JDrTJig'o jjzd-s.33.je.
KATOLIČKA DALMACIJA S Ih V
Veritatem facientes in charitate, \
crescamus in illo per omnia, qni ;
est caput Christus, \
(S. Paul. Eph. IV, 13.)
: ^ f •
Izb.odi -u. 3Poned.jeliiIls: i -u. Oet^rrta-ls
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operain Vestram impensuros in tuenda salntari Ecclesise doctrina ammisque in
Religionis araore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. p papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
\ Ego interira clamito:
1 Si quis Cathedrae Petri jungitur,
> mens est.
\ (S. Hieronym. Epis. XYI. ad Dam
TJ-vjeti pred."bxoj"bez — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo?7 fior. i poštarslđ troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na llpravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objav«
4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. i
Bi. 19. ^oab-ed-jelzijJk; Ožrmjkia. 1834.
^UtUUUULt,UJi JWUJWA^JU J U U' L
Nastava i bogoštovje u
bečkoj zastupničkoj
komori.
Ima godina, da se nije razpravljao
na dugo i široko proračun ministar-
stva bogoštovja i nastave ko što ove
godine. Noviča školskomu zakonu, do-
godjaji na bečkom i pražkom sveu-
čilištu, okorjelost dotičnog ministra,
koji neće da ponarodi učione u sla-
venskim pokrajinama; — sve je to
dalo prigode podužoj razpravi. Ali
ipak stvar bi se bila mirnije razvila,
da nije segodišta progovorio poznati
tiroljski zastupnik, presv. Greuter,
jedan od boljih govornika desnice,
koji je mučao u ovo posljednje doba,
odkad je na vladi „pomirljivo" mi-
nistarstvo. Njegov govor izazvao je
ljevicu, koja je turila u razpravu svoje
bolje govornike.
Razprava je započela dne 17 tek.
Kod Stavke „središnja uprava" go-
vorio je prvi proti zast. Tilser, mla-
dočeh. Spomenuo je kako je od naj-
veće važnosti naukovni jezik, i kako
se taj zanemaruje. Za tim govori u
obće o školskoj upravi, te napokon
predlaže zaključak o uredjenju obrtne
poduke putem pokrajinskog zakono-
davstva. Predlog je poduprt.
Zast. Ozarkievics iznaša neke tužbe
rusinskog pučanstva, u Galiciji, te
spominje izmed ostaloga, kako se nov-
čanom globom ili tamnicom kazne
grčko-katolički župnici, ako u svojim
spisima na državne vlasti rabe rusin-
ski jezik; dočim je župnicima bilo
priobćeno od ordinarijata, da se u
obćenju sa vlastima mogu rabiti polj-
ski, rusinski ili njemački jezik.
Na predlog zast. Oe.'za razprava
je zatvorena. Zastupnici desnice (Greu-
ter, Tonner, Kathrem i Dr. Vitezić)
biraju zast. Greutera obćim govorni-
kom ; oni ljevice Dr. Weitlofa. Tim
je i sjednica zatvorena.
Sutradan se razprava nastavila.
Crtice o prevodim i iz-
pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br. 18).
Da sravnimo Sikstovo obielodanjenje
s Klimentovim. Naslov isti je: Biblia
Sacra Vulgata eđitionis Sixti V. Ponti-
ficis Maximi jussu recognita atque edita.
Bomae ex typographia Vaticana. Kli-
mentovo se ime ne spominje u nijednom
obielodanjenju Rimskom, neizključiv niti
Bibliju koju Propaganda obielodani g.
1768. Ko je dakle od tiskara prvi pri-
stavio naslovu ime Klimenta VIII ? Riet
bi da je Antun Laurent uLyonskomj o-
bielodanjenju g. 1675. Ali i Parižka jedna
Biblija od g. 1641 nosi u naslovu: Au-
đoritate [Sixti V. et Clementis VIII.
Mješte bulle Aeternus Me, koja je u po-
četku Sikstove Biblije, Klimentovo obie-
lodanjenje ima apostolsku bullu, koja po-
čimlje riečim: Cum Sacrorum Bibliorum
od dana 9. studenog 1592. Tu je i pro-
slov štiocu, u kom kaž« se koliko se je
trudilo oko izpravljivanja Biblije, te priča
kako je postalo to novo obielodanjenje.
Obći govornik ljevice IVeitlof odgo-
vara prije svega Tilseru. Za tim se
bavi u obće o učionama, o školskoj
novici i i d.
Obći govornik desnice, Greuter:
„Ako sam nakon dužeg mucanja
ovom prigodom zaprosio rieč, moja
gospodo, možete biti uvjereni, da to
nijesam učinio, da i s moje strane
kušam akustiku ove no\e sabornice,
(veselost), već sam to učinio iz va-
žnijeg uzroka; učinio sam uvjerenjem,
da tim samo izpunjam dužnost, koju
sam obećao izpunjati kad sam se pri-
mio zastupničku časti".
Govornik će prije učiniti nekoliko
opazaka, da označi svoje stanovište.
On će odobriti svotu, koju je pred-
ložio financijalni odbor, i to rad raz-
loga, koje je on već jednom iznio
proti bezuvjetnomu nijekanju prora-
čuna. On opeta drži da je to vrlo
pogibeljno oružje, sa dvostrukim o-
štracein; niko'nemože odlučiti, koja je
strana oštrija. Kod njega s druge
strane neodlučuje ono načelo, koje se
obično iznaša od konservativaca, biva:
„neodobravamo novac pojedinim mi-
nistrima, nego državi". Kod njega je
uvjek bilo glavno pitanje: Hoće li se
sbilja ova svota upotrebiti u svrhe,
koji bi se unapređili i učuvali inte-
resi države ? Hoće li se ovim novcem,
koji nam je odobriti, ojačati oni te-
meljni stupovi države, koji su se u-
vjek cienili kod naroda, koji imaju
ma bilo kakvu povjestnicu, ina i samo
neko ime? — Govornik se obraća
ministarstvu nastave i pita: Dali se
onim novcem traže unaprediti ona
načela, kojim se jača autoritet i što-
vanje prava.
„Vi poznate, nastavlja govornik,
izreku poznatoga Bacona cle Verula-
mio, koju je u svoje vrime državni
ministar Schmerling prilagodio svomu
sustavu: Znanje je moć, a ova je te-
melj autoritetu. Sad da vidimo pojave
naše dobi. U ministarstu nastave po-
-•^j&iijgk
trebe svake godine rastu, ove godine
za dva milijuna " A kad tamo,
kaže govornik, sve to više pada u-
glecl vlasti. Odkle to? To je s toga
jer svako znanje nema u sebi moć,
koja gradi i uzdrži državu. Ima i
neka druga vrst znanja, koja unosi
u družtveni život otrov i klicu rušenja;
a taj otrov po malo, ali tim odlučnije
djeluje. On zahvaljuje vladi što je u-
potrebila državnu moć, da se opre
radu prevratničke stranke, što njezini
poslovači provlače se u zločinska skro-
višta, da pronadju ubojito oružje, koje
je odredjeno za uništenje čovječjeg ži-
vota. Ali tamo dole naći će vlada
jedino one, koji stavljaju bombama
miću, ali ti ljudi nijesu j;h napunili.
A ko jih je napunio? — Oni koji u
ime slobodne znanosti sa katedra pla-
ćenih znojem pučanstva, iznašaju I
nauka, koje popularizirane i razpro- j
stranjene u raznim razredima pučan- j
stva, postaju prave bombe, i haraju
med masom pučanstva. — Govornik
ne.'adja nekoliko primjera.
(Sliedi).
lEEIr^iskl UstOTTl-
Rim, 17 ožujka.
(.Propaganda i Bonghi — Sv. Otac i
liepe umjetnosti — Imenovanja u doj.
1 koncistorijumu — Iz Vatikana.)
! I Bonghi je progovorio S Ali kad on
J negovori V Kakvo je to pitanje da Bonghi
I neumoči svoje pero, da ne reče svoju,
pa taman nebilo toga mnenja sve tali-
jansko „slobodnjaeko" novinstvo, komu
on pripada? I ovog se puta Bonghi našo
skoro na osami, govoreć o Propagandi.
Imao sam doduše prije javiti, ali drugi
mi predmeti oteli prostor, pa bolje ikad
nego nikad.
Članak je Bonghiev izišo u rimskoj
Nuova Antologia, u kojoj najradje piše
bivši ministar kad razpravlja državnička
pitanja veće znamenitosti. Važno je što
kaže o zakonu „delle guarentigie", jer
je on bio izvjestiteljem kad se u talijan-
skoj komori stvarao taj zakon. Spominje
Eto u čem se još razilaze oba obielo-
danjenja. Do lista 449 istovjetne su u
broju listova: tu u Sikstovoj Bibliji ne
nalaze se opazke S. Jerolima izmedju 3 i 4
stavke desetog poglavja Jestere. U Siksto-
vom obielodanjenju Jobova knjiga dospieva
listom 479, i tu se čita: Finiš primi tomi;
pa odmah dolazi naslov druge knjige s kaza-
lom knjiga, koje ona sadrži biva počam od
psalama do knjige Makabejaca; u Klimento-
vom knjiga Jobova dopire do lista 480; te
odmah sliede Psalmi. Na strani 636 Sik-
stove Biblije čita se: Liber Isaiae pro-
phetae; a Klimencove : Propheta Isaia, na
strani 899, sama rieč Finiš; dok u Sik-
stovoj Bibliji stoji; Finiš secundi tomi
et Veteris Testamenti, na strani 901 jest
naslov treće knjige i kazalo knjiga No-
vog Zavjeta. Takodjer na strani 807, u
Sikstovoj Bibliji izmedju XII i XIII po-
glavja Daniela nema ništa zabilježena,
dok u Klimentovoj tu je bilježka sv. Je-
rolima. U Sikstovoj Bibliji počam od li-
sta 1113 pogriešen jo broj listova, jer
bi tu hodilo da bude broj 1103, a ta
pogreška traje do lista 1141, gdje se
čita: Finiš tertii Tomi, ac Novi Testa-
mentii ništa drugo; u Klimentovoj po-
čam od lista 1131 slova su nešto manja,
te sliedi novi način brojenja, jer su tu
obielodanjena Oratio Manasse Regis Juda,
et Liber Esdra III et IV. Bilježka koja
pristavljena je od Augjela Roeea-e, te se
matica te bilježke i danas čuva kod Au-
gustinaca, s ovim dodatkom: SS.mus
Dominus Noster Clemens VIIIprobavit."
„Digni te različitosti oba obieloda-
njenja istovjetna su u naslovu, po izvanj-
skom obliku i po slovima tako, da bi
oko posvs ne vješto lahko jedno s dru-
gim zamjenilo. Polde Klimentovo obielo-
danjenje niti nosi nit spominje Sikstovu
bullu Aeternus ille, lasno je" dohvatiti da
je ona tim svaku vriednost izgubila; (pak
baš čudio se g. Milaš do mile volje;
koji tako liepo prouči katoličku nauku o
Papinskoj nezabljudinosti, da nezna da
Sikstova anatema nije mogla na Pape
smjerati, niti je smjerala; nego je nape-
rena bila prot neizkusnim, smjelim, svo-
jevoljnim izpravljačim. Ta dragi gospo-
dine, znate i sami koliko su točaka sv.
pisma razjasnili obreteni Asirijski nad-
pisi, pak zar da Papam nije dopuštano
okoristiti se tim obretima da izprave sv.
Pismo, jer je Sikst V ili koji drugi Papa
zaprietio anatemom ako bi se što izmje-
nilo ? Ta stvar bila bi odviše smiešna!)
te ju već ne navodi ni Rimski Bulla-
rium — La constitution Aeternus ille
etant supprimee dans 1' edition de Cle-
ment VIII, il etait facile de comprendre
que des - lors elle perdait toute autorite;
se i danas čita prije Manasine Molbe
je talijanski ministar izvanj-
skih posala napisao u svojoj noti, biva:
„Neshodno bi neki htjeli uplesti zakon
„delle guarentigie", koji dakako spominje
u čl. 4 crkvene kongregacije, ali tim izra-
zom neobuhvaća za stavno kongregaciju
de Propaganda Fide, koja ima svoju imo-
vinu, i nije jedna od onieh, za koje, po
namjeri zakonodavaca, izraženoj u spo-
menutom članku, imala seje skrbiti sv. Sto-
lica sa godišnjom obskrbom od 3,225.000
lira." — Bonghi na ovo prihvaća: „To
nam se ne čini točno. Svota od 3,225.000
lira odgovara onoj od 627 hiljada škoda,
koja je bila uvrštena pod prvim naslovom
papinskog proračuna za sv. apostolske
Palače, za Jcarmerlengat i za druge tro-
škove Njeg. Svetosti. Ali prvi paragraf
onoga naslova glasi uprav ovako : Za-
klada za doznaka sv. Otcu, sv. stožer-
nićkomu Sboru, za podporu i doznaku
sboru Propagande. Dakle, ne samo je
Propaganda uvrštena u kongregacije, već
je izriečito rečeno, da bude uvrštena; ne
samo članak 4 postavlja ju izmed kon-
gregacija, koje se mislilo obskrbiti onom
svotom, ali sasviem da ju neimenuje, jer
mu se čini suvišnim, priznaje ju jedniem
od onieh poslovača (ministeri) sveobće
Crkve, kojoj je dionicom potrebite uprave
iste. Može k tomu imati i svoju imovinu,
jer je dobila ostavština, i na svoje jih je
ime upisala; ali to može učiniti svaka
druga kongregacija, i ništa nebi branilo,
da svaka bude vlastnicom, ili daje zbilja
takova." — Bonghi zaključuje svoja raz-
matranja sliedećim riečima: ,,To je istina,
da Propaganda u upravi svojih dobara
neće biti sasviem slobodna; da uslied
sadašnjih zakona, vlada nepravedno se
upliće u njezinu upravu: i da, postupa-
juć na taj način, ona protuslovi najhi-
tnijoj strani njezine crkvene politike. Od-
sle ko bude htio, bio on taljanac ili ino-
stranac, ostaviti od svoga Propagandi,
ustavit će joj u novcu, a ona neće taj
novac uložiti u Italiji. I malo po malo
tražiti će da alienira javni dohodak, koji
sad mora kupiti, i naći će, ako bude od
potrebe, uplivnih zastupnika, koji će svr-
nuti ministra, da joj dopusti. Tako da
kroz malo godina Propagandi će poći za
rukom, da nebude odvisila o sreći tali-
janske vlade, koja rek1 bi da je toliko
nestalna, i bit ćemo postigli samo ono,
što će stož. Jakobini imati prigode, da
nam javno reče.'f — Muk ,,slobodnja-
čkih" listova na dugi i učeni Bonghiev
članak, najbolje nam svjedoči, da je Bon-
elle a ete omise dans le Bullairu ro-
main. — (Molim vas, g. Milaše. ne
zaboravite da je ovo jur pisano bilo g.
1755, kad nezabljudivost Papinska nije
još proglašena bila. Vidite kako katolič-
koj nauki. prigovora nema, jer su nau-
čenjaci stvar prosudjivali kako ju pro-
sudjuju i naučenjaci sad kad je neza-
bljudivost proglašena). Kad je Kliment
obielodanio Vulgatu, tad odmah nastoja
iz petnih žila odasvud pokupiti iztiske
Sikstovog obielodanjenja. Take naredbe
spremi u Mletke i u Njemačku i dru-
gamo poslanicim, da bi oni na troškove
apoštolske blagajne pokupovali sve iztiske
Sikstove biblije. Dapače g. 1594 saznavši
po katalogu da se prodaje u Frakfurtu
iztisak te Biblije naredi da ga se kupi
pošto po to. I tako bi moguće pokupiti
sve iztiske koji su se nalazili kod privat-
nih osoba, ali oni koji su bili poslani na
dar mogućnicim ili su pripadali velikim
knjižnicam ostadoše. U samomu se Rimu
nalazi više od deset iztisaka. A to opet
svjedoči da je istinito što smo gori pri-
mjetili. Sikst V htio je obielodanit Vul-
gatu i bio je zadovoljan radnjom izprav-
ljača, jer drugčije kako da se tumači
veliki broj iztisaka obielodanjenih, ako
on nije cienio da je radnja savršena?"
„Konačni zaklju^ii^^f^rD!^^'.^
smo nabrojili j^^^rtko"iema se
ghi istinu govorio, koja dakako nije draga
grešnicima.
Sv. Otac sve to više pokažuje, koliko
ljubi liepe umjetnosti: Prošlih dana na-
redio je umjetniku Ludvigu Seitzu, po-
znatu i hrvatskomu obćinstvu radi radnja
obavljenih u Djakovačkoj katedrali, da
izvede nekoliko „affreschi" u Vatikanu.
Šest će slika naslikati u takozvanoj „Cor-
sia dei Candelabri", i to: Svetog Tomu
d' Aquino, koji svoja djela poklanja Isu-
sovoj zaručnici, sv. Crkvi; sv. Tomu Akvin-
slcog, koji mudrošću svojih djela pobija i
predobiva krive mudrozaanee i razkolni-
ke ; znanost i vjeru, koje su medjusobno
divno sporazumne u katoličkim učiona-
ma; kršćansku umjetnost, koja proučava
staru pogansku umjetnost i plemenitijim
idejama i ćustvima nadvisuje ju; moć
milosti u proizvadjanju svakovrstne sve-
tosti, koja u kanonizanim svetcima po-
kazuje se izgledom zabludjenomu i opa-
komu svietu ; moć molitve u družt*enim
i ljudskim dogodjajima, a osobito mo-
litve sv. Rozarija, koja je već jednom
bila toliko krepka proti Turcima. U nekoj
drugoj dvorani Vatikana, na zidu, koji je
isti Seitz odabrao, bit će naslikano sla-
vensko hodočašće pred Lavom XIII I po
taj način, bit će ovjekovječen i ovaj ve-
liki dogodjaj u vjerskom životu slaven-
skih katolika.
Uslied smrti stožernika Di Pietro, Bilia
i De Luca i uslied odreke njemačkog
kneza stožernika Hohenlohe na Albansku
biskupsku stolicu, od potrebe je obskr-
biti skoro sve suburbikarne rimske sto-
lice. Ovih ima šest, a za te stolice ime-
novani su stožernici-biskupi, te imaju
svoje posebne dohodke. Stožernik Sac-
coni, poddekan sv. stožerničkog sbora, i
dosad biskupom biskupije Porto e S. Ru-
tina. postat će biskupom na stolici Ostia
e Velletri i dekanom sv. Sbora; na nje-
govo mjesto dolazi stožernik Pitra, koji
je prije bio u Frascati-u; stožernik Mo-
naco La Valletta dobiti će stolicu Al-
bansku; u Palestrinu poći će stožernik
Oreglia; a za stolicu Sabina bit će pre-
konizan Martinelli. Sve to dakako u dojd.
koncistorijumu, koji će biti na 24 tek.
Iz Vatikana. Jutros je sv. Otac pri-
mio u posebnoj audienciji pres. Napulj-
skoga nadbiskupa Sanfelice, koji je jučer
stigo u Rim, da učestvuje koncistoriju-
mu, u kojem će bit imenovan stožernikom.
— Malo kašnje izišo je pred sv. Otca
presv. Franjo Schonborn, Budjejovički
(Budweis) biskup, u Češkoj. Presv. biskup
smjeliti prosuditi sravnjene radnje kongro-
gacija Sikstove i Grgurove, niti pravila
kojih su se držali Sveti Otci Sikst V.,
Grgur XIV i Kliment VIII. Jer bi se to
zvalo nespozuati što kritični zakoni u tim
radnjam iziskuju. — La conclusione fi-
nale de tout co qui precede, c1 est que
personne ne doit se permettre de juger
ler travaux eompare deš congregations
Sixtine et Gregorienne, ni les methodes
que suivirent les Souverains Pontites
Sixte V, Gregoire XIV et Clement VIII.
Co serait meconnaitre ce qu1 imposent
les lois de la critiuue eu ces sorter d' at-
l'aires. — Htjeti sravniti Vulgatu sa ži-
dovskim tekstom, to bi bilo puko neznanje,
jer je glavno pitanje kako je sv. Jerolim
polatinio židovsku Bibliju. A to se ne-
može saznati ne prebravši stare rukopise
tog prevoda. Tu opet treba razpitati koji
rukopisi da budu mimo ostale odabrani,
niti valja zapuštati ostala pomoćna sred-
stva, koja da nas pravomu prevodu Sv.
Jerolima što većma približe. No dakle,
neka se nepristranim duhom prosude iz-
pravci Vulgate, te će se vidjeti, da su
kongregacije koje su jedna za drugom
radile, valjano nalog izvršile. Moći će se
neodobriti neke stvari u djelovanju Ca-
raffine kongregacije, kako takodjer sami
mudraci pripoznaju da nije prosta po-
griešaka Grgurova kongregacija. Ali je
> VcrLtatem facicntes in cha.rit.ato,
> creseamus in illo per omnia, qm
> est capnt Ohristus.
i (S. Paul. Eph. IV. !3.)
-u. i -u. CŽJet*vrta.3s r
Voft ipsop, auxiiianie Boo. in <lies nlneritor operam Vestram iihpensuros in tnenda sahitari Kcclosia? doctrina ammisque in
lleligionis amoro ct in verao fidei jroiVssione robornudis (Pio IX. u 'gpjmvsk. listu, 21 veljače. 1872 pisaocim Katoličko Dalmacije).
Kgo interim clamito:
Si quis Catbeih-ae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hicrony«n. Epi«. XVI. ad Dtm.
TJ-v-je-fci p3?ed"bn?ojber — U Zadru. r,nni>no<l 7 fior. na srodinn. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstva 7 fto*. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu gmlinu: tko na svrlm godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbo. i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 »ove. redak. Objave
•1 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne \ra.-ajn, v
^Poz^edjeliaik 31 Ožrugkia. 1884:-
'Pomorstvo
u bečkoj zastupničkoj komori.
Dne 21 tek. u bečkoj zastupničkoj
komori nastavila se razprava o pro-
računu ministarstva financija, te so
je razpravljalo i o troškovima za po-
morstvo. Izvjestiteljem je bio dr. Klaić;
a govorili su v. Kiibeek proti, a dr.
Bulat i dr. Vitezić u prilog
V. Kiibeek govori o pomorskom
razvitku u austrijskoj državi; jer on
drži da je od velike znamenitosti za
moć i ugled države u inostranstvu,
ako se podigne važnost domaćoj mor-
narici, te on u bitci kod Visa, koja
se dobila od naj vještije mornarice
(Hrvati su bili. Ured.) ovoga svieta
uvidjam početak našeg spasa iz po-
ložaja koji je tada bio mnogo pogi-
beljan ; jer tim što nam se spasila
naša obala bila je i za buduće učvr-
šten za Austriju položaj velike dr-
žave (Nek zahvali Hrvatima. Ur.)
Za stavno narav nije vele obdarila
naše primorske krajeve; minima'nije
njihov poljodjelski proizvod. Sasviem
tim nama je dužnost i potreba, da
nezapustimo njihove interese, već da
jih štitimo, Radostna je činjenica, da
Primorje sa Trstom na polju trgovine
spada4-u. aktivne zemlje .... Š toga
se nesmiju ove zemlje ubrajati u
pasivne, pa i ako Dalmacija nepoka-
zuje uprav probitačnih odnošaja, ipak
su interesi koje nam nudja ova po-
krajina, od najveće važnosti. Možda
je to/što Dalmacija još nije sclru-
žena sa središtem carstva, jedan od
uzroka, da se nerazvija u Dalmaciji
tako brzo trgovina ko što u Trstu.
Govornik tvrdi, da mornarica skoro
u svim evropejskini državama naza-
duje; a to je sasviem razumljivo, kad
so promisli na preobrat od drvenih i
jedrenjača u gvozdene parnjače. Ali
su sa o toiii Francuska i Italija lo-
vile, i poprimile shodnih mjera, do-
cini se kod nas ništa neradi. Htio
bi da vlada ovo pitanje prouči i po-
dastre dotično pretlloge komori.
Dr. Bulat dao se upisati kao go-
vornik da govori o predloženom trošku
od 0 1.900 fior. za lučke gradnje u
Dalmaciji. Nije se upisao s toga, ko
da mu se čini potrebitim da bolje
obrazloži taj trošak, već samo da
svrati pozornost visoke vlade na neob-
liodnu potrebu, da uzme u obzir i
druge radnje, kojih nema u ovogo-
dišnjem proračunu. Priznaje da je
nakana ministra trgovino, da predloži
većih gradnja u Dalmaciji, nagraisala
na neke potežkoće izvan njegovog
neposrednog djelokruga ; jer je go-
vorniku poznato, da ministar sasviem
dobro pozna okolnosti dalmatinske
obale, a osobito spijetske luke. Mi-
; nistar zna da Ja ova luka na udarcu
vjetra „krivca" i Jugo-zapadujaka'%
pa da se ti vjetrovi lome o mostove
i o obalu, koja je prikladna da joj
j se prislone veliki brodovi i da napo-
j kon fali strojeva da se olahkoti ukr-
! čuvanje i izkrravanje trgovine. Bez
dvojbe zloshvaćena prištednja bila je
uzrokom da su se troškovi za nove
gradnje u Dalmaciji smanjili i prama
i predlozima prošle godine. Kad se
| radi o lučkim gradnjama, novac u to
G-od..
upotrebi]en na korist je cielomu dr-
žavnomu gospodarstvu. Gosp. pied-
govornik naglasio je znamenitost po-
morskih interesa za cielo carstvo. On
će poć dalje i misli da ako je au-
strijska carevina velevlast, zanajvišo
je s toga, jer posjeduje istočnu obalu
jadranskoga mora, i ako je njoj su-
djeno, da upliva u istoku, to je ie-
dino s toga, što posjeduje Dalmaciju
njezino moro, te bi s toga bila
velika politička pogreška kad bi za-
nemarila pomorske interese. Sve su
velevlasti uvjek radile o tom, da uz-
drže vlast nad morem i da osjeguraju
svoje luke. Za to nam daje izgled
Rusija, koja je ova dva posljednja
viska priniela neizmjernih žrtava, da
si osigura vlast nad obalom. Na iz-
gled nam je skrb, kojom se Fran-
cuska, Italija i Englezka trude, da
olahkote okrajno brodarenje, kao i
pristajanje u njihovim lukam, pa iz-
krcavanje i ukrcavanje trgovine. Naj-
ljepši nam je puko izgled Njemačka.
Neće nabrajati troškove koje preu-
zinilje Njemačka. da osigura svoje
luke, već će samo spomenuti, da u :
Njemačkoj ima manjih luka no što
je spljerska. koje imaju raznih stro-
jeva za ukrcavanje i izkivavanje, o-
sobito što se tiče kamenogulja, pa još
k tomu posebnih skladišta. Tamo u-
slied o\ih sredstva svaki veliki brod
ukrca i izkrca kroz sama tri dana,
Uočim je kod nas od potrebe čotri.
nedjelje.
Ali bi ovo bilo jedno od manjih
zala. Kod nas donapokon fali obala
i mostova za pristajanje brodo.a i
mnogo krat smo primorani ukrcavati
vino na način, da se bačve bace u
more, oclkle jih parobrodi, koji jih
m u'aju ponioti u Bordeaux, llavre,
Hamburg i u druge inostranske luke,
hvataju ko da smo u kojoj divljoj
luci Afrike. *
Prošlo je deset godina daje vlada
priznala znamenitost spijetske luke
obzirom na njezin geografični položaj
i na to što je odredjena kao buduće
ishodište željeznice. 8 toga se god.
Crtice o prevodim i iz-
praveim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br. 20;.
III.
Dragi g. Nikodime, kad ste tako preu-
Ijudno napali na Pape i na latinska o-
biel.odanjenja Biblije, bili li mogao za-
moliti da nara kažete, što je za to uči-
nila grčka crkva i Vusclenski Patrijarha
carigradski? što li Sinoda ruska? »Što li
„pravoslavna" srbska crkva? Znam da
vi uzvisujete Daničićev i Vukov prevod,
dapače ga navodite kako nepobitno svje-
dočanstvo (Kiril i Metodije 1. 136). Niti
ste u tom sam i inokosan ; isto tako
govori i g. Ognjeslav Utješenović — 0-
strožinski, koji p se: ali je samo prevod
Daničića u pogledu staroga, a Vuka Ka-
radžića u pogledu Novoga Zavjeta, rad
izvrstan i kadar da podnese kritiku u
obziru stvari i jezika po zahtjevima na-
šega doba". (Psalmi Davidovi u Beču
1868 1. 270). Jeli baš tako? Riet bi
da nije, jer isti g. Ognjeslav u predgo-
voru znade nam kazati (lb. VI): ,1. Dr-
žati ću se strogo stvarnoga smisla psa-
lama, radeći na temelju prevoda glasnoga
našega jezikoslovca Gj. Daničića, ali uz
nastavljen obzir na prevod staroslavenski,
te na prevode i tumačenja psalama strogo
znanstvena smjeraDakle g. Ognjeslav
cieni da Daničićev prevod nije strogo
znanstvena smjera, kad naročito to o dru-
gim prevodim temelji. Pa ipak za nas
je točniji Daničićev prevod; te na pri-
mjer U drugom psalmu draža nam je
1872 odlučilo sagraditi nasip od rta
sv. Stjepan. Sad je od potrebe iz
nova učvrstiti nasip, te se od ono
61.900 f. ovog paragrafa računa za
ovu stvar 5.000 f., što se uprav ima
smatrati kao nekakav trošak za uz-
državanje 'nasipa, a ne za nove rad-
nje. Ostalo bi dakle za nove radnje
u Dalmaciji 56.900 f. a za Spljet
3.000 f. Ovi brojevi ni izdaleka ne-
inogu odgovarati pravim potrebama i
okolnostima pokrajine, koja ima tako
prostranu obalu sa 68 luka otvore-
nih prometu, i koja je g. 1881 i-
mala 6,813.000 tonelata pomorskog
prometa.
U prončunu seje izostavilo mnogo
radnja za male luke Dalmacije, koje
su se sasviem dobro mogle uklopiti,
jer se ne radi o velikim troškovima
a potreba istih bila je već priznata
i tehnički nacrti već su spravni. Od-
nosno na ove radnje preporuča mi-
nistru trgovine, da jih uzme u obzir
u proračunu dojduće godine. Govor-
nik se za tim bavi obširno o spljet-
skoj luci. Govori ob obali kod že-
ljezničke postaje, koja je privremeno
bila sgradjena; ako se konačno neu-
redi prva oluja mogla bi ju svu raz-
nieti. Traži i drugih potrebitih grad-
nja za spljetsku luku; n. p. da se
uzpostavi mandrač sv. Franje, da se
produži nasip, da se sagradi ,,sco-
gliera" sa zapadne strane, pa zaklju-
čuje: „Ako so radnie spijetske luke
neizvedu u kratko vrieme, to će poć
izgubljen novac koji se dosad potro-
šio, naša će trgovina sasviem pro-
pasti na štetu obćih državnih interesa
i našeg poljodjelstva, koje sada crpi
•glavnu pomoć od izvadjanja vina preko
mora. Dok dakle odabravam svote
predložene za nove gradnje u Dal-
maciji, d-žim se dužnim, pozvati vi-
soku vladu da uzme u obzir daljtie
potrebe luka u Dalmaciji, osobito
spijetske luke (Dobro i živio!" —
na desnici).
Govore još dr. Vitezić (vidi posij,
broj „K. D/) i izvjestitelj dr. Klaić,
a za tim je naslov primljen.
izreka Dan.: bune se naredi, no Utje.s.:
mute se narodi; draža Dan. : plemena
zamišljaju zaludne stvari, no Utjoš.: rod
čovječiji ništavo pomišlja; draža nam
Dan.: Gospod se njima smije, i podatni~ i
jeva. no Utješ.: Ali Gospod njima se
podsmjeva: itd. itd.
Pitamo još, jeli g. Milaš TJtjeSonovićeve
misli, da se naime baci pod noge prevod
Sedamdesetorice, kad piše: „Izmegju svijeh
prevoda nije dvaiu koji bi suglasni bili
megju sobom (I to nam je drago saznati,
barem od latinskih neuroze se to rieti!)
prema matici svojoj, jer svaki prevagjač
shvaća maticu po svom znanju i prema
sredstvima, koja ma radi lagljegu. ra-
zumljiva uja na meti stoje. Kod sve za-
nimivosti, važnosti i dos ojnosti svakoga j
štovanja starinskijeh prevoda sv. pisma,
(ta znamo starežine su za mu*/'je!) nije
moguće dan danas da se ne priznaje, da
su noviji prevodi dal. ko izvrstniji i toč-
niji od prvijeh, i da idu vavjek uz po red
s napredkom znanosti, koje zasjecaju u
ovu struku duhovnoga rada čovjecijega.
Gdje je bila umjetnost tumačenja (ekse-
geza) za vremena kad je učinjen prvi
prevod grčki, a gdje je sada! —• Da tu
valja napredovati s vremenom i prema
koraku znanosti, to se uvigja već posvu-
da, i zvalo bi se djetinjiti, tko bi tvrdio,
da je ono savršeno, što su ljudi radili
prije 2000 godina." (Ib. 1. 270).
I baš se je napredovalo s napredkom
znanosti, dotle da ... . isti g. Ognjeslav
veli da nije moguće naći dva prevoda
koja bi suglasna bila, i da svaki preva-
gjač shvaća maticu posve drugovačije no
drugi! Taj gospodin smetnuo je u koš
stare prevode, i divne tumačitelje sv.
Naučitelje, njemu su glavni Naučitelji
Delić i Hitcig !
Pitamo i još dalje g. Milaša: Daničić
i Karadžić prevadjali su Bibliju za Bri-
tanska, dakle protestanska društva, a dali
nije to dostatno da budu ti prevodi
sumnjivi Pravoslavnoj Srb-ik<\j crkvi?
Što se jezika tiče sam izpovjedam da
su Daničić i Vuk izvrstno Bibliju preveli,
ali što se smisla tiče dali im nije pri-
govora? Molili bismo g. Milaša da nam
on na ovo odgovori. Ja n ;ćii sigurno to
na dugo i široko obrazložiti, meni je
dostatno samo dvije ili tri nahrciti, da
dokažem da tu ima mjesta prigovorim.
U prvoj knjizi Mojsijevoj g. Daničić u
pogl, VILI. stav. 7: prevadja: „1 ispusti
(Noe) gavrana, koji jednako odlijetaše i
dolijetaše, dokle ne presalmu voda na
zemlji.u A Vulgata veli: „Qui (eorvns)
egrediebatur et non revertehatur. donec
siccarentUr aquae snper terram."
Dakle jedan veli da gavran dolietaše,
u drugi prevod da se već nije povratio.
Komu dakle da vjerujemo? (Jtijmo kako
stari naučitelji taj tekst navode:
8. Ambrozij veli: „Considerandum e-
tiam quare non regressum dixerit cor-
vum". (Migne P. L. Dom. XIV — Tom.
I. pars prior — (le Noe et Arca cap,
XVII p. 391).
S. Jerolim: „Statimque columba S.us
S.cti expulso alite teterrimo, ita ad Noe
quasi ad Christum in Jordane devolat".
(Kpist. Migne: P. L. XXII Tom. p. 660.
Epistola LX1X).
S. Augustin: „Merito de arca missus
est corvus, et non est reversus. (Migne.
P. L. In Joannis Evangelium — Tract.
VI. c. 1. Tom. XXXV p. 1426).
S. Ivan Zlatousti: „Et egressus, in
quit, non rediit donec siccaretur aqua a
terra." (Migne P. 0. In Cap. VIII. Ge-
nes. Homilia XXVI. Tom. LIII. p. 234).
8. Isidor: „Quod post dies quadra-
ginta emissus corvus non est reversus.
(Migne. Quaestiones in Vet. Test. Tom.
XXXIII. p. 233).
Dakle ako se imamo držati ovih ne-
pobitnih svjedočanstva sv. Otaca, Vulgata
Mirna dvojica, mirno sve;
Sloboda prima iz Zadra : WN, L."
je novom godinom stupio pod starom
hrv. lozinkom, koje se imademo svi
jako držati, ako li mislimo dočepati
se našega cilja. Ta je lozinka: borba,
za pravo, za slobodu, borba za ob-
stanak svoj 1 Ali da upitamo, kako
se on odužio ovoj lozinci ? Pogledamo
li na ovaj njegov tromjesečni rad —
slabo. ,,N. L." ne će da razumije
ono što nm je „Sloboda* hiljadu puta
opetovala; on se volio baviti osobami
i na osobe napadati, neg li promie-
niti taktiku svoga djelovanja. Ali to
lično napadanje, pravom je rekla
,,K. 1).", može goditi velikomu ob-
ćinstvu, može gdjegod biti kao ne-
kakva zadovoljština za ljude, koji su
kroz te osobe, ali ne od tih osoba,,
već od današnjega sustava, primili u-
daraca — nu to napadanje samo jo
uzgredna stvar i slični mnogo rimskoj
„panem et circenses", što je moglo
dakako zadovoljiti rimski puk, ali
nije moglo spasiti rimske države. Ona
napadanja mogla bi se sjutra izvrnuti
u napadanja zaljubljenika, koji se
gdjegod samo s toga poriečkaju, da
se kašnje naužiju slasti pomirenja.
Ove su rieči ciljale na tadašnje po-
mirenje d.ra Klaića sa bar. Jovano-
vićem. Ali u mali po tom činu opet
ovdje ima pravo, a g. Dauičić preveo je
protivno onome što izbrani prevodi i sv.
Otci temelje. A da se prouči sav stari
Zavjet s kraja na kraj koliko se sličnih
pogrešaka nebi našlo ? A kamo li da je
Daničićev prevod pravi auktoritet, kako
g. Milaš htio bi dat razumjet? Još g.
Dauičić prevadja rieč adorare: pokloniti
se; a dali ta rieč po#ve izražava smisao
rieči adorare neka sam g. Milaš prosudi.
Ele protestanti baš uvedoše taj prevod,
da bi tobože «>kudili poklonstvo pravo-
vjernika svetcima.
Da li je bolji i točniji prevod g. Vuka
Karadžića? Od prve odgovaramo da ne,
jer u znanju Vuk je mnogo slabiji nego
g. Daničić.
8. Pavo u prvoj poslanici Timoteju
pag. IV. str. 14 veli: Noli negligere
gratiam, quae in te est, quae data est
ti bi per prophetiam cun impositione ma-
nuum presbyterii. — Tako Vulgata.
A Grčka Biblija: Me amelei ton en
soi barismatos o edothe soi dia prophe-
teias mota epitheseos ton heirou to u
presbyteriu.
Diodati (Londra 1873): Non trascu-
rare il dono che e in te, il quale ti e
stato dato per profezia, con l1 imposi-
zion delle mani del collegio dogi1 an-
ziani.
A g. Vuko (LT Budim Pešti. 1874):
Ne pusti u nemar dar u sebi, koji ti je
dan po proroštvu. metnuvši stariešine
ruke na tebe.
Po ovom cienim da smo našli ključ
da saznamo ko je rukovodio g. Vuka
kad je prevadjao Novi Zavjet sv. Pisma.
Još ću samo ova dva navoda pristaviti,
8. Petar u prvoj poslanici pog. V.
stav. 3. veli:
Neque ut dominantes in eleris; po
Vulgati.
Grčka Biblija: katakvrieuontes ton
kleron.
Vuko Karadžić: kao da vladate na-
rodom.
Sv. Pavo u drugoj Poslanici Solunja-
nom u pag. II. stav. 15, veli: Itaque
i'ratres, state et tenete traditioues qua$
didicistis — tako Vulgata.
GrčKa Biblija: ,Ara oun, adulphoi,
stekete, kai krateite taa paradoseis.
Diodati: Percid, i'ratelli, state saldi «
ritenete gl' iusegnamenti.
Karadžić: Tako dikle, braćo, atojte i
držite uredbe.
Ovu istu rieč paradosis Karadžić u
Evang. po Mateju u pag. XV. stav. 2
prevadja kako običaje.
Mi imamo Škarićevu Bibliju u hrvat-
skom prevodu, koja i ako prosta slovni-
čkih pogrešaka, nije ni sluga prevodim
Daničića i Karadžića što se blagogla^ja
jezika tiče, ali je svakako vjernija i točnija,
a po vrhu ima liepa tumačenja.
8vakako nije na diku Pravoslavnoj
crkvi, da Srbsko svešteustvo nije se nešto
pobrinulo, da barem 8rbska crkva ima
jedan prevod komu nebi prigovora bile ;
nije joj na diku da su svjetovnjaci pre-
vod zgotovili; a sgotovili ga, ne da se
„pravoslavni* Srbi njim posluže, nego
uz mastue nagrade dali ga u ruke pro-
testantima da siju razdor, i da uuište i
ono malo dobra što nam je od otaca
preostalo. To je sve imao promisliti g.
Milaš, kako takodjer imao je spomenuti
da po nastojanju Klimenta VIII. bi o-
bielodanjen Poljski prevod 8. Pisma, pak
prošla bi ga bila volja prigovarati Pa-
pam kao da nijesu ništa učinili da iz-
prave Bibliju, ili kao da su ju i goro
poštetili.
ii 1
Veritatem facienies in charitate,
crescamus in illo per omnia, qai
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.) Vos ipsos, auiiliante Deo, in dies alacriter operam Yes'
Beligionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio
XJ-wjetl pxedljro3"be- — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior.
predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom dozi
4 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Eukopisi se ne vraćaju,
Bx. 23.
Xzliodi -u. I -CL cSefvrtals
impfensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina auimisque in
papinsk. Usta, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dan.
Za inozemsfld rf fior, i poštarski troškovi.
"" f -ao
• „ „ i •' - x A- r. j, "-i . -------- - ----- — —•--« * ruo««™ mw»w«. — Predbrojba traje za cielu godinu: tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se pred broj nikom i za nastajucu godinu. - Predbrojbe i novac, nabolje postarskom doznakom, šalju se M Upravu Katolifcke Ovacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. - Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave m nanos m navr-ifa R.nkrfnisi *p np vr»r>»ir> 1 " r
—ga
3^59.776 fior.
Mmtil^ifflloMmja^uređjenju kon-
grue, obećasmo da ćemo se još jednom
baviti ovim pitanjem, da vidimo kakva
je ta vladina milostinja. Htjedosmo
stvar brojevima dokazati, pa sad kad
imamo nekoliko podataka pri ruci,
\ to službenih, ev° na§ stvar.
Brije sve^a je pitanje: koliko će
više trošiti, ako bečka zastupnička
pomora primi predloge odbora o kon-
pui? Šfebeni nam podatci k^U, da
će se trošiti »a cielo cislitavsko du-
šobrižnićko svećenstvo 1,176.356 fio-
rina više, no se ja dosad trošilo. Ako
k tomu nadodademo trošak za povi-
šenje mirovine umirovljenim svećeni-
ca, koji iznosi samo 69,276 fior.,
to eemo ;imati 1,24 5.§3 2 fior. vise
troška no dosad.
Komu bi se ovaj trošak mogo či-
niti prevelik, pa upitati: kad toliko
iznaša višak troška, koliko će izna-
šati cio trošak ? — I za to imamo
službenih podataka. Evo nam prora-
čuna bogoštovja za tekuću godinu. Iz
proračuna doznajemo da trošak
za' vjersku zakladu iznosi 4,676.440
i|or..' te aW tomu dodademo 123.500
jjor. doprinosa za katoličke bogoa^vne
svr^e, dobivamo 4,676.44Q fior. Eto
to je što katolička crkva prima od
države, Pa nije li to Uepa svota; reći
će koji „prijatelj* svećenstva. Polako,
jer valja odbiti 3,844.156 fior., koje
država prima iz dohodaka vjerske
zaklade i 15.623 fior. koje država
prima iz zaklada i prinosaka za ka-
toličke hogoštovne svrhe, biva skupa
a tad ostaje na
državne hazne samo 9,40.16!
fior. Što znači taj, recimo oblo, mi-
lijun fiorina ? Znači da se u Cislitavi
pefrdši iu novčića za svećenstvo, jer
kaci dosadašnjom upravom vjerska za-
klade vlada troši samo milijun i to
ae podpun, da je zaklac|a bolje u-
pravljana, vlada ne sanio nehi trošila
novaca, već bi bilo i pretioka. N. pr.
U Dalmaciji po proračunu od prošle
godine vjerska zaklada nema no 34.7 30
ior. dohodka; a nebi ii ona možda
dala i preko sto hiljada fiorina kad
bi bolja bila uprava? U našem je
listu već jednom bilo spomenuto kako
n. pr. u Zadru neka. je kuća unaj-
mljena od uprave vjerozakonske za-
klade upravi n. pr. školskoj za 200-300
godišnjih fiorina, dočim da se iznajmi
privatnoj osobi dobilo bi se 1000-2000
godišnjih fiorina.
Ali mi ćemo biti velikodušni sa
upravom vjerozakonske zaklade, mi
ćemo ako ćete i pripustiti, da ta
^aklađa nemože dati ni novčića više
dohodka no što daje, ali tad ćemo
malo pobliže promotrit onaj sakati
milijun fiorina.
Računajmo, jer se brojevi nedaju
pobiti no brojevima a za to se ne-
bojimo, bud su nam brojevi iz služ-
benih podataka. Po popisu pučanstva
od g. 1881 ima u Cislitavi 20,230.000
katolika, biva 17,693.648 rimokato-
lika, 2,533.323 grčko-katolika i 2850
armenaca katolika. Razdielite 940.161
fior., što država troši za katoličku
crkvu, na dvadeset milijuna katolika
i vidit ćete da od ono milijun fio-
rina odpada na svakog katolika samo
4 novčića i po. Evangelista u Ci-
slitavi ima 399.530 duša, a država
za njihove bogoštovne potrebe troši
evangjelistu 20, novčića i pa —
biva odnosno država troši pet puta
više za evangjeliste, neg za kato-
like. Hajmo napred ! Za grčko-istočno
bogoštovje u Dalmaciji država troši
88.500 fiorina, biva fiorh\t i jeda-
nqes$ novčića za svakog grčko-istoč-
njaka, biva odnosno dvaestpet puta
više neg u obće za svakog cislitav-
sk#g katolika,
Da još bolje vidimo što je taj dr-.
žavni trošak za katoličko svećenstvo,
uzmimo državni proračun za tekuću
godinu, iz kojeg ćemo uvidjeti da od
trošaka za političku upravu odpada
na svakog stanovnika forint i novčić,
od trošaka za sudbenu upravi} 9|2
novčića, od onih za nastavu 51 nov-
čić, od trošaka za civilne mirovine
70 nov., a, od trošaka za vojsku 3-4
fiorina; dočim od trošaka za kato-
ličku crkvu samo četri novčića.
Brojevi dakle najbolje govore, ali
ćemo i mi još govoriti, da pitanje
bude sa svih strana raspravljeno.
Fiat lux!
V 1884.
T^GGGGGuMMMMSMMT • u1 J MuGC J JL >XX,U
dira L.u, diraparodnu stranku,
dira cio narod", predbacilo mu
napada, a „Ka-
toličkoj" je red braniti se, „Nesretna
ona bodulska ćud, odgovara Pavlino-
vić, al „Katolička"valja da ha^ s
toga muči, jer Jure neće pa neće"'.
Dakle ti „Katoličko?' imaš pravo, da
primaš udaraca s ofe strane, potvora,
opadanja i t. d., ali da nijesi ni pi-
snula, da se nijesi dotakla razkda-
§enog dečka, jer iniče tu je Pavli-
nović sa svojom toptizinom.
Topuzine dakako ^u ovo doba nijesu
najprikladnije za sudije, kakovim se
eto gradi Pavlinović; pa kao što je
odprije mogO bi i sad loše proći sa
svojom topužinom.
* *
- §jedi krivo, al sudi pravo!.
(A. D.) Kad se je prije nekoliko
godina Mihovio Pavlinović, prepiruć
se sa nekim sadašnjim spljetskim ro-
doljubom, spotako o „Obzorova;? u-
rednika, uzeo je lozinkom svomu
članku poslovicu, koja je naslovom
našemu. Ta nam poslovica pala na
um, kad smo, čitali posljednje njegove
članke u „Narodnom Listu ^, pa kad
dočitasmo četvrti članak bilo nam za-
ključiti, da Pavlinović ne samo kavo
sjedi, već da krivo i sudi.
^ Da Pavlinović, jedan od utemelji-
telja i glavnih dioničara „Narodnoga
I Lista" ćuti potrebu da od god do
'god razastro kabanicu svog preko
dvaestgodišnjeg rodoljubnog rada i
s njom ogrne svoje duševno čedo,
urednika L,*, pa naprti, kao
kakav „capro espiatorio", njegove pu-
ste novinarske griehe — mi to do-
nekle shvaćamo; pa nijesmo baš tako
zlobni da ćemo povjerovati pakostnim
ljudima, koji pripovjedaju da toPa,-
linović čini, da spasi vriednost „ dio-
nica", koje on u liepu broju posje-
duje. Ali da Pavlinović gladeć svoje
. lane, kao iz prkosa udara na „Kat.
Dalmacijurek' bi jedovan što i njoj
nije od potrebe njegove kabanice —
to nam se čini da se barem nesudara
' sa toli opjevanim Pavlinovićevim ro-
doljubljem,
Postupanje Pavlinovićevo sa „Na-
rod. Listom" sliči mnogo postupanju
matere sa svojim ljubimcem, koja ga
gdjegod nešto pokara samo da ga od-
mah za tim može što bolje pomilo-
vati i nahvaliti; dočim s „K^tol, Dal-^
macijom'' postupa poput skrbnika,
koji se sam nametnuo. Dakako da je
„K. D." nešto skrivila Pavlinoviću,
kad ga nije htjela primiti za skrbnika;
ali mu niko nedaje pravo da se on
takovim gradi, a još manje da se
postavlja krivim sudijom.
Tunedavno je Ijepretis izjavio u
talijanskoj komori, da tko dira Bac-
cellia (ministra nastave) dira njega;
Pavlinović već od davna opetuje; „ko
Pavlinović, promatrajuć dalmatinsko
novinstvo kroz svoje krive naočale,
vidi gdje svi ti listovi jedan za dru-
gim impakovani putuju u Beč, da
tamo dokažu, kako je u Dalmaciji
sve zadovoljno, dok se „Narodni List"
'muči na križu. U te listove spada i
'Katolička Dalmacija", eto i
jDon Ivina, piše Pavlinović. „Kato-
lička" impakuje se za Bec, da bude
tamo i ona svjedokom, kako kler i
katoličko pučanstvo, koje ona kaže da
prva zastupa, izreda je zadovoljno
promjenom i preokretom. Da, „Ka-
tolička" pomnjivo razpravlja o pravu,
0 nezavisnosti i obsegu velike Hr-
vatske, uz brk velikoj gospodi! To
se zna, ali je njoj znati da se na to
velika gospoda podsmjehavaju...." —
1 mi bismo se podsmjehavali na kriv a
Pavlinovićevo, pero, da nam nije radje
žaliti čovjeka, koji govori proti svo-
mu osvjedočenju, jer inače morali bi-
smo pomisliti da je godinama Pavli-
noviću oslabila pamet. Ne, Don Mijo,
u Beču se „velika gospoda" nepod-
smjehavaju razpravama ,,K. Dalma-
cije", oni radje šalju ozbiljne opo-
mene crkvenim glavarima u Dalma-
ciji, da rabe potrebita sredstva proti
toj „Katoličkoj, koja da je postala
ognjište nekih novili misli i težnja,
kojim da je nadahnula cielo dalma-
tinsko svećenstvo. „Kat. Dalmacija"
dakle se impakuje za Beč, ne da bude
tamo svjedokom da je u Dalmaciji
izreda zadovoljno sa „preokretom" o
kojem Pavlinović govori u svojim član-
cima, već da bude svjedokom kako
se malo po malo u nekim slojevima
pučanstva izvadja sbilja preokret, koji
nemože da bude no na korist našemu
riarodu. Za taj spasonosni preokret
„Katolička" (dakako Prodanova, jer
ju je Prodan svojim krvavim radom
iznio na današnji položaj) ima zaslu-
ga, a i u buduće 'tražit će da jih
steče, pa taman to neb,ilo po volji
Mihovilu Pavlinoviću,
„AH..,.., piše krivo pero Mihovila
Pavlinovića, baviti se perom o širini
i veličini Hrvatske, a neokrećati glave
na borbu koja se lomi ljuta i pogi-
beljna za poglavito pravo jezika; ali
zalićati se preko Drine i preko Bo-
jane, dok i ovu nam sto^u zemlje
koju čepljeii\Q, plima talijanštine i
njemštine hoće da potopi; ali počto
se ne saboru branila sloboda izbora,
branilo pravo hrvatskoga jezika iva-
pijala vladavina gradjanska, pisati
. članke Post festum, u kojim se to
svadja na osobnosti; ali, dok narod
snebiven se krsti odkud ojddnom to-
liko njemštine, da bi je noskora do-
teklo i za čauše njemačke; dok to
sve i još koješta biva, šutiti.."— Pav-
linović je u ovim riećima savio kitu
cvieća iz svog ježičnog repertoira,
pa ju opapriv podao „Katoličkoj":
na, dušice, povonjaj! — Ali se pre-
vario * Da ju je Pavlinović podao ko-
joj od onih „primadouna", koje su
se u nekoj dobi „velike borbe" „Na-
rodnog Lista" prtile i u uvodne
članke (Tad je Biankini bio na do-
pustu, što rado priznajemo), bila bi
sgodna; za „Katoličku" nije. Pavli-
nović b^aoravlja, da kad je on u ne-
koj čitaonici grmio na „podla ulagi-
vanja'4 nekog svog čeda, da je tad
„Katolička" darivala bielim stupcima
svoje čitaoce; Pavlinović neće da zna
kako šu se jednom „homines novi"
jagmili za „Katoličkom", za stavno
na da čitaju u njoj svoje slavospjeve;
pavlinović se nespominje kako su dva
od tih članaka bila pročitana na po-
rotni koj vazp avi proti Prodanu; —
i mi mu to praštamo, jer staru čo-
vjeku nemože pamet služiti kao mladu.
Ali ako mu mi oprostimo, neće mu
obćinstvo oprostiti, što navadjajuć
članke Post festum izvraća jim cilj i
Nije prvi put da se navadjaju ti
članci. Članci su pisani nakon lanj-
skoga sabora, i tada je „Katolička"
prestala voditi svagdanju i neprestanu-
borbu proti ljudima na zadarskom
namjestničtvu, ako i nije hitila koplje
u šikarje. U to doba već se je ni-
zala druga godina odkad su hrvatska
glasila u Dalmaciji vodila borbu proti
sadašnjoj dalmatinskoj vladi; ali dok
su se oni u Zadru borili u Beču su
zastupnici mučali, uzprkos tomu da
je ,,N. L." obećavao sad skoru a-
kciju, sad skori preokret, sad dona-
pokon pobjedu narodnih zastupnika.
Svaki je misaoni čovjek morao jednom
zapitati: dali sve to nije komedija?
Ili obstoje nepravednosti iztaknute od
hrvatskih liftova ili neobstoje. Ako
obstoje a tad zastupnici u Beču po-
stupaju nerodoljubno (rieč će biti
poznata Pavlinoviću); ili neobstoje,
a tad je to lov na službice. To je
bio položaj kad je „K. D." pisala
one članke. Pa što je rekla u onim
člancima? U prvom je naglasila, ob-
zirom na gori spomenute okolnosti,
da borba nema biti osobna već na-
čelna, pa je izmed ostaloga rekla:
„Mi nećemo nikad moć razumjeti da-
našnju viku nekih krugova na sustav
niemčenja, dok neki prvaci budu za-
govarali da se uvede njemački dr-
žavni jezik...." A u drugom? Pobi-
jala je nazore Narod. Lista,\ koji je
bio uztvrdio da „stranki prava kod
nas nema ni načelnog ni praktičnog
smisla" i ;,da je narodna stranka u
Dalmaciji žalila i da žali razdieljenje
narodne stranke hrvatske u skroz
vladinu i nezavisnu (dakle što se
Miškatović odciepi-) od Vojnovića.)...."
Trećeg članka „Katolička" nije na-
pisala, možda baš s toga što se krivo
tumačila njezina rodoljubna namjera.
A sad joj se eto predbacuju članci
Post festum. Nećemo se duže baviti
ob ovom pitanju, možda ćemo do
malo doživjeti štogod, a
navesti Pavlinoviću upra
Post festum. Ko zna hoće li mu biti
po ćudi! ?
Još jednu, pa smo gotovi, jer bi
bilo dugo na svaku se osvrć&ti. Ima
vremena • da Pavlinović predbacuje
„Kat. Daim." da pravi reelame sa
poslom o kongrui i sa plaćom uči-
telja ; ali javno eto stopro se sada
usudio predbaciti joj. Da seje Pav-
linović mnogokrat izjavio proti ure-
djenju svećeničke plaće;, da je bio
izmed posljednjih kad se o tom u
saboru od g. 1881 radilo; da Pa-
vlinović zna češće pripovjedati o
neodvisnosti župnika, koje da bi tad
nestalo; da je Pavlinović lani na
prijateljskom sastanku tražio da. „Ka-
toličkoj" u tom poslu stavi brnjicu —
to mnogi znadu, a da mi i nepripo-
vjedamo potanje. Ali nek nam Pav-
linović dopusti da ga upitamo: Kad
je povišenje plaće pogibeljno za sve-
ćenstvo, zašto je Don Mijo tražio i
prosio, da mu dadu mirovinu kao
nikomu drugomu u Dalmaciji? Pa
kad njegovoj nezavisnosti nije škodila
ta izvanredna mirovina i onaj „hvala"
što je izreko bar. Eodiću kad mu
ju podielio, zašto da škodi neodvi-,
snosti drugih župnika.? — Liepo je
pripoviedati o ^neodvisnostio „di-
čnom siromaštvu" i t. d.; ali prije
se valja zahvaliti na svojoj plaći,
pa onda drugomu pripovjedati, da
kogod nepredbaci: medice, cura te
ipsum!
Nećemo opetovati, što je već jednom
u ovom poslu bilo odgovoreno „N.
Listu", već ćemo se poštenom rieči
obvezati, da K. Dalm. neće više do-
sadjivati Mihovilu Pavlinoviću sa pi-
tanjem o uredjenju kongrue, kad u
obće dalmat. svećenici budu primali
iz državne blagajne godišnjih petsto
fiorina u novcu, ko što jih prima
Mihovio Pavlinović. — Dakako da
uz današnje okolnosti, valjat će da
Pavlinović još nekoliko vremena čeka
— ali: strpljen, spašen.
Malo opazaka.
Istinu gudi, pa makar
te gudalom po prstima
tukli.
Na gornjem mjestu donosimo članak
koji gvozdenom logikom fakata uništuje
papirni udarac naporni ^d „nestrastve-
nog" i „nepristranog" rodoljuba M. P.
u br. 26 „Nar. Lista" proti' ,,K. D."
Da čitatelji još bolje uzmognu shvatit
kako i „veliki" ljudi znadu kadkad ma-
leno sudit, prenašamo ovdje taj članak
— u koliko se nas tiče.
Pokle jo g. M. P. napisao samih 7
redaka o „Slovincu", toj nevinoj golu-
bici, a 6 o „Dalmati" tomu negrešniku
i nešto malo više o „Srpskom Listu",
tomu neopasniku — prelazi na prave pro-
tivnike vjere i naroda, na ,,Steklišau, „Na-
rod" i „Katoličku Dalmaciju", da naosob
na nju izaspe svoje rodoljubne punim
pregrštima.
Za „malog Stekliša" g. M. P. , jedva
razabire"; njim se dakle i nebavi nego
u koliko mu finom ljubavlju predbacuje
da je voljan, „da ga izmjeni vrstnik mu,
Splitski „Narod".
Mi nećemo branit ni „Stekliša", ni „Na-
rod". Osobito „Stekliš" koji i u prezi-
ranom imenu pronaša uprav „zlatno
runo hrvatskoga prava" odveć je rodo-
ljuban, a d« bi mu i prvi rodoljubi ma
uzporedjivanjem mogli naniet ta-
požrtvovnih i plemenitih
IPrilogr Xjist-UL DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescanras in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
tjl ^oned-jelELils: i ul Oet^rrtsils:
... Yos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tnenda salutari Ecclesiae doctrina ammisque in
Keligioms amore et in verae fiđei professione roborandis,... (Pio. IX, u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije),
Ego interim elam-fo:
Si quis Catheđrae Petri jcugitur,
meU8
(S. Hleronym. Epls. XVI. ad Dam.
TTvje-fci predbrojbe- — U Zadru, un apried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku cienu' Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Sr. 27 Z^TDa^ozieajelriik: 28 Traganja, 1884.
Naši častili čitatelji bit će nam
zamjerili ne primiv „Kat. Dalm."
poštom od prošlog petka. Na o-
pravdahje reći nam je, da je
uzrokom bila jedino zapljena koja
je ovaj put ovršena na čudan
način: pečati bili su dignuti istom
nakon odlazka parobroda, skoro
20 sata po uzaptu. Nije nam bilo
dozvoljeno metnut po bielu rieč
zapljenjeno, ko što svedj običaj,
nego smo morali napunit zaplje-
njeni prostor novim člancima, što
smo mi učinili poštovanom na-
red J om c. k. kot. Poglavarstva.
Ovo je uzrok, ako nam, i usljed
vanredne dangube pri zapljeni,
danas izlazi list sam« na pola.
VENERABILIBVS FRATRIBV S
PATRIARCHIS PRIMATIBVS
ARCHIEPISCOPIS ET EPISCOP1S
CATHOLICI ORBIS VNIVERSIS GRATIAM ET
COMMVNIONEM CVM APOSTOLICA SEDE
HABENTIBVS
Leo PP.' XIII.
VENERABILES FRATRES
SALUTEM ET APOSTOLICAM
BENEDICTIONEM.
(produženje, vidi br. 27).
His de caussiš, ubi primum ad Ec-
clesiae gubernacula accessimus, vidimus
planeque sensimus huic tanto malo resi-
stere oppositu auctoritatis Nostrae, quoad
fieri posset, oportere. — Sane opportu-
nam saepius occasionem nacti, parsecuti
sumus praecipua quaedam doctrinarum
capita, in quas Massonicarum opinionum
influiisse masime perversitas videbatur.
Ita Litteris Nostris Encjclicis ,,Qaod A-
postdlici muneriš" aggressi sumus Socia-
libtarum et Communistarum portenta con-
vincere: aliis deinceps „Arcanum" veram
germanamque notionem societatis dome-
sticae, cuius est in matrimonio fons et
origo, tuendam et explicandasn curavi-
mus: iis insuper, quarum initium est
„Diuturnum", potestatis politicae formam
ad principia christianae sapientiae expres-
sam proposuimus, ciim ipsa rerum na-
tura, cum populorum principumque sa-
lute mirifice . cohaerentem. Nunc autem,
Decessorum Nostrorum esemplo, in Mas-
sonicam ipsam societatem, in doctrinam
eius universam, et consilia, et sentiendi
consuetudinem et agendi, animum recta
intendere decrevimus, quo vis illius ma-
lefica magis magisque illustretur, idque
valeat ad funestae pestis prohibenda con-
tagia;
Variae sunt hominum sectae, quae quam-
quam nomine, ritu, forma, origine diffe-
rentes, cum tamen communione quadam
propositi suinmarumq:ie sententiarum si-
militudine inter se contineantur, re con-
gruunt cum secta Massonum, quae cu-
iusdam est instai centri unde abeunt et
quo redeunt nniversae, Quae quamvis
nunc nolle admodum videantur latere in
tenebris, et suos agant coetus in luce
ocuKsque čivram, et suas edant epheme-
ridas, nihilominus tamen, re penitus per-
specta, genus societatum clandestinarum
moremque retinent. Plura quippe in iis
sunt arcanis similia, quae non exteraos
solum, sed gregales etiam bene multos
exquisitissima diligentia celari lex est:
cuiusmodi sunt intima atque ultima con-
silia, summi factionum principes, occulta
quaedam et intestina conventicula: item
decreta, et qua via, quibus ausiliis per-
ficienda. Huc sane facit multiplex illud
inter socios discrimen et iuris et officii
et muneris: huc rata ordinum gradum-
que distinctio, et illa, qua reguntur, še-
ve titas disciplinae. Initiales spondere, im-
mo praecipuo sacramento iurare ut plu-
rimum iubentur, nemini se ulio unquam
tempora ullove modo socios, notas, do-
ctrinas indicaturos. Sic ementita specie
eodemc^ue semper tenore simulationis
quam maxime Massones, ut olim Mani-
chaei, laborant abdere sese, nullosque,
praeter suos, liabere testes. Latebras com-
modum quaerunt, sumpta sibi litterato-
rum sophorumve persona, eruditionis caus-
sa sociatorum ; liabent in liugua promptum
cultioris urbani tatis studium, tenuioris
plebis caritatem: unice volle se meliores
res multitudini quaerere, et quae haben-
tur in civili societate commoda cum quam-
plurimus communicare. Quae quidem con-
silia quamvis vera essent, nequaquam ta-
men in istis omnia. Praeterea qui coop-
tati sunt, promittant ac recipiant necesse
est, ducibus ac magistris se dicto audien-
tes futnros cum obsequio fideque maxi-
ma: ad quemlibet eorum nutum signifi-
cationemque paratos, imperata facturos:
si secus fecerint, tum dira omnia ac mortem
ipsam non recusare. Revera si quiprodi-
disse disciplinam, vel mandatis restitisse
iudicentur, supplicium de iis non raro su-
mitur, audacia quidem ac dexteritate tanta,
ut speculatricem ac vindicem scelarum iu-
stitiam sicarius persaepe fallat. — Atqui
simulare, et velle in occulto latere; obli-
gare sibi homines, tamquam mancipia,
tenacissimo nexu, nec satis declarata
caussa: alieno addictos arbitrio ad omne
facinus adhibere : armare ad caedem dex-
tras, quaesita impunitate peccandi, im-
manitas quaedam est, quam rerum na-
tura non patitur. Quapropter societatem,
de qua loquimur, cum iustitia et natu-
rali honestate pugnare, ratio et veritas
ipsa convincit.
Eo vel magis, quod ipsius naturam ab
honestate dissidentem alia quoque argu-
menta eademque illustria redarguunt. Ut
enim magna sit in hominibus astutia ce-
landi consuetudoque mentiendi, fieri ta-
men non potest ut unaquaeque caussa ex
iis rebus, quarum caussa est, qualis in
se sit non aliqua ratione appareat. ,,Non
potest arbor bona malos fructus facere:
neque arbor mala bonos fructus facere." ')
Fructus autem secta Massonum peruicio-
sos gignit maximaque acerbitate per-
mixtos. Nam ex certissimis indiciis, quae
supra commemoravimus, erumpit illud,
quod est consiliorum suorum ultimum,
scilicet evertere funditus omnem eam,
quam instituta christiana pepererunt, di-
sciplinam religionis reique publicae, no-
vamque ad ingenium suum extruere, du-
ctis e medio Naturalismo fundamentis et
legibus.
Haec, que diximus aut dicturi sumns,
de secta Massonica intelligi oportet spe-
ctata in genere suo, et quatenus sibi co-
gnatas foederatasque compleetitur socie-
tates: non autem de sectatoribus earum
singulis. In quorum numero utique pos-
sunt esse, nec pauci, qui quamvis culpa
non careant quod sese istius modi im-
plicuerint societatibus, tamen nec sini
flagitiose factorum per seipsi participes,
se illud ultimum ignorent quod illae ni-
tuntur adipisci. Similiter ex consociatio-
nibus ipsis nonnullae fortasse nequaquam
probant conclusiones quasdam extremas,
quas, cum ex principiis communibus ne-
cessario consequantur, consentaneum es-
set amplexari, nisi per se foeditate sua
turpitudo ipsa deterreret. Item nonnullas
locorum temporumve ratio suadet minora
conari, quam aut ipsae vellent aut cete-
rae solent: non idcirco tamen alienae a
Massonico foedere putandae, quia Mas-
sonicum foedus non tam est ab aotis
perfectisque rebus, quam a sententiarum
summa iudicandum.
Iamvero Naturalistarum caput est, quod
nomine ipso satis deelarant, huma nam
naturam humanamque rationem cunctis
in rebus magistram esse et principem
oportere. Quo constituto, officia erga
Deum vel minus curant, vel opinionibus
pervertunt errantibus et vagis. Negant
enim quicquam esse Deo auctore tradi-
tum: nullum probant de religiono dog-
ma, nihil veri, quod non hominum in-
telligentia comprehendat, nullum magi-
stram, cui propter auctoritatem officii sit
iure credendum. Quoniam autem manus
est Ecclesiae catholicae singulare subique
i) Matth. VII, 18.
unice proprium doctrinas divinitus acce-
ptas auctoritatemque magisterii cum ce-
teris ad salutem caelestibus adiumentis
plene complecti et meorrupta integritate
tueri, idcirco in ipsam maxima est ini-
micorum iracundia impetusque conversus.
— Nunc vero in iis rebus, quae religio-
nem attingunt, spectetur quid agat, prae-
sertim ubi est ad agendi licentiam libe-
rior, secta Massonum: omninoque iudi-
cetur, nonne plane re exequi Naturali«
staram decreta velle videatur. Longo sane
pertinacique labore in id datur opera,
nihil ut Eeclesiae magisterium nihil au-
ctoritas in civitate possit: ob eamque
caussam vulgo praedicant et pugnant,
rem sacram remque civilem esse penitus
distrahendas. Quo facto saluberrimam re-
ligionis catholicae virtutem a legibus, ab
administratione reipublicae excludunt: il-
ludque est consequens, ut praeter insti-
tuta ac praecepta Ecclesiae totas consti-
tuendas putent civitates. — Nec vero
non curare Ecclesiam, optimam ducem,
satis habent, nisi hostiliter faciendo lae-
serint. Et sane fundamenta ipsa religio-
nis catholicae adoriri fando scribendo,
docendo, impune licet: non iuribus Ec-
clesiae parcitur, non munera, quibus est
divinitus aucta, salva sunt. Agendarum
rerum facultas quam minima illi relin-
quitur, idque legibus specie quidem non
nimis vim inferentibus, re vera natis ap-
tis ad impediendam libertatem. Item im-
positas Clero videmus leges singulares
et graves, multum ut ei de numero, mul-
tum de rebus necessariis in dies decedat:
reliquias bonorum Ecclesiae maximis ad-
strictas vinculis, potestati et arbitrio ad~
ministratorum reipublicae permissas: so-
dalitates ordinum religiosorum sublatas,
dissipatas. — At vero in Sedem Aposto-
licam Romanumque Ponteficem longe est
inimicorum incitata contentio. Is quidem
primum fictis de caussis deturbatus est
propugnaculo libertatis iurisque sui, prin-
cipatu civili: mox in statum compulsus
iniquum simul et obiectis undique diffi-
cultatibus intolerabilem: donec ad haec
tempora perventum est, quibus sectarum
fautores, quod abscondite secum agita-
rant diu, aperte denunciant, sacram tol-
lendam Pontificum potestatem, ipsumque
divino iure institutum lunditus delendum
Pontiticatum. Quam rem, si cetera dees-
sent, satis indicat hominum qui conscii
sunt testimonium, quorum plerique cum
saepe alias, tum recenti memoria rursus
hoc Massonum verum esse declararunt,
velle eos maxime exercere catholicum
nomen implacabilibus inimicitiis, nec ante
quieturos, quam excisa omnia viderint,
quaecumque summi Pontifices religionis
caussa instituissent. — Quod si, qui ad-
scribuntur in numerum, nequaquam eiu-
rare conceptis verbis instituta catholica
iubentur, id sane tantum abest, ut con-
siliis Massonum repugnet, ut potius ad-
serviat. Primum enim simplices et incau-
tos facile decipiunt hac via, multoque
pluribus invitamenta praebent. Tum vero
obviis quibuslibet ex quovis religionis ritu
accipiendis, hoc assequuntur, ut re ipsa
suadeant magnum illum huius temporis
errorem, religionis curam reliqui oportere
in mediis, nec ullum esse inter genera
discrimen. Quae quidem ratio comparata
ad interitum est religionum omnium, no-
minatim ad catholicae, quae cum una ex
omnibus vera sit, exaequari cum ceteris
sine iniuria summa non potest.
(Sliedi),
Po glas ovim iz pokrajine.
Kažu neki, a dakako od šale, da
su listovi zanimiviji, kad se biju. To
je s nekog gledišta istina. Koji put
pak je taj boj i potrebit. Je li bio
i ovaj put od potrebe, neka sude
oni, koji ga izazvaše. Te nam kažu,
da se ovo nekoliko dana željno izče-
kuje i ,,N. L." i „K. D.« Svak
hoće da čim prije čiije što će jedan
drugomu reći i hoće li i „K. D."
odapeti.
Hvala Bogu ,,N. Listu" nije težko,
on ima toli umjestnih prosvjeda i
pouzdanica pun koš, pa nekih baš
masnih i ,,N. Listu" pristojnih. Mi
pak kukavni ostavljeni na oseki „si*
rak tužni bez igdje ikoga!" Jakost
im je velika, uspieh sjajan, jer će po-
stić barem to, da nas „pogane" krste,
da se poslie uzmognemo gdjekojoj
kršćanskoj gospodi smierno približiti
i celivati im kršćansku ruku.
Poručio nam jedan baš vrli pri-
jatelj a još vrliji Hrvat ovo:
D." imala je pravo branit se,
pošto bijaše napadnuta. U obrambi
r§kla je istinu, koju nije niti napa-
dač oprovrgao, a od prosvjeditelja,
pouzdaničara i upravljača brzojavnih
pošiljaka nitko niti dirnuo, ni opro-
vrgao je. Ali forma bijaše zlo oda-
brana, loša. ,,N. L.u, kaže nam pri-
jatelj, dobiste u nedjelju, a u pone-
djeljnik već su izašla tri članka proti
Bon Mihi. Dakle ti članci bijahu
napisani u hitnji, u ljutini, kako na-
pisani, tako bačeni pod štampu, pa
eto ti buke i graje po cieloj zemlji.
Dobro. Mi se tu donekle slaže-
mo s prijateljem. Tri članka naša
napisaše tri razne osobe, trojica koji
se ponose svakako tiem, što jim hr-
vatska krv u žilam teče. Ako li ta
krv uzavrije, krivac je svakako na
prvom mjestu onaj, koji ju je po-
dražio.
Ma hajde, ta žestina svakako po-
pušta kod jednoga, a kod drugoga
možda i raste. Kako bijaše u nas,
neka sude koji čitaju. A kako je u
onim, koji su eto proti nama, možemo
sudit i mi.
Nama se predbacuje, da smo uda-
rili podlim klevetama, podmećivanjim,
napadajim. Ipak nijedna brzojavka,
nijedna pouzdanica, nijedan prosvjed
nije te ,,klevete", ,?podmećivanja" i
„napadaje" iznio, da jih obori. Ču-
dno da se toliki slažu u formi, pošto
više manje svi jednako iztiču napa-
daje i ništa drugo, ko da nijesu ni
čitali onoga, što je preč. Pavlinović u
svojim člancima napisao. Recite, jesmo
li mi rekli istinu ili laž ?! Odbijaju
napadaje? Hajde neka jih. Pače ka-
ko smo više prosvjeditelja, a naročito
i iz prekovelebitske Hrvatske rado
izticali i slavili kao čelične ne samo
Hrvate, nego i katolike; kako smo
jih rado stavljali kao primjer i izgled
dragima i nama samim: tako ćemo
činit i u buduće, dok god budemo
vidjeli u njima pravog hrvatstva i ka-
toličanstva. Mi nijesmo ovdje, da samo
napadamo. Ma kad je treba branit se,
branit ćemo se, pa bilo od koga. Ako
pak u obrani koji put i malo dublje
zasječemo, je li nam po moralistim
grieh, što mjesto da samo kožu pre-
sječemo neka bi se krv vidjela, dodje
oštrac i do kosti? eh, gospodo! Ho-
ćete li mira od vas toli propovieda-
noga a tolikrat rušenoga, baš kO iz
obiesti, pomislite, da smo stekliši, pa
prilično i mladi, il „zeleni", kako bi
netko reko. Dobar politik imao bi to
predvidjeti, tim više, onaj, koji seje
već ovdje jednom izplatio.
Oroči.
I<r_A_SX DOPISL
Gradac, 20 travnja.l)
Kad je ono tu nedavno daroviti vaš
suradnik Milivoj Milivojić uzeo da une-
koliko kritičnih članaka žigoše nizki pra-
vac suvremene novinarske književnosti
kod nas Hrvati, i strogom svojom logi-
kom izložio gnjevu čitateljstva gnjusni
verizam nekih suradnika „Hrvatske Vile",
koji se iz petnih žila napiru da u našu
literaturu presade mirisavo cvjeće iz Zo-
lina i Stecchettieva perivoja, kog je g.
Milivojić, velim, podigao ljutit svoj bič
na prekovelebitske gnjusarpjesnike, zabo-
ravio je u svom rodoljubnom djelu od-
kuženja jedan pobliži nam pojav, zabo-
ravio pjesnike „Čežnje" i Bukovčeve „Ve-
like Ize" u dubrovačhomu „Slovincu".
Šta su realistični izleti „Vilinih" suradni-
ka prama ovim zločinačkim plodovima
nove slovi uske Muze? Pjesnička putenost
postiže ondje svoj vrhunac, i urednik
Zore, koji se tu skoro tužio da mu u
rodnomu gradu ne imade javnog bludi-
lišta, može sada mirno spavati, pokle je
evo taj zavod u svom listu osnovao. Šta
su Stecclietti i D1 Annunzio, u pogledu
pornografije, spram g. C.? On bo hoće
da se takrni sa Aretinom i sa Castiem!
Tu je novu školu „vriedni suradnik" Slo-
vinca inaugurirao sa poznatim romanom
„Gospodja s Kamelijami", prevodu ko-
jega ne bi, u istinu, znao čovjek naći
drugog uzroka, već jedino da se njim
počme i kod nas uvlačiti, po što po to,
književna nećudorednost. Nisam, Bog zna,
kojekakav moralista d tout prix, ali pi-
tam: jeli baš nužda bila presadjivati u
našu književnost to esotiĆno bilje, koje
kod nas (srećom!) nemože nikako da
uspieva? Pokraj divnih ženskih tipova,
što je kod nas stvorila mašta narodna,
kao Mejrimu i Kosovku djevojku, pokraj
ženskih ideala što su nam darovali naj-
bolji naši pjesnici, šta de nama te tudje
eterijc, ti galički vampiri, koji štiocu truju
svaki osjećaj moralnosti i pojam o žen-
skoj čistoći i idealnosti? Neću da oti-
djem tako daleko, da uztvrdim da se u
biranju djela za prevadjanje treba izklju-
čivo osvrtati na geslo: Bog i Hrvati;
ali bih se usudio zahtjevati od mladog
naraštaja, da se u prevadjanju ili naslje-
dovanju drži velikana, pa baš i ne pri-
padali obitelji pisacS. kršćanskih u pra-
vom smislu rieči. Neka g. C. probere
sve klasične spisatelje starinske, a od
novijih Gothea, Byrona, pa i samoga
Carduccia, i uvidjeti će lako da i ako
su se klanjali istini i prirodi, nisu nikad
do takove nizkosti spali. Književnost,
kako ju neka suvremena mladjarija shva-
ća, nebi bila drugo već apologija razblude,
glorifikacija grieha i sablazni. A od ta-
kove kuge treba domaću knjigu brižljivo
čuvati, i ja mislim da me neće niko na-
tražnjakom2) nazvati, reknem li, da tko
takovu vilu dvori, Čini prosto opaku stvar,
nepoštenu stvar, te bi na nj trebalo bezob-
zirnom kritikom udarati, kad na žalost
kazneni zakonik 3) ne predvidja nikakovu
pedepsu za pornografične listove i nji-
hove suradnike. A pošto mi se čini da
Milivoj Milivojić vješto kritičnom Šibom
vlada, stavljam mu 11a dušu i konkretni
slučaj, uvjeren da se neke rane samo
usijanim gvoždjem izliečiti mogu. Fer-
rum sanat!
Jatagan.
*) Ovu smo kritiku primili od mlada sreufili*
štara, ali koji evo zrelo sudi. Bog nas učuvao
nemoralne književnosti; ona je uzrok i ovo-
zemnog propadanja narodima.
Op. Ur. K. D.
2) Pravi je natražnjak onaj koji đrugčije misli,
jer bez vjere i bez morala pukni al naprodka,
ti nema. Ur. K. D.
Bilo bi, daje boljih tumača; našlo bi se, da
je dobre volje, jer javnu nemoralnost ne do-
puštaju ni turski zakoni.
Ur. K. D.
»N. F. Presse" donosi: »Hrvatski sa-
bor sazvati će se dne 21. svibnja da na-
stavi svoje zasiedanje. Prije sastanka hr-
vatskoga sabora, razpustiti će se sabor
magjarski".
„Glas Crnogorca" đonio je članak o \
zajednicam u obće, a na poseb o tro-
carskom savezu. Članak završuje ovim
rieČim: »Nije iz nutra sve onako, kao
što se čini iz vana. Savezi medju drža-
vama nemaju nikakvoga tvrdoga, dugo-
trajnoga značaja. Potrebe i okolnosti stva-
raju i uništuju saveze. Sjutra može čo-
vjek biti saveznik s onim, s kojim je da-
nas bio najveći neprijatelj. — Dakle svi
ti savezi ne mogu osigurati mir, koliko
će ga osigurati pravedni postupci velikih
država medju sobom prema malim na-
rodima, koji hoće da žive svojim životom
na svojoj imovini. Ako se savezi medju
državama zaključuju u iskrenoj namjeri
prijateljstva i medjusobna čuvanja inte-
resa svakoga pojedinoga, to takvi savezi
mogu biti dugovječni; no ako se zaklju-
čuju savezi samo za to, što nije moguće
sada štogod učiniti proti onomu, s kim
se prijateljiš, pa valja od nevolje da se
ljubiš s onim, s kojim bi htio da se bi-
ješ, i očekivaš samo sgodnu priliku, da
3e poljubci promjene u udarce, to takvi
savezi ne mogu biti dugotrajni ni korišt-
eni za obći mir, naprotiv to su savezi,
koji daju samo primiije, da se bolje mo-
gu isti saveznici pripraviti da se potuku
jedan s drugim. Drugim riečima to su
savezi prevare, a ne mira i ljubavi. —
Nam se čini, a rada bismo da se vara-
mo, da ovi savezi, o kojim je ovdje rieč,
nose na sebi kakvoće ovoga posljednjega
saveza, jer mi ne znamo kako može čo-
vjek činiti savez družbe se onim čovje-
kom, koji mu je nepravedno polovinu, ili
više, imovine uzeo, — Iz ovoga sliedi
da, i ako je za sada opasnost rata po
spoljašnjem izgledu odklonjena, u neda-
lekoj budućnosti predstoji rat vrlo širo-
koga prostora. To nam tvrde mnoga eu-
ropejska pitanja, koja traže riešenje, i
koja se ne mogu riešiti za zelenim di-
plomatskim stolom, nego sabljom na boj-
nom polju. Ako se ovo posljednje ne želi,
treba dati svakome svoje, pa bio on mali
ili veliki."
Brzojavljaju iz Zemuna, 29 proš. Njih.
carske visosti kraljević Rudolf i kraljevna
Stefanija stigli su noćas u 10 sata iz
Beograda u Zemun i odmah dalje od-
putovali. Gradonačelnik i kotar, pred-
stojnik predstaviše se kod ladje. Doček
i pozdrav mnogobrojnoga pučanstva bijaše
srdačan.
Iz Beograda, 29 travnja. Jučer u 10
sata prije podne primiše Njih. Visosti
državne i dvorske dostojanstvenike, te
razne deputacije. Kraljević govoraše srbski.
Kralj Milan predstavljaše sam kraljeviću
pojedina lica i deputacije. Carević i kra-
ljević zahvaljivaše najsrdačnije. Bivšemu
ministm-predsjedniku Bistiću reče, da ga
raduje, što može upoznati onoga drža-
vnika, koji je sa monarhijom sklopio
prvi ugovor u ime nezavisne Srbije. Po
tom primljeni su diplomatički sbor i
austro-ugarska naselbine. Kraljević po-
sjeti zatim u starom konaku srbske kra-
ljevske supruge, kod kojih sprovede pol
ure. U 2 sata uzeše u novom konaku
doručak, a poslie primio je kraljević
najodličnije srbske gospodje. Po primanju
odvezoše se visoki gosti sa srbskim kra-
ljevskim supruzim u tvrdjavu; ma daje
kiša silno lievala, stajaše svuda po u-
licam veliko množtvo, koje Njih. visosti
burno pozdravljaše. Pošto je kraljević
primio u audijenciju častnike, odvezoše
se visoki gosti sa kraljevskim supruzim
natrag' u konak, gdje u 6 sata bijaše
Sjajna, gostba za 60 osoba. Kralj Milan,
nazdravljajući pri gostbi nasliednicim
prestola reče, da Srbija ima više razloga
od ikoje druge zemlje, da se raduje do-
godjaju, jer su se Srbija i monarhija
zajedno borile proti turskoj moći. Kralj
drži pravom, da se prisutnost prej. na-
gMhika prestoja, koja se neda dosta
precieniti, može smatrati uspjehom po-
litike, koja se je posliednjih godina slie-
dila. Kraljević Rudolf, odgovarajući vrlo
srdačno francezkim jezikom, reče, da će
Nj. Veličanstvu izviestiti o sjajnom do-
čeku, zaželi Srbiji, da bude pod kraljem
• Milanom sretna, te izpi čašu u zdravlje
kraljevskih supruga. Dok je trajala gostba,
razsvietljen je grad. Bakljada i pučka
svečanost u Topčideru morale su se
sbog zločesta vremena iz programa iz-
pustitr. U 9 sata ; u večer odvezoše se
visoki gosti k Savi, gdje se oprostiše
najsrdačnije sa kraljevskim supruzim, a
po• tom uzadjoše u brod, koji jih pre-
vfeze u Zemun.
Bugarski knez Aleksander prispio je
dne 27 proš. u dva sata poslie podne
sa brzim vlakom državne željeznice u
Beč, te se je nastanio u Hrohnerovu
svratistu ImperiaL Kne? Aleksandre, po?
laži u Ijarmstadt, da prisustvuje vjen-
čanju svoga nujstarijega brata, princa
Ljudevita Aleksandra Batknberga sa
princesom Viktorijom Hesenskom. Su-
tradan je odputovao dalje.
Ruski listovi od nekoga vremena prate
s osobitim nepovjerenjem svaki korak
Austrije na iztoku. I putovanje kraljevića
Rudolfa dalo im je povoda raznim raz-
pravam. Tako piše „Russkij Kuijer": Put
austrijskoga kraljevića ima veliku poli-
tičku važnost; narodi podunavskih država
sviestni su ove važnosti... Austriju pri-
miti će u Beogradu s demonstrativnim
sjajem, isto tako u Bugarskoj i Rumunj-
skoj. Ako se pogleda na sigurni na-
predak Austrije na jugu, čini se čovjeku,
da je Rusija samo za to dopriniela toli-
ke žrtve za slobodu Slavena, da drugi
mogu uživati plodove rada i žrtava Ru-
sije. Austrija razvija sada mirnu djelat-
nost, a Rusija počiva... Kod takovih o-
kolnosti da nevalja zatvarati oči".
Kod razprave rumunjskoga parlamenta
0 preinaci ustava zanimivo je, što je rekao
zast: Majorescu zahtievajući, da §. 1 u-
stava glasi „Rumunjska kraljevina obsi-
že jednu jedinu nerazdielivu državu pod
imenom Rumunjska". „Iztočno pitanje,
reče Majorescu, nije još riešeno, ono se
još razvija. Moguće je, da će se jošte
razpravljati o berlinskom ugovoru, a mo-
glo bi se s našom voljom ili proti njoj
povodom budućega ugovora potaknuti
teritorijalno pitanje. Kada bi. bilo u in-
teresu zemlje, da se koji teritorij pro-
mieni, ili kada bi se imala preuzeti ka-
kova zemljopisna preinaka, gdje nebi bila
glavna stvar Dunav, već druga koja rieka,
došla bi komora u nepriliku. Kada bi
§. 1. glasio, kako odbor u dogovoru s vla-
dom predlaže, da „kraljevina Rumunjska
sa svojim kotarim na desnoj obali Du-
nava sačinjavaju jednu jedinu nerazdie-
livu državu", morala bi komora reći, da
nemože prihvatiti ustav, dok se nepre-
gleda ugovor, jer je ovdje govor samo o
jednoj rieči". Naslov „Rumunjska" ima
posebnu važnost. Ako i nitko nemisli na
rat ili silovitu aneksiju, nu nešto moraju
misliti svi: na jedinstvo kulture, znan-
stvenoga i književnoga razvitka. Mi ima-
mo zajednički jezik, mi hoćemo zajed-
ničku književnost i zajedničke uljudbene
težnje svih onih, koji govore jednim je-
zikom. Ako i nismo mogli u našem hi-
storičkom razvitku sačuvati ukupno teri-
torijalno jedinstvo, to barem nam nemo-
gu otpti, da imamo svoj zajednički ideal,
koliko-se tiče čisto idealnih svrha, naime*,
znanost, umjetnost i slobodu. U ovom se
idealnom jedinstvu osjećamo, kada iz-
govaramo rieč „Rumunjska", a ovim mir-
nim načinom valja da radimo svi, kako
nam sile dopuštaju, da kao Rumunji o-
životvorimo naše narodne želje".
Komora prihvatila je §. 1. po predlo-
gu odbora, a tim izbjegla opazkam o bu-
dućoj politici kraljevine Rumunjske.
U Francezkoj su jučer imali biti mu-
nicipalni izbori, koji su po nutrnju poli-
tiku zemlje tim važniji, što izaslanici mu-
nicipalnih savjetnika odlučuju kod izbora
senatora. Izborno tielo kod naknad-
nih izbora za senat sastoji se od izasla-
nika županije, članova gjeneralnoga vieća
1 savjetnika arrondissementa, kao što od
prije pomenutih izaslanika, koji po broju
sačinjavaju odlučujuću većinu. Nije dakle
čudo, što su monarhiste i imperijaliste
sve sile napeli, da uspiju kod munici-
palnih izbora. Oni su ustrojili formalnu
ligu pod imenom „Ligue populair d' ac-
tion", koja obuhvaća takodjer velike gra-
dove kano Pariz, Lyon, Marseille, Tou-
louse, Bordeaui. U zadnji čas dobiše pro-
glasi lige pripomenak, kojim se liga naz-
načuje rojalističkona. Čim su za to doz-
nali bonapartiste, povukli su se od za-
jednice, sa monarhisti, ogradiv se proti
tomu u svojim glasilim. Vidit ćemo je li
monarhistim pošlo za rukom polučiti zna-
tan uspjeh kod ovih izbora.
Pred nekoliko dana izjavio je g. Glad^
stone u saboru, da je odgovoran za si-
gurnost Gordona paše, a sada će prepu-
stiti nemiloj sudbini gjenerala, grad Kar-
tum, grad Berber, ključ Sudanu, endje-
šnju posadu pod njenim junačkim vodjom
i ono 2000 žena i djece, što no ih je
onamo odpravio Gordon. Sada je došlo
na javu, da Ziber paša, koga je englez-
ka vlada tako surovo odtjerala, igra u-
spješnu dvoličnu ulogu, te podjaruje on-
dješnja plemena proti Englezkoj. U Kairu
pojavljaju se opasni znakovi fanatizma;
nedavno je umoren jedan engležki vojnik,
a ogorčenje izmedju englezkih i egjipat-
skih pukovnija raste sve to većma. U
posljednjem velikom ministarskom vieću
u Kairu oborili su se Riaz paša i Šerif
žestoko na Englezku, koju čine odgo-
vornom za čitavu nesreću, koja se je
svalila na Egjipat. P>iaz paša izjavi: ili
neka Englez'ka utjelovi Egjipat, ili neka
ga posvema prepusti E^^Ilift. Šlabić
keaive pokušao je uzalud posredovati
medju englezkim savjetnicim i svojim mi-
nistrim.
IŠT-A-Sl IDOUPISZE-
Zagreb, 30 travnja.1)
(„Pouzdanice i prosvjedi11; svetkovina
Zrinjsko-Frankopanska.) — Sve do danas
očekivao sam ja, a i mnogi ovdašnji tre-
zniji Hrvati, da će g. M. Pavlinović dati
izjavu u „Narodnom Listu", da ne treba
onih pouzdanica ni prosvjeda, što mu
stižu iz raznih strana Dalmacije, pa iz
još dva tri mjesta izvan Dalmacije. To
je morao izčekivati svatko, tko pomisli,
radi česa su te pouzdanice potekle. Zar
da narod nekoga slavi onda, kad to po-
trebno nije? — Vi ste jako dobro javili,
da ćete i sami Don Miji poslati pouzda-
nicu, ako bude od potrebe, jer da je on
dobar i zaslužan Hrvat. Nu toga dalma-
tinski narodnjaci neće da razumiju. Ne
žalostite se radi toga. Stimi „pouzdani-
cami i prosvjedi" barem će se pojmovi
razbistriti. Bolje vam je imati i malen
broj privrženika, nego tisuće ljudi, ko-
jima je do osobnosti, a ne do načela.
G. Pavlinović zaslužan je čovjek. Toga
mu nitko ne niječe. ,On je učinio mnnogo
za hrvatstvo. A1 to je dužnost svakoga
poštenoga sina domovine, da radi za na-
rod, da budi narodnju sviest, da se bori
proti neprijateljem otačbine. A sto seje
tko rodio prije od drugoga, to je mogao
više uraditi, to je samo dotienikova sreća,
koju ne treba zlorabiti na uištenje drugih.
Liep nam je uzor u tom g. dr. A.
Starčević. Koliko je on učinio za hrvat-
ski narod, pa ipak koli je on samozata-
jan. On ne putuje, da se pokaže, te da
mu laskaju; on ne piše, da iztiČe svoj
„ja". Njemu je do obće stvari. Tko da
zaboravi one njegove rieči, što ih je pi-
sao u „Slobodi" zahvaljujuć se na če-
stitkam, koje su mu stigle k imendanu.
Tamo veli on, da čemu toliko slavlje.
Rada, rada, veli on. Ujedno dodaje da
Hrvati imadu mahnu, što previše ili hvale
ili kude. On kaže, da on nije prvakom,
osim, ako ga tako zovu, što je po go-
dinah najstariji član stranke, te pripo-
minje, da neka svaki gleda biti prvakom.
Takve kreposti riese toga uzor-rodo-
Ijuba. A što radi Pavlinović ? On se dade
izrabljivati od „Nar. Lista" na štetu „K.
D." — Jeli to plemenito; jeli to kr-
šćanski? Ta pitanja eto ponukaše nas
da smo pitali i čudom se čudili, zašto
već nije g. P. izjavio da mu ne treba
onih „pouzdanica". Pouzdanice u ostalom
nisu nego za narodnjake (medju te za
sad ne ubrajam Don Mije.) Pravo mora
konačno pobiediti, zato hajde pravcem.
Okolišanja ne treba. To nam svjedoče
ovdešnji stekliši. Njih su pred nekoliko
godina htjeli narodnjaci u košu preko
brda Sljemena prenieti, a sad ih s ovu
stranu Velebita ne bi svi vagoni izvukli
iz Hrvatske, jer to je sav narod.
Nekoji ovdešnji Dalmatinci vele, da
je i Don Mijo stekliš. Ako jest, zašto
toga javno ne prizna ? A valjda i on i
„Pozor", koji „pouzdanice i prosvjede"
pretiskava moraju priznati, da danas ne
može obstojati u Hrvatskoj s ovu i s vašu
stranu Velebita druga stranka,, kojoj pri-
pada budućnost, nego li stranka prava.
Dakle tu ne treba obzira, ne treba ru-
kavica, ne treba tajinstvenosti.
Ono je bez sun^nje istina, Što vi pi-
šete, kako postaju „prosvjedi i pouzda-
nice." I ja ću vam^ jednu zanimivu o
njima pripoviediti. Čuo sam naime, da
su na brzojavu, poslanu od bečkih djakao
bila njih dvojica podpisani, koji su u one
vrieme boravili u Zagrebu. I taje dakle
liepa!
Kako na početku rekoh, „Kat. Dal."
ne treba si jako trti glavu sbog onih
mazbata, osobito, kad s njimi tjera „gšeft"
„Nar. List" i „Pozor". Ovaj čuo sam
kani kojega abonenta iz Dalmacije pri-
vući, a valjda čestokrat trpi na sušici
gradiva, te onda trpaj stupce sa „pro-
svjedi" ! Mudrije su vam lije narodnjaci.
Pravi stekliši u banovini pojme čitavu
stvar onako kako jest, te zato odobra-
vaju vaš postupak, vaše otvoreno i iskre-
no zastupanje hrvatskih prava. Borite se,
ne popuštajte! U borbi je život.
Zrinjsko-Frankopanska svetkovina uze-
la je ove godine jači mah u narodu. U
mnogih mjestih, kako čujem, proslavit će
se ona dostojno, U Zagrebu učinjeno je
već to. Jutros u deset sata služila se je
svečana misa u crkvi Franjevaca. Množ-
tvo svieta bilo se je skupilo u crkvu.
Bilo je tu muzeka, 'profesora, a najviše
neodvisnih gradjana (Izpuštamo malo
redaka, da nas ne shvate zlo i ne za-
pliene. Ur. ,,K. D.") — Sveučilištni gra-
djani liepo su se ponieli. Oni su došli
sa zastavom svojom u velikom broju, a
radili su uz neke gradjane da skupe novca,
te da polože zakladu', da se svake go-
dine čita misa... (izpuštamo ut supra. Ur.)
Tako je u životu; onaj trpi, onoga pro-
ff^ne, llOji ljubi i brani pravo, koji radi
za domovinu. To znadu i to su izkusili
svi naobraženi ljudi, koji se ne ubrajaju
medju narodnjake. Narodnjak nikad ne
trpi zla, niti progona, jer on ne radi za
drugo, nego za trbuh.
l) Ovaj dopis primamo od ugledne osobe, ugledne
u hrvatskom rodoljublju. Ur.
Velike se priprave čine za sv. Misu
na upokojenje Zrinskog i Frankopaua i
van Zagreba; tako u Karlovcu i Sisku.
Putnici, koji su jutros došli iz Siska pri-
poviedaju mi, da je g. zastupnik, pristaša
stranke prava dr. Grga Tuškan dao liep
i otačbenički prigodni poziv na sugradjane.
Večeras biti će sjajan komers kod
„Lipe."
Šolta, 28 travnja.
Šoltanski sarokoži'ći (lacmanlije) uvi-
djeli da im nije mirovati, dok hrvatstvo
samo sebe podgriza. Razmirica hrvatskih
listova pružila vuku priliku pričiniti se
jagnjetom samo da bude u prilog nji-
hovu vlastoljublju. Iznizali pouzdanicu don
Miji a prosvjed Doa Ivi, biti će na uhar.
Don Mijo i „N. L." smatrati će nas, kao
svoje, dočim don Ivi operi uši za one
dopise kojima se nije moglo dati odgo-
vora. A da se cilj nepromaši neka načel-
nik, koji je poznat kao narodnjak i hrvat
na ime svih šoltana podpiše : Tko uzanj
ostane, neprijatelj je Don Ivi i katoli-
čkom glasilu; tko se uzprotivi dušmanin
je Don Miji i „Narodnom Listu." Ovako
naši mutikaše smišljali, pa i učinili....
U br. 30 „N. L." ugledala se i šoltanska
pouzdanica ciglim podpisom koji mnoge
zakriljuje. Kakav je utisak obćinstvu učini-
la pouzdanica van Šolte nezna se, sva-
kako Don Mije, kao dičnog rodoljuba.i
hrvatskog prvaka, nije se mogla dojmiti,
pošto znade da je iz sasvim mutna izvora
proklijala.
Ako je igda, barem danas svatko znade
da šoltanski Živalj nije stopljen sa ob-
ćinom niti sa remenjem preko osamdeset-
godišnjeg matorog načelnika. Tko pak
nezna, da taj dobri starac nesluži za
drugo, već da popunjuje prazninu šaro-
kožića? Pa zar svi naši hrvatski prvaci
nijesu uvjereni, kako je (na nesreću) ne
samo kormilo šoltanske uprave, no i ja-
dan načelnik u r.kama staro lacmanske
prirepine, koja je javno prezirala i pre-
zire istog Don Miju? Evo, zašto se je
sve prikvačilo o sami podpis načelnika,
(koji neka mi oprosti) znade o članci ,N.
L." i „Katoličke" koliko i zagorska baba
o kemiji. Mi pako smo uvjereni da ako
su se braća malo zavadila i poriečkala,
oni će se medju sobom izmiriti kada vide
da im ie složno udariti na dušmane mile
nam hrvatske domovine.
Pravi šoltani.
Lopud, na Markovo.
Kao u svakom i najmanjem mjestu,
kad se izčekuje kakov velik gost da po-
sjeti isto, nastoji se da mu se pripravi
što sjajniji doček, tako i na našem slav-
nom Lopudu čija slava prva za Dubro-
vačkom. širom se razliegala, nastojalo se
je da što sjajniji izpade doček N. G. Pre-
svietloga našega, biskupa Mata vit. Vo-
dopića, koji prvom imao je k nami stupit
u pastierske pohode.
Da svečanost što sjajnija bude naj-
pače sk rbilo se njekoliko Lopudskili ro-
doljuba, koji na tako zvanom novom mulu
napraviše krasan luk vas raznovrstnom
gorom spleten, a neizbrojnim viencima
mirisavog cvieća narešen. Na vrhu istoga
bi postavljen liepi grb prag. biskupa a
okolo napisano: „Poznam ovce moje.
poznadu mene moje." Luk bi jošter 11a-
kićen s hrvatskiem trobojnicam: a na
jednoj i drugoj strani istoga stojahu dva
nadpisa za tu prigodu udešena.
Bilo je dne 23 i mj., osvanuo dan
kiševit, nu po podne počelo se vedrit.
Pred crkvom Svete Marije razvije se ve-
lika od sedam metara hrvatska trobojnica
- takodjer dobar broj plav cica nakiti o se
istim trobojnicam, a na vrh mula vi-
jala se velika austrijanska zastava. Od-
zvonila četiri sata po podne, a tri plav-
čice odtisnuv se od mula, zavezoše se
put obližnjeg otoka Šipana da bi nam
dovele željno očekivanog biskupa. Okolo
5 V2 ura začu se tutnjava mužara, koja
navjestlvaše da se dieli od Šipana. Ne-
ton pomoli prva plavčica iz Sugjurgja
koja ga vodi jaše, zveknu zvona i tutnjava
topova Lopudom. Svak razumio da je
biskup blizu te mu svak pohrlio iz kuća
na doček.
Kad je presvietli g. biskup prispio
po.d luk dočekaju ga dva reda ženske
djece u bielo obučene, s kojim upravljaše
vriedna naša gospodična učiteljica, te ho-
deć pred njim prosipahu kud prolazaše
cvieće.
Pošto dospie 11 crkvi molitvu naredi
preč. Stojanovidu, koji prati presv. g. bi-
skupa, da bi naviestio puku kad bi se
sutra obavila sveta potvrda, te da ga
nagovori da u što većem broju bude pri -
sustvovat toj svečanosti.
I pri odlazku presv. g. biskup bi liepo
počašćen.
: Kad se ukrca u plavčicu vas osta
posut miomirisnim cviećem, te uz burno
Živio, pucanje mužara, i pozdravljanje
s hrvatskim trobojnicam odieii se od nas.
Rodoljub.
DOMAĆE VIESTI.
Bit će gdje komu milo. kad je čuo ili
čitao ovih dana, da je državno odvjetui-
čtvo obustavilo objelodanjivanje dvaju,
ako i malih listova. Negledeć mi na mi-
lo niti na. nemilo, pitajmo je li to pravo,
zakonito, pa po tom, je li državi ko-
ristno ?
Čudno je svakako, da se država od
ukupnih 37 milijuna boji šake Hrvata!
Čudno je, da se baš nas Hrvate najviše
proganja! Čudno je, da se još uviek ra-
dje pušta i srbstvo i irredenta u Dal-
maciji, a hrvatstvo progoni.
Čudno je i to, v<»ko se Austrija niti
svih Hrvata jednako ne boji, nego dok
s jednima ugovara i njihova poklonstva
prima, druge, recimo pravo, i proti za-
konu proganja, Dok s jednima navi eš ta
pomirenje, drugim u i,sto doba trga iz
ruka ako i ,,malo" oružje, koje jim slu-
žilo na obranu istine, reda, i pravice.
Oudno je i to, dok u jednim stranam
u Austriji mogu pisat što hoće, u dru-
gim treba jim dan i noć smišljat i raz-
mišljat, što će pisat i kako, da prodre
do čitateljstva, ono što pišu.
Čudno je i to, da drugi listovi smiju
0 Hrvatim pisat i govorit, što jih volja,
dočim Hrvatim nije dopušteno ni branit se.
Istina je, da katolička "crkva propo-
vieda: Blaženi, koji progonstvo trpe radi
pravice. No to progonstvo ima dolaziti
od neprijatelja. A vjerojatno je, da se
činovnici, koji nam tumače zakon, ne
smatraju neprijateljima države
Vriedno bi pak bilo znat, misle li <»ni
koji nas muče, da udaraju na neprijate-
lje Austrije?! Misle li, da jim je slo-
bodno činiti, što hoće i da je to ua
temelju zakona?! Tad. gospodo, uu držmo
se pravedno zakona. Neka se isti zakon
ne tumači drugrij.^ za uiemca, drugčije
za talijana, drugčije za srbina, pa opet
drugčije za hrvata.
Evo ministru Taafeu opet liepa do-
kaza 0 slobodi, koju uživamo u Dalma-
ciji. Da još jedan put upita za l'ukta, ne
treba smišljat i razmišljat, ima jih do-
voljno. X.
*
Br. 1890-kaz. g. 84.
M. P. Don Iva Prodanu
u Zadru.
ODLUKA
U Ime Njegova Veličanstva Oesara
0. k. pokrajinski Sud u Zadru ka sud u
tiskovnih stvarili nadležan u smislu §§
486, 487, 493 K. P. riješavajući 0 pred-
logu e. k. Državnog Odvjetništva Za-
darskog :
Odlučio je
Da sadržaj spjeva koj po rimi je rječina
„Oj labudoma završuje „i Hrvati"
uvrštena pod naslovom „Bog 1 Hrvati"
podpisan „Milivoj Milivojić" u prva tri
stupca Podlistka na drugoj strani Broja
27 časopisa „Katolička Dalmacija" izda-
nog u Zadru dne 24 Aprila t. g. sači-
njava zločin smetanja javnoga mira ozna-
čen u § (35 slovo «) K. Z. te potvrdjuje
obavljenu zapljenu uz zabranu daljeg
razširivanja poinenutog spjeva, odredjuje
uništenje zapljeojenih primjeraka, i onih
koji bi u naprjed zaustavljeni bili kao i
razvrgnuće dotične tiskopisne sprave.
0 čem se^obavjestjuju urednik D.u
Ivo Prodan, upravitelj katoličke hrvat-
ske Tiskarne, Gosp. Ante Dejau, i 0. k.
Državno Odvjetništvo u Zadru
Obrazložba
II zapljenjenom spjevu nastoji se smje-
rom i sadržajem razdraživati na prezi-
ranje i mržnju proti jedinstvenomu Dr-
žavnomu savezu Cesarevine, što sačinjava
zločinstvo § 65 si. a) K. Z.
S toga po §§ 489, 493 K. P. 36 i 37
Tiskovnog Zakona, presudilo se kao u
današnjoj odluci.
Zadar, \ Maja 1884.
C. K. Predsjednik
G1UNI0.
* *
*
Od protivničkih listova i humoristički
spijetski list ,,Draškov Raboš" udara u
veselje rad divnog prizora rodoljublja i
neslavičnosti priredjena na čast narodnoj
borbi kroz muškete pouzdanica i pro-
svjeda u stupcim „Nar. Lista". Nije li
ovo na čast narodu ! Da, inu je pak na
korist'ej, 0 tom nema ni govora.
* * .
Ovdje jc 11a prolazku u Rim presv.
Boko-Kotorski biskup Forlani. Prošlih
dana bio je 1 presv. Šibenski biskup J.
Fosco.
% *
Franjevačkoga gjenerala preč. 0. Ber-
nardina a Portogruaro prate na njegovom
putovanju po Hrvatskoj i Magjarskoj ge-
neralni detinitori; o. Euzrbij Fenuend-
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Iziiodi -u. Ponedjelnik i tjl Četvrtak
- Vos ipsos, aimliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesi« doctrina ammisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ej,ro interim elan,: to: <
Si quis Cathedrae Pelri jangitur, <:
meus est. \
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. )
TJ^jeti pred"bxo3be: — U Zadru, unaprieđ 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. Tko zaostane 8 pređplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštara« troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. Z-AJD-A-^e, Čei-vriak T7 Srpnja. 1884. <3-cd.
Pokrajinski Listovi već su više ma-
nje iztakli svoje mnienje o zadnjem
zasiedanju našega „hrvatsko-srbskoga"
(uredovni naziv) ili ti „dalmatinsko-
ga" sabora.
Nužda, da se prije malko izpri-
pnstimo posala i gradiva, nas je či-
nila mučat, ali ako kasnije možda
.bude častnije.
Koje je dakle naše mnenje o za-
dnjem zasiedanju „dalmatinskoga"
sabora ?
Mi ćemo tomu upitu dat dva od-
govora: odgovor odnosno na sabor-
sko zasiedanje sa gledišta katoličkoga,
pa odgovor odnosno na saborsko za-
siedanje sa gledišta, ne „narodnoga",
ne ni „hrvatsko-srbskoga", nego čisto
hrvatskoga, kO po običaju.
Prije nego počmemo s prve točke,
i mi s „Nar. Listom" rado izticemo
saborsku radinost.
Sabor nije trajao no tri nedjelje,
a trsio je mnogo posala. Osobito sa-
borski odbori radili su jbaš neumorno.
Dnevni red ono sedam sjednica, do
kraja izcrpljen, najbolji je svjedok
množine opremljenih posala.
& 6amo žalimo - što. uz toliku radi-
nost, nije se ipak nitko našao, da bi
upitao: što se misli sa toli razvlači-
vanim predlogom o kongrui. Istina
je, da pokrajinski sabor nije kompe-
tentan za riešenje, al o tom se i
negovori, al kakav upit i koji od-
govor, uz razjašnjenja onih zastu-
pnika koji i u Beču pokrajinu za-
stupaju, sve to bilo bi veoma dobro
došlo u ovoj magli, koja zastire toli
važno pitanje, kao što je pitanje diel-
bene pravice o uredjenju kongrue.
Žalimo takodjer što i pitanje o u-
redjenju plata našim pučkim učite-
ljima nije se nego istom začelo, i
što ga već u povoju neka mora mori,
bud nema izgleda da bi im bilo u-
redjeno ekonomično pitanje onako kako
zahtievaju potrebe i položaj učitelj-
skog stališa. Štednja! To je liepa
rieč, i mi smo za nju, jer našemu
kukavnomu narodu krvavi se znoj od-
uzimlje kad mu se porezi nameću;
al žalimo što se na tu štednju pr-
stom pokazuje: a) u Beču, kad se radi
o svećenstvu ciele Cizlitave; dočim
se u utvrde, u činovnike, u vojsku,
u željeznice na stotine milijuna troši;
pokazuje se prstom na štednju b) u
Zadru, kad se radi o učiteljstvu, do-
čim se i zajmi prave za neke naslove.
Mi zajme nekudimo, jer smo pra-
vedni i priznajemo, da, jedno s dru-
gim, naš Zem. Odbor veoma koristo-
nosno i pametno svoj proračun upo-
trebljava; ali: čemu povećavat plaće
nekim koji već ne stoje najgore, a
ništa, onim koji kruha pitaju ? Nije
kud kamo, kad se nešto hoće postić,
treba tomu i sredstva namaknut, pa
bilo i s kakvim novim teretom. A taj
teret nebi nikad mogo bit odnosno
pretežak, dok cieli školski budget
neiznosi ni onoliko koliko trošak u-
ložen u zgradjenje jedne same bolnice.
Sad u brazdu. S katoličkoga gle-
dišta zadnje saborsko zasiedanje, kako
smo već s radošću iztakli, bilo je,
u obće, veoma povoljno. Ćula se je
koja neumjestna prispodoba, čula se
stara ogrdotina proti katoličkoj crkvi
i nje svećenstvu, rieč „jezuitizam",
(rieč dična onim koji ju pravo shva-
ćaju), čulo se je od razkolnika, da
je on i nešto gore nego razkolnik;
ali to je dalo povoda, da se baš u
Saboru iztakne vjerska strana onom
ozbiljnosti koja toli uzvišenu pojmu
dolikuje.
Osobito prigodom razprave o od-
kupu zemalja, i o sadržaju školskih
knjiga, naši čitatelji bit će sa zado-
voljstvom čitali iz izvješća, kako ne
samo preč. kan. Pavlinović, nego i
svietovnjaci Bulat, Makiedo, Klaić, i
nadzornik Bakotić, izticali su konser-
vativna i vjerska načela. Istina, to je
bilo u obćim, neizvjestnim potezim, ka-
ko bi mogli i nekatolicibesjedit, pače
i sami „Japanezi", čije školske knjige
spomene nadz. Bakotić; ali je raz-
prava dokazala, da govornici sabor-
ske većine, štuju vjersko osiećanje,
ovu najprvu narodnu blagodat i te-
melj pravog narodnog napredka, i
odlučni su nepustit, da se u vjersko
ćustvo dira; kO što je bivalo koju
godinu nazad, kad se je u Saboru
s nekim zadovoljstvom i do koludričkih
samostana razpravu protezalo, il kad
se je o posjedu Rimske crkve u onda
in voga garibaldinskom smislu tru-
trubilo kroz glasilo stranke.
Zadnji pojav s toga nam je tim
ugodniji. Tiem se bo i naši narodnjaci
drže sada prve rieči u programu
stranke prava od nas nedavno razvi-
jenom. Ima li u tom koje zasluge
naše ščekčenje i probudjena sviest o
dostojanstvu i moći našega svećen-
stva, nećemo mi o tom; nek dru-
gi sude.
Nu : drže li se „narodni" zastupnici
vjerno i druge rieči pravoga hrvat-
skoga programa?
0 tom ćemo u dojdućani broju ;
obazriev se i na zadnju krizu na-
rodne stranke, k6 i na nje okret.
Iz hrvatskoga sabora u Zagrebu.
(Sjednica od 8 srpnja).
Predsjedao g. Šram.
Podnesci: Predstavka grada Karlovca,
kojom se moli da se sjedine obćine Ba-
nija i Rakovac u pogledu poreza.
G. dr. K. Vojnović: Pred nekoliko
dana podneŠen je predlog o pitanju ka-
zalištnom. Ja toga predloga ne vidjeh,
da je tiskan, te se jučer popitah za nj,
i čini mi se, da je taj predlog negdje
zabačen ; molim predsjedničtvo, da bi
razjasnilo gdje je taj predlog.
Gr. dr. Š r a m zove ravnatelja pisarne,
koji mu reče, da se predlog nalazi pod
tiskom.
Prelazi se na dnevni red. Na dnevnom
je redu predlog g. Pejakovića, kojim se
\ zahtieva, da vlada prouči pitanje o svi-
, logojstvu, te da konkretan predlog stavi
pred vis. kuču, kako bi se svilogojstvo
unapredilo u Hrvatskoj.
G. P ej ako vid kaže da naš narod
trpi veliku oskudicu na novcu, svilarstvom
bi doskočio u nekoliko tomu. U Kini
bave se carevi i carice svilarstvom, i za
to je kinezka svila i čaj na glasu.
Svilarstvom mogli bismo mi u kratko
doba dobiti novca, veoma malom glavni-
com. Govornik je 20 godina proučavao
ovo pjtanje, zato je i stavio ovaj predlog.
Proučavanjem svojim pronašao je uzrok
bolesti svilaca. Dvie bolesti postoje s
kojih svilci propadaju, bolest već je u
jaju zametnuta. Moli da se ovo pitanje
pospieši, jer da bi mogli, ako uzradimo
oko njega, za 12 godina do 6 milijuna
for. na godinu dobivati.
Na taj predlog podnio je gosp. Vu-
k o t i n o v i ć protupredlog, koji glasi, da*
se predlog g. Pejakovića odputi gospo-
darstvenomu odboru.
G. Vukotinović kaže, da vlada ne
može izpitivali toga pitanja, već da to
ide na odbor, koji je po ovom saboru
odabran da razglaba slična pitanja. U
ovaj odboT mogao bi doći i sam predla-
gač, te kao najvještiji u svilarstvu, mo-
gao bi sam staviti konkretan predlog.
G. dr. T u š k a n: Ja sam proti pro-
tnpredlogu g. Vukotinovića, jer svi pro-
tupredlozi koji dolaze od većine nisu
nego puka zanovetanja.
(Buka).
Predsjednik Sram: To je neparlamen-
taran izraz. Molim g. zastupnika da ga
opozove.
Na desnici: Opozovite { opozovite !
G. T u Š k a n: Ja ne opozivljem, što
rečem.
(Buka).
Predsjednik (zvoni). Pozivljem go-
vornika na red.
T u š k a n: Molim g. predsjednika, da
ne buči, jer čini mi se, odkad se je za-
hvalio bio, da hoće da bude nad nam
poput kakva Bšulmajs|era\ (Buka na
desnici). Nastavljajuč vili: Oemu to'ol-
stupljivat odboru, ovaj Se viećat, odga-
djat itd. i Bog zna fbd će to opet u
sabor doći. §
G. Mato I v i ć podfpire predlog g.
Pejakovića, jer predavalje ovoga pitanja
u odbore, ne znači drugo, nego zateza-
nje ove stvari.
G. Slad o vic govori takodjer proti
prOLupletllOgu g. V'UKOlrtK'v i(j». Oll je CiJUi
gosp. odbora, pa ne zna, što bi da taj
predlog dodje u odbor. Neka vlada uzme
stvar u ruke, pa neka na proljeće podu-
zme korake u dogovoru sa predlagate-
ljem, koji bi svoju tajnu kazao komisiji,
te bi nabavili sjeme svilaca, i onda bi
ga izpitivali.
G. K u š e v i ć drži da je predlog g.
•Vukotinovića praktičnji od predloga g.
Pejakovića, prem oba imaju isti cilj.
G. Foln.egović: Svi smo složni u
tom, da je' predlog g. Pejakovića od obće
koristi. G.'predlagatelj najbolje će znati
zašto je sam htio da dodje pitanje vladi.
Odbor gospodarski nije vrstan riešiti o-
vo pitanje onako meritorno, kako bi
to učinilo povjerenstvo.
G. barun Živković govori zato, da
predlog dodje u gospodarski odbor, jer
da se neće stvar zavući; ako slučajno
nebi ovaj sabor riešio stvar hoće drugi
sabor.
G. M i š k a t o v i ć zagovara u kratko
predlog g. Vukotinovića.
G. Kukuljević: Ovaj put evo, go-
spodo, opozicija ide na ruku vladi, a ve-
ćina kano da joj ne vjeruje (Smieh).
Spominje, kako se je prije više radilo za
svilarstvo nego sada, prem nam je
sad budget veći. Govornik ne zna, kakva
bi korist od tud bila, ako se stvar preda
odboru; bolje bi bilo, da ga vlada po
svojim strukovnjacim dade izpitati. Ovaj
gospodarski odbor i neće obstojati da
proljeća, a vlada bi morala obstojati.
G. dr. K. V o j n o vić: Nije bila sretna
misao stvoriti gospodarski odbor sad
na koncu zasjedanja. Sabor se mora za-
vršiti do 23. srpnja, dakle kako da se
ovo pitanje preda odboru, koji će do-
skora prestati. U Francezkoj i Englezkoj
na pr. pozvala bi vlada g. predlagatelja
k sebi, te bi ga pitala za njegovo mne-
nje ; dala bi mu prilike, da se sastane
sa učenim svietom. Vlada može učiniti
brže, više i bolje nego odbor saborski.
Mi moramo podvostručiti naš rad, kad
šiljemo 55 °/0 u Peštu.
G. Vukotinović: Ćim vlada bude
manje studirala, a više uredovala, biti će
bolja.
G. P ej ako vi ć želi da se stvar ne
oteže. Ovdje samo ide sve na odbore, a
nema nikad napredka.
Kod glasovanja bilo je za predlog g.
Pejakovića 28 glasova, a proti njemu
odnosno za predlog g. Vukotinovića bilo
je 39 glasova.
(Sjednica od 9 srpnja).
Na predsjedničkoj stolici g. K r e s t i ć.
Na dnevnom je redu razprava odbor-
skoga izvješća o ukinuću sudačke vlasti.
G. Maj ceu pita predsjedničtvo: kako
će se o ovom predmetu voditi razprava ?
Predsjednjk g. Krestić kaže, da ni-
šta zato, ako je vladin predlog pao u
odboru, da se o njem ipak može raz-
pravljati, da takav običaj vlada i drug-
dje. (Na ljevici: To nije predlog; tu ne
ima predloga, tu je izvješće. F o 1 n e g o-
vić: oni ne predlažu ništa.)
G. dr. S p e v e c kaže da je odbor
odklonio izvješće, al muče je priznao, da
se može razpravljati (Srnieli na ljevici).
Ne smijte se i ne pravite vica. Rieč
„muče" tehnički je izraz. Što je stvar u
odboru pala, ne sliedi, da mora pasti i
u saboru.
Dr. M. Ivić: Sam izvjestitelj odbora
kaže, da odbor nije nikakva predloga
pred sabor iznio, ovdje je samo donesena
izjava, a ne odborov predlog.
G. Fran F o 1 n e g o v i ć: Predloži se
upućuju u odbore, da se tamo razjasne.
Iz ovoga izvješća šio predleži ovdje, vidi
se, da je odbor stvar zamutio.
G. dr. Sram. Po njegovu mnenju ne
ima u izvješću predloga, dakle ni pred-
meta za razpravu ; nu pošto u njem stoji,
da se nije o osnovi razpravljalo, već
samo o njezinu §. 1., zato je 011 zato, da
se razpravlja 0 zakonskoj osnovi.
G. T k a 1 č i ć : Ne znam kako bih kr-
stio vaš postupak.
Predsjednik: Ovo nije naš postu-
pak, već se radi 0 izvješću odbora.
i kal Č i 6 : To ne stoji. Vi »te- pomu-
tili stvar, jer da nije toga, vi biste rekli:
ovdje se ima razpravljati 0 izvješću i
ništa više (Buka). Osnova zakonska bila
je pred saborom, koji joj je odkrojio sud-
binu, odposlav ju na odbor. Odbor je
donio izvješće, i sad se ima raditi i raz-
pravljati 0 njem i 0 ničem dragom. Tko
će izvješćivati 0 osnovi? Vlada?
Na desnici: Da.
G. Kamenar: Hvala vam na takovu
parlamentu.
G. T k a 1 č i ć: Po mom mnenju takav
postupak jest najveći absurd. 1 ako ga
prihvatite, budi vam na čast!
(Buka. Uzklici: To nije absurd).
Tkalčić: Ja ga držim takvim, a vi
ga možete zvati sveti pismom.
G. dr. Sram: Ja sam bio jučer pred-
sjednikom sabora, pa sam rekao, da će
biti na dnevnom redu izvješće odbora.
(Na ljevici buka. Nemate rieči! 0 iz-
vješću se ne može razpravljati.)
G. barun Živković veli, da pustimo
vladu, da se izjavi 0 tom: bili došla
osnova u razpravu. U ostalom vi nam
možete prigovarati s formalne strane, al
mi ćemo glasovati i doći će 11a naše.
G. dr. Fr. M a r k 0 v i ć : Ako budete
razpravljali 0 ; redlogu, pogriešiti ćete
proti poslovniku.
G. Kušević: Meni se čini, da se
ovdje podnoseni predlog' osniva 11a krivoj
predmnjevi. Oni navadjaju §. 43) (Na
ljevici: ne taj §. K a 111 e 11 a r: Mi smo
rekli §. 42.) Po mnenju manjine: nebi se
smjelo razpravljati već ono, što je odbor
primio. To ne stoji, jer onda bi odbori
vladali na saboru. (Na ljevici: To mi
ne tvrdimo).
G. P i s a č i ć: Vlada je mislila, da
joj ne treba ni izvjestiteljeve obrane, za
to nije ni dopustila da sjede izvjestitelj
na izvjestiteljsku stolicu; ona nije toga
htjela, već je pozvala župane da glasuju.
(Predsjednik zvoni. Smieh na ljevici.
Vika na desnici.)
G. Gjurgjević. Prestanimo ob 0-
vom predmetu dalje razpravljati, te gla-
sujmo, ima li u izvješću predmeta za
razpravu ili ne. Glasujmo, gospodo!
(Smieh na ljevici: Mi znamo, da biste
vi rada samo glasovati.)
G. dr. Grga T u š k a n . Po mom ranie-
nju stoji, da je odbor nekoretno postu-
pao i s toga mi nemožemo na tom ne-
koretnom temelju razpravljati.
Ja sam za to, da se primi izvješće
odbora na znanje.
G. Spevec (na osobnu primjetbu)
kaže da ga je križevački zastupnik zlo
razumio. On misli logično, i kaže, da ga
opozicija nije mogla uvjeriti 0 tom, da je
odbor i njegov izvjestitelj krivo radio.
(Na ljevici : To nije osobna primjetba!
Na desnici: Glasujmo !)
G. dr. K. V 0 j n'o vi ć: Vlada ne treba
drugo, već da podnese predlog. Predlog
odborov ide odboru, ovaj ga donese na-
trag, poprativ ga sa izvješćem. Vi mo-
rate izpitati, što predlaže izvješćem od-
bor. G. Živković, g. Sram, g. izvjestitelj
nisu složni u tom, što odbor predlaže.
Ovo nije mala stvar, jer vi rušite sav
poslovnik, kad primate ovakova izvješća
i na njim hoćete da razpravljate. Vlada
nikad ne izvješćuje zakonskih osnova, ona
ih brani. Ako vi postavite, da zastupnik
vladin bude izvjestiteljem, onda ćete pre-
tvoriti ovaj sabor u ured.
G. grof H e d e r v a r y: Odbor je or-
gan sabora, zato mislim i želim, da bi
se osnova uzela u razpravu, prem je pro-
pala u odboru, neka sabor odluči 0 nje-
zinoj sudbini.
G. Krestić htjede izraziti svojo
mnenje.
G. P i 1 e p i ć : Po poslovniku ne imate,
presvjetli gospodine, prava uticati 11 raz-
pravu.
Pred s j e d n i k: Ali molim.
Tkalčić: Mi vam nemožemo dopu-
stiti da govorite, izvolite ustupiti mjesto
drugomu predsjedniku.
Predsjednik Krestić: Ja ću 0 po-
slovniku govoriti.
Pilepić: Ali vi utičete u razpravu.
Krestić: Ja mislim, da bi se kuća
izrazila 0 stvari ovoj.
(Buka. Vika: Nećemo vašega glaso-
vanja).
Po tom prešlo se na interpelacije.
Za tim imalo bi se bilo preći -na
dnevni red, t. j. upitati sabor pristaje
li da se razpravlja 0 izvješću i predlogu
ili 0 samom predlogu, odnosno vladinoj
osnovi. — Gospodin predsjednik druga-
čije je stilizirao pitanje, nego je to htjela
opozicija. Kod toga započe opet razprava,
11a ime, kako bi se imalo stilizirati pi-
tanje. Kod toga započe opet razprava, na
iine, kako bi se imalo stilizirati pitanje
0 glasovanju. Govorili su 0 toj stvari
gg. Barčić, Vojnović, Kamenar, Miškato-
vić i Spevec. — Na desnici nisu ništa
vikali, nego „glasujmo", „glasujmo" 1
Kad je posti i'. y. Speoca uzeo rieč g.
Cmada/c — tada na uzklik y. baruna
Živkovića: — „Glasajmo ustade većina
da će glasovati . . . Nu opozicija ne
dade prije nego se razpravi stvar . . .
Nastade lupa na klapam, nastade silna
vika, osobito na desnici. Predsjednik u~
stade, a za njim i ostali zastupnici.
{Sjednica od. 10 srpnja).
Predsjedao g. K r e s t i ć.
Stranka prava, na okupu. Većina tako-
djer u velikom broju zastupana.
Zapisnik čita g. Lončarić. -
Na upit predsjednika: ima li prigo-
vora proti zapisniku, ustaje g. Barčić,
te reče, da ima tri prigovora proti za-
pisniku i to prvi, da. se nije vodila raz-
prava 0 zak. osnovi 0 ukinuću sudačke
vlasti; drugi je prigovor taj: da govor
glavara zemlje ne smije dolaziti u izvje-
šću, kad ne dolaze ni govori ostalih za-
stupnika, i treće: da nije došlo do ni-
kakva glasovanja. U tom smislu izrazi
se i g. Kamenar. G. dr. I). Starče-
vi ć reče, da je po ovim prigovorim uvi-
dio, da je sad većina stala i zapisnike
krive sastavljati. (Buka.)
Predsjednik se izrazu je u tom
smjeru, da ne postoje prigovori proti
zapisniku, naročito ne treći, jer većina
je bila ustala i glasovala uz najveću u-
zrujauost; on nije mogao dignuti sjedni-
ce, kako je običavao do sad. Bila je vika,
dakle njemu i desnici uspjelo je nadvi-
kati ljevicu, i on je proglasio rezultat
glasovanja, te je odgodio sjednicu, pa ju
opet otvorio da ustanovi dnevni red za
današnju sjednicu. On ga je ustanovio,
a to mu može posvjedočiti g. dr. Ante
Starčević, koji je i predložio ovaj dnevni
* * •
Prigodom proslave na uspomenu gla-
sovitoga dubroveanina Rugje Boškovića,
obćinsko opraviteljstvo u Dubrovniku,
dalo je na sugrađjane sliedeći proglas :
Gradjani!
Dne 13 februara o. g. vrši se sto go-
dina od kada je umro glasoviti sin na-
šega Dubrovnika
RUGJE BOŠKOVIĆ
dika i ponos ne samo svojega rodnoga
grada, nego i eielog našega naroda, onaj
Bošković, koji je svojiem neumrliem dje-
lima mnogo doprinio slavi Dubrovnika.
Tom prigodom proslaviće se njegova
uspomena na ovaj način:
I. U subotu 12 februara u večer otvo-
riće se svečanost razsvietljenjem grada i
muzikom.
IL U nedjelju 13 februara oko 10 ura
iz jutra proći će sve škole, braće i Du-
brovačko Radničko Družtvo kroz grad
nakićen zastavama, noseći lovor-vience
u Gospu, da ih polože pred Boškovićev
spomenik. Tu će biti prigodna besjeda,
zatim će se pjevati misa, "koju će služiti
Presvietli Biskup.
III. U ponedjelnik 14 februara ostat će
grad nakićen preko eielog dana, a u ve-
čer na 6 ura držaće se svečana akade-
mija u crkvi Jezuvita.
Gradjani! Poznajući dobro vaša ro-
doljubna ćustva, Obćina ne cieni da vam
treba preporučiti da se zauzmete s vaše
strane da ova svečanost bude što sjaj-
nija. Svi ljubite naše svete uspomene i
s toga ćete se rado odazvati želji Obći-
ne i nastojati da svi doprinesete obćemu
veselju.
U Dubrovniku, dne 9 februara 1887.
Načelnik
De Omili.
vatskom jeziku. Ufajmo u nove izbore,
pri kojima nemamo osvrćati se na ne
liepe osobne zadjevice, već gledajmo
osvjetlati svoje lice, da se izkažemo pravi
potomci naših velikana Hektorovića, Lu-
čića, Božićevića, Gazzara itd.
Hvaranin.
* * *
Na slavi Boškovićevoj u Zagrebu bili
su prisutni glasoviti arkeolog Huufalvv,
g. Celori u ime grada Milana i prof.
Valjavec u ime „Slovenske Matice."
* * *
Disertaciju u slavu Rugje Boškovića,
preko svečane, akademije u Zmajevićevu
Zavodu u Zadru, čitao je veleuč. Isuso-
vac 0. Iv. Krst. Dionisi. Željeti bi bilo,
da ova krasna disertacija ugleda svjetlost
na našem jeziku. U govoru 0. Dionisi
potaknuo je predmet o podiguuču spo-
menika Boškoviću. Nadamo se, da će
ova zamiso bit oživotvorena, jer ne bi
bilo dično po našu zemlju, kad ne bi
podigla spomenik učenjaku, kojemu tudji
narodi već slavu spomenikom ovjenčavaju.
* * *
Na 15 tek. bi izabrano obćinsko opra-
viteljstvo u Sućurju na Hvaru. Načelni-
kom je g. Ivan Franičević, a prisjedni-
cim gosp.: Bogoslav Perić, Stjepan Dra-
gičević, Mate Bulat i Mate Jeličić.
* * *
Književne viesti i ocjene.
„Učenje Katoiicanske Pravoslavne Crkve".
Primamo iz Hvara:
Doživieli smo vidjeti, hvala Bogu, ob-
ćinske zavitke s hrvatskom nadpisom ali
pečatom s još talijanskim uadpisom. To
je o zavitku; a kakovim duhom .^e piše ?
Netreba govoriti, već se zna po običaju
„della magnifica comunitá". Svak zna
da Hvarska obćina je u narodnom kolu,
ali žalibože tudjom odjećom. Glavni je
uzrok što nema tajnika sposobna u hr-
*) Očekujemo i program akademije, koji
ćemo takodjer donieti u našem Listu.
Ur.
VI.
njet — to je naslov drugom pogla-
vlju. Trima stranicama se opremio raz-
glabanjem pitanja o postanku svieta vi-
dljivog i nevidljivog, ob odnošajim izme-
dju jednoga i drugoga, nu i tu tiajvolio
bavit se prepornim pitanjima, da uzporedi
razvijenu i harmoničnu nauku njegove
istočne crkve naspram materijalnog uče-
nja „današnje rimske crkve1".
Vidljivi sviet je „sve ono, što može
potpasti pod naša čula"; nevidljivi sviet
„nije ograničen kao vidljivi,... nalazi se
ipak u nekom stanju, koje ga odlikuje
od svega onoga, što njemu ne pripada"
(34. si.) Isto bi se moglo reći: pisac
Geto je nešto, što ga odlikuje od svega
onoga, što njemu ne pripada" ; pa da
nije to razvijeno i uzvišeno, tu doisto
nema zablude: to ti je ignotum per i-
gnotum.
Nu ipak nam kaže po svoju nešto ob
ovom nekom stanju. Tu se nalaze veli:
„dobri angeli i duše pravednika: i to je
nebo; zli angeli nalaze se u stanju o-
sude, koje se nazivlje pakao, duše odba-
čenih ljudi biće u istom stanju, poslije
konačne osude" (35). Malo kašnje veli
opet: „Očekujući konačnu pretudu, koja
će se izreći krajem zemaljskog svijeta,
čovječije duše ostaju u nekom privreme-
nom stanju, gdje ih mi možemo ne samo
prizivati (to će biti valjda duše prave-
dnika) nego im i u pomoć pritjecati kroz
naše molitve, kroz naša dobra djela i
kroz svršavanje evharistične žrtve". Što
sc tiče ovog zadnjega isto uči i kaloli-
čanska crkva, razlika je samo u tom da
iztočnjaci zovu ovo stanje — neko stanje
— a katolici ga zovu obično čistilište.
Na str. 37 si. razabire učenje prote-
stansko i anglikanske, i ako se tu nalazi
koja pogreška, to „može biti (liepo ti je
to — može bili — u ustima takvog clo-
gmatiste) da ona tijem hoće da prosvje-
duje protivu ideje idolopoklonskog kulta,
za koji su neki ukorili rimsku crkvu*.
(38) „Rimska crkva" je dakle svemu
kriva, Isto pripovieda Tertulijau, da su
Pogani prvih viekova za svako zlo osva-
djivali kršćane, „si nov. pluit, si Tiberis
ascendit" ote.
Prelazi pak na formalne zablude, koje
su samo kod nas. „Današnja rimska
crkva ispovijeda formalne zablude odno-
sno stanja duša posiije smrti. Ona po-
stavlja neke od njih u osobito mjesto,
koje ona zove čistilište, i u kome te duše
iskupljuju svoje manje grijehove kroz
ognjene muke; zadovoljavaju kaznama,
koje su zaslužile usljed svojih griehova,
i dobivaju sebi oproštaj*. Druga zabluda
bi bila, da „ovaj im oproštaj može da-
rivati papa". Gote bivši svećenik i kato-
lik imao bi znati, da, glede ovog za-
dnjega, nije to tako. Sv. Otac Papa nema
oblasti odriešiti mrtve, njegova vlast
proteže se samo na vidljivu crkvu, nu
dieleć sv. proštenja, ova mogu biti na-
mieujena za duše mrtvih, kao i druge
molitve, al samo per modum sutfragii
ne per modum judicii, a to uči i isto-
čna crkva, učeć da molitvom .i svakim
dobrim djelom možemo pomoći dušam
mrtvih (v. str. 35).
Povratimo se s auktorom na prvu za-
bludu: „Istočna crkva ne priznaje, da
duša poslije smrti može sama zadobiti
kakve zasluge ili izgubiti ih, da može
iskupiti sama sebe". Ovdje auktor pomeo
je pojam — zadovoljiti (satisfacere) sa
pojmom — zadobiti — drugo je zado-
voljiti a drugo je zadobiti novih zasluga.
Pisci „Istine" će imati kog prijatelja kod
suda, neka ga pitaju što zadobiva osu-
djenik u tamnici, i naučit će ih da ne
zadobiva ništa, jer nigda se nije čulo da
je ko tamnicom zaslužio koje visoko
mjesto, već ako ju je pravedan podnio;
u tamnici zadovoljava se najprije pravdi
za zločin, prem da ljudska pravda može
imati i drugih ciljeva pred očima. —
Isto tako „duše grješnika trpe muke više
ili manje teške, prema stanju njihove
grješnosti* (101) i tom mukom zadovo-
ljavaju za svoje griehe? Po Geteu (101)
Bog ih čini da trpe bez ikakva cilja,
samo da trpe; pristoji li se to mudrosti i
Pravdi Božijoj ? Ovo je piscim zad. „1-
stine" učenje dostojanstveno, harmonično,
uzvišeno. božanstveno.
Pošto je tako mudro dokazao učenje
svoje crkve, slavodobitno na podanku
stranice (39) uzkliknu: „Samo ušljed
čudnovatog i očiglednog protuslovlja rim-
ski bogoslovi priznaju, da duše poslije
smrti ne mogu sad,obiti zasluga, a u isto
vrijeme dopuštaju kazan, koja zadovo-
ljava, to jest, koja zadobiva zasluge".
Gete je doisto puno malo držao do svojih
čitatelja, kad se tako logikom prebaca;
govori: „kasan koja zadovoljava" pak
to zadovoljava pustom njegovom logikom
mienja u — zadobiva zasluge, što je
sasma drugo. Iz ovoga nebi znali za-
je li „Istina" naučila logiku od
Getea, il ovaj od nje -— Nu ima i Sr-
ba za koje je ova knjiga prevedena,
kojim jf» još zdrav mozak u glavi i u-
vidjet će bedastoće učenog prav. bogo-
slova, prenesena poput orakula na srbsko
zemljište od profesora zad. prav. bogo-
slovije.
Al svrnimo se na učenje katolićansko,
t. j. da duše trpeći zadovoljavaju pravdi
božijoj. Isto ući i istočna crkva, premda
je bio koji pojedini bogoslov, koji je to
zaniekao. Evo što govori Fotije. Pišuć
svojim episkopima veli: „Što se toliko
brineš doznati, hoće li (naši neprijatelji)
poduieti kazan (doosin dikeen) ovdje,
neće li; ako pretrpe ovdje bolje će im
biti očistivši se (ekkathairomenoi) kazni
od grieha; ako ne zadovolje, bit će za
njihovo gore, jer će im na drugom svietu
sud biti teži. S toga, ako se ima iza-
brat izmedju ovih dvaju, on vidi se da
izabire manje zlo i da bolje sebi provi-
dja, ne koji bježi trpit pokoru ovdje, ne-
go on, koji trpeć na ovom svietu, blažije
će trpjeti na drugom* (1. c. col. 753).
Fotije govori, koji ne zadovoljava kazan
za griehe na ovom svietu ostaje mu za-
eimlje, kako on bielu knjigu piše Liča-
ninu, od starine prijatelju svomu Vuku
Gaiću, neka vilu pita, da mu nabroji
junake. U toj pjesmi pjeva i uzvisuje hr-
vatske junake, tu pjeva vatrena Kačićeva
duša. A gdje o Srbima pjeva lako?
Dalje imamo na str. 311 : „Slidi pi-
sma od vitezova hrvatskih, koji vitežki
vojevaše rata kandijskoga i bečkoga". Tu
se čita:
Još deliju kažem od megdana,
Po imenu Makar kapetana:
Ono biše zmaje od dvie glave
A starinom od Makarske grada".
Ili o Bariši Deškoviću:
Starinom je od Hercegovine
Gospodičić pobrd od starine.
Nu njeko će: govori li vi što vam
drago, ja znam da je Dalmacija čisto
srbska zemlja, pa tako je i Kačić mislio 1
Ne buncaj! Vidi! Na 331 str. pod na-
slovom „Slidi pisma od vitezovali šibe-
ničkih" čita se:
-Jedan biše Draganiću Frane,
Drugi vitez divni Daniele,
Dva plemića, dva Hervatjanina ...
Tako mi — ne znam česa, tu su ši-
benski vitezovi Hrvati, — ako samo ko-
god ne dokaže, da je starac Milovan to
ironično izpjevao.
A Kaštelanci? Dakako Srbi — ta u
Dalmaciji su — pa tako će biti i Kačić
mislio. Na 358 str. „Slidi pisma od ka-
štelanskih vitezova" te o Kumbatn Ka-
čić pje\a:
Dužde daje njemu generalstvo
Od hrvatsko vojske za junačtvo ...
Okle ta hrvatska vojska? Jesu li to
Dalmatinci? — Al o Kaštelancu Ra-
tundiću :
Svjedoče nam kolajne od zlata,
Da je bio dika od Hrvata...
Kako Hrvat, kad je Kaštelanac ? ...
Carta canta!
Hajdmo do Omiša. Tu će barem u
dovoljiti na drugom. Rieči Fotijev^ mogu
se bolje razjasniti sa riečima sv. Grego-
rija Niskog: „očistiv se (grešnik) na o-
vom svietu molitvom i trieznosti, ili po-
dlije preseljenja odavle kroz peć čisteće-
ga ognja (katharsiou piros). Migne. P. G.
46 col. 521.
Da isto dokažemo, mogli bismo nave-
sti još svjedočanstva zapadnih bogoslova
prije devetog vieka, tada je bo po Getću
jedna bila vjera na istoku i na zapadu ;
ali V abbe-pamphletaire bi nam reko, da
je sve okrnjeno i patvoreno. Ako je „Isti-
ni" do istine, evo joj liepe prilike da
nam reče istinu, i da nam obrazloži ovo
učenje.
„Čudnovato i očigledno protuslovlje"
nalazi se uprav kod učenja Getea, koji
hoće cla nadje esencijalnih razlika, gdje
nema neg aci lentalnih. — Već rekoh da
pravo učenje iztočne crkve o stanju duša
poslie smrti je nerazvijeno, nu in ger-
mine sadrži učenje katoiicanske crkve, to
učenje ostalo u fosilnom stanju, kako bi
reko Gete. Ovo se može dokazati iz sa-
mih rieči njegovih, koji ono neko stanje
dieli na troje, evo rieči: (str. 101) „Dok
se ljudska tjelesa rastavljaju, duše koje
su š njima bile sjedinjene, nalaze se u
nekom stanju života, uslovi koga su ra-
zličiti, prema dobru ili zlu, što su one
Činile dok su bile sjedinjene sa tijelom.
Pravedue se nasladjuju blaženstvom".
Gori (35) reče da „otkriva Bog osobi-
tim načinom svoju slavu za dobre an-
gele i za duše pravednika, i da je to
nebo* što kat. crkva zove raj. U čem
zastoji ono nesavršeno blaženstvo, dobrih
prije vječnjega suda, kad već im se Bog
otkriva i kad su već s angeli na nebu?
1 u ovom pitanju hoće da se luče, samo
da ne bude kako kod latina. „Duše grje-
šnika trpe muke, više ili manje teške,
prema stupnju njihove grješnosti živi
mogu svojim molitvama i svojim dobrim
djelima, da izdjeluju za duše, koje trpe
oblakšanje u njihovim mukama". Ovo je
neko drugo stanje različno od neba, gdje
stoje pravednici; u ovome stanju duše
trpe više ili manje, trpe doisto za koju
svrhu; da dobiju zasluga, ne, jer iza
smrti dobiti ih nemogu, nu da zadovolje
pravdi Božijoj za svoje griehe, da očiste
od sebe i najmanju manu, jer samo či-
stim se Bog otkriva na nebu. Ovo stanje
kat. crkva obično zove — čistilište —; a
moglo bi se zvati i drugim imenom, kako
i nazivlje sc u sv. Misi za mrtve - a poe-
nis inferni et a profando tacu etc. Pi-
tanje je ovdje ne uprav o mjestu gdje
stoje i o imenu, kojim se to mjesto zove,
nu stvar esencijalna je o stanju. Gdje je
to mjesto ili stanje, o tom crkva nije
ništa zaključila; isto nije zaključila, trpe
li muke ognjene ili druge muke. Gete
sliedi: „Medju njima (koje trpe te muke
vremenite) ima i tako grješnih duša, da
su one sa svijena osudjeue. One stradaju
sada i stradaće vječno zajedno sa svojim
tijelima, poslije voskresenija mrtvih".
Ovo je neko treće stanje, stanje vječnog
osudjenja, koje stanje, ili mjesto ovog
stanja zovu istočnjaci obično Ad, istim
imenom, kojim nazivlju i drugo stanje.
Razlika bi bila u tom, što iztočnjaci
neće da prime drugog imena, za one duše
koje trpe muke vremenite, nek istim ime-
nom, obično Ad, nazivaju jedno i drugo; no
Kačića bit Srbi! Da vidimo, kako se
piše na 3G9 str. pod „Slidi pisma od
vitezova omiških". Tu Kačić u Omiša-
ninu Viceucu Biličiću:
To je slava harvatskih vojvoda,
Još i svega slavnoga naroda.
0 Juri Kulišiću tu kaže
Bi genera od vojske harvatske
dočim na strani 373: „Veliki vitez Jure
Kulišić, vladalac od sve vojske dalma-
tinske'1. Dakle i u Dalmaciji ima Hrva-
ta! Niko nam drugačije da je mislio Ka-
čić ne dokaza! Nu Hrvati nijesu samo
od Omiša na sjever, nego su i u Boci,
ono je hrvatska zemlja, ono je dika Hr-
vata! Na str. 411 „Slidi pisma od vi-
tezova kotorskih" te kaže o Kotoru, o
sokolovu gniozdu:
Svijeno je na jeli zelenoj
Ter pokriva Buka od Kotora,
Koj .no je dika od Hrvata
I vitežko srce od junaka!
esencijalno u ovompitanjaje t«t4.atek«du-
še mogu se od tog stanja osloboditi, a dru-
ge nemogu, i ovt< dušo su doisto kako-
god razdieljene medju sobom. Što se tiče
potpunosti muka od onih, koji s« sa svi-
jem osudjeni, ta potpunost iza zadnjeg
suda bit će u tom što će morali stra-
dati i dušom i tielom, a sad samo du-
šom. Isto je o blaženima na nebu. Da-
kle nauka je ista u jednoj crkvi i dru-
goj, samo što je na zapadu više razvi-
jena. Što su pak protivna uveli današnji
bogoslovi a la Gete, to nije učenja pra-
ve istočne crkve. Uzdat se je, da mladež
meliora edocta, bistriti će pojmove a ne
mutiti ih, i da neće gojiti, kako sam
Gete govori: „duboku mržnju" po kojoj
„dosta je bilo, da se jedan običaj nazo-
ve zapadnim, pa da taj čas bude mrzak
Grcima" (23).
Za.lx-va.la..
A tutti quei gentil i che col I' invio
di torcia, viglietti di condoglianza
ed in qualsiasi altra maniera vollero
concorrere ad onorare il funebre ac-
compagnamento della diletta nostra
geni trice
Marietta ved. Leita
e procurare cosi a noi un conforto
all' intenso dolore che per tanta ir-
reparabile perdita e nella desolazione
in cui siaino rimaste ci opprime, ab-
biansi dall* intimo del nostro cuore i
più sentiti ringraziamenti e 1' atte-
stazione della perenne nostra grati-
tudine.
Zara, 1G febbrajo 1887.
Giuseppina ed Edvige
figlie.
1STajzxovijQ viesti.
Priegovori u Carigradu o bugarskom
pitanju gube se u bezkrajne potankosti
te došle u nijednoj točki nije posti-
gnut kakav uspieh. Poslanici, koji
su dobili naputak, da podupru posre-
dovanje Porte, nijesu absolutno uašli
točke, na kojoj bi mogli svoju zadaću
vršiti. Oni se niti jedan put nisu
sastali u konferenciju, pa kako stvari
stoje, težko da bi u skoro vriem-
moglo doći do zajedničke konferencije.
* * *
Kako rimska „Opinione* javlja, vie-
ćao je talijanski kralj s Robilantom.
Uvjerava se, da je kralj usljed te
konferencije zaključio povjeriti Depre-
tisu sastav novoga gabineta. Depre-
tis drži nuždnim, da grof Robilant i
nadalje zadrži listnicu vanjskih posala.
* * *
„National Zeitung" javlja iz Pe-
trograda, da je ruski car pisao vrlo
prijateljsko pismu caru Viliinu.
a malo dalje :
Ej Kotore, gnjizdo sokolovo,
Dalmacije diko i pohvalo..
Dakle i Kotor spada u Dalmaciju, a
Kačić, kako smo vidjeli, Dalmatinsku
vojsku svuda istovjetuje sa hrvatskom i
Hrvatima (još i str. 130). Ne znamo,
kako se je moglo doći do zaključka, da
je Kačić Srbin. Ko je jednom samo moz-
gajuć pročitao pjesme njegove, morao je
doći do osvjedočenja : da je Kačić lju-
bitelj srodnih, bratskih naroda i pleme-
na, a u sebi da ćuti živo i pravo Hr-
vatstvo svoje, riečju — da se ćuti Hr-
vatom. Hrvat je njemu najbolji junak,
najsrčaniji od Slavjaua, pa do u drugoj
pjesmi uzhitom i spominje :
A kraljuje sva hrabrenost
U narodu Slovinskomu;
Snaga, jakost i srčeuost
U vojniku Hrvatskomu!
To je ona pjesma, koja se može i „u
kolu pivati". A ko će je pjevati, ako ne
oni, za koje on piše. A ti, naravno, uz-
visuju svoje ime. Gdje što slična o Sr-
bima govori ?
*
* *
Tako bismo svršili s ovo njekoliko u-
tisaka i opazaka, što smo primjetili či-
taj u 6 našu Pjesmaricu. Premda te pje-
sme nijesu velike pjesničke vriednosti,
ipak su velike narodne vriednosti. Te su
pjesme i pjesmo budućnosti, i sretna li
uam onda naroda, kad ih bude stavio u
arki\ za dostojnu uspomenu: tad ćo biti
na vrhuncu svoje izobrazbe, biti će sam
gospodar svoj, samosviostau o svom bi-
tisanju — a k tom cilju sredstvo jedno
te su pjesme. Poticanja, bodreuja, pri-
mjera — tog još treba narodu našemu.
I danas trpimo još, al dižemo glavu.
Neprijatelji roda našega još se javljaju,
a najviše im pomažu izrodi pakla: viuo
i nesloga! Nu uapried i uvjek uupvied!
a. u.