 sječnja do danas
29 studenoga još nikad nije bilo; i ne samo pjesme
izriečno i direktno odnoseće se, ma ni pjesme koja
makar iz sto kilometara dalečine na nje smiera.
.Čudimo se kako se šta takova prečinilo.
Zagrebački „Obzor" tuži se na vladinu odluku
kojom uzkraćuje svoju privolu da se na pređlog
zastupstva grada Zagreba uzajmi 100.000 za naj-
nuždnije potrebe. Ova odluka Pejačevićeve Vlade
neugodno je djelovala na zagrebačko obćinstvo. I
s razlogom. Odveć je nepatriotična i tendenciozna a
da ju i mi mimodjemo bez opazke. Nepatrj$fcižiMiK«jPi.,
jer donaša zle posljedice za brz popravak grada
Zagreba; tendenciozna jer želi, povrjedom same
obćt '.-ke autonomije, raširit svoj upravni djelokrug,
te neće da zastupstvo Zagreba u prvom redu dopri-
naša preporodu glavnog grada, kao da je domolju-
blje djetinja igra.' I to sve na oči opozicije; a da
nije nje, da svak vladi pleska rukama, kamo bi
dopro kukavni hrvatski narod ? Nu, zašto Vlada
uzkraćuje Zagrebu taj zajam od 100.000 fiorina?
Da se neobtereti preko mjere financijalna snaga
grada Zagreba! Takovi razlozi ništa ne vriede, to je
puka izlika; jer grad Zagreb ima obćinskih dobara
za po milijuna, dohodaka toliko, a obćinski prirezi
ne nadmašuju 10°/o; što dakle propao bi Zagreb
su 6000 f. kamate? Pa ono 100.000 fior. nebili po-
množilo obcinske dohodke ?
E aperto il concorso pel conferimento di 4 sti-
pend! dalla fondazione nautica Marco Radié, ciascuno
dell'importo di fior. 250.
ffiovimento della marina austroungarica.
Gorea: a. 8 nov. Sušak, Randić. Helvoet:
a. 4 nov. Alessandra, Dimitri. Ibraila p- 28 ott.
Velimir, Kalugjerović, Marsiglia. Lisbona: a. 3
nov. Balkan, Sterk. Malta: a. 4nov. Tre Re, Ka-
lafatović; — p. 3 nov. Častni, Presciutti,Cette. Maa-slius: p. 3 nov. Emilie, Trianić, e Josef, IvanČić,
e Errante, Nikolić, N. York, Marsiglia; a.
nov. Ophir, Tarabocchia; 8 Petka, Lepes; Souvenir,
Zazević; - p. 6. nov. Cat. Štuk, otuk, Trieste. Montreal: p. 20 ott. Ifigenia, Bačić, e Kak, Wal-
luschnig, Cork. Montevideo: p. 4 ott. Rose, Val-
cić, Falmouth. Newport, a. 30 ott. Jared, Alešić;
— p. 1 nov. Lameeh, Novak, Corfu. Newry: a. 1
nov. Flora, Ragusin; 2 nov. Eber, Marassi. N. xork:
p. 15 ott. Conte G., Szapary, Kosulić, Marsiglia;
19 Kraljevica, Polić, Queenstown, Napried, Matešić;
Kings Lyun; 21 ott. Amor, Premuda, Amsterdam,
e Attivo, Pattay, Queenstown. Odessa: a. 3 nov.
Ida Maggiore, Svilokos; — p. 4 nov. Betti, Geletić,
Inghilterra.
Odpisi X. D.v
Do konca g. 1881: M. P. O. Rafo Borić, O. J.
Fenili;
Do konca kolovoza god. 1881: C. g. Giurin
Petar u N. York;
Do konca lipnja g. 1881: Mn. P. O. K. Banješ ;
Do 20 svibnja 1881: Č. g. Ant. Plančić;
Do konca ožujka god. 1881 : Mn. P. D. Mate
Nekić.
Na račun g. 1881: Mn. P. D. P. Gabrić f. 1;
Do konca g. 1880:Preč. D. A. Santulin, SI. Nar.
Čitaonica na Orebićim; O. B. Sokolić, D. I. Mirič,
D. J. Delfin, D. J. Pavlinović, D. J. Depolo Beor,
D. Q. Devčić, D. A. Buntjelić, D. J. Plančić-, D.
S. Vulović, D. J. Moscovita, D. D. Jadrošić; veleč.
Samostan Dominikanaca u Spljetu, č. g. K. Bujaš;
Do konca srpnja g. 1880: M. P. D. Fr. Miličevići
Na račun g. 1880: M. P. D. A. Liepopili f. 1,
cc.
stavljamo
dovito.
gg. Š. M.; N. Š.; M. B. gledat ćemo da
cienjene sastavke od dojdućeg broja napriod
na-
CC. gg.: M. V,; takodjer.
X. — Sptjet — Dopis o izboru crkov. nije
preobilnosti materijala;
C. g
mogo bit objelodanjen ni danas
molimo uztrpite se. Srdačni pozdrav!
Ć. g. D. A. S. — donja Dalmacija — Nije moguće
zaboravit toli cašćene rodoljube. Hvala na prijateljskoj brizi.
Cienjeni sastavak uzdamo se moć obielodanit do brzo. Da
smo Vam preporučeni za unapried. Bog Vas sretna poživio!
FABBRICA CANDELE DI CERA
della
Ditta Giovanni fratelli Millin
Ferzagno — Dalmazia
Forma e bellezm esterna — Bontá.
intrínseca della cera — Stoppini preparad
chimicamente, in modo che le cándele non
calano mínimamente. — Prezzi ridottissimi.
D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
spauracchi, adoperati ad allontanare i cattolici dal
seguire il partito nazionale. Ora invece, grazie al
connubio italo-serbo, le espressioni greco e russo sono
due bandiere, sono i gonfaloni del regno délia civiltà,
del progresso, délia tolleranza! Quindi lo spettacolo
del braccetto offerto dai paladini délia coltura ita-
liana in Dalmazia ai semibarbari di qualche anno
ía ! Noto il fatto da semplice cronista e tiro avanti.
Prima del compromesso i cosi detti serbi, per
i quali la religione è 1' equivalente délia nazionalità
(linde la loro srbska vjera!) non si peritavano, ab-
benchè le leggi fondamentali di alcuni anni addietro
sieno quelle stesse d'oggidi, di fare processioni di-
mostrative per le vie di questa cattolica città. Dopo
il compromesso per5, forti dell' appoggio de' nostri
rappresentanti, fanno processioni sopra processioni,
d'anno in anno più lunghe. L' ordine viene rnante-
nuto, si sà, dalle guardie comunali. Che guardie
comunali d' Egitto! dira taluno; la Comune non
v' entra neppur peí buco délia chiave. E tutto nffare
dell' autorità politica. Senza dubbio, ed è appunto
per questo che la Comune, interprete de' sentimenti
de' proprii rappresentanti, ha interposto querela contro
le sacre dimostrazioni fatteci da serbi, querela in
quel modo che tutti s anno. Anzi il povero vecchio
dalla carta stampata, interprete alla sua volta dei
sentimenti del Comune, ha interposto anch' egli la
sua querela in favore del compromesso e délia
splendida processione. E qui eccoci al chiaro. E un
nuovo passo avanti.
Mi ricordo d'aver udito più volte dalla bocca
di uno di questi difensori de' diritti serbi, ch' egli
spera di vedere un giorno celebrata anche nella
nostra Basílica Metropolitana la liturgija serba ! Non
me ne stupirei ; 1' impulso è stato dato, ed Signore
Iddio punisee d'ordinario il peccato colla sua stessa
materia. Quindi anche questo corollario potrebbe
essere un tiglio legittimo del compromesso. Frattanto
nobis dormientibus spolia opima. Non paura !
Che ci troviamo in progresso su questa via, lo
prova esso pure il fatto di cui recentissimámente tu
testimonio la nostra città: nell'occasione délia cena
magna il giorno del protettor.e délia Serbia. Anche i
pocula devono servir di cemento aile sovrane intel-
ligence del connubio italo-serbo, che nell'eccesso del
loro patriottismonon hanno dimenticato di divertirsi
anche con evviva clamorosi ail' Imperatore, alia Casa
Begnante e persino alla jprosperitk della nostra città,
immersa allora disgraziatamente nel sonno più pro-
fondo. Non diró più niente delle scene di cui, dopo
la gran cena, divennero tanti teatri i nostri caffè,
nè del bollore entusiástico cui fu in preda il sangue
vermiglio di alcuni nobilnati della nostra città, ve-
dendosi stretti tutti ad un patto coi vitandi di alcuni
anni fa. Quantum mutati ab illisl
E di quante altre eroiche gesta non saranno ca-
pad gli autori ed i compari dei compromesso, se
arriderà loro anche in avvenire il desiato lasciar
fare? Fortunatamente i benpensanti non sono pochi
e, lasciando pure le teste di legno al loro posto,
per non provocare lo spettacolo delle marionette, è
ai benpensanti che ci rivolgiamo coi motto che non
falla cosi presto : il timeo Dañaos chi non ricorda
— sotto la clámide trova la corda.
I serbi, fatti forti della connivenza de' nostri
soppracció, andranno innanzi. II riflesso che a Bel-
grado non si permette neppur una pubblica cappella
cattolica, e che cola una processione cattolica sa
rebbe presa a sassate, non li farà indietreggiare.
Già il compromesso non è íatto per nulla e non mi
stupirei che un giorno o Y altro si facessero a chie-
derci la consegna delle nostre cose più sacre. Ora,
permetteremo che una intera città sia cosi vilipesa
nella sua fede avita e calpesta nel suo decoro, per
parte di una mano di cointeressati, che ne fanno
sgabello per raggiungere scopi ambiziosi ?
Scrissi queste poche righe, desiderando il vero
bene di questa illustre città. Se m'inganno, ne godro.
Ragusa, 6 febbraio.
Agli associati della „Katolička Dalmacija" e
benissimo noto ,,A. L. jzpod Sniežnice," e questi lo
apaño e lo stimano. E noto per benino anche ai
furtivi leggitori della medesima, i quali, se non altro,
ne ammirano la franca parola quando glielo impone
il dovere o la convenienza glielo consiglia.
Ad „A. L." precisamente, cheé il m. r. Don
Ant. Liepopilli Párroco a Pridvorje, toccó in sorte
quest'anno di tessere le gloriose gesta di S. Biagio
nei tre giorni precedenti la Festa in altrettanti di-
scorsi. Egli dimostrč di possedere tante belle doti
necessarie a farne un bravo oratore; ma soprattutto
quella di saper distinguere il pergamo dalla tribuna.
Dal pergamo egli sa di istruire il popolo nel nome
di Ge8Ü Cristo, di cui é ministro, e sa che l'istru-
zione debba essere portata alia sua intelligenza. —
Colla piaña, persuasiva e tranca evangélica parola,
che semplicissima effluiva dal suo labbro, dimostró
il 1. giorno: S. Biagio gran Santo, quindi il nostro
dovere di pregarlo; il 2. S. Biagio nostro glorioso
Protettore, quindi il dovere di onorarlo con gratitu-
dine; il 3. S. Biagio nostro insigne Taumaturgó e
beneíattore, quindi il dovere di celebrarlo degna-
mente. Gli uditori ne erano ogni di piíi enfusiastati,
ed accorrevano numerosi da lontano per udirlo; egli
lasció un vivo desiderio di esser ascoltato ancora.
Seppe toccare il cuore di modo che le sue fatiche
non rimasero iníruttuose, poiehé il giorno di S. Biagio
fu visto un numero di fedeli del tutto straordinario
accostarsi alia Sacra Mensa. Egli é giovane ancora
e il Signore lo benedica e lo conservi per il bene
comune.
La Festa di S. Biagio riusci splendidissima,
come di solito, né io vo' far la minuta descrizione,
essendo ormai nota a tutti. Straordinario era il nu-
mero de' forestieri, ma quel che piu colpisce coloro
che non conoscono Ragusa si é la quiete, la con-
cordia e la pace generale in un giorno di tanto
concorso. Fra la massima calca di popolo non si
rende mai necessaria la menoma sorveglianza di
polizia. E non é un picciol vanto per quest'illustre
cittá. Z.
RAZLIČITE VIESTI.
I vrieme je bilo! Došla je odluka od Mini-
starstva za razdieljenje izvanredne lanjske podpore
za svećenstvo.
Primamo iz Makarske, 4 veljače :
U broju 8 tiskaste dopis u kom se opisuje
svečanost 16 prošloga. Neće mi se u svem i po svem
dopuniti dopisnika, nu mislim da neće biti s gorega
javim li Vam sadržaj napitnice preč. D.n M. P. On
je po prilici rekao: „Kad sara jednom pri šetnji
začuo gdje zvona zazvoniše, zapitah prijatelja za uzrok,
a on mi odgovori: Č. kan. Pavlovića imenovaše Bisku-
pom. Ja odmah podjoh u 0. Pavlovića, da mu če-
stitam, a on će ti meni: Vjeruj, dn. M., 3ve za na-
rod i vjeru — Pavloviću Lučića, jabuka za jabuku.
Budi pravi Hrvat i pravi Katolik." — To se zna,
odgovori presvietli biskup Pavlović — Vese-
limo se tomu od srdca, videć i presv. Pavlovića po
stopam slavnih predja, samo bismo želili da neki
ter neki ne ruju proti dičnoj „Kat. Dalm.," jer i
ona zastupa katoličtvo i hrvatstvo. Budimo dosljedni.
X,
Obaviešćtjjemo gospodu koji su nam naručili
bili slika sv. Cirila i Metoda a nijesmo jim ih po-
slali, buduć neimali već nijedne pri ruci, da nam ih
je došo dostatan broj, te će učinjene naručbe bit do
koji dan sve izvršene.
Pišu nam iz Zadra, dne 7 tek:
Castni predsjednik pokrajinskog suda u Zadru,
plemić Paitoni, dobio je mirovinu, i već predaje
ured. Kažu, da će na njegovo mjesto doći iz Spljeta
gosp. Paladino. ^V. L.
Primismo od m. p. D. V. Selema župnika u
Kalili kod Zadra Imenicu Petrova Novčića sakupljena
za dan 5 srpnja već tekuće godine. Jednu Imenicu
poslali su nam takodjer s napredne varoši Jelše.
Uzdamo se da neće kasnit u ovo sveto kolo ni ostala
mjesta naše pokrajine, neka sva Dalmacija bude za-
stupana u poklonstvu napram neumrlom Lavu XIII,
kako je to svedj bivalo gdjegod bi se povadjala rieč
il zavrglo djelo na dokaz proverbialne odanosti hr-
vatskih srdaca Rimskoj Stolici, našoj dobrostivoj
Dobročiniteljici i Majci. Prednjačimo slavenskim na-
rodima! To je zvanje naše slavne domovine.
I naši se siromašni pučki učitelji siećaju svoje
Zagrebačke braće. Tomu je bilo došle dosta dokaza.
Mi smo sretni da i danas jedan donesemo u osobi
č. g. uč. Markića, koji takodjer odpreškrtih svojih do-
hodaka tom plemenitom cilju odkinuo 1 florin. A
što nebi svećenstvo i učiteljstvo, da jih gvozdena
ruka ne prati?
Primamo iz Dubrovnika: Ovih je dana premi-
nuo ovdjo u cvietu mladosti pučki učitelj Marko
Monić, valjan mladić, koji nedavno dovršio svoje
nauke u Zadru. Pao je nakon dugotrajne bolesti
žrtvom svoga položaja. Vječni rnu pokoj. Silan napor
i ogromni učiteljski tereti shrvali pokojnika. Pa se
ovakovi stališi ipak onako mastno plaćaju!
Pokojnikov prjatelj.
Le 2>cirole della divina Commedia. — 11 depu-
tato italiano Filippo Mariotti ha avuto la pazienza
di contare tutte le parole della Divina Commedia,
ed ha trovato che sono 99.542, divise quasi in egual
numero nelle tre cantiche: Inferno, Purgatorio, Para-
diso, ossia, essendo i canti 100 in tutto, quasi mille
parole per ogni canto. Questa è già una bella fa-
tica: ma non tutto; il Mariotti ha contato quanti
sono gli articoli (6,154), quanti i nomi sostantivi
(17,980), quanti gli aggettivi (6,215), quanti i verbi
(13.658), e cosi via. E non basta ancora: egli ha
voluto vedere a quante si riducono le 99 mille pa-
role di Dante, sottraendo le ripetizioni, ed ha tro-
vato che gli avverbi sono in tutto 269, i nomi so-
| stantivi 2,637, gli aggettivi 927, i verbi 1753, ecc.
i In totale con 5,860 parole Dante ha „descritto a
! fondo tutto 1'universo." E finalmente ha contato
quanti sostantivi cominciano con a, quanti con b, e
e cosi per le altre lettere dell'alfabeto e le altre
parti del discorso.
Fotografía istantanea. Un fotografo di Hen-
leyon-Tham, presso Londra, è riuscito ad ottenere,
per mezzo d'un nuovo processo alia gelatina, delle
riproduzioni istantanee d'oggetti estremamente mo-
bili.
Si è con questo processo, dice l'Engineering,
ch'esso ha potuto fotografaie la locomotiva dell'ex-
prer di „Flyng Dutchman", sulla linea ferroviaria
di Great Western, alia Stazione di Twyford, nel
momento che il treno era lanciato alla velocità ver-
tigiosa di 86 chilometri all' ora.
La locomotiva è stata riprodotta in tutti i suoi
dettagli con altrettanta esattezza come gli oggetti
immobili circostanti. Coll'aiuto di un telaio che ai
fa scorrere rápidamente dinanzi all'apparecchio, la
piastra non resta esposta alia luce che durante lj500°
di minuto secondo, in modo che sarebbe possibile
di fotografare tutte le vetture d'un treno celere
preso di traverso.
iloviiiieulo della Riariea austro-ongarica.
Bordeaux: p. 25 gen. Vesna, Cardiff. Ga-
gliari: arr. 27 gen. Falco; — part. 28 gen. Adler,
Carloforte. Cardiff: arr. 25 gen. Maria T. Cettd:
a. 27 gen. Annibale. Costantinopoli: p. 24 gen.
Kn. Milena, Cork; 28 Lina, Palermo; 20 Drina,
Alessandria; 21 Niobe, Varna; Vesta, Batum; 22
Espero, Odessa; 25 Galatea, Varna. Crookhaven:
a. 26 gen. Jos. Brozović. Bemerara; p. 29 dec.
Girolamo, Barbad es. ĐublinO: a. 26 gen. Said.
Falmouth: a. 25 gen. Factis non Verbis; 29 gen.
Vodja; Glasgow: a. 29 gen. Emma; Blandina P.
Graveseud: p. 25 gen. Sedmi Dubrovački; N.
York; 30 gen. Prelucano, Cardiff. Havre: a. 31
gen. Tonina II. Leith: p. 29 gen. Spirito, Venezia.
Londra: a. 29 gen. Zvonimir. Marsiglia: a. 26
gen. Arc. Rodolfo; 31 Justine B. Vittoria; 1 feb.
Pierino; — p. 31 gen. Mina, Tarragona; Jona, St.
Thomas; 1 feb. Marco, Ancona. Newport: p. 24
gennaio Sara, Trieste; 25 Olga R., Cape Town.
N. Orleans: arr. 9 gen. Elios ; 10 Euphemia; 12
Costante. N. York: a. 12 gen. Balkan; 13 Neptnn;
Euplea; 18 Celestina; - p. 8 gen. Irene, Queen-
stown; Toni C., Alessandria. Palermo: a. 28 gen.
Sagittario. Port Eads: a. 11 gen. Pater; 13 Lus-
signano; p. — 11 gen. Tolomeo, Galveston; 14 Padosa,
e Proto, Havre, Port of Spain: p. 27 d. Uno,
Marsiglia. Queenstown: a. 27 gen. Ljubidrag;31
Filadelfia. Rocfaefort: p. 24 gen. Leda, Newport
Siracusa: p. 21 gen. Sors, P. Ecupedocle. ve-
nezia : a. 1 feb. Sem.
Odpi3i ,,K. D."
Č. gosp. v. — Rim — Hiljadili se takovi izgledi!
Pišite kad možete. Castnoj braći Bocca od prvih t. g. a
po nalogu primljenu iz Trsta. Živijeli!
č. gosp. X — Makarska — Ako biste, do potrebe,
mogli dokazat sva navedena fakta, s naše strane nihil ob-
stat, pošljite slobodno. Srdačan pozdrav!
Ć. gosp. 0. P. K. B. — Sinj — Pogreška odstra-
njena. Srdačan pozdrav I
Č. g. D. M. Tomasović — Župa —• List Vam se šalje
redovito na „Zupa preko Sinja." Da nije do adrese? Mo-
limo prijavite nam.
Č. g. 0. M. Š. — Zaostrog — Poslasmo Vam sve
brojeve od početka godine, točno po poštarskoj doznaci:
,.[)o danas nevidjeli ovogodišnjeg lista". ĆĆ. gg. S., B. i
M. šalje se od prošlog tjedna redovito. Veleč. Sam. u Zao-
strogu poslao f. 8, nu od tih dva na podmiru g. 1880, a
preostalo f. 6 na račun g. tek. Molimo, u slučaju, da nam
svaki i najmanji nered prijavite; jer nam to služi i kao
nadzor nad odpravništvom. Živijeli!
Č. gosp. Ant. kan. S. — Pag — Vaša će cienjena
želja bit što prije izpuojena. Glede Gradj. Oblig i onog
posla kojemu ste i Vi povj., najbolje bi bilo da se obratite
izravno na dotični castni Odbor u S., koji će Vam dat sva
pitana razjašnjenja. Srdačan pozdrav !
Č. gosp. Mili. J. Staničić — Omiš — Slike su pre-
date večeras na poštu. Srdačan pozdrav!
ć. gosp. 0. D. Kl. — Knin — Takodjer, 10 iztisaka.
Živijeli!
Č. g. P. Krst. Bačić — Siuj — Takodjer slike 4
Živijeli!
Č. gosp. X. — Bol — Dvogovorom nijesmo htjeli na
sviet dok ne potražimo dopisniku stan. Sada već možemo i
nastojat ćemo u dojdućem broju. Srdačan pozdrav !
Č g. D. J. Crnica — Gruda — Šaljemo naručenu
Sliku. Najsrdačniji pozdrav!
p. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
-JLII bb—l , i 1 Bgggggig 1 rnassriBsssamsm Bg -•«.-K* * - !
svećen, može se rabiti U bogoslužju, le i naši Strane pokvara, zlo i naopako. Da je i tu konac,
zažele upotrebljavat taj jezik u svetim obredim. neS° 1 naša Hrvatska htjela bi hramljuč doseći se
R.iri»/. ,(„„« ,. i - „„v. i-i .. naziva civilizirane države! A ioš živu starci naši, miaue stvar nova, u nekim našim biskupijama , •• . , , . tt . , ' •• , i •• , • , . . y ,. koji pamte kako je Hrvatska prije, kad nije ni
crkveni brižljivi starestne stadose se opirat, ah sanjala vidjeti ovliko umnih stečevina, bila slavna,
sve to prestane kad Rimski pape izuste svoju, i bila ponosna, štujuć onim svetim oduševljenjem vjeru
potvrdiv porabu slavenskog bogoslužja, kako ji domovinu. Ja nevelju da i sada u Hrvatskoj nema
je to podpuno učinio svojom izjavom slavni ; iiePih kreposti i vrlina, ali u obce puno je mraka
Papa Benedikt XIV u svu<^a" nam sta'° za tuc\je mane ili slaboče,
1P ' ali naše rane nesmiemo nevidati. Zar da budemo
Govoree nadalje Nj. Preuzvišenost nado- ; sebi neprijatelji, mučeć i nepotičuć i nezoveć gluhe
meće: „Ova je povlastica veoma važna, jer po i trome, da se prenu i maknu?
njoj oni vjernici koji su ju želili rabiti uzdržali
su se nepomično u vjeri i u svezi s Apostol- j
skom Stolicom. Ova je povlastica omogućila su- !
više našem puku uzčuvat dokumente starinskog !
zajedničkog slavenskog jezika, kojeg ne spo- { rr , XT n r . . JP. . . . .. . . , , ! lurdi ma a tempo — iNella continua aspetta minju ni Rimski ni Grčki ljetopisi, ni ijedna dru-; zione del sospirato giorno> in cui si tolga H rreale
ga povjestnica. Zato Naši su se Predšastnici bri- | paludamento che difende dal freddo invernale il
nuli da svećenstvo odgajano za naše otoke i j prhno e degno monumenta che Spalato a me.zzo del
kotare uzdrži uspomenu i porabu tog jezika, 0- ! v'h grande tU suoi đitadini ha innalzato alla me-
i... • • „j- i „ _ »„, j,. j a' i moria delV impertale sito fonda tore: io da grato
Le vere cause de' pregiudizi del popoio
Dalmato.
sobilo ondje gdje od početka do dneva dana- figlio di Diocleziono pensai írattanto ad implórame Šiljega svedj bio mio puku, ovomu vjernomu , Unticipatamente d' nn "tanto venerato Nome la prote
čuvaru starinskog povlašćenog bogoslužja. Naši i ¿ione, atfinche mi sia concessa la grazia di r i tro vare
su Predšastnici nastojali takodjer, da se stari sotto il coltello anatomico in qualche testa... di eavolo
sveli jezik predava i onim koji su iz pokrajin-
skih biskupija dolazili u naše latinsko Bogo-
slovno Sjemenište. Tako smo jednako i Mi na-
zad deset godina nastojali, da ne bi ostao uki-
nut ovaj jezik, znajue kako, osobito po našim
otocim, bogoijubna čuvstva onog pučanstva ve-
lika zadovoljstva nahode kad prisustvuju Crk-
venim obredim, u svetom jeziku od djedova
primljenom, po dobrostivoj brizi i dopušćenju
Rimski Papa. Zato, gdje su se svećenici sprav-
no i revno odazivali željarn svoga stada, i da-
nas se razliega jezik svetog Cirila i Metoda,
potvrdjen od Crkve lio i svi ostali stari jezi-
ci."
Crkveni dostojanstvenik nadoda zatim još
i drugih prijaznih preporuka i spomena, jav-
Ijajuć kako će se pobrinut da se svečano pro-
slavi dan 5 dojd. srpnja u Crkvi Sv. Mihovila
u Zadru, gdje se i dandanas glagolica rabi.
Sto radini?
Jedva, preČastni gosp., srdeu mogu odoljeti da
Vam nepišem često; ali koja hvajda, da Vam sve
rečem što me zlovolji, što me nebodri. Nema vedra
nigdje; oblak se prostrao preko negdašnjih naših
nada; tmasta tmica nad narui, gusta magla nam za-
stire vidik. Pred ovlikim kaosom, uz ovlike nepo-
gode, ka';o će mi moći srdce zapjevati? Kakve
glasove radostne da Vain javim? Junaka nestalo na
naših poprištih, zamukla zvučna slavja u nakrst
širom drage domovine, nema ideala u sadanjoj mu-
kloj tišini; osekla veselja svuda, a mi gledamo što
biva okolo nas. Pišuć ove rieči suze me oblievaju,
nit mi se mili iznašati obeinstvu tužne i gorke u-
spomene. Jesu junaci oui koji izdaju domovinu, jesu
ovjenčani smrdeljskom granom izdajice, te koji se
klanjaju smušenjaku. Tko bi oplakao na uzdrmanih
sgradjah Zagreba našega duhovno rasulo u mnogih
krajevih zajedničke natn domovine? Zemlja drhta-
njem, nebo olujami javljaju nam da Bog opominje
domovinu našu. Ovoga časa pojme li oni, kojih se
tiče, što znači poziv Božji? Ili srno dotle spali da
se neosieća u srdcu ona vjera koja nas došle uzno
sila? Zarnukao onaj divni sklad u svih stranah kod
svih slojeva pučanstva! Zarad čega neće prvenci
puka našega da na put staju posvemašnjem nazadku,
da se narod očuva od biča Božje pedepse? Ja se
plašim, gosp., da nedočekamo sudbine, koja je stigla
tolike narode. Pa i ako nećemo biti izpuhani sa lica
zemlje, mogli bi nas dostignuti užasni časovi, kad
neće biti koristi naricati. Mi sinovi i nasljednici
onih Hrvata kojih se slavilo ime i nabožnost pred
crkvom i prestoljem, kod vjernika i nevjernika, na
sve strane zemaljske kruglje, te koji mrieše, za
dom, rod i vjeru; da puštamo, pače da gazimo ta-
kove predaje! Jeda li igdje nova junaka Ivana Ka-
pistrana da uzbudi zamrli ponos, čuvstvo vjersko u
hrvatskih kraj ih ?
Rekli kako im drago oni kojim se čini da
dobro stojimo, zlo velju, gosp., i naopako! Došle
težak naš zazirao od slobodnjiičke struje, a danas
mnogi idjuć u strani ili dalji sviet vraćaju se punih
džepova, a praznih srdaca. Moda je, vele, danas
neobzirat se na vjeru, računat samo na uživanje i
slast časovite udobnosti. Da, to je čuti često; te naše
srdce, gosp. urednice, mora predati, da nas nestigne
koja žalost.
Sav sviet je u smjesi: Francuska prednjači,
sliedeć zastavu koju razvi Lucifer u^ Edenu, u Pru-
skoj naopako, u Engleskoj zla, u Španjolskoj na-
zadno, Italija opljesr^avila * li liberalstvu; Magjari
fleruisle na Boga j J& nio i amo, gore i dolje, na sve
tras formato l'olezzante suo spirito e mi riveli il modo
di far fortuna e godermi un palazzo sitnile al suo,
fosse anche a ruezzo di una societa che patriótica-
mente mi cedesse il capitale coi sensi. Ma per quanti
voti io faccia, hnora devo stringermi nelle spalle,
tentato a eredermi nella cittá del passato. Fra gli
altri desiderí che devo rscidere, uno e quello di as-
sociarmi ali' Avvenire, per divenir ebrio a quel canale
della nostra citta, e non posso, doñeado vivere del
presente, privo pur della speranza di partecipare ai
dividendi non divisibili. Pero sentó che Dioeleziano
ci pensa talvolta anche a me; e spesso spesso trovo
nel mio giardino botánico qualche numero dell' Av-
venire, per cui segue il natural bisogno della mente
a percorrerlo prima di fargli subiré il suo trasfor-
mistico destino. Pur troppo ci sa allora di stantio,
giacché il dottissimo Staich forse per ammanire cibi
piú freschi ai suoi assidui, non si mette punto di
sale da preservare i suoi fogli cUlla corruzione.
Aveva pero una speranza al vedere come in man-
canza d'annunzi di balli, maschere e musiche ei
provoca spesso la Katolička Dalmacija, almeno che
T insulti; io smaniava che nascesse una baruffa chiog-
giotta, delle cui chiacchere si empirebbe 1' Organo
(Legli interessi.... del Troccoli, Feoli e soci. Troppo
invero fu umile la ,,K. D." a non degnarsi rispon-
dere e ceder l'armi al novello Golia, che tace quando
é pereosso, come fece 1' ultima volta che io scrissi a
proposito del famoso suo oracolo fallito: ed abbaia
volentieri quando si incede occupati in aff'ari piú veri.
Per un puro esercizio di scherma tenteremo oggi di
riveder le buccie al nostro buon amico, a proposito
di un suo articolo sui pregiudizi del popalo Dalmato,
che tardi mi giunse alie mani; quindi con un umile
par don per la tardanza, entro in argomento.
Hon so se 1'autore di quell' articolo pecchi piú
di sciocca semplieita o di ipocrita malizia, dicendo
cho stende la mano sacrilega sul sac.erdozio per im
pedire che non cada Tarca della civilta e della
scienza, e va sciorinando sentenze, snocciolando fatti
e petegolando a tutto il mondo cose che quand'anche
fossero vere, almeno per amore di patria, sí dovreb-
bero nascondere tali turpitudini. Or, giacché lo scan-
dalo avvenne, sarebbe ottima cosa che il governo
stesso, qual protettore deila Chiesa, processasse quel-
1'articolo come calunnia. affinché uscisse alla luce o
la prova del reato per degradare e porre alia berli-
na del popoio tali indegni sacerdoti, oppur íñlevata
la falsitk dell'asserto, si castigassero i calunniatori
coll'antica pena del talione, pan per focaccia, col
companatico di una buona multa. vSupposto pero che
pur anco fossero veri quei fatti orrencli, sacrileghi e
superstiziosi, bisogna ammettere che nessuna respon-
sabilitá ne abbia nonché il restante clero, neppur
Mons. Vescovo di Spalato, giacché é noto che egli
abbia sospeso qualche sacerdote per questi turpi
Iucri; e, non avendo carcere da chiuderli, incombe
al Governo il procedere oltre, per impedir nuovi
sfregi al sacerdozio e alla nazione intera; in secondo
luogo bisogna fare una giusta divisione, parlando in
generale, tra clero cattolico e clero scismatico, di
cui per un portento di erodiana arrendevolezza ora
il partito italiano, che pria ci tacciava di grecismo
scismatico, ne prende le parti, difendendo il serbismo,
che é tutt'uno colla religione e coi popi eterodossi,
al solo intento di opporsi al cattolicismo, foss'anche
a costo di ritornare col calendario al 1582. Esami-
nate pure nella Krvarina, nella credenza dei vampiri,
dei folletti ed altre superstizioni, ove il clero é causa,
se cio sia piú del clero Cattolico o del greco-sci-
smatico: e finalmente, giacché il víale va curato nella
suo causa, vi indicheró io non con fatti anormali e
che dal tempo e dalla critica erano giá posti in di-
menticatoio, nra con un piccolo ragionamento sulle
cose recenti, ove piuttosto é da mettersi la causa
delle superstizioni. Premetto che non sono né teologo,
né filosofo, e percio appunto col lume naturale che
ancor non diedi a pigione spero meglio farmi com-
prendere da tutti.
Quando è indotto 1' uomo a procurarsi un aiuto
superiore alla sua natura? Certo quando ha esaurito
o non spera piu trovar nella natura o société, rime-
dio a' suoi mali e bisogni. Innumerevoli sono i mo-
menti della vita, in cui i'uomo sente il bisogno di
non esser ateo, d' invocare una potenza superiore al-
l'uomo ed inchinarsi a lei con culto esterno. Se in
uno di questi fragenti egli persiste ostinatamente a
negare ogni sopranaturalismo, rimane nel campo della
disperazione e si uccide. Di questi, che rifiatano la
luce eterna del requiem, col perdere anche la luce
del giorno, non ne discorro, essendo essi privi dei
bel lume dell' inteletto. Oppure 1' uomo crede a qualche
forza a lui superiore; è la speranza, 1'ultima dea.
Ma qui s'incontra un bivio, a seconda che si va in
traccia nell' ordine soprannaturale o d'una potenza
ail'uomo amica oppur ingannevole e nemica dell'u-
manità. Questi ultimi è cosa evidente che saranno
i tratti in errore, come difatti si vede negli spiritisti
moderni, che sono sbattuti quà e là ad ogni vento
di novitá, con ridicole superstizioni di tavole parlanti,
di cabalistiehe dottrine, in contraddizione continua
tra di loro, sempre pero fermi nella esistenza degli
spiriti cattivi, dei quali ancor non han trovato modo
di defendersi, che non ricevano spesso e orri bilí
guanciate e strappate di cappelli e ferite ed altri
scherzi diabolici, da restarne pazzo, aanegato, revol-
verato, cose tutte che io crederei come al Talmud
se non le confessassero i líbri stessi degli in3piritati
spiritisti. Neppur per questi, vogliosi di ricever calci
sapienti da'piedi del loro tavolino, io non iscrivo,
perché io so insegnar colla testa e non colle gambe,
ed essi conoscono una tipografía pedí na, di cui non
me ne intendo punto. Torniamo a bomba di quei
che osserva il nostro articolista dell' Avvenire, cioè
che a Dio si professano solo di piegar le ginnocchia
Si, fra questi diretti talvolta da ciechi ed ignoranti
sacerdoti, ei dice, il popolo cade in superstizioni.
Due errori mi setnbra di scorgere in questa accusa.
Primo che le stupide credenze del volgo abbiano
origine da' preti, sia pure ignoranti, ed il secondo,
che, tolta la credenza a questi preti, cesserebbe certo
ogni superstizione. Ragioníamo un po', se ragionar
è dato a chi, come un poeta tutto vostro, il Giusti,
dice che — ha cervel digiuno in una testa-di stoppa
enciclopédicaimbottita —, e se non avete perduto ierre
dal Troccoli o alla loggia..., ragioniamo. Quando da
bimbi i nostri buoni vecchi ci assiepavano le scale
che non cantassimo per le vie, colle zampette, cornetti
od aghi di qualche folletto, ed asciagavano gli occhi
tumidi e dispettosi cogli occhiacci guerci di qualche
vecchia maliarda, salvo le loro buone intenzioni, ci
entravano forse i preti ? Quando coll' avidità fanciul-
lesca di dar una schioppettata a' gerundivi ed alla
noiosa sintassi, né piú ci dilettavano le burle di
messer Gonnella, ci addormentavamo sul Guerrino e
sognavamo a pié di un monte veder una vecchia
devota del sabato e della sua granata cavalcare su
lei per l'aria ed antri e selve inospiti, ci entravano
allora i preti? Quando sulle intonse gote l'incerta
lanuggine cominciava arricciarsi e lo aguardo mucoso,
per aver lottato tutta notte contro un fantasma ap-
preso alla scuola galvanica francese, in luogo del-
1' uggiosa medicina delle passioni, ci compiacevamo,
a dir del Giusti, delle piaghe, dei vermi, dei vene-
fici, degli assassini, come di cose prelibate, ci entra-
vano anche allora i preti? Quando le amabili nostre
sposine smaniose di penetrara i cuoi'i, or sospiravano
la notte di S. Giovanni pronte col piombo, colle fave,
con altri istrumenti a fotografarsi la desiata figura,
or leste in cerca delle zingarelle che d' ognuno sulla
mano promettono legger 1' avvenir, e turtive in traccia
de' vendibiglietti, o della gobba... della signora...
della nobile... coi requisiti in scattola anelante at-
tendevano che una benigna profezia dasse termine
ai loro sospiri, ci entravano i preti? Finalmente per
non parlare di noi barbuti dottori in ambe, cioé e
negli occhiali scienziati e nei sapientissimi sigari,
volgiaino pietosi gli occhi sulla plebe, chè é condan-
nata a moriré senza gli onori de' sonetti e delle epi-
grafi, quando, per trovare tesori, o per guadagnare
al lotto, o per una di quelle tante cose in cui voi
sapete si bene ficcar il naso e par sappiate ove il
diavolo ¿enga 1' accarezzata coda, accade ai gonzi
un che di simile a quello che racconta il Giusti nel
suo sortilegio, ci entrano i preti? Dunque donde il
marcio e la causa della superstizione e dei pregiu-
dizi? Evidentemente non dall' ignora nza, né da soli
ingannatori. Ci sono di quei che per non perdere il
manico col cesto si contentano dell'onesto, e questi
sieno o dotti o ignoranti deridono gli insani che si
danno del futuro pensier. Altri invece si ficcano un
chiodo in testa, e non c'é santo che glielo cavi.
Prima forse pregheranno Dio che lor conceda quella
grazia che non facendo per loro è negata ; poi fanno
voti, e finalmente vanno in cerca di chi loro pro-
metía mari e monti, liorna Toma e mezzo Milan,
purchè paghi, e restaño cosi bene abbindolati che a
lor confronto Don Chisciotte della Mancia è un por-
tento di saggezza nel metter in pratica le sue ca~
valleresche imprese. Che tra volponi di tal fatta
c' entri talvolta un qualche prete sia per turpe lucro,,
sia per facezia non negherei ; ma al confronto degli
altri mortali son persuaso che i preti síeno come le
mosche bianche, ed allora, tutt'altro che ignoranti,
sarebbero essi troppo scaltri. (Segue la fine.)
Br. 18 Zadar, Ponedjelnik 7 Ožujka 1881.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
ilio per omnia, qui est caput Christus.
($. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik — i u Četvrtak
Ego interim elamito:
Si quia Cathedrae Petri jnngit«r, mens est.
(8. literonym, Epit. AVI. ad Dam.J
rolborandis,.
Voa ipsos. atuiliante Deo, in dies alaoriter operam Vestram impensuros in taeala salutari Ecclesis doctrioa, animieque in Religionis amore et in Ter« fidei profeasioa«
(Pio IX. u papimk. listu, SI veljače 1872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva ia
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se pređbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalj11
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvcstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma mafeu cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Nijedna slavenska pokrajina nije po-
kazala ovako bujue katoličke i ujedno
slavenske sviesti. i poduzetnosti kako o-
va mila slava: hrvatska naša Dalmacija.
Ponosimo se ! Da; svemu slavenstvu vje-
rom i narodnim duhom prednjačimo:
glas naših preč. Biskupa, uzhit našega
svećenstva i puka; novac, štampa, znan-
stvenici i pjesnici, sve je listom ustalo, da
s harnosću prihvaća i slavi neumrlu rieč
tu skoro od Sv. Otca Pape Slavenstvu
uporavljenu. I stoje po nas joŠ Častnije:
ovaj jednodušni polet k svetom barjaku
naše katoličke-slavenske prošlosti i buduć-
nosti^ s vrh vječitog Vatikana najsveča-
nije, pred cielim svietom, razvijenomu; ovaj
silni polet srdaca i umova ne pada, ne-
go raste: Evo nova sjajna dokaza:
„Štovanim Svećenikom
po Dalmaciji.
Na prvotn listu kulturne poviesti plemena
slavenskih sitiju se zlatnimi slovi napisana ime-
na dvaju slavnih Apostola, Ćirila i Metoda, pr-
vih i najvećih dobrotvora svih Slavena.
Njihovim providencijalnim pojavom bjehu
ovi narodi prevedeni iz tmina neznanstva na
polje evangjelske prosvjete, i upućeni stazom
vodećom u kolo kulturnih naroda zapadne E-
vrope. Ne imade učena čovjeka, koji nebi pri-
znavao, da bi plemena slavenska stojaia danas
na stepenu napredka veoma sjajnijem, i zauzi-
mala mjesto puno častnije medju prosvietljeni-
mi narodi, kad bi ona bila sgradu svoje kultu-
re nastavila na temelju njim položenu od one
Sv. Braće. Ista vjera, ista crkva imala nas po
njihovu nastojanju i namjeri okupljati i na o-
kupu uzdržavati; isti jezik i jeziku podobno i-
zumljena pismena, imao u nami gojiti i kriepiti
slogu u misli i u radu; uzporedjen jeziku grč-
komu i latinskomu, imao nam jamčiti za naš
neodvisan, a ujedno grčkoj i latinskoj kulturi
sličan razvitak. Slavenska crkva mogla je po-
stati, ako i najmladji ali ne manje znamenit treći
čimbenik u evropejskoj kulturi. To se na žalost
ne dogodilo.
Dobro sjeme sv. Braćom posijano ne u-
rodi željenim plodom. Pa tko bi mogao procie-
nili neizmjernu štetu takova neuspjeha po nas
Slavene, da i po cielo čovječanstvo?
Nije nam ovdje okrivljivati nikoga, a sa-
sviem no Rimske Pape. Oni jedini, bez zavisti
i bez bojazni, preporučivali, podupirali, blago-
sivljali djelovanje svetih naših Apostola. Ako li
ćemo koga kriviti, to krivimo same nepovoljne
naše okolnosti, našu neslogu, naš nemar. Ciela
je tisuća godina minula nad našimi glavami, a
malo se tko sjećao znamenitoga onoga početka,
kad se Slavenstvo pojavilo na obzorje prosvie-
iljene Evrope; malo tko ikad promišljao kako
bi se djelo one sv. Braće nastavilo, i tim Sla-
venstvo zauzelo ono dično i slavno mjesto, što
mu je bilo odredjeno a rimski papa Lav XIII,
nasljednik prvasnjih prijatelja slavenskih, Nikole
i., Hadrijana II. i Ivana VIII, Okružnicom „Ve-
liki Nalog" evo sada, sjećajuć nas na gubitke
pretrpljene, pozivlje nas svetčanom rieći, da
preuzmemo našom krivnjom i uepovoljnimi o-
kolnostmi prekinuti rad, i da uzdižemo novu
sgradu, na temelju nam postavljenu od naših
svetih Apostola: sgradu veliku, slavnu, Bogu
ugodnu.
U ovoj nam se Okružnici napominju za-
mjerna djela sv. Braće ćirila i Metoda: koliko
su oni pretrpjeli za pokrštenje te spasenje Sla-
venstva ; koliko su nastojali, da ga privedu na
pravu prosvjetu i naobrazbu, i kako su, služeći
se njegovim jezikom, položili temelj njegovu u-
mnotnu razvitku; a vjerom Krstovom obezbie-
dili obiteljski i družlveni život u krilu crkve
Krstove, izvan koje, može biti kratka sjaja i
napredka, al neima obće sreće, ni trajne slave.
I zaista, ovo je polje, na kojem, daleko
od medjusobnih zadjevica, od inonarodnih uti-
caja, mogu se sakupljati u bratskoj slogi i brat-
skom radu sva plemena slavenska okolo svojih
predvodnika i dobrotvora Sv. Cirila i Metoda.
Ova Okružnica, veliki spomenik Otčinske
brige prema cielomu Slavenstvu, svuda bi poz-
dravljena i primljena velikim štovanjem i pono-
som. Red je sada na Slavenstvo, da se odazo-
ve Papinu glasu, da se zauzme za budućnost i
sreću svoju.
Sada, kada no mržnji izmedju lztoka i Za-
pada, prouzrokovanoj njegda povjestničkim raz-
vitkom i medjusobnimi nepovoljoimi odnošaji
izmedj Rima i Bizancija, razloga neima; sada,
kada se na ruševine presahnuloga bizantinskoga
stabla stali navrćati ogranci čila Slavenstva, koje,
ni hriro ni dužno, izmedju ovih dvaju boricca
vele stradalo i u politici i u vjeri s njihovih za-
djevica; sada, kada istočni Slaveni živo počeli
osjećati potrebu zapadne kulture, koja njim naj-
bolje može prispjeli kroz srodna njim plemena
slavenska, u zapadnoj kulturi odgojena; sad,
kada su nam ukupne okolnosti prijaznije, kad su
naukom pojmovi razbistreni, sada je vrieme sgod-
nije nego ikada, da se nastavi rad ujedinjenja
slavenskih plemena u pravcu i duhu sv. naših
Apoštola Cirila i Metoda.
Mi dalmatinski svećenici u prvom redu po-
zvani smo na rad. Mi smo velikom našom sre-
ćom uz mnoge nepovoljne okolnosti, sačuvali do-
bar dio rada svetih Apoštola. Mi smo s Rim-
skom Stolicom, s Lavom JfHI, u onom odnošaju,
u kojem su sv. Braca stojaia s Nikolom I. Ha-
drijanom II i Ivanom VIII. Mi i danas imamo,
i dielom rabimo u crkvi, pismena i jezik sv.
Braće, posvećenu glagolicu, kojom su oni i nji-
hovi nasljednici navještaji Krstovu vjeru Buga-
rom i Moravcem, čehom i Poljakom, Srbom i
Hrvatom: ovu sponu, koja je njekod vrstna bila
spojiti sve Slavene nevidljivim vezom u jedno
bratinstvo i u jednu crkvu. Prije tisuće godina
odobren i priznat za službu božju, taj je jezik
evo opet od Rimskoga Pape pohvaljen i prepo-
ručen kao njegda. Što li ga se nebi ponosilj,
svećenici drugih naroda, kad bi imali oval
povlasticu ? Nam ju dakle valja sada obćenito
zagrliti, nebi li nam ona vremenom postala nova
spona za ostvaranje vjerskoga ujedinjenja u jed-
nokrvnoj slavenskoj braći, nebi li postala novim
pozivom svemu Slavenstvu, da se povrati na
misao i na djelo svojih svetih Apoštola.
Na to nas upućuje Okružnica „Veliki Na-
log", na to odgovor Sv. Otca Biskupom Dal-
matinskim, na to napokon božjom providnosti
predvodjeni pokret u cielom Slavenstvu, a oso-
bito začeti preporod na Slavenskom Jugu- Sva
slavenska plemena imati će u nami živi i tvrdi
dokaz, da se mi možemo našim jezikom pridru-
žiti Krstovoj Crkvi, kao treći dio, dio slaven-
ski ; svi će se moći osvjedočiti, da Rimski Papa,
Nasljednik Petrov, Slavene ljubi i njihov jezik
štuje ne manje, nego jezike grčki i latinski.
Uz ovakovo jamstvo slobode i časti za sla-
venski jezik, uz primjer sv. Ćirila i Metoda,
koje sva slavenska plemena štuju, zar se ne-
možemo, s božjim blagosovom, nadati, da će
nadoci nova doba, doba sloge i zajednice za
svu braću slavensku?
Ljubav prama glagolici nije dakle časoviti
zanos mladenačkih srdaca, već je potreba duša,
koje obuhvaćaju cielo Slavenstvo pod zakrilje
Krstove Crkve; duša vatrenih, koje prate pom-
nim okom velebne staze božje promisli; duša
koje shvaćaju prošlost čovječanstva; koje vje-
ruju i hoće da djeluju.
Odazovimo se braćo, ovoj visokoj duž-
nosti, koja izazivlje našu djelatnost! Naše uz-
višeno svećeničko zvanje iziskuje, da mi prvi
tom zahtjevu odgovorimo, sliedeći trag slavnih
slavenskih Apoštola.
Mi dakle, kojim je na duši i na srdeu uje-
dinjenje stada Krstova, okupimo se oko rada
sv. Braćom započeta: sgrada našega duhovnoga
ujedinjenja razviti će se velebna i sjajna. Usta-
nimo: naši su Biskupi s nami, Papa je s nami
i Bog je s nami.
Iz Splitske Biskupije, iz ove njekočmitro-
polije Hrvatske kraljevine, gdje je glagolica i-
mala održati najžešći okršaj, pravo je, da se
danas dignu sinovi« nadahnuti kršćanskim i do-
moljubnim žarom, da podignu što je klonulo, da
poprime što je zanemareno bilo.
Nadahnuti ovim čuvstvom, mi podpisani po-
zivljemo sve svećenstvo po Dalmaciji da:
1. obćenito prigrli u božjoj službi jezik
sv. ćirila i Metoda;
2. da ga počme dojdućim dnevom 5 Srp-
nja na blagdan sv. Braće rabili u crkvi.
Nedvojimo nimalo da će ovaj poziv naći
žive odjeke po cieloj našoj pokrajini, a još
manje da će ove svete namjere biti od Boga
blagoslovjene. U to ime grlimo vas,u bratskoj
ljubavi.
U Splitu na Obraćenje Sv. Pada Apoétola 188i.
Sveć. Bulić Frano gimnazijalni profesor iz
Vranjica.
„ Kurtić Andrija došobrižnik iz Makarske.
„ Škarica Nikola dušobrižnik iz Staroga.
„ Ravlić Ilija dušobrižnik iz Makarske.
Rilan Ante dušobrižnik iz Splita.
kovič Josip dušobrižnik iz Šla-
Br. 28 Zadar, Ponedjelnik" 11 Travnja 1881. God. X UTUKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate, crescamus in I Z 3l 0 d i U P 0 31 6 Ć1 ] S l ll i k 1 U t V T t 2» k Ego interim clamlt«:
illo per omnia, qoi est caput Christus. J i qais Cathedrae Petri jnagitcr, meua eat.
(8. Paul. EVh. IV. 15.) (S. Hieronym. Bfit. XVI. ad Daw.)
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dics alacriter operam Vestram impensuros in taesla salutari Ecolesite doctrina, animisqne in Religionis amore et in rer® fidei-jffafegsione
roborandis, (Pio IX. u papinik. listu, 91 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strso? u veoma niilni cfa«i; SwM fctof
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćajn.
Zad.ar, 11 travnja.
Očekivane promjene u poglavarstvim nekih
od pokrajinskih vlada ostvarile su na 9 tek.
Taj dan
„Naredbeni vojnički lisl", u Beču donio je
sliedeće promjene: General Maroičić, na njegovu
molbu, umirovljen je, priznavši mu dično 60.
godišnje službovanje, i podielivši mu veliki krst
Leopoldova reda s ratnom kolajnom i vitežkim
krstom. General nadvojvoda Wurtemberg, do-
bivši veliki krst Leopoldova reda sa ratnom
kolajnom i komandirskim krstom, dignut je sa
mjesta zapovjedajućeg generala u Sarajevu i
glavara zemaljske vlade, a imeuovan je zapo-
vjedajućim generalom u Lavovu. Na njegovo
mjesto u Sarajevu stupa podmaršal barun L)a-
hlen, a zamjenikom ovoga imenovan je pod-
maršal Stransky. Zemaljski zapovjednik u Pragu,
Filipović, imenovan je zapovjedajućim genera-
lom u Beču, a zapovjedajući general u Lavovu,
Litzelhofen, imenovan je zapovjedajućim gene-
ralom u Pragu.
0 utjelovljenju krajine „N. Presse" pri-
mila je iz Zagreba na 5 travnja sliedeću viest:
„Glavna teškoća, koja je sada još na putu iz-
vedenju spojilbe krajine, leži u osobnim pita—
njim. Fzm. Franjo Filipović predlaže, da se sa-
danji status činovnika podpuno preuzme i želi,
da se za nekoje osobe, obzirom na njihove za-
sluge, koje su si stranom stekli još kao voj-
nici, stvore posebna mjesta. Ban Pejačević ne-
može na to pristati, a da neizazove u zemlji
proti sebi buru. Iza spojitbe postati ee velik dio
činovnika krajiške zem. uprave suvišnim. Od-
gadjana iz tog razloga spojitba radja nezado-
voljstvo u zemlji."
0 pitanju praškoga sveučilišta brzojavljaju
„Nar. Listom" iz Beča: Ustrojstvo češkoga sveu-
čilišta proglasit će se u svečanijem obliku, nego
je to do sada bio običaj. Medjutim znamenuje
taj svečani oblik, barem za sada, samo malahan
uspjeh. Trošak obaju fakulteta proračunon je
samo sa 50.000 for., koja svota ni iz daleka
neosigurava sposobnost takme češkoga sveuči-
lišta, niti stoji u razmerju napram težkoćam,
kojih je vlada do sada činila u tom pitanju. Stalno
vas mogu uvjeriti da je naše (češkoj pravo na
sveučilište našlo najodrješitijeg zastupnika u dr.u
Duoajewskomu, koji je u svojoj gorljivosti da-
leko nadkrilio našega zemljaka, ministru dr. Pra-
žaka. — „Pokrok" u jednom uvodnom članku
o sveučilistnom pitanju žali, što se ono neće
riešiti u smislu jezičnog utrnkvizma. „Nu ako
sa već", kaže pomenuti list, „drugi dokazi tako
važni, da bezuvjetno zahtjevaju, nek se na dvoje
razdieli češko sveučilište, onda ostaje češki na-
rod kod zah'jeva, da u istinu budu dva sveu-
čilišta, i nikada neće dopustiti, da se naše sta-
ročastno sveučilište, koje je prije pet sto go-
dina utemeljio naš kralj Karlo, izruči Niemcim,
a za čehe ustroji novo sveučilište".
Poljski klub Carev. Vieća imao je na 1
lim. sjednicu, gdje zastupnik Tyszkowski, kako
javljaju „Tribuni", iznio predlog o ravnoprav-
nosti poljskoga i češkoga jezika u Sleziji. Pred-
lagatelj zahtieva ponajprije, da poljski klub u
pogledu ravnopravnosti slavenskih jezika kod
šlezkih sudišta upravi na ministra pravosudja
upit, moleć da ukine u Sleziji postojeću naredbu
ministarstva pravosudja od godine 1852, po
kojoj je u Šlezji s«tno njemački jezik sudbeni
jezik, a izda za Sleziju naredbu o porabi je-
zika, koja uzima obzir na obadva zamaljska je-
zika u Sleziji. U pogledu ravnopravnosti u ško-
lam zahtieva na dalje predlog, da poljski klub
prigodom viećanja o poglavju proračuna „mi-
nistarstvo nastave" predloži resoluciju, u kojoj
se od vlade traži, neka podigne poljska i češka
učilišta i srednje škole u Cešinu i Opavi. Na-
pokon zahtievao je zast. Tyszkowski, da poljski
klub razpravlja ovo pitanje zajednički sa češkim
klubom.
Novi izbori za ugarski sabor, obaviti će se
kako doznaje „Pesti Napio" u prvoj polovici
mjeseca lipnja. Vladina liberalna stranka da će
još ovoga mjeseca izdati izborni proglas.
Na 30. p. tnj. primio je grof Loris Meli-
kov poljsko odaslanstvo, koje je iz Varšave bilo
pošlo na pogreb caru Aleksandru II. i na po-
klon Aleksandru III. Tom prilikom reko je Mark-
grof Šišman Wielopolski ovaj govor: „Gospodine
grofe! Dozvolite nam umoliti Vas, da izvolite
najmilostivije Nj. Veličanstvu caru izraziti našu
podpunu zahvalnost za dobrohotne rieči, koje
nam je Nj. Veličanstvo izvolilo poručiti. Izvo-
lite, gospodine grofe, uvjeriti Njeg. Veličanstvo,
da ćemo mi, uprti o jaku, prosvjećenu i pra-
vednu vladu, svim našim silom trsiti se, da slu-
žimo redu, i da ćemo ostati vierni Nj. Veličan-
stvu caru, koji je ujedno naš kralj. Gospodine
grofe! Mi bismo se bili sretnim cienili, da iz-
raz našega štovanja i naše najpodložnije oda-
nosti položimo pred noge Njezinog Veličanstva
carice. Osjećaji, koji giblju srce Njezinog Ve-
ličanstva carice kao supruge i majke, uzbudjuje
jednako gibanje u našim gruditn, jer smo mi
svi solidarni. Svaki napadaj proti monarku jest
takodjer napadaj proti družlvenomu redu, proti
obitelji. Izvolite biti uvjereni, gospodine grofe, da
ćemo ovim načelim u svako vrieme vjerni ostati."
Na 7 tekuć, došo je u Beč ruski poklisar
grof Šuvalov noseć našemu Kralju uredovnu
vies», da je zasjeo na rusko prestolje Alek-
sandro III. Kralj je primio poklisara s velikim
odlikovanjem, dajuć mu stan u Carskom Dvoru.
Pošto su Francuzi spravni do potrebe proć
tunišku granicu i zato su jur, kako žica donosi,
primili privolu Londonske Vlade, talijani Mon-
tecitorci dižu silnu buku, jer ooi smatrajn Tuniz,
s gdjegdje potalijančenog tunižkog primorja,
dielom Velike Italije, il barem bodućom talijan-
skom kolonijom. U tu buku, svu naperenu da-
kako proti Francuskoj, talijansko ministarstvo
nije htjelo uć, pače je svjetovalo zastupnike, da
ne diraju u taj osinjak. Nu uzalud. Vlada je
bila upitana vrhu namjera Francuske i odgovo-
rila je da Francuzi nemisle posvojit Tuniz. Nu
većina zastupnika nije ostala zadovoljna s tim
odgovorom i gabinet j^^^iA^J^i^j^^1 je
još primljena. ir^i '
a'd" k"U ^
Šalju iz Pariza, 4 tek., da je Farre javio
Skupštini, da je bila na granici tunižkoj bitka,
izmedju ustaša i Francuza, koja je trajala debelih
11 ura. Nu odnosno na trajanje, malo je bilo
krvi, pošto nijesu ostala nego samo 4 Francuza
mrtva i 6 ih ranjenih.
Poznati Windhorstov predlog bio je, kako
je doniela žica na 4 tek., primljen od Reicbstaga.
Svi su zastupnici pristali osim trojice. Socijaliste
nijesu glasovali.
Rumunjska je već bila prizoana od svih
većih vlasti. Ministar rumunjski za posle s ino-
zemstvom priobcio je na 4 tek. Senatu, da je
francuska vlada, ova gnjila republikančina, če-
stitala Kralju Dragutinu. Skoro u isto doba nešto
rumunjske mladeži učece se u Parizu prosvje«*
dovali su kao republikanci proti domovini „kra-
ljevini". Svakako ovi su se mladici pokazali
dosljedniji od čestitih progonitelja proti fratrim
i koludricam.
U Irskoj nemir pa nemir. Nazad dana u
grofiji Mayo potuko se puk i policija, koja
je pobvatila oružje, ubila trojicu, a trideset i
dvojicu ranila, med lim četvericu smrtno.
Na 7 tekućega svi su poklisari složno pre-
dali Atinskoj Vladi, u pismu, nazore zastupanih
država obzirom na razmiricu o novim granicam.
Vlasti su prihvatile u obće predloge Turske, koja
ne daje Grčim nego dva diela onoga što je
označio berlinski sastanak. Poklisari su u ime
zastupanih Vlada obećali Komundurosovu mini-
starstvu, ako prihvati glas velevlasti, da će ove
nastojat nek se pak izpone sva turska obećanja.
Komunduros je obećao dat brzo odlučan odgovor.
Na 4 lek. Srbskoj Skupštini bio je prikazan
proračun. U njem je 25 milijuna dinara doho-
daka i ¡24.766.745 dinara trošaka, neizključiv
izvanredne troškove za željeznice.
Na 1 tek. mjes. nekoliko senatora pred-
ložilo je rumunjskomu senatu, da mjestno obla-
sti mogu svakoga u Rumeniji naseljenoga ili sta-
nojucega inozemca opasna po sigurnost u dr-
žavi rumunjskoj ili u kojoj vanjskoj državi, i-
zagnati ili poslati u koje drugo mjesto jedno-
stavnom odlukom ili usljed ministarske naredbe.
Na otoku Scio kod Malo Azije strašna
trešnja naniela upravo užasnih posljedica. Dva
diela pučanstva, naime 40,000 duša, ostalo bez
kuće i kućišta, bez komada kruha, u jednu rieč
našlo se nakon mala trenutaka na sred puta ko
pripukli siromasi. Trideset se je mjesta srušilo
skoro sasvim. Pučanstvo pobjeglo iz gradova i
selija na polje, osfaviv mrtve i ranjene pod
razvalinam. Do 6000 duša ostalo je mrtvih.
U Petrogradu, kako piše Regierungsbote
uapsili su radi caroubojstva i nekog Nikolu sina
ruskog popa Kebalčića. On je izpovidio svoj
Br. 37 Zadar, Četvrtak 19 Svibnja 1881 God. XI KM DALMACIJA
_ V
Veritatem facientes in charitate, crescamus in IzllOdl U POllSdlSlllik 1 U CotVrtćlk Ego interim clamit«:
illo per omnia, qui est caput ChristuB. Si quia Cathedrae Petri jnngitvr, mens est.
(S. Paul. Eph. IV. IS.) ^ ^P^trQfT* (S. Hieronym. Epit. A VI. ad Dam.1
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensurog in taenda salutari Ecolesi® doctrina, animisque in Religionis araore et in verse fidei profession*
roborandis,.... (Pio IX. u papin*k. lit tu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 lior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 ilorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva c«
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskora doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Slavensko hodočašće u Rim.
SI. ovdješnji Odbor za hodočašće, sasta-
vljen kako Diže, izdaje u svrhu uzvišenog
poduzeća sliedeći
Poziv na Dalmatince.
Braćo !
Kakono iza očeve smrti, kad mladjah-
nim baštinicima od bogate njihove baštine,
gramzivom rukom stranca i srodnika, što si-
lom što milom razgrabljene, brž ni samo traga
ne ostane, dok nakon koljena i koljena pra-
vedan sudac potomcima pravo na baštinu
opet ne dosudi, a ovi se i ruševinama djedovine
svoje raduju, te na njima sebi nove kule
grade, a na šikarjem zaraslim ledinama mlade
vinograde nasadjuju; tako se uprav dogodilo
i nama kojima su sveti naši Otci, i u Isukrstu
preporoditelji, Oiril i Metod ostavili svetoslav
nu baštinu, poruke i obećanja božja na nas,
u knjizi našega jezika.
Ova dragociena i sveta baština, što zlo-
bom vremena što našim nehajstvom, bila nam
malodane propala; a same nam ruševine i
sami tragovi toga blaga do ovoga dana o-
stali. Pred mnoge sudce naša pravica izlazila;
ali stopro iza tisuće dugih godina Bog se na
nas smilovao, pa Sveti Otac Lav XIII. s vr-
hovnoga svoga priestolja nama dalekim po-
tomcima svetu baštinu dosudio.
Svakomu je jur poznata njegova velezna-
menita okružnica „Veliki Nalog" kojom je on
cielomu svietu veličajne zasluge naših svetih
Otaca razglasio, svemu kršćanstvu naredio,
da svedjernim svetkovanjem njihovo ime slavi,
a nam napose baštinu svete knjige izručio, i
njezinu nam porabu potvrdio.
Ova je blagoviest u velike obradovala i
razveselila cielo Slavenstvo, koje je žarkim i
domišljatim čuvstvom shvatilo izuću i neiz-
mjernu cienu svetoga, domaćega, njemu po-
vraćenoga blaga.
A kako i nebi, kad je u tom blagu za-
tvoreno sve ono, što Čovjek jest, što ga Bogu
veže, što mu Boga objavlja?
Sami mu jezik razum razvija, ćuvstvo
ganjiva i razplamtiva, hotinje potiče, bodri i
kriepi. Po jeziku je Čovjek čovjekom ; na je-
ziku je osnovano cielo društvo ČovjeČansko,
van kojega čovjek prestaje čovjekom biti.
Kroz jezik sveta vjera rasvjetljuje um
Čovjeku, božanstvena ljubav ćuvstvo podžiže,
milost božja k njemu pristupa.
Na jeziku je osuovao Spasitelj svoj nauk,
kad je poslao Apostole, da propoviedaju; na
jeziku bratimsku ljubav, kad je brata bratu
priporučio; na jeziku svete tajne i molitvu,
koja no je razgovor s Bogom.
Još je nešto više jezik!
Bog je u jeziku sam sebe nam sobstveno
prikazao: Bog se otac javlja:glas s neba; Sin
je božji Slovo; Duh se Sveti jezicima očituje.
Toliko je dostojanstvo jeziku, da onomu, što
sveti Grgur o čovjeku piše, da mu je obće
bivanje s kamenjem, život s drvećem, ćut sa ži-
vinama, um s angjelima, mi bismo se usudili
nadostaviti, da mu je obće i s Bogom rieč.
Po jeziku smo dakle slični Bogu, po njemu
Bog salazi k nama, po njemu se mi do Boga
uzdižemo.
Odovle možemo procieniti, koliko blago
po nas leži u svetoj knjizi našega jezika, što
su nama dva naša sveta Otca ostavila, kolika
li blagodat u znamenitoj Papinoj odluci; o-
dovle možemo omjeriti, koliku smo ljubav
dužni našim Svetiteljim, koliku li harnost sve-
tomu Otcu Lavu XIII.
Ova nas ljubav, ova harnost, braćo, po-
takla, da krenemo put vječitoga Rima, da se
tog duga ljubavi i harnosti odužimo; te sva-
koga, tko je s nami dielio radost i veselje,
blagoslovom N. P. našega Nadbiskupa, po-
zivljemo, neka se na ovaj put s nami sprema.
Mi ćemo se u Rimu, hodočastnici, pro-
strieti pred grobom Svetoga Oirila, celivati
svete moći, zavjete naše polagati; mi ćemo u
Rimu, obnovivši pred stolicom svetoga Petra
prisege naših pradjedova, pred priestolje Pe-
trova nasliednika prinieti poklone naše.
Pred grobom Oirilovim mi ćemo prositi,
neka nas okriepi, da zagrlimo svetu našu knjigu
onim žarom, kojim je on nju za nas napisao; a
Petrova ćemo nasliednika zamoliti, da on svo-
jim blagoslovom podupre naše nakane, da bla-
goslovi našu braću, koja na domu željom nas
prate, i svu onu, prem iste krvi, istog jezika,
koja svoje noge odvraćaju od ovog puta, na
kom se sreta istina, koji vodi k životu; — moliti
ćemo ga napose, da blagoslovi našega Cesara
i Kralja Franu Josipa i našu milu Domovinu.
U Zadru dne 18 svibnja 1881.
Pop Ivan Danilov
Pop Frano Bulić
Andrija Dvornik posjednik
Mate Lovrić posjednik
Pop Mate Nekić
Ivan Stanić c. k. činovnik
P. Lučin Vlađović-Relja trgovac.
Dočim podpisani razašilju ovi poziv, ponudjaju
sličnim odborima, koji bi se bili zasnovali po Dal-
maciji, po Bosni i po Ercegovini, da s njima stupe u
dogovore, da se složno put uredi, i zapitaju one
polakšice pri putovanju, koje se u ovakim prigodama
obično dobivaju. Gdje pak nebi bilo odbora, tko god
misli u hodočašće, neka se ovomu odboru na vrieme
prijavi.
Pokret za slavensko hodočašće sve to veće
raste i u našoj državi i u Rimu. Proglas našega
odbora susrela se sa onim odbora češkoga, na
čelu kojega stoji prepošt kaptola S. Vaclava
Štule, i grof Schönborn ravnatelj diocezanskoga
sjemeništa u vPragu. Hodočašće obećava bili
brojno medju Česi, Poljaci iz Galicije i iz Po-
znanije, i Ruteni. Kod nas u Hrvatskoj ovo
sveto poduzeće nalazi sve to više odziva. Do
sada Lloyd tršćanski na polovicu snižio nam je
vozarinu medju Trstom, Riekom i Jakinom. Že-
ljezničko »nadjarsko družlvo takodjer je na tre-
ćinu snizilo za hodočastnike vozarinu na dr-
žavnoj južnoj pruzi. 0 južnoj željeznici (Snd-
babn), koja ima svoje sjedište u Beču, nema
dvojbe da ćemo naći istu polakšicu. Niti dvojimo
dakle, da ćete i vi tamo od Lloyda dobiti istu
blagodat. Vami je uputno, ako ima Lloydov
parobrod koji putuje medju Zadrom i Jakinom,
nanj se ukrcati: nemali, a vi možete na Rieku
doći pak se tu ukrcati na parobrod koji ide
svaki drugi utornik (počeo je 3.a svibnja t. g.)
iz Rieke u Jakin. Oni koji ne bi mogli nego
putem Trsta i dalje željeznicom u Rim, dobiti
će takodjer polak?(icu i od Lloyda, i od Sud-
babi kako mi. Iz Rima dobismo od središnjeg
odbora vrlo zanimiv list. Odbor imenovan po.
kard nalu Ledokovvskiu sastoji se iz Otca 0'
Callaghan, starešine basilike Sv. Klementa, kao
predsjednik — preč. Crnaca svetojeronimskog
kanonika, — Mons. Torroni rektora grčko-ru-
tenskoga zavoda, — P. Przeivlocki zastupnika
poljsko crkve Sv. Klaudia, — Markisn A. di
Baviera urednika „Os9ervatore Romano" —
napokon D.ra Stjepana Patvlički rektora polj-
skog zavoda tajoika. Jur jo program svečanosti
sastavljen i odobren po Sv. Otcu, koji hoće da
se sva svečanost obavi u Basilici Sv. Klementa.
Za tri dana će trajati svetkovina, 3.a 4.a i 5.a
srpnja. Svaki dan će biti pontifikal u slaven-
skome ili latinskome obredu, a popodne večer-
njica uz propoviedanje u raznih slavenskih je-
zicih i blagoslov. Peloga srpnja biti će blagosov
uglog kamena nove kapele, koju će Sv. Otao
činiti graditi u basilici Sv. Klementa na čast sv.
Apoštola ćirila i Metoda. Još nije opredjeljen
dan u koji će Sv. Otac primiti hodočastnike
posije obćenite pričesti u S. Petru. Svaki narod
podnieli će svoju posebnu adresu. Centralni od-
bor u Rimu pozvao je Preuzvišenog Strossmayera
da podastre Svetomu Otcu ukupnu adresu u ime
svih slavena, i da drži pohvalni govor o Sv.
Apoštola u hrvatskom jeziku. Po ovomu možete
sami suditi kakvu znamenitost je steko Djako-
vački Biskup, a po njemu Hrvatska u Vječnom
Rimu. Biti će takodjer akademićka zabava u
večer na 5.a srpnja.
Centralni odbor spreman je naći stanove
na jeftinu cienu, samo neka se svaki posebni
odbor na njega obrati (Via Moroniti 22}, kaže
ime hodočastnika i vrieme za koje će se u Rimu
zadržali. Ustanovite dnkle rok do kojega vam.
se imadu prijaviti svi koji se žele hodočašću
pridružiti, da se možete na vrieme obratiti na
središnji odbor. Za seljake i osobe manje bo-
gate, središnji odbor ćo ih namjestiti u kakvome
samostanu i hraniti će ih uz jeftinu cienu. Naš
svetojeronimski zavod moći će primili mukte o-
kolo 15 siromašnih hodočastnika, za i — preko
velebitskih hrvata. Rim dolazi i materialnim sred-
stvom u susret slavenstvu: nemojmo se oglušili.
Nada je i očekivanje u Rimu da će se slaveni
opošteniti, i hoće s Božijom pomoći.
Iz upravljujtićega odbora za hodočašće u
Rim.
U Zagrebu, 16 svibnja 1881.
voler esporre colla massima possibile sollecitu-
dioe i proventi, per qnanto minimi, dérivant» da
fnnzioni ecciesiastiche : preghiere per i defunti,
elemosine per messe non fondate, benedizioni
nelle solennité di S. Natale, Pasqua, Epifania,
Onomasticî, da diritli stolari (nascite, matrimonî.
morti) e da messe fondate o da aitri titoli"
Kako sve ovo pomoo nabraja i iziskuje
usque ad ultimufti quadrantem ! traže se svi
„proventi per quanto minimi lu Neznamo koliko
je ovaj spis nuždan; svakako je mogo biti
puno natremniji i prijazniji; jer ijudim, koji
priznaješ da su u tiesnim gaćama, izračunat i
ono skoro zraka šio odiše, a da im se pak ko
zna kako odmjeri; to je bre odveć! Mi se
tomu i čudimo, jer u namjeram Bečke vlade to
nemože da bude, le uzimljemo spis kao nov do-
kaz neugodne vladine napram svećenstvu pri-
pravnosti. Znamo dà, sve ovo trpjeti ; al dužnost
lia m je ¿koristit se svakim, a najpaće, žalostnitn
iftktstvom. Tim za danas zavrâujemo, nu prihva-
ćamo rabos.
Srpska Logika
Braća Srbi, osim srpske narodnosti i srpske
vere imaju i srpsku logiku, koiu preporučujemo
osobitoj pažnji dubrovačkog Slovinco:
„Novi Vek" list štp u Biogradu zastupa ruske
interese, u broju 48, razpravlja pitanje o sbliženju
slavenstva na crkvenom polju, te tom prilikom na-
valjuje na rimsku crkvu i biskupa Strossmayera s
poznate njegove okružnice o slavenskih apostolih
Cirilu i Metodu. "Novi Vek,, u nizu članaka pod
naslovom „Rimske majstorije" nastoji pobiti smisao
sbliženja slavenskih apostola s katoličkom crkvom
i tvrdi, da su oni „položili temelj samostalnoj sla-
presveti sa nredjenje slavenske bukvice, koju su
Eim i njegovi prestavnici na svakom korakn gonili
i anatemisali kano što i dan današ čin^Strosmajerovi
pitomci po Hrvatskoj, Sremu, Bosni, Hercegovini i
Dalmaciji„, — Postupak rimske crkve u pogledu
uz veličanja slavenskih apostola, krsti „Novi Vek"
farizeiskim, navadja nekoliko redaka iz enciklike
biokupa Strossmayera, na koje redke nadovezuje:
Koliko jezuitizma, koliko prostih laži u ovo nekoliko
reči?"
Na rieči sadržane u encikliki biskupa Stross-
mayera, gdje je govora o sreći koja bi nastala bila,
da su svi Slaveni još iz početka stali pod okrilje
rimske crkve, odogovara "Novi Vek„ ovako: „Da
nije ni jedno slavensko pleme došlo u kandže rimske,
danas bismo svi bili i moćni čuveniji a što je glavno
nezavisni i slobodni; i mi možemo uveriti osvećenog
biskupa Strossmayera da kad rimskoj kuriji dosad
nije ispalo za rukom da nas dokopa u svoje kandže,
beli joj neće poći zarukom, da to ikad više učini.
0 tome biti uvereni tvrdo ne samo u Rimu,
Zagrebu, Djakovu no i u samom Beču. Rimske su
majstorije isto tako nedotupavne kao i Bečki šeretluci:
i mi možemo časnom biskupu Stossmajeru biti samo
zahvalni, što je tako očevidno pokazao koliko je
njemu i njegovim vjernim stalo do budućnosti sla-
venskoga juga. Mi ih tek sad poznasmo u pravoj
njhovoj svetlosti, istina malo dockan; ali ipak ne
tako dockan, da ih možemo na svuda suzbiti.
Rimski provodnici imaju i suviše tavnu i groznu
prošlost} ali njihovo sadanje prisvajanje i proslavljanje
Ćirila i Metodija, najbolje pokazuje njikovu drzskost
i podlost j i ako za njih "celj ostveštava sredstvo,,,
mi ih nasigurno uveravamo da u ovoj prilici ni —
sredstvo ne osveštava celj ! ! "
Držimo da je ponašanje srbskih listova u tom
pitanju i najvećeg optimistu osvjedočiti moralo, što
se u obće može postići u toj toli dugo gojenoj misli
o nslogi„. Sloga, ne samo u crkvenom već ni u po-
litičkom pogledu nije moguća, gdje se susretanju
ovako odgovora, kako to „Novi Vek„ radi. Sumnjičiti
plemenite namisli, reć bi da je u dušu uciepljeno
više no jednoj novini srbskoj. „Novi Vek" dostojno
zastupa novosadsku „Zastavu„ u navalah na rimsku
katoličku crkvu. Kano što je „Zastava" kipjela gnje-
vom na Hrvate što su g. 1876. pošli u Rim da
se poklone sad pokojnomu papi Piu IX. na proslavi
30-godišnjice njegova vladanja katoličkom crkvom,
tako se i sad "Novi Vek„ srdi na slavenske hodo-
častnike, koji će u Rim poći mjeseca srpnja, da sv.
otcu izraze svoje poklonstvo i odanost nad uzvelicanjem
slavenskih apostola. Sizma, kao što se vidi, netrpi
izražaja odanosti rimskomu papi, komu se cio katolički
sviet klanja, kano što se „vasionomu patriarhu u
Carigradu klanja tek nekoliko fanariota. Katolička
dakle crkva, koju Rim zastupa, ujedinjuje a nerazdvaja;
pa ako joj oko zapelo o cielo slavenstvo kano što
pozorno prati svaki korak i napredak Hrvata: to
se ima samo njezinoj brižljivosti kano sve spasa va
juće crkve pripisati. Šizma se u veličju i slavi ne-
može takmiti s Rimom, koji nije škodio, već ko-
ristio i znanosti i uljudbi ljudskoj, kako bi se bez
zamjere u ostalom moglo najbolje opaziti da se pri-
spodoba povuče med Hrvati n. pr. katolici i onimi
grčko-iztočne crkve, a kud Ji kamo da se preko
Drine zasegne, gdje nam poznat kulturni stepen
tamošnjega naroda. Ne dakle klevetati ni krivo udarati,
jer batina ima dva kraja. Rim je uviek težio za
uljudbom naroda, za njihovom vremenitom i časo-
vitom dobrobiti. Za to govori poviest, pravedna po-
viest, koju nije pisalo strastveno pero, kao ono koje
piše upitne članke u „Novom Veku." S. H.
Buoni esempi dall' alto.
L' Os s. Rom. dei 4 corr. riceve da Vienna:
11 principe ereditario di Austria-Ungheria mo-
stra non solo di sapersi predestinato a portare un
di il glorioso titolo di Maestà apostólica, ma di com-
prendere altresi quaü gravi doveri con esso gliver-
ranno imposti, di difen3-"^ <üoé con ogni mezzo
dato in suo potere i aíhtti imprescrittibili della
S. Chiesa apostólica romana e del suo augusto Capo,
il Papa. Egli perció è osservantissimo dei precetti
della nostra sacra Religione e nutre per il Sommo
Pontefice un rispetto e un affetto veramente figliali,
i quali sentimenti sono pienamente condivisi dalla
sua piissima sposa. A questo proposito lasciate che
vi narri un aneddoto che mi è stato riferito da un
personaggio pienamente degno di íede e dell' inti-
mità della coppia augusta. La principessa Stefania
stava rapita in ammirazione e pensierosa dinanzi ai
magnifici quadri di mosaico, regalo di nozze del
S. Padre Leone XIH, quando sopraggiunse l'arci-
duca Rodolfo, ed essa alzo su lui lo sguardo ove
leggevasi una muta preghiera. Richiesta da lui di
manifestare il suo desiderio essa gli disse che per
lei sarebbe il colmo della felicità, se insieme alio sposo
potesse recarsi a Roma, prostrarsi a' piedi del Sommo
Pontefice, implórame 1'Apostólica benedizione, assi-
stere alla Sua Messa e ricevere dall'augusta sua
mano il SS.mo Pane degli Angeli. L' Arciduca, tutto
lieto e commosso, le rispóse: „Condivido la tua
brama, o mia diletta, e da gran tempo avevo riso-
luto di appagarla; solo non te ne feci parola per
recarti una grata sorpresa, quando l'adempimento
sarebbe stato vicino, e poi ritenevo come cosa certa
che andando noi a Praga, la nostra ottima e santa
zia 1' Impératrice Maria Anna ci avrebbe calda-
mente raccomandato di fare questo pio pellegrinaggio,
e volevo lasciare a lei la dolce illusione di essere
stata la prima a suggerirlo." Questo colloquio ebbe
luogo in presenza di parecchie persone.
ĐoplSl,
Iz Cetine, 4 lipnja.
Ima već nekoliko dana da pri granici Dal-
m atinsko-Bosansko-Hercegovačkoj odnosna Povje-
renstva obavljaju veliku zadaću o priznanju prava
naših obćinara, koji od pamtivieka iza nesretne crte
obilježene jim grabežljivim lavom i begovskom lu-
kavštinom primorani bješe usvojiti ga na pašnjake,
gradivo i drvarinu uz godišnji danjak, pa rek bi i
opet da neće ništa sretniji postati u novo doba. U
koliko je vidjeti Zemaljska Vlada za Bosnu tu stvar
riešava zrelom pameću loveći ne naše obćine nego
njezine pojedine odsjeke koji mejaše sa Bosno-Her-
cegovinom: dakle polovina ciele pokrajine, koja je
jednako u ljetu uživala to pravo, izključena je.... ta
mejašnici i nemejašnici jednako zimi pitaju blago
doma: zašto dakle dogovori nevode se sa svim ob-
ćinam ili bolje za zemaljskim Odborom pokrajinskim
kao zakonitim skrbnikom zemaljskih pravica???
Da domaću ekonomiju mora više zanimati ribo-lov
neg paša, nisam od toga mnienja. Stokom srednja
Dalmacija za poi godine žive, a, lovom pojedinci
jedva da se što okoriste: pa su Cozoti na saboru, a
Bošnjaci?1) Ako stoka ljeti nepase u planini ni za
polovinu koristna nije; a kroz pet-šest godina mora
da se umanji po 75 %, P° brdih radi žege, a po
poljih rad metilja; a i jedna kišna jeseni svu pri-
poljnu sitnu marvu može uništiti... a i krupnu zna-
tno umanjiti. — Prošle godine neki gospodari ce-
tinski rad te bojazni svoju junad čuvali su u po-
drumih, ali jih nisu mogli učuvati jer su jih morali
pitati okislim sjenom rad šta jim je i dospjela. —
Sto će biti od Prominjana, Zagoranajtd. ? Ja neznam.
Ugledna Obć. Oprav. Trogirsko, Sibeničko, Skra-
dinsko, Drniško, Kninsko... nek se na vrieme po-
*) Upozorujemo c. gosp. dopisnika, da je i o ovim
pitanja bilo lani u Sabora govora, kako iz naših sab.
izvješća; nego zbilja rek bi da je naša Vlada manje učinila
nego obećala. Ur.
staraju kod Zemaljskog Odbora za svoju osobitu
korist... kad neima blaga, nije ni travarine. Recimo
da izravno nemože biti pomršeno pravo paše, ali kad
se radi sa pojedincim ono može znatno biti obter-
ćeno, pa kad za tri četri mjeseca vunu i janjce
proždru Sarajlije sa svojim zakonim, koja fajda tad
od blaga ? Ako su naši obćiuari kmetovi u pašnjacih,
neimadu jim se podstrizati krila izmjenom vlastnika ;
ako li su zadobili pravo vlastništva, tad Zemaljski
Odbor morao bi posredovati u uredbi tih prava.
Sarajevci nek gone po tursku (tomu je Bosna na-
vikla)sa svojim podanicim, s našimi nek ostaju in
statu quo ante... a kad kojih odseljenika odžakluk
zakupe nek su jim tek onda jednaki s rajom. Pozor!!!
V.
Vrlika, dne 3 lipnja.
Ima već ovo druga godina, od kad je uvedena
po našem Velečastnom gosp. župniku Fra Onoratu
Milošu pobožnost mjeseca svibnja. Ako je ikada
bila velika potreba od molitve, to doisto jest u da-
našnja vremena; gdje vidimo toliku mlohavost u
vjeri. I ove dakle druge godine, pravovjerni odazvaše
se vrlo marljivo prisustvujući preko cielog mjeseca
uzvišenoj pobožnošti, šaljući plemenite uzdisaje do-
brotvornoj Majci; koji čudnovatim načinom u dušam
uzplodiše, Čudnovatim načinom doisto; jer bijaše ob-
koljena od tolikih bogoljubnika sveta izpoviedaonica
i sveti žrtvenik, da bijaše zaisto prevelika radost i
milota gledati videći toliku odanost Majci Božjoj.
Gorirečeni Velečastni g. župnik, videći tako pri-
pravna srca prisutnih, ponutkova i iztumači velike
koristi koje se dobivaju iz družtva i bratovštine
bi. dj. Marije od Carmina. I tu se vidjelo očevidno
nadahnuće, koje samo ozgora doći može; da tarieč
Veleč. gosp. župnika bijaše kao zrno u plodnu
zemlju bačeno, i u malo dana, vidjelo se na stotine
duša koji izvanrednom radošću primiše priliku bi.
dj. Marije od Carmina. Svetu priliku, koja pravedne
duše obraća k Onoj, u kojoj siromasi nalaze bo-
gatstva, slabi jakost, nemoćni liek, neznalice pravo
znanje, griešnici milost da se obrate. A nevjerni?
I ako kršteni pokunjenim ostadoše očima, usilovani
da izpovjede da je ovo pravi put istine koji vodi
k Bogu, pred čiji Sud valja da se svi prikažemo.
Bogoljubnost svrši svečanom sv. Misom na za-
hvalnost M. Božjoj, a po podne istoga dana mnogo-
brojne pobožne duše dodjoše na sv. blagoslov.
Od naše strane, kličemo ti zato, Velečastni g.
župniče: da te Bog tako revna na mnogo i mnogo
godina uzdrži, na korist katoličkoj Crkvi i domovini;
jer si pravi pastir povjerenomu stadu, pravi otac
i dobročinitelj ubogim i nevoljnim, pravi i iskreni
prijatelj svima koji od crkve, po tom od Boga, ne
bježe. X,
Iz Makarskog primorja, I lipnja.
Zivila financijalna era!
Komu se nije sbilo vidjeti, gdje djeca kojeka,
kvim puškama na ramenu stupaju po kojem dvori-
štu kao kakva junačka četa, kako pune puške i
kako jih izpaljuju? Ne znadu djeca što je puška-
što li je vojevanje, no vidila žaba da konja kuju,
pa i ona zaželila podková. Ako i ne takovih, sli-
čnih prizora često se vidja i med odraslim ljudima.
Daj težaku veslo, pa da ti ga slomi; mornaru mo-
tiku, pa da si s njom probije glavu; planju kovaču,
pa da ti ju otupi. Svakomu svoje, da stvari podju
naravnom kolotečinom. Punctum!
Nazad nekoliko dana sbilo se nešto u Gradcu
gornjeg primorja, što služi na Čast financijalnoj eri.
Igrala se dva financera krugljá pri sumraku kod
obale morske. Gračani sjedili pod murvom i razgo-
varajuć se gledali igru. U to neki drugi financier
stao u šali ciljati piescima na dvojicu. Nu dvojica
ne znaju za šalu, jer je ista šala uvrjeda njihovome
financijalnom dostojanstvu, pa pomislivši da piéske
ne baca drug, no koji drugi, zapovjedili nekom
momku da miruje. On jim na to nadoveže koju, nu
njima ne bilo po volji, ta oni imaju uvjek pravo,
pa izrekli koju krupniju i stali prietiti da bi snjim
u more, da nije tu Andri... Mladić na to, vruće krvi,
šilo za ognjilo, a moji ti ga financieri brže bolje u
kasarnu, pa prihvatili sablje, te golim sabljama na
mladića. Kažu da ga jedan prihvatio za vrat, a
drugi podigao sablju i zamahnuo, da ga posieče. Na
to priskoči sergent žandarmarije i prihvati financiera
za ruku, da mu otme sablju, nu financier stao ee
hrvati pa u hrvanju sgodi sergenta sabljom u čelo...
i krv proteče. Sto bi bilo, da je sergent povadio
sablju i posiekao financiera? — Videat Beden, ne
quid detrimenti res finantiaria capiat!!
Primorac B.
Šibenik, 1 lipnja.
s. Prošastih danž imadosmo izvanrednih svečanosti
u Sibeničkom kotaru, o kojih vriedi da ih obćinstvo
upozna, tim više što se to navraća na čast našega
premilostivoga Vladara. Svakomu je poznato junač-
tvo našeg Dalmatinskog Domobranstva pod Livnom
Sliedi Dodatak
oranici grade kod Col di Tenda tvrdjavu, i to
kako pišu iz Rima, na vas mah.
Knez Milari potvrdio je Skupštinski zaklju-
čak, da se uvede preinaka u ustavu od g. 1869.
Knez Milan stigo je na 13 iek. u Petro-
grad. Odmah je otišo da sluša liturgiju a tvr-
djavi gdje je pokopan Alesander 11.
Žudjela proganjanih u Rusiji ima oko 60
tisuća. Zamolili su španjolsku VJadu da im se
dopustit nastanit u Špaoji. Madridska Vlada
odmah je odvratila affermativno!
Nove će se španjolske Cortes sastati na
'20 rujna. Izbori su novih zastupnika ustanovljeni
za dan 21 kolovoza a na 4 rujna biti će iz-
bori senatora.
U Irskoj je življenje postalo užasno. Ta-
mnice su već pune, ras je otok ko u obsadnom
stanju; skoro svaki dan proteee ljudska krv.
Novine engleske u Londri svjetliju vladu, da
strogo postupa; kao da sada postupa blago!
Finiandske novine priobćuju carski ukaz,
kojim se za 19 sječnja (po novom) 1882 sa-
ziva sabor u Helsingfors. To je šesti sabor od
kad je FinUndija spojena s Rusijom. Prvi sabor,
kojeg je 1809 otvorio sam car, bio je onaj, u
kojem se ruski vladar zavjerio finlandskomu
ustavu; drugi sabor, 1863, otvorio je takodjer
sam car. Treća saborska sjeditba trajala je od
1867 do 1870. Četvrta saborska sjeditba bila
je 1872, peta 1877. Po saborskom redu imade
se sabor sastati svake četvrte godine. U saboru
nalazi se 261 zastupnik, od kojih pripadaju:
121 plemstvu, 36 svećenstvu, 45 gradovim i
59 seljaštvu.
§cienze. Lettere, Artfi,
I ritratti Autentici dei Ss. Cirillo e Metodio
£ cosa verarnente provvidenziale che a Roma,
come centro della Chiesa, si trovino i documenti pri-
mitivi di tutte o quasi tutte le nazioni Cristiane,
per cui ne risulta evidentemente che la civilizzaz-
zione Oristiana dei popoli emana come da fonte
generale dal Pontificato Romano, ed č una lezione
splendida che solo nell' Unione colla Sede Apostolica,
le nazioni Cristiane possono ritrovare la loro vita
sociaie. Ci6 e particolarmente notevole per i popoli
Slavi che occupano quasi due terzi della Europa, o
di cui infelicemente una gran parte č da piu secoli
separata dal centro della Unit&. Ora le loro origini
sono riccamente rappresentate in Roma, per cui solo
nella Unione con Roma possono ritrovare la purit&
delle loro origini, e richiemandole riprendere quella
via di progresso vero e di vita sociaie da cui si
erano allontanati col lamentabile scisma Foziano.
Per mettere appunto sempre piu in rilievo 1«
origini Romane di quella grande nazione si sono in
questi giorni riprodotti i ritratti autentici dei loro
primi Apostoli i Santi fratelli Cirillo e Metodio. Questi
ritratti non esistono altro che in Roma e contempo-
ranei dei due Santi come ci attesta Anastasio Bi-
bliotecario, nella vita del Papa Adriano II che fece
eseguire le pitture or ora scoperte nella Basilica
sotterranea di s. Clemente.
La copia che ora ne & stata iatta e ricavata
Što mi pivaš moralo je biti;
Štipan se je imal naresiti,
Jer ga Višnji Crkvi odabere
Te mu zato venac neponere,
Pa i čovik pravom čeka sgode,
Da požanje dostojne mu plode.
Sto govorim laži ovo nisu,
Jer kad bio u svojemu Visu
Puk ga častil, ime mu nevene,
Bil je ures Crkve Božanstvene.
Svi od puka i veli i mali
Namisnici i ljudi ostali
I svak tko mu mogal dila pazit
Reče: „OvaJcog hoćel kad dolazit?"
Vladal Crkvom i umitno pukom,
Nevoljne je tišil svojom rukom,
On je snagu svu svoju ulagal,
Te ženitbom zdrušene je spajal.
Pristupajuć revno bolestniku
Bio izgled svakom redovniku.
Djavloj sili vazda daval škode
A veselje tebi Viški rode;
Bog ga dao u Crkvi na svitu
Kano miris a dragomilju cvitu,
dall'aífresco rappresentante la traslazione del corpo
di s. Clemente, iatta per opera di questi due Santi,
nell'anno 867. Essi sono i vi raffigurati accanto al
Papa s. Nicola I che tanto fece e scrisse per la
conversione di quei popoli al Cristianesimo, e per la
loro unione con la S. Sede.
II gruppo dei tre personaggi, cioé il Papa s.
Nicola coi due Santi fratelli é stato mantenuto intero,
e nelle stesse pose, e con gli stessi costumi che
portano nell'antico. É chiaro che le fisonomie son
riprodotte con tutta quella fedeltá che possibile nel
I' addolcire la rigidezza delle linee di una pittura
cosí antica e primitiva. 1 tre personaggi si distaccano
sul fondo delP ábside attuale in mosaico della Chiesa
di san Clemente, affinché tutto richiami quella vene-
rabile Basílica, monumento preziosissimo per la storia.
11 Papa sta in piedi sul trono vestito pontificalmente
secondo 1'antica forma, avente in capo la corona
pontificia, che Egli adottó peí primo stende U sua
destra sul libro di s. Cirillo e la sua sinistra a s.
Metodio, la bellezza del suo volto richiama bene la
descrizione che ce ne ía Anastasio Bibliotecario. S.
Cirillo porge ai Papa il libro del Nuovo Testamento
che egli tradusse in lingua slava. L'antica pittura
essendo mancante in questo punto per una rottura
del muro si é creduto interpretarla in in questo modo.
Alia sinistra s. Metodio tiene la Croce patriarcale e
sembra prender la mano del Papa per baciarla. Ai
piedi s. Cirillo si vede 1' Alfabeto Slavonico che egli
compose, ai piedi del Papa vi é l'atto di condanna
di Fozio, e ai piedi di s. Metodio, vi é il Messale
Ruteno che fu opera sua, e gli istromenti della pittura
in che era valente. Le iscrizioni sono egualmente
imitate nello stile che si vede nella sopradetta Basíli-
ca; di sotto sono i nomi dei tre Santi, e sopra vi
sono le ultime parole che s. Nicola I diceva nella
sua celebre lettera ai Bulgari: Voi siete la mía gioia
e la mia corona nel Signare.
Al di fuori dell' Abside come appendice sono
state aggiunte alcune note storicbe. Cioé negli angoli
superiori vi sono le armi di s. Nicola I e quelle
del Regnante Pontefice Leone XIII. Sotto poi da un
lato un medaglione del Papa s. Nicola che tiene in
mano i Responsa ad Bidgaros e dall' altro lato il
Papa Leone che tiene la sua Encíclica Grande Munus;
due documenti di una importanza inestimabile nella
storia dei popoli slavi. Nel mezzo vi é riprodotta in
in piccolo la translazione dei corpo di s. Clemente
come sta negli scavi, da cui é desunta tutta l'idea
del quadro.
Sorge qui una domanda naturalmente della sana
critica. Come é che s. Nicola sia rappresentato fra i
due Santi fratelli, mentre egli era morto allorché
questi giunsero a Roma colle reliquie di s. Clemente ?
Ecco la risposta: In primo luogo é certo che quel
Papa sia s. Nicola, giacché vi é il nome scritto sotto
alia pittura. Quindi é a diré che la pittura rappre-
senta piú il fatto storico che il fatto materiale. Cioé
essendo stato s. Nicola quello che fece venire a Roma
i due Santi fratelli colle relique sopradette, ed avendo
egli fatto prepai'are il nuovo tempio in attesa del
grande avvenimento, alui ne viene attribuita la me-
ritata lode, col rappresentarlo come attore principale
in quel fatto. Del resto ben si conosce che la pittura
fu eseguita fra l'anno 869 e Panno 865 cioé fra la
morte dei due santi fratelli, poiché 1' uno vi é rap-
presentato colla aureola, che era morto; e 1' altro
senza aureola, segno che era ancor vivo. É impossibile
daré altra spiegazione di questo apparente anacro-
nismo.
II quadro ora eseguito é setnpliee ed elegante,
ma sopratutto é un insieme di memorie storiche
importantissime: memorie che possono avere una
conseguenza avvenire richiamando tanto bene T Unione
delle Cristianitá slave colla Santa Sede.
Iz kojeg se godni miris čuje
U proliću kad se racvatuje,
Bog mu ljubav i pamet uzmnoži
I Crkvi ga on svetoj podloži.
Njega slušat svak bi bio rekal,
Da je nauk iz nebes istekal.
Dostojan je da mu svitlost šije,
I na prsih da mu križ počije
I ostala počašća na njemu,
Jer za Crkvu prikladan j' u svemu.
Don Štipane nam si cvit od žija
Mnogo lita da te Bog živi ja,
Bog je s tobom i slavna Divica,
Ti si naša Duhovna danica.
Sa izgledom tvojega si dila
U tvom vencu dva upleo mila.
Tvoje slilu iz tvojega roda
Žar imaju prilipoga ploda.
One drže što po tebi ističe,
Kano cvita premile pčelice,
Koje od slada radostne ostaju,
Ke napredak u dom prinešaju.
O Višani svima nam je dika,
Počastimo Krstova vojnika.
Dio voglia che lo stato presente di dissoluzione
sociaie in cui trovasi la Russia faccia comprendere
che la salute dei popoli cristianista unicamente neiia
chiesa Cattolica Apostolica Romana.
La riproduzione in piccolo dei quadro č depo-
sitata ali stamperia di Propaganda Fide.
P. VlNCENZO VANNUTELLI.
——
Profesor Risto Koračić
i dubrovački nSlovinacu.
(Nastavak vidi br. 34 i 41.)
Fina primjetba profesora Rista KovaČića u br.
9 dubrovačkoga „Slovinca" udara na „Katoličku
Dalmacjju" ovako:
„Čudno li će se „Katolička Dalmacija" srditi
što ovako na dugo i na Široko srpskog pisca latin-
skim slovima pred „slovinskomu gospodom slavim.
Časti ovaj zadarski list moje pisanje kao stoje pre-
klani častio spljetski „Avveuire" moje učiteljevanje
na gimnaziji u Dubrovniku.
„Avvenire" je uspio da ne dobijem mjesto na
realnoj gimnaziji u Kotoru, „Katolička Dalmacija^
valjda nastoji da mi ni u naprjed ne bi bilo dato
mjesto na zadarskoj preparandiji za to što sam Srbin, i pravoslavni kao što mi nije dato g o-voga kad sam ga iskao preklani ne nadajući se da
su rodoljubni faktotumi onoga zavoda na ovako ni-
skom gledištu. Čitao sam gdje je Napoleon prvi nje-
kog poštenjaka pisca bacio na penziju od pet nov-
čića na dan, pa kad je jednom upitao kako mu je
sad, poštenjak odgovori: pretiču mi još po dva nov-
čića na dan, da pomožem platiti troske slavnog po-
bjeditelja Marenga i Austerlitza!
„Avveniru" nijesam rekao nigda nijedne. Reći
ću „Katoličkoj Dalmaciji" jednu jer je u Svećen*1
stvu dijeka naroda, kome se u prve, pišući ovako,
obraćam, dosta čitana, a ono je za me ipak važnije
nego tugjinstvo „Avvenirovo."
Ovu pak jednu govori naš veleučeni profesori
Risto „Katoličkoj Dalmaciji" u sedam, odgovara na
primjetbe dopisnika izpod Snieznice i Horvatovića.
Prvo ćemo razabrati profesorovo uporedjenje naše
„Katoličke Dalmacije", vjernog glasnika našeg ka-
toličkog hrvatskog naroda, i „Avvenira", šarenog
trubača ćaćinih ortaka i aleata pravoslavnih Srba.
Profesor Risto leti kroz našu Dalmaciju s u-
rednicima dubrovačkoga „Slovinca", i u uporedji-
vanju.
Mudre glave, urednici dubrovačkoga „Slovinca"
uporediše „Katoličku Dalmaciju" s glasilom bukovič-
kih kalugjera. Uporedjenje im ne valja, u koliko
„Katolička Dalmacija" štiti prava hrvatskog naroda
kojega je Dalmacija, a „Srpski List" podržava i
brani nasilničtvo, jer pravoslavni hoće na silu da
su Srbi i da se Dalmacija odvraća od prave svoje
majke katoličke hrvatske i da radi za državu koja
katoličku crkvu ne trpi, t. j. za Srbiju, koja ni u
glavnome svome gradu, u Biogradu, ne dopušta da
pobožni katolici svoga svećenika i svoju crkvu i-
maju; ali valja u koliko na jednoj strani i drugoj
pokretnikom je vjerozakon, premda uredničtvo onog
grdioca veledušnoga dobročinca i pravoslavnih Srba,
Strosmajera, neće da je ovo istina, da mu je po-
kretnik vjerozakon.
Profesor Risto Kovačić nadmudrio prijatelje,
urednike dubrovačkog „Slovinca": mieša našu „Ka-
toličku Dalmaciju", koja štiti pravo, i spljećanski
„Avvenire", koji trubi talijanštinu i pravoslavnu
srpŠtinu. Nikako mu ne valja, jer ova dva lista:
niti idu za jednom svrhom, niti im je jedan pokre-
tnik. A što je moglo navesti gospara profesora na
Što se nisam ja mogal izreći
Da mi proštis sad ću se uteći
I rad toga nisam zadovoljan
Sto reć neznam kako si dostojan.
Ove riči Radisić podaje,
Ki najzadnji za svakim ostaje,
Ki nauka naučio nije,
Stit i pisat jošter neumije.
-^AAAAAAAAAAAAA.
Svibanjski cvietak Mariji na
poklon.
(Konac.)
A ti narode moj, želiš li izobraženja, napredka,
prosvjete? Svrni se, eno ti Ideala, eno ti Uzora,
razmatraj Ga, poštuj Ga; razmatraj i poštuj Mariju.
Marija bo je ona žena, koju tko razmatra i štuje
uzvisuje svoj um, oplemenjuje srce, usavršuje svega
sebe. Marija je ona žena, koju tko razmatra i štuje
crpi na izvoru svake kreposti i svake sreće po Vjeru
i po Domovinu. Marija je napokon ona žena na-
prama kojoj bješe tol bogoljubni predji naši uprav
s toga jer ćutjahu u sebi obilnu moć, veliku korist
jalno, to ti je pravi komunizam izmedju
Boga i čovjeka, a taj komunizam toliko
večim pravom u ime dosljednosti mora da
se razproatrani još i izmedju čovjeka i
ostalih ljudi.
Lttiorska zabluda nije mogla zaustavit se
jjjri uhistvenom obsegu bogoslovne znanosti;
rMonila je zasjesti i na filozdfično polje pak
bblitično postati društvenim pitanjem. Ta-
kova je sudbina uviek neumoljivo gonila
bies ljudskih zabluda odieljenih od nepo-
mične hridi jedinospasujućeg ostrva katoličke
istine.
Crkva katolička uviek se je uspješno
proti tomu borila, te oslobodivši nas od
idealističkog panteizma na istoku, kao što
i materijalističnog na Zapada, uzčuvala nam
i učvrstila, današnju uljudnost, prosvjetu i
slobodu. Tu uzvišenu zadaću crkva i dan
danas plemenito vrši; crkva koja je jedina
kadra osloboditi nesretno čovječanstvo od
socijalističkdg razsula, ona sama, a nipošto
sva mnogovrstna prisilna sredstva koja se
bezuzpješno upotrebljuju, bezbrojne one po-
lic^jne straže, i strašni onaj broj sievajućih
bodeža; jer sve to, posve malo vriedi. Po-
litični zakoni nisu sposobni da Uspješno dje-
luju na nutrnjeg čovjeka; mnogo i mnogo
puta moraju se zadovoljiti samo spoljašnjim
posluhom, u žestokoj oprjeci sa nutrnjim
osvjedočenjem. Politika, pa i najbolja, mučno
3a nam pripravi spas i pravi pokoj. Ona se
iiioŽe mUčiti za družtveni boljak; nu i skrajni
ilapori slabo će usrećiti ljudstvo. Najbolje
je stanje naroda ono, koje ga sve to većina
priblizuje i druži pravoj sreći, a ta je nešto
viša, nešto uznositija od ovozemnog svieta.
Inquietum est cor nostrum donec reqiiiescat
in te Domine, rekao je onaj stari učenjak
koji je dobro poznavao ljudsko srdce. U
Bogu je dakle satno naša sreća, naš mir,
naš jedini pokoj. Ta je prava politika.
(Sliedi).
La mattina, 31 ottobre, ebbe luogo nel
Fàlakzo Apostolico del Vaticano il Gonei
storo Segreto per la futura Canonizzazione
del Beato Lorenzo da Brindisi e délia Beata
Chiara da Monte Falco.
Sua Santità vestito degli abiti pontificali
uscîva aile 10 ant. dai suoi privati appar-
tamenti,*e si recava nella sala ail' uopo de-
stinata, ove assunta la falda e impostagli la
stola concistoriale si conduceva nelP Aula
del Concísforó, ov' erano già convenuti gli
E.mi e R.mi Signori Cardinali, vestiti del-
1' abito caifdînalTzio violáceo, a motivo délia
ricorrenza di Ognissanti, e délia cappa estiva
dfeîïô ' stôSSo colore, e benedetto il S. Collegio,
asèeùdeva il Trono.
Uscïti dalla detta aula tutti coloro che
iïôn hahno luogo in Côncistoro, Sua Santità
davá pVîrièîpio alla saCra azïone colla con-
$éí¿¿ pregbiéra: Adsumus Domine Sánete
Spirîtits, etc.
ftônuûciata quindi una breve Allocúzíone,
Sùa Bèatïtudîne ordiriava all'E.rao e R.mo
Sîgïior Càrd. Bartolini, Pre'fetto délia S.
t?oû^regazione dei Riti, di fare l'a relazione
rfèlla vi'ta, virtù e miracóli del Beato I»o-¿ê&ZO ffâ Brindisi dei Minori Cappuccini,
rôôn chë di tutti gli atti finora eseguiti dalla
stéssa S. Congregazione dei Riti nella Causa
di Ééatificazione e Canonizzazione di questo
Beato.
tièftasi dall' E .mo e R.mo Cardinal Pre-
fetto la relazione predetta, Sua Santità in-
POD MS TAK.
Govor
velemožnoga rektora hrvatskoga
sveučilišta d r Franje Markovića
izrečen prigodom njegovoga u-
stoličenja dne 19 listopada 1881.
(V. br. 83).
Od početka XVII Vieka malaksa Du-
brovnik, i u obće Dalmacija u proizvadjanju
filozofijskih pisaca. Stjepan Gradić, Dubrov-
čanin, kojega znameniti književni pak do-
nekle i politički rad zaprema veći dio XVII
•\ft6ka, čovjek tada poznat učenomu i vla-
darskomu svietu Evrope (tako n. p. cienila
ga švedska kraljica Christina, francezkomu
kralju izručio je kao poslanik dubrovačke
Republike prošnju za pomoć proti Turčinu),
¡tisao je mnogo, stojeći kao prefekt vati-
kanske knjižnice reć bi u središtu evropske
književne radnje; nu filosofije, koje pozna-
valac je bio, ticala bi se, bar posredno,
BatttO dva njegova spisa: polemička latinska
ražpraVa o tako zvanom probabilismu u
kršćanskoj moralci, s kojom razpravom, kako
sam u jednom listu kaže, nisu bili zadovoljni
jezuiti ali sviet mu je povladjivao, pak ta-
lijanski spis, kdjim je želio polupoi"usćnbmu
od potresa Dubrovniku svomu priskočiti u
Vitava il S. Collegio a daré il suo parere
con queste parole: An devenendum sit ad
solemnem praefati Beati Canonizationem.
Gli Eminentissimi Porporati, secondo il
rispettivo loro ordine e precedenza, ciascuno
alia sua volta levandosi in piedi e scopren-
dosi il capo, annuivano colla parola: Piacet.
Allora 1' E.rno e R.mo sig. Cardinal Bar-
tolini, Prefetto della S. Congregazione dei
Riti, di nuovo procedeva per ordine di Sua
Santitá a íare 1' altra relazione della vita,
virtü e miracoli della Beata Chiara dtt Monte Falco, deir ordine Eremitano di
S. Agostino, non che di tutti gli atti finora
eseguiti dalla detta S. Congregazione nella
Causa di Beatificazione e Canonizzazione di
questa Beata; ed il S. Collegio invitato
símilmente dalla Santitá Sua a darne il suo
parere, rispondeva affermativamente colla
formóla suaccennata.
Infine Sua Beatitudine poneva termine
alia Sua AllocUzione, ringraziando il S.
Collegio dell' unánime suo sentimento, ed
invitándolo ad unirsi seco per implorare dal
Divino Paracleto i lumi necessarí per deve-
nire con tutta la sicurezza e maturitk a
questo solenne atto dell' Autoritk pontificia,
e chiudeva il Concistoro benedicendo a quel-
1' augusto e venerando Senato.
La situazione del Papa a Roma.
Si fanno qualche volta le meraviglie, scrive
la Defense del 29, perché i giornali conser-
vatori insistono sui pericoli della situazione
fatta al Papa in Roma. Ecco che cosa dice
a questo proposito uno dei giornali piü ra-
dicaii d' lnghilterra, la Pall Malí Qazette:
„Non v' ha il miniino dubbio che la situa-
nzione del Papa in Roma va diventando
nsempre piú insostenibile. Va divenendo assai „difficile al governo italiano di proteggerlo
„completamente dagli ínsulti; e lo stesso
„governo é bersaglio di ingiurie esso znede-
„simo quando cerca di proteggerlo. II partito
„ultraradicale o „irreconciliabiie" ha scoperto
„che non v' é mezzo piü sicuro per mole-
stare e indebolire il governo, giá ben poco
„forte, del re, quanto il linguaggio oltrag-
„gioso e, quando é possibile, le dimostrazioni
„ingiuriose contro il Papa e contro la legge
„deile guarentigie".
„C inganniamo ? - Ebbene diremo ogm
„giorno: „Fnori i patti" affinchè la nazione
„possa giudicare chi ama la patria e chi
„la vende".
^J^O^Ji^J^
Leggesi nel Bollettino dell' Associa?" e
in pro dell' Italia irredenta intitolato 1' 1 a
degli italiani :
„11 Diriito giornale austríaco che si ? ...
„blica in Roma —• e la Deutsche Zeitung
„giornale austríaco che si pubblica a Vienna
„— aíFermano che numerosi Comitati per
„V Italia Irredenta si sono sciolti spontanei
„per non intralciare il successo del viaggio
„reale. — Mentono.
„Ci credono ciechi o faneiulli! — Noi
„diciamo che Vienna è il covo delle alleanze
„liberticide ed esclusivamente dinastiche —
„Intravediamo questo : il re d' Italia promette
„di abdicare alie terre irredente soggette
„ail' Austria, e il nord promette di soppri-
„mere un simulacro di repubblica francese
„per alzare un Bonaparte non sappiamo se
„quarto o quinto. — Ranieri avrebbe un
„ñipóte coronato in Italia, Umberto un ñipóte
„coronato in Francia. E un' alleanza anche
„qttesta, che potrebbe chiamarsi 1' alleanza
«del nepotismo.
pomoć (kako on to plemenito i umno u
jednom listu na senatora republike Gučetića
razlaže), spis: načela politična iz raznih pi-
saca sabrana, u prilog dobre vladavine re-
publike dubrovačke. Dobom nešto mladji
od Gradića jest Dubrovčanin Benko Rogačić
(Rogaceius), koji je u Rimu, kao učitelj
„artium et humanarum disciplinarum", umro
pod konac prve petine XVIII vieka, a izdao
neku, kako bih s izrazom Feuchterslebena
rekao, dietetiku duše, pod naslovom: euthy-
mia iliti o pokoju duševnom, te veliko djelo,
više teologičkoga no filosofičkoga sadržaja,
tada uvažano, jer je u kratko vrierne više
put u Rimu, u Mletcih, u Pragu izdano na
talijanskom i na latinskom jeziku pod na-
slovom: L' uno necessario (unum necessa-
rium).
Iz XVIII vieka, neobziruć se ovdje više
na Boškovića i na još nekoje neznatnije,
spomenuti ću samo četvoricu. Od Sebastiana
Dolcija Dubrovčanina poznat je njegov u
dvorani senata republike Luccanske godine
1731 držani govor politično moralna sadr-
žaja : il buon governo delle republiehe.
Stjepan Rožić (Rosa), sižući u polovicu XVIII
vieka, pisac takodjer hrvatski, izdao je la-
tinsko djelo: kompedij logike historijsko-
dogmatičko-praktični, gdje on, izloživ logičnu
nauku Aristotelovu, izvodi teoriju i uporabu
logike po djelu Alstadta, male znatnosti
Per valutar bene le elezioni avvenute ora
nel „Reichstag" da noi giä riportate, cre-
diamo utile di far conoscere ii prospetto
delle forze numeriche dei diversi gruppi che
lo componevano alia fine dell' ultima ses-
sione.
Conservatori, vecchi e nuovi o conserva-
tori tedeschi 50; conservatori liberali o liberi
detti pure imperiali tedeschi 47.
(Questi due gruppi compongono d' ordi-
nario insieme una specie di partito gover-
nativo).
Partito del Centro (compresi i guelfi)102:
polacchi (cattolici che votano d' ordinario col
centro) 14. Liberali nazionali (gruppo Ben-
nigsen) 65. Liberali nazionali dissidenti di
sinistra (Protezionisti) 15. Liberali nazionaii
dissidenti di sinistra (gruppo Bamberger,
Forkenbeck, Lasker, liberi scambisti) 20.
Progressisti 28, Alsaziaai lorenesi 15, Socia-
list! 10. Partito del popolo (Volkspartei) 2.
Non facenti parte di alcun partito determi-
nato 20.
Totale 397.
Dal numero dei 22 ottobre del gior-
nale portoghese la Cruz do Operario,
riportiamo il seguente documento, ché
sará letto con vivo interesse anche dai
cattolici dalmati. Onore ai cattolici
portoghesi! la fermezza del loro ca-
rattere, la nobile elevatezza del loro
linguaggio, ci fanno ricordare i tempi
apostolici, che, grazie a Dio, non tra-
montano giammai nella chiesa cattolica.
Ecco il documento:
„Protesta indirizzata a Sua Maeitá
contro la sacrilega onorifícenza con-
ferita dal governo portoghese a
Mancini
,,/Sire,
„Obbedendo ad un impulso soprannatu-
rale e ad una santa inspirazione, il mondo
cattolico ha fatto pervenire al Vaticano pro-
teste sopra proteste per biasimare gli atten-
tati degli empí, e per attestare al Capo su-
premo del cattolicismo il proprio amore ed
il proprio attaccamento, in faccia ai sacri-
leghi ed empi fatti, che hanno avuto luogo
il 13 luglio ed il 7 agosto nella cittk dei
Sommi Pontefici.
„Tali proteste sono una di quelle impo-
nenti manifestazioni della coscienza umana,
le quali saranno scritte in lettere d' oro nelle
pagine gloriose della chiesa militante. Esse
sono, pei re e pei principi, una lezione del
rispetto dovuto alia giustizia, nonché della
venerazione e dell' amore dovuti ad una
autoritá che, sebben maltrattata dai potenti
delia térra, conta nulladimeno piú sudditi
devoti di quello che il piü potente impera-
tore del mondo.
„Vi é un governo ed un ministro i quali
si sono fatti solidali di questi vili ed igno-
bili eceessi, opera d' un abbietta canaglia,
che hanno avuto luogo a Roma, poiché vuol
diré rendersi solidali di tali fatti col difen-
derne gli autori.
pisca, koji bješe početkom XVII stoljeća
(1609) izdao : clavis artis Lullianiae et verae
logicae. Njegov srodnik i znanac Benko
Staj (de Stay) izašao je na glas filosofijskim
djelom, kojemu je po uzoru Lucrecijevu kao
pjesničko ruho, a prikazao je u njem De-
scartov sustav. Sam ga je uresio domoljubnom
posvetom dubrovačkim patricijem iz roda
Sorkočevića, Ranjine i Zamanje, a zemljak
mu slavni Bošković ukrasio je to djelo svo-
jimi dodanimi filosofijskimi opazkami i raz-
pravicami. Ugodno je napokon spomenuti,
da je slavni pjesnik „ugodnoga razgovora
naroda slovinskoga" Andrija Kačić Miošić,
rodom iz Brista u Dalmaciji, izdao u Mletcih
sredinom XVIII vieka fl75l) logiku pod
naslovom: elementa peripathetica po nauci
Duns Scota.
(Sliedi).
Pojavi u zraku.
Tumači učenicima pučkih škola
Slavomir Sinčić učitelj gradjans. škol.
III. 0 mrazu.
Jeste li djeco jutros rano vidjeli drveća,
polja, krovove, livade i bilje kao da su
sniegom pokrivene ? Pogledajte onaj brežu
ljak, kako se bieli. Što je to? To nije
drugo, draga djeco, no poznata vam rosa,
„Se questi fatti sono esecrabili, WébrtfBile
dev' essere eziandio quel governo e quel
ministro che li hanno tollerati, che li hátmo
approvati, che li hanno voluti;
Che cosa poteva attendersi, in tali cir-
costanze, da un re cattolico Che ^cosa^ po-
teva sperarsi da un re, il cui glorioso titolo
di re fedelissimo è stato conquistato dauria
serie di eroi cristiani, in onore dej quali i
degeneri loro figîi in oggi ancora innalzáito
suntuosi monumenti? Che cosa poteva fare
questo re, vedendo che migliaia de'suoi sud-
diti inandavano a Roma le loro proteste,
una piu energica e più espressiva dell'altra,
per consolare il Vegliardo prigioniero ?
„Protestare con esso loro, seguire il loro
sempio come buon re e come buon figlio
fedelissimo del Pontefice oltraggiato.
„Ebbene, egli non 1'ha fatto! Al contrario
egli si è associato a quell' esecrabile governo,
a quel ministro menzognero; in tal modo
egli si è frammisto colla plebe rivoluzionaH a
di Roma, egli ha oltraggiato la salma di
Pió IX, ed ha approvato le bestemmie ele
grida sediziose che sono state proferite a
Roma.
„Questo è il significato, il solo significato
possibile, della gran croce portoghese di
Nostro Signor Gesù Cristo, che Vostra'Mae-
stà ha conferita a Mancini.
„Forse si dirá che questo linguaggio di
poveri opérai ad un re sia troppo aspro,
ma non perciô esso è meno conforme al la
verità. Vi sono delle verità le quali, nella
lor originaria asprezza, s' impongono con
tutta la forza loro propria.
„Noi ci vantiamo di rispettare i re, noi
ci vantiamo di essere sudditi obbedieUti, ne-
mici di tutto ciô ch' è rivoluzionario, nia
anzitutto ci vantiamo di essere cattolici.
„Dinanzi 1' infinita maestà divina che noi
adoriamo, sparisce come un atomo imper-
cettibile la maestà umana, che noi non ri-
spettiamo che per amore della prinia.
„Dinanzi ail' ardente fede che divora e
domina i nostri cuori spariscono tutte le u-
mane considerazioni. Non vi sono ceppi, tiè
catene, nè patiboli, nè martirî che possano
intimorirci o soffocare la parola nella nostia
bocca allorchô dobbiam dire la verità.
„Noi diremo al re:
„ Ascoltate ! Dio non dorme ; egli non è
morto ! il Dio che ha liberato il popolo di
Israele dalla schiavitù dell'Egitto e che l'ha
condotto alla terra promessa, vi osserva.
„11 Cristo, che risuseito da morte e che
ha promesso alla chiesa la sua divina assi-
stenza fino alla consumazione de' secoli, ve-
glia sulla navicella di Pietro.
„Voi avete insultàto la Sua Sposa predi-
letta; voi avete prevaricato in mezzo al vo-
stro popolo, e 1' avete scandalizzato. È troppo !
La misura delle iniquità è vicina ad essere
colmata. Dio è stanco di sopportarvi. Ei vi
punirá per le vostre opere. Fra poco Ègli
vi chiederà conto della fede del vostro po-
polo, delle anime dei vostri sudditi, per1 pu-
nirvi ancora su questa terra affinchè voi
possiate espiare i vostri peccati!
„Noi protestiamo dinanzi a Vostra Maestà
contro tutti i mali in generale che voi aV .'te
cagionati alla patria, noi protestiamo páHi-
colarmente contro la sacrilega onorîficeniia
conferita a Mancini ; noi protestiamo in ïtome
nostro ed in nome di tutti i cattolici che
vorranno aderire a questa protesta.
„Col nostro silenzio, noi non vogliamo as-
sumere la responsabilitk di tutto quel tor-
rente d'empietà che si è scatenato nel río-
koja se smrznula. Pitat će tko, kako je postala?
To se sasma lahko tumači, no prije pono-
vimo, što sam o rosi prekojučer tumačio
bio. Da čujem tebe I
Sada, kad dobro znate kako postaje rosa,
morate znati da se ona i koji put smrzne; naime,
kada se zemlja ohladi do izpod ništice, rosa
koja se slegla bila na travici, drveću i. t. d.
pretvori se u mraz. Dakle mraz je smrznu fa
rosa. Sto se bieli na onom brežuljku gori
i. t. d. ? Sto je mraz i kako postaje, to će
mi kazati C Mraz nastane s proljeća i
jeseni kadno su još noći duge i vedre t. j.
kad je toplina zemlje izpod ništice a na
zemlji onda se najprije pravi rosa. Ako ste
promatrali kadgod s bližega mraz, to će
vam se biti učinio da je snieg. Ipak nije
jedno te isto, jer kako se rosa razlikuje od
kiše, tako se isto i mraz razlikuje od sniega.
Svaki od vas vidio je kako mete snieg, a
mraz ne pada, nego postaje kad se rosa
smrzne u jeseni i u proljeću. Kada postaje
mraz? Pada li mraz kako snieg?
Kroz svu dugu noć zemlja izsieva toplih u
što je dobila danju od sUnea, te nije se
čudili ako prama jutru sad je do ništice i
izpod nje zemaljska toplina, te se Uko i
rosa smrzne. Mraz pokrije najviše travicu i
nizka stabla, a na visoko drveće malo ga
je vidjeti. To je i naravno, [er se rosa
mnogo pri zemlji (na travici, cvieću) slegne,