turskoga jarma a ne nadajuć se nikakovoj koristi,
nego li su rimski Pape?
Istih je misli i naš neumrli Pijo IX., kojemu
nije do ničesa toliko koliko do razširer.ja katol. vjere
po svem svietu, a tim dosljedno i uljudstva svih naro-
da. Baš se zato danas mnogi smućuju, zašto ta vr-
hovna kršćanska Vlast ne navješćuje danas svetoga
rata proti Turčinu nekrstu nesamo; da pače neiz-
kazuje nikakve sućuti prema ruskoj vojsci tobožnjoj
izbaviteljici jadne raje. A ipak, vele takvi, Slaveni
jesu kršćani, a njihovi neprijatelji i zli gospodari je-
su oni isti pogani Turci, proti kojim se je nekoč
uzhitom dizalo zapadno kršćanstvo. Ta Slaveni kri-
žem na svojih zastavah bore se proti v«arvaru poga-
nu. Jesu li se dakle promienila vjerska i družtvena
načela pitao neki liberalni dnevnik? Zar je rimska
stolica zaboravila kako je god. 1456 živo poticala
vjeru Ivana Kapistrana kašnje na oltarih čašćena, te
hrabrila srčanost Ivana Hunijada, da tim kršćanstvo
obrani proti turskomu fanatizmu? Ne, odgovaramo
ini, nisu se ta načela promienila, jer su repromjen-
ljiva, dali su se promienili dusmani što no tim na-
čelom priete, što ćemo u sliedećem broju, da se da-
nas preveć neoduljimo, neoborivo i dokazati.
kavice bili, kad naši predji onu crkvu sagradiše?
Kao da vam naš sv. Ilija nije dosta što jvam zubi
suze za druge crkve, ako je to svejedno? Što je na-
ravnije i prikladnije, da se vi pokatoličite, ako je to
sve jedno, i da postanete što bijaste, il da se mi po-
hrišćanimo, da postanemo što nebijasmo?
Ružno bi se na ove rieči popu Ciru nakostre-
čila brada. A1 bi istina ostala istina, prem bi i on
ostao što jest, pravoslavni paroh kpd sv. Ilije u Zadru.
Ako je dakle govor popa Ćira, ko što dokaza-
smo, lažan; ako ga on ipak govori znajuć da je la-
žan, jer djelom nepotvrdjuje, što ustima tvrdi, ne-
treba nam dalje dokazivati, daje taj govor i nepošten.
opisi.
Zagreb. U oči nove godine.
To je svejedno!
Ovo je rieč i načelo u ovom listu većkrat hva-
ljenog popa Cira Žeželja, pravoslavnog paroha, kad
se pušta u lov za katolicim. Revnost, to je pravi
ures svakog svećenika: revnost je dična za svakoga,
koji svojem osvjedočenju, svojim nazorim nastoji
prokrčiti put. Samo nije dopušteno svako sredstvo,
ni svaki način; nalaže zdrav razum, zahtieva narav-
ski moral, da se i u ovim poslim neupotrebljava neg
što je pravedno, pošteno i istinito; himba, varka i
potvora nedoliči poštenjaku. Kad bi se dao pop Ciro
molitvom, podučavanjem, dokazivanjem da privede
katolike u svoju crkvu, mi bismo ga hvalili i mogli
bismo ga našim sveštenicim predstavljati na primjer:
nek oni rade za,njihovo osvjedočenje, što on radi za
svoje.fNu pop Ciro pošo je svojim načelom to je
svejedno na krivi put, kamo mi nemožemo slati našu
braću sveštenike; pače treba nam ono načelo, a do-
sljedno i djelovanje, odsuuiti kao nepošteno i lažno.
Da je naša odsuda pravedna i istinita, za to ti
netreba tko zna koliko pameti i bistroumlja, da to
dokučiš. — Uzmimo da koji istočnjak il koja iztoč-
njačica dodje pred svećenika naše crkve, prigodom
kad se ženi il udaje, pa da ovaj svećenik, željan
dovesti u svoju prkvu one inovjerce, nebi imao, ko
što nejma pop Ciro, drugih razloga do onih, koje
pozna i prosti Bukovčanin: psovati i huliti svećenike
druge crkve, rabiti rieči .koje nedoHkuju uljuduiku.
te napokon vikati: to je svejedno.
S* „Ako je to svejedno, to jest moja crkva i tvoja,
moja vjera i tvoja, mi mislimo da bi našem popu
odgovorio hrišcanin, tad predji ti gospodine na moju
vjeru i u moju crkvu ; ako istinu govoriš, potvrdi dje-
lom što tvrdiš govorom. Sto se tad vi popovi jedne
i druge crkve dielite i kidate narod ? čemu nam tad
po dva biskupa (biskup jedan, episkop drugi) u gra-
dovim? čemu po dva paroha po selim? čemu po
dvoje popove u gradovim i varošim? Ako je to sve-
jedno, taa se vi popovi liepo dogovorite kako se lju-
dima pristoji, pa mirna Bosna! Neznaš li ti, moj go-
spodine! nastavio bi hrišćanin, koliko bi to našem
puku koristilo, koliko prepirka uništilo, koliko bi po-
ruga prestalo, koliko mržnje, svadje i neprijateljstva
mahom izginulo? Opaki biste ljudi bili, vi popovi,
ako je to svejedno, da ne nastojite sjediniti nas i dje-
lom. Ti si gospodine učio i nove i stare knjige; ti
mene nevaraš; pa mjesto da se ja pokršćanim, kako
bi ti želio, ako je to svejedno, ti se pohrišćani!" y
Naš pop nebi se rad ,ovog govora pohrišćanio,
ko što se nije jošte ni pop Ciro pokatoličio, prem je
mnogokrat katolicim onako razlagao. Nu našem popu,
kad bi govorio i radio kao pop Ciro, mi se nadamo
da bi hrišćanin odvratio : Moj gospodine, oprosti znaš,
meni je drago istinu govorit; ako je to svejedno, pa
ti želiš da ja predjem na tvoju vjeru i u tvoju cr-
kvu a ti nećeš u moju, tad ću ti ja reći, oprosti
znaš, ja istinu velim: ti moj gospodine lazes!
ota ćeš mu na to? Istina je istina! a ti se jedi,
koliko ti glas nosi. ,
Kad bi pred popom Čirom i njegovim to je sve-
jedno stajao koji katolik (imao bi biti starac) mogo
bi k razlozim gore navedenim, koje nismo stavili u usta
katoliku naproti hrišćanskom popii, neg ih stavismo,
s neke simpatije napram popu Ciru, u usta hrišća-
ninu naprotiv katoličkom popu; mogao bi, velimo,
onaj starac katolik k onim razlozim dodati sliedeće,
koji idu ka kapa na glavu Zadarskim i mnogim
dalmatinskim Srbima :
„Vi hrišćani za moje mladosti bijaste s nam
katolicim sjedinjeni ; mi u vas, vi u nas ka brat u
rodjena brata. Ako je to svejedno, bezdušni ljudi, za
što se od nas odieliste? Mi ostasmo koji bijasmo, vi
postadoste što nebijaste. Da se bar ob sebi uredi-
ste, da se na svoje noge osoviste! Naši predji, ne
vaši, sagradiše svetog I liju u Zadru, k tomu vičete
ka na porugu: to je svejedno! Ako je svejedno, vi
ljudi pravedni i miroljubi zašto se grozijaste godine
48, da ćete katolike protjerati iz svete Stošije, koja
ima postati vašom eparh ijalnom crkvom? Gdje ste ku-
Jedva dospjeh, da vam opet koju dojavim iz
i hrvatske priestolnice. Početi ću sa našim saborom,
koji žalibože i ovaj put neće dugo trajati, jer veći-
ni narodnih zastupnika valja doskora i opet puto-
vati u Peštu na državni sabor. A košto financijalni
odnošaj Ugarske države prama drugoj polovini ca-
revine definitivno jošte nije riešen, a uslied toga niti
naš (s financijalnoga gledišta) prama Ugarskoj, to će
naš sabor za sada našoj zemaljskoj vladi po svoj
prilici dati na tri mjeseca privolu budgeta, a kasni-
je njegda pretresi vati će proračun za g. 1878, ko-
jom prigodom nadati se je važnim izjavam narodnih
zastupnika.
Za mlado lieto dobio je puk razvojačene Kra-
jine liepi dar od premilostivog Kralja. Kraljevskim
reskriptom, čitanim dne 27 tek. u sastanku krajiških
poslanika, bi odredjeno da se sav prihod iz državnih
šuma u raznom omjeru upotrebi za potrebe i na ko-
rist Krajine. Bogastvo je doista u tih šumah veliko.
U dvim regimentima odredjeno je na prodaju staro-
gorice (prastare šume) do 30,000 rali zemlje. Vi
primorci, koliko i jeste sokoli na moru, težko moći
ćete takovu šumu i pomisliti!
Dne 20 o. m. bijaše na našem sveučilištu i-
matrikulacija, kojom sgodom rekao je naš velemožni
rektor g. dr. Kosto Vojnović sveučilištnim gradjanom
slovo, koje se nemože bolje okrstiti neg zovuć ga
Vojnovićevo. Opomenuo ih žarkimi riečmi, da što bolj-
ma uznastoje o uzgoju svoga značaja, kojim valja
da se svi okitimo, jer samo ljudi od značaja biti će
na korist hrvatskoj domovini. A dne 23 o. m. imali
smo promociju prvih triju doktora na hrvatskom
sveučilištu, dvojice pravnika i jednoga bogoslova.
Bijaše to prava narodna sveTčanost, kojoj su mnogi
odličnjaci prisustvovali, a na <|elu jirn svietli ban. Tom
prigodom iztaknu^ je VMecim1 naš rektor važnost o-
voga svečanoga čina, koji valja da bude zlatnimi slo-
vi upisan u poviesti prosvjete našega naroda, koji
doduše nješto kasnije ali sjegurnimi koraci napreduje
k obćenitoj prosvjeti. Govoreći o sveučilištu valja da
vam javim i broj slušatelja upisanih za zimski te-
čaj g. 1877-78. Ima ih svega 344. Od ovih ima 60
na fakultetu bogoslovnom, i to 22 redovita a 38 iz-
vanrednih; na fakulteta filozofskom 46, i to 40 re-
dovitih, a 6 izvanrednih; na pravoslovnom 237, i to
210 redovitih a 27 izvanrednih. Naprama prošloj go-
dini umnožio se je broj slušalaca za 61. Svakako
liep napredak u prvom početku! Nu žalibože broj
slušatelja na bogoslovnom fakultetu od godine do go-
dine sve veoma pada, a tim pokazuje se ujedno od da-
na do dana sve veće pomanjkanje svećenstva. Dočim
je prve godine na bogoslovnom fakultetu bilo do 80
slušatelja, ima ih evo sada samo 60. Mnogo se je
već pisalo, o toj nestašici a i o načinu, kako da se
tomu doskoči. I vaš dopisnik napisao je u „Katol.
Listu" prije dvie godine cieli niz članaka o tom
predmetu, nu piše se dosta, ali mislim da se slabo
radi, kako bi se faktično toj nestašici na put stalo.
Poznato vara je, kako su neki odličniji svećenici bi-
skupije bosansko-sriemske (djakovačke) odlučili u-
strojiti u Djakovu katoličku tiskarnu, kojoj bi za-
daća bila svojimi proizvodi u hrvatskom katoličkom
narodu obarati nemar za vjeru, čuvati i promicati čisto-
ću ćudorednosti, koja je temelj svetosti i obstanku obi-
telji, riečju buditi katoličku sviestu našem narodu. Ne-
prijatelji vjere rade neumorno, valja dakle da se i mi
prenemo iz sna, te da složnimi silami odvratimo od na-
roda našega moderne bludnje. Zaista to je plemeni-
ta misao i uzvišena zadaća. Vele nam je drago, da
je svećenstvo djakovačko ovu plemenitu misao po-
taknulo, ali mislim, da bi i sjegurnije, a i uspješni-
je našu svrhu postigli, kad bi se takova tiskarna u
Zagrebu podigla složnimi silami svih katoličkih ele-
menata u našoj domovini. Neima dvojbe, da se sve
većma pokazuje i potreba katoličko-političkoga lista,
a to bi se laglje postiglo kad bi se na dionice po-
digla u Zagrebu katolička štampama. Medjutim kad
nije drugačije, zadovoljni smo i tim, da se barem u
biskupiji djakovačkoj takova štampama ustroji.
, Ovih božičnih svetaca prisustvovao sam u Za
vodu kod ovdašnjih častnih milosrdnica liepim dvie-
ma zabavam. Naime na dan sv. Stjepana bila je u
doljnem njihovom gojištu predstava „Mali Isus" bo-
žična igra u tri čina, a na treći dan božica u pre-
parandiji „Sveta Agneza" u dva čina. I jedna i dru-
ga predstava bijaše krasna. A izvadjale su prvu pi-
tomice dolnjega gojišta, a drugu pripravnice. Covje- j
ku se srce od veselja uzdizalo gledajuć kako ne-
vine djevojčice, odgojivane u pravom duhu kršćan-
skom, s oduševljenjem prikazivahu, naznačena dva
komada, vriedna i sposobna, da potaknu u sluŠate-
ljih čuvstvo veselje i nabožnosti, odgovorajuće uspo-
menam ovih svetaca.
Dozvolite mi g. urednice, da pri koncu ovoga
dopisa jošte učinim jednu malu čednu opazku glede
vašega štovanoga lista. „Dalmazia Cattolica" zastupa
katoličke interesse u Dalmaciji. Zadaća odista častna
i plemenita, kojoj mi katolici s ove strane Velebita
najbolji uspjeh želimo. Nu kako su katolici u Dal-
maciji većinom Hrvati, koji uz svoju vjeru i svoj
narodni jezik ljube, to ste vi iz ljubavi prama svo-
mu narodu u svojem listu otvorili mjesta i peru hr-
vatskomu, čemu se mi ovdje od srdca veselimo. A
pošto ste ujedno zaželili, da vas po mogućnosti iz-
vješćujem i o naših odnošaj ih s ove strane Velebita,
gdje posvema hrvaština vlada, to bih se ja u svojoj
smiernosti usudio izraziti želju, ne samo svoju nego
i želju ovdašnjih odličnjaka katolika, da bi vaš što-
vani list na čelo si stavio kraj imena talijanskoga
wLa Dalmazia Cattolica" takodjer i irbe hrvatsko:
„Dalmacija Katolička" ili „Katolička Dalmacija".
Vjerujte mi g. urednice, da bi ova malenkost, na ko-
ju katolici Dalmacije imaju pravo, pribavila vam
mnogo simpatije kod katolika sove strane Velebita.
U ostalom to je moja čedna želja *).
Za novo ljeto želim vam uztrajnost i božji bla-
goslov u plemenitom vašem podhvatu i radu. - h. -
Ragusa, 20 decembre.
Figuratevi che i nostri montanari di Osojnik
diventáno dottori, parlano persino il tedesco, e si
fanno corrispondenti della „Presse" di Vienna e poi
dite che non vi sia abbastanza progresso a Ragusa.
Uno di essi infatti, fácilmente il piü dotto, spedi una
sua corrispondenza stampata in detto foglio il 2 di
questo mese, la quale dice come i Gesuiti licenziati
dali' i. r. Ginnasio il 1868 si sono destati finalmente
il 1876 per fondare nel Seminario appunto di Ra-
gusa un nuovo Ginnasio contro le leggi governative.
Compatiranno pero i lettori se noi facciamo un po' di
scuola a questo povero montanaro, e gli facciamo
conoscere da vicino quanto egli con tutta la sua
buona volontk non poté comprendere da lontano.
Licenziati i Gesuiti dall' i. r. Ginnasio il Ve-
scovo di Ragusa continuó a mandarvi i suoi Chierici
onde fossero istruiti, ma sia il bagliore fatto loro in-
travedere d' un grasso stipendio per istudiare a Vienna
e poi occupare una cattedra ancora piü pingue in
patria o f uori, sia 1' odio che si ispirava o almeno il
disprezzo alia vocazione clericale, noi non diremo
qui no come ne da chi, quantunque si abbiano au-
tentici documenti, sia la maggiore dissipazione dei
Chierici stessi al contatto de'secolari; fatto ata che
il Seminario da cinquanta Chierici, quanti ne con-
tava sotto i Gesuiti si vide ridotto mano mano alio
scarso numero di cinque soli, come tutta lamentava
e mormorava essa pure la cittá. .
Or che avrebbe fatto in tal caso il nostro cor-
rispondente, se avesse avuto il dovere, lo zelo, il
cuore e la testa d' un Vescovo ? Forse niente meglio
di quanto fece il Vescovo di Ragusa, il quale rag-
granellati questi pochi suoi figli li raccomandó prima
alia carita d' un' ottimo Sacerdote, ora Canonico e
Párroco dei Borghi, e poi, cresciuti di numero, alio
zelo d' alcuni pochi Gesuiti, perché sotto 1' immediata
sua direzione e sorveglianza ne ventilassero la vo-
cazione, ne preparassero la mente o a frecuentare
un Ginnasio superiormente approvato o la Teología
in Zara adempiendo prima alie prescrizioni di legge.
Per questo giá ne tiene due nel Seminario di Spa-
lato, che frequentano il pubblico Ginnasio, e que-
st' anno stesso, spoglió un Chierico che non mostrava
d' esser chiamato alio stato ecclesiastico. Or che vi
é qui a vedere contrario alie leggi scolastiche? Se
la legge scolastica del 14 maggio 1869 § 65 concede
ai genitori di educare i loro figli in casa propria,
vale a diré o fra le domestiche mura, o in quelle di
qualsiasi maestro, purché a suo tempo si presentino
agli esami, perché non potra fare lo stesso il Ve-
scovo coi Chierici che sono suoi veri figliuoli, e in
casa sua qual é il Seminario ? Perché i genitori non
potranno affidare i loro figli ai maestri designati dal
Vescovo con obbligo di presentarsi poi agli esami?
Non é questo, anziché opporsi alie leggi governati*
ve, un cercare ogni via per uniré insieme 1' osser-
vanza delle medesime e il soddisfacimento del gra-
vissimo obbligo naturale e divino che corre al Ve-
scovo di procacciarsi sacerdoti per soddisfare ai bi-
sogni spirituali dei popoli a loro affidati?
Si dirá che in Dalmazia vi sono molti Istituti
privati onde non v'ha bisogno si tenti nulla di so-
migliante in Ragusa? Ma il nostro corrispondente,
che sebbene posto sugli alti greppi di Osojnik per
iscrivere assennatamente alia „Presse" d' una Vienna
dev' esser informato delle cose, mi sa diré che gP 1-
stituti privati de'Religiosi non sono che pei loro al-
lievi, che quello di Zara diretto dai Gesuiti, oltre la
ristrettezza del lócale non é per ordine governativo
*) To je već prije bilo odredjeno. Drago nam g. Dopisni-
ce! da naša odredba odgovara Vašoj želji. Kad ste se od
od težke bolesti oporavili, sjećajte se naš češće. Ured.
N. 7. . i . . Zara, Yenerdi 25 Gennajo 1878. Ániió IX.
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facienles in charitate, erescamus in
ill« per omnia, qui est caput Chrietus.
fS\ Paul. Eph. IV. ÍÓ.
Esce il Lunedi ed il Venerdl. Kgo interim elamito ; Si quis Cathedrae Petri jnngitiu, meu» ««t
(S. flierottym. Epi*. XVI, ail fíatn.j
roborandis.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda ¡-alutari Eeclesise doctrina, animisque in Heligioiiis amore et in verte fldet professfftit
(Pió IX nel Breve, del SI Febbrajo 1872 aijli seriltori della Dalmazia Cattoliea.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un anno anticipatamente fior. 6. — Per la Monarchia Austro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — L'associazione è obbligatoria per V intera annata. Chi non avrà dato disdetta alla fine di un1 annata, si riterrà associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e grimporti di denaro in gruppi, o meglio in assegni postali, si dirigano all' Amministrazione della Dalmazia Cattoliea in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
Hedazione. I comunicati s1 inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarlj* pagina a"_tariífa assai inoderata. Un N.ro separato s. 8.1 manoscritti non si rfestituíscóno.
— —fr
i zato što nema tko da im osvojene zemlje
otme i Sultanu povratk
Uz toliko veoma Je znamenito što Rusi,
sudeć po zadnjim viestima, došav u Jedrenu
ne obustavile dalje ratovanje. Vidi se da ovaj
grad nije bio zadnji u njihovim namjeram, inače
oni, ostaviv posadu, ueli krenuli bili namah na-
pram Carigradu, da i Jnjemu bedeme ogleda-
ju. Jedrena opominje Air od g. 1829 kad je
Grčkoj priznata bila nezavisnost. Tim se tu-
mači čemu do Jedrene i dalje. Rusi ipak i nje
saveznici biti će uvjereni da ohola turska pred-
stojnica ima mnogo prbsaea te da o njoj za
sada bolje da ne bude ni sbora ni tvora. Ca-
rigrad nema po Rusiji| ni državnoga ni na-
rodnoga dali samo trgovačkoga zakonitoga
smisla; a gdje trgovački odnošaji stupaju na
polje Viktoriji na? && »¿Veće dnie* Čemu da-
kle novih neprijatelja? Bez Carigrada lašnje
će uzpjeti dogovori, laglje će se sklonuti Ot-
manska Porta na popustljivost. S turskim Ca-
rigradom moći će junačka Crna gora Nikši-
ćem i Zetom popuniti pouzani pas, Srbija viti
barjak na Nišu i posjesti djedovinu, Grčka
vladat u Tesaliji, Bugarska uživat neodvisnost
ili barem samoupravu. S ruskim Carigradom
predstolnica bi turska možda prije prešla u
Jedrenu nego u Brusu. Na Marici se može
utanačiti povoljan mir, a i u Carigradu se la-
ko zamiešati europejska krv.
Doba u koje ulazimo najužasnije je; došle
se osvajalo a nije se dielilo. Za prvfo malo
tko mari, za drugo mari svak. I drugi znakovi
novu mienu navieštuju. S Apokorone na Kandiji
ustačka iskra zapalila jurve ravnu Tesaliju.
Što će Kraljevina? Što će Evropa?
Veritas odium parit.
Una nuova prova di questa massima ce la dà
il Costituùonale nel suo numero della scorsa domeni-
ca. Stizziío perché osammo nel nostro num. 4 ricac-
ciargli in gola una maligna calunnia, smascherare
una vile insinuazione, rilevare un' insipiente temerità;
sdegnato perché si sentí colpire nel vivo dalla forza
della verità egli, che per il suo liberalismo si crede-
va invulnerabile al par di Achille, si lascia prendere
furiosamente dall' odio contro di noi. E P odio é una
passione che accieca terribilmente 1' intelletto, per cui
questo non ragiona, ma farnetica e delira. Ed ecco
perché nel suo articolo il Costituzionale moralizza e
calunnia, piange e s' adira, insolentisce e fa mostra
di essere commosso, accusa e giustifica, inneggia e
deprime secondo gli accessi da cui è preso. E un
fenomeno psicologico questo che noi non sappiamo
conciliare col raccoglimento che dovrebbe ispirare
un sentito dolore, colla calma che dovrebbe accom-
pagnare la partecipazione sincera ad un lutto. Potrà
anche questo essere una conquista del progresso, che
noi non intendiamo; ma appunto perciô, ed abbia la
bontà di compatirci giudicando noi le cose con vec-
chie idee, ci sembra il suo pianto sulla morte di
Vittorio Emanuele quasi una manovra di partito,
mentre ne vediamo interrotti i singhiozzi da in
sinuazioni tendenti ad esporre all' esecrazione altrui
persone, a cui l'annunzio della catástrofe avrà sug-
gerito, siamo certi, una prece per 1' anima del tra-
Zađar, 25 sječnja.
Jedan za drugim do 18 tek. omakoše
dvanaest mjeseca od kada je Porta odbacila
predloge Carigradske konferencije. Taman na
18 sječnja prošle godine Mithad paši nalo-
ženo bilo nek Čita turskim velikašim na okupu
što Europa zahtieva i opiše im crno stanje
turske carevine. Skupština, uzdajue se možda
u staru narodnu sreću, prezre složnu volju
Čitave Europe i opominjuć svoju nezavisnost
u riešenju domaćih posala, razidje se vičuć
„smrt al sramotu nikad". Ovaj odgovor ne-
milo se dojmio diplomata te netom u ime vi-
soke kapije Safket paša nakon dva dana javno
i svečano očitova što Turska misli, poklisari,
podpisav zapisnik, odoše.
Nastalo novo doba. Crna olujina izvijajue
se preko prostranih ravnina čak od Bieloga
do Crnoga mora nagomilavala se oko Pruta
prieteć grmljavinom topova, tučom tvrdih ta-
neta. osamljenoj ali ipak gordoj ratobornosti
sunčeva i mjesečeva brajana. Ponove se ipak
mirni pokušaji, kojim se nastojalo sklonuti
Sultana, uzalud; pukne rat, zatutnje topovi,
začme kreševo medju dva carstva, dva sto-
ljetna ljuta protiv-nika.
Poznato je kako je sreća naginjala iz
početka najprije Rusiji i kako joj se pak iz-
nevjerila Osman pašinom vještinom i krabrošćn
njegove vojske. Nu kad pade Plevna Rusi,
kršeć preostavše odpore, nastave slavodobitno
marš put Careva grada i eno ih jurve u
Drinopolju.
Hoće li Turci sada poprimiti ozbiljno
dogovaranje o miru ili primirju ili će se još
za koje doba obazirati na krvavu prošlost i
nastaviti strašni rat? Od Dunava do Balka-
na, od Balkana do Stambula krv zemlju poji,
hoće li Osmanlije popustiti ili će pogledav na
krvavo zemljište svrnut oko i na krvavi ba-
rjak svoj ?
Po svoj prilici ili u Carigradu il pod
Carigradom kane i ruska i turska vlada uta-
načiti mir. Još je jednom Drinopolje završilo
tursko-ruski rat, sa da može Carigrad.
Težko je pak i nagadjati koji će bit u-
vjeti. Nu o cjelokupnosti ovaj put nema bit
govora, viču jednoglasice svi ruski listovi, I
Bismark dodaje ruku. „Nordd. Allg. Zeitung"
a s njom mnoga druga njemačka glasila bistro
i Čisto to izpoviedaju. „Rusija neće pristati na
mir ako se ne ukinu sa svim harači, obstoje-
ćim se državicam ne poda Sto zemljišta i ne
ustroji se koja država nova. Ovo će Rusija
postići sve da bi imala nastupit na tudje in-
terese a i na najsvetije interese engleske."
Po tomu po sve je vjerovatno da će Rusi
predložiti turskim, odaslanicim „uti possidetis"
za se u Aziji i u Europi za Srbiju i Crnu
goru, za Rumunjsku pak barem nezavisnost.
Po današnjim načelima, oni na to imaju pravo
passato recitata senza ostentazione, a c^ltuiniare noi,
che primi in Dalmazia invocammo pubblicamente
dal ÍSignore 1' eterna pace all' anima del defunto. II
tripudio sulla tomba é un' immoralitk agii ocehi del
cattolico, e dicemmo giá a chir egli lascf^ queati
trionfi. < j¡'\
Bisogna avere 1' abitudine di sozze js scurriti in-
sinuazioni, di offese troppo oscene per aggravare noi,
malignare a carico nostro per avefe nomíttata la
contessa di Mirafiori, legittima moglfe' di W E., co-
me quella che a nostro avviso piü di^uore ávrebbe
pianto questa perdita, per lei irrepar^bile. Riman-
diamo il Cos ituzionale al nostro numero -del 30 ue-
cembre p. p. dove puré é nominata la cfotessa, e
veda se noi mancammo al dovuto rispetto verso la
vedova di V. E., e se nel nostro giornale vi aiaí om-
bra d' insinuazione quando rileva la (ñrcostanzar che
il defunto, da buon consorte, ai era recato.a visitar-
la ammalata in Pavia.
Del resto i fogli piü devoti all'Italia unita e
al suo primo re, raccontaño che at cápesele del mo-
rí mondó eran presentí dar ana párttí ifc principe Um-
berio e dall'altra il conté Mirafiori. Ha il Cortitusio-
nale, cosi tenero della pubblica morale, nemico acér-
rimo di ogni scurrilita (v. n.ri 41 e 42 del Cantitu-
zionale anno I), trovato in quest' ultimo nome, nome
del resto di uno che é figlio di V. E., come il re Umberto,
qualche insinuazione maligna, qualche offesa troppo
oscena? E perché vorrebbe egli trovare tutto questo
in quello della madre? Noi non siamo chiamati ad
insegnare al Costituzionale come si abbiano ad inten-
dere parola gik per sé ovvie e rese ancor piú chia-
re dal contesto. Se egli pero le vuole intender come
piú gli piace, lo faccia puré: „unusquisque abundat
in sensu suo".
Chiamati all' ordine dal Costituzionale, ecco co-
me noi prontamente vi ci mettiamo.
Politički pregled,
Kao da je naša unutrnja politika skop-
čana s vanjskim ratnim dogodjajima, što su
Rusi više se primicali Carigradu to veće je
bilo sporazumka izmedju miuistarstva našega
i ugarskoga. Dogovaranja o savezu izmedju
dvije polovine carstva kaže .„Fremdenblattu
završila su podpunim uzpjehom. Ministri su
se podpuno složili vrhu svih saveznih pitanja:
o pobiranja carine, o dugu od 80 milijuna, o
carinskom cieniku, o ugovoru s austro-ugarskim
Lloydom i o ostalim manje važnim stvarima.
Sve je dakle u redu obzirom na ministarstva;
nu to nije dosta; ministri bo predlažu ali ne
razlažu. Ako je ministrira pošlo za rukom do-
priet napokon do sporazumljenja, o Čem još
dvojimo, budući nevjerovatno da se do oče-
kivane sloge tako brzo došlo, nijesmo zato
još sigurni da će i Parlamentim. Laglje je doć
do sloge medju malo ih nego gdje ih je mnogo.
To priznaje i „Fremdenblatt'' te govori da
ipak nije radnja još gotova pače stanovište
malo ne koje i došle bilo (sic). Uzdati se je u raz-
boritost zastupnika koji će imati barem toliko
rodoljublja da izbave iz kritičnog stanja za-
stupane narode i povrate im red i stalnost
bez kojih nije napredka. Uz toliko je u pro-
šasti utorak imala začeti razprava o carin-
skom cieniku. Glas je da će bit svaki dan u
N. 8. Zara, Lunedí 28 Gfennajo 1878. Anno IX.
Cattolicá
KATOLIČKA DALMACIJA
Vtjriiateai facicntes in eharit&A, erescamu* in
iJlo per omnia, qui est caput Ohristus.
fS. Paul. Eph. IV. 15.
Esce il Lunedi ed il Venerdl. Ego interim clamito : Si quis Cathedrae Petri jungitur, nicub est.
(8. Hieronym. Epis. XVI. nd fínm.J
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dio» alacriter «peram Vesrram ímpensuvos i» tuenda «alutari Ecclesire doctrina, «nimisque in Religionís amore et in ver« fldei prcfessione
1-oborandis, (¡>¡„ ¡\ He( tírece del 21 FeMrajo ÍS72 agli seriitori della Dalmazia Oattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un auno anticipatamente flor. 6. — Per la Monarchia Austro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — 1/associazione è obblig-atoria per i' intera annata. Chi non avrà dato (iisdetta alla íine di un' annata, si riterrà associato anche per la seguente. Le as-
sociazioni e gl'importi di denaro in gruppi, o meglio in assegni postali, si dirigano iúY Amministraüone della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affraneate alia
Kedazione. i comunicati s' inseríscono al prezzo di s. 10 la linea, luserzioni iri quarla pagina a laritfa assai modérala. Un N.ro separato s. 8. 1 manoscritti non si restituiscono
La dimissione del nostro ministero.
Dopo tre anni di trattative 1' accordo eco-
nomico-finanziario delle due parti della nostra
monarchia è tuttora un voto e nulla più.
Quando poehi giorni addietro i ministeri
nelle loro continue conferenze ebbero appia-
nate le difficolta che impedí vano la cointelli-
genza dei due governi, si riteneva prossiraa
la soluzione di tutte le questioni relative al
compromesso. Ma si speró in vano. Chè le fra-
zioni parlamentan si mostrarono concordi nel
combatiere il progetto del governo, massima-
mente in quanto si riferisce alia tariffa dazia-
ria, e specialmente poi la parte relativa ai
dazî finanziarî. La lotta ingiganti va sempre
più ed í ministeri, per iscongiurare il perícolo
e superare con felice esito la crisi, che da si
lungo tempo ne affaticava le menti e ne as-
sorbiva quasi tutta 1' attività, riputarono di fare
dell' accettazione intiera delle proposte gover-
native una question« di Gabinetto. Percio i
rispettivi presidenti espressero la loro ferma
decisione di sostenere il presentato progetto.
Senonchè i caporioni dei clubs probabilmeute
bramosi di afferrare un portafoglio preferirono
la dimissione del ministero ; e la dimissione fu
anche ratificata dall" Imperatore.
Siamo dunque da capo. Vedemmo volgere
al 8Uo fine 1'anno 1877 coronato d'insuccessi
ed'una selva di provvisori ; e l'anno che corre
non ci si mostra sin ora niente più amico. Le
popolazioni sono condannate ad assistere ancora
alla comparsa di avvenímenti nuovi si ma che
non si succedono per riporre su basi più solide
il traffico che pur arena, bensï sembrano de-
stinad a scuotere il prestigio della monarchia
nelle attuali condizioni che per sè tanto gravi
riflettono poi luce assai sinistra se si pensi
alla crisi acuta che subisce la questione orientale.
Se non che conviene consolarsi pensando
che attraversiamo V êra delle dimissioni. Grià
in Italia e nella Francia i ministeri sono per
età bamboli, e mentre è redivivo il ministero
Komunduros ed in rimpasto quello di Berlino,
anche i freddi calcolatori inglesi trovano per
somma la dimissione. Perianto se i nostri vo-
gliono rendere completo il quadro di battere
anche in ritirata, pazienza, purchè ci rispar-
miassero successori a la Crispi o Wadington.
Il giornalismo già va indagando i nomi
degli onorevoli che avrebbero da raccogliere
1' eredità di chi fa bagaglio e se ne va. S'o- j
dono declinare per ora il Herbst, il Dumba f
ed il Suess. II sospetto che il capitano della
sinistra parlamentare possa formar parte del j
futuro Gabinetto si vuolc da taluni per fon- j
dato, mentre sarebbe stato appunto il D.r ¡
Herbst, che s' abboccô più fíate di questi giorni ;
col ministro degli esteri e fu anche in udienza ;
dalP Imperatore. Non sappiamo quanta fede
meritino queste voci, è certo peró che la posi- i
zione pu5 venir di leggieri modificata in peg- ¡
! gio. Ma vogliamo augurarci del bene almeno j ratne priprave. Ne može se doć vrha englez-
nel senso della soluzione delle pendenti que- kim namjeran), kao ne ni uvjetim mira što Ru-
| stioni economiche e finanziarie. Sarebbe pur | sija Turskoj predlaže. Nu za .malo i jedne i
j tempo che dopo tante corse si raggiungesse j druge tajne. f
| finalmente quel beato paese che h i) terreno I Grčka misli što prije zaigrati krvno
| com u ne delle trattative. Ci6 si otterrebbe forse j kolo. Sada kada joj ustaše krče put rieč je da
ja p rez zo di minori fatiche se si volesse andar ! ce kraljeva vojska do malo i ona preko gra-
persuasi che anche i tiori ed i frut.ti del dua- i nice. Da se politika u Ateni promienila naj-
lismo ponno essere graditi alia vista ed a que- j bolji je dokaz novo ministarstvo u kojem je
sta soltanto. j i ratoborni Komunduros. On je jurve razvio
^oslv?**- j gvoj program pred zastupnicim očitujuć da
treba spasiti braću oružjem u ruci; Kad se
kraljevina zarati tada će se svim pravom moć
reći da je istok planuo vas
Politički pregled,
Potonje viesti potvrdjuju da su se ministar-
stva sporazumjela bila u mnogo Čemu; nu to
Mije nimalo koristilo ^ rješenje postojećih na- j
godbenih pitanja. Zastupstvo nije htielo pristati
na vladine predloge. Ministri, koji su to pred-
vidjali. da svladaju sabore, rekoše da će od-
stupiti od svoga mjesta ako zakonoše ne odo-
bre pogodbu, nu uzalud ; cisleitanski zastupnici
ne popustiše te ministri vjerni zadanoj rieči i
parlamentarnim običajitn dadoše ostavku. To
Dal teatro della guerra.
Dopo 1' ultima sconfitta toccata a Suleiman
pasciá nei monti di Despotodag, 1' esercito turco
venne talmente scompaginato, che fu reso inabile di
opporre ai Russi una seria resistenza. Percid non
abbiamo notizie di nuovi scontri, perché i Turchi
da ogni parte si ritirano, e per ora si concentrano
a (Jhataldsche solé 7 miglia distante dalla capitale. C..IL ,1: /'•„„^ i: • i • se je službeno javilo saboru na 24 tek. a na Sulle ^ura di Costantinopoli si lavora giorno e notte, . m*» flittn aaro irrnhlû i Pnocn an l» nv^v. 26 predsjednik ministarstva obaviesti zastup-
nike da je Car primio ostavku i naredio pa-
rna tutto sarà inutile, perché i Russi se hanno deciso
d'entrarvi, e se le altre potenze non intimano loro
una recisa proibizione, vi entreranno di certo, per
lomu ministarstvu nek nastavi svoj rad do no- ! segnare sul Bosforo il trattato di pace. Dalle ultime
voga kabineta. I ugarsko ministarstvo na oma- ! notizie della Hums da Costantinopoli, la Turchia
ku. Predsjednik Tisza očitovao kao i drugovi avrebbe gia aderito ai preliminari di pace, i quali
u Beču da će odstupiti ako sabor ne prihvati i ?novfn ^'T' ^ fi 8UOi
... ,, 1 j, T. ^ , ! m Anurianopoli ai 2b corr. ISiulla pero si sa di po-
sve vladine nagodbene predloge. Kako pak | sitivo suna pace. e le condizioni sono ancora del
misle zastupnici vidi se kao na dlanu u pred- j tutto ignote. Queste, almeno indirettamente, dovreb
logu Alberta Appony-a gdje on ovako zavr- | bero anche riguardare I'Inghilterra, la quale nasco
šuje: Sabor je spra van riešiti prijateljskim na-
činom sadašnja ekonomička pitanja, ali uz
uvjet da se osiguraju carinski ekonomički in-
teresi Ugarskoj. Budući pak da predstavljeni
predloži toga ne pružaju, sabor ne može sklo-
piti savez, nu spravan je ustanoviti privremeno
(opet privremeno) takove zakonske osnove koje
će, ne uklonivši sadašnji sustav, pripravit zem-
ljište novoj nagodbi, što će bolje užčuvati do-
brobit monarkiji i zemlji. Neka, sve bi to tužni
narodi pregorjeli kad bi bilo nade da će mla-
dim ministarstvom započeti bolje doba; ali taje
nada slaba.
Uz toliko u nas ako ikad rek bi da se
sada ni ne misli na istočne stvari. Visoki kru-
govi muče mukom, istina je da ih nitko ni-
šta i ne pita, nu bojati se je da se u naše u-
notrnje posle ne bude upleo koji Bismark da
neredom i uaslogom usiluje carstvo na skrajnu
neutralnost dok se bez Austrije ne pogode dva
vojšteća cara. Nu ovaj krat ako ne bdiju mi-
nistri žive pravo i bdiju narodi, te spletke se
mogu primit našega zemljišta, ali uzdamo se
da uzpjeti neće.
Engleska kao da se primiče novoj istoč-
noj politici. Dva ministra, naime ministar za
kolonije i ministar Derby, da su jurve odstu
stamente ha avuta molta parte in questa lotta,
benchè mentre da una parte ha indispettito il gabi-
netto di Pietroburgo, ÍT altra non ha giovato alia
Porta, almeno quanto questa sperava. Si dice anzi,
che il gabinetto del Sultano abbia risposto recisa-
mente all' ambasciatore inglese Layard, quando questi
chiedeva il permesso che la flotta inglese entrasse
nei Dardanelli ed occupasse Gallipoli, di non aver
ora bisogno dell' ajuto inglese. Se questa discrepanza
fra la Porta e 1' Inghilterra realmente esiste, la
Russia si servirá di ogni circostanza per accrescerla,
e non sarebbe troppo ardita la supposizione che in
avvenire la Turchia possa venir protetta più che
dall' Inghilterra dalla liussia. In questo riguardo,
giorni addietro, circolava una notizia, secondo la
quale una delle condizioni principali della pace, sa-
rebbe il protettorato russo sulla Turchia.
Secondo 1' Agence russe il gabinetto dello Car
avrebbe dichiar'ato, che non occuperebbe Gallipoli,
eccetto nel caso, che i Turchi da questo punto mi-
nacciassero di attaccare al fianco 1' esercito ruaso di-
retto verso Costantinopoli.
I Russi s' impossessarono dopo un accanito
coinbattimento il 22 corr. di 20,000 carri carichi di
proviande per 1' esercito turco.
1 Rumeni continuano da Kalafat e bombardare
Viddino, tenendola bloccata da tutte le parti. I Serbi
non prendono in ció alcuna parte, pare quindi che i
Rumeni soli agognino al possesso di questa impor-
tante piazza.
I Montenegrini continuano le loro operazioni
contro Scutari ; ai 24 m. c. s' impadronirono del
forte suir isola Grmogur, ove trovarono 4 cannoni e pila. Uz to druge viesti donose da britanska j moite vettovaglie.
vlada hoće da zaimlje koji milijun šterlina za j Komunduros, presidente del nuovo gabinetto
N. 9. Zara, Venerdi 1 Äbbrajo 1875. Anno IX.
KATOLIČKA DALMACIJA
V.'ritiUem l'acientes in charitaie. crescama* in
ili« per omnia, cjui est caput Christus.
fS. Paul. Efh. iV. 15.
Esce il Luneài ed il Venordl. Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri juogitur, meus est
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
roboranriis.
Vos ipsos, auxiliante Ileo, in dies alaoriter «Jperam V'estram impensuros in tuend» «alutari Ecclesiae doctrina, animisque in Religionis amore et in verae fidei professione
(Pin IX nel Breve del $1 FMrajo 1872 agli scrittori della üalmazia Cattolica.)
Condizioni d associazione. — Per Zara per un anno anticipatamente (ior. 6. — Per la Monarchia Austro-Ungarica fior. 7. — Per 1'estero per un anno fran-
chi 15 in oro. — L'assoeiazione è obbligatoria per I' i litera annata. Chi non avia dato disdelta alla fine di wf annata, si riterrà associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e gi'importi di denaro in grtippi, o meg-lio iu assegni poslali, si dirigano ail Amminislrazione della üalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affraneate alia
Kedazione. I comunicati s' inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. fnserzioni in quarta pagina a tariffa assai modérala. Un N.ro separato s. 8.1 manoscritti non si restituiscono.
Zara, 1 febbraio.
Collo scopo di provocarci ad un nuovo Confíteor
(sic) il Costitmionale di domenica seorsa fa cenno del-
ï atta important issimo che potrebbe aerrtr di lezione alia
U. ('.. compiutosi a Milano, ovo da molti sacerdoti
tirmavasi una protesta contro i' ottimo Osservatore
C'católico per un articolo scritto interno a Vittorio Eraa-
nuele il giorno seguente alla sua morte.
Noi abbiamo veduto 1'articolo del giornale cat-
tolico, ciocchè difícilmente si puô dire del Costitu-
zionale, e possiamo assicurarlo che per coraggio cri-
stiano, per isplendore di forma, e per maturità di
concetti è stato torse la cosa meglio riescita di quanto
abbiamo avuto l'opportunité di leggere in questo
argomento. Il fisco di Milano T ha líísciato passare
senza osservazioni, e nella capitale morale d' Italia,
non ostahte l'articolo non ehbero luogo le piazzate
di Bologna, Parma, Piacenza, Venezia e Viterbo.
Solo i gioroali ostili alla S. Sede ed alla reli- j
gione eattolica, come la Perseveranza e simili, scimiot- j
tati come di solito dal Costituzioriale, diressero i loro
assalti contro il benemerito Oss. Cattma il S. Padre
,, Pió IX, cfcye sostieïïf. isJ^ieJi soldati i quali combat :
' tono le battaglie della Ohiesa. ha creduto bene (otto
giorni dnpo dacehè era escito l'articolo) di confor
tare colla sua augusta parola i valenti direttori del '
diario milanese. A questi essa sarà il più ámbito gui-
derdone nel loro nobile arringo.
Se da questo Breve il Costitmionale saprà trarre
un' idea più esatta sul modo con cui nel centro del j
cattolicismo si giudicano certi fatti, e se dallo stesso
Breve imparerà a capire quali simpatie destino a
Ruma certe assurde ed impossibili conciliazioni delle |
quali si occupa, l'odierno nostro articolo sull' ex P.
Curei, noi saremo ben lieti dei Confíteor del Costitu-
zionale, che dopo tutto è un buon ragazzo, se vuolsi j
un po' dispettoso, ma che non fa maie a nessuno. i
Ecco senz'altro il Breve Pontificio:
Diletli figli, sálate ed apostólica benedi- ;
zione. Gli officii vostri, diletli figli, che ci
siete devotissimi e inoltre vi consacrate intie-
ramente a proruuovere, diffondere e accendere
amore e ossequio verso questa Cattedra di
Pietro, onde mediante 1 unione con essa, che
è maestra di verità, conseguiré la sainte e la
pace, non pote vano non tornarci accettissimi.
E questo vostro impegno per verità rendono
degno di maggior Iode le incessanti diligenze,
le fatiche, i dispendií, e Je contradizioni su-
scítate dalla verità odiata, e finalmente 1' in-
tento stesso di prevenire le insidie tese quo-
tidianamente al popolo, per distaccarlo da
noi, non solo dai nemici della Chiesa, ma
altresï con maggior pericolo da altri, i quali,
col pretesto della prudenza e della carità,
fantasticano assurde ed impossibili concilia-
zioni ; e credendo di aver essi dal cielo, per
dirigere opportunamente e con efficacia gli
interessi della Chiesa maggior lume che non
il supremo suo Capo, impongono i loro pro-
getti a tutti, come Y unica via a conseguire
il ristabilimento dell'ordine. Tutte cose che
con franchezza indicó uno di voi nel discorso
al recente Congresso cattolico di Bergamo
parlando della necessità di star uniti più fran
cántente e più ossequiosamente alie norme ed
agli insegnamenti di questa santa Sede, e di
guardarsi dai sofismi dei liberali e dei conciliato
ri*)e di impegnarsipiuoperosamente a spezzare
le forze dei nemici, e a ben considerare le
condizioni raiserabili della Religione e della
patria. Che perb questo seme da voi sparso
noti manchi produrre i suoi frutti, lo manifesta
1' obolo che ci avete presentato, il quale, di
piccoli simboli, ci attesta che moltissimi sono
a dividere con voi i sentimenti e 1' affetto fi-
liale verso di noi. Di che sommamente com-
piacendoci, avemmo graditissime le manifesta-
zioni della filiale pietži e della divozione vostra,
nou dubitando, che Dio ve ne render^ mercede
pari al vostro zelo. Pertanto ve la invochiamo
amplissima, e intanto auspice di essa con
sommo amore impartiamo l'apostolica benedi-
zione a ciascuno di voi e a tutti qnelli che
I favoriscono 1' opera vostra* pegno della nostra
I paterna benevolenza. |
Dato a Roma, da S. ¡[Metro, il 17 Gennaio
An ho 1878: AiiiH> XXXiKJl nostro Pontificato.
PIO IX PAPA.
Mir i Bosna.
„Pomaljaju se uvjeti mira". Ova viest
strielomke leti sada preko sve pet krajeva
svieta. Ona svakoga zanima, možda još veće
nego je zanimao došle i sam strašni rat; nas
pak na osob. Uvjeti mira svojim posljedicam
nama do srca dopiru; u njima nam se bu-
dućnost kroji. Nama na oči, zavičaju nam na
pragu iskra pala koja zavadila dva carstva,
uzdrmala Europom, potresla svietom. Kako
dakle da se mi na uvjete mira znaliSno, neuz- j
trpno ne osvrćemo?
Istina je: do ovoga časa nije još, što
znamo, nijedna vlada uvjeta očitovala. Nu u
vjeti su po STOJ prilici jurve stvoreni i vlade
svekolike do danas o njima obavieŠtene. Kako
bi inače o u vjeti m u isto doba skoro na isti
način pisao dojedan nplivniji europejski list?
¡Sve ako i ne bude onako rieč po rieč kako
novine javljavu ali mučno da jezgra ne bude tu.
Sto
govori „Tagblatt" to je jurve u pro-
šastom našem broju javljeno. S njim se malo
ne u svemu slažu „Morning Post", „Times",
„Daily News" i „Politische Correspondenz".
Svi navještuju jednoglasno da će Bugarska
steć autonomiju, Srbija i Rumunjska podpunu
nezavisnost i šire granice, da će Crna gora
uz ,,uti possidetispodvostručit svoje sadašnje
zemljište.
A što čeka Bosnu? Po „ Tagblatt-u"
Bosna će i Ercegovina imat svoga posebnoga
poglavara, svoj posebni parlamenat a uz to
naravno i autonomiju u upravi; „Morning Post"
piše: da Bosnu i Ercegovinu čeku pokrajinska
autonomija a „Politische Correspondenz" daje
Bosni i Ereegovini autonomiju i glavare krš-
ćane. „Times" i „Daily News" obećavaju Bosni
i Ereegovini reforme i glavare kršćane. Ovdje
II corsivo 6 neir originale
nema slova o Austro-Ugarskoj, jovdje se ne
govori ni o nje pokroviteljstvu. Sto dakle Au-
stro-Ugarska ne misli uzeti Bosne koliko ni
daleke Anatolije?
Bojati se je. Madjari nastoje što mogu i
ne mogu da Bosna ostane u Turčina. To pak
žele po svoj prilici i Rusija, Njemačka, Ita-
lija, Srbija, Crnagora; a kad žele nastojati će
da im se želje izpune. Sto da Austrija uradi
u takim okolovštinam ? Zar da se zarati rad
Bosne? Da rad nje Madjare pobuni a sebi
žile podsieče ?
Nu nije samo to što Austriju smeta? Au-
strija može imat pokroviteljstvo nad Bosnom,
nadzirat vršenje reforma; ali Čast carstva, u-
gled monarkije ne dopuštaju da ona uz Tur-
čina u Bosni vlada.
Po tomu ne bi čudo bilo kad bi se i
ovaj krat Bosna Austriji izmakla. Unutrnji
neprijatelji, vanjske spletke i do toga dovesti
mogu, ali tim bi se samo odgodilo bosansko
pitanje; najpj monarkiji i nadalje ravno ostaje \
do Rašije.fU interesu je Austrije daposjedne
| Bosnu a u interesu Bosne da se uz jačeg i
bogatijeg prisloni. Nasilje, prietnje mogu pre-
| priečiti privremeno ostvaranje prava, izbrisati
| ga ne mogu nikad.
Kad li tad li Bosna je naša, došla trčuć
| ili šećuć. „Posebni poglavar, glavari kršćani"
I „reforme", jamče nam da Bosna neće veće bit
! sasvim turska, ni malo srbska a da može bit
; podpuno hrvatska. Bude li jedan poglavar taj
I je iz Austrije, bude li ih više, ti su pod Au-
strijom; preinake nam pak same opominju
Andrassyevu notu na koju i Madjari rado pri-
staju a kad oni svak. Uz toliko je naša za-
daća da bdijemo i radimo. Spojenjem Bosne
dieliti će s nama sreću i nesreću milijun pre-
kodinarske braće. Bosna ponosna kadra je da
nas svih obogati. Plodna je zemljom kao Mi-
sir, gorom je zarastla kao Slavonija, ruda je
puna kao Amerika. Ali s Bosnom će k nama
samo 200.000 katolika, po milijuna poturica,
a šest stotin tisuća rišćana!
Politički pregled.
Ministarstvo Tiszino još se drži a naše
se još ustrojilo nije. Zvanični listovi sile se
iz petnih žila da priprave javno mnienje na
mienu sličnu zadnoj ugarskoj krizi kad je
naime ministarstvo odstupilo i opet pristupilo,
te daj da se predočuju opasnosti skopčane
s ostavkom Auerspergova ministarstva i bla-
godati kojim bi zasjala Austria kad bi se
staro ministarstvo pomladilo. Nu došle se
nije još došlo na čistac. Zna se samo da se
je naš Car razgovarao a po svoj prilici i do-
govarao s predsjednikom zastupničkog vieća.
D.rom Rechbauerom, pa D.rom Herbstom i
barunom Kellerspergom. Uz toliko se „Frem-
denblatt" veseli što sabor nije još ništa od-
N. 10. Zara, Venerdi 8 Febbrajo 1878. Anuo IX.
attoicí*
KATOLIČKA DALMACIJA
VurUatem facientes iw charitate, crescamus in
¡lio per omnia, qui est caput Christus.
fS. Paul. Eph. IV. 15.
Esce il Lunedi ed il Venerdi.
«r^Êi^^p
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jiuigitur, meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dics alaoritcr operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina, animisque in Religionis atnore et in verse fidci professione
i-oborandis, (p¡0 IX nel Breve del Sí Febbrajo 1872 agli scriltori delta Dalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un anno anticipatamente fior. 6. — Per la Monarchia Austro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — L'associazione è obbligatoria per F intera annata. Chi non avrà datd disdetta alla line di un'annata, si riterrà associato anche per la seguentp. — Le as-
sociazioni e gTimporti di denaro in gruppi, o meglio in assegni postali, si dirigano alT Amminütrazione della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
Redazione. I comunicad s" inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarta pagina a tariffa assai moderata. Un N.ro separato s. 8. I manoscritti non si restituiscono.
,. .i.
Bonura certamen certavi, cursum consummavi
(Sv. Pav.)
Zaspao je u Gospođu NAŠ OTAC PIO IX.
Bog nam (JA je bio dao, Bog nam (JA Je uzeo-
Dok bude svieta, živjet ee |ffj blažem uspomena*
Preko trideset i jednu godinu Tldfijivi glafat* ravnao je Crkvom Isu-
sovom. Nije spavao, koji je čuvao Izraila.
Vanredno dugo vrieme upotrebi da pokaže koliko VieE°aU slESJS'il zna
trpjeti rad imena Isusova. Nepađe u varke, znade razpoznati himbe, sili se ne-
pokloni. Istini je služio, pravicu je gojio;, sjatjBlSI IllĆ u tmini, liepolio-
lebi¥i Stlip u smetnji. Biesni valovi nisu nepomičnu liticu neg prali. Sretni
(JA dani neuzoholiše, crni dani neslomiše. Umre prije neg Rieč zapovjedi: pre-
stanite vjetri, umiri se more. Umre namjestnik Nazarenov, nasljednik Petrov, i
ON exaltatus na Vatikanskom brežuljku.
Posilus in sigmim NJEGOVO Je ™e dielilo sviet na dvoje: u poslušnu djecu
i ncublažljive neprijatelje. Non est discipulus supra magisirum.
Po Isusovu nalogu: conftrma fra tres. Crkvu je štitio u nauku, braću je krepio
u vjeri.
Slirbail Otac na koga nije mislio? Skrbio se za Ameriku kao za Eu-
ropu, brinuo se za Engleze i za Dalmatince, opominjao je vladare i vladane
omnia omnibus faclus. Nitko nije točnije vršio zapoviedi: Docete omnes gentes.
Bio je Serviis servoruvn »ei*
Dok je ON s nami bio, čuvao nas je, Nebeski Otče! u tvoje ime; daj
vienac slave, rajski pokoj!
Zara, Lunedí 14 Marzo 1878.
Dalmazia
KATOLIČKA! DALMACIJA
KAD SE
DNE 3 OŽUJKA! MDCCCLXXVIII
U PRIESTOLNOMU HRAMU
W*mm*s JOfcOJI
pffigääjp
SLAVIO
IZBOR NOVOGA PAPE
ATA I: Vo «ffe «Ä?> «Rb
doru tavnu sa sebe svlači,
Haljine svietle na se navlači,
Pretvaraj u pjev kajački vaj,
Krstova ljubo, mezimko Boga;
Na žive znake veselja tvoga
Klikuje zemlja, odzvanja raj!
Kadno ti tvoju vidljivu glavu.
Vječni tvoj ures, vječitu slavu,
Ugrabi makli, studeni grob,
Adove sile začele nadu,
Vidoei biti tvojemu padu,
Slaviti tvoju konačnu kob!
Ele ih ljuto prevari nada!. .
S' bolnog tvog odra čitava, mlađa
Ti nam se prenii na novi viek:
Kd što će jednoČ iz grobnih tmuša
Jasnijim tielom pravedna duša
Klisiti Čila na trublja zvek.
Slavnoga Pija riedke vrline,
Čeličnu dušu, velebne Čine
Zatrt'ti htjela zavidna smrt;
A1 Višnji s' neba poslk ti Lava,
Da vjere svoje njeguje prava,
Da, Kerub novi, Čuva svoj vrt;
DvosjeČnim mačem božije rieči
Prevratnom duhu ulaz da prieči
U zemlju svetu, u božji sad;
Da lavskim srcem, i lavskom moći
Brižljivo brani, danju i moći,
Krstovo stado, nebeski grad.
Iz mora diži, Petrova plavi,
Uzdano sidro; Lavom na glavi,
Susretaj smjela srditi val;
Devet i deset punih vjekova
Kroz lagum hrliš biesnih vjetrova,
Iz kojih kriešti pakleni jal!
Oluja trista on na te sruši,
Bez da ti ipak vislaca skruši,
Kamo 1'da tvoju razklima grud!
Nad tobom nebo zahman se muti,
Na te mati srću valovi ljuti,
Zahman se skriva pod tobom prud,
Vodjena novim kormileem, Lavora,
S njim ćeš se novom ovjenčat slavom,
S njim ćeš doživjet sretniji viek;
Nesklon na sjajnost žeženog zlata,
Njegovoj skrbi obilna plata:
Vierniem dušam pružati liek;
Liek što ga donife sJ rajskih vedrina,
Previšnja mudrost božjega sina,
Kad sišla s' neba naviešćat spas;
Ter čelik-Petru dala da hrani,
Na vječni uztuk griešnoj nemani,
Nauka svoga Čudesni kvas.
Za Petrom svetim mal' da ne trista
Nasliedi došle baštinu Hrista,
Nasliedi Petrov dvostruki ključ;
Kazujuć s' kula bezsmrtnog Rima
Čitavu svietu, narođim svima
Utjehe raja, vangjelsku luč.
Petrova groba s' visokog vr' ca,
OdvjetČe vrli Pijeva srca,
Trinasti Lave razvij svoj glas;
Narodom raznim širokog svieta,
Zvuk je tvoj mio, tvoja rieč sveta,
Naputci tvoji dušam su spas.
Presveti Otče, k'nebu nas puti,
Nedaj da duše podlegnu piiti,
Sokoli u nas mlohavu ćud;
Njegtij nam ugled Krstova hrama,
Podžiži ognjem božjega plama
U mukloj dvojbi ozeblu grud.
Rječitim žarom prvoga Lava
Svraćaj bič božji s' krštenih glava,
Borcima nudjaj masline cviet;
Moli da Višnji izpuni nadu,
Da pastier jedan u jednom stadu
Prikupi vjerom razdrobljen sviet*
Nedaj da gazi silnika peta
Slabije pleme, golotna kmeta,
Utješi, Otče, sirota vaj;
Tlačenoj pravdi u pomoć leti,
Skrušenu pružaj blagoslov sveti,
Zlopatnu kazuj blaženi raj!
V5S fir
Stjepan Buzolić.
N. 16. Zara, Luneđi 11 Marzo 18T8. Anuo IX.
KATOLIG DALMACIJA
Veritftteni facienles in chuntaíe. ereseanuts in
illo jjer omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. F)ph. IV. 15.
Esce il Lunedi ed il Venerdi.
——
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est.
(S. Meronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo. in dies alacriter «¡terani Veetram impensuros in taenda salutari Ecciesia! doctrina, animi.sque in Iteligionis amore et in verœ fldei professione
robota u dis, (pio fX ne( Brem de,I 21 FMrajo 1873 agli scrittori della fí almazia Cattolica.)
Condizioni d'associazicme. — Per Zara per un anno antícipatamente iior. 6. — Per la Monarchia Austro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. —• V associazione è obbligatoria per Tintera annata. Ciii non avrà dato disdetta alla line di un' annata, si riterfà associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e gl'importi di denaro in gruppi, o meglio in assegni postait, si dirigano alP Ammimstrazione della Dahnazia Caltolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
Redazione. I comunicati s" inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarts pagina a tariffa assai modérala. Un IN.ro separato s. 8. I manoseritti non si restituiscono.
Prendiamo viva parte al lutto in cui ve-
nerdi passato fu immersa 1' Augusta Famiglia
Imperiale. per Ja morte di S. A. 1. e R. 1'Arciduca
FRANCESCO CAKIJO Padre di Sua
Maestà il graziosissimo Nostro Imperatore. È
una sventura questa che sarà intesa col piíi sen-
tito dolore in tiilli i paesi della vasta nostra
Monarchia; avendo ii defunto per le esimie sue
virtù goduto la riverente stima e 1* afletto di
tutte le popolazioni dell' Impero. Nella gloriosa
storia degl1 Absburgo restera benedetta la me-
moria delF augusto defunto, il quale dopo avere
consacrato i prirai anni della sua vita agí' in-
teressi dello StatG. ritiratosi nella vita prívala,
edificó le popolazioni col!'esempio delle preciare
sue virtù e specialmente colla sua religiosité. I
Viennesi ricordano con commozione, come ii
pió Principe nel tempo quaresimale si recava,
confuso cogli altri fedeli ad ascoltare costante-
mente la parola di Dio, ricordano gli annuali
suoi pellegrinaggi a Maria-Zell, la sua viva par-
tecipazione al lutto della Chiesa per la morte di
Pió IX ed al giubilo per F esaltazione di Leone
XIII. Sono pochi giorni che lo videro scendere
alia Nunziatura per inviare al Santo Padre col
mezzo del Nunzio le sue felicitazioni. Anche i
Dalmati ebbero la ventura di ammirare le nobili
virtù delF Illustre defunto nella visita che come
delegato da S. M. il defunto Imperatore Ferdi-
nando fece nel 1842 alia nostra Provincia. Sia
pace alF anima sua.
Kakvo to riešenje Bosnu i Ercegovinu čeka? ! svakomu na domaku to se hoće da svak bude
Hoće ii jim Austro-Ugarska bili gospodarica ili ¡jak za obranu, slab za napadanje,
pokroviteljica? Postala ona jedno ili drugo prije | Znam, tada bi mučnije bilo da Bosna ostane
sastanka možda nećelai jedno ni drugo, svrha | Austriji, nu austro-ugarsko pokroviteljstvo bilo
i europejskom sastanku," početak bosanskom rie- j bi jače i sire: sjedne daj s druge primaj. Sva-
; šenju, zadnji zbor onamo, prvi tvor ovamo. ^ • kako po Bosnu dobro; imala gospodara do Drine
Sada treba pripraviti put. Tu zadaću liepo j ili pokrovitelja do Bugarske. Dobro za nju dobro
za svakoga.
Politički pregled.
; vrše magjarski listovi, kad zagovaraju aneksiju
j za nevolju, još obilnije kad predlažu da carevina
j zaokupi od izvora Drine do utoka Pruta. Vještoj
; diplomaciji nije težko hać Bosnu tražee ju od
i Nikšića dta Vidina; da je i sitnija ne bi ju i
| čovjek u tom prostoru s oka izgubio. j Nestade razpravljanja o carinskom-cieniku.
Jesu li magjarske novine od sebe, na prizor ! Nakon tri sedmice neprekinutog rada zastupničko
| ruskoga uzpjeha, promienile dosadanje mišljenje | bečko Vieće dovrši cieničke posle. Vladin je
lili ih obavija dali viših krugova? Pa kani li; predlog skoro cio primljen; najveće je promjena
¡Austrija zbilja u Bosnu ? Što Busija o njoj misli? ¡bilo baš gdje se i očekivalo naime u carini na
U tom obziru „Reuter" ovih dana, priob- i kafu 1 kamenoulje. Tim se pomaknusmo podo-
: ćujuć uvjete mira, do? ic-e čudnovatu viest: Za ! bro naPried > sada kad Je svladana bila cienička
Bosnu Moskov mi^A? prve dvije ustale po--i prepona vieća mogu uzeti da raspravljaju'o dni-
j krajine iz Pelrograda* reforme pitaju. To je ne- j f^ važnim predmetima, što čekaju od toliko
| nadnja. A jeli to zlo ? dana i mjeseca. Jurve je došla bečkim zastup-
4i i' • , i • ,. .i , , i ničim pod ruku razprava o proračunu i na 7 Ako bi se to obistinilo propade za sada!, , \ v [ , f. , ..v ,, , , 13 • tvt i * pocese prvi put pretresati dotične predloge. austro-ugarsko gospodarstvo u Bosni; JNu pokro-1 ~ t ., c i • • v 6
viteljstvo ne: lo bi dokazalo da Austrija neće I Zast"I'"lk; Schonerer govorio je proti proraćunn i ** «' ! 1 ilononnA no nutrntrino ta tnnnA • nn m inir.fr» itAtTT r\
Bosnu u krilo neko pod krilo. A što je bolje i napadao na carevinsko vieće i na ministarstvo
Bosna medju dvije kneževine.
Nova miena nastala po Carigradskom miru
napreduje došle tiho i povoljno; što se veće
odmičemo od 3 ožujka to bolji medjunarodni
europejski odnošaji. Sada veće o sastanku nitko
ne dvoumi. I zvanični listovi kao „Norddeutsche
Ali. Zeit." za Njemačku, „Agence Russe" za
Moskovsku jamče da se obće očekivanje bez
velike prevarili neće. Prije Jurjeva dana, netom
lišće zene tri će kolovodje Andrassy, Bismark
i Gorčakov rek bi glavom na viećanje. To bi
bez sumnje dobro bilo, jer bi se poso trsio j
brže, većim sjajem, jačim uplivom.
Kakve će posljedice obletjeti svietom iz j
sastanka? Hoće li tu crpiti Austro-Ugarska nove i
sile da oporbu magjarsku svlada te srećno Bosnu I
posvoji, da stupiv na novo zemlju u istoku, ne ;
izgubi ili ne pusti što u zapadu ? Dati će Bog. j
Uz toliko o svakoj se pokrajini vidi kako |
će joj sunce granati, o svakoj se što zna a i j
dan danas o Bosni skoro ništa. 0 njoj nekad i
govorahu Srbi, sada i oni šute, s pameti ju j
smetnuše; za nju nekad oni krv lili, sada ne bi;
za nju ni naboja na Drini izpalili. Do koga je
i do šta je? Po svoj prilici do same Austrije:!
ona bo hoće da (a/pograničnim pokrajinam govor
zametne, ona hoće da bosansko pitanje rieši.
i ... ... o a tim zadobio ukor i bude pozvan na red. Ovai : ili ovo m ono? i , ... ... .... j • i i j • • J . . , zastupnik ima bit veliki napredn ak kad je i on i Pitanje nije jednostavno, pa ne može da | dopro d() toga (]a zagovara kradju manastarskih i bude ni odgovor Stvar je veće važna nego: dobarn do6im bi hUo da fljin|a gvietska ob,ast
| Bosna sama najskoli kad bi se dogodilo da | uprav]ja. Ima bit praznih moždanih a praznijega
¡Bosna u budućoj diobi ostane i u napried klin ; srca tji0 tako ^ jer u nag { djeca znadu da
I medju dvije kneževine. j ge u Uldjo nevaya prtit Nu t0 nije dosta te za->
I Kad li tad li u Srbiji i Crnoj gori, ako i | stupnik Schonerer sta istom prigodom braniti
| ne narod ala bi mučno knezovi mirovali; jedan j pravo 0bćeg glasovanja; za koga, to zna on i
¡narod a dvije loze to se nekako ne sudara. Da družina. Za dozvolu proračuna govoraše, prije
j se odaleči sto se sasma ukloniti neće, medjusobne i Schönerera, Wolfui m i Obertrant, a Monti proti
I mržnje i zavisti, rie pomažu zajedničke granice, i proračunu.
| pače se tu najčešće krv lije. S toga Bosna medju j u zasiedanju dueva 8 tek. predsjednik mi-
; dvije kneževine bila bi po nje prividni gubitak, j nistarstva govoreć o europejskom sastanku, reče
j pravi dobitak. Preko hrvatske zemlje ne bi puške ! da će se sabrat jedinom namjerom da se bavi
i palile. ¡o uredjenju istoka te da je s toga izuzet svaki
Vas bi Balkan čestitiji i uezavisnjji bio i drugi predmet,
kad bi dvije kneževine Bosna lučila. Što bi i Sastaše se i delegacije. Jednomu i drugomu
Hrvati, Crnogorci, Srbi, Arbanasi, Grci i Rumunji! odaslanstvu pitana je dozvola zajedničkih tro-
kad bi zapad dopiru do Drine, a nijedan od
balkanskih naroda nemogo dalje od Bugarske?
Njihov bi život svedjer kržljav bio; u Bugarskoj
škova za tri mjeseca i odobrenje zajma od 60
milijuna kao i podpore ze bjegunce iz Bosne i J
Ercegovine. Pitaše Andrassy-a u javnoj sjednicw
imali bi jaz i pučinu preko koje se ne bi moglo ; cemu izvanredni zajam, nu ne odgovori već za;!
bez propasti ; Bugarska bi robovala, jer bi stala j moli da mu puste dogovarati se o tomu li p|
osamljena, nejaka za odpor proti velikim drža- j dodborim, budne da se tu ne radi samo p p#
vam, izvržena svačijem uplivu, podložna svakom j sebnim interesim, nego i o europejskim^ pajŠ-
udarcu; vladao bi kako bi htio sjeverni stric, i pokon, da je europejski sastanak na ^tinp.
dakako na uštrb slobode i napredka svih istočnih j Rieč je u Beču da je Rusija priobćila na-
unuka. Kad bi srbska i crnogorska zemlja zdru-
žile sebe, odciepile bi istok od zapada, južnoj
šem caru uvjete mira. „Nord" rusko glasilo oči-
tuje da obielodanjeni uvjeti nijesu netočni. Br-
zojavka iz Londona naviešćuje o uvjetim da :
I ratna odšteta iznosi 1410 milijuna rubaljaj od
uzajemnosti žile podsjekle, svakom zamašnom
podhvatu uzpjeh i proti volji osujetile. Ne da
se misliti na bolju budućnost Balkanskoga pol- j 0vih 1100 platit će Turska pokrajinam u Aziji
u otoka bez Bugarske zajednice a te nema gdje j a 310 u gotovini, mi nije došle ništa odlučeno
Bugarska robuje a ne gospoduje. j ni iiad n[ kako. Granice Bugarskoj idu riekom
U Bosni medju dvije kneževine jamstvo j Karasu-ora od Čermena do Varne, sa strane istoč-
da neće preoteti mah ni zapad ni Rusija; svak ne, od zapadne pak premeću Sirot, što ostaje
N. 20. Zara, Venerdi 15 Marzo 1878. Anno IX.
Cattolica
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem faeientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Chmtus.
(S. Paul. Eph. IV. 1,5.
Esce il Lunedi ed il Venerdi. Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jnngitur, meus est.
(S. lliermym. Epis. XVI. ad Dam J
Vos ipsos. auxiliante Deo, ir» dies alacriter operara Vestram impensuros in trtenda salutari Ecclesi® doctrina, animisque in Iteligionis amore et in verae fidei professione
roborandis, (p¡0 ¡ \ ne/ Breve dll 2t Febbrajo 1872 agli scrittori delta Dalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un anno anticipatamente flor. 6. i- Per la Monarchia Austro-Ungariea flor. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — V associazione è obbligatoria per Tintera annata. Chi non avrà dato disdetta alla fine di un'annata, si riterrà associato anche per la seguente. — Le as-
soeiazioni c gTimporti di denaro in gruppi, o nieglio in assegni postali, si dirigano alF Amministrazione della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
Kedazione. I comunicati s" inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarta pagina a tariffa assai moderata. Un N.ro separato s. 8. I manoscritti non si restituiscono.
II ministero italiano.
II telégrafo si o affreltato a dar ragione
alie prevísioni del nostro corrispondente romano
sulla caduta del ministero Depretis, dopo glí
scandali dati dal Crispí. Infatti essendo stato
chiamato alia presidenza della Camera con una
imponente maggioranza Benedetto Cairoli in op-
posizione al ministero, questo diede le sue dí-
missioni, le quali furono anche accettate ed il
Cairoli stesso fu incaricato della forrnuzione del
nuovo gabinetto. Chi conosce le precedenze di
questo sinistro capopartito potrà di leggieri ar-
güiré verso dove tenda 1' Italia legale nella nuo-
va sua evoluzione política. Noi seguiamo con
attenzione questo sviluppo e la ragione è chia-
ra, imperocchè desso sta in intima relazione con
una qnestione che tanto interessa davvicino noi
e tutti i çattolici del mondo, colla liberta ed in-
dipendenza della Sede. Sotto questo ptiíito
di vista noi abbiamo considerato sempre le con-
dizioni politiche dell' Italia. Le nostre apprezzia-
zioni diverse volte furono fraintese, ci vennero
attribuite intenzioni meno rette, ed il nostro lin-
guaggio fu giudicato per lo meno come efletto
di un' appassionata esagerazíone. Prescindendo da
altre considerazioni, dornanderemo ora ad ogni
uomo onesto se la coscienza del mondo catto-
lico possa essere tranquilla, se questo possa re-
stare indifférente ad avvenimenti che nel loro
necessario svolgimento misero a discrezione di
un Crispí la liberta esterna del Capo della Cliiesa
cattolica, nelF atto più solenne della sua autori-
té? Non si tralla di persone, ma di princípi. Per
f indipendenza della Santa Sede valgono lo stes-
so i sinistri ed i destri; è la rivoluzione che
domina con questi e con quei: per gli uni e
per gli altri d¡ritió e giustizia sono arnesi di
un museo medioevale.
In mezzo pero al dolore ed alie angustie,
che ci opprimono 1' animo per aueslo stato di
cose, ringraziamo la Provvidenza, che per boc-
ca degli stessi nemici rende ora omaggio alia
santa memoria del grande Pontefice Pió IX, il
quale sino dai primi momenti h vendo smasche-
rato P intima natura della rivoluzione, ne aveva
non solo denunziato al mondo i rei propositi
verso la Chiesa, ma previsto encora le sventure
che avrebbe arrecato all' Italia.
In primo luogo è il „Tempo" di Venezia,
giornale della sinistra, che fa una sintesi delie
seguenli linee, che stralciamo dal medesimo,
della moralità del governo dei destri, il quale
condusse T Italia dal convegno di Plombières al-
la breccia di Porta Pia:
„Volete obbligarei ad usar le stesse armi, a
rispondervi per le rime? Volete che ricordiamo il
maggio del 1864, quando il Parlamento si cambiava
in Corte di Assise, ed i deputati ed il popolo face-
vano ressa per udire di un sacco d' oro che passava
da una mano tremante a un' altra mano tremante
nel riceverlo, ed uscivano condannati, ripudiati Su-
sani e Bastogi? Volete che ricordiamo i fasti delle
ferrovie merid. fino alie carte dell' inchiesta trafugate ?
Volete che rifacciamo la storia della Regia dei ta-
¡ bacchi e ridestiamo le aggressioni in via dell' Amo-
i riño : le lettere col facciamo quattrini ; le morti del
| Faccioli e degli altri ; le vergogne del Pironti che fa
! arrestare come imputati ,i testimoni per toglier la
! difesa agli innocenti; le proteste del Borgnini e del
; Nelli; la condanna della Comínissione d'inchiesta, e
le centinaia di miglioni spat'iti nelle ferrovie con un
tratto di penna? Volete ch£ entriamo nella vostra
famiglia a cercar la moralità? 0 volete che doman -
diamo i titoli di moralità alla Nazione, il giornale
della Regia, 1'apologista dei Bastogi; od a quel
corrispondente omnibus che scrive alia Nazione di
Firenze, al Pungoto di Milano, ha un' eco nel Rinno-
vamento di Venezia ed un braccio nel Piccolo di
Napoli, ed è quel famoso delle Pillóle Scotti? Volete
insomma che spieghiamo in lungo e in largo come
la destra si trovo ridotta a quel punto che obbligó
il Sella a felicitarsi per 1" avveninoento al potere
della sinistra, dichiarando che la corruzione erapiena?"
Ora audialur et altera pars, la „Gazzetta
d'Italia", giornale moderólo ' dei destri e veda-
no i. »os tri letteri qoal di moralità abbia
raggiunto il governo d' Italia :
„Se il paese deve vedere al potere, prima che
in uno stabilimento penitenziario, tutte le figure più
0 meno giudicabili che formano una grande catena,
il cui primo anello è attaccato al masso di Santo
Stefano e 1' ultimo è saldato alia porta dè^ numero
31 via S. Gallo in Firenze, *) davvero che T Italia
divverrà segno di pietà profonda e non d' immensa
invidia alie genti civili, eñe saranno teníate di tirare
intorno a noi il cordone sanitario.
Valeva davvero lt? pena di far T esperiraento
della sinistra al potere per porre in più elevato
scanno i Luciani, i Nicotera, i Crispi, soggetti degni
degli autori de' Misteri di Parigi e delle Taverne
di Londra!
Noi lo diciamo col euore in mano. Sebbene
questo rápido passaggio di figure patibolari dal potere
al domicilio moralmente coatto, dalla tribuna al car-
cere, porga argomento di tarda soddisfazione alia
Gazzetta d' Italia, che nacque e vive per non dar
quartiere a certa classe política, nonostante avremmo
preferito aver torto che aver ragione con tanta ver-
gogna nazionale, con tanto strappo del prestigio
delle nostre libere istituzioni
Siamo onesti ! disse un giorno il Barone di
Brolio, che ha poi sciupato la sua frase e sé stesso,
dimostrando che onesti per lui possono essere anche
degli uomini obbrobriosi, compresi tra il numero
1 ed il numero 31 !
Ebbene, se vogliamo essere onesti sul serio,
diciamo la verità. Quai giudizio puô íarsi di. un
partito che ha la taccia cosi orribilmente chiazzata
ed il corpo coperto di pustole nere, quali sono i
Luciani, i Crispi, i Nicotera e compagni? E qual
giudizio puô farsi di un Ministero, da cui si distac-
cano pezzi di carne fracida e cola dalle sue ferite
una materia cosi purulenta?
Oramai tutto il corpo è viziato e non ci si
venga a parlare nè di operazioni chirurgiche, nè di
cataplasmi più o meno senapati. Bisogna sotterrare
il morto, se non vogliamo ammorbare Tintero paese,
nel quale, è inutile dirlo, il pus è già inoculato! E
se cid non fosse, la forza della pubblica opinione
sarebbe più efficace e non si vedrebbero tollerati al
potere uomini, che, per reati ancor più lievi di quelli
contestati a' Crispi ed ai Nicotera, trascinerebbero,
altrove, non solo la caduta di un Ministero, ma di
un partito e fors' anche di un regno e di una repub-
blica
Nè in Inghilterra, nè in Germania un Disraeli
ed un Bismark si permetterebbero quello che si è
concesso un volgarissimo ministro, quai è 1' on. De-
pretis, di coprire per si lungo tempo uomini ed
opere quali vengono in mente pronunziando il no&e
de' Crispi, de' Nicotera e compagni. Nè in Inghilterra,
ne in Germania la Regina e T Imperatore si permet-
terebbero di prendersi a gabbo la pubblica opinione,
come si è fatto in Italia, dove indegni consiglieri
non si sono vergognati di fare sporcare I'albo degli
ordini cavallereschi del regno con nomi che finiranno
col figurar ne'registri del bagno e degli ergastoli, e
peggio ancora, non hanno esitato di consigliare che
minúscula dona fossero dalla Corte spediti a ministri
caduti sotto la pubblica esecrazione
Non è consolante spettacolo davvero che il no-
vello ramo di una dinastía tanto amata e rispettata
sia oggi entrato in Parlamento circóndato da' rami
secchi o fracidi del gabinetto Depretis ! Forse che i
rimasti sono migliori di quelli che uscirono? Forse
che il semplice fatto della convivenza non li ha resi
tutti del pari indegni di governare il paese ? Forse
che un uomo, come Depretis, che ha la mano cosi
felice da levar sul candelliere personaggi cosi puliti
come i due ministri dell' interno caduti, che ha il
cuore tanto tenero per commuoversi agli attacchi,
di cui sono bersaglio, e che ha gli occhí cosi prontí
al pianto per implorare di divider con essi la soli-
darietà delle colpe loro impútate, perfino della bi-
gamia, non apparisce agli occhi di chiunque come il
più triste appunto perché è il Tartufo della turpe
! commedia? Ed il guardasigilli? Oh! come ha ben
; custoclito le tavole della giustizia e quanto ha ben
dispensato i tesori della grazia! Forse Nicotera e
: Crispi avrebbero potuto quello che hanno potuto ai
tribunali di Firenze e di Napoli, se T on. Mancini,
anzichè ministro, non fosse divenuto la meretrice
della giustizia? E chi non sente rizzarsi i cappelli
in testa pensando all'opera nefasta de'Mezzacapo ?
E 1' on. Coppino non cerco da lungi emular la mal-
vagità de' colleghi ? E abbiamo appena bisogno di
j rilevare la sconvenienza di uomini, quali i Magliani,
! i Brin ed i Bargoni, che avendo un nome da rispet-
| tare, non si vergognarono d' imbarcarsi in cotesta
tartana, che spiegava al vento una mentita bandiera,
giacchè copriva con le sante ínsegne d' Italia e di
Savoia la veletta dell' avventuriero e del pirata?
E tempo dunque di finiría! La sinistra lasci il
potere o ci presentí degli uomini decenti; ma frat-
tanto si mandi a casa questi avanzi dispregevoli
della barca Depretis ; se pur non vogliamo assistere
alio spettacolo di un giudice onesto ed ardito insieme
che si muoverà un giorno o 1' altro ad arrestare
sulla porta del Parlamento cotesti uomini, che vanno
e si tengono al potere appunto per sottrarsi alia
giustizia ed al disprezzo del loro paese!"
Non aggiungiamo neppure una sola parola
di commente, tenianio soltanto conto di queste
confessioni.
'") 11 giornale La Nazione, organo del Nicotera e dei dis-
sident! toscani.
Po bielu crno.
Odnosno čisto obzorje prošlih dana iznovi-
ce se malo pomutilo. Na zapadnoj mu strani
pope se s njemačkih nizina oblak koji sada,
istina je, niti sunce svietu krije niti munjam
Europi sieva ; ali je takove vrste da mu se na
prizor čovjek ne može da veseli mnogo.
Bismark nazdravi, kako javismo tu skoro, u
Berlinu malo povoljno austro-ugarskoj monarkiji.
Prietnja ostade prietnja a želja bi za Europu
zapovied: što htio, to i postigo. Izrazio mnienje