N. 80. Zara, Venerdi 25 Ottobre 1878. Anuo IX
Cattolica
KATOLIČKA DALMACIJA
Vefitatem facientes in chari'Ute, crescamus in
ill o per omnia, qui est caput Chrigtus.
(S. Paul. Eph. IV. tó.
Esce il Lunedl ed il Venerdi. Ego interim olamito: Si qai8 Cathedrae Petri jnngitar, men« est.
(S. Hieronym. Efis. XVI. ad Dam.)
roborandis.
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dics aiacritcr operar» Vestrain impensuvos in toenda salutari Ecclesi® doctrina, animisque in Iteligionis amore et in verte fidei professione
(Pió IX nel Breve del Sí Febhrajo 1872 agli scriltori della Dalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un anno anticipatamente iior. 6. -f Per la MonarcMa Austro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — L1 associazione è obbligatoria per Tintera annata. Chi non avrà dato disdetta alla line di un'annata, si riterrà associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e gTimporti di denaro in gruppi, o meglio in assegni postali, si dirigano alP Amminisfraziune della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
Kedazione. I comunicad s'inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarta pagina a tariffa assai «noderata. Un N.ro separato s. 8. I manoscritti non si restituiscono.
La política futura dell' impero.
L' incertezza caratterizza tuttodi la nostra
situazione all' interno. Ad essa è improntato
anche il discorso del Trono pronunciato alie
Caraere di Pest, come lo constata la maggior
parte dei giornali di colà.
Il nostro ministro delle finanze non ha
potuto áncora alleviarsi 1* incarico di formare
tro nuovo Gabinetto, sicchè la crisi ministeriale
perdura ed assume «na gravità eccezionale.
Ëppure il de Pretis è intenzionato di
raccogliere elementi che stieno in armonía
colla maggioranza della Camera dei deputati ;
ei vuole un Gabinetto parlamentare.
Se non ci riesce ció vuol dire che i più
non veggono nel Consiglio una maggioranza
stabile, da cui il Ministero futuro sappia ri-
promettersi un valido appoggio; ció. vuol dire
ohe i sopraccib delle varie frazioni non veg-
gono neir assunzione dei portafogli una evo-
luzione económicamente favorevole.
E sta bene si gusti alquanto la bellezza
delle condizioni sociali non raffermate dal
cemento di principí immutabili, che si ptovi
la sterilità e freddezzza del patriotismo libe-
rale, mai vero, mai disinteressalo ed efficace.
N La è ben curiosa che fra trecento e tanti
onorevoli si duri fatica a sceglierne quanti
occorrono per un ministero. L'ambizione trionfa
e non v' è chi voglia prendere in mano le
redini del Governo d' un impero.
Questi sono segni forieri d'un radicale
cambiamento. Ognun vede che non è possibile
tirar avanti cosh conviene pensare ad altri
parlamenti che abbiano in sè un po' più di
coesione. Il secolo è sbattuto da tempeste
d' ogni genere e noi miriamo 1' edifizio rap-
presentativo difettoso di cemento da risentirsi
ad ogni moto; sempre titubante fra il si e il
no; or corre, or s' arresta: lo rattrista il
presenta, lo sconforta 1* avvenire.
Dopo ci6 è da compatire il de Pretis
che s' arrabatta, cerca e non trova. Egli, per
riescire in qualche modo, pensb a sviluppare
in una grossa riunione di deputati del suo
partito le pieghe del futuro Gabinetto, il pro-
gramma politico-finanziario del non ens.
Ma anche questo esperimento sembra
non 8ia andato bene. Esso non avrebbe avuto
altro mérito all'infuori di quello per cui i
riuniti patres patriae s' impigliarono in una
animata discussione che, divertiti per ben tre
ore i polmoni, fini col non conchiudere niente.
Si parlb e dopo le parole venne la disper-
sione, forse perché le precedette la confusione.
Che il de Pretis non abbia coito lo scopo
forse ne puô essere accagionato il suo stesso
programma incerto, come la situazione presente.
II ministro disse che lo scopo che egli
si prefigge comprende la più grande limita-
zione possibile dell' occupazione della Bosnia
e dell' Erzegovina.
Aggiunse che 1' occupazione non prende-
rá estensione maggiore, e durera fino a che
sia ridonato a que1 paesi Y ordine, e 1' impero
si sia indennizzato delle spese.
II ministro avrà creduto di sedare con
queste parole le ire degli antiannessionisti, ma
non lo avrà fatto. Mentre parla di limitazione
e di estensione ei accenua si ad un programma
che andrebbe a genio de'magiari e di quanti
condividono le loro opinioni sulla questione
orientale. Ma è 1' ultima parte che lascia 1' ad-
dentellato ad una política diametralmente op-
posta; poichè lasciando pur all'occupazione
il carattere di provvisorietà ne rende perb
iudefinito il tempo. I deputati quindi avranno
compreso bene che la riostra política estera
rimaue sostanzialmente qual fu.
Noi possiamo perciór ¿on ostanti i pericoli
della situazione, guardare 1' avvenire senza
temere il sopravento di una política meschina,
partigiana ed egoística.
La Lettera del Santo Padre e la Societa.
La Deutsche Reichszeituug scrive il seguente ar-
ticolo, il cui interesse non isfuggirá certo ai nostri
lettori:
Dalla pubblicazione del Sillabo fatta da Pió No-
uo non é forse partita dalla S. Sede un'enunciazio-
ne cosí importante per la Cristianitá, come la lette-
ra del S. Padre a Sua Em. il Cardinal Nina Segre-
tario di Stato. Ed in pari tempo ambedue queste su-
blimi pubblicazioni hanno fra loro un nesso morale;
la lettera si fonda sul Sillabo, si potrebbe diré, se
ció non fosse certo, che tutte le parole apostoliche
del Vicario di Cristo rampollano da una comune pro-
fonda radice: dall' eterno positivo, e dalla veritk na-
turalmente cognita. Ma v' é ancora una comunanza, che
coílega vicendevolmente questi due grandi enunciati.
L' enorme marea peccaminosa dell' errore, che
dai giorni del risorto paganesimo antico, dal rinasci-
mento, inondó il mondo cristiano di Occidente; le e-
resie del secolo XY1, che in parte furono da questo
rinascimento provocate come infermiccie antitesi; gli
attentati del materialismo ognor piü spandentesi in-
torno, che sotto i nostri oochi hanno raggiunto
il punto culminante nei sedotti, di educare obli-
gatoriamente la gioventu cristiana per 1' anticristo;
tutte queste potenze dell' errore, operanti con forza
inaudita, per lungo tempo costrinsero i costodi della
verita eterna a porsi sulla difensiva relativamente
alie dottrine eterne di salute, ma non si poté impedire
che 1' errore potentemente cresciuto non fondasse per
sé il suo Regno.
Resto negli impenetrabili consigli di Dio che il
trionfo della veritá non venisse assicurato coi mezzi
mondani ed esteriori. Come gia il divin Salvatore
disse al discepolo: — Credi tu che io non possa
pregare il mió Padre, ed egli all'istante mi esibirk
piü di dodici legioni d'Angelí? Come dunque si ve-
rifieheranno le Scritture, che é d' uopo ció avven -
ga? E come il Salvatore fu bistrattato, carcerato,
crocifisso, cosi é avvenuto appunto colla Chiesa e
colla dottrina ch'essa ha la missione di annunziare.
Separato da lei, ostile e pieno d'odio verso di lei fu
fondato lo Stato senza Dio, 1<> Stato contro Dio. In
contraddizione colla preghiera ecclesiastica della cri-
stianita — Venga a noi il tuo Regno — in contrad-
dizione coll'ammonimento del Signore nella predica
del monte —- Cercate prima il Regno di Dio e la
sua giustizia, e tutte queste cose vi saranno aggiun
te: cercate dunque innanzi tutto di fondare il Regno
di Dio sulla terra con istituzioni erette sulla giusti
zia, che solamente proviene da Dio; invece adun-
que di formare della terra un istituto di propaganda
peí supremo ed eterno destino degli uomini, la po-
testà civile si emancipó da Dio, si dichiaró per con-
tro autonoma e proclamó lo Stato libero, eioè eman-
cípate dalla legge di Dio e dalla giustizia. La legge
fondamentale di questo regno è 1'egoísmo, in oppo-
sizione alia giustizia, che edifica il Regno diDio;in
luogo dell' armonía, che risulta quale spontaneo cu-
mulo di frutto dal dominio della giustizia, viene l'a-
narchia, a cui si dà bugiardamente il nome di libeF-
tá, e divien dominante 1'errore e non puó dall'egoí-
smo anarchico spuntar 1'ordine armonico.
Contro queste false dottrine, che sono i principí
fondamentali del liberalismo, Pío IX ha pronunziato
la sua sentenza e condanna. Egli col gran coraggio
che dà la coscienza di annunziare la verità divina,
ha spezzata la verga su tutto il liberalismo, sulle
dominanti superstizioni del tempo, e rivendicato alia
verità divina, insegnata per bocca della Chiesa, il
dominio anche sopra il terreno dello Stato.
Dopo questa grande parola di quel gran Papa
i mali generad dalla decadenza delle verità, e dal-
1'aumento eccessivo di errori al tutto funesti, sono
divenuti innumerevoli ed insopportabili. II liberalismo
col disprezzo della giustizia la quale viene da Dio,
ha ridotto la terra ad un campo di iotta delle più
basse passioni, e secondo la legge di natura ha sol-
levato contro di sè la sua infermiccia antitesi, il so-
cialismo Ateo, che accetta tutte le dottrine dell' er-
rore liberale nemico di Dio, ma gli dichiara guerra
ad oltranza per i beni della terra.
A questo punto risuona nuovamente dall'alto
della Cattedra di Pietro la voce del Vicario di Cri-
sto sulla terra; ed offre all'Umanità inferma a morte
un mezzo .di salute, tanto grande, quanto sono gran-
di i mali che ha da calmare. „Noi deploriamo, dice
il Santo Padre, la prevalenza di funestissimi errori,
ed il gravissimo pericolo che corre la societa per i
disordini sempre crescenti ond' è sconvolta. Dicemmo
cagione potentissima di tanta rovina essere la pro-
clamata separazione e la tentata apostasia della pre-
sente società da Cristo e dalla sua Chiesa, nella quale
sola è virtù che basti a ristorarne i gravissimi danni".
Per 1' apostasia dalla legge di Dio, dalla giu-
stizia, è nata 1' anarchia, e da questa per legge di
necessità si è prodotta 1' ingiusta servitù dei deboli
sotto i forti, dei poveri sotto i ricchi. Ma nello stesso
tempo anche 1' odio degli oppressi contro gli oppres-
sori, la segreta guerra di tutti contro tutti. Oggi la
fa ancora segretamente a Stati e Regni possenti, ma
domani puó proclamarla con lettera di fuoco.
Ed è perció che il Santo Padre Leone XIII ri-
corda al mondo tremante ma non convertito dalla
sua malignità, che „la Chiesa animata sempre dallo
spirito di Gesù Cristo, che le promise l'immanche-
vole sua assistenza, fu costituita maestra e custode
di una legge santa ed immacolata, e come tale pos-
siede anche oggidi tutta la forza per opporsi al gua-
sto intellettuale e morale che ammorba la società, e
richiamarla a salute".
Questa santa ed immacolata legge divina, il
diritto divino, deve essere di nuovo proclamato come
obbligatorio per l'umanità in tutte ie sue relazioni;
tanto nei limiti della vita dello Stato interna ed ester-
na; quanto in quelli della vita sociale e commercia-
le, e tanto nel diritto e nella morale, quanto nelle
scienze e nelle arti. In questo diritto divino sono
inchiusi tutti i veri diritti degli uomini, e secondo
questo e secoudo giustizia si ediíicheranno i regni
degli uomini sulla terra. Allora, per quanto lo com-
porta la scaduta natura umana, il regno di Dio sarà
N. 81. Zara, Lunedi 28 Ottobrc 1878.
I
Anno IX
Dalmazia
KATOLIČKA DALMACIJA
Ve ri tai« m f&cientes In charitate, crescamus in
iilo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Efh. IV. 15.
Esce il Lunedi eà il Venerdi. Ego interim clamito : Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est.
(S. HUronym. Epis. XVI. ad Dam.)
roborandis.
Vos ipsos. auxiliante Deo, in tlies alaeriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesi® doctrina, animisque in Ilcligionis amore et in ver» fidei professione
(Pió IX nel Breve del 21 Febbrajo IS72 agli xcrittori Avila Dalmazia Cattolica.)
Condizioni dassociazione. — Per Zara per uu anno anticipatamente fior. 6. — Per la Monarcliia Anstro-Uiigarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — L" associazione è obbligatoria per I' intera annata. Clii non avrà dato disdetta alla line di un" annala, si riterrà associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e gl'importi di denaro in gruppi, o meglio in assegni postali, si dirigano all' Amminislrazione della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondeuze affrancate alia
Redazione. I comunicati s' inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in qnarta pagina a tarilla assai moderata. Un N.ro separato s. 8.1 manoscritti non si restituiscono.
Što znači i od koga je buna
Maćeđonska.
Balkan posta žrtvom svieta. Kako nekad
Italija bila zemlja o koju su se europejske
vlasti jagmile, tako se sada one jagme na
istočnom poluotoka. Države se starog kopna
najradje dan današnji na pitomom, na plodnom,
na krasnom vezu, što Zapad s Azijom vezil je,
sustječu i susretaja. Europejski diplomatski
sastanci bivaju tamo u Parizu i Berlinu, al
krvavi sastanci na Balkanu tužnom.
"Dodje dan da kukavni istočni puci pro-
gledaju. Pa kakav je to dan? Kako je tamo
spašeniku ? Naopako. Njegov je glas ratu iz-
lika, njegov uzdah tudjim interesira zgoda;
nu blagostanje, prosvjeta, život, sreća balkan-
skih naroda nije na žalost spasiteljim jedini
cilj. To im sredstvo i orudje biva. ^
Puče tu skoro glasovita rumelijska buna.
Ona je po svoj prilici bila englesko maslo; jer
je Vlada kraljice Viktorije htjela tim da Ruse
u drače uplete, al je ona žrtvovala samo oružja,
pa rieči i novaca; a nije joj se marilo što će
sirak stanovnik žrtvovat svoju krv.
Puče sada buna inaćedonska. Od Vardara
rieke do Marice, od kršnog Balkana do morske
obale požegoše vatru. Trgnu sada ustaša
mač iznenada amo u Maćedoniji, kako ga se
onda takodjer iznebuha lati u Rumeliji.
Od koga je buna maćeđonska? Od Ruske
proti Engleskoj: od „medjeda proti kitu".
Da je od Ruske, vidi se po tomu što
ustaše koji na Krasnu napadoše imaju oružje
najnovije. Inače odkleBugarim tolike obiesti?
I položaj, gdje se je buna pomolila,
Ruskoj očito uzrok pripisuje. Krvi je bo na
južnoj granici nezavisne Bugarske. Skoplje,
Kostendil, Djuma, Samakov, Seres i Solun,
to su mjesta gdje se lelek Čuje il gdje mu
se do malo nadaju.
Petrograd hoće da uzbuni Maćedoniju, a
nju buni da Grčku obodri i 'u rat uvede.
Grčki bo rat sada ne bi bio znak pretežna
britanskog upliva, nego jačeg upliva ruskog.
Poznato je kako je onomadne Komunduros
diplomatski Doversku vladu opsovao, kažuć
joj da je oua kriva, što je sada grčka kralje-
vina praznih ruka ostala.
I Visoka Kapija za stalno drži da je
Maćedonskoj buni Ruska povoda dala. S toga
se je usudila poslat Labanovu Notu gdje na-
ročito petrogradsku Vladu krivi.
Da je pak nemir namienjen engleskom
uplivu u Carigradu, i to nije vele mučno do-
kučit. Rusiji težko žao da u ovaj čas više
Veziri slušaju Layarda nego Labanova.
Koliko su se zadnjih dani? Englezi i
Turci inedju sobom sprijateljili, vidi se odatle
što Sultan pozvao prošaste sriede u sebe na
objed lorda Layarda i njegovu lady.
Al ima i drugieh dokaza. Turska Vlada
umirila Kandiju. To je uspjeh kojemu se ne
raduju ruski viši krugovij a u jedno je uspjeh
koji se mučno može razlučit od engleskog
podpomaganja, putem konsula na velikom grč-
kom otoku.
Mnogo tumači i okolnost da se buna po-
pomolila u čas kada Carigrad oteže prihvatit
ruske predloge o novom rusko-turskom ugo-
voru ; u čas kad Labanov očitova da bi se
zadovoljio i berlinskim ugovorom, kad bi mu
Sultan nadodao one paragrafe sustjepanskog
ugovora na koje se sastankovići u I3erlinu ni-
jesu obazrieli.
Puče buna u doba kada je Visoka Kapija
pristala na dobar dio engleskih predloga, vrhu
zahtievanih preinaka u turskoj upravi u Maloj
Aziji. Buna je dakle ruski rat pod bugarskim
plaštem, rat na osvetu Tjtr&koj, «a izkaz En-
gleskoj.
Pa nije sramotno, pa nije žalostno! Ku-
kavni balkanski puci, vrlo ti li vas nesreća
bije. Kad vam ciknu zora bolje budućnosti,
tad se na vas diplomacija naklopila, da va-
šom krvlju sebi povlastice piše, da vašom mu-
kom sebi put krči.
Osviestimo se jednom, pogledajmo na Bo-
snu ponosnu. Na silu je spašena, na maču
uzeta, ipak se tako u njoj ne radi. Mislio ko
što hoće, al nema sumnje da bi Bugarim bo-
lji brat bio brat Hrvat, nego brat Rus; bolji
bi mu bio stric u zapadu, nego mu je oni u
sjeveru. Nesreća je to? al je tako, ne inako.
Sempre sacro presso tutti i popoli e stato il
culto reso a' trapassati. Alia memoria di questi la
Chiesa, con sublime pensiero, fin da remotissimi tem-
pi consacra un giomo speciale, in cui convoca i fe-
deli viventi intorno agli altari ed ai mesti tumuli af-
fine d' implorare dal Dio delle misericordie pace e
requie sempiterna ai fedeli defunti.
Noi non vogliamo qui rilevare quali e quante
verita di fede vengano praticaruente professate nel
giorno de' morti, ne come il non ovinis moriar, del
poeta pagano trovi la sua chiara, bella, sublime in-
terpretazione nel dogma cristiano dell' immortalita
dell' anima e della vita futura. Quello cbe in oggi
c' interessa di rilevare si e 1' inqualificabile contegno
della scolastica autorita superiore, la quale, in questi
tre ultimi anni, vale a dire dacche incoiniucit) il nuo
vo ordine delle autunnali vacanze, non permise che
la scolaresca de' nostri istituti potesse anch' essa rac-
cogliersi nel di 2 novembre a pregare pe' propri e-
stinti, assistendovi al patetico rito della Chiesa, col-
tivando cosi un nobile sentimento di pieta e ricono-
scenza. All' avvicinarsi pertanto di questo di solenne,
richiamiamo la seria attenzione delle nostre autoritii
scolasticlie, accio non abbia daripetersi anche in se-
guito un fatto si deplorevole; mentre tutti dobbiamo
riconoscere che se il cuore de' nostri iigli non sark
educato alia pietk ed a religiosi sensi, la sola scienza
non dara alia patria che vani, orgogliosi e cattivi
cittadini.
Tralaseiamo di osservare, dice 1' U. C., che i Cardinali
sono nominati dal S. Padre, quando e nel modo che
crede opportuno. E vero bensi che in progresso di tem-
po, come fece per la presentazione alie Sedi vescovili,
la ¡Santa Sede per riconoscere i titoli di benemerenza
di alcuni Sovrani verso la Chiesa concesse il privi-
legio della nomina di un Cardinale ail' Imperatore
d'Austria, ai Re di F rancit?, Spagna, Portogallo e
Polonia, nonche aila Repubblica di Venezia. Per la
Francia questo privilegio fu esteso a Napoleone III,
e anche al presente Capo di Groverno della Repub-
blica, maresciallo Mac-Mahon. Ció premesso, ecco
quanto leggesi a tale proposito nel Journal du Loiret,
assai ben informato per quanto si riferisce a Mons.
Vescovo di Orléans:
Noi possiamo assicurare che il Vescovo di
Orléans avrebbe avuto il cappello da Cardinale, se
non vi si fosse opposto il signor Dufaure, qualunque
fosse la sua amicizia che lo legava a monsignor
Dupanloup. II Papa aveva íatto sapere al Governo
francese che avrebbe gradito I' ultima presentazione
fatta al suo Predecessore. Ora 1' anno scorso il Çro-
verno francese aveva chiesto al Vaticano, per mezzo
del barone Bauda, due cappelli da Cardinale, uno
per il Vescovo d'Orléans e 1' altro per il Vescovo
di Poitiers. Il signor Dufaure temette di disgustare
la Sinistra presentando monsignor Dupanloup. II
protesto allegato era che il Vescovo di Orléans
„aveva preso parte" nei consigli di resistenza dati
alF Eliseo, nei giorni che precedettero il 14 dicembre:
questa asserzione, possiamo assicurarlo, e.ia errónea.
Stando dunque a questa versione, si è alio
stesso presente ministro francese Dufaure, questo
vecehio patriarca del liberalismo dottrinario e poli-
tico, che monsignor Dupanloup deve il non essere
stato promosso alia sacra porpora, e non a pretesi
rancori della Santa Sede per alcuni atti del Prelato.
E dopo tutto questo il Journal Officiel di Parigi
annunzia la morte di monsignor Dupanloup con
queste parole: „Noi abbiamo il dolore di annunziare
la morte di monsignor Dupanloup, Vescovo di Or-
léans". Il Siècle di Parigi scrive di questa notizia:
„Sciocchezza ed ipocrisia". Ed ha ben ragione.
Monsignor Dupanloup e il Cardinalato.
Tutti i giornali della rivoluzione, dal più al
meno, hanno accennato che Monsignor Dupanloup,
Vescovo di Orléans, sarebbe stato promosso al Car-
dinalato, se non vi fosse stata fatta opposizione per
parte del partito, che dicono domini in Vaticano.
Pogled po svietu.
Ni još se nije naše ministarstvo sastavilo.
Ako ovako uznapredujemo lako da do koji
dan pukne glas i istina bude da smo za novo
ministarstvo dočekali staro, i po drugi put.
Zvanični listovi u Beču puštaju kao kroz
prste opomenu ustavnoj stranci, da ona može
ovakovim ponašanjem podkopat samoj sebi
žile, a i tako da joj čvrste nijesu.
Nu uzalud sve to. — Da jesu li barem
zastupnici odgovorili što na de Pretisev pro-
gram? Jesu i evo kako. Klub ljevičara i klub
srednjih ljevičara odluče poslat zajedničko
pismo de Pretisu i izaberu svak svoj odbor;
u odboru petericti. I klub naprednjaka bi
pozvan u dio. Stadoše zatim razpravljat. Klub
ljevičara odluči pristat sasma na program bar.
Pretisa, samo ne u onomu što je najviše,
naime u stvarim o zaposiednuću. I klub sred-
njih ljevičara pristane u obće na Pretisev
program, al ne na zapremanje Novog Pazara.
Usljed ovog odgovora, Što da uradi de
Pretis?Ne ostaje mu nego i opet kušat kako
god sreću. Nama se čini, da narodi ne pla-
N. 82. Zara, Venerdi 1 Novembre 1878. Anuo IX.
Dalmazia
KATOLIČKA DALMACIJA
Vuntatcin faclentes in charitatc. c rosea lu u.s in
ülo per omnia. qui est caput Chris-tus.
fS. Paul. Ef.lt, IV. 1.5.
Esce il Lunedi ed il Venerdi. Ego interim cl&mito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus cat.
(S. literonym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo, ín dios alaeriter operam Vestram impensuros in ti¡ei»a& salutari Bcclesías doctrina, animisque ¡n Religionis arnore et ia verae fidei professione
roborantlis fp{a ¡\ net Breve del 2Í FehOrujo 1S72 a<jli scritlori della Dalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per nu anuo aniieipatamente fior. 6. — Per la Monarchia Anstro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — 1/associazione è obbligatoria per Tintera ¡innata. Chi non avia dato disdetta alla line di niT annata, si riterrù associato anche per la seguente. — Le as-
socia/,ioni e g-rimporli <1 i denaro in gruppi, o meglio in assegiii postali, si tlirigano alF Amministraz-ione della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
lledazione. I comunicati s" inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. ínserzioni in quarta pagina a tariíFa assai moderata. Un N.ro separato s. 8. I manoscritti non si reslitniscono.
Zara, 31 ottobre.
II tentativo di continuare il] ministero
Lasser detto Auersperg sotto la firma del
zione nlteriore nel mandato del congresso di
Berlino.
E una debolezza degna di compianto che
non s' abbia il coraggio di confessare espli-
nostro ministro delle finanze baron de Pretis, ! citamente Y acqursto, cothe si addice a chi ha
per ora almeno sembra completamente fallito.
Non abbiamo mai creduto, riflette giustamente
il „Vaterland", schifiltoso e di difficile conten-
tatura il partito che si aduno iei'i près so al can-
didato alia presidenza del Consigiio, e siam
tuttora d' avviso ch' e' sia ben facile a gua-
dagnarsi, purchè si faccia con una presina di
decoro e di buon gusto. Ma ci5 che il baron
de Pretis scodelló agit onorevoli, era troppo
anche per stomachi di quella fatta, e tale che,
accettandolo, sarebbe stato un coprirsi di ri-
dicolo in faccia ail'universo.
Il giornale de' fiaccheraj, a cu i natural-
mente fu squadernato 1' arcano, riferisce in
questi termini la parte del programma del de
Pretis che risguarda la Bosnia:
L'occupazinne delle due provincie non
si stenderà oltre i confini presentí. Entro
queste frontiere si con tin lier à fino a che siavi
restituito 1" ordine e la quiete, e finché non
sia conseguito il rimborso delle spese d'oc-
cupazione. A questo curioso programma, ri-
spóse in nome del buon senso e d'una gilista
franchezza il dep. Kopp:
Un' occupazione intesa in questo modo,
non si vedrebbe finita che tutt' al piît dai noslri
pronipoti. Nella popolazione ci ha molti che
caldeggiano Y acquisto definitivo, e dicono:
adesso abbiamo conquistato col nostro sangue
e con grandi sacrifizi, e adesso teniamcelo.
Questo linguaggio è possibile e si pu6 com-
prendere ; ma è una pclitica ineomprensibile
e che non garberà a nessuno quella di dire
che teniamo il paese per tanti anni, e che ci
spendiamo attorno sacrifizi costosissimi, per
disfarcene poi.
Difatti, a mala pena si potrebbe conce-
pire un disegno più strano e assurdo di questo
di lanciare 150 mila uomini in una terra vicina
senza padrone, di atterrare con spese enormi
e col sangue la resistenza incontratavi, e poi
uscirne a ta m b uro batiente tosto che co perte
le spese di questo procedere. Questo giuocare
a mosca-cieca, questi raggiri cavillosi sono
indegni d'uno stato, e sopra tutto d'un im-
pero che come Y Austria ha un passato cos\
onorevole.
Bosnia non ha governo legittimo, e le
sue condizioni e îe torture dei Cristian! eran o
una vergogna per Y Europa, e segnataraente
per I' Austria contigua. Lo stato di cose che
prese ivi a svilupparsi in seguito della rovina
della dominazione turca, era tale da metiere
a repentaglio il possesso della riostra Dal-
mazia. Questo concorso di cose, in faccia al
gin re delle genti, ci dava un titolo inespu-
gnabile a metterci in possesso della Bosnia;
un titolo che per soprassello trovo una san-
ia coscienza del diritto e della propria dignitá.
Di quest a on es ta franahezza si é debitor!
verso 1'armata, che non poté essere mandata
al fuoco per un' assurda bizzarria; verso i
popoli deir impero, a cui non si potevano
imporre sagrifizi penosi per una farsa; ne
corre il debito infine verso le tradizioni della
monarchia, alienissime da una siffatta mo-
struositá; come pure al paese conquistato, al
quale non si pub chiedere quiete e fiducia,
se non glí si sta pagatori d' un assestamento
definitivo e sicurx).
Se i rigíri e il giocare a scherma che
si attribüiscono al bar. t.e Freí is fossero nial
una conseguenza del sistema parlamentare,
all o ra non ci sarebbe mestieri d' un Bismark
che lo logori mercé il parlamentarismo stesso;
i suoi campioni in buona fede sarebbero quelli
che lo rovinano davvero.
II ministero ebbe il torto di appiattarsi
sotto una política di sottintesi e di reticenze,
e quanto alia maggioranza della Camera non
si sa bene che cosa voglia: rifiutano 1* an-
nessione, imprecarlo all' occupazione, raa non
vogliono neppur 1' evacuazione.
Pogled po svietu.
Hrvatski zastupnici u ugarskom saboru
odlučili su, kad bude razprava o predlogu
za adresu, ne pristat svojim glasom na ni-
jednu točku, glede zaposiednuća Bosne i Er-
cegovine, gdje se antianesionizam bude branio.
Ovako javlja „Pester Corr.", što može znat o
tomu kako stvari stoje. Cieniroo da je istinu
rekla, jer nije ni malo vjerovat da će hrvatski
zastupnici u ugarskom saboru sorit ono što su
braća u hrvatskom saboru u Zagrebu napravila.
„Wiener Zeitung" doniela je viest da se
je Gospodsko Vieće imalo sastat prvi put jučer,
31 listopada. Kako ostali klubovi tako se je
i klub središnjih desničara, stranka Hohen-
warthova kupila više puta na viećanje vrhu
našega položaja u carevini i izvan carevine.
RieČ je uz to, zastupnici južnog slovinstva,
koji u klubu imaju diela, da su odriešito za
zaposiednuće govorili.
Rek bi da se u Beču s krizom inade:
komu će se prije dodijat; te neće da popusti
de Pretis, jer zna da svietla Kruna, su sto
razloga, neće mutikaša ni vjetroglava na upravi
carstva, a neće da odstupe od svoga položaja
ni klubovi de Pretis u protivni.
Ni do prošaste subote klub ljevičara, što
je došle odlučan glas imao, u broju i uplivu,
nije Pretisu odgor dao. U onomu je klubu
došle i D.r Herbst bio, al sad kažu više nije,
te „Presse" prigovara klubu da je bez glave.
Misle da će ipak napokon klub ljevičara pristat
na izjavu koju je, na odgovor, de Pretisu dao,
kako u proš. br. takosmo, dotični odbor, tim
prije kad je na onu izjavu pristao i klub
srednjih ljevičara. Pa i kad sve to dovrši,
ostadosmo tek na istoj, jer hoće li se Pretis
pak prilagodit? Hoće se ako bog da i oda-
slanstva otvorit a krizis će još bit na mjestu.
Muke na koje udara Pretis mogu ga lako
dovesti do odluke da se kani naloga primljena
od N. V. i ide za drugim poslom. To se je
pače kako „Presse" doznaje jur obistinilo. Ali
pričekat je malo prije nego sasma povjerovati
jer bi bila to viest nakon koje bismo mogli
Čut baš liepih, a možda i povoljnih. Daj Bog.
Neočekivan nam je glas doniela žica iz
Pešte, na dan 30 pr. mj., da je naime u za-
stupničkom Vie ću pročitan pređlog, po kojemu
cielo ministarstvo zovu ništa manje nego na
sud. Skrajna je ljevica taj predlog sastavila.
Vieće je na to izabralo dan 5 tek. u koji će
se pred log obložit razlozima. Ovi dogodjaji
imaju veliku znamenitost a još višu važnost.
U prošasti petak viećali su ministri u
Engleskoj o Afganistanu. „Pol. Corr." je pri-
mila o tom sastanku ministara da se nije
konačno ništa odredilo o pitanju: hoće li i
kad će udarit na Emira; a to jer promisliše
da se treba obazirat ne samo na Aziju nego
i na Europu, a da su baš amo na Balkanu
stvari tako da bi mogo razvoj dogodjaja usi-
lovat Englesku da iznovice kupi Čete na
kopnu i brode na moru. Tim su ministri
prisvojili Northcoteovu miso. On je u dvije
prigode nazad dana reko da se sadašnjemu
miru mnogo ne veseli.
četiri dana kašnje ministri se sakupe
opet na Vieće. „Daily News" hoćev da zna
da je tu vlada odlučila pisat iznova Sir Aliji,
ne bili bistrije kazao uzrok s kojeg nije htio
preda se Nevillea i svitu mu. Da će i ovo
pismo poslat Emiru po Nababu Gholam
Husseinu.
Britanska se dakle vlada gleda rata, što
ikad bolje zna: ona neće da vojuje ni za Čast
svoga imena bez velike nevolje. Što se toliko
boji na val it na Afganistan, osim pogibelji
rata u Europi, uzrok je i bolest koja mori
prikupljenu britansku vojsku. Novine iz Londre
donose da od jedne same pukovnije u PeŠa-
veru treći dio obolio. Indijanci za to znadu,
ipak, kako je primio na 27 pr. mj. „Times"
iz Darjelinga, oni čekaju čas po Čas da „Ga-
zette" obielodani ratni proglas.
Nema koliko da su u Atini grčki zastu-
pnici odobrili vladinu politiku, a evo sad
čujemo da su joj opet odbili predlog vrhu
poziva reserve na oružje, te ministarstvo dalo
ostavku. Nesloga je po svakoga zlo, pa lišma
po Grčku na današnji dan, kad se glas malih
državica čuje i nečuje. Ovako vim se postu-
panjem ne ide napried; razdorom unutrnjim
N. 83. Zara, Luneđi 4 Novembre 1878. Anno IX.
Dalmazia
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facienlcs in charitate, crescamus in
¡11« per omnia, qui est caput Cliristus.
f$. Paul. Eph. IV. IS.
Esce il Lunedl ed il Venerdl. Ego interim claniito: Si quis Cathedrae Petri jnngitur, meus est.
(S. flier onym. Epis. XVI. ad DmnJ
roborandis,....
Vos ipsos, auxiliante Deo, in Jies alacriter operam Vestram impensuros in tnomia salutari Ecclesia) doctrina, animisqut; in Iielígionis ainore ct in verse fidei professione
(Pió IX nel Breve del SI Fzbbrctjo 1872 agli scrittori della Dalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un anno anticipatamente fior. 6. — Per la Monarchia Ausíro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fraî-
chi 15 in oro. — L1 associazione è obbligatoria per Tintera annata. Chi non avrà dato disdetta alla line di un1 annata, si riterrà associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e gTimporti di denaro in gruppi, o tneglio in assegni postali, si dirigano all1 Amministrazione delia Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
Redazione. I çoirçunicati s'inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarta pagina a lariifa assai moderata. Un N.ro separato s. 8.1 manoscritti non si restituiscono.
I libri proibiti a Berlino.
Piu volte íinora siamo stati costretti dal-
T amore alie anime ed alia Patria a levare
la voce contro la diffusione de' libri proibiti,
detti a pien diritto vera peste délia società.
Con ció non abbiamo fatto altro che seguire
T esempio della Chiesa e dar retta alia ra-
gione, nonchè alie prove che 1' esperienza
d' ogni giorno e d' ogni paese ci porge sot-
t' occhio.
In questa santa impresa per poco acqui-
stammo uno strenuo campione nello stesso
moderno liberalismo. Egli pure si prende ora
il pensiero di mettere fnori di dubbio essere
la proibizione de' libri perversi un atto savis-
simo e neeessario.
Davvero si è un bel conforto per noi
cattolici il vedere come anche coloro, che
stanno impettiti dinanzi alla maestà e sapienza
della Chiesa e ne avversano le istituzioni, di
volta in volta sono indotti a darsi per vinti
ed addottarne lo spirito.
Uno splendido esempio di tal sorta lo
abbiamo nella proibizione di 34 libri sociali-
stici fatta testé a Berlino dal Presidente di
polizia, cui I' ünitá cattolica fa rilevare egre
giamente, mostrando come tutto ci5 riesce a
fare 1' apología della Chiesa cattolica e a di-
fendere la tanto osteggiata istituzione della
S. Congregazione dell" Indice ossia dei libri
proibiti. L'Imperatore di Germania e il sno
Cancelíiere, dice I1 Unità, possouo essere bens\
neraici del Cattolicismo, ma spesso governano
secondo i principí cattolici.
II Journal de Francfort nel 1877 dole-
vasi dell' Imperatore di Germania e del suo
Governo, ehe „appellavano alia tradizione
del símbolo degli Apostoli, a confessioni scritte
ed alie decisioni del magistero infallibile di
un sovrano-pontefice nazionale. Questo non è
piíi protestantesimo, ma cattolicismo". E sog-
giungeva: „Nella realtà delle cose, per sal
varsi dalla dissoluzione, il protestantismo è
dunque giunto in contraddizione col suo più
intimo principio, a proclamare e praticare in
una larga maniera le idee puramente catto
liche". E la Vossische Zeitung conchiudeva
che, governaudosi la Germania in tal modo,
„non restava più come ultima conseguenza
che seguire 1' esempio dei puseisti inglesi, e
rientrare in grembo della Chiesa romana, dove
soltanto trovasi la salvezza".
La proibizione dei libri ¡pessimi o peri-
colosi è difatto un'istituzione cattolica. Essa
data fin dai tempi di S. Paolo, alie cni esor-
tazioni neir anno 51.o dell'eia volgare vennero
bruciati in Efeso un gran numero di libri mal-
vagi. Quindi fu costantemente seguito nella
Chiesa fino al regnante Papa Leone XIII
il sapientis8imo costume di proibire i libri,
come pub vedersi nella Storia polémica
della proibizione dei libri del P. Antonio Zac-
earía, e nel 1876, per comando di Pió IX,
stampavasi in Roma dalla Tipografía di Pro-
paganda una nuova edizione dell'Indice dei
libri proibiti „in qua libri omnes ab Apostólica
Sede usque ad annum 1878 proscripti suis lo-
cis recenseluru.
II prefetto di polizia di Berlino avrebbe
fatto meglio ad accettare quell'Indice piutto-
sto che compílame uno miovo. Ed invece dei
trentaquattro libri ch'egli ha proibiti, dovea
vietare e condannare quelli di Martin Lutero,
secondo la prima classe dell'Indice Tridentino.
Imperocché il socialismo che ora tormenta la
Germania non & che una conseguenza inevi-
tabile delle dottrine lutenine. L'operaio tede-
sco ora legge e ragiona, come osservava la
Berliner Freie Presse „L'operaio socialista legge
di sera il sno giornale od un libro, estende
le sue cognizioni, affine dj^poter piü utilmente
adempiere i suoi doveri verso lo Stato ed il
Comune.
I socialisti tedesehi, per vendicarsi del
prefetto di polizia di Berlino, ristampino al-
cune pagine degli scritti di Lutero, e saranno
piíi efficaci a promuovere il socialismo che i
trentaquattro libri proibiti e la Freie Presse.
Noi siamo lontani dal riprovare la proibizione
di questi libri; ma vorremmo che la nuova
Congregazione stabilita nella Capitale dell'Im-
pero germánico presentaste tutte le guarenti-
gie che offre 1' antica Sacra Congregazione
dell' Indice stabilita in Roma.
La quale non ha che una forza pura-
mente morale, e non vieta i libri colla spada
in mano, sibbene comandando alie coscienze.
E non dipende dall'arbitrio di un prefetto di
polizia, ma b retta dasaviissime rególe, come
quelle del sacrosanto Concilio Tridentino, svol-
te e commentate da Clemente VIII e da Be-
nedetto XIV. E prima di proibire, studia, e-
samina, e se occorre, interroga ed ammette
alie diffese. Oh i grandi servigi che ha reso
e rende non solo alia Chiesa, ma eziandio
aH'ordine sociale questa sapientissima Con-
gregazione !
Essa proibisce, oltre i libri empii, gli o-
sceni, che corrompono la gioventú, e prepa-
rano i felloni ed iregicidi; proibisce i libri di
negromanzia, di chiromanzia, di astrologia giu-
diziaria, che fanno i popoli vittime degli im-
postori; proibisce i libri che negano la libertá
dell'nomo, e ne fanno una macehina; proibi-
sce i libri bugiardi, che falsificano la storia, i
libri rivoluzionari, che commuovono le plebi,
ed anche i libri di coloro che propugnano il
despotismo e la tirannia. In una istruzione di
Papa Clemente VIII sopra V Indice sono con-
dannati gli scritti che ex gentilium placitis,
moribus, exemplis tirannicam politicam fovent,
promuovono il governo tirannico.
Fortunati i popoli, fortunati i Re e gli
Imperatori se 1'índice dei libri proibiti, com-
pilato d'ordine dei Papi, fosse o almeno di-
ventasse legge degli Stati! In tal caso non
sarebbe nato certamen te il socialismo; non si
vedrebbero con tanta frequenza gli attentati
contro la vita dei Sovrani, e non diverrebbe
neeessario un nnovo Indice dei libri proibiti,
compilato d'ordine del prefetto della polizia
di Berlino!
Pogled po svietu.
Liberalna stranka Ugarskog sabora iza-
brala je odbor, da sastavi Kralju adresn.
Medju ostaliem odbornicima imaju tu Falk,
Wahrmann, Horvath i Zsedenj, sve živi au-
tianesionista. Sreća, da svi nijesu kako ova
Četverica a još viša sreća, što zakonoše Go-
spoda u svojem Visokom Vieću nijesu adresi
dkli.nikakva, paliti^koga. oblika; te tak^, sye
da zastupničko Vieće i uzpita od Krune neka
vojskom udari na trag, neće se moć reć da
su svi na taj smiešni predlog pristali: gdje
bo zastupani narod izmrče slojevi niži, oprat
će ga donekle slojevi viši.
Jednomu se klubu u Beču dogodilo što
zviezdoznanci kažu da se izkoli kadkad zviez-
dama repaticama: od jedne postanu dvije. Tu
je mienu okušo klub ljevičara, kojemu je sada
glavar Dr. Wolfrum. Nijesu se mogli svi se-
damdeset složit u odgovoru na Pretisevo pi-
tanje, a tim ne posredno ni na pitanje bosansko,
te ih 30 ode drugim putem. Da ih pak ne
potvore da su radili plaho, sastanu se u za-
stupnika Dumbe, da se promisle bolje hoće
li sami ali će se vratit na staro mjesto. Vi-
dješe tu da bi im samim bio glas slab, te
odluče sastat se s klubom naprednjaka. Ođ-
ciepljenici su za tim htjeli da se nova smjesa
prozove „klub ujed i njeni ka". Nu treba će rek
bi da odustanu od te namjere, jer naprednjaci
drže tvrdo za svoje uže i neće da im niko
nameće nova imena a još manje nova pro-
grama.
Medju zastupnicim što su istupili iz kluba
ljevičara ima baš poglavitih imena, kako su:
Demel, Kuranda, Beer, Klier, Newirth, Dtimba
i Giskra. Da nijesu dakle odstupila nego ova
sedmerica sama, za preostale bi ljevičare slabo
po uplivu bilo. Po tomu nije Čuda što se
Wolfrum tuži da odsle njegov klub tek i nema
više glasa.
Uz ovu razejepkanost raznih elemenata
bečkoga zastupničkoga Vieća, (Jesi vidješe da,
i prije novih izbora, mogla bi njihova (fede-
listična) stranka kušat ne bi li mogla sastavit
novo mistarstvo, koje da bude, barem dobrim
dielom, novoliko. S toga su se češki kolovodje
trknuli do Beča, da se ondje s ostalim jedno-
mišljenicima dogovaraju. Ne zna se je li što
došle pošlo za rukom, al moguće je još. To
očito odkrivaju bečki listovi; prem da možda
oni donekle i prećerivaju, od straha da cen-
tralizmu odmah sada ne odzvoni.
on izreku da je berlinski ugovor posljedicom
prijašnjeg nekakvog dogovora, uzmi na se
odgovornost dosadašnje politike, pa tu nadodaj,
što dva dana prije reko bio u Beču Pretis,
da naime o vanjskim poslima govorit je An-
drassyu pred odaslanstvima. Nu ničim Tisza
ravnije ne digne važnost razpravljanju u sa-
boru o berlinskom ugovoru, kako kada reče
Čisto i bistro: što je medjunarodno i zakonito,
to zastupstvo jedne države nikad ne dirni,
tim bi se bo temelji obće|f medjunarodnog
prava potresli.
I Vieća su u Beču izabrala odaslanike,
gdje ima, istina je, ljudi kojima nije po ćudi
zaposiednuće, al ima ili ipak većina, što su,
ko za jedan razlog ko za drugi, skloni potvrdit
vladinu politiku. U dobar čas došlo bilo raz-
ejepkanje, za sve da je ono bilo s protivštine
naprama vladi.
Ako dakle koja nenađnja ne prisilu je
većinu delegacija da stane na drugi pravac,
doma nećemo imat velikih neprilika s istočnih
dogodjaja. Najviše što se je bojat jest da
oposizicija ne navede vladu neka Novi pazar
sasvim turcim pusti. Al i to bi mala napokon
šteta bila, jer i samo vrieme pruži, i lošijim
diplomatima, liepih prigoda.
Odbor bečkog „Reichsratlia", kojemu je
mislit o vojnim zakonima, pusti na stranu
razpravu vrhu vladinog predlog, što pita da
se produži krepost zakonu o vojsci. Odbornici
su na to došli, jer Horst, pukovnik i ministar
za obranu zemlje, kaza da prije 8 dojdućega
mj. ili sadašnji ili novi ministar izmet će
pred zastupnike predlog, da se preinači sa-
dašnji predlog, ili predlog da se skroji zakon
sasma nov. ,
Republikanci u. Francuskoj sve se to bo-
lje namještaju, utvrdjuju. Ideje o monarkiji
nekako su pred dogodjajima pozaspale ili iz-
nemogle, te se novim izborima republici šve
novih elemenata za Vieća prikuplja. Sada se
bingu ljudi što će izabirat dio Senata. Iz Pa-
riza o tomu javljaju, republikanci misle da su
došle u izborima dobili za se 28 Starovieć-
nika.
Dočim u Francuskoj stvari okreću više
rek bi u zlo neko vu dobro, barem s politi-
čkoga gledišta; u Sviceri konservativci u ono-
mašnjim novim izborima dobili su liep broj
glasova i dotično zastupnika, lišma to u Ti-
ćinskom kraju. Tićinski puk. piše „LibertiV
u Lokarni, novu je glasovitu pobjedu održao,
Ono šest kandidata liberalaca-konservativaca,
svojevoljnim glasom velike većine birača u
oba okružja, postadoše zastupnicim švicarskoga
puka u narodnom Vieću. Slava poštenom i
je doista supravivere, neg odnosna grčka rieč epi-
zeesai ne znači drugo van rimango in vita, ostati
Živ. Ako bi pak tko htio i za supravivere naći objekt,
tad mu je postaviti ne tebe cara, neg tvoje grožnje,
pogibelji, što mi jih, care, pripravljaš), za korist pu-
ka. Sav zapadna me gleda; a da i nisam kakva me
ljudi misle, opet svi uzdaju se u mene i u onoga,
kome ti prijetiš kip srušiti i uništiti; uzdaju senai
me, u blaženoga Petra, što ga sve na zapadu kra
ljavine drže kano Boga na zemlji " Iz odnosna
citata pod rezom, izvadjam što je najglavnije ujedno
s Nodilovim primjetkom :„.... saneti scilicet Petri,
quem omnia occidentis regna veluti Deum terrestrem
colunt (grčki je presnije bez velut: theo n ep i-
geion e eho u si)".
Neposredno pred ovim odlomkom Gregorijeva
pisma napisa N. N.: „S pogrdnim i prezirnim ovim
tonom (naveo je Nodilo prije nekoliko rieči Grego
rijevih) družila se grožnja i Izlagao se papinski (ne
samo papin!) politički program". Ta grožnja i taj
politički program mora da se nalazi u odlomku Gre-
gorijeva pisma, što ga gori, po Nodila, navedoh. —
Kada dakle na prietnje cara Leona, kojim so grozio
papu utamničiti, Gregorij odgovara, da se on (pa-
pa), rad osobne sigurnosti, može zakloniti u Kampa-
niju, da se može zakloniti i med zapadnjake, „koji
nanj gledaju i u njega se uzdaju (quando quidem
occidens universus ad hurnilitatem nostrara convertit
oculos .... magnopere nobis confidunt)": Nodilo (tvr-
di, da se tim Gregorij grozi, i da izlaže ne samo
svoj neg papinski politički program! Gospodine
Nodilo! Vi se rugate s vašimi hrvatskim i čitatelji!
Neposredno za onim odlomkom Gregorijeva pi-
sma piše N. N.: — „Petar Bog na zemlji!" od uža-
sa na tu papinu krutu izreku sav bez sumnje pro-
trau car ikonoklasta Ako je Gregoriju Leon prije
ponositomu tićinskomu puku! Još ne znamo
točno brojeve glasovanja; al možemo jar uz-
tvrdit da su naši prijatelji u 40. okružju
ostali u svom povoljnom i tvrdom položaju
od 31 listopada 1875, a oni u 39. okružju
imaju sada trostruku većinu.
U svemu narodnom švicarskom Vieću
ima do 135 zastupnika. Konservativci prote-
stanti i katolici zadobili su više od 25 gla-
sova, a tim su dakle radikalci izgubili 25, te
je nastalo razlike 50. Po tomu radikalci, koji
su došle jedva je (Ivice većinu imali, odsle će
bit samo treći dio ciele skupštine.
Sada se dakle liepa prigoda pruža da
se izmedju crkve i države ponove u Sviceri
stari odnošaji. Sv. 0. Papa, kako iz Rima
javljaju, to i misli, i rieč je da su prognani
biskupi jurve primili naredbu da stoje spravni
na povratak.
Dovršila je grčka ministarska krizis. Nu-
dili su ministarstvo Deligeorgisu, Man rom i-
chaliu i Lombardosu, al ne htjedoše. Odabran
je zatim Trikupis za predsjednika i u jedno
za ministra pósala vanjskih i ministrom no-
vaca; Zaimis posta ministrom pósala domaćih
i u jedno ministrom pravde; ministrom za
nauku izišo Mavrokordatos, Karaikakis primio
u ruke upravu stvari ratnih, a Kanaris upravu
mornarice. Nu misle da je novoj vladi malo
obstanka.
O nauku sv. Liturgije u Biskupskih
Sjemeništih.
Bog sam i nitko drugi postavi težački i redo-
vnički iliti svećenički stališ: težak da hrani tjelesa,
a duše Svećenik: kao svaki od njih po božjoj naredbi
ima na svome vrsno raditi- polju, tako mora svaki
od njih svoj podpuno znati rad, i svoje radnje način.
S ovog razloga potrebit biva nauk poljodjestva te-
žaku, i hoće mu se tko bi ga u takovome znanju
prosvietlio; a tko bolje nego, koga mu Bog za naj-
prvoga i najvjernijeg druga podade, t. j. Svećenik.
Ovo jest ono, što baš radostno čitasmo proš. god. u
našoj „Katoličkoj Dalmacija" da će u Zadarskome
općenorne sjemeništu uzdignuta opet biti stolica za
nauk o zemljoteženju, čemu se svaki dušobrižnik
uzradovao.
Ali imamo jošte inih mladih težaka, koji imadu
i oni po sve dneve svoga života poslovati i truditi
u zemlji, u vinogradu Isukrstovu, i ondje dušam
njegovimi briniti se: ove vrste mladi težaci zovu se
žakni, koji u sjerneništih dobivaju svekolike potre-
bite bogoslovne nauke, po kojih, kad oni izajdu na
polje sv. Crkve, piću nebesku imadu podielivati
puku: s toga oni dobro i korisno budu ubaviešteni
u bogoslovnih naucih: ništamanje još nešto važnoga
njima često manjka, t. j. liturgičko znanstvo, koje
Svećenstvu kruni nauk: — nam quid scientia Litúr-
gica praestantius? quid excellentius ? quid utilíus ?
— dakle Imala bi se dopuniti takodjer prazna sto-
lica bogoslovna svetih Obreda (sacrorum Rituum
Cacremoniarumqufe disciplina), Sv. Obreda bo nauk
uzvišen je nauk koliko jedan po jedan bogoslovni
nauk, kao što to nije sumnio potvrditi prevedri muž
Isusovac De Azevedo „in sua ad res litúrgicas prae-
fatione, gdje veli ovako:" Bogoslovje jest u posljedna
vremena postalo, a nauk Obreda iztiče jošte s prvog
začetja Crkve; ono od daleka tiče se Boga, a ovaj
na štovanje istoga Boga spada, ono samo na dobru
ćudorednost ohrabruje, a ovi već kriepki plod bo-
goljubstva prinosi, ono se običajno zabavlja znanjem
božanstvenih stvari; a ovaj sa božanski mi dielovanji
tako spleten jest, da se od njih po nijedan način
razlučiti nemože: U jednu rieč Bogoslovje besjedi o
Bogu, a Liturgija zbori istim Bogom, t. j. uči kojim
dostojanstvom, kakvom dvorbom imamo se Bogu
klanjati, i kako se njemu moliti, i vaskoliki puk na
bogoljubstvo probudjivati kroz Liturgiju.
Ako Mladici — Žakni u sjeministih kroz četri
tečaja imaju se bogoslovnimi baviti nauci, i žuriti
se da valjani poslenici i u vinogradu Isusovu po-
stanu dostojni podjelitelji presvetih Otajstva: kako
dakle nebi oni ozbiljno i radostno prionuli takodjer
na knjigu liturgičku, da podpuno izuče nauk božje
liturgije ili bogoslužja, da mogu sva službovanja
božanstvenih Otajstva dostojno i plodonosno obdr-
žavati ?
Ja ovdje neizlazim na polje ko drzovit, da
našim presvietlim i mudrim Starešinam propisivam
knjige i knjigoučenje liturgičko, nego priklonito u
njih molju dopuštenje, da sraiern sada samo prosto
štogod o tome natuknuti.
Imamo za taj nauk jednu zlatnu knjigu od
j^ečastnoga Gosp. Kanonika Ivana Fornici-a, izdanu
za mlade Crkovnjake Sjemeništa Rimskoga naslovom:
„Institutiones Liturgicae ad usum Seminarii Romani".
Ova knjiga jest razdielena u četvero. U I
Dielu tumač. O presv. Mise posvetilištu; u II. D.
o Crkvenouie Casoslovju; u III. D. o podjeli van ju
sv. Otajstva; a u IV. D. o Blagoslovih, o svetih
obašašća, i o službovanjih oko umrših. Ovdje pre-
častni g. Kanonik netumači samo kako se cererno-
nialni poslovi imaju obavljati, nego takodjer nado-
daje sv. Obreda začetak, njihove promjene i razli-
kosti, i njihova znamenovanja, koja on iz knjiga
premudrih Spisatelja bijaše izerpio. Ova svakolika
stijući mladjahni pitomci semenarski užgat će se
toli u srcu, da će radosno oni prionuti „ad tam
sublimem, tam u tile ni, tam necessariam scientiam
acquirendam", i reći ću, da će ista presvietla Go-
spoda Biskupi svojimi Žakni zadovoljni biti.
I ja sam se odavna zabayljao ovom knjigom,
te poniešto malimi liturgičkipri poseboimi poslovi; i
svedjer u misli bio sam, kako "bih ijaštogodinogo
na korist mladjahnih Crkovnjaka prinieti. —' Nu
evo teke sada koliko mi moć moga truda dopustila,
dogotovio sam božjom pomoći djelo s naslovom:
Sbirka iztumačenih Obreda sv. Rimske Crkve za
običajne tihe i javne službe božje u Crkvi; — i ina
potrebita znanju žaknom, mladim Misnikom i Dušo-
brižnikom slavjanskoga slova, toli za popove, koli
takodjer za Redovnike (Fratre; koješta oni posebnoga
imaju). Ova svakolika složena po propisih Crljeni-
ca, Obrednika Rimskoga; Dekreta Sv. Sbora 0-
breda i klašičkih liturgičkih Spisateljá.
Imat će takodjer jedan dodatak i „Obće Rubri-
ke, Misala i Reda sv. Mise".
Bude li odobrena knjiga, ako me tko ne pre-
teče, o njoj ću udiij pt. Dukovništvo obznaniti.
A. S.
prijetio tamnicom, sad mu prebaci i riječ: „Ja car,
ja svestenik!" —
Ne znam čemu se moram ovdje više čuditi, da
li „krutoj izreci" papi podmetnutoj; da li izreci, ko-
ju, veli Nodilo, da je car papi „prebacio"; da li kra-
snom odnošaju, u koji trpa Nodilo papinu i carevu
izreku.
Car ikonoklasta bez dvojbe ne protrnu na krutu
papinu izreku, jer bi bio inače Gregoriju štogod dru-
go predbacio, nego li rieč: „Ja car, ja svestenik".
Ludo je ovo posliednje i pomisliti. Niti su ove Leo-
nove rieči do tada bile nečuvene. Jurve Konstantni
Veliki nazivao se „episkopos toon eksoo".
Biskupi sakupljeni na saboru carigradskom (parti-
kularnom), godine 428., pod patriarhom Flavijanom,
nazdravljali su (acclamabant) caru Teodoziju Mla-
djemu (Mansi t. VII. pag. 733.): mnogo lieta sve-
šteniku caru (polia etee too archlerei ba-
silei). Da su napokon navedene rieči bile znak ca-
reva „protrnuća", ne bi bio Gregorij u drugom pi-
smu odvratio caru: „Hortamur te ut sis pontifex
et sacerdos, prout ante scripsisti". Gregorij nije na
cara bacio nikad anateme, al ga oštro ukorio, što se
odaljio od pravog puta; dokazivao mu, da se namje-
ra mu i djelovanje protivi nauci svetih otaca itd. jtd.
(vidi cio prvi Grgurov list). Ovo svakako „osornu
Izaurijaninu" nije bilo po ćudi, pa da je on, kako
nam Nodilo tvrdi, onako kruto razumio onu izreku
papinu u pismu, gdje mu se papa diči, i sve zapad-
njake (omnia occcidentis regna) hvali, što štuju, o-
sim sv. Trojstva, i Boga Petra; mogo je on, i nebi
bio propustio, sbog one izreke okriviti papu rad naj-
golemijeg krivovjerstva. Toga pako nije učinio. Ovdje
se dakle g. Nodilo igrao, i to navlaš, proti svojem
osvjedočenju, s pouzdanjem svojih čitatelja. Najgora
to mana u svakog pisatelja. Gosp. Nodilo zna, jer
je izučio bogosloviju (ako pak ne zna, nije smio dati
se na ovo pisanje, bilo mu ostati pri egipatskih mu-
ni ij ah), da takovih heresija jošte nije bilo, koje bi
učile Boga-Petra il Boga-Pavla; to je bilo do tada,
a je i do sada, u poviesti nečuveno, nevidjeno. Već
ova jedina okolnost imala je obataliti hotomiČnu go-
ropadnost Nodilove pragmatike, al on će ju ipak
podmetnuti „skotu" papi; pače on hoće još izrično
navesti, da „je grčki presnije bez velut: theon
epigeion e eho us i"; prem je vjerojatno, da je
prepisivatelj pred theos zaboravio jedan (veluti),
jer se već pred njim nalazio drugi (hon hai pa-
sai basileiai tees dyseoos theon epigeion
eeho usi); i prem je sigurno, da onaj terrestrem
(epigeion) ne stoji ondje badava. Krstjanske cr-
kve sve štovale su jednoga nebeskoga Boga, gospo-
dara neba i zemlje, a nisu poznavale nikad nikako-
va boga zemaljskoga. Niti se može Nodilo izpričati, da
nije ovoga opazio, jer Gregorij evo prvo pismo (Man-
si t. XII. p. 972.), što ga je Nodilo imao pred so-
bom, ima pod razpravljanom izrekom Harduinovu
opazku. Nu nas Nodilo, koji crpi poviest iz „svje-
dočanstva neoprovrživih", da ju za uviek spasi iz
klerikalnih ruka, on hoće, pa tko će mu sta, da o-
vako krasno pragmatizuje u svojoj knjižici. — O sa-
vijači, vi historici klerikalci! kad ćete jednom pre-
stati, historiju pisati strančarski, natezati ju stra-
stveno na vaša Kopita? Exemplum dedi vobis!!
Ako je Nodilo u ovom goropadan, u onom, što
sliedi, još je goropadniji,
(Sliedi.)
N. 87. Zara, Lunedi 18 Novembre 18T8. Anno IX.
Đalmazia
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatcin facientes in charitatc, creseamus in
il I o per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eft h. IV. 15.
Esce il Luneài ed il Venerdi.
ifg&gan
Ego interim elamite :
Si quis Cathedrae Petri jnngitur, meus est.
(S. Hieronytn. Efts. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Dco, in ilics alacriter operam Vestram inipensuros in tuenda salutari Ecclesi<e doctrina, animisquc in Religionis amore et in ver» fldei professione
roborandis, ix nel Breve del 2 i Fehhrajo 1872 agli scrittori delta üalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per uu anno antícipatamente fior. 6. — Per la Monarchia Austro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
ela 15 in oro. — L' associazione é obbligatoria per 1' intera annata. Chi non avra dato disdetta alia fine di un' annata, si riterru associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e grimporti di denaro in gruppi, o meglio in assegni postali, si dirigano ÚY Amministraúone della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze alFruncate alia
lledazione. I comunicati s' inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarta pagina a tariffa assai modérala. Un N.ro separato s. 8. I inanoscritti non si restituiscono.
Zara, 18 novembre.
Un articolo bizzoso della Provine. Corresp.
(ch' è un organo semiofficiale del governo di
Berlino) ha fatto un gran chiasso in Germanin
in questi ultimi giorni. V articolo è scritto contro
i cattolici in genere, e singolarmente contro
quelli che formano la frazione cosiddetta del
centro. A sentire il foglio, sono costoro che
mandano a vuoto ogni speranza di pace fra
Chiesa e stato. L' iride foriero della concordia
era già comparso, e il Papa conciliante e buono
non chiedeva nulla di meglio che di stender la
mano e di stringer amicizia col governo tedesco ;
ina il centro, ambizioso e bisbelico, rifiuta di
porger ascolto ai cenni delf „autorité compe-
tente" del Ponteíice, onde si fa chiaro che in
lui I' odio all'impero e l'astio contro il Bismark
possono più che 1' amor della pace e l'interesse
della Chiesa. Ë dunque il centro una fazione
prettamente política, a cui la religione serve di
maschera; il che stando, è in lei che si deve
cercare la ragion della lotta, e il governo si
lava le mani nella sua innocenza, e dovrà suo
inalgrado continuare il Culturkampf'.
P 0 0 LIST A K.
Postanje svjetovne papinske vlasti ili
pedeset godina talijanske historije
(724-774.)
Napisao NATKO NODILO.
Kakova to knjiga? kakov to povjestničar?
XI.
(Nastavak.)
Divljačtvo Longobarda opisuje N. na str. 49.:
Za Latine; ondašnje nosioce još preostale naobrazbe,
inoroč[i i inojezični Langobardi, svi do cigloga, bi-
jahu razbojničko pleme, koje, kud dopiraše, sa sobom
bi nosilo besudje i društveni nered. Čuše Latini
s radošću smrt Luitpranda, „vrebača i gonitelja
svoga" (Anast. vita Zachariae). Suvremeni taj «ud
bez dvojbe je strastven glede osobe kralja pripi-
tomljenoga (Je li? a osam puta digo je vojsku na
Latine!); ali oštar nije napram njegova naroda. Da
Langobardi budu Rim osvojili i cio apeninski polu-
otok pritisnuli, sva je prilika, da zgažena i davljena
Italija ne bi, pri izminuću srednjena vijeka, zapalila
u Europi luč opet oživljele prosvjete.
Na 60. i 61. str.: Italija pucala pod bremenom
nadošlih rušećih, a ne radećih Germana. U njoj svake
nove godine osvitalo to manje naroda. Italsko pu-
čanstvo, već prorijegjeno rimskim latifundima, užasno
tad propadaše u bijedi, nastaloj pod osvajačkim
kopljem Langobarda. Tamanjenje zemlje, uz seljačko
ropstvo, raslo u velike, otkad Langobardi prekriliše,
ili trknjama napastovaše gotovo sve italsko polje ...
Cfr. med ostalim opazku 4. str. 25.
Da su Longobardi, u koliko bili živi, imali i
htjeli napadati na Rimljane sliedi iz Nodilove izreke
na str. 20.: Langobardi i Rimljani bili dušmani od
zakletve. Koliko su krat na Rimljane i Latinjane
napali, vidjeti ćemo o svakom longobardskom kralju
na pose.
Liutpranđ (712—44), piše Nodilo str. 24., čeznuo
sve Latine imati pod vladom, i u svoj Italiji izmije-
Cosi P organo officioso, secondato da un
coro d' anime gemelle che si tira dielro, ma
eziandio schernito da quanti sono liberali schielti,
a cui la servilità non toise affatto 1' uso della
ragione. Ë mirabile infatti, scrive Y „E. d. L.",
il garbuglio di contraddizioni smaccate in cui
s'avvolse fin qui il governo berlinese, e nulla
eguaglia la stortura del sao linguaggio. Un sei
o sett' anni addietro, si inauguró la lotta pro-
clamando che i cattolici sono marionette del
Papa, e pigliano da lui I'imbeccala d'una politica
oslile alia patria. Era un' ohta insopportabile che
un prete italiano movesse a sua posta i cattolici
tedeschi, obbedienti al pari di monaci, anche in
affari civili ; e perciô fu necessario quel tocco
di Culturkampf, e per staccare affatto da Roma
la Chiesa alemanna, il prinfj) articolo delle leggi
del maggio escludeva risoíutamente qualsivoglia
atto di giurisdizione che í ^ase "per esercitarsi in
Germania da un superiore ecclesiastico dimorante
fuor dell' impero.
Quest' idea fu ricantala in ogni tuono, e
ripetuta colla fedeltà religiosa che si mette nella
professione d1 un simbolo di fede, finché dal-
1' estáte passata in poi, si mutô registro. Pre-
niti cara rimskoga. Čim je g. 726. pukla vjerska
razpra med carem i papom Gregorijem, a i med
carem i Latinjani (Nodilo ne će valjda zahtievati,
da su Latinjani i pape u ovoj vjerskoj raspri imali
popustiti), Liutpranđ započe boj; varvari (str. 24.)
polomili, po običaju, rimsku upravu, i osvojivši Ra-
vennu i Narniu, već upirahu željno oko i na sami
Rim *).
Tko će pomoći? Car Leon (717—41.), o kojem
(s. 8.) veli Nodilo: popuštala careva pažnja na za-
pad, mjesto državnimi, bavio se vjerskimi posli;
mjesto da misli osloboditi Ravenu, on misli kako će
na krivovjerje obratiti svoje podanike, niti se osviesti,
kada, po Nodilovu citatu iz Anastazija,... omnis
Italia consilium iniit ut sibi eligerent Imperatorem
et Constantinopolim deducerent. ..
Pomoći će papa Gregorij II (715—31.). On već
na svoj trošak Rimu pogradi i raširi bedeme; on je
već jednom bio uložio svoju moguću riječ, a Lan-
gobardi vratili Grcima zaposjednutu ravensku varoš
i luku, što se zvala Olassis; on je jednom jurve
dao do 70 funti zlata, eda bi grčko oružje bilo u
stanju natrag oteti beneventskim Langobardima zna-
menitu tvrgjavu Cumu kod Napulja (sve na str. 8.)
Taj će Gregorij pomoći i sada. On će najprije stje-
šati Talijane: compescuit tale consilium pontitex,
sperans conversionem principis. I Pavao Dijalcon,
od Nodila ne citovan, veli VI. 49.:... et nisi eos
prohibuisset pontifex, imperatorem super se consti-
tuere fuissent aggressi. Za tim Gregorij najživlje
preporuči Ursu duždu Mlečana, da bude u svačem
na ruku eksarhu, koji bijaše iz Ravenne umakao u
Mletke ... A zbilja združeni Grci i Mlečani... opet
oteše Ravennu iz ruka langobardskih (str. 28.).
Ali Liutpranđ u drugoj, a valjda i u trećoj
vojni osvoji Bononiu uz okolna mjesta, pa čitavu
Pentapolu i grad Auximum (Osimo)... I na zapadnoj
*) Žao mi što rad tiskarnih potežkoea ne mogu sve Nodi-
love rieči staviti med navodke; navadjati ću uviek stra-
nicu, a moje umetke i primetke nastojati ću kakogod
označiti. U ostalom može čitatelj Nodila laliko razpoznati
po njegovih osobojnostih: Langobardi, Liutpranđ, Pippin,
itd. (mjesto kako drugi obićnjaci pišu: Longohardi, Luit-
prand, l'ipin), a osobito po srpštini.
meva al cancelliere di cattivarsi i cattolici del
centro e di farsene altrettanti cagnotti, pronti a
giurare ciecamente in verba magistri e a se-
guirlo in tutti i capricci della sua politica. Pur
di ottenere questo profitto, ei s'era messo bra-
vamente sulla strada di Canossa, fe' appello al
Papa, e accoglierebbe magari a braccia aperte
un nunzio apostolico a Berlino, a patto che
questo gli portasse nella valigia 1' ossoggetta-
mento dei cattolici. Ma ecco che s' è trovato
che il Papa non si arroga la pretesa di dar
comandi in materie politiche, e in queste cose
i cattolici non si sentono tenuti ad obbedire,
onde il Bismark si vide coslretto o a stipular
la pace senza guadagni, o a proseguire una
lotta di cui gli è già palese il niun effetto. De-
luso cosi nei suoi calcoli e mancatagli la spe-
ranza d1 acquistare il bramato contingente di
iaiicie spezzate, il Bismark giurô di vendicarsene,
e intanto lasciô cadere le trattative, spiccando
ai trombetti officiosi l'ordine di intonare un' altra
cantilena. E adesso adunque i fedeli ail' impero
sono obbligati di credere il rovescio di ciô che
era stato proclamato per più d'un lustro. I cat-
tolici dovrebbero essere marionette del Papa;
strani dokopa se Liutpranđ tvrdoga grada Sutrium
(Sutri) .. . Jedan dva li dana vojničkog hoda, pa eto
Langobarda papi na vrat (29.).
Nu, velim ja, da se dohvatili Rima i papina
vrata, bilo bi jednim mahom izčeznulo i bizantinsko
vladanje.
Tko će sad pomoći? Cara Leon#i za Italiju
briga ne tare.
U to Gregorij, piše Nodilo, neprestanim poru-
kama i pismima molio i kumio Liutpranda; ali jedva
velikim poklonima skloni ga, da od megje odmakne,
i da „apostolima preblaženim Petru i Pavlu" vrati
opuhani grad Sutri.
Na ovom će mjestu, veoma a propos, Nodilo
govoriti o nečuvenom novom pravu, što ga Rimljani
hoćahu suprotstaviti carskome!
Medju tim car Leon, kao na odplata, zapovjedi
nekoliko puta da papu smaknu, jer mu papa nelitjede
pristati na ikonoklastvo, i eksarh Eutihij sklopi
s Longobardi savez, koji urodi ovim plodom : Veoma
je sumnjivo, da je baš po nagodbi (str. 32.) s Euti-
liijem, poveo (Liutpranđ) čitavu oružanu Langobar-
diju na gracl cesarâ: nu svakako langobardski kralj
bješe na skoku, da izvede ono, što ne učini junak
Alboin.
Od Bizantinaca, koji su ovu nepriliku prouz-
ročili, ne treba očekivati pomoći. Nodilo ne bi bio
Nodilo, kad bi nam sada štogod reko o tom bez-
primjernom bizantinskom vladanju. On će čitatelju
podrugljivo opisivi-ti pobožnost Luitprandovu, pa će
reći o uspjehu, što ga glavom i svojom rieči na
sastanku s Luitprandom polučio papa, ovo : Nije baš
bilo Gregorij u premučno izbaviti se od onakoga ne-
prijatelja !
Za ovim će samo natuknuti Nodilo znameniti
dogodjaj, što ga on sam stavlja u god. 730., i o
kojem Anastazij ovako piše (Vita Greg. II.): Igitur
exarcho Romae moranti venit in partibus Tusciae
in Castrum Manturianense quidam seduetor Tiberius
nomine, cui cognomen erat Potasius, qui sibi regnum
Romani imperii usurpare conabatur, leviores quosque
deeipiens, ita ut Manturianenses, Lunenses atque
Bledani sacramenta praestitissent. Exarchus vero
haec audiens turbatus est, quem sanetissimus papa
confortans et cum eo proceres ecclesiae mittens, atque
Br. 2. / Zadar, Ponedjelriik 5 Sječnja 1880. God.
Veritatem facicntes in charit&te, crescamns in
¡lio per omnia, qui est capnt Christue.
(S. Paul. Efh. IV. 15.)
Izhodi u Poiiedjelnik i u Ego interim o)«mite: Si quis Cathedrae Petri jnngitur, roeue est.
(S. Hieronym. Epis. X VI. ad Dam.)
Vos ipsos, auiliante Deo, in dies alaoriter operam Vestram impensuros in taenda salu tari Ecclesi® dootrina, animisqne in Religionis amore et in ver® fldei professione
roborandis,.... (Pio IX u fapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.) '
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, ¿aljfi
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani ur. veoma niskih cienn.- Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 5 sječnja.
I I ođjelo nešto odlučuje u ponašanju. Dužni
smo Časti svomu zvanju, svomu položaju, al
ni ođjelo nije pri tom zaboravit.
Odjelo se „Katoličkoj Dalmaciji" evo
mladim ljetom nešto promienilo, sasma se
pohrvatilo, ona se kape prihvatila.
Ima dakle dvostruko sada razloga „Ka-
tolička Dalmacija", poput katoličkog hrvatskog
naroda, držat se Čvrsto, što ikad Čvršće onih
predaja, koje hrvatska majka sincim svojim
mliekom u dušu prelieva: nepokolebive lju-
bavi i odanosti napram vjeri svetoj i rodnomu
kraju: sve za vjeru i za dom.^
Da se prvoj svetoj dužnosti kakogod
odužimo, da red ljubavi sliedimo, da s Božjim
blagoslovom nastavimo vršenje težke ali uz-
višene svoje zadaće i u novom ovom odielu
a novim ljetom, deder najprije odmah ljetos
još jednu svečanu priliku svietu pružimo, da
spozna: kako mučenički hrvatski narod, buduć
junak mimo junake na bojnom polju, nije zato,
r ni sada, manje junak u borbi za vjeru svetu;
j za koju su mu sinovi u prvom redu na Istoku
za toliko vjekova siromašna al plemenita i
poštena prsa svoja pušćanomu zrnu i oštromu
macu dragovoljno, s uzhitom izlagali.
Naš bogobojeći, daroviti narod još je,
usljed starih predsuda, potičucih od nepozna-
vanja ili zlobe, od mnogih preziran i najo-
pačnije opišivan. Kad ni najsjajniji alem koji
se u kruni njegovoj zrcali: tvrda vjernost
vječnomu Rimu, nepokolebiva odanost Rim-
skoj Stolici, nije od svake sumnje čist!
Da te magluštine izčeznu na jedan mah
pred suncem čistih iskrenih srdaca katoličko-
hrvatskog naroda u Dalmaciji, a ujedno, što
je takodjer, ako ne nuždno, a ono barem veoma
koristno, ojača se u našem puku katolička sviest
napram razkolničkom duhu koji nam na žalost
primorski i zagorski naš zrak sve to gore
kuži; dobro bi bilo, i mi to želimo i u velike
ovim hrvatskom katoličkom narodu pelimo, da,
po mogućnosti, kako mu siromaštvo dopušta,
javno vjeru svoju posvjedočuje a ljubav svoju
sv. 0. Papi izkazuje redovitim godišnjim Pe-
trovim novčićem.
To je za nas ne mala čast moć branit
Isnkrstovog Namjestili ka na zemlji a moć
obćeg Pastira svete katoličke crkve obskrblji-
vat onim sredstvima, kojih ga je lišila bun-
tovnička lupežka ruka.
Koliko tko može, al neka niko ne zao-
stane u tom plemenitom podhvatu: svi pravi
sinci imaju hrlit na pomoć zajedničkom Otcu
svomu.
Mi smo pak katolici Hrvati osobito Rim-
skoj Stolici dužni, jer nam je svedj ona bila
najbrižljivija majka i, dočim nosila pred nama
zublju vječnih istina, nije ni našu vremenitu
čast i moć zanemarila; i na naš se je ugled
svojevoljno obraćala, i krunu mu slala. Petrov
novčić neka dakle bude znak osobite naše
harnosti, i nade.
Milodare mi ćemo dragovoljno bilježit
kao i došle u našemu listu, pa bilo da se
izravno na nas slali, neka ih preko nuncija
Rimu poklanjamo, ili se dotičnim Crkovnim
starešinam dostavljali.
II lupo a difesa delF ovile.
Il Dalmala, quel famoso Dalmaia d' onde
si rovesciarono tante offese alie credenze ed
a' costumi délia grande maggioranza de' Dal-
mati e tanto vitupero a pubblici funzionarii ;
il Dalmata, eco i'edele de' periodici d'oltre
mare in quanto contengano di ostile a Roma
papale, o di canzonature agi'insegnamenti del
Sillabo; il Dalmata — stupite o cieli ! —nel
suo N.o 1 dei 3 eorr., tutto tenerezza pella
fede e moralità pubblica, tutto riverenza verso
i nostri Padri e Pastori, tutf ossequio verso
le legittime autorità civili ; si commuove e grida
I' aliarme contro 1' organo religioso, che, liorri-
bile dictu ! a tutti ed a tutto ordï F estremo
eceidio semplicemente coll' eliminare il suo
titolo italiano La Dalmazia Vattolica e pre-
sentare in fronte col nfrjvo anuo il solo slavo,
esattamente corrispondente, Katolička Dalma-
cija. Non è forse questo il caso di ripetere :
„praeclarum custodem oviumu ! e dire al vec-
chio istrione: va, forbiti almeno le fauci dal
sangue, copri le zanne, fa che sieno dimen-
ticati, se non riparati, i tanti danni che ar
recasti ail' ovile di Cristo in Dalmazia e
poi allora, Demonio fatio Frate, snoeciolando
paternostri, potrai scimiottare il eredente, lo
zelante, il divoto, con qualche speranza di
successo, almeno presso i semplici. A prolun-
garsi di qualche istante la vita che gli fugge
(colpa quel Bruto di Katotička Da'mac ja cui
grida : Tu quoque), novello Luigi XI.. il po-
vero Dalmata si dibatte convulso in ismorfie,
delle quali sarebbe crudeltà domandargli ra-
gione. Qualis vita finis ita, come visse cosi a
suo tempo morrà il Dalmata, evitando sempre
la seria polémica con noi, e gigante invece
asserendosi e trionfando in insinuazioni contro
a; supposti autori de' nostri articoli, ed in
iscambiare l'accessorio col principale, la forma
colla sostanza.
Come più e più volte per 1' addietro, cosi
anche oggi a si leale e terribile av versan o
noi ci limiteremo a rispondere semplicemente:
che v'importa di sapere chi è che scriva?
badate che cosa abbia scritto ; che conta a
favor vostro il titolo del nostro Periodico?
leggete e giudicatene il contcnuto. Sul campo
oggettivo saremo, come sempre. a vostra di-
sposizione. Finché lutto il vostro forte sarà:
versare anche su noi la vostra inesauribile
cornu-copia d' insulti vi lasceremo fare 1' Or-
lando furioso, quanto mai vi piaccia.
Ci consta positivissimamente che un co-
mitato, troppo poco nobile ed appassionatis-
simo, costituitosi in questa cattolica città, si
di verte a denigrarci e cerca di persuadere i
nostri abbuonati a non sostenere ulteriormente
il nostro giornale, adducendo a pretesto che
quest'organo cattolico della provincia, si sia
scostato dal suo sacro programma, e, „dato
un calcio al Ve iyelou sia disceso a fare pro-
paganda di „panslavismo"! Noi per grazia
del Cielo non abbiamo bisogno di difenderci:
la Chiesa ed il popolo h con noi, noi ed il
popolo siamo colla Chiesa e tutti colla Sua
Pietra Angolare. Abbiamo un Dio per nostro
giudice ed i nostri Superiori ecclesiastici: essi
conoseono bene le nostre opere, che non ven.-
gono consúmate nelle tenebre, ma in piena
luce. Preghiamo quindi pubblicamente i signori
componenti il comitato e 1' autore o gli autori
dell' infame e maligna calunnia lanciataci
contro a portare un solo falto, una sola parola
in conferma delle loro asserzioni. Frattanto
le rigettiarao con isdegno ed orrore. — Con
sommo rincresciniento ci siamo decisi a ver-
gare queste poche linee. Vae illi per quem
scandalum renit!
—_
Pogled po svietu.
Zadnjih dan», kako je paia sluđen, led i
snieg počeše kopniti po svoj srednoj Europi.
Ti em voda u prilocim raznih neka, a najskoli
Dunava, silno nabrekli» le prieti potopom mje-
stim na nizku. Gdje gdje tolika se je silna voda
u rieku izlila, da je do desel i do dvadeset se
noga nad obično podigla. U Bocu s toga podu-
zimlju n-i vas mah radnje, da osiguraju kuće i
skladišta što su u pogibelji. 0 Ugarskoj ovaj
put nema rdjavih viesti, jer sn planine daleko
od nje, te ondje ne odlučuje kopneći snieg i
led nego povodaji, a lieh u ovaj čas nema, pa
ni užasnih njihovih posljedica.
Na 31 prošloga mjeseca bio je podpisan
u Beču od austrijskih i njemačkih punomoćnika
privremeni austro-njemački trgovački ugovor.
Nema tek ništa nova u njoui, jer privremeni
ugovor nije nego dosadašnji ugovor, koji će,
s molim, odnosno neznatnim, preinak.im vriedit
još za nekoliko mjeseca, od 1 tekućega do 1
srpnja 1880.
Ruska se spominje progonit Poljake, sad u
jednom snd u drugom kraju njihove tužne kra-
ljevine, al eto se spomenula nazad dana učinit
joj i nešto dobra, premda ne jamačno iz veliko-
dušja, koliko od straha. Nihiliste, ova opaka sekta,
neriaju vladi u Petrogradu, eto ima već neko-
liko godina, nikada mira, pa Vlada nije rek bi
voljna stvarat sebi novih neprilika i šija u pro-
ganjanju katolika Poljaka. Ona ih sada ina/e i
za drugi razlog, jer naime boji se da joj Au-
striju u dogovoru s Njemačkom u zgodan č«s
ne iznese na sriedu poljačko pitanje. A i treća
je: Austrija se primiče federalizmu, te si tiein
stiče sve to jače kako vjernost Galicije tako i
simpatije poljačke kraljevine u Rusiji. Nego slabo
će pomoć Rusija samoj sebi i nepoznatomu
svomu ugledu, podieliv Poljacim nahodećim se u
carstvu jedino obćinsku samoupravu i novi
red u sudbenom postupanju. Ali eto bolje išta
nego ništa ; od zla dužnika ....
Crna gora pita odšetu od Turske zato što
joj čini držat vojsku na nogama, i hoće da joj
pripukli Carigradski siromah izbroji 2 milijuna
franaka. Uz toliko, kako sam Muktar paša br-
se živiti novim, omladjenim životom; procvala druga
vrst govorničtva. Nastale apologije crkvenih otaca.
Razvila se kršćanska misao na ravalah starih vjera
i običaja. Dok dogrozile težke muke prvih triju
vjekova progonjene Krstove zaručnice, i ugledao se
prst Višnjega i zapamtila se ona coelum terra et
transibunt; ustali i'edoin vojaci te svete zakrilnice
odkupljenih naroda na obranu slavnih Krstovih ste-
čevina. Procvalo crkveno govorničtvo. Izmedju !a
tinskih crkvenih otaca, da su ti preporučeni porad
uzorne jedrine i bistrine sloga Minucij Felix, La-
tancij i 8v. naš zomljak Jerolim. Jedri su i živahni
Tertulijan, Ambroz, Agustin, Grgur i Leon, ali nisu
bez mana njihova vremena. Od grčkih su najodli-
čniji, Vasilj, Grgur Nazianzanin, Grgur Nisenac i
Ivan Zlatoustnik. Jezik im bistar, slog slikovit.
Zlatoustnik je upravo pjesnik, duša mu vrela, srdce
stove neumrli Otac Lav XIII! Živio slavni car i
kralj hrvatski Frano Jozip I!
Kad se ova toli radostna viest 23 prošlog
sječnja na Humcu prosula, veselju nije bilo kraja
ni konca. Nadošao m. p. o. Marijan Zanko Čuvodr-
žavnik, braća sa svih strana hrlila čestitat svojoj
diki, brzojavne čestitke odasvuda letile, riečju, obća
radost i veselje uz živo klicanje: Živio naš Paškal,
dika roda svoga! L. R.
Viesti značajne »a Zadarsko nam jest niitvo.
Iz Imotskoga, Kotara, 13 Veljače.
Već je Dušobrižništvu u pos Ijednu zapelo: s lanj-
ske nerodice ogladnilo pučanstvo, te se, ne samo
smanjili običajni prihodi, što pučanstvo doprinaša žu-
pnicim, već gotovo izdali. Opet dušobrižnicim nije j nježno, mašta bujna i prepuna živih slika orientalnog
ga, da se u toj svojoj stisci okoriste zakonskimi j neba i cvatne južne prirode. Izmakom petoga vieka,
propisi, da silovitom ovrhom poberu svoje, s toga istoga | barbarstvo Evropu zaokupilo, zakopalo liepe umje-
uzroka što se listom izmašilo pučanstvo; a ni srdce j tnosii, pa s njima i govorničtvo. Ovo se istanova po-
jim neda, da zakorače tuda, kad promjeraju pala j diže da valja istom četrnaestoga vieka u klasičnoj
lica svojih Župljana, koji danomice sgrću jim pred j zemlji umlja i ljepote, u cvietnoj Italiji, odkle se
vrata, i jedva izgovarajući od gladi pitaju jim sva- j mal a mal rasadilo kroz ostale evropske narode,
gdanjega hljeba, ako i badava. K tomu C. K. Po j Priznati je da još nigdje razgranalo nit procvalo
krajinska Vlada nemilostno jim zategla onu tobožnju j govorničtvo kao kod vilovitih Jelina i ratobornih
izvanrednu podporu za godine 1879. : Romulovih potomaka. Ima više razloga s kojim to
Doista groza hvata dušobrižništvo na pomisao, ! popuzlo govorničtvo. Filozofija sputila duhove u
ledene svoje veruge. Otruhnula cvietove, posegla za
jezgromi neumoljna vračarica gole istine. Govornicm
se bilo bolje pripasati, kako da rieči probiru, izre-
ke svadjaju, razlože, uvjeravaju, ganjivaju
*
*
Nestalo starinskih javnih narodnih skupština ,
zamukli govornici. Nestalo prvobitnoga prostoga ži-
vota, jednostavnih zakona. Udarile se tvrde granice
govorničtvu, nagomilali se zakoni. Pridušile se stra-
sti, uzkratio se mah oduševljenju i plemenitoj pro-
st osrdačnosti. Sviet obastrla magla, smirio se i za-
dovoljio u svojoj tmini.
DoplSi.
Je da
kako su, usprkos svega svoga požrtvovanja, osudjeni
da trpe; mnogo veća jih spopada groza kad promi-
šljaju na osobito da jim i ta kukavna podpora
zakraćena rad pukoga lienčarenja organa Pokra-
njiske Vlade, te se nebi možda pakostno sudilo,
rekavši da to Pokranjinska Vlada zateže iz same
osvete, što dušobrižništvo, od nevolje usilovano,
neprestance jadikuje i tuži se.
Ako podignu oči i pogledaju u budućnost, vide
obzor nekakav, nu jim i taj obzor tamom obvit. Da
ostanu na današnjih obstojećih propisih glede žu
pničke dotacije, zlo, kako je jur javnosti poznato;
a da prodre, što ako Bog da neće, onaj uvredljivi,
fiskalni i netočni, tako nazvani zakon, koga Stre-
mayrova liberalna i antikatolička duša skalupila i
prije smrti vidjela predložen«, - još gore, čim
zakon nije udešen po zahtjevu potreboća i čim bi se
tada pomisliti moglo, da su dušobrižnici namireni,
a tamo bi jim se administrativnim putem po običaju,
po focianskomu duhu, krojila pravica. — Zlo i
naopako ako se neodbaci, jal radikalno nepromieni
taj tako nazvani zakon, koji ne samo naginje, već
bjeločano i sbilno nastoji, da umanji broj dušobri-
žnika, dočim Priestolni govor, od iskustva nadahnut,
u te je da ga poveća i da ga uzmoži.
Golema je napravica, ako se čuje i ako se
znade što je pravica, a gudala se nedrži, no da se njim
udara po ušiju, da dušobrižništvo trpiti mora uspr-
kos sve svoje pohvalne djelatnosti i u župničkom
krugu i vanka župničkoga kruga, služeć Crkvu i
Državu: unapredjujuć obću korist, štiteć moral pa i
zakon, koje nemogu štititi ni izšarana hartija, ni
kormilaši u slavi, niti li vojnici, niti li njihove sprave;
a to bez obdarenja ikakva, izim onoga, što su dosad
bili usilovani od drevnih vremena, da uztežu od post-
noga svoga zalogaja, da uzmognu pokriti trošak
za ured, Državu služeć, plaćati nadnice knjigonošam,
i nahrajijivati izmorene i izgladnjele činovnike pri
njihovim putovanjim po planinskih župah, gdjeno nejma
se karao unieti glave do pod sljeme kanonike. —
Velika je stvar, trpili su dušobrižnici, dokle se je
na pretres uzeo, od dotičnih Vlasti, njihov položaj,
pak da imadu trpiti i sad rad odioznoga predlože-
noga zakona, kad njihovo ekonomično stanje izašlo
na dnevni red!
Pak ni tu svrhe djelovanju opakoga udesa, koji
ukumio proti dušobrižništvu. Evo Pokrajinska Vlada,
tiest staroga kvasa, kao da se zaklela proti dušo-
brižništvu, naprestaje, da ga sve to više ogorčaje.
Budi za dokaz. Tu predlani C. K. Namjestništo
Naredbom 5 Rujna 1878 Br. 1938 preko Kotarskoga
Poglavarstva; a lani Naredbom 7 Ožujka 1879 Br.
2669 preko Presvietloga i Prepoštovanoga Diecezan
skoga Biskupa, naredjivaše dušobrižnicim Imotskoga
Kotara, da imadu prepisati iz Upisnika rodjenih
vjenčanih, mrtvih, na listace Tromjesece izostavljene
kroz jedanaest godina, i priuzet prepisivat jih i ši-
ljat jih redovito unapried, a to naredjivaše Namje-
stništvo oslanjajuć se na Vladinu Objavu 20 Kolo-
voza 1816 Br. 13529. Dušobrižnici Imotskoga Ko-
tora bijahu zamolili svoga biskupa 25 Lipnja 1879
i 6 srpnja 1879, da blagoizvoli pitati u C. K. Na-
mjestništva, da bi jih obskrbilo potrebitim štampa
nicam za Tromjesece, jer da inčije oni nemogu
izvršiti Naredbe. Takodjer, da blagoizvoli pozovnuti
C. K. Namjestništvo, da bi za unapred opriedielilo
Dušobrišništvu odsjećnicu (pausehal) za uredovne
troškove, prama dužnostim koje su mu naprćene
povrh župničkih crkovnih dužnosti od zakona poli-
tično-administrativnih. (Sliedi.)
Prijatelju Nikoli Igrancti.
(Nastavak.)
£o propadnuću rimskoga carstva, kršćanstvo
se proširilo. Stao se sviet obnavljati i pred evan-
gjelskom luči razpršile se tmine poganstva. Počelo
Mi plačemo naše narodno-orkvene sborove,one
svietle dane, kad slobodni Hrvati po skupštinah
pritvrdjivali sveta prava nekoč od ciele Evrope
uvažane i štovane Hrvatske. Danas se razplinjuju
tužni glasovi naših poštenih prvaka n zadušitom
parokrugu tndjinskih zloudarnih dvorana; danas ple-
menite duše hrvatskih sinova za nagradu pravednih
i uzoritih svojih poklika, primaju prezir i proklestvo,
primaju grdne nazive varvara!.... Ikad li Niko za-
sjati sveta Krešimirova pravda? Ikad li mi ponoviti
častne sborove naših dičnika? Ikad li uskrsnuti
stara Hrvatska?! Hoće!... Kako je prva potrieba
da se mi duhom obnovimo, tako se nadajmo, da će
samo onda naša mila Hrvatska viditi sretne svoje
dane, kad slovo vječne istine i ljubavi zanese na
ljepote duše hrvatske.
Da se narod svede na bistro vrelo ćudorednih
načela, da se prozrcali na čistoj vjeri i velikom po-
štenju starih Hrvata, to je prva, velika i liepa za-
daća naših svećenika. Okrenimo se k svojoj rodje-
noj braći, željnoj slova našeg.
*
Govorničtvu već neima mjesta po izviždanih
tribunah. Jedino mu još ca.ievanje na propoviedao-
nici. Nego i amo se kroz sva vremena mnoge sile
iztrošile, mozgalo se i namučilo; ali rek bi da se to
govorničtvo ne popelo još do onog vrhunca, na kom
ga nalazimo kod Demostena i Cicerona.
Ako je to uobće tako, kolika je to žalostilo
kod nas Hrvata! Francuzka ima svoje Bossuet-e,
Bourdalone, Massillon e i Flechier-e. Italija osim
svog velikog Segneri-a ima Tornielli-a, Vanini-a,
Pellegrini-a i Turchia-a. A mi? Ko u svem ostalom,
bogci! Jeli Niko, da je čas, da mi pokažemo što
smo i na tora polju, da zasramimo one što nas gad-
nimi imeni nazivlju? Tko bi bio smio reći nazad
dvaestak godina, da će se kroz toli kratko vrieme,
hrvatskim jezikom predavati najveće i najdublje
znanosti i umjetnosti? Tko bi bio smio reći, pred
dušmaninom našim, da jeziku našem neće manjkati
miloglasja francuzkoga i talijanskoga, po sjajnih
dvorovih naših velikaša i po mnogobrojnih izabranih
sborovih? Tko je i pomislit mogao da ćemo mi na
našem jeziku imati znamenitija djela glasovitog
Werne-a, pa da ćemo, kako je liepo počelo, kroz
koji decenij imati sve klasične proizvode stranih
književnosti?! J * *
*
Napred! Nebila tebi samu ova slova, Niko
dragi, već svoj kiti mladih svećenika. Dvojstruko
je blagosovljen rad, koji hoće težkih napora, a ipak
ga se hvata, od same ljubavi, vjeran sin svog roda
i svoje crkve! Hrvat je darovit; ovaj pjesnik-narod,
koji je tako bogat na pplju pjesni, lasno mu svrnut
na krasno govorničtvo, jer su to srodne seke, koje
će, ako bog da, lovorviencem okruniti mučeničku glavu
davnomu junaku...
Sad naglasujue ti Vivae voces ab imo pectore,
i želeć ti tog našeg liepog neba, bistrih vrela i vi-
linskih briegova, jesam.
Sa Cetine na Pavla Pustinjaka 1880 Tvoj Prijatelj
i. 1. Despot,
Spljet, 14 veljače.
Kada zaslužna „Kat. Dalmacija" svedjer
spravna braniti vjeru i domovinu, kada, želeći
svietom vlada poštenje, iskrenost i prosvjeta, smjelo
i odrješito znade vapiti práva narodna prava, stalno
nećete okljevati da uvrstite u velecienjeni Vaš list
ovo malo uzdisaja očajane i podjedno razdražene
duše. Nevjerojatno je doisto, da današnjeg vieka mo-
ramo uzdisati bez pristanka, što u Dalmaciji, oso-
bito u Zvonimirovom gradu, u toj staroj koljevci
mnogih velikanu, pošteni Hrvat nemože imati mira
niti počinka, neprestano da mora plakati i ustrplji-
vo podnašati psovke i nepravice oholih činovnika;
nevjerojatno je takodjer da ovdje ima ljudi toli za-
sljepljenih, toli strašću zavedenih, koji, uzprkos svet-
Čane zakletve da, postupajući pošteno i nepristrano,
svedjer bi vjerno i točno podučavali učenike svoje,
usudjuju se ipak u javnih školah djecu nam kvariti,
beztidno sliedeći Safašikove stope i ono zlosretno
Vukovo geslo: Srbi svi i svuda. Čujte n. p. što reče
početkom tekuće godine svojim učenikom neki pro-
fessor pri ovoj c. k. Realci: „Nel 1835 la lingua
serba tu introdotta in Croazia per opera di Ljude-
vit Gaj. — I veri Croati si estendono da Almissa
fino a Fiume, e sono esclusivamente Čakavci — Nella
Croazia civile sono Sloveni; nei Confini militari serbi,
come riluce dal vestire, dal costume e dal parlare
— Anche i nostri Morlacchi lianno costume e lingua
de' Serbi, sebbene erróneamente dicano di parlare
hrvatskiNije li ovo dosta, dapače suvišno da se
uvjerite o pretjeranosti tog čovjeka, te da ga točno
prosudite? Jest bez dvojbe; nu ipak hoću da znate
da to nije mu jedina mana kojom veoma škodi na-
šoj omladini, dotično i narodu našem, 1á često ču-
ješ gdjekoje nesmotrene i netnarljive Realce gdje ti
veseljem i ugodnošću pripovjedaju: Bog poživio na-
šeg professora iz hrvatskog jezika: s njim barem
netreba si glave razbijati, pa, što nijedan javni po-
dučavatelj nečini, on nam kaže predmet školskih za-
daća da se kod kuće pripravimo, da si lice osvje-
tlamo, da Solara lukavo prevarimo .. . Žalibože sličnu
manu dobio je ovih dana i njegov kolega pri ov-
dješnjoj gimnaziji, nu nadat se je da ovaj tom sta-
zom neće sliediti... Danas neću dalje ni rieči, jer
sam podpuno osvjedočen da, toli gospodin nadzor-
nik ¡bolar, koli veleučeni Hrvat Borčić ravnatelj spjet-
ske Realke, znadu veoma dobro da na mladjih sviet
ostaje, iz mladine da ljudi niču, pa s toga da će tom
neredu stati na put čim prije; da neće dopuštati
da kivni zavedenjaci stvaraju novu poviest hrvat-
skog naroda i hrvatske književnosti, da tlače oblju-
bljeno naše djedovsko ime u onom gradu gdje je sjala
kruna Zvonimirova, gdje no su vile vjerno milovale
Marulića, Papalića, Salića, Matulića i Botića, kojim
se Spljet može uprav ponositi. Bog dao da nakon
tmine svietlo sine, te da ovi nubudu glasovi vapi-
jućeg iz pustinje, ko što često bude u Dalmaciji.
Drniš, početkom mjeseca veljače.
Tu skoro bijah propitkivam ustmeno i pisme
no od neke gospode svećenika, učitelja i seljaka za
preporuku jednog valjanog časopisa za poljodjelstvo,
obrt i domaći život: mislim dakle, da ću svim pri-
jateljem ugoditi, ako im odgovorim preko vrle Ka-
toličke Dalmacije i ujedno toplo preporučim časopis
Pučke Novine, koje izlaze već četiri godine u Za-
grebu. Časopis stoji samo 4 fior. 60 nov., a izlazi
svake subote.
Urednik mu je poznati književnik, vrli rodo-
ljub i učitelj gospodin Ljudevit Tomsid. Ja dakle pri
zaglavku toplo preporučujem ovaj pučki Časopis
svim pravim rodoljubom u našoj hrvatskoj Dalma-
ciji, pošto će u istom naći obilne pouke i zabave i
svećenik i učitelj a ponajviše seljak. — Ovom sgo-
dom preporučujem takodjer svojim pri jateljem i „Našu
Slogu" u Trstu, koja stoji s poštarinom 2 fior., a
seljake fior. 1 za cielu godinu. Isti list budi milu i
dragu našu hrvatsku narodnost, medj našom braćom
u Istri. N. V.
Iz Sutivana, na Braču, prvih veljače.
„ krasne, premile "Sve za vjeru i za domovinu
rieči najvećega hrvatskoga dobrotvora, neumrloga
djakovaČkoga biskupa Jos. Jurja Strosmajera. Za
ovim čarobnim riečima povelo se listom hrvatsko
svećenstvo i onkraj i ovkraj kršnoga Velebita. One
su pohrabrile, osokolile širom Hrvatske naše ka-
toličke dušobrižnike, da rade, da nastoje svojski oko
napredka vjere i domovine. Bogu hvala! Ovo ple-
menito djelovanje cvati poput rumene ružice.
Strosmajeiov domoljubni klik raznio se na
sve krajeve i strane, uz duž i niz duž ove naše
krasne hrvatske zemlje. Uz glas mecenata Strosma-
jera, pridruži se milozvučni pjesnički uzklik prvoga
hrvatskoga preporoditelja. „Još Hrvatska nij propala,
dok mi živemo", te ove dvije izreke proletiše munjev-
nom hitrinom od grada do grada, od varoša do va-
roša, o l sela do sela, od župe do župe, od mana-
stira do manastira, od brda do brda, od doline
doHne,iednom rečju "svuda i svagde,, gdje ha
^E^tST^^]^ liepe divne izreke naših dvaju v
— Sliedi Dotata
Br. 20. ( ^ X Zadar, Petak li Ožujka 1880. God. XI
KATMA DALMACIJI
' ' I
V'eritatem facientes in ch&ritate, crescamus in IzllOĆliU P 0 U 0 t í 6^1 U 1 k Í U F 8 t Ego interim elamita:
i lio per omnia. qoi est oaput Christus. " -jt Si quis Catheđrae Petri jungitnr, meug eet.
(S. Paul. Efh. 1V. 15.) —<r^^jf^p (S. Hxeronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alaoriter uperam Vestram impensuros in salutari Bccleei® doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
roborandis, (Pio IX u yápmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. ~ U Zadru, unapried 0 flor, na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorif^ Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu 5 tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnik i za oastajttću godinu, — jkadbrojbe najbolje poštarskom doMJakom, šalju
se na Upravu Zadar, a "dopisi*^^rfiicd'*"' na' tfrFdništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Dne 7 tek mjeseca u Bruselju rukovao je naš carević i kraljević RUDOLF STEFANIJU, drugu
kćer belgijskog kralja Leopolda II i kraljice Marije. Vjerenica rodjena je u Laekenu dne 21 svibnja
g. 1864, nejma dakle šestnaest godina; naš je carević u godini dvadeset i drugoj. Kraljici Marija,
vjerenićina majka, roda je Habsburgova, kći Nadvojvode Josipa Ugarskog Palatina, a sestra Nad-
vojvode Josipa i Nadvojvodkinje Jelisave; tako će se mlada vjerenica vratiti u rod, u domovinu
svoje prejasne majke, na slavni priestol svojih djedova.
0 vjernosti izkušani austrijski narodi vesele se ovoj znamenitoj zgodi, ovoj svetkovini svoje
vladajuće kuće, i željno očekuju dan, kad budu mlađu vjerenicu mogli pozdraviti ka svoju care-
vicu i kraljeviću, kojoj će onu ljubav, počitanje i uzdanje prikazivati, kakvim će ju jednom kao
caricu i kraljicu svoju pratiti. Njezine krjeposti kao i obljubljenost našeg carevića i kraljevića na-
stavljati će stare odnošaje i obiteljske zveze, štono uviek obstojale međju slajnim Habsburgovim
rodom i raznim narodim naše monarkije.
Vjerenike STEFANIJU i RUDOLFA dobri nam Bože blagoslovi!
Br 117
Biuvši odlučen od C. K. Državnog Od-
vjetništva uzapt današnjeg Lista „Katolička
Dalmacija" pod Br 19 od 8 Ožujka tek. god.
izđavatog od Tiskarnice „Giovanni Voditzka"
naloži se C. K. Kotarskomu Tajniku Petru
Valerju da ima ovršiti uzapt svijuh primjerka
istog Lista i metnuti pod zvaničnom pečatom
dotični tiskopisni sastavak
Od C. K. Kotarskog Poglavarstva
Zadar dne 8 Ožujka 1880
Fortis
Gospođinu Odgovornomu Uredniku
Postov Ivanu Prodanu
u Zadru
Ova ad Utter am tiskana Viša Odredba
kazati će našim čitateljim van Zadra, zašto
nisu primili br. 19 ovoga lista.
U tiskarni metnuše nam „pod zvaničnom
pečatom" dva članka. 13 prvom, pod rubrikom
Viesti značajne za Zadarsko Namjestništvo, na-
vađjao je dopisnik iz Šibeničkog kotara ne-
koliko rieči iz jedne poruke Zadarskog Na-
mjestništva, razaslane župnicim Šibeničke bi-
skupije, rieči naime: Giusta parlecipaziorti degtie
di fede lo stato poco buono in cui si trovano
motte.... canoniche, anche fra quelle di recente
costruite o ristaurate, vie ne ascritto in massima
alia poca cura dei RH. Parrochi.... e alia non
curanza di provvedere in tempo e coi propri
mezzi, come di loro obbligo ai piccoli guasti ed
in parlicolare a quellt del tetlo e delle imposte.
Ovaj navod nije valjda uzdrmao živce Dr-
žavnog Odvjetništva, al je uzdrmao živce
katoličkih župnika. Nije čudo što ga dopisnik
popratio kratkim tumačenjem, što se na nj
potužio. II kod nas nije dopušteno tužiti se
javno na javne naredbe?
II je možda neistinito da se vlada skrbi
za župničke kuće di recente costruite o ristau-
rate, a za starodavne i nepopravljene da se
toliko ne skrbi?
IÏ je možda neistinit' da vlada pokra-
jinska, dok ima vremena 2davati naredbe o
župničkim kucam, nije još1 ce, mjeseca ožujka
god. 1880, imala vremem , da župnicim raz-
dieli podporu, odredjenu i à g. 1879? Ako je
ovo neistinito, Što je, kažite nam, istinito ?
Ni u pitanju gosp. dopisnika : „tko će
prosuditi, gdje su piccoli guasti gdje grandi
kao ni u dokazivanju, da t#štete župnici nisu
dužni popravljati, mi nevidimo zaptu dostatna
razloga.
A nevidimo zaptu razloga ni gdje, gdje
se veli, koliku plaču vuče gosg. Jfodić, koliku
g. Antonieti. f
Još manje možemo mi uvidjeti zaptu do-
statan razlog u talijanskom Članku Nadžupnika
u Orebićima gosp. Štuka, tiskanu pod rubri-
kom Priobčeno. To je faktum, da crkva u
Orebićima od toliko mjeseca zatvorena, da
onaj puk od 1500 stanovnika neima javne
službe božje. Gospodin Nadžupnik navadja
date i brojeve spisa odpravljenih i dobivenih
u tom poslu, pa se čudi gdje i kod koga
stvar zapinje, da još neima nikakva odgo-
vora Nije li dužan župnik i javno ob ovakom
stanju govoriti, i nastojati da stvar pospieši
i da mu se il stara crkva otvori, il nova
što prije sagradi? Inače kakav bi on župnik
bio? Nije li nužda golema?
Uz sve ovo mi se zaptu pokoravamo, jer
želimo djelom potvrditi što riečju branimo, to
jest posluh, pouzdanje u Više oblasti, što
uvjek nastojimo širiti med puk i svećenstvo.
Mi nismo revolucionarci ni oposicionalci à
tout prix. Što nam se čini neumjestno, neod-
govorno za katolički narod i svećenstvo, tomu
smo prigavarali i tomu ćemo prigovarati; to
je naša dužnost, za to živemo, od toga nas
neće odvratiti nitko, niti nas itko može za-
strašiti. Iz pune torbe, koja nam stoji na raz-
polaganje, iznašat ćemo zrno po zrno, vladi
pokrajinskoj biti će to na opomenu, narodu i
svećenstvu neće biti na štetu. Državni i so-
cijalni stupovi uz ovako tihane vode neće se
potresti. Bude li zaslužio,.onda nam list za- i
plienite slobodno. Ako pak budućim zaptima
nebudemo mogli uvidjeti dovoljna razloga, ko
što ga nevidimo sadašnjem zaptu, tad ćemo
se pozvati na javni sud, nek sudi med nama
i Državnim odvjetništvom, a za posljedice mi
neimamo uzroka bojati se.
* LETTERA ENCICLICA
DI SUA SANTITA'
PAPA LEIONE XIII
A TUTTI
I PATRIARCHI, PRIMATI, ARClVESCOVI
E YESCOVl DEL MONDO CATTOLICO
AVENTI GliAZlA E COMUNIONE
CON LA SEDE APOSTOLICA
(Continuazione).
Anzi tanto fu lontano, che i Principi si arro-
gassero la giurisdizione ne' matrimoni cristiani, che
riconobbero invece e dichiararono che essa tuttaquanta
é sol nella Chiesa. Infatti Onorio, Teodosio il giovine,
Giustiniano *) non dubitarono di confessare che in
quelle cose che riguardano le nozze, non era lor
lecito di esser altro che custodi e difensori dei sacri
canoni. E se alcuna cosa co' loro editti sancirono
sopra gl'impedimenta dei connubi, ne fecero sponta-
neamente conoscer la cagione, cioé essersi essi presa
tal libertá con la permissione e autoritk della Chie-
sa della quale furono soliti ricercare e con osse
quio seguiré il giudicio nelle questioni intorno l'o-
nestá dei natali 3), circa i divorzi 4), e insomma su
tutte le cose ehe hanno una relazione col vincolo
coniugale 5). — Per tanto fu a tutta ragione definito
nel Tridentino, essere in podestá della Chiesa il
determinare gV irnpedimenti che rompono il matrimo-
nio 6), e le cause matrimoniali appartenere ai giu-
dici ecclésiastici 7).
Né ad alcuno dee far caso quella distinzione tanto
decantata dai Regalisti, in forza della quale distin
guono il contratto nuziale dal sacramento, con questa
intenzione di lasciare il contratto in balia ed in ar-
* Što nosi ovaj znak, to je iz uzapćenoga broja. Ur.
') Novel. 137.
2) Fejer Matrim ex insti. Christ. Pest. 1835.
3) Cup. 3 de ordin de cognit. cognit.
4) Cad. 3 de divort.
5) Cap. 13. qui filii sint legit.
6) Trid. sess. XXIV, can. 4.
"') Ibd. can. 12.