Vcritatem lacientes in eliaritate,
crescamus in i tlo per oinnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Eru. IV. 13.)
!
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari Ecclesiae đoctriaa aiimis#[ue i» Reli-
gionis amore et in ver® fiđei professione roborandis.... {Pio IX upapir.sk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
P-go intcrir* clamito:
Si qnis Calhedrae Patri jungitar,
meua est.
(S. ILIKRONTM. EfIS. XVI. AD »A«.
UVJETI PRED8BOJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko saostane s PRF.DPLATO« plaća t !ior. više — ZA ISOZKMSTVO 7 llor. i poštarski troškovi. Pradbrojba traje za eielu godinu-»Lm rio cvflui <TA/lit-Io lili n.lKi!« 1 i l I „.51.,. 1 - 1 D.^JUfinikn i nnrnn iinikr.iia rificfflPtln'im . \ 7 »1 \ !i I \ m «P 11.1 llurnv'll H A T f» I I rt f / C I 1 kl M . Al I n 7i*/Jhm a J » ! f _ U m% m
Br. 1*7
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujiravu KATOLIČKE DALMACIJE a Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se n.; vraćaju.
God. XX in iiiiiii in i ' ii u 11 bi i -i niiii i i mniiiin ii i S&3LCkeur, 3Po nedj olj nlM: Ožujj&e^ 1889. --rrmrmKrmm\ • • Iiirf-lii II i n jiinuirinrr- in -Ttnwrir-ri?Hr— .
Gungule u Pešti.
JU.
barskog kar.kiara predsjednika za-
grebačkog sabora Mirka Hrvata;
snebivali smo se. da i Tisza poput
Ali ako budemo mi vikali „dolje j Heđervaria ii.će još i u takovim
s Tiszom", po nama će i ban He- i okolnostim ostali i vladali, k ovomu
dervari i kurdiuo Mikalovie. Ban će: i se hoće posebna značaja.
iledervariu lako.a većina! Ai ža-
ako pa ne Tiszn, od nit't će i mene,
Uzoriti pak gospodin zabrinut će
za katoličku crkvu u Hrvatskoj, koja
bi kod imenovanja biskupa i kano-
nika padam Tisze izgubila, ne li?,
vrla zatočnika. Ne pišemo ovu od
puke ironije; prmat je, da su ne-
katolici bili uviek bolji prijatelji Nj.
Uzoritosti, s kojima je 011 i intim-
nije obćio. A bezvierstvo je siraho-
vit mah u obim polam države pre-
otelo.
Da još po nesreći Tisza ne pane,
Hedervari bi najbolje učinio, što mu
već i preko velebitski Listovi svje-
tovaše, da pomogne svoga chei'a,
koji će sad bit svakako malko uzbu-
njen, ili barem dosta iznenadjen. Tko
bi bo mislio bio, da će Tisza, taj
magjarski velikan, taj prkosljivi
tlaćitelj svega što nije magjarsko,
biti od svojjh vlastitih sugradjana
tako izzviždan?!
Ko pustimo Tiszu, a podajmo se
malko u peštanski sabor. Imamo
pravo stupit unutra; ta tridesetorica
i naših ondje glasuje.
U Zagrebu se vikalo na Davida
Starčevića, ko na neotesanca, koji i btjeo s bud kakovin važnijim pred-
nije birao izraza, kad je govorio \ logom prodrieti. odslranio je iz sa-
visokomu saboru, prcsvictlomu gosp. ' borskih sjednica sve one, koji bi se
njegovu predsjedniku, preuzvišenomu bili banovoj nepravednoj težnji što
gosp. banu i njegovoj, ne znamo žešće < pr!i. A većina, onog zna-
čaja, kakova jest većina tih ljudi,
tad je mirno primala nnjpogiheljuije
po domovina predloge i zakon?ke
osnove, v'ivka ban gleda slaboću
Tisze u Pešti. gdje još .ma slobode;
— što ni že? šio može i TUza u
saboru, gdj* ako i iest većina uz
viadu, ipak nije podla, da nije ko
ona Hedervarieva. Ova nije nikad,
ma baš nikad ništa prihvatilo, ako
je i najplemenitije bilo, pa ako je
poteklo od opozicije; dočimje sliepo,
svedjer do ogavnosli sliepo primala
vladine i banove predloge. Ka čast
Mirko Hrvat, koji satno p> za-
poviodi Hedervarievoj ravna sabo-
rom, što će reći, kaci gleda slobodu,
koja postoji u peštanskom saboru.
Tamo se saborski indeuuiitet svelo
poštuje, što valja predsjedniku Pe-
čiu i cielomu saboru u čast upisati.
Palo je najoštrijih izraza, da, palo
je neliepili rieči, kakovih se jedva
u Zagrebu čuio; iste kraljeve rieči
oštro su se kritikale: pa? Kikomu
ne pada na um, da dieli »kore ili
čak izključuje iz sjednica. A 11 Za-
grebu? Mi se tu ne ustručavamo
reći, da se ondje vidi nizkoća, ko-
jom predsjednik i ciela većina plazi
pred banom. Hedervari hoće da 0-
stane ban, pa lu najnediskretnija
sredstva imadu se uporavljivat. Tu
treba imat predsjednika, kakav je
Mirko Hrvat, tu treba imat većinu,
kakvu imade Hedervari. Nije li Mirko
Hrvat dielio ukore za svaki malo
oštriji, ako i istinit izraz tako, da
sn ti ukori, već postali smiešni, i
nitko se na njih već ni obazirao
nije. No ukora, neka bi jih još i
bilo. AI Mirko Hrvat, kad je ban
libože, <Ja je njom ban već toliko
zla, a jedva štogod dobra u Hrva-
tsku uveo.
Neka čovjek paue koliko mu drago,
opet doći ćo časovi, kad će sam
sebi reći: ne, nečinim dobro. Pa ako
i ima ljudi, koji misle, da u poli-
tičkim stvarim ne imti saviest mka-
kova posia, u ovim prilikam, kako j
jih evo u Pešli vidimo, valja da
svak od zagrebačke većiue ipak
reče: evo saborske većine u Pešti,
a evo u nas: evo opozicijo u Pešti,
a gdje je naša?! Ban ju šatro sred-
slvim, kakovih je malo gdje nać.
1 većina peštanskoga sabora, prent
ju opozicija napada gore, nego se
biio liiked došio do izjava, kako vih : ali<jno modo et solari, fusisque ad Deum
U:l" U " l: " recti justiqtie Vindicem precibus, coelo-j) bilo. Prein toga se nadje u sva-
kom saboru, ti. pr. u Fra.icezkoj
I pa u Njemačkoj u preobilnoj mjeri.
Da je p&k komu pdo irt um u
Zagrebu praviti izkaza psoii Ileder-
variu, kako se je u Pešli radilo proti
Tiszi, laj bi bio 11 svom vieku čutio,
kako nagradjuje ban liedcrvuri.
* * *
A po Tiszi obustavljen us'.av ?
Radi čega je bio obustnvlien? ,'S'e
li. jer su Hrvati branili svoje pravo,
svoj jezik? 0 tom medjutim nećemo
dalje.
Ove smo crtice napisali s razloga,
ne
kakav je ide misiov, većini.
U Pešli, kako je tamo? I" Pešli
drže se junački: no -;;iju si zapo-
vietlat od „Švabe", i ako ne buue ci-
sta drugo, s te strane nit itn jiii ne
ćemo kudit. Mi sirio se snebivali,
čitajuć 0 škandaliin, dogodivš.m se
u peštanskom saboru. Nijesmo se
snebivali, ne, nad onim biranim iz-
razima, kojim jo bila počašćena
vlada sa ministrom predsjednikom,
i koje je primio saborski predsjed-
nik. .Vli, čitajuć 0 tim skandalima,
snebivali smo se nad nizkoćotn sa-
je napadala većina zugrebačkoga što se ban, stožernik pa i jošle ko-
sabora, ta većina ipak ima obzira god rado pozivlju na Magjare, koji
„ne moljakaju, nego si umiju izvoj-
šlili svoja prava".
A mi?! U vjeri bit će i nama
Crkva
u odnošajim sa slobodom, ja-
vnim porcdkom i napredkom
uljudbe.
Prevod s francezkoga.
Poglavje X.
(Konac v. br. 16).
Veliki političar našeg doba govoraše
da jo trudno upravljati narodom, koji
čita Voltaire-a; i ja to dobro vjerujem.
Kada duh i nauku služe svira atrastim,
kada sebičnost skoro sveobća rve se
bez uztega proti malu broju, nemože se
dobro pomisliti ono što bi se moglo u-
činiti kad bi ledeni politički razum nad-
vladao živinske »tra3ti. Možda ipak ima
kakva pretjeranost u govorenju da je
to posve nemoguće; može se dogoditi
da uslied vrline, uztrajnosti, slave jedan
ili više mudraca uspiju ustr.'jiti barem
za neko doba red, javai, posve liiate-
rijalan, kako što ae prikazuje onaj da-
našnji u Japanu ili Kini; premda je
stvar laglja kod azijatskih nepomičnih
pučanstva. Ali što bi onda postale javne
slobode, i Ijubezna briga, koju "jera
zna nadahnuti kraljevim prama poda-
nicim, kada bi oni bili priečeni nepre-
stano u svoj duši, i kada bi bili prisi
ljeni uviek braniti se onim umom, ko-
jim ae liepo inače možeš služiti?
Medjutim koja mu drago bila sudbina
Francezke, bit; če druga vrsta naslona
učinka neoprovrzivijega i občenitijega
kojega će Crkva dati zakonitim pravim
čovječanstva; jer nebeska uredba ima
temeljite korene, a mi posebno se na-
damo u francezki narod; ona če dopri-
nieti uviek da ga izbavi od dnevnih
tlačenja, na koje zakoni i uredbe ne
maju upliva. Sredstva tamnoga progon-
stva nedospjetno se množe pod rukom
opakoga čovjeka. Opreznosti, koje^pod-
uzimlje aakon često postaju orudjem:
ko će moći jamčiti bez Vjere? Nove
sgode, uapredci umjetnosti i obrta ne-
mienjaju temelj pokvarene naravi; ko-
liko dakle nije potrebito javnoj sreći
na članove opozicije, dočim su se
u Zagrebu tražili razlozi, razlozi
maleni ili nikakovi, da se opozicijo-
nalnog zastupnika sudu izruči. 1 ve-
ćina jih je nekoliko izručila.
U Pešti nije opozicija htjela sa-
borovat, kad je u sabornici bilo de-
tektiva, — za koje je ipak pred-
sjednik izjavio, da jih mora biti
zbog kradja, koje se na galeriji
dogadjaju. I većina je udovoljila
zahijevu manjine, te su detektivi
imali izać. U Zagrebu? Koliko se
je puta sborovalo pod bajunetim? 1
većina je to mirno dopuštala i tim
se tobož osvećivala manjini.
Reći će možda: U Pešli nije nitko
ruke položio na Tiszu U Zagrebu?
U Zagrebu, da mi smo bili svi mo-
ralno osvjedočeni, da je ban Heder-
vari bio udaren, kako je Pejačević
rekao ,.aber mit K'iisseti", — pr m
su dva čini nam se opozieijonalna
zastupnika nekoliko mjeseca odsje-
dila u zatvoru, jer su po izjavi
članova većine krivo svjedočila, da
je ban bio udaren. Dakle? Pa ipak
se saborovalo pod bajunetim.
Da je pak ban i saborska većina
susrelaln opoziciju mulo elegantnije,
da je ikad išta prihvatila, kako se
to evo i u Pešti čini, što je opozi-
cija predlagala: ne bi u Zagrebu
ono vrelo sveobee dobrohotnosti, ono
načelo moralnoga ukora, koji nema ži-
vota i uspješna djelovanja ako ne u
katoličanstvu!
A siromasi, bolestnici, nesretnici, sla-
bići, kojim jo narav uzkratila silu tiela
i razboritost duha, kojim je Crkva težila
ublažiti i koji su izvan novih utopija,
uzprkos njihovu velikomu broju nemaju
li oni pravo da brane? Evo obilna žica
crkovne ljubavi, otvorena u žaru prvih
vjekova, sada je maldane osušena radi
učinka preokreta! Ne straše se zar da
če uvriediti ljudski rod u najdostojniji
i najpoštovaniji dio, oni koji tlače ne-
prestanim uvrjedam svećenstvo, čije je
glavnije djelo bilo uviek ih podignuti ?
Ah! nije bilo bez nauma što je Provid-
nost podigla u ovom redu toliko zna-
menitih dobročinitelja čovječanstva! Ona
je htjela bez dvojbe da, nala/.eč uviek
kojega svećenika na ustanovljenju za-
voda a osobito plemenitih, mi pripo-
znauio vrelo, iz kojega je proizteklo
svako dobro čovječanstvu.
Namjestnici božje Vjero, čija su do-
bročinstva razna pučanstva upoznala,
spas.
Biskupi amerikanskih Sjcd.
država Sr. 0. Papi.
Bealissime Pater,
Quod iiliorum omnium animis natura
indidit, ut ad tuendum et relevandum
Patrem suum malis et calamitatibus
oppressum alacres concurrant, illud a
nobis praestari Tibi praesens rerura
conditio postulare sumraopere videtur.
Novimus enim Te non solum in impio
rum hominuui inanus incidisse, veruni
etiaiu sub eorutn uitioue ae potestato
positum vitam agere iniserrimam, in-
numeris quotidie aerumnis et vexatio-
nibns gravataui. Itucjue nemini niiram
viđen potest, quod nos vehfiiuenter u-
nimo commciveamur et crnu iudi^natiorie
et lacrymis vicem Tuam dole.amns : su-
. stem opem implnrare. C^num octodecim
uni<! annis Komam, urbem Tuam prin-
^'l""", a ri-gis exercitu oxpugnatara
iuis.se audivimuH, novum boe et inaudi-
tam f.teinns nos c.nm presbyteris popu-
lof]u» ti'Mtri plan« exhorruimn8. Neque
; eo"u in aniiiiii:ti inducere poteramus,
' ut boe a l'alsorum diioruiii cultoribus aut
haereiicis t':u;tum tuissi! crederemus. Ve-
rurn, pn> dulor! i.-uu atrox crimen non
j i.toloruiu cultores aut baeretici ued rex,
' Cath ilicam noriicn prao se terens, deli-
^ beiata mente et, iu su suseepit et saevis-
j sinia Tuorum dade perfee.it. Nos vero
1 oflicii nostri baud iinmeinores (juod unum
: per inisei-riiiia tempera licebat, non so-
lum epistolis 8oriptiscjno in vulgug edi-
tis, sed etiain in publieis conventibui
coram civibui riostris (Jalholieis etAca-
tholieis, coram orbe terrarum universo
horrenduin scelus palam libera voeo
deprecati ac detestati siimus. Verura
hostes Tui, lime Pater, non satis so
proteeisse arbitrabantur, si per victoriara
vi et fraude partam urbem terrasque
Tuas occupassent, populumijue Tuum
exterae »ervituti raancipatum profanis
legibus, institutis et cxemplis, a Jleli-
gione bonisque moribus alienis inquinas-
sent. Crescit adhuc in dies eorum furor
et minae odiumque quo Doum et Chri-
stum ejus Religionemque Catbolicain
ejusque cultores pro»equuntur. Eo de-
venerunt insani hoinines, ut audaeter
omnia agant, quaai Deum Opt. Max.
de sede dotnrbare vellcnt, et imperium
^ orbis terrarum. quo, Paolo teste, auto
' ("hristum natum t'ruebatur, satanae re-
! ilonare.
11 ;ne postijuam Cliristum in Te Vi-
cario SUD e.aptivum habent, Judaeos ejus
hi<stc.s aemulati, renovare quotidie stu-
deni qnantiiin ipsis lieet in Tui dedo-
eil-, i!T!H|ii:il'S,
inus enim tilii Tui et Episeopi, t,um|iia:n pulini) d fl igc
membra eapiti suo consociat.t, (pio pa-
tiente communis doloris sensus corpm
universum perstringat, necesse est. Quod
si nihil amplius nubis faeere lieeat, ju-
vabit saltem Patris nostri dolorem et
calamitatem litteris et adloquio levare
udibri 1 contnnicdias, iellis
lla, ipsam dcnique e.ru-
ceni, ipiibici illi <!hristum Deum morti
proximum ai'ili.\erant. Neque desunt,
ut singul.i Magistri Tui vestigia preruas,
ti- vi l'ilati et IIurodu:; jnstitiae, pietatis
ac ndigionis expoi les, qi; dtira Te li-
bertatc »polialum et Instibus traditum
1
čiji spasonosni apliv blagoslivlje svako
koljeno, vi radini posredovatelji onoga
družtva, koje nesamo da je slobodno
već i osloboditelj duše i tiela, čašćeni
i čestiti službom, koja se trsi ozdraviti
sve rane, i vremenite čovječanstva, ta
vama se pri svršetku obraćam. Ah!
premda se pokazujete vierni vašemu
velebnomu zvanju, premda su veledušne
vaše nakane, premda su čista vaša djela,
vi nećete podpuno nadvladati one pred-
sude, koje oštre tako velik broj vaših
suvremenika onom mržnjom, onim ne-
pouzdanjem koje je toliko uzdrmanja i
trešnja podiglo. Nipošto se nemojte 0-
zlovoljiti, i ne zatvarajte daSu i srce
vaše! Čitajte poviest vaših otaca, koji
su sjali usred pokvarenih poroda, koji
su uztrajno činili oriti i razliegati na-
uku zdravu i umjerenu ušima razžalo-
šćenim od nenasitljiva svrbeža novota-
rije, i koji su podvostručili gorljivost
da služe onim, koji su ih proganjali!
Kada promienljivo površje zemlje bude
se preobrazilo, drugi vielc možda s dru-
gim pojmovim podati će vam punu
pravednost; on će posvetiti prave prija-
telje puka, koji, hako drugi Fabiji,
pustili su se tužiti od neznanja mjesto
ila izdadu javnu dobrobit. U pogled
toga vi ćule primiti najsladju nagradu,
svjedokom dobro baviusti. odobrenje i
potvrdu prosvietljenih gradjana. Kako
Isus prijatelj čovječanstva, gorljivuc
njegove smrtne domovine, vi ćete biti
proveli život pomagajuei ono čovječan-
stvo, čije su nevoljo još veće i pretež-
nije nego mu mlohavoBti i slaboće. Dje-
lujući sve svakomu, vi ćete; kako se
izrazuje Sv. Augustin, sukupiti duše
izlječive i dostojne ozdravljenja da ih
pripo-ialjete družtvu savršenih praved-
nika. Svi oni na svršetku će se ujedno
veseliti u njihovu veledušnom kralju,
jer izbavivši ih temeljito od onoga 0-
stanka pokvarenja, boje je cigli povod
svakomu robstvu, on će ih činiti uži-
vati u slavi »inova božjih najviša
slobodu !!!
A y
J' ' J i
M. G.
— v
> -r
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.) ....Vos
gionis
Izhođi u Ponedjelnik I u Četvrtak.
os ipsos, auxiliante Deo, in dies alaeriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari EcSl^afe dqefcina anin
S amore et in verse fidei professione roborandis.... (Pio IX u papir,sk. listu, 21 veljače 1872 pisaćem K-ATOUČK
animisque in Beli-
IČKE DALMACIJA.
Kgo i u t eri m ilamito:
Si quis Callicflrac Putri jiingitnr,
me us esl.
(S. HIKBOKVM. Ki'is. XVI. AI) DAM.
JVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unaprieđ T i'ior. na godinu. PO^O^OJ^H^ ZA MOUUKTVO 7 Uor. i poštarski troškovi. Predbroj!>a traje za cici u godinu-
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojuikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se ua Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi .,fra»coa na L'rcd-
mštvo. — Uvrstbe po _10jiove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. __
GJ-oa.
Uslied nastajućih Blagdana, koje
najsrdačnije čestitamo častnoj go-
spodi predbrojnicim i dopisnicim,
red je i nam i slagarim tren da
odpočinemo, te će nastajni broj iziti
u četvrtak.
La seccliia rapita.
VII.
„zgoljno srbsko narječje
stoji daleko od jekavštine
koliko god zgoljno hrvat-
sko. E qnesto fia suggel
che ogni uomo sganni".
Gornjim riečima svršuje naš pre-
djašnji članak, i red nam je danas
dokazat onu tvrdnju.
Već smo donieli dokaza, po koji-
ma se vidi da je jekavština treće, ni
hrvatsko ni srbsko, narječje; ali ako
još navedenim dokazima nadodamo
dokaz crpljen iz sama narječja, stvar
je gotova.
Mi ćemo se i ovaj put držat srb-
skih filologa i slovničara, s toga će
dokazi bili tim tvrdji kad su eto
crpljeni na izvorim koji vole srbstvo
nego hrvatstvo; te koji, ako sa pri-
strani, to su pristrani, ne stalno za
nas nego za naše protivnike.
*
Za veću jasnost i kratkoću opažamo
najprije, da ćemo ona tri narječja koja
nahode svi bez iznimko hrvatski i
srbski filolozi u našem jeziku hrvat-
skom i srbskom, zvati kadkad zapa-
dno, središnje i istočno, ali kadkad
i onim što jesu, naime zapadno na-
rječje zvati ćemo hrvatskim, iztočno
zvali ćemo srbskim. a središnje zvati
ćemo naškim. To smo bo dokazali,
ali, ako ima još koji Toma nevierni,
uvjerit će se „pipateljno" iz slie-
dećega obrazea, gdje se prispoda-
bljaju razne rieči i iznose oznake
(karakteristike) triju narječja. Go-
vori se:
hrvatski
(ili zapadno narječje)
naškif)
(ili središnje, književno
narječje)
1) vira, dite, dio, sijati,
siditi
2) šćica, krSćen, mož-
gjani
3) ora, zava
4) ljudem, ljudih, ljudmi
5) jidem, (ili: jim), jio,
jila, jidi
6) počmem
7) ženjem
8) umijem, umiješ, umije
ili: umim, umia, umi,
(oni) ume, imp. umij
9) proščen, voštan, smož-
gjen
10) dojti, pojti, najti, ujti;
dojdem, pojdem, naj-
dem, ujdem
11) nisam, nisi, nije, nismo
12 pobre, Here, Koste,
Jove
13) prija
14) pridati
1) vjera diete, dio, sijati,
sidjeti (sigjeti) (str. 5)
2) štica, kršten, (a tako-
djer kršćen), moždani
(str. 10)
3) orao, zaova (str. 12)
4) ljudima, ljudima, lju-
dima (3tr. 23)
5) jedem (ili ijem), io,
jela, jegji (str. 77)
6) počnem fstr. 82)
7) žnjem (str. 82)
8) umijem, umiješ, umi
je, umiju, imp. umij
(str. 87)
9) prosten, vosten, amož-
den (str. 9i)
10) doći, poći, naći, ući,
dogjem, pogjem, na
gjem, ugjem (str. 99)
11) nijesam, nijesi, nije,
nijesmo (str. 102)
12) pobro, Hero, Kosto,
Jovo (str. 118)
13) prije (str. 134)
14) predati (str. 140)
srbski
ili iztočno narječje
1) vera, dete, deo, se-
jati, sedeti
2) ?
3) ?
4) ?
5) jem, ješ, je, jemo,
jete, jedu, jeo. 0
stalo kao u naškom
6) ?
7) ?
8) umem, umeš, ume,
(oni) umeju, imp.
umij.
9) ?
10) V
11) nisam, nisi, nije, ni-
smo, ili: nesam, nesi,
neje, nesmo.
12) ?
13) ?
14) ?
') Ovo narječje, kako je poznato, Srbi ubrajaju u srbstvo, pače i sam g. Bud
mani o njem kaže, da je to narječje nedvojbeno („senza dubbio". V, njegovu
„Grammatica" str. VII.) narječje srbskoga jezika.
Oznake donosimo iz Budmanieve slovnice. Broj pokraj rieči naznačuje stranu
gdje se ta oznaka u njegovoj slovnici nalazi.
Dakle? — mi pitamo Srbe. „Eto
vidite, oni nam odgovaraju, da imate
krivo. Budmani ima pravo kad sma-
tra jekavštinu kao nedvojbeno srb-
skom. Zar ne vidite baš iz pregleda
Sto šte donieli, da se u četrnaest
točaka hrvatsko fikavsko) narječje
razlikuje od naškoga, dočim ekavština
ne razlikuje se od jekavštine nego
pod br. 1), 5), 8), 11), dakle u
same četiri oznake. Nema po tom
dvojbe, nastavljaju Srbi, da je ekav-
ština četiri puta bliža jekavšlini nego
ti je ikavština. Date ergo marns
victas
Po malo, ljudi, prihvaćamo mi.
Molimo: što znače one upitne piknje
u obrazeu? Ima ih ćak deset. Sto
znače ?
Nećemo cjepidlačit, nego ćemo
tumačit Budmanievom slovnicom pri
ruci, samim Budmanievim riečima?a
' vi Srbi sami sudite. Vi budite slo-
| bodno naš kadija,
j Što dakle znače one naše upitne
piknje? Evo što.
Gosp. Budmani, u onih četrnaest
točak/i pokazao nam je razliku za-
padnoga narječja napram naškomu i
srbskonu skupa te je dodao samo
neke karakteristike iztočnoga narje-
čja, jer je polazio s gledišta, s ko-
jega i Srbi, da su naime jekavština
i ekavština obe srbsko narječje. Gle-
dište je dakle pogriešeno, a kad su
pogriešene praemissae moraju bit
pogriešeoe i consequentiae, te gdje-
god se je imalo nešto opazit il po-
punit, mi smo za čas stavili upitnu
piknju.
Nama je žao, šio mi, obični ljudi,
moramo protuslovit od nas kao od
svih u velike cienjenomu filologu
Budmaniu, ali magis amica veritas.
U ostalom, kako rekosmo, protuslo-
vit ćemo, t. j. tumačit ćemo Bud-
mania Budmaniem, i doći ćemo naj-
naravnijim i najnepobitnijim dokazim
baš do protivna zaključka, naime, ne
samo da nije ekavština bliža je-
kavštini od ikavštine, nego da je
ikavština bliza jekavštini.
Pitanje je, koje u velike zanima,
i radi kojega se cioio barilo crnila
izumočilo, te vriedi da ga pomno
izpilamo.
.JJ. % %
G. Budmani, kako već rekosmo,
a i on nam sam kaže, prispodablja
ikavštinu sa jekavštinom i ekavštinom
u koliko se ova dva zadnja narje-
čja ne razlikuju u skupu napram
ikavstini1). Po taj način izčezava
!) V. njegovu slovnicu, str. XIV. opa-
zka (a). Ondje veli izriečno: „lepro
prava slika, jer mi onda ne vidimo
tri slike, nego dvie: jedna predstavlja
ikavšlinu, a od drugih dviju izlazi
na sriedu s cielim obličjem jedina je-
kavština, dočim ekavština samo zeru
glavu iza nje pomalja. Nu da vidimo
u oči sva tri narječju, pa onda ćemo
jedino moć izreć temeljit sud.
Kako smo dakle po Budmaniu iz-
nieli razlike izmedju hrvatskoga i
naškoga narječja i našli, da je tili
razlika četrnaest, da vidimo osim
one navedene četiri same razlike, ima
li još što da luči srbsko narječje od
naškoga. S loga na ono mjesto gdje
je gori stalo hrvatsko narječje, me-
tnimo sada srbsko, a naški neka o-
staue gdje je:
prieta earatteristiclie ehe distinguono
questo dialetto (lirvaštinu) dagli altri
dne11.
srbski naški
1) vera, dete, deo, sejati,
sedeti
2) jem, jeo, jela, jegji
3) umem, umeš,
uraeju, umij
ume,
4) nisam, nisi, nije, ni-
smo, ili: nesam, nesi,
neje, nesmo
5) oro, zova (u Sriemu)
6) vrč i (u Banatu)
7) želiti, želih, želivši
(u velikoj vojvodini i
u sjevernoj Srbiji)
8) kleti, kte, ili: teti, te
(u Sriemu)
9) jeste (u Sriemu)
10) budnem, ili bidnem,
budnes, ili bidneš.
11) pobra, Hera, Košta,
.lova ("u Sriemu)
12) noze, ruce, noze, race
fu iztočnoj Srbiji)
13) ni, vi (u iztočnoj Sr-
biji)
14) ne, ve (u izt. Srbiji)
15) čuvahmo, čuvahte; pa-
dohmo, padohte (ono
h ne izgovara se. Tako
u izt. Srbiji).
\Q) pletijamo, pletijate (u
izt. Srbiji)
1) vjera, diete, dio, sijati, j
sidjeti (sigjeti) (str. 5) j
2) jedem, (ili: ijem) io,
jela, jegji (str. 77)_
3) umijem, umiješ, umije,
umiju, umij (str. 87)
4) nijesam, nijesi, nije,
nijesmo (str. 102)
5) orao, zaova (str. 12)
6) vrijedi (trebbiare) (str.
81)
7) željeti, željeli, željevši
(str. 88)
8) htjeti, htjeh (str. 101)
9) (on) jest (str. 101)
10) budem, budeš (str.
101)
11) pobro, Hero, Kosto,
Jovo (str. 118)
12) noge, ruke, nozi, ruci
(str. 34)
13) nam, vam (str. 53)
14) nas, vas (str. 53)
15) čuvasmo, čuvaste, pa-
dosmo, padoste (str.
71)
16) plet.ijasmo, pletijaate
(str. 73)
hrvatski
1) vira, dite, dio, sijati,
siditi
2) jidem, (ili: jim, jio,
jila, jidi
3) umijem, umiješ, u-
mije, ili: umim, urniš,
umi, (oni) ume, umij
4) nisam, nisi, nije, ni-
smo.
5) ? ')
6) ?
1) ?
8) ?
9) ?
10) ?
11) ?
12) ?
13) ?
14) ?
15) V
16) V
') Za imitaciju mećemo upitnu piknju, s onog istog uzroka, s kojeg izviru ove
piknje u prijašnjem obrazeu.
Evo na što izlazi. U jednakim
slučajevim mećali smo upitnu piknju
i dočim za srbsko narječje bilo je
tih piknja 10, za hrvatsko ima ih još
više, naime dvanaest, a prema tomu,
dočim karakteristike hrvatskoga na-
rječja napram naškomu dosižu do
četrnaest, te karakteristike za srbsko
narječje prema naškomu dopiru i do
šestnaest.
Ovo smo sve, kako na svojim
mjestim naznačujemo, donieli iz Bud-
manieve slovnice, i lo vierno, o
čem se može iako svok osvjedoči!,
jer naznačismo u oba obrazea ono
strane u slovnici gdje se što na-
lazi.
Nu, oštrouman Srbin uletjet će
nam u besjedu i opazit: ali i vi i
gosp. Budmani donosile vidim ja,
idjotizme, naime oznakepodnariečja,
te spominjete sada Sriemj sada ve-
liku vojvodinu, sada iztočnu ili sjev.
Sibiju, dočim biste bili morali doniel
oznake nariečja.
Ovo je mač! Doislo, ali koji pre-
sieca prepirku, pobija zaislo nas,
ali jednako i Srbe i gosp. Budtnania.
Jer: što je glede hrvatskoga narje-
čja spomenuo gosp. Budmani, ako ne
neke idjotizme, naime oznake pod-
nariečja% On ne spominje, istina,
glede hrvatskoga narječja pojedine
prediele, ali spominje idjotizme po-
jedinih prediela, šio je u stvari sve
isto. Dakle smo na jednakom polo-
žaju obojica, za čim smo baš i te-
žili, t. j. htjeli smo polazit za hr-
vatski i za srbski djalekat sa istog
gledišta, a kad se tako po pravici
i cicloj istini radi, evo kako, ne samo
ekavština ne pokazuje se bližom
naškomu narječju od ikavštine, nego
uprav ikavština uvidja se? da je
naškomu narječju bliža od ekavšline.
Quod erat, dcmouslra/iidunt.
Tako smo korak po korak išli
napried i došli smo do točke, u ko-
joj upoznajemo, da ne samo jekav-
ština (naški) razlikuje se od srb-
skoga kao i od hrvatskoga narječja,
nego se razlikuje još više od pr-
voga nego od drugoga, te ako itko
može govorit o jckav.štiui kao o svom
sunarječju, na to imaju više pravo
Hrvali nego Srbi. Strašan po Srbe
zaključak, ali zaključak koji ne po-
čiva ni na šovinizmu, ni ua mašli,
ni na pretensijam. nego na onom
što jest.
Jedino o čem se, sirogo sudce,
još možo sumnjit, bilo bi podredjeno
pitanje: jesu li one karakteristike
koje slovničari i lilolozi izliču od-
nosno na razlike što obstoje izme-
dju hrvatskoga i naškoga narječju,
idjoiične ili djalektićnc razlike; jer
dočim nema dvojbe, da g, Budmani
glede srbskoga narječja izliču idjo-
tične, pređi dne raziike, io valjalo bi
dokazat, da je tako i glede razlika
obstojećih u hrvatskom narječju.
Evo nas da vas potužimo : u tom
zakutku, i da vam i lo dokažemo.
Za ovaj dokaz takodjer slu/.il cCmo
se onim što kaže sam g. Budmani.
Pregledajmo jednu {,0 jednu i;1~
zue karaklerislike hrvaiskuna narje-
čju, da vidimo šio vriede.
Obećajemo vam, da ćele ovdje
nać nov klasičan dokaz, iia je iha'r-
ština bliža jekar.slini nego ekav-
ština, a onda klasilikajle kako bi se
imala krslil .sibska pretensija. koja
jekavštinu smatra narječjem srbskoga
jezika!
i.1 * V
0 prvoj točki nema govora. Ona
razlika izmedju ikavštine i jekavštine,
nije idjotizom, ono je, to sami izpo-
viedamo, djaleki.it-nu razlika. Ali ta
razlika obstoji za hrvatsko kao za
srbsko narječje, te smo dovle »icrito
pares; premda ako ćemo pravo, ima
i ovdje više dodirnih točaka izmedju
hrvatskoga i naškoga ne»o izmedju
srbskoga i naškoga narječja. To je
očito.
Druga točka. Ovdje gosp. Bud-
mani malo se nasukao. On veli. da
zapadno (hrvatsko) narječje .smij
(,,semprea. V. str. 10, opozka ,'{.)
izgovara šć. ,:<// na mjesto -v/ i
To
ne stoji. Iko piše ove tcdke ro—
djen je ikavae, i pozna ikavee u
glavu. Ikavoi skrajni (cakavii) rabe
«vc, žgj, ali ni oni sred/, a ostali i-
kavci u obće ne. Ovo je dakle ne
djalektična nego slu-z predidun ka-
rakteristika. U ostalom nemojmo za-
boravit, da se u samom naškom na-
riečju veli na pr. kršćen fm, mj.
kršio«. V. str. 10). Po [<011 druga
karakteristika nc samo je idjotična
u ikavštitii, nego kao karakteristika
ni ne obstoji.
To isto reci o trećoj točhi. Om,
žara govore i u Crriojgori ;.'djc kra-
lj uje naško narječje, te i ova karak-
teristika, izčezava kao tak ova.
1 četvrta izčezava« jer i ovdje« žao
nam je što imamo izlakuut proti g.
Budmaniu, nije istina da govoreno
hrvatsko narječje rabi svedj „ljudem,
Veritatem facientes in charitate, li
• i crescamus m illo per omnia, qui Ij
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.) ||
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak. Ego interim clamito: Si qiiis Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. HIKUONVM. EI-IS. XVI. AD DAM. .... Yos ipsos, anziliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuentfa salutari Ecclesiae deegiiia• animisaue-m Beli-
gionis araore et in vene fidei professione roborandis.... {Pio IX upapinsk. Ustu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
UVJETI PREDBROJBE: - U ZADRU, UNAJČFEDT NOĆL^^TOTVO''OSTALOJ"VaKD^^ojT'plaća^ l'fiorPTišo''—' ZA INOZEMSTVOTHO"^ "i poštarski troškovi.
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajueu godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco* na Ured-
ništvo. - Uvrsibe po 10 nov5. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizhu oienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ^
God. XX
Predbrojba traje za cielu godinu;
Br 34 Zac&eur, Ćtelvv-irtSLlfC 16 Sxrlfcmjeb 1889.
Pozivljemo najuljudnije ali ujeclno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
pbtom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. Homo avvisaio....
I1W pravi je pravcati
Ne budi za to rečeno, da
joj se pod Crnojevići Sr-
bina primiesilo i pridružilo
nije.... Ja Dubrovnika, Bo-
ke ni Crnegore za .Srbije
priznati ne mogu. Povede
li se o tom obilatiji raz-
govor, ne bude težko do-
kazat".
Ove rieči pok. starca Kurelca (u
Fluminensia) kako se divno suda-
raju sa onim što mi dokazasmo! Ori
je uztvrdio, a mi smo uvidjeli, da
je uprav tako.
Jest, pravih plemenskih Srba nije
moguće tražit ni u Bosni ni u Her-
cegovini, ni u Crnojgori, ni u juž-
noj Dalmaciji. Uz sve ostalo, i živi
govor to dokazuje, jer nigdje u tim
krajevim, da je ikad bilo, a još ma-
nje sada ima, ekavaca.
Uzalud je dakle svaki srpski na-
por, da te zemlje posrbi: poviest,
zdrav razum, položaj, svačije javno
mnenje i samo javno innenje srbskih
vladalaca u doba njihove najviše
moći i slave, narodna sviest, a što
je najviše sam govor, koji se u tim
predjelima rabio i rabi, dokazuje nam
najvećom očiglednosti, da plemen-
skih Srba s ovu stranu Drine nema.
Uzalud su, ponavljamo srbski napori,
oni tim podražaju narodu neosnovane
želje, griju mu glavu na noumje-
stne ideale, a ti će samomu srb-
skornu narodu najviše štete doniet.
Natura vim non patitur.
*
# *
Ali istina je ipak, Srbi mogu
nam nešto na oko temeljita predba-
citi „Zašto vi Hrvati kad sujekavci
pleme o sebi i odgovara im donekle
i u poviesti poseban položaj i po-
seban državni život, svojatale Bosnu
(s Hercegovinom) i Dalmaciju, u onim
njihovim čestima gdje je pretežniia
jekavština (naško)? Nosite Dalmaciju
i Hercegovinu do Neretve, uzmite
Bosnu do Vrbasa, ako ćete i do
rieke Bosne, ali što je preko toga
ne dirajte; ako nije naše, nije ni
vaše
Ovaj prigovor predpostavljao bi
najprije, da su Hrvati gospodari, te
da mogu dielit sviet kako oni hoće.
A to ne stoji. U ostalom nama nije
bila namjera, da svojatamo za Hrvat-
ska onaj dio Bosne i Hercegovine i
Dalmacije gdje se govori jekavski.
Mi smo imali na umu. da predočimo
Srbima, ako tko na te krajeve ima
prava, to nijesu za
ako bi tko imao da te krajevi
Obradim
imedju Srba i Hrvata
VII.
„Živo sam se uvjerio da
u Dalmaciji, Dubrovniku i
Kotoru Srbina starosjedioca
nigdje, neona, oiiš onoga
što se za turskoga progon-
stva tuj naseliti moglo...
Crnagora u korjenu svom
stalno Srbi, i
sma-
tra svojom djedovinom, ta bi stop ni
više imali prava Hrvati nego Srbi
Nas je naime vodila u raspravi je-
dino želja istine, i želja, da se Srbi
kane šovinizma koji, ne buđuć na
ničem osnovan, ponizuja srbsko ime
i srbski narod pred svima koji iole
znadu kako stvari stoje. Dakako, kad
bismo se jedino po narječju imali
da dielimo, proizlazilo bi ali najprije
a) da Srbi nemaju hlepit za ničim što
je van Pomoravija; ako li pak žeie
novih zemalja, nek ih pitaju u Ma-
gjara sjedne i Turaka sdruge strane,
jer po narječja jedino tamo mogli
bi Srbi govorit o nekakvu pravu;
bj da Hrvači imaj a neoborivo pra-
vo i po samom narječju na polo-
vici Oosoo i Hercegovine, pače:
c) pokle je naško nariecje rodjeni sko
brat ikavskoga narječja, Hrvati imaju 4;«? Ji8 i
u ti a j
neko pravo baš i na one predjele
gdje se jekavski govori,
gorem slučaju
d) ne bi Hrvatim pripadala, samo
južaa Hercegovina, ali hi pripadala
svakako Dalmacija preko Neretve. —
Južna Dalmacija ? To ne stoji, reći
će ovdje Srbi. Zar se i u južnoj Dal-
maciji ne govori jekavski?
Pomalo. Istina je da se i u ju-
žnoj Dalmaciji govori jekavski a ne
ikavski, ali je istina i to, da Je ju-
žna Dalmacija, naosob Dubrovnik
može se reć do jučer bio ikavski, i
više, bio je uprav čakavski grad. Sve
do Gundulića, dakle tisuću godina du-
brovačkoga života, pripada sasvim
hrvatskomu narodu, a i sam Gun-
dulić, dedle ljudi pogledajte ako ne
znate, pjeva jekavski da, ali istodo-
bno i ikavski, a kako on tako i o-
stali Dubrovčani. Ali, to je radi sroka?
Nek bude radi sroka, nu pitamo
onda; kako je to, da radi sroka
(pazite dobro Srbi!) kako je to, da
ni radi sroka n i k a d n ij e d a n
pisac, ne samo u Dubrovniku, nego
nigdje s ovu stranu Brine, nije
nikad rabio ekavštinu, a ikavštinu
da, rabiše svedj; pa ju rabe do po-
trebe i dan danas? Ovo je prezna-
menito i preznačajno, i ne bi se
nikako moglo shvatit, kad se ne bi
znalo za onu srodnost koju smo pro-
našli i dokazali da obstoji izmedju
hrvatskoga i naškoga narječja.
Nu onda, kako da otudjite Du-
brovnik zajednici sa Hrvatskom?
Deset je viekova sasvim disao hr-
vatskom dušom, pa kako da ne bude
hrvatski grad ? Zar dva vieka, što su
kao dvie godine u životu naroda,
da steku pravo nad deset viekova ?
Što je dakle sada, nemože bit do-
statno da uništi ono što je bilo svedj
došle, jer onda Hrvali imali hi pravo,
da odnesu ća svu dubrovačku pro-
šlost, dubrovačke zgrade, i zidine,
dubro-
e?
jrkve
tada što ostaj
i polače i kuće,
vačku zemlju,
Neki novi Dubrovnik u zraku
brovnik bez Dubrovnika!
To bi bila, u ovom slučaju, po-
sljedica, kada bismo tjerali do skrajno
skrajnosti načelo o dieljenju po na-
rječju. Ta skrajoosi sudara se, kako
je očito, sa nesmislom. Tim skraj-
nostima uveo bi se kaos, a dieljenje
koje se namjeravalo, napokon ne bi
se mogo ni izvesti.
Nije dakle ni to načelo izvedivo
bez zrna soli, naime, dieleć po samu
narječju, ne valja uzet u obzir samo
ono što je časovito sada, nego treba
pronać ohću, stalnu sliku, te gdje su
više manje kroz sve viekove jekavci
bili preteMiji i ostali u pretežnosti,
ondje, dieleć po samu narječju, oni
bi imali pravo na poseban život, al
drugdje ne.
Ali, ako ne Dubrovnik, svakako
Bosna preko rieke Bosne i južaa
Hercegovina, bile su svedj jekavske.
Najprije na to odgovaramo, da bi
tu jekovstinu mučno bilo dokazat, u
koliko se odnosi na prošlost, jer:
I) pisci i pisma koja nam iz tih
zemalja preostaja, odnosno na pro-
šlost, više manje sa ikavska, ili sva-
kako ikavsko osobine, a i samo ikav-
hrvatsko ime tamo ulazi, te po
i tom ti pisci i ta pisma nijesu vriedaa
I da nam dokažu postojanu prošlost ni
same sjeverne Bosne i samo južnie
Hercega vine;
2} sve da bi se i mogla dokazat
jekavska prošlost i sjeverne Bosne
i južne Hercegovine; ne zaboravimo,
da bi se Um dokazala pretežnost je-
kavštiae samo u trećem dieiu ukupne
one zemlje, koja je kroz sve vje-
kove bila jedinstven komad i u svo-
joj iaokupnosli pokazivala jedinstven
život. Mljet dakle, odrezat dio Bosne,
bilo bi kao htjet odrezat komad
od živa tiela, s toga što je na čo-
vjeku kavkažka (biela) lica, uslied
kakve nemoći ili drugog kojeg slu-
čaja jednn dio kože požutio ili po-
crnio, a tim se na oko taj dio tiela
poafrikanio ili pomongolio.
Nu ima nešto više: starim doku-
mentirn može se dokazat, da je ikav-
ština u srcu Bosne, gdje je i dan
danas ima, uplivaia na sam staro-
slovenski jezik i starosl. pismo; te
u koliko je staroslovenština rabljena,
jat, na mjesto da glasi ie, rabljen
je često kao i, pače ikavština je
toliko uplivaia, da je nakon ie (sta-
roslovenskog jata) napisano koji put
i starosl. i, te ima i ovakovih čudnih
primjera: vrieime, na mjesto vrieme.
Da je pak zazbilj ikavština uplivaia
na staroslovensko pismo i činila za-
mjenjivat starosl. jat (ie) sa i, evo
nekoliko primjera, baš iz starih rloba.
U listini bosanskoga bana Stjepana
pisanoj g. 1313, čila se: lieta, poslie,
hotieniem, do vieka, ali takodjer mi-
seea na mj. mjeseca. Očito, ono mi-
seca pripisat je uplivu ondašnjega
živućega jezika, ikavštine.
v Isti ban g. 1332 u listini u ko-
joj ugovara s Dubrovčanima ima o-
pet dva puta rieč miseca, a jednom
svega vikia na mj. svega viekia
(vieća
Upliv ikavštine na staroslovenski
još je veći pod banom Tvrtkom, koji
u obće u svojim listinam rabi i za
i (u te kaže na pr. vi niste za vi
nieste.
U listu od 1392 kralja Dabiše
ima, viru, uvite, mnogocianni, do vika.
V. Jagić, U „Književniku« g. I. str.
1.9 i dalje.
A nije li jasno da je i to plod ikav-
skoga upliva?
Ali klasično je, kako piše kralj
Ostoja g. 1398! I on rabi staroslo-
venski jat (ie), al ga izravnjuje slovu
i, te govori donapokon JDabrovnieka,
Uestove!! Očito on je bio pravi prav-
cati ikavac, pa je držao da ie vriedi
što i slovo /, a po tom jedno za
drugo uzimao, baš onako kako se i
dan današnji dogadja njekim ikav-
cima, da reku i Mjesa, na mj. Misa,
et similia.
A ovo su sve dokumenti iz srca
I Bosne, do 14. vieka.
j čim pak dalje idemo, tim ikav-
! štiaa više nadmašuje, te u listini
„poznatoga u hrvatskoj poviesti Hr~
voje, kojom (g. 1404) sklapa ugo-
vor s Dubrovnikom proliva Ostoji,
dvadeset puta stoji i gdje bi po sta-
rog I o venskom stojao jal (ie), a samo
dva puta jat {ie). pa i to u vriedno-
sii ia
A što da rečemo o listini od g.
1409 kralja Ostoje, kojom potvr-
djuje Dubrovniku trgovačka prava,
i gdje neima ni jedanput ie na svom
mjestu, nego uviek a ie dolazi
samo kao ja 5 puta i to poslije sa-
mog! a sa ? ').
To isto reci o listu Sandaljevu
od g. 1410, kojim priznaje, da se
pomirio s maćehom; za tim o listu
Grgura Vukosailća na Dubrovnik g.
1418; o listu brace Hranića kojim
odpuštaju Dubrovniku g. 1419 Ko-
navie i t. d.
Eto kako i pisani spomenici po-
tvrdjuju, da je Bosna u svojoj ino-
kupnosti kao po svem tako i po
plemenu, pretežno hrvatska zemlja,
a kako Bosna, tako i južna Dalma-
cija. Sad se neće nitko čudit neza-
boravnomu starini Kurelcu, kad je
reko: „živo sam se uvjerio, da u
Dalmaciji, Dubrovniku i Kotoru Sr-
bina starosjedioca nigdje neima"
i kad je nadodao: „Ja Dubrovnika,
Boke, ni Crnegore za Srbije priznali
ne mogu. Povede li se o tom obi-
latiji razgovor, ne bude težko do-
kazat
Sto je on uztvrdio, mi smo uo-
čili, da je uztvrdio istinu.
I glede Boke? Bez dvojbe. Jer i
u Boki ne govori se ekavski, i jer
naglasak u Boki, i mnoge druge
narječne osobine, odavaju čakavštinu,
a da i ne spomenemo, da je Boka
samo nastavak Dubrovnika, nastavak
Dalmacije, da je Boka, od vajkada,
književno i duševno privezana uz
Hrvatsku, onim duševnim i knji-
ževnim odlučujućim vezom
koji za Srbe ne obstoji s velikoga
al ujedno jednostavnoga razloga, što
srbsko pleme, do ovoga vieka, za
narodnu književnost nije ni znalo.
Evo, kako vide Srbi, mi srno se
ograničili samo na naravne vezove,
pa ipak smo dokazali, da Srbi na ove
strane nemaju nigdje nikakva prava.
A što bi bilo kad bismo se po-
zvali na poviest i državno pravo,
koje Srbi preziru, jer ih ta dva
naslona pobijaju, ali koja se ipak
prezriet ne mogu i nesmiju? A što
M Jagić, loco cit.
2) Književnik, g. I. str. 20.
) n n
bi bilo kad bismo, osobito za neke
krajeve, spomenuli, da ima i mnogo
drugih, čvrstih i svetih vezova koji
spajaju Bosnu i Hercegovinu i južnu
Dalmaciju s Hrvatskom, vezova lako
svetih, da na pr. Dubrovčani nemogu
odreć se zajednice s hrvatskim na-
rodom i imenom, a da ne pogaze svu
svoju prošlost i da no pohuio na
djedovinsko ime, i da ne prestanu
bit ono što jesu: sinovi hrvatske
Atine.
Ono što je bilo ne da se izbrisat,
a bilo je to, da je specifično hrvat-
i si-a knjiga najbolje i najdičnije i
najtrajnije zastupana bila u Dubrov-
niku, te Hrvati i dan danas nasta-
vljaju Što su Dubrovčani prošlih
viekova počeli. I sam čin, da su
Hrvati devetnaestoga vieka odrekli
se svoga plemenskoga narječja (šio
Srbi većinom neće) u prihvatili kao
književni jezik naško narječje, što
je to, ako ne jor Hrvati, nastavljajuć
duševnu i književnu zajednicu, vrše
one oporuke koju su stari Dubrov-
čani ostavili, kad su preporučivali
naški kao književni jezik? tako da
u duševnom i književnom obziru,
ntimoišav sve ostalo, JIrvati devet-
naestoga vieka, nijesu drugo nogo
Dubrovčani vieka šestnaestoga i se-
damnaestoga.
•f:
Kao pečat pak svomu iznašamo
za razmišljanje sadašnjemu naraštaju
primjer pisca Kašica, po kojem se
vidi jasno kao sunce: što ja naški
da je to i hrvatski, a šio je srbski,
da nije ni naški ni hrvatski,
Kašić je ') smatrao naški i sto vin-
ski za istu stvar, preporučivao je
bosanski izgovor kao najbolji, a pi-
sao je on sam...? Kako? Pisao je
ikavski, pače donekle čakavski
(„človik", pročliti").
Daklo naški, slovinski: bosanski i
čakavski, lo je jedna obitelj.
Nu der, što mislite o Crnojgori?
Sto mislimo. Ne mislimo ništa
nogo vidimo, da po govoru Crno-
gorci nijesu pravi plemenski Srbi.
Dakle su Hrvati? Ne. Kurelae veli
doislo i o Crnojgori da je to u ka-
menu svom pravi pravcati Hrvat. Mi
to
ne kažemo. Pače niječemo. Po
govoru Crnogorci, hako nijesu Srbi,
nijesu ni pravi pravcati Hrvati. Cr-
nogorci bo govore naškim narječjem,
nu kad bismo se temeljili na povie-
sti i državnom pravu, i glede Cr-
negore naš zaključak ne bi se vele
razlikovao od Kureičeva.
Što se pak već od stare starine
i u Crnojgori čuje hrvatsko ime,
(to tor, Serbon ethnos, ous hai Uro-
batas kalousr), i što i dan danas u
njekim krajevima Crnegore hrvatsko
ime odjekuje3), to je naravno dok
x) Ritual rimski istornačen alovinski. U
Rimu 1G40.
') Rizantineki ljetopisae, apud M. Ku-
šar, Čija nam je vriedna knjigu
„Povijest razvitka naftega jezika" u
prog. nedjelju do ruku došla.
3) Smičiklaa. Poviest hrvatska, str. 108
i slied. Rački, Borba južnih Slovena
za državnu neodvisnost u XI. str. 177
Veritatem facicntes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV, 13.)
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
tt
i
....Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenđa salutari Ecclesiae đoctrm#|an«niSque[in Reli-
gionis araore et in ver* fiđei professione roboranđis.... (Pio IX u papmsk. listu, 21 veljače IS^jnsaomn KATOLIČKE DALMACIJA
Ego interim clamito:
Si quis Catheđrae Pctri jungitnr,
mens est.
(S. IllEBONVM. EfIS. XVI. AD Da*.
IJVJETI PREDBROJBE: - U ZADRU, m^rril^Zi^^ro^ CAUEV.N. 8 fior. Tko zaostane • FMDPUTO« placa 1 fior. vise - ZA INO.KM.TVO 7 hor. . poltanki troikon. Predbrojba traje Za ciulu godi«,,;
tko na svrhu ffodišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na UBrava KAIOU&U DAIMACUE H Zadru, « dop.s. „franco« „A Ured-
ništvo - Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani us veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rakopisi se ne vraćaj«.
Br 41 eoa JKLJSL.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
platom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. JJomo avvisato...,
Na odgovor.
m.
nVedo due disputar: vuoi
eh' io decida f
Jiagion ehi parla, e torto
ha quel che grida
Jedini auktoritet na koji se glede
poviesti „Srpski glas" izriečno i
po imenu pozivlje, da obrani srbsku
Bosnu, vidjeli smo, da je veleuč.
Dr. Rački; a dokazali smo istodobno,
ne jednostavno pozivljuć se na Ra-
čkoga, kako što to čini „Srpski
Glas", nego donasajuć baš one Ra-
dkieve rieči na koje se „Srpski
Glas" odnosi, da Rački nije ono do-
kazao što „Srpski Glas" želi, pače
da Račkieva razprava dokazuje ta-
man hrvatstvo većine posavske Hr-
vatske.
Nakon toga pada sva gradnja
„Srpskoga Glasa" tobože na Rač-
kievu auktoritetu sagradjena, u ko-
liko se odnosi na posavsku Hrvat-
sku do provale Magjara, dakle do
devetoga vieka.
Ali je pitanje i u sebi zanimivo.
Svakomu Hrvatu ugodno je znat, što
je o hrvatskoj prošlosti zdrava kri-
tika dokazala, pa neće, cienimo, ni-
komu bit neugodno, ako se još malo
ustavimo na ovom predmetu. Tiem
čemo izniet još na jasnije golotinju
„Srpskoga Glasa",
Nu najprije upozorujemo na neku
reko bi „Srpski Glas" malu netač-
nost u umovanju našega kolege. On
je ne samo, što dokazasmo, krivo
iznio Račkieve misli, nego ih uprav
i izopačio. Ta „Srpski Glas" pozi-
vlje se na Račkoga, koji da je doka-
zao (!) obstanak neke slavenske ne
hrvatske države do provale Magjara,
a čitateljim bit će već u proš. broju
Upalo u oči, kako Rački i glede
obstanka takove države protuslovi
želji i riečima „Srpskoga Glasa",
jer Rački izriečno niječe do je
obstojala ikakva nezavisna država u
Posavini, osim Hrvatske, koja, kako
vidjesmo obuhvaćala je osim dana-
šnje Dalmacije i zemljište u Pokupju
i Posavju, t. j. današnju prekovele-
bitsku Hrvatsku s dobrim dielom
Slavonije. Sam Sriem i možda naj-
više jedan dio iztočne Slavonije nije
bio prvih viekova sastavnom česti
hrvatske države. Rački dopušta da
je obstojala nezavisno posavska dr-
žava samo u doba kad su se već
Magjari pojavili u Podunavju.
Predopaziv to, čujmo malo na šire,
iz Mačkievih usta, kako nam on
predstavlja obseg hrvatske države
u razne vjekove.
Crpimo vierno rieč po rieč zna-
čajnije njegove izreke i suprotsta-
vljamo ih onim tobožnijim razlozira
koje „Srpski Glas" ni simo ni tamo
donaša.
Evo što govori „Srpski Glas" :
„Iza provale Magjara (pri kraju IX.
vijeka po I.) ta se kneževina vise ne
spominje. Sto od nje bi? Progutaše li
je Madžari ili je Hrvati prisvojiše? To
se ne zna! (imaše reći „Srpski Glas":
ja neznatn). Madžarski i drugi istorici
tvrdo ono prvo. Bački naprotiv i drugi
uzanj tvrde ODO drugo, ali nekako ne-
ma tvrdijeh dokaza, da su ti kra-
jevi igda bili pod hrvatskim kralje-
vima."
Ove rieči bile bi mudre kad ne bi
bile veoma lude.
Do provale Magjara obstojala je
uz Hrvatsku i neka druga slavenska
država u Posavini, a nakon provale
Magjara te je države nestalo, jer
ju, po mnenju ,;Srpskoga Glasa" i
madžarskih isloriko, Magjari progu-
taše !
• čemu sve to umovanje „Srpskoga
Glasa"? Da dokaže kako nakon provale
Magjara nije bilo hrvatskoga no,roda
u Posavini. Bilo je valjda magjar-
skoga!
Čujmo sada malo Račkoga:
„.... po Konstantinu (Porfirogenetu)
kako vidismo Magjari stanovahu u
velikoj (Svatoplukovoj) Moravskoj
s one strane Dunava, tim je Kon-
stantin znao, da Hrvati stanovahu
u njegovo doba (pisao je g. 949)
u posavskoj Panoniji i u Sriemu,
gdje jih Dunav dielio s jedne strane
od Magjara, s druge od Bugara"').
Ove Račkieve rieči, podkriepljene
svjedočanstvom cara Konstantina,
jasne su te ne treba im tumača. Iz
njih proizlazi
a) da su g. 949 Hrvati stano-
vali izmedju ciele Drave i Save;
b) da su u sadašnjoj zapadnoj
Srbiji, te i u samoj okolici Beograda,
stanovali ili barem gospodovali Bu-
gari.
čujmo još Račkoga:
„Konstantinu bijaše dobro poznato
da je narod hrvatski njeko vrieme
odvisan bio od franačkih vladara2),"
a malo napried „a uprav ovu dobu
(franačkog gospodovanja) razjasnjuju
nam gore navedeni ljetopisi franački,
koji su tim dragocjeniji, čim skidaju
koprenu s panonske Hrvatske" ft. j.
s posavske Hrvatsko, to je bo smiso
Račkievih rieči; v. str. 62 gdje
govori o Panoniji).
Isti Rački na drugom mjestu
veli3):
„Za Konstantina kako vidismo,
sva zemlja do Ugarske pripadala je
već Hrvatskoj; ona nije imala
više posebnoga velikoga župana"
Na str. 774) Rački veli:
Hrvatska i Bugarska bijahu tada
najsilnije na Balkanskom poluotoku".
Prema tomu Rački u Radu5) spo-
minje kako Konstantin: „Pripovje-
dajući na ime o ratovih izmedju Bu-
garske i Srbije s jedne a Bugarske
i Hrvatske s druge strane, znade
samo za poraze Srbije a pobjede
Knj., „Ocjena starijih izvora", atr. 61.
9) Op. eit. str. 74.
3) „ » . 76.
4) n
5)
» n
» r> 81.
Hrvatske. Razbijeni Srbi, kadšto sa
svojim knezom, potražili bi utočište
u Hrvatskoj. 0 vjerodostojnosti tih
dogodjaja, u koliko nije opis gdje
što pretjeran, ne može se u bitnosti
posumnjati, jer su se oni razvijali
do god. 927, dakle do mladosti pi-
ščeve, i jer su dolazili u tiesni po-
litički odoošaj s Carigradom",
A kamo U Magjari progutaše !3Pa
sve da su i progutali posavska Hr-
vatsku kao državu, nijesu narod. Ali
nijesu ni to ni to. Pitajmo dalje
prouku Račkoga, baš ondje gdje je
„Srpski Glas" svoj tobože naslon
tražio, i vidimo kako je bilo s Hr-
vatskom državom prije i poslie cara
Kostantina t. j. prije i poslie ,,ma-
gjarske provale".
„Odavle dade se izvesti ') (naime
nakon donesenih dokaza) da su gra-
nice t. j« hrvatske prama dolnjoj
Panoniji (Sriemu) početkom IX vieka
(dakle prije provale Magjara) tekle
i dalje onim pravcem kojim su njekda
tekle dalmatinske panonske granice;
obišavši naime Pokupje (a to je
današnja Hrvatska pokrajina) dosegle
su u Pounje u poriečju Sane rieke,
pak sn ondje dopirale do više ozna-
čenih granica hrvatsko-bosanskih, do
gorja na ime, koje čini razvodje
medju Unom i Vrbasom".
0 Magjarim kad su provalili Rački
dopušta (op. cit. str. 120) da su oni
od zemlje izmedju Drave i Save
posjeli samo „skrajni iztočni joj dio".
Ali i to bilo za kratko vrieme :
„Odavle se vidi2), da je Sriem iz-
medju god. 950 i 1019 prestao biti
magjarskim". Nu čiji je postao? Na
to Rački dalje dokaze donosi:
„Sriem se je doticao bugarske
države i to podunavskoga joj diela.
Na desnoj obali Save, kod ušća nje-
zina, ležao je bugarski grad Belgrad,
koji je ne samo u Borisovo doba
bio bugarski, nego je i kašnje u
doba Konstantina cara (949-50) 3)
i za velike bugarsko-grčke vojne
početkom XI vieka bio bugarski" *).
A malo napried Rački nastavlja;
„Ako je Bugarska dopiralfa do
Dunava i do Save, pa ako Sriem
nije više pripadao ni dolnjo-panon-
skoj kneževini, kojoj poslije Bra-
slava neima troga, ni Magjarom: ni
jo li najvjerovatnije, da je spadao
na Bugarsku".
$ a drugoj sirani Rački govoreć o
daljoj sudbini Sriema (samo ovaj
dio zemlje izmedju Drave i Save u
ono doba gospodare mienjao, t. j.
državno sad jednomu sad drugomu
pripadao) veli:
„Bio medju tim Sriem do g. 10t9
dielom bugarske.... ili hrvatske dr-
žave, te godine postade on oblašću
iztočno-rimske carevine".
Prikupljajuć pak sve razloge u
jedno dr. Rački na str. 126 i 127
ovako zaključuje:
„Iz ovih razlaganja o sriemskoj
Panoniji (pazi dobro „Srpski Glasu",
samo je o Sriemu rieč, a ne o Sla-
voniji) razabire se dosta jasno, da
') Rad, knj. LVI. str. 110.
*) Rački, op. cit. str. 121.
3) 123. 4) I koncem jedanaestoga vieka Beograd
spominje se kao „civitas Bulgarorum".
je ona (Sriemska Panonija, Sriem)
po savladanih Obrih uza sav IX
viek bila dio franačke kneževine
medju Savom i Dravom, kojoj jo do-
lazkom Magjara u one krajeve kraj
učinjen; da su ju na dalje polovicom
X. vieka t. j. u vrieme cara Kon-
stantina zaposjednutu držali Magjari,
da je početkom IX stoljeća po svoj pri-
lici pripadala Bugarskoj ili Hrvatskoj,
(la je dakle dopirala do sriemske Pa-
nonije i kao država), da je od god.
1019 prešla u posjed iztočno-rimske
carevine, a od ove napokon poslijo
1073 god. Ugarskoj koja je još
koncem XI stoljeća ostala u njezinu
uživanju".
Tko prispodobi ove navode sa
tvrdnjam „Srpskoga Glasa" uvidja
kako je on, što no bi se neparla-
mentarno ali po narodnu reklo, uzeo
liepo rog za svieću.
To ee još bolje iztaknut sliedeći
navodi koji govore o onim predielim
0 kojim htio da govori „Srpski
Glas" pa ih sa Sriemom zamienio.
„Za obalnu, sišaćku Panoniju.. ..
imade i za taj diel Panonije to-
liko bar neizravnih dokaza, iz
kojih se izviestno izvoditi može,
da je on koncem XI vieka (da-
kle u ono isto doba, koje je za
Sriem prieporno)pripadao (čuj „Srp-
ski Glase") hrvatskoj državi, ko-
joj je, bar obseg sisačke biskupije,
već u trećem desetku toga vieka
pripadao" '). „Što se god o vjerodo-
stojnosti domaćega izvora J) mislilo,
koj nam sudbu zemlje izmedju Save
1 Drave med. god. 1030-64 crta,
istini se približuje glavna misao nje-
gove tvrdnje, da je ta zemlja, o
kojoj se priepor vodio med Hrvat-
skom i Ugarskom, hrvatska bila i
ostala".3)
„Da je posavska Panonija tada
zbiljo spadala pod Hrvatsku .... (ovdje
se spominju razni dokazi) pokazuje
razvoj dogodjaja u Hrvatskoj poslije
smrti Svinimira. Tuj se svagdje rieka
Drava predstavlja kano granica iz-
medju Hrvatske i Ugarske"4) (sliode
dokazi).
„Gdje su bile, voli malo napried
Rački, granice Hrvatske (svedj je
rieč o državi, a o narodnosti nema ni
najmanje sumnje) u toj zemlji medju
Dravom i Savom, težko je po tanko
ustanoviti. Svakako valja po goro
navedenom izključiti Sriemu (ne go-
vori da valja izključiti Slavoniju).
Napokon na str. 140 pri kraju
svoje obširne razprave o granicam
hrvatsko države kroz razne vjekove,
Dr. Rački zaključuje: „kolebanju
Posavine izmedju Hrvatske i Ugar-
ske, kojemu su glavni uzrok bili
neuredjeni odnošaji, pod P. Krešimi-
rom, konac učinjen, te onaj diel
zemlj e stalno pridružen Hrvatskoju .
S toga eno i dan danas Slavonije i
Sriema pod vlašću hrvatske vlade i
u hrvatskom teritoriju, premda Ma-
gjari nijesu kratkih prsta kad se hr-
vatskih zemalja tiče, a za dokaz noka
') Rački. Op. cit. str. 127.
a) Documenta p. 438.
3) Rački. Op. cit. str. 127.
!1 » » » li
n » n n 128.
•) Op. cit. str. 140.
služi Medjumurje i Jlieka, gdje
nema Magjara, ni da ga u roj nosiš,
i ako ima njihovih pristaša i čino-
vnika.
Kamo dakle odo „Srpski Glas" sa
svojim „dokazim", kad uz sve ne-
volje Hrvatska izmedju Drave i Save
i po državi svedj više manje bila
hrvatska? Ali, svakako priepor dr-
žavni, i kad nebi bio u prilog Hr-
vatima, za narodno pitanje, koje se
izmedju nas i „Srpskoga Glasa" pre-
tresa, nema nikakve važnosti, jer ni
„Srpski Glas" ne bi valjda imao
obraza uztvrdit, da izmedju Dravo i
Save ima uz ona 2 milijuna Hrvata
više od samih desetak hiljada Ma-
gjara.
Tiem glavno i pravo pitanje ne-
može se ni u samnju stavljat, nogo
jedino s slučaju, da „Srpski Glas"
uzme, da je prije provale Madžara
ona neka njegova slavenska država
bila država inagjarska!!!
Ali tu bi za nas ustali protiv Srp-
skoga Glasa" njegovi prijatelji Ma-
gjari i kazali mu: No, baraton, ima
Magjar tengere (na Kioci), ali Ma-
gjarorszag nije Horvatorszag.
(Bilo bi još nešto da rečemo o ne-
kim sitnieam, t. j. sitnicam a grupnim
pogroUcam, ali koje i od aob« padaju
kao gdje „Srpski Glas" tvrdi, da ne
Prokovelebitska spominje od 11-16 vieka
pod nekim obćim imenom (Slovinija,
slovineka zemlja) i t. d.; riu bila bi lu-
dost pobijat takove tvrdnje, jor Slovinija
svakako ne znači Magjarija, a s druge
strane samo „SrpBki Glas" nožna da
su svedj baš u ono vjokove rabljeni na-
zivi, kako to onodobni spomenici doka-
zuju: rex Ungarie, Croatiae et Dal-
matiae, ili za banove i vojvode: banus,
dux Croatie et Dalmatie, a koji put bi
se dodavalo et totius Slavonia.e') u smislu
ciele hrvatske i bosanske zemlje. Pobijat
takove tvrdnje, a osobito nakon done.
šenih dokaza, bilo bi kao lievat vode u
more).
Ali filologičko pitanje, o kojem
se „Srpski Glas" bavi u drugom
svom Članku? — Bit će i o njem
govora.
»VVVVVVVV
Giordano Bruno.
Bilo je u Rimu, godino 1600, ako li
se može vjerovati priči iznoS«noj naših
dana od lilozofizma ili od zlobe pre-
vratnika, kad jo „mro na lomači Co-
vjok, kojega naslov nosimo nu glavi
ovoga članka. Naravno, ko što nznosi-
tolji Stjepana Doleta u Parizu, tako i
zagovaratelji Giordana Bruna u KIUJU i
drugovdje, slave ga kano znamenitu žr-
tvu vjerske nesnošljivosti. Nebrojeni
članci, napisani o njomu u ovo zadnje
tri godine u svim slobodno-zidarskim
novinara, mogu se svesti u jednu kra-
tku viest, poslanu iz Rima, iz pofiotka
ove borbo, jednom parižkom Listu.
Evo što se je pisalo iSiecleu:
Giordan Bruno jedan od najznameni-
tijih predteča slobodno misli, imati će
svoj spomenik na Čarapo di Fiori, na
istom mjestu, na kojom se jo dizala po
zapovjedi Inkvizicije, njegova lomača.
') Tko želi o tom obširnije neka pri-
spodobi Račkoga u spom. razpravi
odmah na početku pak na str. 137,
dhugo izdanje
Vcritatem facientes in charitate,
crescamus i„ illo per omma, qui
est caput Chnstus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik iju Četvrtak.
•eoogoo®.
....Vas ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenđa salutari Eccle^i^^^i4R^MmnTsque|in Hili-
gionis amore et in verse iiđei professione roborandis.... {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Catheđrae Petri jungitnr,
meus esfc.
(S. IIlERONVM. Epis. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapriedVfior/nagodinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko mostam 'A VIIEWLMOJII piača 1 Bor. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi. Pređbrojba traje ga cielu godinu;
tko na svrlm godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Uprava KATOUŽKJS DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrslbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Sr. 47 Zadar, Foiaecajollrails: US Srpnja 1889, Gtoc% XX.
N E N A D N A.
Liepa nas je zatekla. U ovom
broja na ovom mjestu, spominjuć
neki članak zagrebačke „Hrvatske"
i susljedna obustavu toga Lista, tu-
žili smo se na Tranzlitavee a hvalili
Cislitavce, pa borme ovi dokazali da
gmo, barem donekle, i krivo se tu-
žili i krivo hvalili; jer i nas eto
zaplienilo, a zaplienilo taman kada
„Katolička Dalmacija" bila već go-
tova na pošti. Ovim smo sve kazali
svojim častnim čitaocima; dalje di-
vanit im nesmijemo: u se dušu!
* *
Uredništvo „Hrvatske" poslalo nam
je za obaviest sliedeće pismo:
„Jučer oko podneva dostavljena
nam je ova odredba redarstvene o-
blasti:
Br. 18186—1889— IV.
Slavnomu uredničtvu povremenog
časopisa „Hrvatska*
u Zagrebu.
Povremeni političkih časopis „Hr-
vatska" ov 11. srpnja 1889. broj
115 zaustavilo je kr. državno odvje-
tništvo u Zagrebu na temelju § 5,
zakona od 15. svibnja 1875 o ka-
znenom postupku u poslovih tisko-
vnih, i to sbog članka: „Prusi i
Švabe", pošto smjer i sadžraj nave-
denog tiskopisa tvori učin zloč. sme-
tanja javnoga mira po § 65. kz.
Ujedno BO zaustavlja lem. § 33.
t. z. slog i ploče gore rečenog ti-
skopisa.
Podjedno se zaustavlja tem. § I.
& o. p. t. dalnje izdavanje povreme-
noga tiskopisa „Hrvatska".
0 čem se slavno to uredničtvo
obavješćuje pozivom, da sve primjer-
ke zapljenjenoga časopisa imade do-
nositelju ovoga dopisa izručiti.
Gradsko poglavarstvo.
U Zagrebu 12. srpnja 1889.
(M. p.) Za upravitelja:
F. Teodor ović v. r.
Paragraf 1. z. o. p. t. glasi:
^Svatko je vlastan misli svoje unu
tar granicah zakona putem tiska
slobodno očitovati i razprostranji-
Mti
Proti ovoj odredbi redarstvene
toblasti poprimit će vlastničtvo i u-
fedničtvo „Hrvatske" sve korake,
koje mu zakon pruža, pak moli što-
vane Čitatelje, da se do konačnoga
riešenja ove stvari izvole strpiti,
U Zagrebu, 13. srpnja 1889.
Uredničtvo i vlaatoičtvo nUrvatskeu*
* * *
č. g. ravn. Sj. — Travnik — Primismo
sa zahvalnošću za 20 izt. „Obračuna"
i 100 izt. brošurice o zabranjenim knji-
gam. Evala!
Č. g. D. J. D. — Zlarin - Dva na-
ručena iztiska „Obračuna" već odpre-
mijena. Srdačan odpozdrav !
G. g. D. I. B. — Primismo za ona
I izt. „Obračuna". Hvala!
Č. g. Šibenska okolica — Današnji
dopis i članak Sčekca popunjaju, mi-
slimo, dovoljno. Svoj gospodi bratski
odpozdrav!
Liep govor.
Nazad dana na Sljemenu kod Za-
greba bi predala javnosti piramida sa-
gradjena na onom vrhuncu od planin-
skoga družtva. g. J. Torbar držao je
ovom prigodom govor, koji se odlikuje
uzvišenošću i ne plazi po kaljuži kao
što to običava moderna učenjačka
gamad. S toga rado ovaj govor priob
čujemo i u našem Listu:
Iza obavljena na ovoj visini sveta
Čina, pristupiti nam je k predaji ove
piramide javnoj porabi obćinstva. Prije
ipak smatram si za dužnost, na ime
planinskoga družtva i svih onih, koji
ćo se ovim djelom poslužiti, zahvaliti
se najsrdačnije visokoj kr. vladi i sla
vnomu poglavarstvu grada Zagreba, koje
obadvie oblasti su družtvu u pomoć
pritekle izdašnom jednakom podporom
te se je izvesti moglo ovo djelo, oko
kojega se danas sastasmo. Nu već kod
same predaje nametnut će se gdjekomu
pitanje: čemu upravo ova piramida na
ovom uzvišenom odaljenom mjestu ? Ova
piramida namienjena je ponajprije onomu
občinstvu, koje. imade smisla i osjećanja
za ljepote prirode, njezine divne pri-
zore i veličanstvene pojave, te u njima
nazrieva moć onoga, koji je svjetlost o-
bukao kao haljinu, nebo razapeo kao
šator, vodom si 'pokrio doorove; oblake
učinio da su mu kola, a leti krilima
vjetrova.
Kada čestit obrtnik, radeći po čitave
dane u gradskoj vrevi, da sebe i svoju
obitelj prehrani, može barem na nedje-
lju svoje orudje odložiti; kada činovnik
radeć medju četiri zida oko izvršivanja
oblastnih naredaba, može barem na dan
ostaviti svoj ured; kada i učenjak može
svoju knjigu zatvoriti — kada svi ovi
mogu barem na dan svoje poslove od-
ložiti, kako će im goditi, ako im mogu
na slobodi u božjoj prirodi tielo i umne
sile od naporna rada odpočinuti. Za ta-
kav odmor nijem prikladne vlažne ni
zine niti tiesne ulice, gdje se oko tebe
spuštaju vrtlozi praha i oblaci dima
Za takav odmor su zelene planine sa
svojim bistrim vrelima, romorećim po-
tocima, granatim drvećem, kojim se
poigrava planinskim miomirisom nada-
hnut zrak. Želiš li se naužiti ugodna
vesela dana, a ti se zaputi u zagreba-
čku goru, popni se na njezino sljeme
gdje no se mi danas sastasmo. Jeste
vi možete uzaći na uznositije visine,
možete se popeti na glavice, kojim se
vrhunci ti oblacima gube, ali tuj će
vam oko nositi u prazne ponorne nizine,
zapeti će vam o gole okostnice pustih
stiena, s kojih će vas opuhavat leden
zrak, koji više ubija nego okriepljuje;
dočim vam se ovdje na našem Sljemenu
pred očima izmienjuju visoke gore s ne-
preglednim ravninama; ovdje zeleni
orežuljci, ondje ubave doline; sad čedna
seoca s bielim dvorovima 5 tuj gospodske
palače, ondje zubom vremena razgra-
djene stare razvaline. Ove divne slike
prirodnih dražesti kadre su i u najhla-
dnijem srcu uzbuditi ćustva, koja su
uzniela psalmistu, kadno uzkliknu: ne-
besa navješćuju slavu božju, a djela
ruku njegovih glasi svod nebeski. Ovaka
ćustva pokrenu srcem čovjeka, došao
on s kojega mu drago kraja, bio on
naroda kojega mu drago. A kakova tek
ćustva potresa grudima čovjeka, u ko-
jem hrvatsko srce bije i koje hrvatski
osiećaf kada se popne na ove visine?
Baciv okom daleko na iztok, gdjeno se
sljubilo nebo sa zemljom, pak prelazeć
jugom na zapad, svuda zemlja naša, koju
teza i obradjuje naš narod, koju je, to-
liko puta orosio svojom krvlju, boreći
se za krst častni i slobodu zlatnu, na
topio ju toliko puta suzama tuge i ne-
volje. Eno na dalekom zapadu sa sieda
Triglava i bielih-kamničkih alpa pruža
tu slovenski narod bratsku ruku.
Svrnimo okom sa daleka vidika bliže
Sljemena. Evo spram sjevernom podno-
žju puklo divno, dražestno Zagorje, pe-
ivoj Hrvatske, Zagorje, kolievka tolikih
slavnih hrvatskih obitelji, u našim pje
srnama toliko opjevano, u poviesti toliko
opisano. I tuj se muči naš ubogi, ali
dobri narod. Njegova krivnja nije, da
mu ovaj perivoj neplaća prema zasluzi
uložene trudove. A kako nam se tek
grudi nadi miju, obrati v se prema jugu.
Eno podno nas bielasa se grad, koji no
je Sljeme kao miljenče zaklonilo proti
hladnim sjevernim vjetrovom. Kako nam
rado počiva oko nad njim i kao da
mu se neće da se s njim rastane. A
kako i nebi; ta on je ponos hrvatskoga
naroda, zjenica njegova oka, srce nje-
govih žila: kako u njem kuca, takovim
životom u narodu odjekuje. On je sla
vna uspomena njegove prošlosti, čvrsto
uporište njegove sadašnjosti, a pouz-
dana nada njegove budućnosti. Motreći
s ove visine njegove tornje, kako se
izmed bielih dvorova dižu, čini mi se,
kao da su ruke pram nebu pružene, a
mrtve zidine, kao da govore : Evo grada
nad kojim projurile vjekovi slave, ali
takodjer patnje i nevolje, nu uviek je
držao visoko zastavu kršćanstva, pošte-
nja, požrtvovnosti i vjernosti. 0 Bože,
budi mu zaštita u Svakom pravednom
nastojanju. Sakupi narod hrvatski okf>
njega, kao što se sakupljaju pčele oko
svoje matice.
Ovo je mrtvo željezo, ali postavljeno
na divnim visinama a okruženo draže
stnim perivojem prirode, kadro je čo-
vjeka zanieti u idealne svietove, uzlcri-
siti mu u srcu ćustvo ljepote, a opojiti
veličanstvom prirode, one neizmjerne
knjige, gdjeno, kako naš vetiki pjesnik
pjeva, „višnji svojim prstom piše, neka
vidi tko ga nijeka, čijim duhom taj
stvor diše". Nu što da vam dalje o di
votama ovoga vidika govorim: uzpnite
se na ovu visinu, neka vam srce i vla-
stite oči govore. A ti piramido, skro-
mna uspomeno brižnih trudova planin-
skog družtva t B&di u grudima onih,
koji te ^posjećuju, plemenita ćuatva}
uzgajaj im srce ljepotom prirode, jer
tako uzgojeno srce nije tako lahko pri-
stupno crnim nedjelima; otresi sa sva-
koga, koji se na tvoja spratove popne,
težke brige svakdanjega života, budi
jim vrelo čista veselja, plemenite i ne-
dužne zabave. Bfidi u Hrvatima bistru
sviest, razplamćuj žar ljubavi prama
domovini, uzkrisi u njima plemeniti po
nos, da motreći s tvoje visine ove ne-
dogledne ravnine, zelene dubrave i vi-
soke planine, dražestne brežuljke i u-
bave doline, uzhićenjem uzkliknu: Liepa
naša domovino! — U to ime predajemo
te obćinstvu za plemenitu porabu.
Istinu gudi, ma te gudalo
i po prštim tuklo.
Ej nevjero — nigdje te ne bilo
Davno li si svietom zavladala.
Ne vriedjajuć ostale po krunovini,
svećenstvo i puk šibenskog kotara na
glasu je sbog svog patriotizma. A daje
baš tako, pokazaše nam zadnji izbori
za Sabor. Tek što se razpisaše izbori,
vlč. Vinko Škarpa, župnik Zatona, razvi
zastavu, na kojoj bi napisato: ne birajmo
narodnjaka. Uza nj oberučke pristalo
sveštenstvo, osobito častni otci franjevci;
odazvao mu se i puk, napose kršni Vo-
dičanac. Svim je bila lozinka: „nećemo
narodnjaka; živila Hrvatska!" I na prvi
mah i ako se nije imalo absolutnu ve-
ćinu, a ono svakako relativnu: izmedju
62 bila ih je 28 poštenih Hrvata. Pa
kad bi 16 skradinskih Srba ostalo ne-
utralno, izpadoše ko izpadoše čestiti
Hrvati: kanonik Ivan Vidović i Ivan
MarkoČ pok. Vicka posjednik u Vo-
dicam.
Uvidio vitez Šupuk da mu se ćoravo
piše mezimčetim: vitezu Fontani i vitezu
Vrankoviću, pa: smišljaj, razmišljaj, na-
misljaj, domišljaj, Blagaj, piši, briši,
turpijaj, služi, podkresivaj, okresivaj,
gladi, steži, razteži, p'oteži, nateži, za-
teži, priteži, ne bi li kojekakvu većinu
za se stvorio. Uričuj Sastanke; dogo-
varaj se sa Srbim ; klipsaj do biskupa
prieti sa svojim „sansculottim kleveći.
Ne pomaže. Krsti Vidovića Srbinom —
ne vjeruje se; fukara prieti namastiru
da će ga soriti, fratre protući, ostale
birače iztući — ne boje se. Supuk
zdvaja. „Propadosmo, moj Mate huče
Koštanu vitez, „Još ima nade" — tješe
ga pripuzi — „ tres ni kesom: novac je
lovacj; nepomožu li oni, a mi obratimo
se vladi: nek ona zasoli fratrim i popo-
vim". Tako i bilo. Dvojica se fratara i
dvojica popova prestraše i poslie nego
na Konjevratim svečano pismeno nna
svom poštenjuobvezaše se dne 3 srp
nj a glasovati za Vidovića i jednog se-
ljaka iz bud kog mjesta iz šibenskog
kotara; ne samo da s vjero vaše, nego i
za protivnike — za narodnjake Vranko-
vića i Fontanu glasovaše1). Za njima
se povukli ostali birači njiovih župa.
Dva popa bila su pop Mištura i Matu-
šić, a za ovim povukao se i njegov žu
pljanin glavar Rogoznice. To u obiini
Šibenik. A iz Zlarina iznevjerili dva
Prvić-Lučana. U Tiešnjanskoj izdala tri
Murterinjana po nagovoru njihova mješ
ćanina Špire Markova. Od 28 spalo na
11. I ova šačica Špartanaca stupila ve-
i dra i poštena Sela m isborna poprUto,
ako nifita, da pokažu put budućno-
sti. Podlegoše, ali slavno; izgubiše, nu
poštenje sačuvaše. Slava im!
Pobjeda narodnjačka nije nas toliko
smutila, koliko izdaja dvojice iz onoga
dičnoga reda, koji je u početku naše
borbe onako divno znao prkositi i Za-
dru i Beču. Mi bismo pregorili da je
svih 41 zastupnik Talijanac ili Srb iz-
pao, nego li da se je to dogodilo u fra-
njevačkom redu.
Da je šupukovac morao podleći, ja-
mac nam što Srbi uza sve nagovore ne
htjedoše glasovati f pače, bez ikakve
obveze, u slučaju potrebe, nudjahu 6
svojih katoličkih glasova vlč. kkarpi
tom uzoru značaja i poštenja šibenske
dioceze, da sruši narodnjake. Čast im!
Ali tko da predvidi kletu izdaju! Pod-
legla je čisto hrvatska stranka, ali
zato može slaviti moralnu pobjedu. Je-
dno nas tješi — bilo je borbe, znak,
da sadašnji rad i pravac stranke na-
rod u krunovini osudio. Ako su svagdje
kao u Šibeniku narodnjacim cvale pri
izborim ruže —• Pirove li im pobjede!
A sad na vječitu uspomenu, da napo
menemo imena birača, koji neuztrašivo
stupiše na izborno poprište da licem u
lice doviknu narodnjacim: dolje! Evo
ih: Škarpa Vinko župnik Zatona, Gjik
Jeronim upr. župe Rasline, Buzolić An
gjeo upr. župe Vrpoljac; Markoč Ivan,
Markoč Tome, Skočić Širne, svi iz Vo-
dica; Cukrov Lovre, Vlahov, Šime, U-
kić Grgo, svi iz Prvić-Šepurine 5 Ma-
gazin Šime i Škevin Petar iz Batine.
Slava im; vječna im slava! Pošten bio
tko ih je rodio; poštena im na ramenu
glava!
Još jednu. Puče Šibenika i okolice,
zahvali renegatim, što imaš za zastu-
pnike tri viteza, koji ćete prodičiti čak
do u Boraju!!
Šibenik, 10 srpnja.
n8ćekac".
—. a „-
Crkvene viesti.
Medju prosvjedim obielodanjenim
u ,?L'osservatore Uomano" čitamo i
kratke ali oduševljene rieči upra-
vljene proti podignuću Brunova spo-
menika od preč. 1). V. Palunka, ra-
vnatelja u dubrovačkom Sjemeništu.
Opazit nam je, da prosvjed bio na
10 pr. mj. brzojavno odaslat, ali ga
brzojavni ured povratio, jer da sa-
držaj zabranjen od §. 7 medju na-
rodnog brzojavnog ugovora !!
Pogovara se u Kimu, da je
bečki gabinot na vatikansku notu
odgovorio (?) da on odluku Svetoga
Otca, da ostavi Rim, ako bi rat bu-
knuo, nemože (?) smatrati koristnom
po interese katoličke crkve.
što ima nova po svietu?
U Ljubljani kod užih izbora izmedju
staro-Slovenca dra- Mošea i mlado-Slo-
venea Hribara pobiedio Hribar sa 351
proti 322 glasa. U Id rij i izabran je Ste-
gnar, u Kranju (Škotijoj loki) dr. Tav-
čar, u kotaru Postonjo-Vrhnik veletržac
Goruću Rudolfeiretku Suklje, u Ko-
tojega ili mn obitelj o svom troška lie-
ĆHa; ako je živ, njoj ima zahvaliti!
Ne može li učitelj ozdraviti kod kuće
— na selu, ako ima koju krajcaru od
grla uitedjenu, traži lieka u kruno'vin-
skoj bolnici. A poito ne može, jer mu
financije ne dopuštaju, posebne sobe
nabaviti, stave ga onako na božju, me-
dju ljude i svake dlake i svake bolesti.
Tu, ostao — propao, mora kukati i na-
ricati toj „vječiti patnik", dok mu obi
telj, ako ju slučajno ima, kod kuće od
svake nevolje skapa. Ne može ni sebi
ni svojim pomoći: ono kukavne plaćice
potrošio je na se i za se u bolesti, da
ne zna ni sam kako, kada i gdje. Do-
stojno i pravedno bilo bi tom „vječitom
patniku" na kruno vinske troikove dati
lieka. Ne zahtieva se Bog zna ita: po-
sebna sobica, brana i Ijekovi sa dotič-
nom dvorbonf, dok si nadje on ili mu
obitelj poremećenom zdravlju lieka. Nada
krunovina, i ako siromafina, žrtvovati
će malo forinta za zdravlje svojih pro-
svjetitelja. A moglo bi se, da krunovinu
ne bude stojalo niti novčića, kad bi se
u koječem stalo itediti; n. pr. onaj neo-
pravdani luksus u bolnicam umanjiti:
ne pružajmo noge, nego koliko nam bi-
ljao zapovieda. Gdje se troši na devet-
deset i devet, može se i na stotog; nu
pri tom treba osobito na administraciju
paziti i stvari će ići u redu. Ne zidju se
krunovinske bolesti jedino za kojekakve
besramne bolesti i za same bludnice.
Svrha kruno vinskim bolnicam jest: pru-
žiti prostomu puku pristojne udobnosti,
koje ne može kao bolestnik u svojoj
kući imati; to mu ne dopušta njegov
stalež; ne dozvoljavaju mu, Sto je gla-
vnije, njegove financije. U ove ubrojite
i pučkog učitelja: osladite mu ono gor-
kih časova njegove bolesti; pružite mu
utjehu, da Be može mirne dude preseliti
u vjekovječnost. Naši „patres patriae".
Bog vam, a duša vam!
Pošto se je otvorio krunovinski »Sabor,
turismo u sviet rieč o ovoj rak-rani
našeg pučkog učitelja; dočim, mišljasmo
to učiniti koncem dojdućeg kolovoza i
pozvati cielo učiteljstvo, da u ovogo-
dišnjim svojim kotarskim skupštinam
(drže se u rujnu i listopadu) stvar do-
bro prouče i visokom »Saboru na pretres
podastru. Nu čovjek odredi, a Bog na-
redi. Ovog puta Visoki Sabor otvorio se
za rana i time nam pomrsio račune.
Sad ne ostaje nam, nego pozvati svakog
pojedinog učitelja, da se u ovom pitanju
pismeno obrati jednom od zastupnik^,
koji će stvar na dlaku prokosuriti, pa
visokom Saboru na uvaženje i odobrenje
predložiti. Dotičnog zastupnika ne treba
vam kojekuda tražiti. Eno vam ga u
osobi velecienjenog i veleučenog Buzo-
lića. Dum Stiepo, kao ravnatelj učite-
Ijišta, bio je pučkom učiteljstvu otcem;
a sad, kao zastupnik naroda, nadamo
se biti će mu i otcem i majkom. Uza
povi&enje plaće, da pristojno može naš
pučki učitelj preživjeti, nek Be nastoji
olakotiti mu ljute boli u njegovoj težkoj
bolesti. A to će se postignuti, bude li
ee u ovom zasjedanju predložilo viso-
komu Saboru: da učitelju i njegovoj
obitelji, kroz vrieme njihove bolesti dade
su bezplatno u krunovinskoj bolnici —
posebna sobica, hrana, Ijekovi sa osta-
lom dvorbom. Kod Boga i naroda nači
će svi koji ovaj predlog podupru, a
naši učitelji na vieke bit ćeti harni.
V- —
Što ima nova po svietu?
„Kreuzzeitung" javlja, da će Njegovo
Veličanstvo car i kralj Franjo Josip
poći u Berlin ili sa nadvojvodom Kar-
lom Ljudevitom ili sa nadvojvodom
Franjom Ferdinandom.
U češkom saboru biti će mnogo ži-
vlje razprave uslied toga, što mladočesi
nlaze u sabor jači i što će oni odrieši-
tije tražiti, da se zadovolji opravdanim
tražbinam naroda, nego li su to činili
Staro česi.
Car Vilim poslao je ruskome caru
BVOJ portrait u naravnoj veličini. —
PoSto ae car Aleksander žaca poći u
Berlin, u Berlinu namjeravaju udesiti
sastanak u kojem pomorskom gradu, i
to 21. ili 22 kolovoza.
NAŠI DOPISI.
Stankovci, 18 srpnja.
Dne 13 tek. prispio nam šibenski
biskup presvietli Fosco u pastirske po-
hode. Došao sa Lišana. Na susret izašli
mu ugledniji mješćani sa seoskom ron
dom. Mužari gruhali, da se je čulo preko
devet brda. u pratnji presvietlog bili
su prepoštovani otac Šimunović i kano-
nik Belamarić.
Ovog puta nije bio presvietlog Fosca
samo cilj da podieli svetu potvrdu, nego
i da nam blagoslovi novosagradjenu cr-
kvu, te krsti zvona. Da se ie blagoso-
vila crkva, osobito je zahvaliti samomu
{>oduzetniku iste, pošto je on bez wco auda" izručio ključe; a da se je čekalo,
dok bi se vladini ljudi makli, još je
moglo dva vjedra Krke proteći. Kadnja
crkve je, da ne može bolja; baš u redu.
I gdjekoji grad mogao bi se njom po-
nositi. Veličanstvena je: preko 1200
duša može u nju stati; duga je do 34
metra. Dne 14 tek. presvietli blagosovio
ju je i u njoj prvi misu rekao. U na-
rodu neopisivo veselje. Sjatilo se puka
iz sve bližnje okolice, tako da je crkva
bila dubkom puna. A još da se je za
stalno znalo, da će se blagosloviti, bilo
bi ga koja hiljada.
Na 16 tek. presvietli krstio je zvona:
tri na broju; najveće teži 1000 bečkih
funata. Ovo ga nazvaše "Velika Gospa";
srednje okrstiše „Sv. Nikola", a naj-
manje „Sv. Josip". Kumovali: prvome,
načelnik benkovačke obćine Dapar, te
Petar Novaković pa Jadre Miletić mje-
stni glavar; drugome, Vržop Grgo iz
Vodica, Blaž Pelajić i Marko Dubra-
vica; trećemu Ivan Bakija sa Benkovca,
Jadre Morić i Vid Pešut. Krštenju zvona
prisustvovao je i vladin izaslanik, ko-
tarski povjerenik sa Benkovca. Da su
župnici okolnih mjesta na slavlje došli,
suvišno je i napomenuti. Zvona vriede
fior. 3200, a šalila ih „Premiata fonde-
ria F. De Poli in Vittorio — Venezia".
Na njima se čita sliedeći hrvatski nad-
pia: „Crkva franjevačka B. D. M. na
nebo uznešene — Stankovci — Zvona
sagradjena za uprave O. Vladislava
Radnića župnika. Darom puka i crko-
vinarstva 1889". Slažu, glas im je, da
je svakog prisutnog zadivilo, presenetilo
— prava milota slišati.
Posije krštenja zvona, bio je objed u
m. p. Samca mjestnog župnika. Bilo je
do 30 pozvanika. Da se je pri koncu
napijalo, suvišno je i iztaknuti. Dne 16
tek. i ako pokasno, prispio je na slavlje
i m. p. Radnić sa Unešića pod kim je
crkva i započeta i dovršena bila.
U utorak u večer presvietli pohodio
mužku učionicu u družtvu prisutnog
sveštenstva. Zadržao se jedan sat.
Dne 17 presvietli krenuo je na Ba-
nievce u pastirske pohode; ali se je za
objed u Stankovce povratio, pošto u
Banjevcim župnički stan u tako je rdjavu
stanju, da mjestni župnik, od straha da
ga krov iste ne poklopi, spava na dvoru
pod čadorom, pošto u mjestu ne ima
pristojna stana gdje bi mogao glavu
sklon u ti (Žalostno! Poznato nam je, da
vlč. Begoti neprestano kuca, da mu vi-
soka vlada dade sazidjati novu kuću,
pošto stara nije za nikakav poprav; nu
ona ni da čuje. Ur.)
Na 18 pako iz jutra odputovao je
presvietli put Skradina, i tako svrši sla
vije, koje će jedva praunuci praunuka
naših praunuka zapamtiti. Samo Bože
naspori! — *ć. —
Domaće Viesti.
U jutrošnjoj Bjednici sabora ovjero-
vljeni su preostali izbori. Glede izbora
dra. Bajamontia Zem. odbor opazio je
da, kd i drugdje, izbor se obavio cedu-
Ijam, što nije u redu, a u ostalom pred-
loži da se izbor ovjerovi. Ipak govorili
su o izboru Trigari, Smirić, Bulat, Po-
dić, Čingrija, Klaić. Govori osvrćali su
se na neke malene formalne prepirke.
O izboru Puljezi zapleo se takodjer
govor, jer Zem. Odbor predložio da se
spisi povjere povjerenstvenomu odboru.
Govorili BU Podić, Bakotić, Bulat i Klaić,
svi takodjer o tumačenju nekih para-
grafa unutrnjega pravilnika. (Preko ju-
trošnje razprave nekomu Papareli došla
padavica na triemovim i nastao žamor,
uslied kojega sabor bio prekinuo sje-
dnicu). Predlog Zem. odbora bi primljen,
i tim završi današnja suhoparna sjednica.
* * *
Na 27 tek. gosp. namjestnik pozvati će
gg. zastupnike na
*
* *
Primamo iz Spljeta, da je imenovanje
preč. Nakića biskupom Spljeta i Ma-
karske čuveno s pravim uzhitom. Preko
sto raznih brzojavaka poslato je na
preč. imenovanoga biskupa. Uz te če-
stitke odlično mjesto zauzimlje brzo-
javka spljetske obćine i ona spljetskog
kaptola, Toliko ova dva pozdrava koliko
odpozdravi biti će obielodanjeni u na-
šem Listu.
* * *
N. V. naš kralj darovao je crkvi u
Rogoznici f. 300, a g. namjestnik crkvi
u Pupnati f. 60.
* * *
Primamo sa Silbe, da se ondje pri-
miču obćinski izbori te da je nastalo
komešanje. I stari načelnik poznati g.
M. preko svojih viernih skutonoša radi
kako bi opet zapašovao. Silbanjski ro-
doljubi, oprez!
* * *
U prvoj sjednici sabora palo je u po-
gled srpstva rieči iz narodnih usta koje
će veoma loš utisak učinit na hrvatsko
obćinstvo. Jedni priznavaju srpstvo Bo-
ke, a drugi i ostaloj Dalmaciji tu na-
metnicu priljepljujU. Narodnjak Zore ne
da niti da autonomaš Podić govori o
kolonijam hrvatskim, nego hoće o naro-
dnim, a zast. Borčić ide jednakim prav-
cem i „pripušta" da je ciela Dalmacija
ne samo hrvatska nego i srbska!! Što
će na ovo preko velebitski „Obzor" koji
u broju od 23 tek. zove Dalmaciju
'pravom čistom hrvatskom zemljom? Ža-
lostno! Srbi stoje nepomično uz svoje
„srpstvo" bez ikakve primjese, a većina
svedj hoće šarenih pogača.
*
* *
Spljetski „Narod" zanosno pozdravlja
imenovanje preč. Nakića spljetakim bi-
skupom i medju inim kaže:
„Slavljenje zvona to nije bila puka
formalnost: ono je odgovaralo ćustvu
radosti i veselja svih dobrih i poštenih
srdaca ove prostrane, starodrevne i gla-
sovite Biskupije.
Don Filip Nakić je 142.i Biskup u
redu Solinskih i Splitskih Biskupa i
Nadbiskupa.
U ovom bogatom broju, kakvim ne-
Znamo koliko se još Biskupskih stolica
na svietu može ponositi, Nakić je prvi,
koji nosi ime Filip: ime jednoga od I-
susovih Apostola, iz Betsaide, koga je
Spasitelj toliko volio da oni, koji su
htjeli Spasitelja viditi, bili bi k Filipu
pristupili, i ime, takodjer, jednoga od
najrevnijih i Bogu najugodnijih Sveće-
nika, koji se je Sestnaestoga vieka ro-
dio u Florenciji — Svetoga Filipa
Neri a.
Mi nećemo sada da napišemo hvalo
spjev don Filipa Nakića: za nas nek
govori ono obće zadovoljstvo, kojim je
pozdravljeno njegovo imenovanje; nek
govori — da se tako izrazimo — ona
sveukupna Baviest ciele Biskupije, koja
kao da je instinktivno oćutila potrebu
Biskupa, kakav je Nakić, pa nekako
odahnula, kad je prispjela viest o nje-
govu imenovanju, kao da bi htjela reći:
ovaj nam se Biskup htio".
* * *
Ladjevački župnik vlč. Cvj. Gruber
imenovan je prisjednikom duhovnoga
stola senjsko-modruške biskupije.
Hrvatska obćina u Brodu darovala je
10.000 f. za liečnički iakultet u Za
grebu.
# * *
Iz Spljeta 22 tek: Jučer je amo sti-
gao g. nadzornik Glavinić da predsieda
izpitim zrelosti, koji su jutros počeli,
ćetri su učenika izključena od izpita
rad nedovoljnih redova u zadaćam.
*
* *
Poštovani gosp. Uredniče „Katoličke
Dalmacije"!
Po rukam je mojim središnje Povje-
reništvo za poviestne i umjetne spome-
nike u Beču primilo osnovu dogradbe
Zadarskoga zvonika c. k. mjernika g.
Tamino i njemačkim odgovorom na
moje popratno izvješće, kao svomu do-
pisniku, priobćilo je svoj sud o Jack
sonovoj i o Taminovoj osnovi. S toga
Vam znam reći, talijanski prievod toga
suda, koji ste u Vašem Listu br. 48
dneva 22 o. m. objelodanili, da je sakat
i umjetnosti i slovnici griešan.
Zato na zaštitu časti pohvaljenoga
Povjereništva, molim Vas, što će i ča-
stnomu crkovinarstvu S. Stošije ugodno
biti, da objavite u Vašem Listu ovdje
Vam priloženi talijanski prievod pome-
nutoga suda, za vjerodostojnost koga
prievbda svjedoči Vam ovdje priklopljeni
njemački izvornik, koji Vas molim da
mi što prije povratite.
Unapried Vam zahvaljujući, podpunim
štovanjem pišem se
U Zadru, 23 srpnja 1889.
Pop Ivan Danilov.
„A giudicare il progetto Jackson s'in-
contrano molte difficoitži. In primo luogo
la parte del campanile costruita circa
nel 1480 č cosi fatta da offrire pochi
punti d'appoggio pel suo ulteriore svi-
luppo; poi il tardo incominciamento
deir opera lascia campo alla questione
di principio se non sarebbe piu corri-
spondente, od almeno storicamente piu
esatto, un compimento del campanile
con forme del rinascimento, in luogo di
una quasi intera ricostruzione in istile
romanico.
Tanto I' architetto Jackson che 1' in-
gegnere Tamino partono dalla premessa
che il campanile sia da costruirsi in
stile romanico. Se si accetta questa o-
pinione, lo si fa per amore della vicina
Basilica di S. Anastasia ed a condizione
che il campanile venga messo in una
certa corrispondenza oolle forme esterne
del Duomo. Nel progetto Jackson tutto
sembra, in rapporto alle forme della
chiesa, troppo grande e massiccio. Jack-
son nel suo progetto si č servito del
motivo del!' unico piauo esistente del
campanile per tre volte, 1' una sopra
deir altra, in modo quasi uniforme, fa-
cendolo soltanto sempre piu grande.
Prescindendo da una certa monotonia,
estranea allo stile romanico-dalmato, che
ne risulta, 1' esistente motivo ad arcate,
che ha gižt le proporzioni del rinasci-
mento, subisce piu in su una, si direbbe,
strana trasformazione ed un rivolgimento
verso il gusto medioevaie. Sembra che
un piu ricco uso di motivi con arcate,
in modo alquanto piu libero, sarebbe
qui stato opportuno; anclie 1' impiego di
un fregio ad archetti avvicinerebbe l'ar-
chitettura del campanile a quella della
chiesa. 11 passaggio dal quadrato ail'ot-
tagono, sebbene non assolutamente ri
chiesto, pure, perche non estraneo al-
1' architettura dalmata, non e da riget-
tarsi; un piu robusto finimento della
parte ottagona e desiderabile. II motivo
delle aguglie angolari, affatto estraneo
alla Dalmazia, non sembra a suo posto.
L' ingegnere Tamino ha cercato di
avvicinarsi di piu nel suo progetto al
carattere dell' esterno della chiesa ed ha
scelto torme romaniche piu eleganti;
anche qui manca peraltro un ordina
mento perfettamente armonico e 1' uitimo
piano del campanile potrebbe riuscire
troppo pesante sul sottostante loggiato
aperto. 1 motivi adottati corrispondono
allo stile della chiesa, non sembra al-
1' incontro desiderabile il motivo delle
colonne angolari nei piani superiori, che
con cio ne soffre 1' impressione sulla
stabilitk dell' angolo o del pilastro an-
golare. II finimento del campanile non
potrebbe da uitimo venir approvato in
nessun caso; per un'altra soluzione piu
corrispondente la Dalmazia offre una
quantitk di buoni esempi.
La commi8sione centrale non potrebbe
quindi raccomandare nessuno dei due
progetti per l' esecuzione, deve anzi fra
i due principalmente sconsigliare dal
primo, tanto piu che 1' altro con corri-
spondenti modificazioni potrebbe forse
diventare accettabile.
Vienna, 5 luglio 1889.
Helfert m. p.
* *
Šalju nam i uvršćujemo sliedeći „iz
pravak":
Nije istina,v ko što ae pošteno tvrdi
u dopisu iz »Šibenika tiskanu u časopisu
„K. D.u pod naslovom: „Istinu gudi
ma te gudalo i po prštim tuklo" da su
podpisani sastanku na Konjevratim pri
sustvovali i ondje svečano pismeno „na
svom poštenju,, obvezali se, da će dne
3 srpnja za Vidovića j jednog seljaka
iz bud kog mjeBta Šibenskog kotara
glasovati.
Nije istina da je, ma bio tko, podpi-
sane zastrašio i na njih uplivao, da za
gosp. narodnjake Vrankovića i Fontanu
glasuju, jer se podpisani ne dadu sa
uzicom na izbore vodit, a same se ku-
kavice zastrašiti dadu.
Što
se pak izdajstva i nevjere tiče,
kroz to će se podpisani sa dopisnikom
pred c. k. Sudom razgovarat.
Rogoznica kod Šibenika, 22 srpnja 1889.
Gjuro pop Matusić
Nikola Ercegović glavar.
Različite viesti.
U Pragu izlazi na način Kuhačeve
sbirke „Slovanstvo ve svych zpevech".
Od ove sbirke izašle su dosada sv. 44.
U posljednjoj svezci započimlje južno
slovenski odiel.
* *
Glasoviti afrički putnik Stanleyvr»L
sada u Evropu nakon neopisivih i?*
tnja i stradanja, što ih je podnio uSf"
živajuć nepoznate afrikanske krakTj
Od 600 pratioca, B kojim je krenuo?
izpituje nutarnjost Afrike, ima ih n?
samo 17 — svi su drugi pomrli, 12l
od napora, bud od gladi, bud od
prijatelja. Ove viesti donio je parobtJ
„Kensimbott, koji je nedavno stigao
Liverpool.
* *
Zloglasni Jack ubojica, koji nevidot*
usmrtio toliko žena u Londonu, javlja
napokon da je uhvaćen. Kažu, da jt
visok 6 stopa, da je sam izpovidio svoji
nedjela, ali dodaju, da je njegovo p0,
našanje i govorenje čudnovato.
* * *
„Militar Zeitunga javlja, da su ove
godine pravljeni pokusi. sa novim pa.
ščanim prahom u vojnom taboru koj
Brucka na Leithi. Tim pokusim prisu
stvovao je i nadvojvoda Albrecht.
cala su dvu pješačka voda u nišan. J*
dan vod upotrebljavao je dosadanji prab^
a drugi pucao je novim. Pokus novim \
prahom bio je veoma povoljan, jer kad
se je pucalo starim prahom, dim se je v!
već nakon trećeg pucanja tako razvio!
da se je nišan slabo razpoznavao, dočimj
kod novoga posve se je razabirao. KasJ
vijanje dima kod novoga praha, za tre«
ćinu je manje nego kod staroga. -«
Kako ,,ReicTi8wehrw doznaje, preustroji!
će se austrijsko utvrdno topničtvo. Ba-
taljuni imat će u buduće po četiri sa*
tnije, dočim su ih prije pet imali, a ti-
si m toga ustrojit će se kod svakoga
bataljuna po jedna pričuvna satnija.?
Novo preustrojstvo austrijskog domo-j
branstva provedeno je najmenovanjem
22 pukovnika i podpukovnika, koji 88§
postali pukovnijskim šefovim. Domobran-i
stvo razdieljeno je u 22 pukovnije, koj$?
se zovu domobranske pješačke puko^
vnije, te su obilježene brojevim 1 do*|
datkom dotične pokrajine, Svaka pa|
kovnija nije sastavljena od jednaka;;
broja bataljuna; ima ih, koje imadU po|
četiri, a i po dva bataljuna, četiri ^al^
matinska bataljuna pretvorit će se s vrejj
menom n jednu pukovniju, ako se iao|
žebit ne načini od južno dalmatinskoj
domobranstva posebna stojeća vojska. •
Odpisi „Kat. Dalm.«
C. g. J. — Blato — Naručenih 6 ići
tis. „Obračuna" poslasmo Vam jućefaj
šnjom poštom. Radujemo se što je pri
naručba novom podvostručena. „Na o$
govor" možda takodjer preradimo i 'o|
bielodanimo, jer nas i na to s
Btrana potiču. Glede onomadnjega piama
odgovorismo u> odpisim. Ne
Zdravo!
SI. Sb. duh. red. ml. — Pečuh
„Obrač/ odpremismo jučer, jer predjl
poštom ne dopriesmo na vrieme. ' j
Č. g. x. y. — Silba — Primiškff
Vaše dopise, ali au, kako sami znate,:
puni osobnih imena, a s toga nemože&o
uz najbolju volju nego medju priobće«a|
Ne bi li se moglo preudesit na objekti
vno? Mi spravni. Srdačan odpozdravi
Č. g. ić — Silba — gospodina Vi
vidjesmo ovdje, ali samo tren sustas&pj
u razgovoru. Ono očitovanje 6 naše strflto«
čini nam se suvišno nakon ustmena rass#
govora. Vi znate kako ste radili, a dr«gi|
znadu kako je izpalo; znadu takodjefj
za živo zauzimanje tamošnjih prijatelja^
kremen rodoljuba i znadu za „nehotičn^
pogreške koje su izpadak omogućile^
S naše strane ipak što možemo za Oft
čelo, evo nas gotovih u svako dob^
iskreno i oduševljeno. Medjutim upritft
da se ne ruše stečevine. Bog i Hrvatski
nek Vam svedj lebde pred očima!
vjelil -
C. g. J. — Bosiljevo — Promienistiifl
Č. g. M. Š. -- Mostar — Liepavafl
hvala na zanosnim riečima o „Obračfr
nu". Bože daj da ae prestane popuš^;
njem. Naručenih 10 izt. primit ćete att
trašnjom poštom. Srdačan odpozdravi>
C. g. O. K. — Kninska okolica p
Primismo za 6 iztisaka. Liepa hvala'
C. g. K. — Vis — Zbor nije
poslao. U njegovu je i Vašem interes^
da se knjige oglasuju.
0. g. x. — Izpod Zavelima
nam jučer, ali nemogosmo danas. H p®'
nedjelnik svakako. Zdravo! J
C. g. Motritelj —. Blato na Korčuli %
U dojdućem broju dragovoljno. :!
I
?l«W*i i odg<wntf mtoih
Vcritutem facientes in charitate,
crescamus i« iHo per omnia, qui
esi caput Christus.
(S. Paul, Epu. IV. i 3.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
— Vos ipsos, auxiliante Deo, in đies alaeriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae ___
gionis amore et in ver* fidei professione roborandis.... {Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Kato^keJ3almacijk.
UVJET? PREDBROJBE: - U Zadru, ump^rVnor^'n^od^ viŽe ~ ^mmn^TTor. i poštaroki troškovi! 1 n 11 • I * »»ikrvlto Mf.of«nelrn rvi t\c\rt
'efin Reli-
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
meus «st.
(S. IIlKRONVH. EPIS. XVI. AD DA«.
PREDBROJBE: , unapderr HON ^ioAinCVoZ^ 'zaostane s predplatom plaća 1 fior. više — Za inozkmstvo 7 Uor. i poitarski . Predbrojb. Iraje >• ei.lo f odi«,.;
tko aa svrhu godišta no odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Uprav« KatouJhe Daliacmi u Zadru, a dopisi „fraoco« na Ured-
ništvo. -^Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nisku oienu. Svak^broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ^
Zajar/POn^ljellnlK 19 Kolovoza 1889. God. XX
Podvijamo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
platom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona.
0 Papi i iimm.
vi
U navodim raznih izreka, izuštenih
o velikom rimskom pitanju, bit će
uvidjeli i oni koji lo pitanje sma-
traju lakim poslom, da je nasuprot
to pitanje pretczko pitanje, i takvim
ga smatraju ne samo državnici ino-
zemstva, nego i talijanski političari
svake vrsti.
Sam Papa u Rimu žive, drugi
vladari u Rimu umiru, se je senator
Ferrari mjesec dana po zauzeću
Rima u Parlamentu reko bez oko-
lišanja, da je nRm jedini grad u
koji se ne smije preniet vladu-; te
kad bi je bilo, valjalo bi je odanle
odniet
Uz ove rieći taiijanci, kojim je
iskreno stalo do budućnosti Italije,
Imali bi dobro mozgat i one rieči
koje šest dana kušnjo izrazio u Se-
natu senator Corrcalv:
„Gospodo, reko je on tada, rim-
sko pitanje, ja ću Vam otvoreno ka-
zat svoju, to sam pitanje ja smatrao
svećlj kamenom smutnje za preporo-
djenu Italiju.... Mi cienimo, da ćemo
se utvrdit u Rimu, u gradu gdje
su naši djedovi gospodovali; ali mi
stavljamo u pogibelj svoju n e z a -
visnos tK,
Sutradan (23 pros. 1870) opo-
ra i nj ao je svoje drugove senator
Menabrea:
„Rim je sjedište vrhovnog Prvo-
sveštenika, grad katoličanstva: i i»ez
dvojbe nije moguće pri kl opit ovaj
grad ostaloj Italiji bez osobitih u-
vjeta:
A sadašnji zloglasni Crispi, onda
zastupnik, dne 8 veljače 1871 ovako
je jad i kovao:
„Rok bi da smo se mi svi poka-
jali, što smo ušli u Rim : i kad bi
bilo moguće, htjeli bismo vratit Pa
vremeniti posjedOvo je on reko
u parlamentu.
Nekoliko mjeseca kašnje (27 pros
1871) senator Correale reko je sli-
čne rieči:
„Sve nas savjetuje, da poštujemo
u Papi dvostruku vlast, i da mi o
stanemo u Firenci11. A zašto?
Na to je odgovorio senator Mena-
brea na 25 trav. iste godine kad
je u Senatu doviknuo:
„Papa nemože stat nego u Rimu.
Vara se tko misli, da bi Papa
inogo preniet (razumije se: stalno)
svoje sjedište drugamo".
Sve je te nevoljo nekako shva-
ćao sam Vfktor Emanuel II. koji se
je na 27 stud. 1871 u prestolnom
govoru izrazio: „Priznajuc podpunu
nezavisnost duhovne vlasti, imamo
imat uvjerenje da Rim glavni grad
Italije moći će nasliedovat biti mirno
| čašćeno sjedište Pontifikata". I on
e dakle uvidjao, da je Rim potre-
bit Papi, i da je potreba da Papa
bude u Rimu miran i čašćen, ali
htjelo mu se vjere u izkolenje tih
posljedica, naime nije o njima imao
podpuna osvjedočenja. Ući dakle si-
lom u Riai i riešit rimsko pitanje
nije to sve jedno. Značajne su rieči
zast. Rattazzi koji je na 16 ožujka
g. 1872 najočitije pokudio način
kojim je Italiju u Rim ušla, rekav:
„Vi ste obećali da ćete ući u Rim
samo moralnim sredstvim; a kojim
ste sredstvim pošli?.... da sam ja
obećao (ovo), onaj isti dan kad bih
bio morao srušit vrata Rima topom,
bio bih ostavio svoju vlast".
Jasno je dakle, da su i sami pre-
ratni elementi riešenje Rimskog pi-
tanja smatrali moguće jedino moral-
nim sredstvim, to su i obećali ali
se ni obećanja ni moralnih sredstva
nijesu držali, nego su prepustili za-
dnju rieči ustim topova,
Zast. Ferrari uzdisao je s toga,
nakon zauzeća Rima, za Turinom i
dovikivao družini u parlamentu (na
25 svib. 1872):
„Bilo bi tisuć puta bolje vratit
se u Turin, nego ostat u ovom po-
ložaju u gradu Rimu".
Mezaboravne su pak rieči što je
onda zast. Mancini (13 svib. 1873)
reko u istom parlamentu:
„U Rimu vi ste plašljivi i ne-
moćni. Reći ću čisto i bistro. Ja ta-
lijanskim ministrim, ako će, nebih
mogo nać drugog opravdanja doli u
riečim što ih je Isus reko svojim
propinjačim: Neseiunt quid faeiunt."
Da, zazbilj u Italiji vlada nije
znala, recimo i mi, i nezna ni dan
danas što radi, jer hlepi za Rimom
a Rim je Italiji smrt.
„Koban, zaključit ćemo sa sena-
torom Linatiem'), bio je po Italiju
onaj dan kad je Rim bio proglašen
njezinim pravnim gradom".
.los. bar. Filipović o hrvat-
skoj politici.
u.
— Danas što da radite? (nastavlja
general svoj razgovor). Da ja to Vama
svjetujem, koji ste sa cielira svojim ži
votom zasvjedočili, da Vara okorjelost
u politici znači isto sto i dosljednost, a
dosljednost isto što i značajnosf. Vama,
koji o bud kakovoj transakciji u poli-
tici nećete ni da čujete; ja čovjek, koji
skroz drugojačije od vas shvaćam zadaću
politika hrvatskoga: da ja svjetujem,
što danas činiti? Hoćete li me moći,
hoćete li me htjeti razumjeti?
— Hoću i moći i htjeti, preuzviseni
gospodine. Ja sam tok u borbi sa poli-
tičkim protivnicim strančar; pred Vam
pak stojim samo kao hrvatski otaćbe-
nik, pred svojim odličnim zemljakom.
Dapače, uvjeravam Vas svečano i iskreno,
da me na to moje pitanje nepotiče pu-
sta radoznalost kakova reportera novina,
ta o tom se danas ni neda pisati, —
već jedina želja, osbiljna želja, da se
okoristim izkustvom odlična i izkusna
muža, za dobro naše Hrvatske. Nisam
') 2 pros. 1874, u parlamentu.
Vam time rekao, da ćemo se mi ovaj
čas sporazumjeti, — ali sam uvjeren,
da ćemo se razumjeti.
— Da me dakle uzmognete dobro
razumjeti, valja mi dirnuti i nedaleku
prošlost, valja da se svrnem na vrieme
prije uvedenja dualizma. Onda Hrvatska
nije bila još nikamo angažovana, a ja
nisam mogao onda, a još manje mogu
danas prežaliti, da se Hrvatska nije za
dobe izjavila za Beč. To je bila najteža
politička pogrješka, koju su ikad Hr-
vati počinili, i nikada je nebudemo do-
sta okajati mogli. Ja štujem i cienim
one muževe, a po gotovo njihovu glavu,
vladiku djakovačkoga, koji su u ono
odlučno doba kolo vodili u Hrvatskoj.
Ali koliko su mi god osobno mili i
dragi, ja sam već u ono doba odlučno
izjavio, kako nebi ni najljući neprija-
telj Hrvatskoj mogao zadati težega u-
darca, nego li su joj ga zadali baš oni
ljudi, odbivši poziv da Hrvatska poša-
lje poslanike u carevinsko vieće. Oni
sada kukaju i leleču po svojim glasilim
i u sabornici nad današnjim stanjem u
Hrvatskoj. Ali koja korist odatle domo-
vini? Zar je danas moguće iz temelja
promieniti to stanje?
— I opet mi je zamoliti Vašu Pre-
uzvišenost, da mi dozvolite primjetbu.
Ja sam češće slušao iz raznih usta baš
istu. Ugledni politici, koji su se izmirili
s današnjim stanjem Hrvatske na silu,
a nisu spadali nikada medju tako zvane
„Samostalce", požališe češće govoreć sa
mnom, sad ovaj, sad onaj, što se nismo
za dobe odvažili za Beč. Ja bi jim na
to svaki put odvraćao, pa mi budi do-
zvoljeno jednako i Vama izjaviti moje
uvjerenje, da bi ono nekoliko naših po-
slanika, koje bi veledušnošću g. Smer-
linga Hrvatska u Beč odaslati mogla,
poslije Sadove isto onako liepo bilo
poslano iz Beča u Budimpeštu, kao sto
su i brojem daleko jače erdeljsko po-
slanstvo poslali u Peštu. Mi dakle ni-
smo ništa izgubili ne birajući u rajsrat;
pače time si uštedismo tek jedno poni-
ženje više. Ovako bi ja odvraćao na
sličnu jadikovku i vazda bi mi se pre
stalo jadikovati.
—• Gospodine zemljače, ni ja Vam
danas ne budem dokazivao, da imate
krivo. Ali mi dozvolite izraziti svoje o-
sobno, duboko, neslomivo, jer na činje
nicam, koje su meni poznate, temeljeno
uvjerenje. Da je Hrvatska prihvatila za
dobe veljački ustav, nikada nebi došlo
bilo do dualizma u ovoj monarkiji, a
uvažite dobro, što ću još dodati: Hr-
vatska bi bila odavna već ujedinje-
na. — — —
Oba ušutismo na čas i gledasmo se
— niemi. — Opaziv, da general kani
nastaviti, pretekoh ga primjetbom:
— Ovako apodiktična tvrdnja iz u-
stiju ovako osbiljna muža, kakav ste
Vi, preuzviseni gospodine, meni, kako
vidite, imponira. — Ali me ujedno do
vodi na pitanje: kako to, da ovo isto,
što ste Vi, kako rekoste, već onda pred-
vidjali, nisu mogli razabrati oni muževi,
koji bu za onda kolo vodili u Hrvat-
skoj, koji su imali istodobno prigode,
da s onoga istoga vrela crpe jednako
uvjerenje, kojim je i Vaša Preuzviše
nost proniknuta bila, ter koji jur onda
stajahu na stanovištu političkoga opor-
tuniteta u oprjeci sa muževim stranke
prava? A ako su oni muževi doznati
mogli ono, što i Vi, pa su to i doanali
koji su jih motivi vodili, da su odbijali
priznavanje „zajedničkih interesa", a
napokon onda tek, kad je bilo prekasno,
da se tim priznanjem išto dobije, ipak
su iste priznali i Beču i Pešti.
— General na tu slegnuo raraenim
ter se nasmiešio i osbiljno nastavi:
— Predaleko i predugo bismo razpreli
mi naš razgovor, da Vas sliedim na
stranputice, na koje me svojim pitanjim
zavadjate. A i na što sad ulaziti u de-
talje prošlosti. Ja sam iz nje tek gla
vni moment taknuo sa željom, da me
bolje razumijete, kad Vam rečem svoju
o današnoj situaciji. Ali Vam, pravašu,
koji ovu današnju raztrganu Hrvatsku
još toliko moćnom držite, da vjerujete
u njezinu buduću veličinu, vam želim
samo opaziti, da sam ja Hrvatsku sma-
trao daleko važnijim faktorom u monar
kiji, nego li Vi, kad ste ono išli pri-
spodabljati nju sa Erdeljem. I zaoto
Vam opetujem, da ni Sadova nebi do-
niela dualizma u Austriju, da su Hr-
vati bili politici u horu. Ali dualizam je
tuj i njegove posljedice Vi predobro
osjećate. Netreba, da Vam crtam što
sudim ob uplivu njegovom na Hrvatsku,
kao što mi je suvišno izticati, da ga
držim danas daleko čvršćim i jačim,
nego li Vam milo može biti. Situacija
je to sasvim druga danas, nego li bi-
jaše prije krunjenja god. 18G7. I šnjom
valja da računate, ako ste patriote, a
ne tek politički strančari. Nemislim Vas
tim nipošto odvratiti od programa Va-
šega, ali kaošto njemu izražavam sve
svoje Štovanje, kaošto štujem i hvalim
Vašu osobnu požrtvovnost i otačbeničtvo
Vaše i Vaših drugova, tako mi je s druge
stranejjopet požaliti, što se vaša stranka,
pridržav svoj program, nikako ne može
odvažiti, da svoju političku taktitu ko-
renito promieni. Vi dobro znate, da se
nećete moći uz postojeće ustavne insti
tucije domoći većine u sabornici hrvat-
skoj. Vi ste, držim i tako pronicavi,
te uvidjate, da takova većina, ako bi
se je kojim Čudom i domogli, Vama,
Btranci vašoj, ne bi pomogla doći na
vladu. Vi ju pod današnjim sustavom
nebi mogli primiti, a sam sustav dua
listički niste kadri srušiti. Vi sami kr-
stite današnje odnošaje u Hrvatskoj
nesnosnim. Vi jih sami niste eto nikako
kadri učiniti snosljivim van možda da
napustite svoj program, čemu se od vas
niti nadam, niti bi to mogao željeti. A
ipak, Vaša je stranka faktor, od kojega
zavisi mogućnost, da oni odnošaji po
stanu u Hrvatskoj doista snosljivim: da
u Hrvatskoj dodje do onakovih ustavnih
temeljnih zakona, koji joj mogu bar
donekle zajamčiti autonomiju, ter ma
terijalni i prosvjetni napredak, koji bi
ju kadri bili osigurati od pogibelji ko
rupeije narodne, pred kojom se po go
tovo sgražati moramo, koji bi zakoni
napokon omogućili normalni razvoj po-
litičkih stranaka i težnja njihovih, da se
Dalmacija ipak što prije sjedini s Hr-
vatskom. U kratko: da se jedared učini
kraj onomu iznimnomu stanju, u kojem
se danas jedina Hrvatska nalazi. —
Prema tome Vama je dužnost interese
vaše stranke promicati i na indirekni
način, a to jest; što iskrenijom i izda
šnijom podporom onakih živalja političkih
u Hrvatskoj, koji bi i voljni i kadr
bili Hrvatskom ravnati na prvome mjestu
za korist same Hrvatske. Oni življi bez
vaše podpore neraogu narod za sebe
osvojiti, a vi opet bez njihove pomoći
niste kadri npr3ma goro" situacije na
bolje udesiti. Vi se možotc i morate
tek zamjenice popunjavati, a svake ri-
valizacije otresti.
— Preuzvišeni gospodine, dozvolite
da Vam, i prije nego li Vas zapitam,
koga Vi upravo mislite pod tim življim
u Hrvatskoj, izjavim, kako ja smatram,
da je poštena i uztrajna obrana našega
programa već sama od sobe najizdašnija
najpatriotičnija podpora takovih živalja
u koliko njihov rad može biti koristan
po Hrvatsku, a ako se oni noće ili no
znadu takovom našom podporom oko-
ristiti, onda time dokazuju, da još ma-
nje zaslužuju bud kakove formalno
ioncesijo s naše strano. No da Vas za
molim malko jasnije izraziti se, u mje-
sto neizvjestna izraza „življi". Koga
Vi pod tim mislite; stranku ili poje-
dine osobe?
— Ja mislim, odvrati general, — pod
tom riočju „življi" ono elemente u Hr-
vatskoj, koji do danas još nisu politički
kompromitovani, koji su notorno po-
znati kao konsorvativci, a ipak su u
prvom redu po krvi i osjećajim Hrvati,
koji su po svom obiteljskom i družtve-
nom položaju blizu kruno te sigurni
njezina pouzdanja. Vi ćoto mi valjda
priznati, kako je velika razlika ako bi
Hrvatskom upravljao glavar, koga bi
kruna nametnula vladajućoj u Ungariji
stranci, ili ako bi ondje sjedio muž,
koga bi vladajuća stranka magjarska
takovim nametnula kruni Ka glavu Hr-
vatske. Ja tu razliku bistro razabirem,
a samo do Hrvata, poglavito pako Vaše
stranke, stoji koja od ovih dviju alter-
nativa da prevlada. Time se, istina, su-
stav dualistični nebi niti uzdrmao, a
kamo li promienio; ali time bi za Vas
nastupili oni „snosljivi odnošaji", u ko-
jim bi se dalo bar štogodj unpjošua u-
raditi za dalju veliku budućnost našu.
Pitate me, mislim li pod riećju „življi"
stranku ili tek neke jiojedine osobe.
Za sad mogu misliti samo pojedine o-
sobe, jer ne vidim u Hrvatskoj još ta-
kove stranke. Ali te pojedine odličnije
ličnosti valja da prikupe oko sobe i ljude
dostojne narodnjega povjerenja i ljubavi.
U tomu pak jim se hoće baš Vaše o-
sbiljne, iskrene, energično podpore. Ja
Vam tu izrično preporučujem naše gro-
fove Draškoviće. Vi mi se na to nekako
smiešite. — Možda pogadjam razlog
Vašemu suiiešenju. No mislite, dragi
prijatelju, da ja u njim vidim Cavoure
ili Gladstone; ja jih predobro poznam,
i znam da jim vrlo mnogo treba, dok
se iole dublje upute u to zakučasto pu-
tove na polju političkome, na kojim su
putevim toliko umno hrvatsko glavo
prije njih ružno srtalu. Ali ja znam i
to, što oni relativno vriede za nas po
svojim svezam, po svom imenu i imatku.
K tomu ja predpostavljam kod njih i
osbiljno volje, da će živo i osbiljno
prionuti oko političkoga rada, kad su
se eto na nj odvažili. — Vi ste jim
kadri osujetiti ili omogućiti uspjeh nji-
hova rada. A ja Vas iskreno i usrdno
molim, da jih iz svili svojih sila podu-
pirete. Samo onda, ako ćoto Vi nje
znati sljubiti b narodom, mogu oni Vama
koristiti kao nuždni posrednici izmedju
krune i naroda. Vi takovih posrednika
bezuvjetno trebate, a ja Vam nebi znao
nikoga reći, koga bi njim s to stegne
predpostaviti mogao. Ako »UboNii*
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per oniHia, qui
est caput Christus,
(S. Paul. EPU, IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak,
— Vos ipsos, auxiliante Deo, in đies alacriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari EccleH^e doctcjna^rraisqu« in Eeli-
gionis araore et in ver« fidei professione roborandis (Pio IX u papir,sk. listu, 21 vplmfie. 1872 msaiMm-- Katoi^k*- nu.Minn«.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 t'ior. Tko zaostane s PREDPLATOI« plaća t tior. više
1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
ŽA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi.
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitar,
meus est.
(S. IIlKRONVM. EPIS. XVI. AD DAM.
Predbrojba traje sa eielu fođtau;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco*
ništvo, — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
na Uf §4-
e r 59 ZEetdair, JPOiaocajollKilB: a3 JFi-taj 1888. Goa. xx
Odgovor čctverici.
i.
Četvera su nas se Uredništva do-
gzala, zadnjih dana da nam štošta
prigovaraju: „Oalmata" u Zadru,
LParlamentarff u Beču, „Narod* u
U
petovat. Te rieči, kojima tobože pri—
znasmo obstanak talijanske narodnosti
u Dalmaciji, glase: vu kolo naših
protivnika nije se moglo brojit nego
ono samo triestak tisuća duša koje
talijanski divane, te se (na ovo što
slicdi g. N. V, naslanja svoj po-
, Narodni List u Zadru, glaviti top proti nama: cannone da
)vaj zadnji, istina, nespominje nas
zriečno, jer to je njemu običaj i
nida kad ciele viesU iz našega Li-
la doslovce prenosi a ne kaže o-
laklt?1}-) ali ako nas ne spominje
iriečno, lito češće i postojanije na
as nišani, dakako iz bratske ljubavi
iz, težnje za bratskom slogom! Mi
pu u obće neodgovaratno, ali ovaj
ml ćemo mu od vratit dvie tri, jer
e načelno pitanje po sriedi, a gdje
e načela razpravljaju, tu se muk
cento tonneilale:) u toliko i tali-
janašim zvati mogu
G. N. V. najprije prevadja ove
naše rieči, pa pod viku je f Nod e
questo rieonoscimento ?" (nije li to
priznanje?)
1*0 mal >! Jest, bilo bi priznanje,
onda, ali samo onda, kad bi rieč ta-
lijanaš zazbilj značila ono što g.
M. V. misli da znači. On cieni da
talijanaš znači italiano, pa tako i
prevadja!! Ali (o ne ide. U hrvatskom
eraože opravdat. Nego pocrnimo re- jeziku talijanskoj rieči italiano od
om. Najprije našemu talijanskomu I govara rieč Talijan, talijanac; do-
solegi. j čim talijanaš znači ono što talijan-
# a sks italianuzante. A „italianizzante"
ne samo ne znači da je dotičnik ta
U broju 74 „Dalinata" zapremio UjanaC| neg0 sve protivno: znači da
e skoro cielu prvu siranu člankom
Uonfutazione. Rieč je napisana a ca~
\atteri di scattola, kao da su nas
ini red ci imali odmah odniet u Pu-
nu pod orah2), do čim borme ne u-
larilo s nama ni o drvo ni o kam,
;. ni o meku hartiju. U ostalom, što
ie liče načina u pisanju, članak je
dotičnik nije talijanac, nego da hoće
da bude, ili ti drugčije: nije tali-
janac, nego naginje na talijanstvo.
Sada, stalni smo, g. N. V. bit će
osvjedočen, da je istina što smo
rekli, naime, da mi talijanske na-
rodnosti nijesmo u Dalmaciji priznali
nigdje, nikad; kao što bismo je pri-
- P5s»n lim\sU: »M'eba raz- xnali 'da ob;iojj | ako u manjim,
|>£it, jer ako raz on ne pobjedjuju, a,. ob na ^ Islre j na
: J....^.,. .irl I » Ive je drugo uzalud
S takvim ljudima mi rado pole
niku vodimo, jer kreševo gdje se
aailoži, dava iskara blagodatnih. Po-
pmika koja lež;, da istini služi, to
p doisto vatra, ali koja .je namie
balam tršćanskoga primorja. Da u
nas ima talijanske narodnosti, mi,
pa sve da bi vas sviet zato na nas
grmio, ne bismo se bojali priznat
joj obstanak, ali kad je nema?
.Za obstanak koje narodnosti nije
ijena samo tomu, da se od zlata o- dostalno da i(na |judi koji rabe do-
lieli ono što zlato n.je, te da zlato je7jk j mj rabimo u privatnom
»stane čisto. Budu li naši poliUčk
jrolivnici svedj branili svoje s;ano-
rište tim načinom, doliltujućim ljudini
zobraženm, i budu li se kanili pi-
ianije a la salu; i medjusobni dru-
ttteni odnošaji, a i sami odnošaji
Uranaka neće izgledati onako ne-
»ratski i oštro kao što došle. Tiem
i rieč „pomirba" (conciliazione), u
obćenju, gdjegod je potreba, talijan-
ski jezik, mi ga iskreno ljubimo, a
cieniino da ga prilično i poznamo;
nu zar smo za to talijanci? Za ob-
stanak narodnosti treba mnogo toga,
a osobito treba da ima stanovičkih
skupina, a u nas gdje je toga bez
primjese? Uzmite dvie najtalijanaškijo
obćine: zadarsku i spljetska. Pobro-
Dnom što načela dopuštaju, dobit, će u cje,0j ob(:ini koliko ima hr-
kakav takav temelj. Inače govorit vaUkih s,ano,ičkih skupina, koliko
f „conciliazhne« a ono s prezirom la|ijaMa^ih m ako dele baš talijan-
^ uvrjedama govorit o elementu koji ^ pa ruku n, prsi. Tko će ikad
ie « većinu to je kao gradit s je- ^ loj!ko slolina hrvatskih obitelji
Jne a s druge podkopavat. Uakle: | u z>ldnJ { Sp,je.u nastanjenih, da su
talijanci ? Tko će brojit spljetske
varoše i ostalu spljetsku okolicu u
talijanstvo? Komu ikad palo na um
reći, da su stanovnici zadarske Ce-
rerie, Stana, Bokanjca, l>ikla, Ko-
zina, Crna, Murvice, Polesnika, i t
d. pa Prekoga, Kali, Kukljice, Suto-
mišcee i t. d. talijanci? A tko je
pravedan, št > ima po tom odatle da
zaključi ?
Nu što je istina to je, da u Dal-
maciji t bstoji trakova talijanske knji-
ge i kulture. To je nepobitno, i za
to prosio borit se onomu koji cieni,
da uri je dužnost u lo svoje sile
ulagat, ftego i ta borba valja da
bude pravedna. Zašto? Jer ogromna
većina pučanstva nije zad ijein tom
kulturom. Mi prisvajamo ovdje amo
vanje gospodina N. V. On vt 1', d;
oni koji se krste ta! jancim, naime
koji od djetinstva misle i govore ta
iijanski, te moramo smatrat talijancim
fortiter in re, suaviter in modo
Mi smo se svedj bolje nego itko
držali toga načela, a danas ćemo
tim više, jer g. N. V. valja da pri-
sustvuje razorenju ciele njegove kule
sagradjene u članku „Confutazioue".
a znamo, da to peče; nego mi ni-
jesmo krivi, Evo dokaza.
G. N. V. nazrio je u našem Lis'u
priznanje talijanske narodnosti u
Dalmaciji. Mi smo na to odvratili, da
toga u našem Listu nije bilo nigdje
nikad. Na to g. IV. V. triumfalno stade dn
donosi naše rieči. I mi ćemo ih o-
i) Za neke vieati, sto ili sve novino do
nose, to može proć, ali za one viesti
koje 8u iz ovoga ili onoga Liđta iz
vorno donesene, ne bi se imalo mimoć
ime izvora, Ali sva pravila za sva
koga ne vriede!
a) No bi rada da „Dalmaia" ovo zlo
• »hvati, te opažamo, da je ovo neka
narodna rečenica odnosno na neke
vilinske bajke.
E pa dobro. Nu u koju ćemo vrst
ljudi u brojit one koji od djetinstva
misle i govore hrvatski? A kojih je
više ? Zar ne ovih potonjih ? Ne zove
H puk svoj jezik arvacki, ervacki,
hrvački kako li vas volja, ali sva-
kako takvom rieči, da odaje svoje
hrvatstvo? Pa ipak priznaju li talija-
uaši, da su svi ti Hrvatima ? Ne uče
li ih pače zamjenjivat slavno inače po-
krajinsko ime „dalmatinci" sa ne ma-
nje slavnim narodnim imenom ? A je
li to u redu? Jo li u redu kad se
zahtieva preležnost talijanske kulture?
Je li u redu kad se blatom talijanaši
nabacuju na misao i jezik većine,
kad njezinu kulturu prieče i kad ma-
njina neće da uči jez k većine, pače
voli i tudje njemačko nego ovoze-
mno hrvatsko ? Ide se i dalje, i od-
riče ee većini pravo na skupni na-
rodni život; i t. d. i l. d.
Tiem postupkom, manjina navlači
na se skrajnosti. Ako se hrvatski
din kimom tjera, Hrvati znadu, da se
talijanski klin klinom tjera. Odat e
rappresaglia, na koju se talijanaši tu
že, nesiečajuć se, da ju oni izazivlju
svojim nepravednim stanovištem. Da
se to ukloni, mi smo svjelovali tali«
anaše, da priznadu većii.u za veći-
nu, da, gojeć talijansku kulturu, ne
jrotive se hrvatskoj, i da priznadu kako
Dalmacija, ne buduć narod o sebi,
)otreba je da se primakne narodu
ostalomu, a taj koji da bude? Zar
ogromna hrvatska većina da vapi za
talijom ? Ne. Nu onda, nije li naravno
i posve pravedno, da i manjina pristane
uz hrvatsku državnu i narodnu mi-
sao? Ali toga nećemo, vele talijanaši,
jer ta misao izključuje talijansku kul-
turu To nije istina. Odporom proti
svemu što je hrvatsko, tim se iz-
ključuje talijanska kultura s ove oba-
le, jer se siluje većinu, da odstrani za-
prjeku en bloe. Kad bi se talijanaši
inače podnašali i priznali da su, makar
prava pravcata talijanska a ne tali-
janaška naselbina, ali da su na hrvat-
skom tlu, i kad bi priznavali da ova
zemlja, nemogav postat dvolična, ne-
može ostat u glavnom nege jedino
hrvatska; ne samo preko velebitski
nego i dalmatinski Hrvati nsaprebbero
far onore alla loro parola e man -
tenere lepromesse altre volte fatte')
Komu je dakte do liepe talijanske
knjige i liepog talijanskog jezika u
Dalmaciji, prvi mu je uvjet tomu da
prizna glavno, a sva ostala adjicientur.
Ko se pak bori prividno za talijan-
ski jezik i talijansku kulturu, dočim
u dnu srca ljubi talijansku državu i
vladavinu, laj radi da izgubi obe
dvie pravde. A scelta.
Me li se? A1 kuda?
IV.
Pustimo bana a zaputimo se malo u
njegov narod, u centrum, u bielu Peštu,
taj ideal svega dobra.
Ban hvalio se nekad, da će bili ba
norn sve dok ga bude htjela kruna,
Njegovo Veličanstvo. I to je posve u
reda; jer ako ga kralj ne bi hotjeo
imati, bez dvojbe bi pao. Kad ga pak
') Rieči „Daluiate".
kruna drži, ne će se dvojit, da je grof
Hedervari njoj i odan, vieran. Ne ee
se dvojit, da je odan i vieran kruni i
Tisza, glava bana Heđervaria, koji ga
prvi iza krune drži na našoj banskoj
stolici. Ne će se dvojit, ne li, da je uz
Tiszu i Heđervaria odan kruni i vieran
kralju onaj narod na koji se ban Ileder
vari svedj pozivlje, koji je model svega
dobra, po kojem Hedervari hoće da od
pete do glave prenaČini nas narod.
Mi, ko katoličko glasilo, smatramo,
da je najviernije pravilo viernosti i o-
danosti izraženo u onoj božanskoj izreci:
„Dajte Bogu božje a caru carevo". Ovo
je pravilo Crkva svedj upotrebljavala,
i po njem opominjala viernike na oda-
nost kralju i njegovim ljudima. Pače
Crkva je, držeć se uz ovo i onoga pra-
vila: „Nema vlasti a da nije od Boga",
ona je poticala i za li ti evala svedjer o
danost i kralju inoviereu, a kamo li ne
katoliku.
Mi, stojeć na tomu pravilu, u obće
držimo, da su katolici najbolji podanici
katoličkomu kralju. Oni to mogu biti,
oni to moraju biti i još u većoj mjeri,
dok kralj prava katoličke Crkve štuje.
Da govorimo posebno, u nas eu na
ročito zahtiesala i zuhtievaju tu odanost
dva prva i najveća u domovini gospo-
dina, jedan katolik, drugi protestanat:
Njeg. IJzoritost kardiuo Mihalović i
Njeg, Preuzvišenost ban Khuen-Heder-
vari. Ovo ja dakako sasma u redu, i
ogriesio bi se ne samo o državu nego
i o Crkvu, ko jih u tom ne bi slušao.
Dok se zahtieva viernost i odanost
kralju od prosta viernika, zahtievat će
se u puno većoj mjeri od svećenika i
redovnika. Ne li?
Pošto pak i po Mihalovieu i po He-
dervariu omne bornim de sursum, iz
Pešte, da vidimo kako je tamo s tim.
Pred nekoliko dana na 25 kolovoza
— kako viernost i odanost svome kralju
u Ungariji sve to više napreduje — pro-
slaviše u Pešti imendan, sto li, Luje Ko-
šuta, prvog kolovodje protuaustrijskog
rata g. 48.me.
Koliko je već u ovo novije vrieme
protu austrijskih demonstracija bilo u
Pešti, i to u lice samu Nj. Veličanstvu,
mi amo u svoje vrieme izviestili.
Danas dovodi se u tu demonstraciju
i kat. Crkva; a dovodi ju shioo sve-
ćenstvo.
wEgyetćrtesa, organ skrajne ljevice,
i „Pesti IIirlapu, slobodno zidarski List
ugarske vlade, donieii su ovih dana je-
dnako izvješće „odbora za Košutovu
svečanost". Izvješće glasi:
„Misa za Luju Košuta, Po Magyar-
Allamu (to je magjarski crkveni List)
ima u više ovdješnjih (poštanskih) grad-
skih Listova, da na 25 kolovoza nije
bila u franjevačkoj crkvi čitana misa
za Luju Košuta, već samo za nekoga
žii;ućeq Luju, Prema tomu javlja odbor
za Košutovu svečanost, da su otci Fra
njevci po odposlanstvu biii liprošeni, <U
odpjevaju misu za Luju Košuta Domo
Ijubni Hod ne aamo da se nije toj molbi
protivio, ntgo je od člana deputacije i
uobičajenu svotu za misu uzeo. Narav
ski da su franjevci odposlanstvu izjavili,
da u njisi ne može biti spomenuto ime
obi ti lji, već satno „vivus Ludovicus"
Na misu, koja bija*-e obdižana u ne
djelju (25, kolov.) na osam u jutro, do
dje predsjedničtvo odbora za Košutovu
svečanost i saborski zastupnici D. Pa
zmandi, Drag. Eotvoš, L. Hentaller i
Geza Polonyi, i od odbora do 150 čla-
nova; osim toga zastupnici osmero kor-
poracija".
Pa što ie u tom zla, pitat će se gdje
koji naš čitatelj? E ništa velika; jedno-
stavna mala beajedica : Košut je prote-
stanat, Luterove vjeroispoviesti.
Košut je g. 1848 pobjego iz Unga-
rije, vjerojatno da ne bude obješen, u
Italij u, i danas živi u Turinu, te je,
kako reče, prigrlio Italiju kfl drugu
svoju domovinu. On ne u domovinu ne
smije vratiti jer je bio kolovodja ustanka
1848. Pa ipak su Magjari tu ne
davno u Pešti vikali : Živio Košut, dolje
s Tiszom, i to su vikali u lice kralju,
koji se onda u Pašti desio. I osam sto-
tina Magjara, rnedju ovima osim odvje«
tnika i službena lica, putujuć na izložbu
u Pariz, svrnuli se u Turin, i tu na e-
iilatantno protuaustrijski način prosla-
vili Košuta.
Ali to je aamo osam stotina Magjara,
reći će se, dočim jih ima preko pat
milijuna čiste krvi! Mi ćemo na to uz-
vratiti opet samo jednom besjedicom:
A vlada? Ni mukaet! Ni mukaet prije,
ni mukaet poslie, Košut se »lavi i naj-
oduševljenije pozdravlja k6 promicatelj
„samostalne Ugarske", i tomu nema u
Pešti, pa-čudno ~~ ni u Beču prigovor«.
A s nama, koji smo bili prvi na bra-
niku, da 48.me spasimo Austriju, što se
čini danas s nama? Što čini Tisza, što
čini Mihalović, što čini Hedervari?!
Ne boli li to?!
Da još nešto dodamo, kako je u ža-
lostnu stanju Crkva katolička u Un-
gariji:
Bečki „Vaterland* je oštrim riefiima
žigosao peštanske Franjevce. Ovi se
medjutim u peštanskim Listovim naru
gaju „jadnome niemcu", da ne zna što
piše. Da je gvardijan doduše Čitao
misu nz 25 kolov. na dan a. Ludovici
za nekoga „živog Ludovika", ma što
da se ou brinuo, ko je taj. IJ crkvi pa,
da osim običnih ličnosti, nije bilo
nikoga, 1 to se kazalo javno, to je do-
nio nMagyar-Allam", hoteć u laž u-
ćerati „Vaterland".
Kad al uvriedjen „odbor za proslavu
Košutove svečanosti'' takovim izjavama,
objelodani gore rečeno izvješće.
Nije li to najpodlija zloporaba sv.
mise ?! I Franjevci poštanski se uiu-
djuju branit se neistinom!
A gdje je, po svemu sudeć, ta toli
slavljena magjarska odanost i viernost
kralju !
Bosansku franjevačku mladež trgoše
iz Djakova i odvedoše ju u Ungariju.
A zašto? Da ju odgoje poput poštanskih
franjevac^ ?!
Kako se pa slobodno zidarstvo med ju
magjarskim svećenstvom širi, o tom
ćemo za nad prešutjeti, jer je stvar
predelikatnu. Al bude li se napried išlo,
mi ćemo žigosat javno, bez milosrdja,
jer se i državno i crkvino hoče da u
vede niti ([jarak i duh u Hrvatsku.
VIada poziva u opoziciju.
Pod ovim naslovom ima „Obzor"
krasan Članak, koji indirektno za one
koji imaju oči i uši može bit puno po-
učan, naosob što se tiče Dalmacije, jer
svak zna u kojim su oduašaji naši za
ge ovdje, što vi mukom mimodjoste, da
ste onom prigodum i 50 f. bili obećali,
da ćete darovat crkvi, ako vaa se oda'
bere viećnikom; povrh kojih 50 f. još,
dobrotvoroosti Selačkoj, ako li ne. —
Velite, da ne želite biti načelnikom. Pa
0ašto zato, da se kuuete majčinim mlio
kom i hrvatskim imenom? — Znate,
gto narod kaže? --- Tko se više kune,
manje mu se vjeruje. Nego vi nam na
vadjate razlog, zašto ne želite. — Jer
ne možete da skladujete s onom liepom
krunicom, koju sebi na diku i ponos
nanizaste. Za čudo, kako i došle mo
goate se uzdržati u kolu, koje je exe-
crabile dictu! — Ta nijesu tikve preko
DOći iznikle. Pa vi kao načelnik, velik,
uman i odvažan, kako ste dopustili da
se udomi u obćini pokvareuost, razpu-
šćenost i nepoštenje, čemu ste morali
stati na put i zapriečiti toliko barem,
ako i ne sve ostalo što nabrajate? A
gdje sve to? — Koji su pak svi oni,
liepo molimo, da ih imenujete, da ih se
barem zna narod čuvati i kloniti.— Na
njih vi se tužite, jer vam poprićivali,
da će vas s načelništva srušit. Istini na
čast mi barem toga niti od cigle duše
da smo čuli, ali dato sed non coneesso,
da je to i istina, pak zašto toliko da
vas glava boli za načelništvom ? Ta to
ne bi bio ni prvi ni zadnji slučaj. Pa
daju kraljevi, padaju ministarstva, pak
zar ne bi mogao i jedan načelnik pa-
sti? — Eh, dakako, da bi uzvitlalo silne
prašine, prouzrokovalo golemih neprilika
u svietu, kada bi se svalio takav go-
rostas, koji je, „atoputa, hiljadu puta
veći nego su svi oni igda bili, i nego
će igda biti", bude li vam samo i una
pried tako bujna i živahna mašta, da
kujete sličnih proglasa.
Domaće Viesti.
Zemaljski odbor uložio je utok proti
zapljeni od namjestništva naredjenoj
kod pokrajinske blagajne za svotu od
fior. 1982 na podmiru troškova za Tro-
girsku mužku ućionu.
* * *
Ovih dana bila su ovdje na prolazku,
kako prednaviestimo, put Innsbrucka
osmerica Franjevaca iz Bosne, da u Ti-
rolu uče visoke nauke. Prijatelj priobou-
je nam imena ove dične kite, nego slu-
čajno jedno ime ostalo g. dopisniku u
peru. Ostala sedmerica zovu se : Šimić
Brat Spiro, Ilčić B. Toma, Čolak B.
Lazar, Matijević B. Mirko, Buntić B.
Didak, Nevistić B. David i Barbarić B.
Aleksa.
* * *
Ministarstvo koje je udielilo bilo 1600
t. za gradnju vodovoda do poljodjelskog
zavoda u Gružu, odredilo je opet u tu
svrhu svotu od f. 600.
* * *
* * *
Obćina Selačka ovo po drugi put da
bira svoje viećnike. Malo više od tri
godine natrag biralo se u podpunom
redu, jer bilo mira, bilo sloge. — Na
žalost ovoga puta to ne možemo da
kažemo. A tko tomu kriv ? Sve do za-
dnjeg časa mislilo se, daće g. načelnik,
kao što i prvog puta pozvat vidjenija
lica obćine, da se dogovore i utanače,
koga da se bira; ali svaka dobra nada
se izjalovila, čim doprlo do javnosti
njegovo remek-djelo. — A zašto g. na-
čelnik ovoga puta ne pozvao nikoga?
— A zašto koga da i zove ? Zar da ga
svjetuju? — Njega izkušana i proku-
šana — Pa tko ? — Onaj jedan, bez
znanja kojega nema ništa, na blizu mu;
a drugoga zašto da uzalud muči? —
Zar nije dosta, što pozvao glavare od-
lomaka; ne dakako da od njih svjeta
pita, dali da im saobći svoju nepromie
nljivu odluku! — Pa glavar novoaelski
još se usudjuje suprostaviti mu dvojicu
kojima imena se ne čitaju u spomen
proglasu? — Sve to dalo povoda oporbi,
koja se stvorila u dva dana. Njoj ne
bio na čelu veleučeni Dr. Martinis, kako
njetko lažno tvrdi medju domaćim vie
stim u br. 67 ,,N. L."; ako i je Doktor
glasovao uz oporbu, kojoj svakako pri-
pada pretežnija većina otmenijih obitelji
obćine. Oporba je podlegla, ali pod si
lom nezakonitosti, što su joj učinjene
• Podlegla je uz silni pritisak na pučan-
stvo, kojemu su se otvarale crne knjige,
u kojim napisani njegovi jadi i nevolje,
pak bilo ili plati, ili glasuj kako hoću;
8 česa otimale mu se nepoćudne zlo
duhe cedulje, a utiskivale protivne i to
baš od onih, koji kako hoće da u svem
i avačem budu prvi, tako htjeli i u tom
da prednjače, valjda da se ne iznevjere
svomu načelu. Podlegla je, kad g. na-
čelnik nemao vremena za ovjerovljava-
nje punomoćnica sebi protivnih, baveći
se primanjem nezakonitih, u koliko ne
bile podpisane od svih suposjednika, sto
* ništa ne prudilo, jer ako nije tko znao
došle, neka zna odale, da dva jesu više
od jednoga, što potvrdjuju i ostali čla
novi povjerenstva, veleučena gg. Vicko
Didolić, doktor u pravu; Vicko Niaiteo,
izpitani pravnik; a g. Ante Stambuk
pok. Mate ne može dosta da se načudi,
kako sbilja ima i cigla Čovjeka, koji bi
protivno samo^pomisliti mogao; dočim
g. Ante L, Stambuk, komu takodjer
bila punomoćnica učinjena od jednoga
brata bez podpisa drugoga, da podkriepi
razloge svojih drugova povjerenstva na-
vadja i to, što on a bratom mnogo više
plaća od trećega brata, pak zato da ima
pravo i glasovati. Podlegla je, kad se
niječe ličnost veleč. podžupniku Gor
njega Humca, Lučiću, koji, kako se
štije u izbornom zapisniku, po odjeći
naličio popu, a dali je ? — Toga ne
mogu da dokažu ni g. načelnik, kod
kojega ne jednom bio u kući; a i g. A.
L.'Štambuk ne bi pravo znao kako se
zove, pa i ako mu kmet, jer mu ne bio
na krstu. Oporbena stranka podlegla je
dakako usljed ovih i mnogih nezakoni-
tosti, koje su navedene u utoku; a pre-
dobila ja stranka privržena staromu
načelniku Didoliću. Slava joj!
Iz Šibenika, o Miholjdanu: Jučer se
prosu po ovom gradu glas, da nas o-
stavlja obče štovani gospodin Augustin
Grgić, učitelj gradjanske i da odlazi na
Hvar. Njegov premješćaj svih nas je
iznenadio i ožalostio. Prepoštovaui sta
rina i drugovi od veselja neznadu što
da rade, jer im se eto njihovoj želji
zadovoljilo. Kakvoj želji, reći će tkogod,
zar su oni o tom radili? I te kako ra-
dili 1 a sve, jer im Grgić nije hotio
služiti kao orudje u njihovim rukama,
da sruše Petra, ili Pavla, i jer im Gr
gić nije robski ljubio skute i koljena.
Njihovoj se želji zadovoljilo d&, ali se
narod ucvililo, jer u Grgiću gubi prija-
telja i učitelja svoje djece.
Dok Vam ovo javljamo, gospodine
uredniče, netnožemo, a da se neradu-
jemo braći Ilvaranom na dobitku tako
vrle i poštene učiteljske sile.
Vama, naš ljubljeni gospodine Grgiću,
kličemo: S Bogom nam pošli, te Vas
pratila svaka sreća po ovoj dolini suza.
Vjerujte, gospodine, mi Vas nigda za
boravit nećemo, a gojimo čvrstu nadu,
da ćete se opet k nama povratiti, vje
rujuć u onu narodnu: Svaka sila za
vremena. Sibenčanac
*
* *
Ministarstvo odobrilo je osnove za po-
višenje dviju cestarskih pruga u nere-
tvanskoj dolini da ih obezbiedi od po-
plavi u vrieme plime, a to uz trošak od
25.825 for.
* * *
Zemaljski odbor odobrio je zaključak
Vieća Omiškoga, dneva 19 kolovoza o.
g. o doprinesku fior. 24.000 u gradnju
puta Omiš Zadvarje i ustupu potrebitog
zemljišta.
Primismo prvi broj časopisa Antiscla
verei Monats Reoue što je počeo izlazit
u Beču. Uredjivan je njemački i fran-
cezki. Poduzeće bilo je blagoslovjeno od
Sv. O. Pape.
* * *
U „Vaterlandu" ima da je magjarski
kat. dnevnik „Magy. Allam" upitao za
jedničkog ministra financija Kallaya,
za što on trpi, što katol. kler u Sara-
jevu, na čelu mu nadb. Stadler podu-
piran od kanonika Jagatića i Košćaka
i gradskoga župnika, razvija panslavi-
atička kovarstva!! Ovako piše tobože
katolički List, o dva svećenika koji su
na diku radi svoje revnosti u vierakom
amislu. Do šta se spada u državi gdje
si prije Magjar pa katolik!
* * *
Pišu nam iz Jelse, 27 rujna: Jučer
amo imali prigodu da prisustvujemo
liepoj domaćoj zabavi priredjenoj u pro
storijam ovdješnjeg poučno-zabavnog
družtva „Zora", te možemo punim u-
vjerenjein reći da to novo družtvo radi
u smislu koji se dolikuje hrvatskom
družtvu. Uz sudjelovanje jednog odiela
naše novoustrojene „Jelšanske Glazbe"
nauživali smo se liepe muzike, pošto
su Š63t komada tako vješto odsvirali
da su sve prisutne iznenadili, te nemo-
žemo nego diviti se liepom napredku
„Jelšanske Glazbe", kojoj od sveg srca
želimo liepu sreću — Zabava je zapo-
čela ea deklamacijom pjesme Himna
Družtva „Zora" u Jelsi, spjevana na-
ročito za ovo družtvo od vrlog pjesnika
D. Stjepana Buzolića; pjesma je liepa,
ko iz Buzolićeva pera, te je tako uzhi-
tila obćinstvo, da se ja i pjesniku kli-
calo živio! Glavna točka zabave bijaše
Čitanje, koje po pravilniku ovog družtva
mora mjesečno biti, što je vrlo pohvalno
i što bi u svim hrvatskim družtvim
moralo biti. Čitao je naš mladi pravnik
M. Drinković, i nemožemo nego biti
mu harni da nas je u malo poteza u-
poznao sa slavnom prošlošću i duhom
hrvatske poviesti, evala mu! Pri svr-
šetku igrala se tombola za kojom je
sliedio ples. Kako se vidi, eto je to
družtvo liepo počelo i nemožemo nego
najsimpatičnije pozdraviti njegov rad, i
želiti da što češće budemo mogli pri-
sustvovati takvim liepim i koristnim
zabavam — Živilo dakle, raslo i cvalo
to novo družtvo! —
* *
Ministarstvo imenovalo je Ivana Vio
mjeračem.
* * *
Dr. Vicko Fabiani upisan je u imenicu
odvjetnika u Spljetu.
* * *
Na 15 dojd. otvara se drugo redovito
zasiedanje porotnog suda u Dubrovniku.
* * *
Primismo sa zahvalnošću VIIprogram
sralj. nautičke škole u Bakru koncem
šk. god. 1888 89. Sadržaj je sliedeći:
1. Meteorologijska opažanja na kr.
nautičkoj školi u Bakru, od prof. Andrije
Mohorovičića i Antuna M. Zuvičića; 2
Phaenoložka opažanja, od učitelja Narcisa
Damina; 3. Školske viesti od ravnatelj-
stva.
Primismo takodjer liepi prevod Glave
Pavla Mantegazze što poklanja našoj
mladeži vriedni dalm. učitelj g. Petar
Kuničić.
* *
Svećenik rodoljub iz Prekovelebitske,
u privatnu listu, govoreć o svećeničkom
demu, što se pohvalno snuje u Zagrebu,
veli da bi taj dom imao se zvat „hrvat-
ski svećenički domtl, kao što i učitelj
ski dom zove se hrvatski učiteljski
dom. Nazivljuć dom jedino svećeničkim
Čini se, kao da on nije namienjen samo
hrvatskomu, nego na pr. i njemačkomu
i magjarskomu svećeniku. Nema dvojbe,
opazka je umjestna i opravdana.
* * *
Namjestništvo nakon kazneno sudbe-
nih izviđa i izviđa nadomjestno učinje-
nih od političke vlasti, odbilo je tužbu
proti izbornom postupku mjeseca lipnja
1887 za obnovljenje obćinskog zastup
stva u Blatu, te odredilo da se odmah
sastavi obćinsko upraviteljstvo.
* *
Petrogradaka akademija poklonila je
slovjenskomu seminaru bečkoga sveuči-
lišta nastojanjem prof. Jagića sva svoja
izdanja o vizantinakoj poviesti i slo-
vjenskoj filologiji.
* *
Dne 19 pr. rujna njeki Antun Babac
iz Jezera a nastanjen u Vodicam kod
Šibenika trgao u vinogradu Petra Bi-
lana. Najednom skoči mu krv na nos i
usta; padne, protegne se i na mjestu
osta mrtav.
* * #
Namjestništvo kao zemaljsko zakladna
vlast, odobrilo je zakladno pismo, sa
stavljeno na osnovu zavještaja odredje
nog od pokojnoga kanonika Mihovila
Pavlinovića za osnutak javne knjižnice
u Makarakoj pod imenom „Javna bi-
blioteka Arcižakana Pavlinovića".
* * #
Kod preč. g. kan. prof. Š. u Zadru
ima još razpoloživih Devetnica presv.
Divici Rozarija u Pompeju". Ciena n.
5 po komadu. Preporučamo toplo ovaj
duhovni biser.
* * *
Iz kotara Benkovačkog: Nazad dana
na oružničkoj postaji u Stankovcim do
godio se sablaznjiv slučaj. Tu je za
poštovodju bio njekakvi Izek (onaj, koji
je jednom u Karinu pri vinu pucao u...
(kako je bio ,,N. Ldonio). Došao mu
u pohode kotarski stažmeštar Bruner, a
bila pokasna doba. Njetko veli, da mu
nije našao u redu ured, drugi da ga je
turio, što je u stvari bilo, ne znamo,
ali to znamo, da je poštovodja Izek po
bjegao i nakon dva dana predao se i
sad sjedi u „debelu hladu".
• *
Tiskom Dioničke Tiskare u Zagrebu,
izašlo je liepo i ukusno 3.e popravljeno
i znatno povećano izdanje plemenite na
božne knjižice „Jesenska Ružica11 Otca
Miškov-a, koja sadržava način kako se
ima svugdje jednako moliti molitva Sv.
Ružarja; suviše način kako pobožno
slušati Sv. Misu na čast Gospe od Ru
žarja; pak osim drugih molitvica još je
u prevodu dodana nova molitva Sv.
Josipu što je o. g. S. O. Papa naredio
da se moli pod Ružarjem u listopadu.
Knjižica sa tiskanim koricara u 32.ni
iznosi preko 80 tiakauih stranica, svako
otajstvo nosi svoju sliku.
Ciena je ostala jednaka: za svaku
10r> iztisaka for. 3 bez poštarine, a
svaki pojedini iztisak po 5 novč.
Naručbe se šalju poštarskom napu-
tnicom na Samostan S. Dominika u
Spljetu (Dalmacija).
U istom Samostanu još je u zalihi
koji stotinjak 2.og laujskog izdanja iste
»Jelenske Ružice" Svaka 100 na pro
daje se za for. 2 bez poštarine. —
* * *
Sa Vukišića obćine Benkovac, 27 ruj-
na: Kod nas kola, da će opet na Stan
kovce iz Karina strazmeštar Radonić,
ali ne kao poštovodja nego da skupi
njekakve dugove i otrga svoje vinograde,
svoje „neko-aade". U to ime da je i pi-
tao dopust. Dobro bi učinile njegove
vlasti, da ga ne pušte, jer još u na
rodu vrije ono o ,,bisazimw i mi se
razumijemo g. Bruneru.
* * *
Primamo iz Benkovca: Ostavlja, nas
obćinski liečnik g. Škrivanić. Polazi u
narodnjačko talijanski (taka je barem
obćina) Pag. Ovdje svoju dužnost nije
loše vršio. Ali je talijančina i što je
gore pokazuje se bezvjerac.
Najnovije viesti.
Podieljene su nagrade izložiteljima
u Parizu. Porota dosudila je, a pred-
sjednik Carnot uručio izmedju (»0.000
izložitelja njima 33.000 raznih na-
grada, a medju potonjima njih je 900
nagradjeno redom ,,Grandprix". Pred-
sjednik Carnot tim je povodom re-
kao, kako se nada, da je ova sviet-
ska izložba predtečom ere mira.
* *
Doček kraljice Natalije u Beogradu
nadkrilio je svako očekivanje te je
bio silna i veličajna ovacija srb-
skoga naroda. Na pristaništu, onda
u tvrdjavi te ulicam kojima se je
kraljica vozila do svoga stana u kući
udove Bučevićke, stajaše nepregledno
množivo, 50.000 osoba Od namje-
stnika i ministara nije dočeku nitko
prisustvovao, a nisu takodjer došli
ni metropolit Mihajlo ni ruski posla-
nik Persiani; nasuprot prisustvovali
su incognito nekoji strani poslanici.
Kada je provod prolazio kraj kra-
ljevskoga konaka, ovacije, dotle silne,
postadoše još veličajnije. Vrata od
konaka, koja su u tu uru obično o-
tvorena, bijahu zatvorena, a svi pro-
zori zastrti. Ta neobična činjeniča
dala je povoda, da se je pronio
glas, kao da su namjestnici silom
spriečili mladoga kralja, da svoje
majke nepozdravi. Pred konakom sta-
jaše p6 bataljuna vojnika, jer se je
moralo bojati, da bi množtvo moglo
silom provaliti vrata od konaka te
kočije u konak uvezti.
* * *
Mladočeh Pekly izjavio je izbor-
ničkoj skupštini mladočeskoga kluba
u Raudninu, da je njemačko-austro-
ugarski savez zaprjeka saveza medju
Austrijom i Rusijom. Julij Gregr izja-
vio je Žižkovu, da se mora uzpo-
staviti državno pravo zemalja češke
krune i obaviti krunisanje kralja.
* * *
Sukobiše se u tunelu medju Ari-
anom i Planeoltolom u Italiji dva
osobna vlaka. Razlupano je do 20
vagona, a ubijeno preko 30 putnika.
* * *
„Correspodence dei' Est" javlja:
Kralj Aleksander navodno se ustru-
čava posietiji svoju majku, dok mu
lo otac izriečno nedozvoli.
Kod izbora izabrana su 102 radi-
kalca i 15 liberalaca.
* *
Ministarsko vieće u Carigradu pre-
poručilo je, da se radi nesigurnoga
stanja u Srbiji turske čete pojačaju
na granici, naročito u Kosovu i No-
vom pazaru, kako bi Turska mogla
produsresti sve eventualnosti; nu Sul-
tan nije laj predlog odobrio.
* * *
Bečki dopisnik „Standarda" ja -
vlja, da je Rusija naručila u Fran-
cezkoj znatnu množinu pušaka ope-
tuša Lebelova sustava. Po milijuna
tih pušaka imalo se je predati već u
lipnju.
* «H *
List „Russkij Kurjer" u Moskvi
obustavljen je na šest mjeseca radi
članka proli plemstvu, u kojem kaže,
da u zapadnim gubernijam ruski vele-
posjed nenapreduje, i da su ondje
Polj aci faklično na čelu ratarstva.
Ruska ideja može ondje samo po tom
pobiediti, ako se dokinu besmislene
iznimne mjere i ukloni glavni guber-
nator.
Priobćeiio. )
Izjava.
U Br. 58 „K. D. omiški načel.
Franceski, polemizajuć sa bivšim
nač. Brkanovićem, kao od neke že-
lje iztiče i mene pri toj borbi o
obćinskoj njivi i toru, kamo nigda
ni zažeo, ni zaslrigao. Tatno se ne-
ulagam, jer se borba odnosi na ure-
dovnu predaju izmedju dva obć. U-
pravileljstva. Njihov dakle posao.
Divim se samo onomu čestitomu za-
pisniku! Nego nač. Franceski, kr-
steći me Brkanovića „nadahnileljem
i pobočnikom", kruto se vara, pošlo
sam ja stao na oporbi i onda, kad
su ona dva druževala. Danas oba,
istina, na oporbi, ako i no uz je-
dnako zanimanje. Brkanović t. j.
bori se o prošlosti, i to iz svoje
ere, dok se ja bavim nešto o dana-
šnjoj upravi, tražeći, da ju u sva-
kom pogledu zamicnim čestitijom.
Za prorešet računa današnje upravo
ostaje vremena; a sve što je drugo
„K. D." od g. 1885 do danas iz
ovih krajeva proli njoj napisala —
to je sve gola istina vrhu javnih
fakta i pučkog vapaja.
Žeževica, 20 rujna 1880.
Don Ivo Lučić župnik.
Odpisi „Kat. Dalm.«
Č. g. D. I. U. - Svib — Za nK. D."
primljeno, ubilježeno i oglašeno. Primi-
smo i za 200 ar. su 200 obv., koje od-
premismo već u predproš. utorak. Sr-
dačan odpozdrav!
Ć. g. D. J. C. S. - Omiš — Preina-
čismo.
C. g. x. — Ljubuški — Vašu pje-
smu na pozdrav Braće Franj. odputo-
vavših u Innsbruck nemožemo uvratit,
jer nije Čitljivo napisana, a osim toga
bezimeno!
ć. g. Brkanović — Vašo Priobćeno
u dojdućem broju, jer nam danas fali
prostora.
0. g. T. J. — Orebići — Naručba
stići će vam sutrašnjim parobrodom.
C. g. B. — Fontane Mi nijesmo pri-
mili one dopisnice. Obrnusino odmah.
Bratski odpozdrav!
E. G. G. — Petrićevac u Bosni —
Slutimo, Vaše je zasluga radi novoga
predbrojnika te srdačno zahvaljujemo.
Šaljemo po adresi.
Č. g. II. II. — Zagreb — Br. f)4,
56 šaljemo ponovno uz bratski odpo-
zdrav !
Č. g. P. P. (J. - Trst - IJbrojismo
Vas od 1 tek.
J) Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na se nikakvo od-
govornosti.
DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omtiia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
UVJETI PREDBROJBE:
.1 -Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
• • •« V os ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram irapensuios in tuenđa salutari Ecclesiae doetrina animisq#e hrl
gionis amore et in verse fldei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE P'^LMACIJK.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jangitnr,
meuB est.
(S. IIlRRONTH. EPIS. XVI. A.D DA*.
Br 68
tko na svrhu irodišta^ unaPried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATO« plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 fior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje xa cielu godina -
ništvo. — Uvi^tbe po^O 5 8J»atra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Uprava KATOLIČKE DALMACIJE U Zadra, a dopisi „franoo" na Ured-
uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, ČetvrtaU: 31 Listopada 1889. God. XX
Obzirom naprimičući se blagdan
Svih Svetih i susliedni mrtvi dan,
pa jer opet sliedi nedjelja, dojdući
broj iziti će u nastajni četvrtak.
Hrvatska pored Italije
i.
Podučimo ! Razbistrimo!
G. N. V., talijanaški zastupnik
na pokrajinskom saboru oborio se
opet na nas, u dva članka, kojima
je nadio ime „Polemica".
Pokie g. N. V. piše, rek bi ha-
rem, dobrom namjerom, i nije, rek' bi,
onako strastven kao što su obično
poturice, pače pokie g. N. V. kao
izobražen čovjek ljubi istinu, pa stala
ga ta i koje malo poniženje; na-
umili smo odvratit mu par redaka,
ali ne njemu sauio, nego i ostalim,
koji od prilike misle kao on. S toga
ćemo razvesti malo na šire; jer se
osvjedočujemo sve to više, da naši
protivnici, premda zastupaju naprednu
talijansku kulturu., dosta sn slabo
podučeni o našim stvarima, te sude
i govore lakoumno, a naravno onda se
nemože ni da sudi ni da govori
točno.
* * *
Prva stvar: reći nam je zašto smo
se usudili napisat u naslovu ono:
Hrvatska pored Italije. Glupi Hrvati
kako mogu stat uzpored preučenih
Talijana?
Nek se ne Iju e naši protivnici.
Nazad dana talijanaška „Istria" na-
pisala je sljedeće redke (čujte):
U piu bel giorno sara (per noi)
quello, „in cui vedremo le piume
dei bersaglieri italiani accanlo alie
legični croate pestare di santa ra-
gione i cosacchi, ed i tartari" itd.
Eto dakle i sami talijanaši ne bi
se stidili, bit, u nekom slučaju, ka-
merate hrvatske vojske. Dakle nije
ipak baš takav crimen lesae uzpo-
redit Hrvatsku sa Italijom, kad bi
sami talijanaši uzporedili rado tali-
janske borce sa hrvatskim.
To predpostaviv, da se naši pro-
tivnici ne naljute na naslov, prodjitno
sada na stvar.
* * *
G. N. V. bio je napisao članak
Confutaeione, gdje je glavna bila
ona: da i „K. D.a priznaje talijan-
sku narodnost u Dalmaciji. Mi smo
u odgovoru, uz ostalo, dokazali g,
N. V. da toga glavnoga u „K. D."
nema. Mi smo istodobno gospodinu
N. V. dokazali, kako se on prevario,
s neznanja, jer nije znao da talijanaš
(italianizzante) ne znači isto što i
talijanac (italiano).
Nakon toga/mimoišav sve ostalo,
g. N. V. podpuno je izgubio pravdu.
I doisto g. N. V, kno dobar od-
vjetnik, na tu se pravdu više i ne-
povraća, nego je ušo da obradjiva
drugo polje. Glavna mu je, da po-
diže talijanstvo, kujuć ga u nebesa,
a da ponizoje hrvatstvo, predstavlja-
juć naš narod kao primitivan, osobito '
u kulturi. Mi ćemo bit toli smioni.
gospodinu N. V. odvratit na to, u'
smislu naslova: da Hrvatska nema
zašto da se stidi ItaUje : hrvatski um!
ne zaostaje talijanskomu. Dakako, da
plodovi talijanskoga uma puno su
bogatiji, to odmah pripoznajemo, ali
gospodin N. V. zna, da je i talijan-
ski narod osmerostruko veći; a zna
i to, da je talijanska muza mirno i
spokojno pjevala, za vjekove i vje-
kove, dočim je hrvatska muza mo-
rala da za vjekove i vjekove za-
mieni „le arti di paceu sa naltre
vicendeu. A kako su bile krvave
ove „altre vicende" g. N. V., rodjen
u onim krajevim gdje se pomoliše i
Obri i Tatari i Turci, to dobro zna.
Uzam u obzir te okolnosti, ostaje
du vidimo, ceteris paribus, vriedi li
naime umno pojedin Hrvat ono što
pojedin talijanac i je li nije li hr-
vatski jezik takav da bude sposoban
koliko god talijanski, da postane
kulturnim jezikom, kakvim ga go-
spodin N. V. ne smatra; al smatrao
ga je i takvim ga je svečano na-
zvao uz ostale i sam pok. kraljević
Rudolf, o kojeui se zna, da je nešto
znao, te da je mogo po znanju
sudit kompetentno.
*
* *
G, N. V. uvadja se u svoju Po-
lemica ivrdeć, da smo se mi mučili
i znojili da mu odgovorimo. Mi ne-
znamo po čem gospodin N. V. uvidja
taj naš znoj i tu našu muku! To
stoji, da smo odgovorili odmah; do-
čim, što bismo imali mi da rečemo
o gosp. X. V., koji je istom nakon
mjesec dana našarao svoju Polemičari
* * *
G. N. V. neće da prizna, da je
talijanaški elemenat u manjini.
Pošto u Dalmaciji ima oko pd mili-
juna duša, to bi u nas bilo barem kojih
250.000 talijanaša. Nepojmljivo je ka-
ko toliko ljudi nema u cieloj Dalmaciji
nego jednu jedinu občinu po svom
srcu; kakonedava nego onako mršavih
književnih plodova, kako nema svoga
razmjernoga kontingenta ni medju
učiteljim, ni medju župnšcim, ni me-
dju profesorim, ni medju liečnicim,
ni medju odvjetnicim, a ni medju
činovnicim Ta, ako talijanaši mogu
pripisivat uplivu „vlade" (!) i „na-
rodne stranke" svoj trajni ne-
uspieh, u biranju tolikih obćinskih vie-
ća, tolikih zastupnika za sabor u Zadru
i za sabor u Beču; barem u biranju
učiteljskog, svećeničkog, profesor-
skog, Jiečničkog i odvjetničkog i
činovničkog stališa neulazi ga upliv
ni vlade ni stranke; niti vlada i
stranka mogu članovim tih stališa
da nametnu svoje nazore. Ele, dakle,
gospodine N. V., koliko se god na-
p i ral i vašim zbrajanjim, gdje u dal-
matinske autonomaše umećete a) ta-
lijance „di razza", b) lalijance „di
lingua" i c).... „slavi"!; — nemo-
žete izać na kraj da dokazete svoju
tvrdnju. Vi samo to mnijete, ali proti
vašemu mnenju stoji i zadnji popis
pučanstva, o kojem ima više dokaza,
da je mnogo hrvata ubrojeno po je-
ziku u talijance, nego dokaza, da
je talijanaca ubrojeno po jeziku u
' Hrvate. Pa taj popis što kaže? —
Da u Dalmaciji ima samo triestak tisuća
onih koji nanašaju na talijanstvo; i
ništa više.
U ostalom ne Ireba nam se mučit
ni znojit, pobijajuć mnenje gospodina
N. V. On sam, u broju 85 „Dal-
mate", u prvom stupcu prvog članka
Polemica, nekako se kruto oprovrgo
i poreko. čitamo crno po bielu:
nE quindi non possiamo ammettere
che il complessivo partito (razumij: au-
tonomo) sia in minoranza".
Ali malo niže, uprav 18 redaka
niže, Čitamo takodjer:
„Deve ammettere („K. D.u) che, se
anche non superiori, se anche non pari
agli avversart, stiamo loro di fronte in
una proporzione ben maggiore di quella
dei rispettivi deputati" i t. d.
Eto dakle, gospodin N. V. sam
na kraju zadovoljava se priznat tali-
janašku manjinu; uza sve to, što,
kako vidjesmo, on ubraja u talija-
naše i mnoge koji samo talijanski
divane, pače mnoge koji talijanskog
jezika nit ne rabe („slavi").
Hoće li ipak gospodin IN. V silit
se još, da dokaže svoje mnenje, da je
u Dalmaciji većina talijanaša? Ako
hoće: prudilo mu!
- *' -> —
Anglikanstvo i katoličanstvo
u Englezkoj.
Goolia, anglikanski List, žaleć silni
napredak katoličanstva u pokrajini Gal
les, uvidja da papiste, koji su se malo po
malo pomnožali po svim gradovima te po
krajine, da su oni anglikancima pravi uzor
kreposti i da zaslužuj u sveobće oponašanje.
„Riedko se kad dade slučaj, piše taj
List, da vidiš papistu pred sudom ili u
tamnici". Dalje izpovieda isti List, da
u mnogim gradovima protestantske škole
ne dobivaju nikakva uspieha, dočim ka
tolički zavod, jedini što poštene djevoj-
čice mogu pohadjati, napreduje, cvati i
sakuplja donapokon sinove poglavitih
metodista.
P. O. od Lac tvrdi da se kod viso-
kog klera u bližini Gantorberya opaža
neko poštovanje napram svemu što je
katoličko; a to je predidući znak zna
tnih obraćenja. I ne samo raste mah
obraćanjim, nego iste protestantske crkve
danomice sve se to više približuju ob-
redu rimo-katoličke crkve.
Zna se da ritualisti ne taje vise svoj ih
simpatija za katolički obred; njihovi
hramovi, jednoč tako goli i pusti, rese
se po malo ko što i naši; kip Majke
božje sada prima počast; izpovjed. je
dnom držana ko ruglo rimske crkve,
opet je u/postavljena kod nekih sekta.
Nu sto je za čudo, anglikanska crkva
ne nazire više papističke idolatrije u
poštovanju slika i kipova svetaca. Nije
vele, št'-t je hram sv. Pav)a u brightonu
bio ukrašen su dva liepa kipa, posve
ćena ne krvnicima nego mučenicima
reforme. Jedan predstavlja Joha Fischera
a drugi Tomasa Mora, oba žrtve angli-
kanstva, a oba slavljena od rimske
crkve.
Na žrtveniku u hramu sv. Pavla u
Londonu, diže se sada propelo, su dvie
svieće sa strane, sve po katoličkom ob-
redu. U istom hramu, nakon nekoliko
mjeseci, bi oficijozno postavljen Gospin
kip, koji je na krasnu spomeniku od
biela mramora, na tamnu dnu. Po vrh
njega stoji Gospa viencem ovjenčana, a
u naručju joj djetić Isus. Izpod leži
divna grupa: križ od biela mramora sa
Spasiteljem, a do njega s jedne strane
Djevica a s druge sv. Mandaliena.
Od štovanja BI. Djevice do štovanja
svetaca nema nego korak; a kad to
dodje, lašnje će se ustanoviti sličnost
izmedju protestantskog i katoličkog ob
reda. Neće drugo ostati van se Rimu
povratiti. Da bolje označimo napredak
katoličanstva u Englezkoj, vadimo iz
jedne statistike, tu skoro objelodanjene
u Londonu: da je N. Uzor. stožernik
Manning, kroz 40 godina, sagradio 1.200
što crkava što crkvica, ustanovio 362 ma-
nastira, 9 sjemeništa za klerike, 10 za-
voda, 2000 župnih škola, 30 trgovačkih
saveza i blizu 10 dobrotvornih ustanova.
To uzbudjenje vjere kaže nam, da
nismo vele daleko od onoga kraja vieka
prorečena od Josipa de Maistre, da će
se u hramu sv. Pavla u Londonu govo-
riti Misa.
U ostalom velika je za nas utjeha,
što možemo opaziti ovaj povratak put
katoličke crkve. ,,0. G\"
Odgovor Sv. Otca Pape
stozerniku Langenieuxt vodji franc. rad-
ničkoga hodočašća ("dne 21 oktobra):
11 y a deux an», dvie su godine od
kada mnogobrojna četa radnika, došavši
iz Francezke, okupila seje ovdje okolo
nas. S njima i pod najboljom zaštitom,
otvorila se je tada jubilarna godina, za
koju oni nam donieae primicije izkaza
katoličkoga svieta. Ovaj dan ostavlja u
našoj duši sladki i čvrsti utisak, da
vaša prisutnost, dragi sinovi, i plemenite
rieči, u vaše ime, upravljene nam od
prag. kardinala, koji predsieda ovomu
hodočašću, ne mogu nego neizbrisivo
uvriežiti se u našemu srcu. Dobrodošli.
Poklon sadašnji, kojega činite vrhovnoj
poglavici katoličke vjere, pokazuje vaše
najskrovitije misli. Vi ste razumjeli, a
ovo hvala vjeri, tko Vam je dao um i
srce, i da samo u vjeri Vi ćete naći
silu i utjehu usred vaših neprekidnih
muka i nevolja. Sama vjera u istinu o
tvorit će Vaše duhove na besmrtne na
de; ona sama oplemenit će vaš trud,
podižuć ga na visinu dostojanstva i ljud-
ske slobode. Povjeriv vašu sadašnju i
buduću sudbinu vjeri, vi ne možete u-
činiti ikakva čina više mudrosti. I s o-
voga gledišta mi smo sretni sto možemo
ovdje potvrditi rieči, koje smo izrekli u
drugim okolnostima, a Vi ste sada o-
petovali.
Poganstvo, Vama je poznato, kako
je htjelo riešiti družtvenu problemu lišivši
njegovih prava slabi dio čovječanstva,
ugušiv njegove težnje, poniziv umne i
moralne njegove sposobnosti, dovedši
ga do podpuna nemogućtva. Ovo bijaše
robstvo. Kršćanstvo javi čovječanstvu
da smo svi bez razlike plemića i siro-
maha pozvati da sudjelujemo božjemu
baštinstvu,- ono je javilo da smo svi
sinovi nebeskoga Otca i istom cienom
odkupljeni; ono uči da trud na ovoj
zemlji bijaše glavni uvjet čovjeku, a
primiti ga bijaše čast i dokaz mudrosti.
Da utješi radnike i uboge, božanski
Utemeljitelj Kršćanstva udostojio se je
navesti primjer riečima: On nije imao
gdje glavu nasloniti, On je kušao okru
tnost glada i žedje; On je prošao javan
i privatan život u mukama, patDjama i
tegotama. Po njegovoj nauci bogat je
bio stvoren, kako kaže Tertulijan, da
bude blagajnik božji na zemlji; njemu
dao je propine o dobroj porabi vreme-
nitih dobara; proti njemu su Btrafine
Spasiteljeve prietnje ako zatvori avoje
srce pred nevoljnikom i siromahom.
Ali to nije bilo dosta. Moralo se je pri-
bližiti dva razreda, ustanoviti medju
njima religijoznu i nerazrješivu svezu.
Ovo bijaše uloga mudre ljubavi: ona
stvori družtvenu svezu i daje joj snagu
i sladkost do onda nepoznatu; ona iz-
nadje liek svim zlima, utjehu svim ža-
lostima, i ona je znala neizbrojnim svo-
jim ustanovama pobuditi za nevoljnike
plemenito takmenje, blagodarnost i sa-
mopriegor.
Ovo je bilo jedino riešenje u neizbje-
živoj nejednakosti ljudskih okolovitina.
Tekom viekova ovo riešenje bilo je od
svih obćenito primljeno; mi smo zaista
vidjeli čina preokreta i nepokornosti, ali
to ne bijaše nego dielomično i ograni-
čeno, vjera je imala dubokih korena
tako da obćenita pomrčina ne bijaše
moguća. Mi smo drugovdje rekli koje
su bile kobne nauke, koje su razpalile
družtvenu zgradu, koju je Crkva tako
trpljivo podigla. Što mi pitamo to je da
naprave ovu zgradu vrativši se nauci i
duhu Kršćanstva, oživljujuć one umjet-
nosti i zanate, koji providjaju religijo
znim i materijalnim potrebama radnika,
oluhkoćujuć im trud, braneći njihova
prava, a to sve u duhu brižne Majke
Crkve. Mi pitamo da iskrenim povra-
tkom na kršćanska načela opet se usta
novi harmonija medju gospodarima i
radnicima, medju glavnicom i trudom,
jer od ove harmonije odviše njihove
medjusobne koristi, mir javni i privatna
dobrobit.
Okolo vas, dragi sinovi, nahodi se
druga tisuća radnika, koji prevareni od
krivih nauka misle da će naći liek svo
jim nevoljama u uništenju onoga sto
sačinjava sućtvo političko-gradjanskoga
družtva: vlastništva. Puke prevare! Oni
će rinuti u nepromienljive zakone, oni
će okrvaviti puteve kuda će prolaziti
sijući neslogu i nered ; ali tim će pove-
ćati svoje nevolje i pritegnuti na se
proklestva poštenih osoba. Ne, liek ne
sastoji u krivim djelovanjima i nau-
kama, već u vjernomu izvršivanju du-
žnosti, koje se tiču članova družtva. Ove
istine i dužnosti Crkva ima zvanje pro-
glasivati i zagovarati.
Upravljajućim razredim treba srca
prama onima, koji dobivaju kruh zno-
jem svoga lica, mora se obuzdati njihove
hlepnje k bogastvu i nasladama.
Držateljima vlasti prije svega mora im
biti do toga da budu proniknuti ovom
istinom, da ni ljudski zakoni, ni sudčeva
tlačenja, ni vojničko oružje nije dostatno
da 8e odstrani pogibelj, koja prieti tlruž-
tvu; važno je to da oni puste Crkvi
slobodu oživjeti u dušam božje zapo-
viedi, i raširiti nje spasonosni upliv na
sve družtvene redove, a sredstvom mu-
drih i pravih pravila i mjera zajamČit
ćemo koristi radišnih redova, branit
ćemo mladež, zvanje i slaboću žena,
pravo i dužnost opočinka u nedjelje i
tako ćemo nastojati oko čistoće običaja
i oko navado kršćanskoga života. Javne
dobro, pravednost i naravno pravo za-
htieva da to bude tako.