Veritatem facientes in charilate,
crescamus in illo per omnia, qui
cst cap ni Christus.
(S. PAUL. EPII. IV. 13.)
U i u CetvrtaK.
— Yos ipsos, auxiliante I)eo, in đies alaeriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari Eeelesiae (Ti^-iaa aai'Airšira^i^Ileli-
gionis amore et in verse fiđei professione roborandis.... {Pio IX u papir.sk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOtTdKis DALMACIJE.
EJO inttrim clanito:
Si qnis Calhedra« Petri jniijitnr,
mutiš est.
(S. IILKRCNVM. Eris. XVI. A» »ATC.
i
UVJETI PREDBSO.JBE : U ZADRU. unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostam s PBEDPLATOH plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 Uor. i poštarski troškovi. Predbrojha tr«j« za «i«U godina;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskora doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, A dopisi „fraita" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Kukopisi se ne vraćaju.
God. XX
IWH9{HS^W®!SJ8SM J.J. J ...LP.*"1'"!!
jiaclc {
Vlada u Dalmaciji nije htjela pri-
znat samostalnost izloženih kapelana,
luinačeč vierno ministerijalnu na-
redbu o nezavisnosti dušobrižnika;
Ministarstvo za bogoštovje i nastavu,
sebi dosljedno, odbilo utoke uto-
čnika; te donapofeon i vrhovno Su-
dište — kako smo veo javili u pre-
djašujim brojevima „Kat. Dalm." da
nam se brzojavno dojavilo —- l ono
priznalo pravednost prvih riešenja.
Nastaje sad pitanje, i pitanje jedino:
Jeli kakove nade, da ee se ipak i
lako poboljša! slanje ekonomično
jadnih kapelana? Naše je lunenje —
a ne zbijajmo šale — inoenje je
naše da ne ee. — MS ovdje na ka-
nimo izniet fiiozofienu definiciju Bacio,
dali reći ćemo ono što nas zdrav
razum o nadi uči: a da su bolje
razumijemo služit ćemo se prispo-
dobom
imade nekoliko slučajeva u kojim
koji dvornik može imat nađe da će
ga nagradit njegov gospodar. Imade
nade i bez zasluga, tako rekav $ i
nade kad je tko zaslužio. Nada se
dvornik dobroj nagradi od svoga
gospodina i onda kad se gospodin
boji da će asa dvornik težake po-
bunit, da mu uzkrate dohodak, da
mu ne pri znadu vlasništva. I nije
čudo: od dvoje odabire se zlo ma-
nje i tako i nezaslužni dvornik prima
dobre plaće jedino iz gospodareva
straha. Ali trevi se da ni dvornik
nije svaki bez duše, le u ovom slu-
čaju pravo je da se takav pošten
dvornik nada dobroj plati. Koja hvajda!
trevi se dobar dvornik a slab go-
spodar; on se okoristi dvornikovom
dobrotom, i da nema ljudi koji pred-
oče gospodaru dvornikovu biedu i
njegove zasluge, slabe nade dvor-
nika da će ga igda točno njegov
gospodiu namiri!. — Pretresajmo
sad našu nadu, odgovara li zname-
nima dvornikove nade.
Mi se siećamo da je knez Gjuro
Vojnović n Carevinskom Vieeu iz-
nio predlog da se poboljša ekono-
mično stanje grčko-iztočiiog dušo-
brižništvo: predlog bi odmah primljen,
zakon stvoren i posije šest sedam
li mjeseca nakon predloga, zakon
poslao krepostnim. Kako se pak pra-
ktično izveo ovi zakon to je htjela
„Dalmatinska Smotra" dokazat nam
u odgovoru na neke primjetbe u
„Kat. Dalmaciji", Nama nije žao ni
malo da se je blago postupalo sa
grčko-iztočnim svećenstvom, dapače
dopuštajte nama, te ćemo mi još
blažiji biti, priznajuć da je mala na-
grada prain trudu i zaslugam; što
nam je žao to je na nejednakost
mjere; te kad mi sravnujemo s neke
strane tromost, a s druge naprešnost;
pa kad se osvrnemo da gledamo
plate bogoslovnih grčko i?,točnih pro-
fesora: eh tad ne velimo ne da je
krivnja bezdušna dvornika, ali sva-
kako da je strah dvornikova gospo-
dara. — Nama iz ovog vrela nade
nema; mi takovi dvornici nijesmo,
nit nam je tko igda što takova spo-
čitnuo, i za to baš ni naš gospodar
nas se ne plaši, a nije ni pravo;
ali nije ni to pravo što jer smo mi
dobri, dobrim nam se ne vraća. I-
stina da nas potvoraju da smo pan-
slaviste, da gledamo sjevernoga strica,
no to su bajke kojima nitko ne vje-
ruje, a Bosna i Hercegovina doka-
zuju sve protivno ed onoga što nam
talijanski i nj crnački Listovi kadkad
prišiju. Kad na našu odavna poznatu
dobrotu nijesu se dosad obazreli,
nije nade da će se obazrieti odsada.
Ne ostaju nam nego svetci da nas
preporuče. Ali na gorku žalost u
ova kove svetce male nade ! Ala neka
vam kažu koliko preporuka pošio
put Beča, koliko pisanja se pisalo
na ministarstvo, koliko truda se pod-
nielo na obezbiedjenje prava: neka
vam kažu koliko je zastupnika na
carevinskom vieeu ustalo, koliko ih
je progovorilo, koliko ih se mučilo
da uglave vladine krugove 0 neto-
čnosti takva tumačenja u našoj Dal-
maciji. Stara je poslovica talijanska,
i je ne fali: „tko dobro stoji taj se
ne bn^a
nikuda.
Je! ? nade? ed
Kapelan.
mili. i nevolje Za
otoku.
I.
Ako parobrodom ploviš iz južne Dal-
macije put Trsta, kad si blizu Vrgade,
ako si na palubi, vidiš ono nesretne
brežuljke koji se dižu nebu pod oblake
goli i strmi, bez gaja i livada, bez ora-
nica i vinograda, pak te duša zaboli
kad promisliš da ismeđju onih hridi
leži u uzkoj kotlini siromašno selo od
kojekakvih 400 duša. Namah te spopade
misao kako se nevoljnici hrane kad im
manjka zemlje koja bi ih hranila, kad
neimaju niti šume niti grmlja, niti ora-
nica, niti livada iz kojih bi mogli iztući
novac da dobave komad kruha. Tvoje
sažaljenje postaje svo to veće kad pri-
spodobiš one grebene sa ubavimi otoci
koje si vidio u južnoj Dalmaciji, sa 0-
kolicom Spljeta, koju se punim pravom
nazivlje perivojem Dalmacije. Taj kon-
trast ulieva ti u dušu neku turobnost,
neko sažaljenje napram onim nesretnim
stanovnikom da te duša zaboli. Putujuć
napried sve do Preraude tvoje oko gleda
nesretne zadarske otoke, koje reć bi da
je majka narav odbaštinila, jer ti u
svako doba godine prikazuju najcrniju
zimu. Zaraan ćeš na onih otocih tražiti
bujna bilja ili uredjene ceste, zaroan
ćeš tražiti dobre vode. Gdje i gdje Daći
ćeš u dolini malu lokvu gdje se po kiši
toči voda iz raznih puteva, koja je
s toga tako mutna i nečista da nebi
vjerovao, kad nebi sam vidio, da ju
čovjek pije. Istina je, u ovo zadnje
doba neke su lokve bile ponapravljene
i uredjene od vlade i zemaljskoga od-
bora, ali još mnogo manjka, iz ovoga
lahko ti je shvatiti kako žive ono 21.000
stanovnika.
Radi te nevolje stanovnici nekih otoka
dali su se na sinje more, bacili se svo-
jevoljno u čeljusti tog nezasitnog Cer-
bera da im ne bude poginuti od gladi.
Da provide komad kruha sebi i obitelji
oni nevoljni mornari diele se od svoje
domovine i od svojih dragih, kojih možda
više neće ni vidjeti 5 izlažu se na očitu
pogibelj koja im prieti i ob dan i ob
noć; stavljaju se u borbu sa najljućim,
najnerazumnijim neprijateljem, sa sinjim
morem i sa biesnim vjetrom, a to sve
da dobiju na mjesec najviše 20 forinta.
Drugi pak misleći da bi imali veće
koristi idju ravno tko u sjevernu a tko
u južnu Ameriku, a za put hoće im se
najmanje 150 forinta, koje nadju više
puta u lihvara uz ogromne kamate, a
založe vinograde i kuću, pak ako im
posao nepodje za rukom, ili ako ih na
putu stigne nesreća obitelj im ostane
bez kuće i kućišta. Kad su stigli u onu
obećanu zemlju latit im se je svakoga
posla da ne umiru od gladi. Da uzrao
gnu štogod pristediti hrane se slabom
jestbinom, a stanuju u najlošijih stano-
viti, te si tako kvare zdravlje. Ništa
nemanje želja za Amerikom danomice
grozničavo raste, jer se čulo, da su
neki pojedinci našli onamo dobru sreću,
te se za Amerikom polakomilo i staro
i mlado, navlas u Silbanjskoj oboi ni,
odkle, ako smo dobro obaviešteni, lanj-
ske godine odpiovilo je put Amerike do
200 duša, sto raužkaraca. a sto ženskih,
iz med ju kojih i starica od preko 70
godina, koja je onamo pošla da umre
kraj svojih sinova. Od dobro obavieštene
osobe doznali smo da Silbanjska obeiua
imade u raznih stranah Amerike oko
700 svojih ob dinar a. To je ogroman
broj za onu malu obćinu koja broji
jedva 5000 stanovnika. Ako uzmemo u
obzir da je još veći broj mornara ukr-
canih na Llojdovih parobrodih i na tr-
govačkih jedrenjaćah moramo zaključiti
da je u onoj obćini posve malo težaka,
a da žene nebi obradjivale zemlju oni
strmi otoci u kratko vrieme postali bi
pustarom. Kad pitaš mornara zašto 0-
stavlja domovinu, ženu, djecu, otca,
majku, braću i prijatelje, on ti odvrati:
zemlja mi neplaća trud, druge radje
neimam u domovini, pak ju moram tra-
žiti u dalekoj zemlji.
Seljani drugih obćina, kojih još želja
negoni u daleki sviet obradjuju zemlju
primitivnim načinom; to čine i sa svoji-
mi slabimi proizvodi jer izobraženost
nije još do njih doprla, nisu im ni naj-
manje poznati najnoviji alati, niti su
najmanje upućeni u raznih granah na-
rodne ekonomije, nerazumiju se u pi-
vničarstvOj voćarstvo, stočarstvo i t. d.
Kad bi bili i malo u tomu upućeni
mnogo sela bi bolje živjelo, jer bi se
moglo proizvesti dosta izvrstnoga sira,
vune, ulja i vina. No i proizvadjanje
sira spalo je na manje odkad se uta-
maniio koze da se sačuva malo grmlja!
Stro8smaycroY korizmeni list,
1.
U uvodu k svomu ovogodišnjemu ko-
rizmenu listu preuzv, gosp. biskup me-
clju inim kaže :
Sveti otac papa Lav XIII. obraća
se opet i ove godine prekrasnom i u-
pravo divnom okružnicom na sav kr-
šćanski sviet, da ga pouči i sa svetom
majkom crkvom i njezinim svetim nau-
kom izmiri, da ga od njegovih bludnji
i predsuda jedanput za vazda odvrati
i da mu stalni put k pravoj prosvjeti
i sreći, osobito pako k pravoj .slobodi
i pravomu miru označi. Ja mogu reći,
kada s to strane svetoga Otca papu
slavnoga Lava XIII. promotrim, ja rou
se dosta načuditi i nadiviti neoaogu. On
je zaista ovomu našemu vremenu oso-
biti dar božji. Njegov krasni, sveti,
uzvišeni i u srce dirajući nauk, tako
nuždi i potreboći današnjega vremena
odgovara, da je očevidno Duhom svetim
nadahnjen. čini se zaista, ko da jedno-
dušnomu vapaju i uprosu ciele zemlje
samo blago nebo po ustih i po prekra-
snih okružnicah Lava XIII. odgovara,
za to njegove okružnice odobrenje i u-
divljenje cieloga svieta, često puta i
onoga, koji izvan crkve živi, izazivlje
i probudjuje. Hvala i slava, koja s te
strane svetomu oteu Lavu XIII. pristoji,
hvala i slava je ne samo ciele crkve,
nego je ujedno i predteča i prorok one
hvale i slave, koja će mu bez dvojbe
jednom poslije preminuća u dio pasti,
kada ga crkva božja sveteanim načinom
priključi slavnim učiteljem svojim: Ata-
nasiji, Augustinu i svetomu Touii Ak-
vinatu. Hvala pako i čast budi onomu
svećeniku, koji je povodom ovogodiš-
njega jubileja papinoga sve okružnice
papine u dva velika svezka sabrao i na
novo preštampao. Sveti otac papa Lav.
XIII. tako je milostiv prama meni bio,
da mi je, kada sam posljednji puta u
Rimu boravio, sam to krasno djelo
svoje poklonio. Hvala mu budi vječita
na tom daru. Njegda su poleg svetoga
pisma i Summu Theologiae svetoga
Tome Akvinatskoga u obćenitih saborih
na govornički stol postavljali i tiem
njekim načinom označivali, da svaki
otac 1 govornik saborski poleg duha sv.
pisma i predaje apostolske duhom To-
mine Summae nadahnjen biti ima, ako
misli neumrloj zadaći svojoj odgovoriti.
1 ja sam u istom mnenju i osvjedo-
čenju najnoviji dar sv. otca pape u
knjižnici svojoj odmah poslije svetoga
pisma postavio, pak kad mi pogled po
današnjem svietu preveć dušu stisne,
stegne, raztuži i kanoti u njeku sdvoj-
nost zavede, tada poslije sv. pisma pro-
čitam ovu iii onu okružn-cu papinu,
pak se odmah osvježim, utješim, ohra-
brim, na bolju nadu uzneeem i na novu
borbu, koju se u interesu apostolskoga
zvanja sa ovim svietom podnositi mora,
okriepim. Ovo bi djelo po mom čvrstom
uvjerenju svaki državnik i pravnik u
knjižnici svojoj sahraniti i često i često
put poslije svetoga pisma čitati i pro-
matrati imao, da se uvjeri i osvjedoči,
da je sve, što se sa pravnoga i drža
vnoga gledišta proti kršćanstvu i svetoj
majki crkvi navodi, samo gola bludnja,
predsuda a često put i puka zloba i za-
vist, potvora i kleveta; da je samo ono,
što vječitomu slovu božjemu, i vječitomu
nauku sv. majke crkve odgovara, u i-
stinu jedino i nedvojbeno pravo, koje
u Bogu samom svoj izvor i vječiti ko-
ren ima, pravo, koje jedino koristi, na-
predku, miru, slobodi, snazi i slavi dr-
žava i naroda posve odgovara. Ovom
mi je prilikom ujedno najsrdačnije se
svetomu otcu zahvaliti na veledušnom
daru, koji je našoj jugoslavenskoj aka-
demiji zuanosti i umjetnosti onomad
prikazao. Taj nam je papinski dar u
današnjih napose okolnostih osobita čast,
osobita milost i osobita utjeha i okrjepa.
Akademija je naša, rekli zavidnici nje-
zini što jim drago, pravi ures i prava
čast našega naroda 5 ona ime i slavu
naroda našega i izvan uzkih granica
naših po cielom svietu raznaša. Osim
obćenitoga priznanja cieloga učenoga
svieta, sjajni je dokazi spomenik tomu
takodjer skupocjeni dar sv. otca pape,
vidive glave crkve i cieloga čovječan-
stva. Akademija će se tiem uzvišenim
darom uviek i uviek ponositi i 0 tom
iz svih sila nastojati, da gojeć u na-
rodu našem pravu znanost i pravu u-
mjetnost nigda i nigda neozledi i neu-
vriedi vječito pravo sveto vjere i istino
božje, ztiajuć dobro, da je jedan Bog,
jedna vjera, jedno krštenje, jedan J um,
jedna istina i da se Bog samomu sebi
i da se vječito svjetlo svjetlu uma na-
šega ne samo nikada i nikada neopire,
nego pače da jedno drugo popunjuja,
uzvisuje, posvećuje i svedj na svete i
neumrle svrhe upućuje. Zahvaliti nam
se je ovom prilikom takodjer sv. otcu
papi i na tomu, što je u najnovije doba
na sveučilištu svomu svetoga Apolinara
stolicu slavjanskih jezika na pose pako
i staroslovjenštine, koju bi svaki kato-
lički svećenik podpuno znati imao, o-
suovao. Željeti bi samo bilo, da u znak
zahvalnosti prama svetomu otcu papi
sav slavjanski sviet u Rimu ta preda-
vanje pohadja.
U nizu divnih listova i okružnica pa-
pinih jedna je ljepša i znamenitija od
druge. Dosta je ovdje iztaknuti samo
nje tri. Jedna počimlje riečju „Dintnr-
mm", i ona opredjeljuje pobližje kr-
šćanski pojam i vječiti izvor svake dr-
žavne i političke vlasti; druga počimlje
riečju „Imtnorlalis" i ona razjasnjuje
kršćanski sustav i uatav države, a u-
jedno narav i domašaj odnošaja izmedj
crkve i državo, izmedj gradjanskoga i
crkvenoga družtva; treća na posljedku
počimlje riečju „Libertasu i to je ovo-
godišnja, koja popunjuje one dvie gor-
nje okružnice i divnim upravo načinom
tumači i čisto do konca izcrpljuje kr-
šćanski pojam o slobodi, u obće, na
pose pako svih onih vrsti] slobode, za
kojima čovječanstvo u državi i družtvu
toliko teži a često i često put poilije
težkih i dugotrajnih muk& i borba ža-
libože pliku sjenu, mjesto prave istino,
i grdnu utvoru, mjesto zlatne slobode
nalazi. I tomu se potonjemu jasan raz-
log u nauku sv. otca pape Lava XIII.
navadja. Te tri okružnice divna su, ko
što vele, trilogia, to jest: trojedini nauk
i kanoti njeki zlatni sbornik, u kom se
veleumnim i veleučenim načinom ra-
zlazu i tumače pitanja, koja današnji
sviet najviše zanimaju, i u razne stranko
amo i tamo diele, pitanja: 0 vječitom
izvoru i svrsi svake moći i oblasti; o
sustavu i ustavu svake države i družtva
i vječitom opredjeljenju njihovom ; o
naravi, izvoru, uvjetu i vječitom cilju
svake slobode. Sva se ova vele važna
pitanja tako temeljito tumače, razlažu i
rasjasnjuju, da niti dubokoj i izvanre-
dnoj učenosti pristojni ugled, niti naj-
višemu i najsvetijemu na ovomu svietu
ugledu pristojna učenost nemanjka. U
razlaganju, umovanju i dokazivanju
pako višjih istina tolika temeljitost i
jasnoća vlada, da joj se nitko, koji ao
zdravim svojim umom služi, oteti ne-
može. Sveti otac papa u svih svojih
okružnicah, navlas pako u poslednjoj,
0 tom iz svih sila radi, da se razprfce
one tmine, kojima su, osobito od 16.
stoljeća amo, nesporazumljenje, bludnja
1 predsuda a Često put zavist, zloba i
mržnja sv. evangjelje i svetu majku
crkvu obavile; da sveta vjera Isuaova
i nauk svete majke crkve u prvobitnom
svom božjem svjetlu i sjaju opet 8V«mu
Veritatem facientes in charitate,
crescainus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
V
I
....Vos ipsos, anxiliante Deo, in đies alacriter operam Vestram impensuios in tuenđa salutari Eeclesiae^ž^^ai^ls^ti^'m Reli-
gionis amore et m verse fidei professione roboranđis.... {Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrac Petri jiingitar,
meus est.
(S. IIiKRONVM. Em. XVI. AD DA«.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU unanried 7 fW » a""* ~ ~ ~ ——
tko na svrhu godišta ne odbije list srna L° i' M" P° ,0STAL0J CARKV!NI 8 fior- Tko eaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZKMSTVO 7 tior. i poštarski troškovi. Prcdbrojba traje za cielu godinu:
ništvo. - Uvrstbe DO 10 NNV? f • predbroj nikom I za nastajuću godina. — Predbrojbe i novac, najbolje postankom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DAMACUK U Zadru, a dopisi „frenco« na Urod-
=
1 u novc- redak- 0blave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. "
f^gat^mammmmm
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
platom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. OJcorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
La seccliia rapita.
ni.
Sad smo ti ga na tvrdu! Treba
protuslovit i protuslovit skoro na
sve strane.
Već zanijekasmo, da književno
narječje koj im pišu Hrvali, to je
tobože zgoljno srbsko narječje, a
zanijekasmo i daje zgoljno hrvatsko.
Mnogim i premnogim činit će se
čudno ovo nijekanje. A ipak je tako,
i komu je do istine, cienimo, neće
se ljutit na naše razlaganje.
Dokazi koje imamo za našu tvr-
dnju dvoslruki su: poviest i filo-
logija.
0 prvoj smo već nešto rekli u
prvom članku, ali onako in nube.
Evo još nešto.
Povjestnica kaže, da su Hrvati i
Srbi krenuli skoro istodobno na jug
sedmoga vieka, ostaviv svoju prado-
movinu Bielu Hrvatsku i Bielu Sr-
biju onamo za tairanskim gorama,
u današnjoj zapadnoj Galiciji. Pače
ima povjesničara koji tvrde (i medju
srbskim), da su Hrvati došli prije
Srba, koju godinu (Vukićević, srbin,
kaže dvije godine prije).
Kad su Hrvati krenuli barem dvie
godine prije, imalo bi se zaključit,
da su oni bili jači, jer poznato je,
tla su oni krenuli put juga, ne na
šetnju il zabavu, nego na ljutu borbu,
proti plemenima koja su zadavala
velike brige carigradskomu carstvu.
Da su Hrvati bili zazbilj veoma
jaki, dokazom je njihova pobjeda.
Da su Hrvati bili jaki, dokazom je
neoborivim i nikad dovoljno spomi-
njanim i lo, što su oni došli na
vrhunac državnog ugleda i moći već
nakon samo stotinjak godina, poslie
Antica Baiestrieri.')
Lacedonia je jedan od najstarijih gra-
dova na medjašu Avelinske pokrajine,
u okružju sv. Angjela de' Lombardi,
gdje se ljube skutevi Kapitanate s Ba
zdikatoin. Mjesto broji 10 hiljada sta-
ttovnika, u njem se nahodi i biskupska
Stolica.
Danas biskupske dužnosti vrši sv.
Wkup Sesse—Aurunca, presvietli Dia-
mate kao apostolski povjerenik Lace-
don>je. Budući da je i ovaj betežan, vrši
VrWrm dušobrižničku dužnost obćeni
provikar biskupije velečastni arkidjakon
Leonardo pop Bozzone. Svaka osoba
će unapried na razjašnjenje.
) N Ro8ario e la nuova Pompei —
sod. V, 8YQ2. X. str. 520. 1838.
njihova dolazka na jug i već tada
izazivali suparništvo Mletaka. A Srbi ?
Srbi su slovili na jugu kad su Hr-
vati zapadali svojom nezavisnošću,
naime istom jedanaestoga vieka.
Tko pozna iole poviesl hrvatsku
i srbsku, ovo nemože zanijekat i ne
priznat, kad bi Hrvati bili ostali u
nezavisnosti, ne pristupiv u zajednicu
s Magjarim, kroz ovo 800 godišta
Hrvatska bila bi se dostala slave,
modi i ugleda kao države prvoga
reda. Ta, ona je nazad 800 godina
bila vojskom na kopnu i mornaricom
na moru medju prvim ondašnjim
državam.
Da nijesu Hrvati bili veoma jaki,
bi li oni bili mogli, došav u tudju i
nepoznatu zemlju, onako ju slavodo-
bitno osvojit, poklopiv sve doonda-
šnje gospodujuće elemente, tako da
se je jedva samomu latinskomu e-
lementu uzčuvao u dobro utvrdjenim
primorskim gradovim, tračak života?
Pače Hrvati su preko glave i tog
elementa malerijalno i narodno po-
svojili i samo primorje, potisnuv se
daleko daleko u morsku pučinu, na
podne i na jug, pokriv svojim pu-
čanstvom kao Krk, Cres, Rab, Pag,
zadarske otoke, tako i Brač, i Hvar,
i Vis, i Korčulu, i Lastovo i Mljet.
Svud tuda zagospodovala s kraj na,
nedvojbena oznaka hrvaštine čakav-
ština, i eno je i danas žive sve do
blizu Dubrovnika, a poznalo je, da
do nazad dva vieka čakavština je i
u samom Dubrovniku domovala.
Da Hrvati nijesu bili narod jak,
pun životnosti, i prilično izobražen,
i mnogobrojan, bi li oni bili
postigli te sjajne uspiehe, i održali
se kroz eiele viekove neprestanih
zala i suprotivština ? Bi li oni bili
mogli činit uprav da izčeznu do onda
gospođujući narodi ?
Ovo treba dobro zapamtit, i tko
ima tu neoborivu istinu pred očima,
i zna, da je ona odsjev poviesti,
neće oklievat, a da ne prizna, da
Hrvati kako su pregazili i daleko
more, tako imaju bit prešli i ma-
lene gore i uzke rieke (smieramo
na Bosnu). Tri s iztočne strane (od
Bosne) Hrvali nijesu imali onako
čvrsta odpora, kao u Dalmaciji, niti
U Lacedoniji obstoji od davna častna,
poštena i bogata obitelj Baiestrieri. Do-
maćin Mihovil vodi zanat kočijaški, al
ne samo prosti, već je i upravitelj br-
zovoza.
Prošlo jurve liepih godina od kad se
vjenčao s krasnom, pobožnom zaručni-
com Gracijom Lombardi. Od nje bi
nadaren su pet djece, ter zadnje bilo
Žensko, komu ime nadje Antica Marija.
Antica resla kao iz vode, bila van-
redno pametna. Jedva u treću godinu
krenula, Svemogi je Bog razstavi od
najdražeg blaga ovog svieta, umrla joj
majka. — Mihovil, nje otac, morao žu-
ljevim izbijati svakdauji krušac za se
i za siročad, ter mu ne bilo moguće da
ih vazda prati očinskim okom. Bilo mu
ipak težko na srcu, da uzgoj svoje ne
vine dječice povjeri opakoj služinčadi,
pa nakanio po drugi put stupiti u že-
nitbeni brak. Što smislio to i učinio.
Ni bolje ni pametnije što se ugledao
u svast, imenom Rafaella, i nju vjenčao,
su oni došli iz zatalranskih planina
na brodovim, pa im bilo lako plovit
dalje i dalje, put juga i podneva.
Njihova snaga, njihov broj, njihova
životnost, njihov nadmašaj proizveli
su te posljedice u Dalmaciji, a tim
laglje proizvedoše bez dvojbe u
Bosni. Nu, reći će nam se: to je
glede Bosne argumentacija, to je
indukcija bez dokaza. Nek bude,
ali, zar mogu Srbi proti ovoj argu-
mentaciji doniet bolju sebi u prilog,
il kakvih dokaza? Ne, a dok ne,
svakako imamo više pravo govorit
mi o hrvatstvu Bosne, nego oni o
nje srbstvu.
Sad ovdje nastaj8 pitanje : kako je
to, da je čakavština izumrla skoro
svugdje u Bosni, a dobrim dielom
i u svoj zagorskoj Dalmaciji?
Ovaj prigovor predpostavlja već
spomenuto Miklošićevo mnenje, da
su hrvali samo čakavci. i to nas
ujedno uvadja u drugi dio naše raz-
prave, u govor o atokavštini.
Srbi dakle uzimlju — ne svi —
da su Hrvati samo čakavci! Ali gle
onda nesmisla, kojemu molimo tu-
mača. Hrvati već u prve viekove toli
silni, a sad se ograničili, na pr. u
Dalmaciji, samo na dio dalmatinskih
otoka i na dalmatinska miesta uzduž
mora. Oni dakle bili bi jedini narod
na svietu koji u 800 ili 1.000 go-
dišta nije se ni zere umnožio, pače
se umanjio. U koliko pak ima stati-
stičkih podataka, nedvojbeno je da
i pučanstvo Hrvatske, i pučanstvo
Dalmacije raste, i od prilike brzo i
dobro raste. Kako se onda to slaže ?
Nek nam odgoneta !u zagonetku
koga je majka rodila. Sto milijuna
citacija — kad bi ih bilo proti —
ne bi oborilo gornje razloženje. Nu,
gdje su dakle Hrvati? Ako su Hr-
vati samo čakavci, onda treba za-
ključit, da se i oni množe, al da
ih kakva neznana jama guta!!,
dočim Srbi, iz početka za više vie-
kova neznatniji od Hrvata i robovi
prije Grka pa Bugara, množili su
se i napučivali su opustjele hrvatske
strane!!!
Toj zagonetki, u ostalom, osim u
poviesti, imamo do dana današnjega
odgonetku u sviesli, u rieči sama
jer žena vele pobožna, ugledna, uzor
ljubavi prama iskrnjemu. Dosjeti se on,
da jediuo takva tekta mogaše uspješno
napredovati sa početim bogostrašnim
uzgojem, pokojnice majke, sa unučadi,
i pokazati se ljubeznivom majkom.
I zbilja Mihovio ne prevario se, jer
mlada maćeha posve mu ugadjala, a
svoju pastorčad gledala ko majka. Mu-
dri i pametni starac nebi nigda dopu-
štao kćerki samoj u posjete, ni k istim
rodjacima, ako je on ne bi pratio. Tako
mala kćerka rastijaše u najboljem bo-
gostrašnom uzgoju, mogla se slobodno
prilikovati miomirisnom cvietu, koji
haran i brižljiv težak znade obraniti,
gojiti i čuvati od svake nepogode. U
ovakvoj samotnoj nevinoj učioni, nau
čila i obiknula mudrosti, svietu nepo-
znatoj, velju: svetoj prostoti, Bogu naj-
milijoj.
Prvih dana kolovoza god. 1887 ma-
čuha tetka Rafaella dobi list iz Napulja.
Otvori ga, nadje u njem sliku Gospe
hrvatskoga naroda. Od Drave do
1 Neretve, od Vrbasa do Visa nepre-
kidno sve do dan danas taj dio na-
roda zvao je i zove svoj jezik ni na-
ški, ni srbski, ni nikako drugčije
nego hrvatski. To narodu nije
nitko prišapnuo, to mu je u duši,
jer to je kod prostoga koliko kod
učenoga diela u narodu To mu je
toli naravno, da na naše oči i uši
vidimo i čujemo prosta zavarana
seljaka u Dalmaciji gdje, ako ga
pilaš: je li Hrvat, odvraća ti do
nije, a kad ga pitaš zna li talijan-
ski, odgovara da no zna nego hr-
vatsku Odaje ga duša, odaje ga srce,
odaje ga krv.
Pa zar se to nema smatrat doka-
zom koje je tko narodnosti ? Što za
svakoga na svietu vriedi, kao prvi
naravni dokaz, to samo nema vrie-
dit za Hrvale!
Da je g. Miklošić zavirio u dušu
našemu narodu i učio ga de visu i
de auditu, ne bi, izmedj.u toliko mu-
drih, bio i onu ludu napisao o čakav-
stini i Hrvatim, o štokavštini i Srbim.
Kad ima štokavaca koji svoj jezik
od pamtivieka, od svoje volje, unu-
trnjom silom osvječočeni, zovu hr-
vatskim, nemamo li dužnost priznat,
da ima i štokavaca Hrvata ?
Ali nijesu se srećom svi ljudi
zaveli za zaključivanjem na temelju
knjiga, i komparativne filologije, te
u obće i svi učeniji i triezni Srbi
priznaju, da nijesu sami čakavci Hr-
vati, nego da ima i Hrvata štoka-
vaca.
Ali to će nam dokazat i sama
razna hrvatska i srbska narječja, po
kojima ćemo se osvjedočit, da nije
skoro ni moguće ustanovit točne
granice izmedju Srba i Hrvata glede
njihovih narječja, jer Srbi i Hr-
vati, ta dva imena uključuju više
državni nego narodni pojam, to
kako se je Zapad (Hrvatska) i Iz-
tok (Srbija), odkad ima poviestnih
uspomena, svaki o sebi državno raz-
vijao, da se je tako neprekidno i
odmah iz početka razvijala i sredina
našega ukupnoga naroda (Bosna),
imali bismo po svoj prilici dan da-
nas tri jednako ovlašćena naziva za
naš jedini jezik. Naše je mnenje,
Ružarice, ne od najukusnijih već pro-
stih, izpod koje bi napisano — La Ver-
gine SS.ma del Rosario in Valle di
Pompei. — Začudj ena, tko joj taj dar
! mogao poslati, spazi podpis Angjelina
| Bruni rodjena Garzoni. To bila njezina
stara prijateljica, s kojom se ne vidjela
od nazad punih 16 godina.
Što novost ova znači? u sebi razrni-
šljavaše gospodja Rafaela Lombardi.
Sto da me se spominje Angjelina? što
ovo znači ? Gospa od Pompei! Najvećom
znatiželjnosti stade čitati list, u kom
pisano bijaše: — Mila mi Rafaela?
Začudit ćeš se, da te se poslie toliko
vremena spominjem ? Znaj da se u
Pompei gradi veličanstvena crkva Gospi
Iiužarici, te Gospa, blagom rukom, dieli
milosti svim koji se pridružuju tomu
družtvu Sv. Ruzarja. Ja sam briniteljica
tog Sv. Zavoda, imenovana baš od go
spodje kneginje de FuSko — i želim
da se i ti upišeš, i gledaš, da se i mnogi
drugi pribroje iz tvoje Lacedonije, .Ne-
da mi nit nemamo pravoga naro-
dnoga imena, nego samo državnih
nad imena, i možda ono naški, koje
se čuje i kod Hrvala i kod Srba,
a najviše u sredini naroda, to je
jedini narodni još živući naš naziv.
Ta mi imamo ne dva nego barem
pet poglavilih narječja. Imamo ono
narječje koje se uobičajilo zvat ča-
kavštinom, a uza nju narječje štokav-
sko, pa opet imamo ikavštinu, jekav-
štinu i ekavšlinu (ili kako drugi
zovu: narječje zapadno, središnje i
istočno). Ovo pet narječja križaju
se medjusobno i nema im, kuko
rekosmo, stalnih granica; ali sublizu
uiože se uzet, da je čakavština i
štokavska ikavštiua pretežno hrvat-
skim narječjem, ekavština pretežno
srbskim, a jekavšlina polu hrvatskim
a polusrbskim, ili bol je, ni hrvatskim
ni srbskim, jer se ekavština (srb-
sko) razlikuje od jekavšline od pri-
like kao i ikavština (hrvatskoj od
jekavštine.
Prispodobe, za oznakatn pojedinih
narječja donioti ćemo dojdući pul,
i na očigled tih prispodoba i oznaka,
vidjet će se jasno, da ni Hrvati ni
Srbi nemaju pravo zvat književni
jezik svojim, nego u koliko su o-
boj ica jedan narod, pa im obojici
ta jezična neutralna zona jednako
pripada.
•SLJ'^ccntr-
I opet. ne moljakaju! Vojšto!
Donosimo i ovaj pul nekoliko re-
daka o načinu kako Magjari brano
svoja prava. Dne 24 pr. mj. u raz-
pravi o §. 24. i 25. vojnog zakona
govorio je Josip Bercss, oštro na-
padajući povredu magjarskoga jezika.
U jezičnom pitanju pozivlje se na
»ri autoriteta: na Franju Deaka, na
Ljudevita Košuta i na zdrav ljudski
um. Govornik znn, da imado „pod
moraš-birača" i „pod moraš-zaslup-
nika", ali nedopušta, da bude i „pod
moraš-dobrovoljaca"; znto odklanj«
osnovu
Ljud. Ilollo razlaže, kako su
Magjari za volju zajedničko vojske
žrtvovali svoju djecu, sebe podre-
poznajuć uprav adresu tvoje kućo, i
boječ se da ovaj moj listić t<ibe ne
nadje, dajem ga u ruke Gospi Iiužarici;
zato ti uklapam sliku čudnovate Gospe
od Pompei a, i poviest ću la i devetnice,
da što možeš više iazprostrauiš takvu
pobožnost.
Napulj, 4 kolovoza 1887.
Tvoja stara prijateljica
A ngjelina Brurit-Gareoni.
Pobožna Rataella odmah postade gor-
ljivom briniteljicom, i bi prva koja u
Lacedoniji razprostraui pobožnost prama
Gospi od Pompei-a.
Naravno je, da prva koja ge upisa,
bi njezina pastorka Antica.
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in iUo per omnia, qui
est caput Cliristus.
(S. PAUL. Eru. IV. 13.)
J
Izliodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
. ...Vos ipsos, ausiliante Deo, in dies alacriter operani Vestram impensuios ili tuenda salntari Ecelesiae dočfA'tilf aniftiisque in Reli-
gionis ara ore et in verse fiđei professione roborandis.... (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJU.
Eg® idlerim clamito:
Si qnis Cathedrae Petri juRgilnr,
mens est.
(S. IIlKR8NYM. Eris. XVI. AD l)AM.
JVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu.' Pa'O^rAioJ CAREVINI 8 fior. "Tko zaostane s PKKDPLATOM plaća I Bor. više — ZA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se prcdbrojnikofi i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se no vraćaju.
Br. 25 Goa. xx
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
platom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
La seceMa rapita.
v.
„stoji, kako vidjesmo, da
su svi štokavci de facto
čakavci i svi Čakavci de
facto štokavciw.
Tim smo zaključili prošasti put, a
tim danas poćimljemo.
U kratko, vidjeli smo, da ima više
nego pravo g. Budmani kad je upi-
tno zairne ča ili što nazvao uzgre-
dnom, drugotnom (secondaria) raz-
likom izmedju čakavaca i štokavaca,
a to jer:
1) pravi upit koji odgovara ta-
lijanskomu che cosa, latinskomu quid,
njemačkomu was, u hrvatskom je i
srbskom jeziku slovo č; i to ć na-
hodi se ne samo kod čakavaca koji
u prvom padežu kažu ča (na mjesto
starinskoga č sa poiuglasom jer),
nego i kod svih štokavaca koji u
svim padežim, osim u prvom, imaju
to c. te kažu kao i čakavci: čega,
čemu i t. d. Po tom, ako se po
prvom padežu čakavci zovu čakav-
cima, po ostalim padežima štokavci
imali bi se zvat čekavcima, a onda
smo na istoj.
2) Štokavci, na prvobitni upit č
dodali su drugi upit to, i odatle u
njih je nadošlo čto koje se sada iz-
govara što. Nu,
3) da bi štokavci i u prvom pa-
dežu izpustili nadostavak to te pri—
držali golo č; po pravilim same
štokavštine, oni bi to č morali iz-
govarat sa dodatkom a, dakle ča,
taman kao čakavci.
4) A da bi čakavci nadodali svomu
upitu č dodatak to, kao što rade što-
kavci, oni bi po tom imali ćčo, a to
Uo oni bi izgovarali što, kao i što-
kavci, jer i u čakavštini čt u izgo-
voru iznosi št.
5) Uslied točaka 1), 2), 3) i 4)
jasno je, da su, kako uztvrdismo, svi
čakavci đe facto štokavci, a opet svi
štokavci po pravilu štokavštine u
teoriji su takodjer čakavci a u praksi
čekavci; te izmedju jednih i drugih
nema glede upita ča ili što ne samo
drugotne, nego uprav nema nikakve
razlike.
*
*
Ali, ako ča i što ne pravi razlike,
ima drugih oznaka i po tim dieli se
punim pravom zapadni govor od iz-
točnoga; naime u onom narječju,
koje se prohtjelo nekima nazvat ča-
kavštinom, ima nekih osobitosti, kojih
ne nalaziš u jednom dielu štokavaca.
Rekosmo u jednom dielu, jer ima
jedan dio štokavaca koji govore od
prilike kao čakavci, a pokle i naj-
pretjeraniji Srbi priznaju, da su ča-
kavci Hrvati, taj dio štokavaca, koji
govore kao čakavci, imamo pravo
zaključit, da su takodjer Hrvati.
Razne o tom dokaze đonkli smo
već prije broja 24, aii smo ih u
br. 24 u kratko pooovili pod točkama
a), b), c), d), e), f), g), h), i),
j), k), 1), naslanjajuč se na poviest
i sam zdrav razum.
Kao vrhunac svih mogućih dokaza,
ima se pak smatrat jedinstvo narje -
čja medju čakmeima i štokavskim
ikavcima.
Sto čakavci rabe ča a ostali ikavci
rabe što, već smo vidjeli izobila i
neoprovrzivo. da je ta razlika nište-
tna, te glede toga ikavci štokavci
mogu bit pravi pravcati čakavci. I
jesu.
Da se dokaže, i po narječju, kako
se dokazalo poviešću i zdravim ra-
zumom, da su svi ikavci čakavci te
Hrvati, treba da vidimo koje su
oznake čakavštine i ima li tih ka-
rakteristika u štokavskoj ikavštini.
Ima. Tvrdimo najodlučnije.
Prof. Budmani, koji je toli učen,
da je zaslužio bit za riečnik jugosl.
akademije nasliednikom pok. Dani-
čiču, prvomu srbskomu filologu, i koji,
kako sam kaže, u filologiji sliedi
Srbe ili fdosrbe, naime drži se spo-
menutoga Daničića pa Miklošića i
V. 8. Karadžića („ Le autoritet a cui
ci appoggiamo principalmente, sono
la grammatica serba di Daničić, e
le opere di Miklošić e di V. 8.
Karadžić '); prof. Budmani dakle,
koji je odjek Daničića, Mikiošića i
Karadžića, uz dodatak, da i on zna
pak štogod i bez ove trojice, po
svom vlastitom izkustvu i po učeoju
i na drugim spisima ^j; prof. Bud-
mani donosi, da su oznakom čakav-
štine sliedeće karakteristike:
a) Čakavci izgovaraju ć kao češko t\
ili ti kao rusko t sa jerom, magjar-
sko ty.
Ovo jo po Budmaniu prva i najpo
glavitija razlika izmedju čakavaca i
štokavaca 3).
b) Čakavci izgovaraju gj kao j i u ne-
kim narječjim kao češko & (rusko
d sa jerom, magjarsko gg).
c) Čakavci na mjesto St, zd, izgovaraju
sć i žj (na pr. šćica i možjani, na
mj. štica i moždani).
d) Caliavci na svrsi slovke izgovaraju
skoro svugdje slovo l (na pr. vidil,
čul).
e) Čakavci izgovaraju jazik jadro, na
mj. jezik jedro.
f) Čakavci izgovaraju dugo a kao ao,
t. j. nešto po sriedi izmedju a i o.
g) Čakavci govore, bilo, lipo, vira, a ne
belo lepo, vera, ni bielo, liepo vjera.
U nekim podnarječjim a kojoj god
rieči izgovaraju e (na pr. Preko na
nij. Priko, selo kod Zadra).
h) Čakavci u nekim riečima imaju drug-
čiji naglasak. Gdje štokavci imaju
slab naglasak, čakavci imaju tvrd
naglasak u slovci koja sliedi (stoka-
vac kaže kupiti, čakavac kupiti. Sto-
kavac kaže Petrić a čakavac Petrić)
Ovim su narječjem pisali prijašnjih
V. njegovu ;mn'' Vca" str. IX.
») On je za svoju v •:: \ proučio viši
dio svih slovničkih ^ ia (loco cit.)
;,Q,uesto b veramente H piu caratte-
ristico punto di differenza fra questi
due dialetti, V. njegovu „Gramma-
tica" str. XIII, opazka c.
viekova dalmatinski pjesnici i du-
brovački do Gund/ulića.
* * *
Bilo bi dakle osam karakteristika
koje čine razpoznnt čakavštinu od
štokavštine.
U ime božje. Sada preostaje da
vidimo: slažu li se u govoru što-
kavski ikav ci sa ča ka v cima.
Slažu se, i ter kako.
Mi nećemo uzet za primjer one
ikavce koji su bliži središtu čakav-
štine, jer bi se moglo prigovorit, da
oni štokavci ikavci koji su blizu
središtu čakavštine, treba da popri-
me nešto iz Čakavštine. Uzet ćemo
dakle za primjer one predjele, koji
su u najbližem doticaju sa jekavšti-
nom. Ako dakle nadjemo, da ima
ikavaca štokavaca koji su tik samih
jekavaca, koje Srbi ubrajaju u Srbe,
a i sam Budmani Srbima ih smatra '),
ako dakle i na samoj granici ,,srb-
stva" nadjemo štokavaca koji zanose
po čakavsku, moći ćemo zaključit
kao nepobitno, ono šio Budmani go-
vori da je vjerovatno („probabil-
mente" ), naime da su ikavci Hrvati.
Srbi u obće drže, da njihov ele-
menat počimlje preko rieke Cetine,
Mi čemo ić još dalje na jug i tra-
žit ćemo ima li ikavaca oko rieke
Neretve? Ima ih. Pače ikavci baš
svršuju na Neretvi, a glede otoka
prestaje ikavština s otokom Mljet i
poluotokom Pelješac. U ovim kraje-
vim materinski jezik zovu naškim.
Po mnenju Srba mi smo dakle već
u njihovu narodu.
Pa ipak u ovoj skrajnoj točki, tik
samih »Srba" (kako oni to hoće)
ikavci govore kao čakavci!
Tko piše ove redke svjedok je
de auditu et de visu
Na poluotoku Pelješcu do polo-
vice, naime sve do župe Janjinn,
govori se samo jekavski. Od te župe
put zapada i sjevera govori se samo
ikavski, a u toj samoj župi, u va-
rošu Janjina, govori se pretežno ikav-
ski, ali se već uvlači jekavština. U
tom mjestu članovi jedne te iste o-
bitelji govore neki: vira, dite, bičva,
a drugi vjera, diete, bječva, nu svi
pak govore na pr. bilo, lipo. U
ostalom cieli je poluotok pun samih
štokavaca. Ća ne pita nitko.
Imamo dakle klasičan dokaz.
Prorešetajmo ga, obzirom na ča-
kavske osebine.
Glede prve oznake opaža se neka
razlika napram štokavštini, ali, istina,
razlika slaba; jer ikavski dio poluo-
toka izgovara ć malo ne kao što-
kavci jekavski, dakle kao južni dio
otoka. Prva dakle karakteristika ob~
stoji, ali samo donekle, ali ipak ob-
stoji.
Karakteristika navedena pod slo-
vom b) obstoji podpuno. Zapadno
sjeverni dio poluotoka rabi izključno,
a prilično i sama pogranična varoš
Janjina, j na mj. gj, te se na sa-
moj granici čuje grajka na mj. gra-
djka (gradjanka), grajanin, grajanka
(na mj. gradjanin, gradjanka), vijen,
V. njegovu Grammatica" str. VII.
Kaže „aenza dubbio" (bez dvojbe).
na mj. vigjen, gospojo na mj. go-
spodjo.
Glede treće karakteristike pod
slovom c) ona je još obćenitija. Go-
vori se sve do Janjine šćica, mo-
žjani; ova zadnja rieč čuje se i na
samoj Janjini, a i ondje pak čujo
se na pr. kršćen, pušeen, (na mj.
kršten, pušten).
Oznaka pod d) izčezla je na ovom
poluotoku dobrim dielom, te se čuje
u obće vidio^ znao, a ne vidil, znak
Oznaka pod e) takodjer je izčezla
skoro sasvim; a tako i oznaka pod f).
Oznaka pod g), što je bez dvojbe
jedna od najznamenitijih, jer stvara
najočitiju razliku, ta je podpuuo ča-
kavska, le vas sjevero-zapadni dio
govori samo ikavski, i u tom dolazi
do skrajnosti, da uvlači i gdje ga
ne bi imalo bit, ili izpušta e gdje bi
mu imalo bit mjesta i u ikavštini,
kao na pr. govore: jidem, jim, jio,
jila, jilo (ime), na mj. jedem, jeo,
jela, jelo; pače čuje se i pri na
mj. prije.
1 oznaka pod h ima svojih trago-
va, te čuješ: vode, trave, .sa na-
glaskom na e; trčim, trčiš, trči, sa
naglaskom na i; trču (ne trče) sa
naglaskom na u; dubu i duzu sa
naglaskom na u (od dubsti); a tako
i letu, živu, znadu.
Značajno je i to, da se uzčuvala
i stara mjesliteljoa forma u rieči
nebesih sa naglaskom na i, te i dan
današnji oni koji nijesu išli u učione
mole u otćenašu: „koji jesi na ne—
b esili«.
Većina svih ovih karakteristika
čakavštine, kako što ih imaju naj-
južniji ikavci, imaju ih lim više malo
ne svi ikavci štokavci.
Od osam ozuaka uzčuvalo ih se,
kako gori vidjesmo, veći dio i na
granicam same štokavske ikavštine,
tih same jekavštine, po mnenju Srba
dakle tih srbskoga naroda i jezika
Quid amplius?
Nu, kad štokavci ikavci govore
pretežno, pače dobar dio sasvim o-
nako kao čakavci, a kad su čakavci
Hrvatim, što su štokavski ikavci ako
ne i oni po jeziku Hrvati, kao što
ih vidjesmo da su popoviesti i zdravu
razumu ?
Ima još nešto, nevjerovatna al i-
stinita, što još sjajnije polvrdjuje
našu tezu, a pobija one koji u sa-
moj čakavštini naziru Hrvate.
Ima ne samo ikavaca štokavaca
koji po jezičnim osobinam pripadaju
čakavskomu ogranku, nego ima i
štokavaca jekavaca koji imaju čakav-
skih osebina.
Prešav otok Korčulu, gdje je ča-
kavština nedvojbena, nailazimo na o~
tok Lastovo i Mljet, naosob prvo ostrvo,
gdje se bez ikakve muke razpoznaju
tragovi čakavštine, premda ondješnji
stanovnici nijesu ikavci, nego pravi
pravcali štokavci jekavci. Na pr. u
njih je čuti grža na mj. griza, u u
ruka, jabuka te u obće gdje u od-
govara staroslovenskomu on, izgo-
varaju kao slovenci o, nu iz nosa.
Ne govore imao, nego ima, ne izio
ili izjeo, nego izje. Drugi padež uno-
žine ne nosi a, te dašak1 a ne da-
saka. Kažu sčića a ne šlica, možgjani
na mj. moždani, a što je ponajgla-
vnije održalo se kod njih ć u zvuku
pravom čakavskom, le <'• u braća
kuća i t. d. izgovaraju kao češko t\
Držimo dakle, da lis ne može se
smatrat sub judice, šio se tiče što-
kavske ikavštine s jodne i čakavštine
s druge strane, te što Budmani zove
vjerovatno, to je nedvojbeno, da su
naime ikavci Hrvati, pa govorili ča
ili što to malo mari.
Ostaje još da vidimo Čija je je-
kavština i ekavština. Srbi kažu da
je barem to nedvojbeno oboje samo
njihovo, a pošlo Hrvali sada rabe
kao svoj književni jezik jekavštinu,
da Hrvati po tom rabe srbsko na-
rječje.
Srbi su naime spravni dopustit, da
ima i Hrvata štokavaca, ali svakako
to stoji, oni kažu, da je Hrvatima
Srbija Toskanom.
Da vidimo dakle i to: je li Beo-
grad našom Fiorencom.
Za danas upozorujemo samo na
čin, da su Srbi toli malo osvjedočeni
o jekavštini, da ju ni ne rabe, nego
vole ekavštinu¥ Zašto?!
0 izvađjaiiju zakona o koiigmi.
(govor zust. dru. Fuchsa. v Carev. Vic.ću).
1.
Premda ću glasovali za točku
„Vrjerozakonska zaklada", ipak mo-
ram neke opazke oštre učinili o
uporabi zakona glede kongrue.
Kako Vi, štovana gospodo, znate
zakon o kongrui bijaše od Nj. ve-
ličanstva 19 travnja 1885 potvrdjen.
Ovomu se zakonu uzradovalo kalol.
svećenstvo zadovoljnošču i harnošću
oduševljeno napram visokomu saboru,
jer pravom se nadalo da će djelo-
mice biti odstranjeno kukavno stanje
u kojem do sada življaše. Ali na
žalost se prevarilo u svojim nadam !
Bogoštovna uprava u izvadjanju za-
konu o kongrui udarila putem po
kojim se došlo do toga, da mnogim
zakon ne donese one koristi koje
je imao, odrješito kažem, postupalo
se često contra legem, često baš
fiskalno. Ovo je oštro rečeno, ali
ja ću ovo i dokazali.
Poglavita tužba što bi učinjena
proti bogoslovnoj upravi pri izva-
djanju zakona o kongrui jesi. da
velik dio neodvisnih dušobrižnika,
koji kako taki od različitih preČ.
naredbenišlva postavljeni i proglašeni,
nebijahu takovim smatrani, već po-
niženi te ubrojeni u proste župničko
pomoćnike. No, prije nego se upustim
u potanju razpravu ovog predmela,
čujte kako glasi zakon od 19 travnja
1885 glede istoga. U paragrafu 1
stoji: Neodvisnim kal. dušobrižnicim
1 ustanovljenim potnoćnicim bili će
popunjena kongrua gdje nedopiru
dobodci koji su spojeni sa duhovnom
službom šio obavljaju, iz vjeroza-
konske zaklade, odnosno iz državne
obskrbe. Pod izrekom „neodvisni
dušobrižnici", razumievnju se svi
oni svećenici koji usljed kanoničkog
namještenja sa strane diecezanskog
biskupa imaju pravo i dužnost, da
u opredjeljenom crkovnom okružju
vrše dušobrižnićku službu, ili inače
od dieeezanskog biskupa bijahu ovla-
šteni da dušobrižnićku službu ne-
odvisno vrše, kako na primjer mje-
slni kapelani, župni opravilelji, (vi~
stoji dokazana srodnost hrvatskoga i
naškoga narječja; ali to ipak ne
dokazuje drugo, nego pravac kojim
bi imala, uz ostalo nasko pleme, da
koraca i Crnagora, zajednicom mo-
ralnom i duševnom s onim predjelima
kamo ju i nje sam položaj napućuje.
Dokazuje osim toga, koli je u svako
doba bilo ćašćeno i slavno hrvatsko
ime, te tkogod sliedi krasnu Kasi-
jodorovu preporuku:
Perdius et pernox patrum memo-
rias revolve, scrutare gentis tuae
incunabula, res gestas et au-
ri ali um monumenta observa,
tkogod te rieči sliedi, i prouči hr-
vatski narod i hrvatsku prošlost,
nemože a da Bogu no zahvali i da
se no diči što tako plemenitu i sla-
vnu narodu pripada.
*
* *
„Neka vam ta slava! Mi vam ju
puštamo. Ali uz sve to, premda
vaša hrv. književnost broji šest
viekova a naša srbska samo jedan,
vi ste Hrvati od nas Srba naučili pra-
vopis, te bon gre mal gre, prije ili
poslie, kao što su već bosanska i
zagrebačka vlada i jugoslavenska a-
kademija, i vaš „Vienac" prihvatili
srpsku enfoniju, morati ćete do brzo
i vi svi ostaU poklonit se barem
u tom Srbima".
Ovo je zadnja poruka Srba. Ko-
liko vriedi? Videbimus.
Jadi i nevolje Salskih
obćinara.
ni.
Rak-rana Salskih obćinara jest što
neimadu dobre vode. Samo u ovo zad-
nje doba poznala so ova istina, pa Viso-
ka, Vlada počela gdjegod radit lokvu, ali
koliko tu novaca potrošeno za nikakvu
il bar za malu korist! Držim za sigurno
da za Salsku lokvu (koja bi učinjena
u neprijatnom mjestu) bi potrošeno što
u komisije što u ponapravke više neg
je iznosio trošak sazidanja; al ipak
danas u njoj nema 50 barila vode. 0
Zaglavskoj mora se reći isto. Žmanska
vodu nedrži. Koliko tu trošnje ali ba-
rem da je zašto! Visoka Vlada morala
bi, kad daje na zakup slične radnje,
ne dat nevještim poduzetnicim, neg
ljudim od zanata.
A mal da ne u svim ostalim mjestim
Salske obćine, kad bi gospoda vidjela
Što narod pije: uzkliknula bi, da za
čudo kako tu narod može se zdrav uz-
držat. Iz puteva il iz gore toči se voda
u koju jamu ter sobom nosi zemlju i
smrad. Tu nema taložnika ter narod
mora da pije vodu sa svakim smradom
pomiešanu. Takvu vodu piju seljani
Luke, Savra, Rave i ostalih mjesta.
Voda dakle nečita a osim toga ljeti
ponestaje. Ravljam moraju po vodu na
Iž preko mora i preko gora. Isti Sa-
ijani ljeti prisiljeni se vozit punih 7
milja do sestrica žele li popit čašu do-
bre vode. Ižanim vode, Bogu hvala, ne-
fali pošto imadu živu vodu: ali bunari
su im u neredu ter Visoka Vlada mo-
rala bi je Činit pregledat i bolje uredit.
Nepitaju se monumentalni vodometi neg
malo zdrave vode. Narod će trošit, ta
on je naučan uvjek trošit al nek Vi-
soka Vlada učini početak.
Ovo su rane najteže salskih obćinara
kojim valjalo bi nać lieka. Sigurno ona
obćina u svemu je zapuštena. Bit Ć3
dakako štogod kriva i obćinska uprava
što neće da pita kako da nema nikakve
potrebe. Hvalevriedno je što naš na-
mjestnik često putuje i razgledava sela
i želi saznat potrebo istih. Znam da je
proputovao. Salsku obćinu. Ako je želio
znat što narod u istoj trpi siguran sam
da je čuo izraz jada i nevolja što smo
opisali. Nek pomogne nesretnicim i onda
Salski obćinari uvjek će ga se sie-
ćat kao dobročinitelja onih zapuštenih
krajeva.
Crkvene viesti.
Agencija Stefani javlja, da je ba-
varski regent primio novoga nuncija
mra. Agliardi pred ministrom vanj-
skih posala i dvorskim dostojanstve-
nicim, i da je saslušaj trajao samo
deset časa ! (Maslo ministra Lutza ?)
*
* *
Pod naslovom:Une grave affaireu
čita se u „Siglo futuro" iz Madrida
razmatranje o sliedećem činu. Jean
M. de Zugazaga, župnik. „Castilla u
Ejelabeitiji bio je osudjen od korek-
cijonalnoga suda na 5 godina i se-
dam mjeseca tamnice, na sedam go-
dina lišenja gradjanskih prava i još
da plati troškove parnice, a to jer
je u vršenju svoje dužnosti posve
gorljivo iztaknuo da je slobodnjaštvo
grieh a da zato se nema glasovati
za zastupnike, koji imaju liberalno
načelo naime odtrgnuti volju od ob-
služivanja božjih zapoviedi a dovesti
čovjeka do podpune razuzdanosti.
Vrhovni sud u Bilbau, koji je pro-
glasio osudu potvrdio je to nekim
zakonom da izbori zastupnika budu
slobodni — a da se nauka Zuga-
zage ne slaže s okružnicom Lava
XIII „o slobodi". Nije potreba ni
rieči nadodati takovim ljudima, koji
ne znaju da je okružnica: slo-
bodi" upravljena proti Liberalizmu.
Mi ćemo opaziti sa dopisnikom ,,U-
nivers-a", da licumjerstvo ovih su-
daca protivi se konkordatu, koji
hoće da se pop, koji prekrši svoju
dužnost, mora biti tužen crkovnoj
oblasti a turati politiku opaku u cr-
kvene posle, nije li ovo ona stara
rak-rana u novom ruhu kada su htjeli
juriste rabiti kadilo u parlamentu i
prisiliti svećenstvo da pristane na
njihovo misli u vjerskim stvarima.
— Dobri Žudije misle da još sada
mogu reći: „nos habemus legem...."
Što ima nova po svietu?
Odbor za kazneni zakon u Carev.
Vieću zaključio je, da se predloži kući
izbor posebnog odbora za ovo pitanje,
i da se u nj izabere 18 članova, češki
klub predložio je zastupnike: Hajek,
Zucker, Dostal; poljski klub: Pininski,
Maehalski, Rapaport; Hohenwartov klub:
Ferjančići Neuner; centrum: Ebenboch;
sjedinjena ljevica: Bareuther, Kopp,
Herbst, Tomaszczuk; divljaci: Lien-
bacher.
Berlinska „Post" priobćuje program
o boravku kralja Umberta n Berlinu.
Kralj će stići 21. svibnja, te ostati on-
dje do 25.
Posredovanjem njemačke vlade sklo-
nuli su se tvorničari, da strajkujućim
radnicira povise zaslužbu poslije popri-
mljene radnje, ali ne a onoj mjeri, kako
su radnici tražili. Bezposlica sveudilj
traje,
Bonghi upitao je ministra poljodjel-
stva o nevoljnom gospodarskom stanju
u Apuliji, a njemu se pridruži zastupnik
lmbriani. Osobito ovaj posljednji že-
stoko je navalio na vanjsku politiku
Italije i na trojni savez, koji da jekr.v,
što je Francezka zatvorila vrata talijan-
skoj trgovini. Crispi je naravno odgo-
vorio, da nije vanjska polit/ka kriva
nevolji u Apuliji i da će on ostati vje-
ran svojim obvezam. Na to opet uz-
vrati lmbriani, da je vlada priskočila
Apulcim u pomoć sa 20.000 lira, dočim
je u inozemstvu naručila posebni vlak
za put kralja Umberta u Berlin za
400.000 lira.
Upiti o izjavam katoličk h kongresa
stavili su Cavallini (od središta) i Pais
(od skrajne ljevice). Gavaliini reče, da
su razni kongresi navalili na jedinstvo
Italije, dočim Italija skrupulozno vrši
obzire naprema vanjskim državam.
Ako Austrija dozvoljava ovakove izjave,
neka se ne čudi, da tad Italija vapi za
Trstom i Trentom, prem vlada ugušuj«
te vapaje. Pais opet očitova, da sumnja,
da bi Austrija sdušno vršila svoje sa-
vezničke dužnosti. U Austriji đa je sve
zabranjeno što je talijansko, a ovaj put
da su oblasti začepile uši, da nećuju,
kako pobožna gospoda vriedjaju saveznu
talijansku vladu,
Ministar Crispi odvrati, da su katoličke
skupštine skupovi privatnih ljudi, koji
mogu izjaviti svoje pobožne želje, no
fakta(?) da ih oprovrgavaju. Vlade i
službeni organi dotičnih zemalja izjavili
su Italiji, da se ne pačaju u papinsko
pitanje, koje je lih talijansko. S toga
se Italija ne boji(?j te će odoliti svira
neprijateljim.
Nizozemska, a š njome i Luksemburg
proslavila je na 12 tek. 40 godišnjicu
vladanja kralja Vilima III. najsvečani-
jim načinom. Kralj Vilim nasliedio je
svog otca 17. ožujka 1849 no proslava
se niie mogla obdržavati ožujka, jer je
kralj tada bio težko bolestan.
Pariz, 9 svibnja.
Javio sam Vam u mom zadnjem do-
pisu, da francezki slavosrbi pucaju od
jeda, što ih zastupnici velevlasti u oči
izbora ostaviše na cjedilu. Čujte sada
jednoga za sve: Camille Drejfas u Listu
Nation kaže da, od sad unapried Fran-
cezka nema se obazirati više na ostalu
Evropu, pa nastavlja: „možda u pro-
maljeću 1890 bude se našla u Evropi,
koja vlada, koja će se kajati, što je francez-
koj Republici, mirnoj i radišnoj, naniela
sramotu, koju če Francezka ,prevrata
osvetiti dobout et en armes! Ćutite li
svu žuč, koja provire iz ovih rieči?
Nezaudaraju li vam bojnim prahom ?
Nego nevidite u i vi očito protuslovje
u ovoj rečenici; jer kako da se izmire
one rieči debout et en armes a Francez-
kom mirnom i radišnom. Ovo je bar za
me donekle kabalistično! Možda je jed
slavosrbskog novinara prekipio te mu
mozak u tikvi razkrapio. Kad bi tako
bilo, eh, tad ga lahko razumjeti; ali od
ostaloga trebalo bi, da promieni stan,
ostavi uredništvo i da se preseli u ka-
kovu bolnicu, u kojoj bi možda lieka
našao svomu poremećenom organizmu!
Za dugo vrieme, 6 mjeseca, kroz koje
će biti otvorena izložba, imat ćemo si-
lesiju zabava; plesovi, banketi, zabavni
izleti i sve Što čovječi um mogaše iz-
misliti da razdraži iztrošene živce na-
lazi se u programu budućih dana. Kod
ovoga mora čovjek da i nehote stane i
razmišlja! Većina današnjih političara
neradi drugo, nego se baviti naukom,
koja bi mogla spasiti sviet od nedaleke
katastrofe, koja će bez sumnje prije
nego li nastupimo XX viek uzdrmati
svietom i za sobom ostaviti toliko ru-
ševina, da ih premetnuti neće biti kadra
ciela dva pokoljenja. Svak se muči oko
jednog od najzamršenijih problema, oko
radničkog pitanja. Izdale su se tisuće i
tisuće knjiga o ovom mučnom pitanju,
nad kojim svoj zemaljski viek proživiše
tisuće ljudi, o kojem se trio dubokih i
praznih glava; pak dali su nara svi ti
ljudi kazali gdje je liek da za njim
posegnemo ? Svaki je na svoj način
stvar shvatio, svaki je svoje mnenje
kazao; Čulo ih se, pak zaboravilo, jer
u nišan nepogodiše. Nego nemojte Vi
gosp. Uredniće, posumnjati, da bih i ja
htjeo kazati svoja u ovom težkom pi-
tanju! Bože učuvaj, jer bih se bojao da
ne izlanem kakovu raastnu budalaštinu,
pošto nit sam strukovnjak a nit se ka-
nim mučiti s ovim novim gordijanskim
uzlom. No s toga mislim, da mi nećete
zamjeriti, rečem li koju, što u tiesnom
odnošaju sa gornjim pitanjem stoji. —
Danas se u Francezkoj slavi uspomena
prevrata, koji da je nanio neizrecivih
dobrobiti francezkom narodu i svim
ostalim carstvim i kraljevstvim stare
Evrope; koji da je prekinuo težke lance
feudalizma oslobodiv treći stališ od pre-
težkih tereta, koje je sam do tada pod-
nosio; koji napokon da je izjednačio
sve stališe, uveo jednakost u državni i
društveni život. Velikim muže^im g. 89
slavopjeve pjeva Carnot, Tirard, Meline,.
i za njima ostalo krdo govornika pre-
vrata. Dvorana u kojoj se je natrag
100 g. sabrala bila za posijedni put
prava Francezka sa svojim kraljem,
nesretnim Luigjom XVI. neobstoji više,
ali ono mjesto na 5 svibnja bilo je pre-
puno najbjesnijih neprijatelja krune i
prestolja. Svaki govornik spomenuo je
nejedanput dobročinstva prevrata, ali
nitko nije ma ni cigloga specifikao. Sve
za narod, govorila je sabrana gospoda
na 5 svibnja 1889. Hiljada i dviesta
zastupnika naroda g. 1789 isto su go-
vorili, u istu su se svrhu bili sakupili;
i njima je bila na srca sreća francez«
kog naroda više stalno nego današnjim
sebičnjacim. Revolucija je buknula, jer
se je htjelo najesti gladni narod. Da,
najesti; al je li zbilja onda gladovao
francezki seljak i zanatlija, kako no
gladuje današnji francezki radnik? Po-
viest kraljevstva francezkoga nije nam
ostavila ni ciglog primjera ustanka za
koru kruha, dočim po viest republike,
čeda prevrata* ivaka petnaest strm
pripovieda nam o štrajkovanju Parižkom,
Marsiljakom, Lyonskom ... Mialeli pri-
staše revolucije da u tom stoji sva do
brobit g. 89 ? džabi jim! Sve za narod,
d&; ali umirite zanatliju, dajte mu što
mu se hoće, pak će vam se vjerovati
da vam na srcu leži čestitost vašeg
naroda. Pružite mu pomoćnica ruku, a
ostavite se svih mogućih i nemogućih
teoretićnih kombinacija. Adam Smith,
John-Stuart Mili, Ott, Mailfer, Chevallier,
Perin, Say i sva ostala četa ekonomista,
rekoše svaki svoju, no malo il nimalo
pomogoše gladno radnom radnik. Pusti
novac, što će se prosuti u zabave, koje
se spremaju uspomeni prevrata, saberite
u jedno, pak ga porazdielite medju gladne
obitelji i uvjerit ćete se da im to više
prudi nego li sva blebetanja i piskara-
nja. Žrtvujte nekoliko ludih zabava, ako
li se može što takova nazvati žrtvom,
kad se radi da se nevoljnom doskoči,
i tim ćete pokazati koliko vam je do
njega. Jer tko zna što može sunuti u
glavu gladnomu radniku, kad bude vidio
i čuo gdje se vi veselite dok on jadan
od gladi umire! Ako je ikad bilo u
svietu veće nejednakosti izmedju jednog
stališa i drugog, to je danas. Jer se je
htjelo uvesti jednakost, puče 89! Dakle
u pamet.
Sto da vam kažem o svečanoj pro-
slavi prevrata u Versaillesu ? Na onom
mjestu, gdje su se se na dan prevrata
1789 sabrala bila sva tri stališa, igdje
im misli republika davno obećani spo-
menik podignuti, stala je sva burokra-
tićna francezka, čekajuć predsjednika
republike, da svečanost otvori. Nit se
je dugo činio čekati, jer se skoro do-
veze u kočiji s Tirardom predsjednikom
ministarskog vieća i poglavicom njegove
tjelesne garde. Bio je obućen u fraka,
nosio je kolajnu počastne legije, preko
kostiju bio mu je prebačen un pardes-
&us; žut u licu, suh, jadan i nevoljan nali-
čio je više kakovu nižem poslužniku, nego
li najvišem dostojanstveniku zemlje. Do-
čekao ga je načelnik Versaillesa, nazvao
mu dobro došao. Za njim je uzeo rieč
ministar predsjednik Tirard, kujuć u
zviezde revoluciju a nabacivajuć se bla-
tom na staro kraljevstvo; po njemu po-
viest Francezke svadja se na tisućljetno
robstvo i nevoljništvo; o svemu je br-
bljao samo o crkvi, koja je stvorila
Francezku, ni rieči! Kad je svršio Ti-
rardov govor, bi odkrita mramorna ploča;
što na njoj stoji, kazao sam Vam u
mom zadnjem Listu,
Bilo je svjetine ko nikada; ali cielo
ono množtvo nije za drugo došlo nego
da se zabavi, jer dok su načelnici ze-
mlje govorili, ono nije nego zievalo;
kad je pak vojska defilala množtvo se
je uzhitilo, započelo pleskati, vikati, bu-
čiti, gurati se. Imena republike, Bou-
langera, Carnota, Francezke miešala su
se u frenetničnim uzklicim. Kad je mi-
nula vojska, tad visoki dostojanstvenici
podjoše zauzeti mehkana mjesta u ga-
leriji des Glaces zvanoj, u kojoj bi pro-
glašen carem njemačkim Vilelm, kralj
pruski; mjesto nije najbolje izabrano,
ako nisu mislili ovom svečanošću oči-
stiti ljagu nanesenu imenu francezkomu.
Tu se poredaše, kako cerimonijal pro-
pisivan mjesto naznačeno odaslanicim
duhovništva parižkog i versaillskog ne
zauzimahu nego sama dva svećenika;
od njih jedan bijaše biskup Versaillesa,
koji već prije izjavi, da dolazi samo da
izvrši dužnost skladnosti i uljudnosti
prama državnoj glavi, dolazećoj u nje-
gov grad a nipošto da udioništvuje ka-
kvom prevratnom izkazu. Dodjose mi-
nistri, predsjednici jedne i druge ko-
more itd. čekalo se samog predsjednika
republike. Kad i on stupi tad zaori iz
300 grla Marseiliaisa, pjevana uz pratnju
orkestre konaervatorija: Aux armes,
citoyens / i na te rieči zagrmi dvoranom
biesni: Živila Republika! Živio Carnot!
Kad su se glasovi slegli, započe prvi
predsj. Carnot slaveć prevratna njihova
djela; na rieči predsjednikove, đa seje
zemlja, oslobodjena revolucijom, napo-
kon oslobodila i osobna vlasti jednog
čovjeka, ma koje ime nosio, prisutni
prasnuše u biesno klicanje !
U ombre du general Boulanger planait
sur la salle piše Univers; i zbilja svi
ostali govornici Le Royer, Meline i dru-
žine natuknuše koju o diktaturi, o oso-
bnoj vlasti. U kratko, iz njihovih go-
vora prodirali su strah pred Boulangerom
i apologija prevrata. Za njima je govorio
biskup Versaillesa i u njegovu govoru
napokon ču se koja o crkvi. Carnot mu
je odgovorio dvie rieči po slavosrbsku.
Vi ste bez sumnje čuli o napadaju
na Carnota, kad je izlazio iz Elisea da
se proveze do Versaillesa; ali neznam
jeste li obaviešteni da to nije bilo drogo
nego jedna od najbedastijih pantomina.
Kažu mi da je napadatelj Jeans-Nikolas
Perrin bio nagovoren od samih vladinih
ljudi da izprazni jedan hitac bez taneta
prama kočiji predsjednikovoj, da tim
pobudi sumnju u obćinstvu da je možda
uhoda Boulangerova i da se u isto doba
dade prilika svjetini da se osvjedoči o
junaštvu i srčanosti Carnotovoj; tako
a« i dogodi i jer fc&d sa javili predsjed-
niku republike da je jedan zlikovaou nj
nišanio, dražestno se je nasmijao onomu,
koji mu prvi viest donese; na što luda
svietina udari u dugo pleskanje i još
duži: Živio Carnot! Ćulo se je i ime
Boulangera. Kad su javili gospodi Car-
notovoj što se je dogodilo i ona još
hladnije od muža primi viest, koja bi
svakoj ženi bila ubitačna, kad nebi bila
„Bicura del fatto suo !" Medjutim stigoše
sa svih strana nebrojene čestitke gospo,
dinu predsjedniku, što je sretno umakao
smrtnom zrnu(??) Sva iztraživanja da
se zrno pronadje, bila su uzaludna!
Mnogi se pod brkom smiju, jer znadu
kako stvar prolazi.
U ponedjelak na 10 sata u jutro ču
se jak hitac iz topa, koji je navieštao
radnicim da prekinu svaku radnju i da
izprazne galerije izložbe. Na 2 sata p.
p. uz mnogobrojnu pratnju atiže pred-
sjednik Carnot. Tirard prvi progovori,
dokazujuć kako, unatoč nategnuću eko-
nomične krize, izložba sjajno izpade,
hvala francezkim i inostranim obrtnicim;
pohvali radje toliko jednih koliko dru-
gih, te se nada da iz medjusobne pri-
spode budu uroditi zanimive studije. Pri
koncu zahvali svim onim, boji učestvo
vaše ovoj izložbi, dokazujuč time, kako
ona svjedoči, da je republikanska Fran
cezka gostoljubiva i velikodušna, da ljubi
radnike svih naroda, jer u njima na
vidi toliko suparnika nego valjanih su-
radnika, težećih osvjetlati čovječanstvo
i uzdržati mir u svietu!
Tirardu odvrati Carnot: Francezka
je jučer svečano pozdravila zoru jednog
velikog vieka, koji je otvorio novu eru
u poviesti ljudskoj. Danas dolazimo di-
viti se plodovim ovog vieka rada i na
predka, dolazimo pozdraviti radnike
cielog avieta, koji izložiše ovdje neu-
morni rad genija svoga; dolazimo na*
pokon da pružimo prijateljsku ruku
svim onim, koji se udoatojaše primiti
suradništvo u ovom djelu mira i sloge,
na koje pozvasmo sve narode svieta.
Oni, koji nas budu posjetili, naći će u
Francezkoj, zemlju gostoljubivu, osvje-
dočit će se koliko vriede sve laži i
potvore osnovane na slabom temelju
aliepih strasti. Naša mila Francezka
dostojna ja da privuče sebi birani cviet
naroda; ima pravo da se ponosi - sama
sobom i da svetkuje vedrim čelom sto*
godišnjicu toli ekonomičkog koli politi-
čkog preporoda. Nakon težkih kušnja
pretrpljenih radi njezine dobre vjere,
radi njezine iskrenosti, podiže se iznova
neizrecivom brzinom. Francezka nasta-
vlja s pokojno i mirno raditi oko na-
predka, te se je nadati da će viek, koji
umire, ostaviti sjajnih tragova u njezinoj
poviesti. — Nakon što je odkrio svu
znamenitost ove izložbe ali i jal koji
ga muči što nevidi prisutne zastupnike
velikih vlasti, zaglavi pozivljuć sve pri-
sutne da zajedno s njim obadju plodove
ljudskog uma, i proglašujuć izložbu
1889 g. otvorenom. — Isti dan pohodilo
ju je 112.000 osoba. Ne plaća se nego
tri lire za ulaz!
Bio se je pronio glas da će ovamo
stignuti iz Londona general Boulanger,
da učestvuje sprovodu nesretnog samo-
ubojice Henrika Rocheforta, sina gene
ralova prijatelja. Pošto se je sprovod
imao obaviti u ponedjeljak taman preko
otvaranja izložbe, jamačno bi se bilo
dogodilo kakvih pogibeljnih izgreda da
je general ovdje bio, jer i bez njegove
prisutnosti došlo se je do okršaja s re-
darim. Pak pita se, kako bi bio došao?
zar incognito, zar salvakonduktom u
džepu! kako bilo da bilo, bojim se, da
bi sada ćućio u kojoj od parižkih ta-
mnica; te je dobro predvidjao i on, te
se nije htio dati tako ludo u ruke svo*
jih neprijatelja; dapače kako javlja je-
dan reporter Pali Mali Gazette, koji je
imao kratki entrevue s generalom, isti
nije nikad ni pomislio da podje izka-
zati zadnju čast Henriku Rochefortu
sinu!
Na 6 tek. mj. u Saint-Onemu bili su
izabrani obćinskim viećnicima Boulan-
ger, Doroulede, Naqueti Laguerre; kako
vidite četvorica najžešćih neprijatelja
vladajuće stranke, te se je bojati da
cjeć ovoga gosp. ministar Coostans ne
crkne kano brav; znam da bi mnogi
rekli: mala šteta, ali ima nekih koji
žele vidjeti kako će se g. ministar ko-
prcati tekom skore Boulangerove par-
nice, koja će do malo dana u Versail-
lesu započeti. Javljaju iz Neuillya, da
su ondje bile premetnute kuće šestnae-
storice zubatijih boulanžista i da su
trojica bila utamničena u Levallois. Što
su našli kod prometačine, neznam, jer
koliko sam ih upitao nijedan mi nije
znao kazati ništa izvjestna. Chi vivrti,
vedrti/ kaže ona talijanska.
U nedjelju na 5 t. m. katolički sasta-
nak u Madridu zaključio je svoje ovo-
godišnje sjednice. Biskupi sabrani kod
nuncija podpisaše adresu upravljenu
Lavu XIII. Za tim se je pjevao Te Dsurn
u stolnoj crkvi. Arcibiskup Vallodolid-
ski držao je sjajan govor, u kojem je
izrazio svoja čestitanja osnovateljem
kongresa, Preporuči osobito propagandu
za uzdržale i gojenje vjere, te pobolj<
Svoučilištni odbor već je u tu svrhu
sakupio 32, 350 l'r., to je svota predo-
atatna za djelo, o koje se najodličniji
umjetnici otimlju. Spomenik će ae po-
dignuti što prijo, a to će biti znatnim
svjedočanstvom moralnog prevrata, uči-
njena od moderne misli u samom gradu
Papa. Tko bi bio i pomislio nazad če-
tvrt vieka, ua samu mogućnost, da će
se jednoć u brk Vatikanu, svetkovati
apotbcosa žrtva padših po naredbi cr-
nog sudišta V
Mi ćemo imati prigode kašnje, po
tanje baviti se povjesću spomenika Gior-
dana Brunu; nego izpitujmo najprije,
Sto nam u istinu predstavlja osoba sla-
vljena, kano ijedan od najznamenitijih
predteča slobodno miali". Samo njegovo
mučeništvo, dali je na historiji uteme-
ljeno tako, da no ostavlja za sobom
nikakvo tamno strano? U jednom djelu
majstorski izvedenu, a koje je ugledalo
sviot straga koju godinu, iz pera jednog
sveučilištara, profesora filozofije na Ver-
aaillskom liceju,') preobilno bijaše doka-
zano argumentim, odgovarajućim naj-
strožijoj kritici: 1. da se dvojine samo
o vjerodostojnosti pisca jedinog izvora,
na koji so oslanjaju, oni koji od ove
priče čine poviest, nego se sumnja,
dali jo isti pisac otac onog spomenika,
koji so njemu pripisuje; suviše, da sa-
držina istog spomeuika neodgovara ni
godini u kojoj se kaže da je napisan
a ni smrti Giordana Bruna; 2 da mu-
čanje ciele Evrope kroz tolike godine
(legenda počimlje se širiti stopro kakvih
sto godina nakon tobožnjeg mučeništva)
o činu, koji je imao toliku buru uzvi-
tlati, čini ovaj čin još nevjerodostojni-
jim; 3. da, sami karakter ovog muče-
ništva predstavlja nam stvar još nevje-
rojatuijom, jer po riečim onih koji sklo-
pile legondu, Giordano Bruno kad bi
doveden u Kim, izlazijaše iz tamnici
mletačke Inkvizicije. Svak zna, a to
priznavaju i sami neprijatelji Inkvizi-
cijo, da rimska inkvizicija bijaše jedna
od najblažijih u tjelesnom pedepsavanju.
Kako se dakle da protumačiti, da je
učinila rimska inkvizicija ono što Be
nije usudila mletačka? Tko bude Čitao
Bućnu knjižicu profesora Desdouitsa
osvjedočit ćo se, da lomača Giordana
Bruna nije nego jedna od tolikih priča,
kojih je poviest prepuna, odkad je
B protestantskim piscira sklopila urotu
proti istini.
Kekavtii ovoliko na čaat povjestničke
točnosti, mi ćemo nadovezati da djela i
život Giordana Bruno pred sudcim ma-
nje milosrdnim nego li bijahu oni rim-
ske inkvizicije, bili bi pružili u obilatoj
mjeri dovoljnih razloga da ga se na
smrt osudi. Dosta nam se pozvati na
spise mletačkog procesa, koji su u ovo
zadnje doba na sviet bila dana i koja
sadrže razne točke obtužbe, po kojim
bi sudjen Giordano Bruno, da vidimo
kakve su nepodobštine iz onih usta su-
kljale. Bijaše dokazano, da je nijekao
transubatancijaciju, dieljenje osoba u
Bogu, stvorenje svieta, realnost, čudesa
Isusa FIrista i njegovih Apoštola, pe-
depsu grielia, itd. Takodjer on je bra-
nio, da duše, stvorene po naravi, iz
jedne živine prelaze u drugu; da Dje
vica Marija nije mogla poroditi Boga
čovjeka; da bludnost ne samo što nije
u sebi grieh, nego dapače da zaslužuje
nagrade, i sličnih gnjusoba učenih od
predteče slobodnog ljubakanja, koji u-
stado da brani prava puti nad duhom.
Bilo bi nemoguće, a da se neuvriedi
svaka pristojnost, navesti ma samo je-
dnu rečenicu izmedju tolikih, posijanih
od Giordana Bruna po raznim njegovim
svinjskim knjigam, kad govori o ženi
poniženoj, po njegovoj thesi a dosto-
janstva vjerenice i majko i pretvorenoj
u puku stvar za nasladu. Njegova ko-
medija, Candelaio, štampana u Parizu
g. 1582 i njegova rasprava Degli eroici
futori: Cabala de.L cavallo Pegaso con
i'As ino CitUnico, po sudu kritičara, koji
nit najmanje nezaudaraju tamjanom,
nisu drugo nego najsmradnija gnojišta.
Takov je a moralne strane, onaj, ko-
jega se slavi kano „ jednoga od najsjaj-
nijih predteča slobodno misli". Možete
') La Legenda traaique de Giordano
Bruno par Theopnile Dosdouita. Pa-
riš. Thorin editeor.
si pomisliti po ovomu, kakov je on čo-
vjek bio u praktičnom Životu. U Rimu,
po samu njegovu svjedočanstvu nalaze-
ćemu se u spiaim mletačke iztrage, on
je zaslužio bio, da ga se progoni, jer je
u Tibar bio bacio onoga o komu je su-
mnjao da ga je Inkviziciji obtužio, pred
kojom morao je odgovarati za sto i tri-
deset njegovih bilo krivih, bilo imoral-
nih ili krivovjernih nazora. Nit se je
čuditi, da je pokle je sbacio sa sebe
ćepicu i ostavio manastir dominikanski,
ciganski proputovao cielu Europu; pro-
gonjen i ćeran zasebice svakamo, i iz
samih protestanskih država, radi sabla-
znivosti njegova ponašanja i njegove
nauke.
Geneva mu bijaše prva njegova sta-
nica ; u njoj se je mislio ugodno udo-
miti nakon Sto ae je odmetnuo od vjere;
nego Kalvinu ae nedopade, jer mu ae
pričini odviše smjelim nijekaocem božje
osobnosti, te i on proćera drzovitog
panteistu. U Lijonu, Toulousi, Parizu,
kamo se je bio redomice preselio, bolje
sreće nenadje; jer i one gradove bi pri-
ailjen ostaviti i glavom bez obzira u-
maknuti svaki put kad bi koju svoju
mrzku thezu iznio. U Engležkoj za
kratko mu se sreća bila nasmijala; kano
odmetnik neloše bi primljen od djevice
Elizabete, kojoj ga preporuči poslanik
Francezke Michel de Castelnau. Ovu
nenadanu zgodu upotrebi da objelodani
jedno od njegovih najpogrdnijih pisma,
knjigu proti Papstvu, pod naslovom:
Spaccio delta Bestia trionfante. Ne dugo
se nasladjivao podnebljem britanskim,
jer njegova gordost, njegova nasilja i
njegov sablaznivi život morali su ga
silomice baciti u Njemačku. — Treba
primietiti, da ova kukavica svaki put
kad bi se našla u pogibelji ili u tie
snim klancim znala bi preko sebe Iicu-
mjerski prebaciti čepiću, da kod onih,
koji je nepoznavahu prodje za dobra
fratra, a kod znanaca za obraćenika te
da tako uzmogne izmamiti jim pomoći i
milosti!
Obratno pak kad bi se našao izmedju
Protestanata, kano n. p. na sveučištu u
Marbourgu, znao bi se junačina podpi-
sati, e da bolje u oči upadne njegovo
odmetništvo, Giordano di Nola, napo-
letano} dottore in teologia romana. Sve
to ipak nije Bmetalo da malo vremena
za tim bude sramotno izagnan po jedno-
dušnoj odluci sveučilištnog abora. Ob
arduas caussas, kaže sveučilištno pismo,
latinski sastavljeno, na kalende srpnja
g. 1586. Kakovi su to uzroci (caussas)
bili? Eto što bi trebalo da nam kažu
njegovi Štovatelji, ali neimaju srdca;
boje se!
Naaukavši se napokon u Wittembergu
tadašnjem Atheneu protestantizma, Gior
dan Bruno oata tu za dvie godine, na
kon kojih sunu mu u glavu povratit se
u Italiju da tamo širi svoj krivi nauk.
Ali zla ga areća snadje, jer bi uapšen
u Mletcim, osudjen i u tamnicu bačen.
Iz ove ga tamnice pustiše da ga pre-
dadu rimskoj Inkviziciji, koja ga za-
htjevaše radi nekih pisma, kojih radi
morao je biti osudjen od rimskih su-
daca. Što se je s njim dogodilo? Mi
smo rekli, da spomenici i odnosne li-
stine, koje danas pri rukam imamo ne-
dokazuju ništa izvjestna, i da oni koji
se na nje pozivlju, uzalud slamu mlate,
jer ništa nezaključuju; pošto istinitost
koli osude toli i smrtne kazne ostaje
sveudilj tminam obavita. Sa svoje strane
T. Desduits pisac pomenute brošure
ranije, da po tadašnjem običaju rimskom,
obtuženik nebivši osudjen na smrt,
mogaše se zatvoriti u koji manastir, i
tko zna? izdahnuti pokajavši se pod
mantijom domenikanskom. Bez dvojbe
ovo nije nego puko nagadjanje, niti
mu pisac podaje drugog karaktera. Nego
bili to bilo nemoguće? Naši neprijatelji
iznašaju većih nevjerovjetnosti!
Svršio on kako mu drago, stavno je
da život Giordana Bruna, fratra odme-
tnika, filozofa, pantheiste, ozloglasitelja
svako vlasti na korist razuma bez
ikakve uzde, predstavlja nam sliku
jednog od najgorih zločinaca XVI vieka.
Očevidno je dakle da se slavi u njemn
dvojatruki karakter, što Josip de Maiatre
doznačuje Prevratu, kad dokažuje da je
on istodobno fukaraki i sotonski!
Crkvene viesti.
Magjarski biskup Juraj Schopper
oglasio je proti spomeniku Giordana
Brunu u Rimu pastirski list, gdje
zove začetnike i učestnike one sveča-
nosti ljudima bez vjere, a samu sve-
čanost grdnom sablazni, Bruna zove
„sramotnim lopovom", te pozivlje
viemike da dobrim djelima plaču o-
pakost onih nesretnika.
*
* «
V Osservatore Romano počeo je
priobćivat sjajne i žestoke prosvjede
što stigoše sa svih strana radi ga-
dnog djela, radi podignuća spome-
nika apostati Giordanu Brunu.
*
* *
U Brugesu držana je na 4 tek.
skupština, koja se je najodrješitije
izrazila za nuždu, da se uzpostavi
zemljištni crkveni posjed na obranu
nezavisnosti Sv. Stolice.
Što ima nova po svietu?
„Wiener Tagblatt" objelodanjuje viest
iz Pariza, da se u Beogradskom ko-
naku sprema prevrat. Kralj Aleksandro
imao bi se skinuti a kraljem srbskim
proglasiti Petar Karagjorgjević.
Ruski poslanik Persiani u Beogradu
posietio je metropolita Mihaila i ostao
je kod njega cio sat.
U dvorskim se krugovim u Petro-
gradu pogovara, da će se ruska car-
ska obitelj i opet spojiti s crnogorskom
vladalačkom kućom. Glasa se, da će
kneginjica Stana, treća kćer crnogor-
skoga knjaza, uzeti velikoga kneza
Gjuru Mihailovića, bratića careva. Ve-
likomu je knezu 26 godina, a gneginjici
Stani 21.
Milan Obrenović htio je prvobitno
danas prispjeli u Beograd. Nu on se je
posve odrekao povratka, pošto mu je
vlada priobćila, da bi taj povratak bio
vrlo neumjestan.
Jedan srbski političar izvan stranaka
ovako se je izrazio o položaju u Srbiji:
„Srbija hrli u naručaj Rusije brže i
podpunije, nego li se je ikad očekivalo.
Dogodjaji posljednjih dana jasno poka
zuju, da Rusija umije svoju korist shvatiti
i željezo kovati dok je vruće. Svatko je
unapried znao, da će Mihajlo biti uzpo
stavljen, ali nitko nije očekivao, da će
se to zbiti preko noći, kako se je u istinu
abilo. Njegova uzpostava silan je udarac
za Milana Obrenovića i za naprednjake,
koji su svrgnuli Mihajla. Naprednjaci su
za sada jedina ograda prema Rusiji, bolje
rekav: bili su jediua ograda; jer ova je
stranka umrla i najbolje bi učinila, da
sama sebi spremi sprovod. Bilo kako mu
drago, Rusija ima moćna saveznika u
ličnosti metropolite Mihajla. Absurdno
je tvrditi, da Mihajlo neće vršiti politi-
čkoga upliva. Njegova je prošlost dosta
rječita, a sad se vratio u svoj zavičaj s
novcem i podporom Rusije i prosto mu
je oboje rabiti do skrajnjih granica".
List „Politiken" javlja, da Rusija pod-
vostručenim marom oruža. Naručila je
četiri milijuna čizama, koje se moraju
dogotoviti za dva mjeseca. Preko toga
kupuje i silne zalihe siena i zobi.
Odgovornik urednik tršć. „Independen-
ta", Eugenij Geniaam i četiri suradnika
Rossi, Appolonio, Zampieri i Ulman, uap
šeni su u uredničtvu, pošto je prije
provedena u njihovim stanovim preme-
tačina.
Viest „Standardova" dopisnika iz Beo
grada, kao da je metropolita Mihajlo u
ime Rusije predložio Ristiću, da knjaza
Nikolu učini srbskim kraljem, a Rusija
da će zato preuzeti sve srbske drugove,
te Bosnu i Hercegovinu pripojiti Srbiji,
u Budimpešti se smatra pukim mašta-
njem, koje se absolutno nemože ozbiljno
shvaćati.
Kako se iz Bukarešta javlja, vlada
je Catargieva posve zadovoljila zahtje-
vim Rusije glede izagnanih ikonara.
Svi su izgoni opozvani, a izagnanikom
doznačena je odšteta iz rumunjske dr-
žavu« blagajne.
Knin, svibnja (zakasnilo)
Premda je prošlo vrieme, ali za neke
stvari koje su na diku dobro, je da se
zna i ako okašnje. I najstariji ljudi u
našemu Kninu nisu upamtili da su to-
liko plemenito ovršile se svečanosti
Svete Velike Nedjelje k6 što ove go-
dine. U prva tri dana izložbe Svetoga
Sakramenta, nakon svete propoviedi,
liepo izrečene od M. P. Otca Fra Pija
Poljaka, pjevao se odveć krasno i na
hrvatskome jeziku Alesianev Miserere,
popraćen glasom Organa od vještog i
dragog učitelja pučke mužke učionice
Šibenske gospodina Bujevića.
Posije Miserere, naš vriedni i obće-
ljubljeni Nadžupnik Otac Fra Petar
Kragić, odpjevao je jasno divno svojim
angjeoskim glasom kroz sve tri večeri
,,0 Salutaris hostia" i razne, a pak „Tan-
tum ergo" na način da je i najokrutnija
srca dirnuo. Ovo divno pjevanje uz
krasno okićenu i narešenu Crkvu, na
srce je svakog krstjanina nešto otaj-
stveno djelovalo.
Kroz pak tri dana „nokturni" (ba-
rabana) u pjevanju pomogoše i mnoge
odlične osobe našega mjesta. Bijaše
liepo u osmericu izpjevan i krasni Lam-
perinov Miserere. Gospodin V: Pavisić
c. k. porezni preglednik krasnoliepim
svojim glasom prvog tenora zadivio je
svakoga, takodjer se odlikovao i Go-
spodin A. Zurek podingjenjer rodom
iz Ljubljane svojim baritonalnim gla-
som kao isto i gospodin hrvat Reinin
ger i Kurir i drugi. I ovo pjevanje
krasno izvršeno začinjao je predrečeni
vlč. koji se je osobito odlikovao u lie-
pome „Cor munduin" a pak Pavišić
osobito u liepome „Libera me".
Napokon procesija Velikog Petka bi-
jaše sasvim krasna. Liepa povorka go-
spoja u crnini pratila je Svemogućega
dok naša hrvatska glazba pomoćju triju
vriednih glaabara dobivenih iz Spljeta
pod upravom gosp. 1. Tramontane svi-
rala mrtvačke koračnice. Opazilo se je
u procesiji ovog puta sasvim liep red
ualjed posredovanja i Častive ljubezni-
vosti i brige M. P. Otca Kragića Nad-
župnika koji nije poštedio truda u u
pravljanju te riedke procesije.
Sveti pak Blagoslov udieljen sa Sv.
Sakramentom od M. P. Otca Fra Marka
Čačića na vratima veličanstvene naše
Crkve — ganulo je svakoga i obrazi
mnogi bijahu se u taj sveti čas suzama
orosili.
Postire, 5 svibnja.
Neće Vam bit žao, mislim, gosp. U-
redniče, ako Vam javim kako se je amo
obavila i završila svibanjska pobožnost,
buduć da Vi rado tiskate crkovne viesti
a navlastito one koje se tiču najmogu-
ćnije naše zagovarateljice pred presto-
ljem Svevišnjega.
Da je još i dandanas živa starodavna
pobožnosč, koju je ovaj puk uviek gojio
prama Božjoj Majci nek Vam to bude
svjedokom, što crkovinarstvo ni novčića
ne troši za uzdržavanje Svibanjske po-
božnosti, već za to sami puk misli i
vrhuobilato providja bud voskom, bud
rubeninom, bud cviećem i ostalim. To-
liki su milodari koji ovaj puk Mariji
prinosi da se je mogla saliti kruna od
suhoga zlata dragim kamenjem okićena
od težine od 2 kg. a vriednosti 6.000
franaka. Ni to nije sve, dobavile su se
još zlatne cipele, druga kruna od srebra,
odjeća sva zlatom izvezena, predstor
(antipendium), svjetiljka od srebra i cieli
nakit oltara. To su Vam sve darovi ovog
pobožnog puka, koji svedj misli i traži
kako bi što bolje svoju Majku okitio i
svoju Joj ljubav izkazao.
Ovo je peta godina da se ovdje svi
banjska pobožnost obavlja, a ta sretna
misao potekla je iz puka, koji je svoju
želju izjavio svomu ljubljenomu Otcu i
župniku; a ovaj premda je znao kakav
teret uzimlje na svoja stara i iznemogla
pleća nije ni časa časio već odmah za~
prosi dopust od dobrog pokojnog bi-
skupa Ilića, koji ne samo mu dopusti
već pohvali njegovu djelatnost i požr-
tvovnost nutkajuć ga da krepko napried
stupa u započetom radu. Kroz cieli mje-
sec crkva je uviek bila dubkom puna,
a srce ti radostno podigrava kad vidiš
težaka, radnika i bogataša gdje ujedno
kleči pred Marijinim prestoljem te istim
je sladkim imenom zazivaju, eto tu je
prava jednakost i bratimstvo jer svi ju
zazivaju svojom Majkom, ako nam je
dakle jedna Majka tad smo svi rodjena
braća. Kroz cieli mjesec množina duša
svojim se Bogom smiri i angjeoskim se
kruhom okriepi, na zadnji pako tad je
obćenita Izpoviest i Pričest. Dužnost
nam je ovdje napomenuti da se i naša
obćina stara da ova pobožnost što bolje
izpane, te sa svoje strane čini što može,
navlastito bdijuć da se nebi kakov nered
dogodio ili da se nebi na kakav način
smetalo pobožnicim kroz sveti obred.
Ganutljiv bijaše prizor zadnje večeri;
čisla bo yaroS u crkvu sgrnula da po-
sveti svoje Brce za uviek dobroj svojoj l
Majci i zaprosi od Nje obilate milosti
i blagoslov. Naša glazba svojevoljno •
prisustvova obredu da sa svojim milo-
zvučim srca vjernika razveseli; a ob- '
ćina naredi da se puca iz mužara kroz
cielo vrieme dok obred bude trajati.
Mnogo se oko suzioom orosi kad naš
dobri župnik ganutim glasom zapjeva
zahvalni pjesan „Tebe Boga hvalimo"
a puk iz hiljadu grla odazove se glasu
svog pastira. Liepo ti je bilo vidjeti
kako se puk iz crkve seli radostnim i
ganutim srcem a na licu mu se zrcalio
spasonosni utisak ove liepe pobožnosti.
Evala puku koji tako svoju Kraljicu
i Majku ljubi i časti, nek napried sliedi
kako je započeo i kako sad radi a bla-
goslova i dobara neće mu uzmajkati jer
Marija je blagajnica Božjih milosti i
darova.
Starigrad na Hvaru, u lipnju.
Mi nemožemo da shvatimo, zašto Vlada
i sriedišniji odbor u Zadru tako toplo
preporučuju kao zastupnika gradova
Starigrada-Hvara, gospodina pl. N. Ja-
kšu. Niti nemožemo da razumjemo za-
što se i ista čč. gg. Klaić i Vranković
toliko zauzimlju za gorihvaljena go-
spodina, te hoće po što po to, da u re-
čenom kolegiju pobiedi. Mi poznamo
dobro gosp. Jaksu, poznamo plemenito
mu srce, dobru ćud, neuzkolebivu mu
postojanost, stvari u istinu, koje g&
mogu činiti Ijubeznivim otcem, poštenim
gradjaninom i zdušnim zastupnikom, te
koji bi mogao čašću sjediti u talijan-
skom parlamentu; ali na dalmatinskom
saboru, žalibože krnj-hrvatskom saboru,
gdje se govori jezikom gosp. Jakši ne-
poznatim, tu, recimo bez okljevanja,
ne. Isto radi ovoga samoga čina, recimo
nesposobnosti, niti središnji Odbor u
Zadru, a niti ista Vlada nebi imali to-
liko na srce uzeti kandidaturu i ko-
načni uspjeh gosp. Jakše. Kazali smo
da bio Petar ili Pavao za zastupnika,
da je nama sve jedno; nu nije fajde,
se varat tko nezna hrvatskoga jezika,
tko nije sposoban da njime se služi,
morao bi dotičnik isti uviditi i razu-
mjeti, da mu u dal-hrv. saboru nije
mjesta, te se na ponudjenu čast, ma
tko zna odkle dolazila, što prije za-
hvaliti, a pustiti mjesto onima, koji su
svom jeziku vještiji i sposobniji.
O. K.. y.
Domaće Viesti.
Ovaj broj iznimno radi vanredne
zaprjeke zakasnio ja za jedan dan,
te će ga gg. predbrojnici primit i-
stom susliednom poštom. Istodobno
radi te zaprjeJce i sutrašnjega (20
tek.) Blagdana nemoguće nam je do-
gotovit na vrieme prilog koji je da-
nas imao da izadje, te ćemo nak-
nadit četvrtom stranom u broju od
ponedjeljka.
* * •
N. P. gosp. nadbisknp P. D. Maupas
povratio se je u Zadar sa svog pastir-
skog pohoda.
* *
Izbori za birane birače u Biogradu
urečeni su za 26 tek., u Novigradu za
24, u Silbi za 28.
* * *
Prekosinoć bio je ovdje na prolazku
vit. Jovan Sundečić.
* * *
S radošću doznajemo, da je ovdješ-
nje rodoljubno družtvo „Sokol" nabavilo
tamburica i ustrojilo tamburaški zbor.
*
• *
Dr. Nade Krekić odlikovan je vite-
žtvom papinskoga reda Piano.
*
Izbori za izborne birače u Benkovcu
biti će na 21 tek. mj.
* * *
Primamo iz okolice Biograda: Pošto
je dvadeset viećnika dalo ostavku, do
koji dan birat će se naknadno vieće.
Ovog puta uljesti će dosta Srb& i šare-
njaka. Na 20 tek. izlagaju se imenice.
*
* *
Pišu nam:
Govori se, da jp g, Šupuk ustupio
Iztragom se je dokazalo, da je
buntovnički proglas k6}iSjelwiB%.
grada bio upravljen svim 'Steveuifli
Austro-Ugarske i Bosne, sastaiw
suradnik „Videla" naprednjak La-
zarević, a pri tom da mu je pomogao
neki Rus Šarapov. To je sve za-
pisnički ulvrdjeno* Usljed toga iza-
gnan je Šarapov iz Srbije.
* * *
1 iz Španjolske se opet čuje je-
dna ponosita rieč, kako su se ćule
ne davno o Gibraltaru. Gjenero Pando
upitao je u petak vladu, jeli istina
da su savezne države amerikanske
stavile ponudu za odkup otoka Kube?
Na to uzvrati u kratko ministar za
kolonije: „Cieli sviet ne posjeduje
dosta zlata da odkupi Španjolskoj
njezino poštenje."
* * *
Vodja ljevice, vitez Chlumecky,
povišen je na čast baruna. Govor
predsjednika austrijske delegacije,
kneza Windisckgratza, označuju sve
stranke „farblos" (bez boje.) Prema
tomu smatraju i današnji položaj
neizvjestnim, te se očekuje vrlo re-
zervani Kalnokyev ekspoze. (V. ga
niže ).
# # *
Uslied vrlo laskava poziva sa strane
crnogorskoga kneza, biti će Srbija
pri vjenčanju kneginjice Milice za-
stupana regentom Beiimarkovićem.
Odpisi „Kat. Dalm.«
Č. g. Iv. Mlič. — Vrbova — Poči-
mljeono vam alat odmah, a brojimo od
1 srp. Srdačan odpozdrav!
C. g. R. — Baden kod Beča — o-
brnusmo u novi Vam stan. Sretno.
0. g. P. — Djakovo — Radujemo
se novim naručbam „Obračuna" i ve-
selju kojim ga se tamo prima. Milo nam
je takodjer ono ostalo glede amošnjih i
tamošnjih odnošaja.... Bratski odpo-
zdrav!
C, g. x. — Nin — Naručeni iztisak
„Obračuna" dauas odpremljen.
0. g. Stj. Tom. — Spljet — I vam,
nu 3 lztiska.
0. g. U. — Svib — i Vam jedan.
C. g. x. — Šolta — Ne uvrstismo,
jer neki ljudi narodne stranke ne trpe
ni najblažijega prigovora pa bilo i u
najvišem interesu naroda. Sto vas pak
sape „disciplina stranke" kako velite
„strunjavom niti" mi tomu nijesmo krivi.
Valja radit složno i po disciplini ali raz-
ložito. Batinabile sit obsequium vestrum,
to i ovdje vriedi. Inače uzalud se ka-
jat post festum. Što neki podkapaju
WK. D." to je stara stvar, ali dobro
nam je znat one novosti. Meminisse ju-
vabit.
OGLAS.
Ivan Ljubanović iz Pašmana ob-
ćine biogradske imade na prodaju
jak brod sa svim dotičnim orudjein,
dug 20 noga. Za pogodbu obratit se
na vlastnika.
* LISTOVNI PAPIR I
* ODVOJI
Hi Imamo razpoloživu cielu shra-
izvrstnog bielog čvrstog, glad-
J^kog liatovaog papira i svakovr-
j^stnih velikih obvoja.
S 200 araka listovnog papira su
^200 obvoja, može se dobit uz
iNt ciena od sama 2 fiorina-
JK Tko želi samih obvoja sa ime-
nom župe, trgovačke tvrdke i t. d.,
\|može dobiti lOOO takvih obvoja
w uz cieuu od sama 4-6 f.
r* Poštarinu plaća naručitelj.
fj lJp*«w»
^ Kat. hrv. tiskarm".
Liquore Stomacale Corroborante
VB i «
Questo Elisire di semplice ed inocua composizione, costituito soltanto
di sostanze vegetabili viene da luughi anni ušato con ottimo successo, ed
acquistč per le sue virtil salutari celebrita nella medicina popolare.
Esso h raccomandato da celebrita mediche ed e ušato corne leggero pur-
gante e depurativo del sangue, quale rimedio efficacissimo negli incouiodi
morroidali e quale antimiasmatico vermifugo ed antifebbrile.
Questo Elisire trovasi vendibile nella Farmaeia BERClĆ in bottiglie
portanti 1'istruzione del modo di usarlo al prezzo di soldi 80 la bottiglia.
Trgovina umjetno-obrtnih tvorina
(prije Kočonda i Nikolić)
Preradovićeva ulica 6 — u Kagreftll — Siebenschein-ova kuća
nudja p. n. obćinstvu svoje veliko skladište
uljenim tiskom pomnožanih slika, liepih
okvira, zrcala.
ura za zid, amerikanskih budilica, sre-
brenih i zlatnih ura za gospodu i gospodje,
i šivaćih strojeva. *l§Ji§|
Jeftino i saviestno poslužuje. Mjesečno ođplacivanje
dozvoljuje.
Cienike šalje na zahtjev badava i franko.
f*r Calfe a buoii mercalo-
La časa di spedizione di merci amburghesi di Stiickrath. & Co. ha le
migliori qualitk di caifč a prezzi i piu bassi. Spedizione fratica di porto non
sdaziata verso rivalsa.
y
U
m
n
5 K. f. 5.30
5.60
6.20
6.60
6.60
7. —
7.20
» »
n »
» »
n «
» n
r> n
Afr. Mocca Perla, fortissimo
Santos, verde delicato
Cuba, verde forte
Cejlon, finissimo delicato
Java aureo, giallo distinto
Caffe perla, verde aromatico
Portorico, verde scuro
Mocca arab. distintissimo „ „ 6.90
Java Preanger, nobilissimo „ „ 9,20
Moca arab. genuino, il piu fino caffd „ „ 9.20
Per mescolare col caffč.
Surrogato Java 4 K. f. 2.20
Surrogato Mocca „ „ 2.50
Ingrediente caffe Stiickrath 4 deka ven-
gono aggiunti gratis a 5 Ko. di caffč
1 K. f. 2.50
Nuovissirna raceolta di Thč.
Congo, fortissimo 1 K. f. 2.50
Souchong, dolce aromatico „ „ 3.50
n n
Peccesonchong, mitissimo 1 K. f. 4.70
Fiori di Pecco, finissimo mite „ „ 5.80
The di caravane, forte ilniss.
Melange imperiale, forte distinto
la Sardine russe cron. 5 K. Uott
la Aringhe marinate „
la Aringhe mar. Pickles
Astice, finissimo 8 scatole
Salmone, distinto „ „ „
Salumiappettit. moltopic. 18 „ „ „
Sardine all'olio, buonis. „ n „
Sardine all'olio, distinte
8.30
4.90
1.70
2.10
2.55
4.15
4.40
4.80
5.60
n n n
la Sardele di Brabante 2. K. Bott. „ „ 4.55
Caviaro finissimo 1888 1 K. „ 4.—
n » » ^ K. „ <.
Riso buonissimo 5. K f. 145 e i.95
Sago, delle Indie orient. 5. K. f. 1.85
Pesci di scoglio 4% K. , 2.45
NUOVE 5 Ko. Bott. 30
„ 25
pezzi f. 2.30
.. „ 2.55
A RING® E MA.TJES k„. ; Zn ; : l.lt
Čame di storione, alfumicata finiss. dehcatezza per 1 Ko. „ 2.50
II prezzo generale colle tariffe del dazio gratis e franco.
Stiickrath & Co., Spedizione di merci amburg-hesi, Amburgo,
BASIĆ
U
Opatovi na 24
preporuča se za sve
crkvene radnje
kao
graditelj žrtvenika i t. đ.
Za svaku takvu raduju priredjuje i nacrte. —
Rezbarije slika i ornamenta svake vrsti izradjuje
takodjer te preuzimlje sve u slikarstvo zasiecajuće
rađje i pozlatarske poslove uz jamstvo za solidno
izvedenje.
Najpovo^nlji izvor kupovine za zimsko doba
i za Božić
J. et S. Kessler u Brnu
Ferdinandsgasse N. 7, — M.
šalje se uz pouzeće:
10 Met.
10 T~
Winterloden za gospojinsko odjelo dvostruka širina for. 5.50
Vallerie-Flanell za gospojinsko odjelo, najnoviji uzorak
10 Kalmuk, izvrstne vrsti, najnoviji uzorak 2.70
10 Barchent za haljine, izvrstne vrsti, najnoviji uzorak 3.-
10 tkanine ze kućne kapute, karirane, najnoviji uzorak 2.50
29 elena Prosnicer Barchenta, modro-nacrn f. 5. —, bielo crven
3.10 Met. platna za mužko zimsko odjelo i.a f. 5.50, II.
6.—
3.75
2,10 tkanine za kućne zimske kapute, moderno, I. f. 10. —, 11. . 6.
2.10 tkanine za ogrtače, moderno
6 kom. Pliisch-kapa za gospodu i djecu
6.
T50
zimskog pokrivača iz Rouga, podpun 3.
konjskih pokrivača, dug 190 cm., širok 130 cm., 1. žut
f. 2.50, II. šimedj! . . ! ~ . . 7 . 7'T~T'T'T 1.50
1 „ Angora-zastor za zimu 10-4, I. t 6. —, 11
1 „ gospojinskih košulja ovčije vune, (Jersey) sve modne boje, I. f. 3. U.
3 „ haljina od pusta, bogato tamburirano, crveno, sivo, smedje
6 para zimskih bječava, pletene, svih boja, prutaste .
2.80
1.50
3.-
ITo
i kom. ponjave, 2 metra dugačke bez šava 1.50
10 M. saga, tvrde vrsti n 3.50
1 komad mužke košulje, biela i s bojam I. f. 1.80, 11 » 1.20
3 n radničkih košulja, od tvrda Oksforda n 2.—•
3 para gaćica, od tiarchenta, tkanina 1. f. 2.50, 11 » 1.80
6 n zimskih čarapa, pletene, svih boja n 1.10
6 V gospojinskih košulja, od tvrde tkanine i Chiflona, I. f. 5, II. n 3.25
3 komada noćnih korseta, od Chiifona, vezenih I. f. 4, 11 » 1.80
1 » zastora od jute, turski uzorak, I. f. 3.50, 11. .... « 2.30
1 Garnitura 1 stolnjak i 2 pokrivača za krevete od llipsa f. 4.50, od Jute n 3.50
29 elena domaćega platna, tvrde vrsti, 5-4 f. 5.50, 4-4 .... n 4.20
29 !J Oksforda, najuoviji uzorak » 4.50
29 Ranafas, najnoviji uzorak, najbolja vrst ....... n 6.-
3 komada stolnjaka, svih boja, 8-4 f. "£. —0-4 1.
Uzorci muktc i franko
Eatoliška Bukvama v Ljubljani.
L i t u r g i c a!
Benedictionale, — Breviarium, — Oaeremoniale Episco-
porutu, — Canon misaae, — Graduale, — Horae Diurnae,
Meraoriale Rituum, Missae pro Defunctis, — Miasale, —
Octavarium, — Offieium hebdomadae sanctae, — Ponti-
fieale, Rituale, — Ritus eonsecrationis Ecclesiae, ete.
ST ft* Prodan Ikfitoi^ i o^ovorm uredoik.
| J Kathoiische Buchhandlung in Laibach.
Čuvajte svoje konje
od
vlage 1 studeni!
Glavno skladište
prve i najveće
tvornice
koiij^kili pokrivača
Šalje svoje vanredno
solidno i trajno izradjene, težke, masivne pokrivače u slie-deće za čndo jeftine ciene:
Prve vrsti
POKRIVAČI Tik KONJE
190 cm. dugački 130 em. široki sa sivim dnom i živim bordiram, debeli i topli,
komad samo for. 1.50.
Isti, 2 metra dugačk,i 1 i po široki, za komad samo for. 1.80.
Elegantni žuti
FIAKERSKI POKRIVAČI
sa četverostrukim, crno-crvenim ili modro-crvenim bordiram, od prilike 2 metra
dugački i 1 i po metar široki za komad samo for. 2.50.
Sjajni, zlatiiožutiii, gospoštinski
Double-pokrivači
koji se mogu upotrebiti kao sjajni eilimi, za komad samo for. 3.50 STOTINE PRIZNANICA.
„Izvolite odpremiti za skradronu najvećom brzinom drugih 10 komada žuto na
žveplo pokrivača po f. 2.50"
0. K. ulanska pukovnija br. 4, Car. Franjo Josip I. Sk.
Šalje se na sve strane poštom, željeznicom ili brodom uz pouzeće ili uz
predhodno priposlanje iznosa.
Adresa: Tvorničko Skladište konjskih pokrivača
A. Gans. Beč, IV. Seidelgasse 4. ^
" 1 ' ——- Brzotiskom hatoUčke hrvaA&e teharm
tojega ili mn obitelj o svom troška lie-
ĆHa; ako je živ, njoj ima zahvaliti!
Ne može li učitelj ozdraviti kod kuće
— na selu, ako ima koju krajcaru od
grla uitedjenu, traži lieka u kruno'vin-
skoj bolnici. A poito ne može, jer mu
financije ne dopuštaju, posebne sobe
nabaviti, stave ga onako na božju, me-
dju ljude i svake dlake i svake bolesti.
Tu, ostao — propao, mora kukati i na-
ricati toj „vječiti patnik", dok mu obi
telj, ako ju slučajno ima, kod kuće od
svake nevolje skapa. Ne može ni sebi
ni svojim pomoći: ono kukavne plaćice
potrošio je na se i za se u bolesti, da
ne zna ni sam kako, kada i gdje. Do-
stojno i pravedno bilo bi tom „vječitom
patniku" na kruno vinske troikove dati
lieka. Ne zahtieva se Bog zna ita: po-
sebna sobica, brana i Ijekovi sa dotič-
nom dvorbonf, dok si nadje on ili mu
obitelj poremećenom zdravlju lieka. Nada
krunovina, i ako siromafina, žrtvovati
će malo forinta za zdravlje svojih pro-
svjetitelja. A moglo bi se, da krunovinu
ne bude stojalo niti novčića, kad bi se
u koječem stalo itediti; n. pr. onaj neo-
pravdani luksus u bolnicam umanjiti:
ne pružajmo noge, nego koliko nam bi-
ljao zapovieda. Gdje se troši na devet-
deset i devet, može se i na stotog; nu
pri tom treba osobito na administraciju
paziti i stvari će ići u redu. Ne zidju se
krunovinske bolesti jedino za kojekakve
besramne bolesti i za same bludnice.
Svrha kruno vinskim bolnicam jest: pru-
žiti prostomu puku pristojne udobnosti,
koje ne može kao bolestnik u svojoj
kući imati; to mu ne dopušta njegov
stalež; ne dozvoljavaju mu, Sto je gla-
vnije, njegove financije. U ove ubrojite
i pučkog učitelja: osladite mu ono gor-
kih časova njegove bolesti; pružite mu
utjehu, da Be može mirne dude preseliti
u vjekovječnost. Naši „patres patriae".
Bog vam, a duša vam!
Pošto se je otvorio krunovinski »Sabor,
turismo u sviet rieč o ovoj rak-rani
našeg pučkog učitelja; dočim, mišljasmo
to učiniti koncem dojdućeg kolovoza i
pozvati cielo učiteljstvo, da u ovogo-
dišnjim svojim kotarskim skupštinam
(drže se u rujnu i listopadu) stvar do-
bro prouče i visokom »Saboru na pretres
podastru. Nu čovjek odredi, a Bog na-
redi. Ovog puta Visoki Sabor otvorio se
za rana i time nam pomrsio račune.
Sad ne ostaje nam, nego pozvati svakog
pojedinog učitelja, da se u ovom pitanju
pismeno obrati jednom od zastupnik^,
koji će stvar na dlaku prokosuriti, pa
visokom Saboru na uvaženje i odobrenje
predložiti. Dotičnog zastupnika ne treba
vam kojekuda tražiti. Eno vam ga u
osobi velecienjenog i veleučenog Buzo-
lića. Dum Stiepo, kao ravnatelj učite-
Ijišta, bio je pučkom učiteljstvu otcem;
a sad, kao zastupnik naroda, nadamo
se biti će mu i otcem i majkom. Uza
povi&enje plaće, da pristojno može naš
pučki učitelj preživjeti, nek Be nastoji
olakotiti mu ljute boli u njegovoj težkoj
bolesti. A to će se postignuti, bude li
ee u ovom zasjedanju predložilo viso-
komu Saboru: da učitelju i njegovoj
obitelji, kroz vrieme njihove bolesti dade
su bezplatno u krunovinskoj bolnici —
posebna sobica, hrana, Ijekovi sa osta-
lom dvorbom. Kod Boga i naroda nači
će svi koji ovaj predlog podupru, a
naši učitelji na vieke bit ćeti harni.
V- —
Što ima nova po svietu?
„Kreuzzeitung" javlja, da će Njegovo
Veličanstvo car i kralj Franjo Josip
poći u Berlin ili sa nadvojvodom Kar-
lom Ljudevitom ili sa nadvojvodom
Franjom Ferdinandom.
U češkom saboru biti će mnogo ži-
vlje razprave uslied toga, što mladočesi
nlaze u sabor jači i što će oni odrieši-
tije tražiti, da se zadovolji opravdanim
tražbinam naroda, nego li su to činili
Staro česi.
Car Vilim poslao je ruskome caru
BVOJ portrait u naravnoj veličini. —
PoSto ae car Aleksander žaca poći u
Berlin, u Berlinu namjeravaju udesiti
sastanak u kojem pomorskom gradu, i
to 21. ili 22 kolovoza.
NAŠI DOPISI.
Stankovci, 18 srpnja.
Dne 13 tek. prispio nam šibenski
biskup presvietli Fosco u pastirske po-
hode. Došao sa Lišana. Na susret izašli
mu ugledniji mješćani sa seoskom ron
dom. Mužari gruhali, da se je čulo preko
devet brda. u pratnji presvietlog bili
su prepoštovani otac Šimunović i kano-
nik Belamarić.
Ovog puta nije bio presvietlog Fosca
samo cilj da podieli svetu potvrdu, nego
i da nam blagoslovi novosagradjenu cr-
kvu, te krsti zvona. Da se ie blagoso-
vila crkva, osobito je zahvaliti samomu
{>oduzetniku iste, pošto je on bez wco auda" izručio ključe; a da se je čekalo,
dok bi se vladini ljudi makli, još je
moglo dva vjedra Krke proteći. Kadnja
crkve je, da ne može bolja; baš u redu.
I gdjekoji grad mogao bi se njom po-
nositi. Veličanstvena je: preko 1200
duša može u nju stati; duga je do 34
metra. Dne 14 tek. presvietli blagosovio
ju je i u njoj prvi misu rekao. U na-
rodu neopisivo veselje. Sjatilo se puka
iz sve bližnje okolice, tako da je crkva
bila dubkom puna. A još da se je za
stalno znalo, da će se blagosloviti, bilo
bi ga koja hiljada.
Na 16 tek. presvietli krstio je zvona:
tri na broju; najveće teži 1000 bečkih
funata. Ovo ga nazvaše "Velika Gospa";
srednje okrstiše „Sv. Nikola", a naj-
manje „Sv. Josip". Kumovali: prvome,
načelnik benkovačke obćine Dapar, te
Petar Novaković pa Jadre Miletić mje-
stni glavar; drugome, Vržop Grgo iz
Vodica, Blaž Pelajić i Marko Dubra-
vica; trećemu Ivan Bakija sa Benkovca,
Jadre Morić i Vid Pešut. Krštenju zvona
prisustvovao je i vladin izaslanik, ko-
tarski povjerenik sa Benkovca. Da su
župnici okolnih mjesta na slavlje došli,
suvišno je i napomenuti. Zvona vriede
fior. 3200, a šalila ih „Premiata fonde-
ria F. De Poli in Vittorio — Venezia".
Na njima se čita sliedeći hrvatski nad-
pia: „Crkva franjevačka B. D. M. na
nebo uznešene — Stankovci — Zvona
sagradjena za uprave O. Vladislava
Radnića župnika. Darom puka i crko-
vinarstva 1889". Slažu, glas im je, da
je svakog prisutnog zadivilo, presenetilo
— prava milota slišati.
Posije krštenja zvona, bio je objed u
m. p. Samca mjestnog župnika. Bilo je
do 30 pozvanika. Da se je pri koncu
napijalo, suvišno je i iztaknuti. Dne 16
tek. i ako pokasno, prispio je na slavlje
i m. p. Radnić sa Unešića pod kim je
crkva i započeta i dovršena bila.
U utorak u večer presvietli pohodio
mužku učionicu u družtvu prisutnog
sveštenstva. Zadržao se jedan sat.
Dne 17 presvietli krenuo je na Ba-
nievce u pastirske pohode; ali se je za
objed u Stankovce povratio, pošto u
Banjevcim župnički stan u tako je rdjavu
stanju, da mjestni župnik, od straha da
ga krov iste ne poklopi, spava na dvoru
pod čadorom, pošto u mjestu ne ima
pristojna stana gdje bi mogao glavu
sklon u ti (Žalostno! Poznato nam je, da
vlč. Begoti neprestano kuca, da mu vi-
soka vlada dade sazidjati novu kuću,
pošto stara nije za nikakav poprav; nu
ona ni da čuje. Ur.)
Na 18 pako iz jutra odputovao je
presvietli put Skradina, i tako svrši sla
vije, koje će jedva praunuci praunuka
naših praunuka zapamtiti. Samo Bože
naspori! — *ć. —
Domaće Viesti.
U jutrošnjoj Bjednici sabora ovjero-
vljeni su preostali izbori. Glede izbora
dra. Bajamontia Zem. odbor opazio je
da, kd i drugdje, izbor se obavio cedu-
Ijam, što nije u redu, a u ostalom pred-
loži da se izbor ovjerovi. Ipak govorili
su o izboru Trigari, Smirić, Bulat, Po-
dić, Čingrija, Klaić. Govori osvrćali su
se na neke malene formalne prepirke.
O izboru Puljezi zapleo se takodjer
govor, jer Zem. Odbor predložio da se
spisi povjere povjerenstvenomu odboru.
Govorili BU Podić, Bakotić, Bulat i Klaić,
svi takodjer o tumačenju nekih para-
grafa unutrnjega pravilnika. (Preko ju-
trošnje razprave nekomu Papareli došla
padavica na triemovim i nastao žamor,
uslied kojega sabor bio prekinuo sje-
dnicu). Predlog Zem. odbora bi primljen,
i tim završi današnja suhoparna sjednica.
* * *
Na 27 tek. gosp. namjestnik pozvati će
gg. zastupnike na
*
* *
Primamo iz Spljeta, da je imenovanje
preč. Nakića biskupom Spljeta i Ma-
karske čuveno s pravim uzhitom. Preko
sto raznih brzojavaka poslato je na
preč. imenovanoga biskupa. Uz te če-
stitke odlično mjesto zauzimlje brzo-
javka spljetske obćine i ona spljetskog
kaptola, Toliko ova dva pozdrava koliko
odpozdravi biti će obielodanjeni u na-
šem Listu.
* * *
N. V. naš kralj darovao je crkvi u
Rogoznici f. 300, a g. namjestnik crkvi
u Pupnati f. 60.
* * *
Primamo sa Silbe, da se ondje pri-
miču obćinski izbori te da je nastalo
komešanje. I stari načelnik poznati g.
M. preko svojih viernih skutonoša radi
kako bi opet zapašovao. Silbanjski ro-
doljubi, oprez!
* * *
U prvoj sjednici sabora palo je u po-
gled srpstva rieči iz narodnih usta koje
će veoma loš utisak učinit na hrvatsko
obćinstvo. Jedni priznavaju srpstvo Bo-
ke, a drugi i ostaloj Dalmaciji tu na-
metnicu priljepljujU. Narodnjak Zore ne
da niti da autonomaš Podić govori o
kolonijam hrvatskim, nego hoće o naro-
dnim, a zast. Borčić ide jednakim prav-
cem i „pripušta" da je ciela Dalmacija
ne samo hrvatska nego i srbska!! Što
će na ovo preko velebitski „Obzor" koji
u broju od 23 tek. zove Dalmaciju
'pravom čistom hrvatskom zemljom? Ža-
lostno! Srbi stoje nepomično uz svoje
„srpstvo" bez ikakve primjese, a većina
svedj hoće šarenih pogača.
*
* *
Spljetski „Narod" zanosno pozdravlja
imenovanje preč. Nakića spljetakim bi-
skupom i medju inim kaže:
„Slavljenje zvona to nije bila puka
formalnost: ono je odgovaralo ćustvu
radosti i veselja svih dobrih i poštenih
srdaca ove prostrane, starodrevne i gla-
sovite Biskupije.
Don Filip Nakić je 142.i Biskup u
redu Solinskih i Splitskih Biskupa i
Nadbiskupa.
U ovom bogatom broju, kakvim ne-
Znamo koliko se još Biskupskih stolica
na svietu može ponositi, Nakić je prvi,
koji nosi ime Filip: ime jednoga od I-
susovih Apostola, iz Betsaide, koga je
Spasitelj toliko volio da oni, koji su
htjeli Spasitelja viditi, bili bi k Filipu
pristupili, i ime, takodjer, jednoga od
najrevnijih i Bogu najugodnijih Sveće-
nika, koji se je Sestnaestoga vieka ro-
dio u Florenciji — Svetoga Filipa
Neri a.
Mi nećemo sada da napišemo hvalo
spjev don Filipa Nakića: za nas nek
govori ono obće zadovoljstvo, kojim je
pozdravljeno njegovo imenovanje; nek
govori — da se tako izrazimo — ona
sveukupna Baviest ciele Biskupije, koja
kao da je instinktivno oćutila potrebu
Biskupa, kakav je Nakić, pa nekako
odahnula, kad je prispjela viest o nje-
govu imenovanju, kao da bi htjela reći:
ovaj nam se Biskup htio".
* * *
Ladjevački župnik vlč. Cvj. Gruber
imenovan je prisjednikom duhovnoga
stola senjsko-modruške biskupije.
Hrvatska obćina u Brodu darovala je
10.000 f. za liečnički iakultet u Za
grebu.
# * *
Iz Spljeta 22 tek: Jučer je amo sti-
gao g. nadzornik Glavinić da predsieda
izpitim zrelosti, koji su jutros počeli,
ćetri su učenika izključena od izpita
rad nedovoljnih redova u zadaćam.
*
* *
Poštovani gosp. Uredniče „Katoličke
Dalmacije"!
Po rukam je mojim središnje Povje-
reništvo za poviestne i umjetne spome-
nike u Beču primilo osnovu dogradbe
Zadarskoga zvonika c. k. mjernika g.
Tamino i njemačkim odgovorom na
moje popratno izvješće, kao svomu do-
pisniku, priobćilo je svoj sud o Jack
sonovoj i o Taminovoj osnovi. S toga
Vam znam reći, talijanski prievod toga
suda, koji ste u Vašem Listu br. 48
dneva 22 o. m. objelodanili, da je sakat
i umjetnosti i slovnici griešan.
Zato na zaštitu časti pohvaljenoga
Povjereništva, molim Vas, što će i ča-
stnomu crkovinarstvu S. Stošije ugodno
biti, da objavite u Vašem Listu ovdje
Vam priloženi talijanski prievod pome-
nutoga suda, za vjerodostojnost koga
prievbda svjedoči Vam ovdje priklopljeni
njemački izvornik, koji Vas molim da
mi što prije povratite.
Unapried Vam zahvaljujući, podpunim
štovanjem pišem se
U Zadru, 23 srpnja 1889.
Pop Ivan Danilov.
„A giudicare il progetto Jackson s'in-
contrano molte difficoitži. In primo luogo
la parte del campanile costruita circa
nel 1480 č cosi fatta da offrire pochi
punti d'appoggio pel suo ulteriore svi-
luppo; poi il tardo incominciamento
deir opera lascia campo alla questione
di principio se non sarebbe piu corri-
spondente, od almeno storicamente piu
esatto, un compimento del campanile
con forme del rinascimento, in luogo di
una quasi intera ricostruzione in istile
romanico.
Tanto I' architetto Jackson che 1' in-
gegnere Tamino partono dalla premessa
che il campanile sia da costruirsi in
stile romanico. Se si accetta questa o-
pinione, lo si fa per amore della vicina
Basilica di S. Anastasia ed a condizione
che il campanile venga messo in una
certa corrispondenza oolle forme esterne
del Duomo. Nel progetto Jackson tutto
sembra, in rapporto alle forme della
chiesa, troppo grande e massiccio. Jack-
son nel suo progetto si č servito del
motivo del!' unico piauo esistente del
campanile per tre volte, 1' una sopra
deir altra, in modo quasi uniforme, fa-
cendolo soltanto sempre piu grande.
Prescindendo da una certa monotonia,
estranea allo stile romanico-dalmato, che
ne risulta, 1' esistente motivo ad arcate,
che ha gižt le proporzioni del rinasci-
mento, subisce piu in su una, si direbbe,
strana trasformazione ed un rivolgimento
verso il gusto medioevaie. Sembra che
un piu ricco uso di motivi con arcate,
in modo alquanto piu libero, sarebbe
qui stato opportuno; anclie 1' impiego di
un fregio ad archetti avvicinerebbe l'ar-
chitettura del campanile a quella della
chiesa. 11 passaggio dal quadrato ail'ot-
tagono, sebbene non assolutamente ri
chiesto, pure, perche non estraneo al-
1' architettura dalmata, non e da riget-
tarsi; un piu robusto finimento della
parte ottagona e desiderabile. II motivo
delle aguglie angolari, affatto estraneo
alla Dalmazia, non sembra a suo posto.
L' ingegnere Tamino ha cercato di
avvicinarsi di piu nel suo progetto al
carattere dell' esterno della chiesa ed ha
scelto torme romaniche piu eleganti;
anche qui manca peraltro un ordina
mento perfettamente armonico e 1' uitimo
piano del campanile potrebbe riuscire
troppo pesante sul sottostante loggiato
aperto. 1 motivi adottati corrispondono
allo stile della chiesa, non sembra al-
1' incontro desiderabile il motivo delle
colonne angolari nei piani superiori, che
con cio ne soffre 1' impressione sulla
stabilitk dell' angolo o del pilastro an-
golare. II finimento del campanile non
potrebbe da uitimo venir approvato in
nessun caso; per un'altra soluzione piu
corrispondente la Dalmazia offre una
quantitk di buoni esempi.
La commi8sione centrale non potrebbe
quindi raccomandare nessuno dei due
progetti per l' esecuzione, deve anzi fra
i due principalmente sconsigliare dal
primo, tanto piu che 1' altro con corri-
spondenti modificazioni potrebbe forse
diventare accettabile.
Vienna, 5 luglio 1889.
Helfert m. p.
* *
Šalju nam i uvršćujemo sliedeći „iz
pravak":
Nije istina,v ko što ae pošteno tvrdi
u dopisu iz »Šibenika tiskanu u časopisu
„K. D.u pod naslovom: „Istinu gudi
ma te gudalo i po prštim tuklo" da su
podpisani sastanku na Konjevratim pri
sustvovali i ondje svečano pismeno „na
svom poštenju,, obvezali se, da će dne
3 srpnja za Vidovića j jednog seljaka
iz bud kog mjeBta Šibenskog kotara
glasovati.
Nije istina da je, ma bio tko, podpi-
sane zastrašio i na njih uplivao, da za
gosp. narodnjake Vrankovića i Fontanu
glasuju, jer se podpisani ne dadu sa
uzicom na izbore vodit, a same se ku-
kavice zastrašiti dadu.
Što
se pak izdajstva i nevjere tiče,
kroz to će se podpisani sa dopisnikom
pred c. k. Sudom razgovarat.
Rogoznica kod Šibenika, 22 srpnja 1889.
Gjuro pop Matusić
Nikola Ercegović glavar.
Različite viesti.
U Pragu izlazi na način Kuhačeve
sbirke „Slovanstvo ve svych zpevech".
Od ove sbirke izašle su dosada sv. 44.
U posljednjoj svezci započimlje južno
slovenski odiel.
* *
Glasoviti afrički putnik Stanleyvr»L
sada u Evropu nakon neopisivih i?*
tnja i stradanja, što ih je podnio uSf"
živajuć nepoznate afrikanske krakTj
Od 600 pratioca, B kojim je krenuo?
izpituje nutarnjost Afrike, ima ih n?
samo 17 — svi su drugi pomrli, 12l
od napora, bud od gladi, bud od
prijatelja. Ove viesti donio je parobtJ
„Kensimbott, koji je nedavno stigao
Liverpool.
* *
Zloglasni Jack ubojica, koji nevidot*
usmrtio toliko žena u Londonu, javlja
napokon da je uhvaćen. Kažu, da jt
visok 6 stopa, da je sam izpovidio svoji
nedjela, ali dodaju, da je njegovo p0,
našanje i govorenje čudnovato.
* * *
„Militar Zeitunga javlja, da su ove
godine pravljeni pokusi. sa novim pa.
ščanim prahom u vojnom taboru koj
Brucka na Leithi. Tim pokusim prisu
stvovao je i nadvojvoda Albrecht.
cala su dvu pješačka voda u nišan. J*
dan vod upotrebljavao je dosadanji prab^
a drugi pucao je novim. Pokus novim \
prahom bio je veoma povoljan, jer kad
se je pucalo starim prahom, dim se je v!
već nakon trećeg pucanja tako razvio!
da se je nišan slabo razpoznavao, dočimj
kod novoga posve se je razabirao. KasJ
vijanje dima kod novoga praha, za tre«
ćinu je manje nego kod staroga. -«
Kako ,,ReicTi8wehrw doznaje, preustroji!
će se austrijsko utvrdno topničtvo. Ba-
taljuni imat će u buduće po četiri sa*
tnije, dočim su ih prije pet imali, a ti-
si m toga ustrojit će se kod svakoga
bataljuna po jedna pričuvna satnija.?
Novo preustrojstvo austrijskog domo-j
branstva provedeno je najmenovanjem
22 pukovnika i podpukovnika, koji 88§
postali pukovnijskim šefovim. Domobran-i
stvo razdieljeno je u 22 pukovnije, koj$?
se zovu domobranske pješačke puko^
vnije, te su obilježene brojevim 1 do*|
datkom dotične pokrajine, Svaka pa|
kovnija nije sastavljena od jednaka;;
broja bataljuna; ima ih, koje imadU po|
četiri, a i po dva bataljuna, četiri ^al^
matinska bataljuna pretvorit će se s vrejj
menom n jednu pukovniju, ako se iao|
žebit ne načini od južno dalmatinskoj
domobranstva posebna stojeća vojska. •
Odpisi „Kat. Dalm.«
C. g. J. — Blato — Naručenih 6 ići
tis. „Obračuna" poslasmo Vam jućefaj
šnjom poštom. Radujemo se što je pri
naručba novom podvostručena. „Na o$
govor" možda takodjer preradimo i 'o|
bielodanimo, jer nas i na to s
Btrana potiču. Glede onomadnjega piama
odgovorismo u> odpisim. Ne
Zdravo!
SI. Sb. duh. red. ml. — Pečuh
„Obrač/ odpremismo jučer, jer predjl
poštom ne dopriesmo na vrieme. ' j
Č. g. x. y. — Silba — Primiškff
Vaše dopise, ali au, kako sami znate,:
puni osobnih imena, a s toga nemože&o
uz najbolju volju nego medju priobće«a|
Ne bi li se moglo preudesit na objekti
vno? Mi spravni. Srdačan odpozdravi
Č. g. ić — Silba — gospodina Vi
vidjesmo ovdje, ali samo tren sustas&pj
u razgovoru. Ono očitovanje 6 naše strflto«
čini nam se suvišno nakon ustmena rass#
govora. Vi znate kako ste radili, a dr«gi|
znadu kako je izpalo; znadu takodjefj
za živo zauzimanje tamošnjih prijatelja^
kremen rodoljuba i znadu za „nehotičn^
pogreške koje su izpadak omogućile^
S naše strane ipak što možemo za Oft
čelo, evo nas gotovih u svako dob^
iskreno i oduševljeno. Medjutim upritft
da se ne ruše stečevine. Bog i Hrvatski
nek Vam svedj lebde pred očima!
vjelil -
C. g. J. — Bosiljevo — Promienistiifl
Č. g. M. Š. -- Mostar — Liepavafl
hvala na zanosnim riečima o „Obračfr
nu". Bože daj da ae prestane popuš^;
njem. Naručenih 10 izt. primit ćete att
trašnjom poštom. Srdačan odpozdravi>
C. g. O. K. — Kninska okolica p
Primismo za 6 iztisaka. Liepa hvala'
C. g. K. — Vis — Zbor nije
poslao. U njegovu je i Vašem interes^
da se knjige oglasuju.
0. g. x. — Izpod Zavelima
nam jučer, ali nemogosmo danas. H p®'
nedjelnik svakako. Zdravo! J
C. g. Motritelj —. Blato na Korčuli %
U dojdućem broju dragovoljno. :!
I
?l«W*i i odg<wntf mtoih
4 MHMBt »'i
Veritatem facientes in charitate,
cresoamus iu illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
coogooo
Vos ipsos, auxi!iante Deo in dies alacriter operain Vestram iuipensuros in tuenda salatari Ecclesiae doetrina|anirnisqne m
Religionis atnore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pis(točim Katoličke Dalmacije.
Eg« interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIER«NYM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: —
tko na svrhu gouišta
ništvo. — Uvrstbe po
U ZADRU, unapried 7 lior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostane s "PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA
ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom,
10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
INOZEMSTVO
šalju se na
(ior. i
Upravu
poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu t
KATOLIČKE DALMACIJE u Zadru, a dopisi „francou na Ured-
Br. 6. ^iad.ar, Fonedjelnife Sieonla i I.B93. God. XXIV
Nazad 100 godina i sada.
Predjučer se je navršilo ravnih
100 godina dana, odkad bi izvrše-
na grožna osuda oađ nesretnim fran-
cuskim kraljem Ljudevitom XVI.
Biesna parižka rulja, uosobljena u
narodnoj skupštini, nije znala naći
mira, dok nije izkalila svoju mržnju
protivu prestolja i vjere: te je sla-
vila' svoj triumf prolićeni nevine
kraljeve krvi, na trgu Ljudevita XV.
Velike nepravde, koje su obstojale u
tadašnje doba: ogromni državni dug,
povlastice isključivo u korist plem-
stva i višeg svećenstva i ako su
podavale povoda pobuni i zahtievu
naroda za preinaku mnogih zakona,
nijesu doista mogle opravdali kra-
ljevo ubijstvo, jer kralj u mnogim
zahtjevan bijaše popustio narodnoj
skupštini i bijaše naklon izravnati
mnoge nepravice, podpiBujuć jarve
mnogo novostvorene zakone. Ali bi
jaše sve utaman. Predstavnici naroda
opojeni volterianskim duhom i sto-
ljetnom mržnjom protivu prestolja,
htijahu ga na svaki način oboriti i na
ruševinam podignuti novu „slobodu".
Prolićem krvi i porušenjem pre-
stolja, razvi se u Francuzkoj „par-
lamentarizam", koji zavlada skoro
cielom Europom. Od onda unapried
širilo se načelo; da jedino predsta-
vnici naroda moraju krojiti zako-
ne; sva zakonodavna vlast morala je
sliediti iz njihove volje, narodi su
se morali usrećiti i unaprediti na
načelu, da puk mora vladati. Presto-
lja postadoše usljed tih načela puko
oradje u rukam zastupnika, sluge
svojih podložnika: Kralji koji kra-
Ijuju, ali ne vladahu. Došlo se je
do toga, da je teško sada naći kra-
lja, koji bi se odvažno suprotivio za-
stapnicim i onda kad ovi imaju krivo,
te jih vidimo gdje i protivu svoga
osvjedočenja daju potvrdu nekim za-
konim; a gdje ju u pojedinom slu-
čaju uzkraćuju, tu oefali prietnje i
pobune, kao u Španjolskoj, Portu-
galskoj i Belgiji; gdje republikanski
i razvratni življi nastoje iz petnih
žila, da sruše prestolja i unište svako
vjersko osvjedočenje, a na njem da
podignu tobožnji glas puka, kojemu
se bane kao predstavnici.
Sto godina je miuulo od prolića
krvi nevine žrtve Ljudevita XVI, a
parlamentarizam na stoje spao? Jeli
usrećio, ili nije li pače unesrećio na-
rode? Jeli svršila, ili se nije radje
umnožila ljudska nepravda? „Slobo-
da, jednakost i bratstvošto je re-
volucija sebi uzela za geslo, jeli se
oživotvorilo? Na mjesto nepravde
prestolja, došla je nepravda množi-
ne; na mjesto razkalašenosti i raza-
sipnosti kraljskih dvorova, došla je
razvratnost ministarstvenih čimbeni-
ka; na mjesto povlastica plemstva i
svećenstva, došla je povlastica poje-
dinih obitelji, podiniia u primanja
službica, na mjesto bogatstva kralj-
skih doglavnika i plemića došlo je
bogatstvo čifuta i gradskih bogataša
i mnogih drugih', koji »u znali bolje
zlorabit i okoristit se prostodušnošću
i neznanstvom prostadije. Jednom
riečju, nepravda, koja se je prije po
čihjala pod odgovornost kraljeve o-
sobe, prešla je u baštinstvo množine
i pod odgovornost svačiju i ničiju.
Eto nam slavne Francuzke. Koli
tužan primjer nam ne podaje ona u
tom pogiedu! Onaj narod, koji pro-
lićem krvi nesretnog Ljudevita po-
stavi za ideal svih gradjanskih kre-
posti: „slobodu, jednakost i bratstvo",
može upoznali na najbolji način na j
što su spala ta načela bez kršćan- j
skog mišljenja. Sadanji im predsta-
vnici i odabranici, miljenici naroda,
pokazali su se najprostijim varalicam,
otimačini narodnog vlastništva, lu-
tkaru u rukam bogatih bankicra.
Ljudi, koje je narod cienio j^a svoje
najbolje rodoljube, ljudi, koje je na-
rod uzdigo do nebesa i kojim se
kao kumirim klanjao u znak pošto-
vanja, moraju sad odgovarati pred
sudom radi kradje i prevare u Pa-
namskom poslu; u kojem su uple-
tena najodličnija lica, bivši i sada-
nji ministri, zastupnici i staroviećnici,
što da ugode svojoj sebičnosti, osim
što podieliše ogromne svote naro-
dnog novca, upropastiše množtvo
gradjana svake ruke, savjetujuć i
pripomagajuć, da se sakupljaju pri-
nosi i diele dionice za Panamski
prokop, stokrat osvjedočeni o neu-
spiehu istoga. Kad su to činila po-
glavita lica Francazke, obljubljenici
naroda, što se mora suditi o drugim?
Koja li razlika izmedju sadanjih
tuženih i tužitelja i onih pred 100
godina? Ljudevit XVI stoji mirne
duše pred svojim tužiteljim; te na
mnogobrojne osvade odvažno odgo-
vara : ne, nisam krivac u čem ne
tužile. A sadanji Bouvieri i Floqueti
mogućnici Francuzke, pripoznavaju
svoju krivinu, svoje odnošaje sa bez-
dušnim bankierim; a primljene svote
izpričavaju nuždom u korist republi-
ke. Ovi prkosno i gnievno odgova-
raju, preporučuju se, podmićuju, prie-
te i zastfašivaju, ulažuć svako sred-
stvo, da se izvade iz škripca; onaj
nasuprot pobijaše istog svog odvje-
tnika Deseza, koji u zanosu svog
govorničkog poleta, pretjerivaše do-
njekle kraljeve kreposti. Ovaj se
pripuštao budućnosti da sudi; ovi
nasuprot obijaju pragove neznatnih
ljudi, da jih ne očituju u svoj nji-
hovoj golotinji. U osudi Ljudevita
nije dokazana nikakva činjenica; u
sadanjim parlamentarcim dokazana je
očevidna varka i pronevjerenje.
Kakav će uspieh sliediti iz obluž-
be sadanjih vladara Francuzke jo-
iter nije poznato. Sva je prilika da
ne samo jih neće snaći smrtna osu-
da poput Ljudevita XVI, dali ni vre-
menita pedepsa; a možda ni povra-
tak prisvojenih svota. Mjerodavni
krugovi možda zabašure i pritaje
u glavnom veliku sablazan o Panam-
skom pitanju, iz bojazni da ne zai-
graju kobno sudbinom naroda, opa-
mećeni izkustvom poviestnih činje-
nica osobito ovoga vieka, za kojeg
se doživjelo dvie carevine, tri kra-
ljevstva i tri republike; ali je me-
djutim veoma značajno i žalostno, da
je parlamenlarizan spao veoma sa
svog položaja, a obožavatelji istog,
nemogu se dičiti njegovim plodovim.
Kako se bjeločano vidi, sloboda,
jednakost i bratstvo su sveta nače-
la, što je revolucija preuzela iz kr-
šćanske suštine, te jesu, i moraju
biti uzor svakog poštenjaka; ali ne
vriede nit za monarkije, nit kralje-
vine, nit za repumike, kad nisu o-
snovana na kršćanskoj nauci i dje-
lovanju.
Učiteljsko pitanje u Dalmaciji.
XI.
Obećali smo da ćemo se osvrnuti na
c. k. kotarske uČionske nadzornike u
posebnu Članku, a obećanje je dugovanje.
Kako smo već nataknuli u predjalnjim
člancima, imenuju vam se osobe, koje
se ne razume u pučku obuku, jer tido-
dju sa srednjih zavoda, a riedki su oni
koji su učiteljevali u pučkoj školi, kao
biele muhe. Kazasmo i to, kako ovi dr-
že učitelja za niži sloj; nu danas ćemo
0 njima malo obsirnije.
Prvo ti je ovakovim kotarskim nad-
zornicim da pohode učionicu iznenadno,
jer si utvaraju Bog zna što o učitelju.
Kad dodju, jedva ga pozdrave, sjednu
pri stol pa udri da se pišu mane i ne-
dostatci. Na svrhi ti jih pročitaju učite-
lju, a više puta ni to, pak a Bogom. A«
ko je u mjeatu žandarska ili financijal-
na postaja, pitaju o ponašanju učitelja,
pak onda udri da ga se crni kod nad-
ležnih vlasti, ako imaju zašto. Dočim
bi nadzornieim bila dužnost, da učitelja
svjetuju, napute i obodre, kako će ubu-
duće postupati eda postigne željeni u-
Bpieh u školi, čuo sam jednom govoriti
da je aasvim malo »snimaka; tako da
je došle ta iznimka usrećila bila i zadar-
ski kotar, pa eto na žalost i tu sreća pre-
staje. Znak vremena! — Zatim bi nad-
zornici morali izpitivati, koji su uzroci
slabu pohadjanju učionice, pa dosljedno
1 slabu napredku; razgledati učiteljske
stanove, jesu li u redu, a ne dopustiti
da se isti ne obiele za više godina, da
se navrh njihovih glava ple£e, drži ka-
vana, pod učionicam krčma Std. Ali da,
to im nikada ne pada ni na um. —- Neki
nadzornici stanu sami izpitivati djecu,
pak osim što tako ponizuju učitelja, su-
de jednostrano, jer djeca neće nikada
odgovoriti na pitanje onoga koga vide
jednom ili dva puta preko godine u ško-
li kao na pitanje svoga učitelja, kojemu
znadu ćud i narav, pa i način njegova
izpitanja. Mi nijesmo učili učbe, ali nas
to narav sama uči, da shodna pitanja
davaju dobre odgovore, a djeca pučke
škole, ne mogu se uzporediti sa onim
srednjih učionica.
Ako ga imaju što proti učiteljevoj o-
sobi, postupaju tako s njim, da mogu u-
viditi to ne samo djeca nego i isti ro-
ditelji, pače se još njeki ter njeki usu-
djnju do učitelja govoriti javno. — Nad-
zornici bi morali dobro naučiti aforizme
D.ra Kellnera zaslužnog školskog sa-
vjetnika, gdje se medju ostalim kaže:
„Kad u školu stupiš, ostavi sve iza sebe,
šte si možda dosele čuo dobra ili zla o
učitelju, t/zimaj sve objektivno i to talio
kao da toga čovjeka nijesi nikada vidio.
Pazi da ne poniziš učiteljev ugled". A
kako to čine naši? već smo kazali. Oni
još prikazuju i opažaju učitelju ako i
maju što pred istom djecom. — Zašto
tako nadzornici postupaju? Kazati ćemo
u malo rieči; jer nepoznaju pedagogije
ni svoje dužnosti.
Eto sada se radi o ustanovljenju stal-
nih mjesta školskih nadzornika, pa kad
je gosp. Biankini predložio da se uvrsti
u osnovu zakona, da na ta mjesta budu
imenovani pučki učitelji, najbrže je od-
govorio Dr. Klaić, da bi to bilo stezati
vlast ekzekutive Nije li to isto kao da
je rečeno: nijesu ta pučke
učitelje? Ćuli smo u naše uši od profe-
sora izpiUnih i ne izpitanih, da netom
stupi u krjepost ovaj zakon, natjecati će
se na mjesto kotarskog nadzornika. Bogu
hvala u našoj pokrajini ima vrlih i spo-
sobnih učitelja, koji bi dpstojno pokri-
vali ta mjesta, pak bi onda i naše uči-
onice procvale, kao što i sada cvatu u
kotaru sinjsko-imotskomu, sibensko-knln-
skomu, benkovačkomu i korčulanskomu,
gdje su nadzornici ljudi, koji su učite-
ljevali na pučkoj školi. Zar se i ostala
mjesta ne bi mogla popuniti sa pučkim
učiteljima, koji se odlikuju na pedago-
gijskomu polju i koji su već u školi i
na književnom polju dokazali svoju spo-
sobnost i vrstnoću? — Kad bi se kod
nas stavljali nadzornicima pučki učitelji,
cvale bi kod nas učionice kao i kod
drugih naroda, i dok toga ne bude od
učionica će se uviek željeti dobar uspieh.
Gospodo u dvorani sv. Antuna, ugle-
dajte se u nalu prekovelebitsku braću!
Tamo su svi nadzornici kotarski (okru-
žni) i zemaljski sami pučki učitelji, pak
motrite, kako su kod njih napredne u-
čionice, kako kod njih cvate knjiga, u-
čiteljska družtva itd. Predianjska vara
je izkižba mogla mnogo pokazati, što je
sviestno učiteljstvo vriedno uraditi.
Hrvatski sabor u Zagrebu.
Saborska sjednica od 14. sieČnja.
Rieč uzimlje zast. Cmkouii. Unatoč
prelekcijam opozicionalnih govornika
priznaje opoziciji političku taktiku, što
je usljed izbornog neuspieha ipak Btu-
pila u sabornicu, da s njima zajedno
radi za dobro domovine. Nu uz tu će
radost iztaknuti i jednu okolnost. Opo-
zicija je god. 1883. imala velik broj
zastupnika, osokoljena pučanstvom, ali
nakon tri periode umanjiše se na po*
lovicu.
Prelazi na računske „pogreške* g. dr.
Franka. Jedan mu dio računa površan,
a drugi protuslovan. Izpravlja, kako je
koji govorio po redu. Najviše je go-
vorničku slavu odnio gosp. „ban", jer je
najviše govorio. Proračunska razprava
je zgoda, gdje može svaka stranka
isnieti svoje stanovište točnije.
Dru. Mili StarČeviću preporučuje če-
dnost s toga, što je reko, da se svaki
odvjetnik ima Btiditi naredaba o kon-
cipientim. Bilo je pritužaba, da se od-
vjetnički perovodje nepristojno ponašaju.
Kad se koncipienti protivili odborskoj
naredbi, po tom je vlada dala strožu
naredbu, usljed koje padaju pod nadzor
oblasti.
Reklo se je od opozicije, da hrvatski
zastupnici ne zaslužuju dnevnice na
saboru u Budimpešti. To da je reko
neki Magjar, ali on ne vjeruje j oni da
rade dobro, a da to nije nikakova po-
godba. Zast. dr. Frank tuži se oa nP. L.w
što napada na nj i stranku. On je tu
imao osobno ustati na obranu, a tako
da je i on činio.
Odobrava, da bi valjalo da mladež
uči magjarski. (Kašljanje nagalerijam).
On ima posebne nazore o ženijalnosti.
Ženiji se česte zalete i dodju a sukob
sa državnim zakonim. Ženijaloi ljudi i
u politici su „protuhe, beasnačajnici". Ako
to želi dr. Frank od budimpeštanskih
zastupnika — da to ne može biti. Njima
ne treba jla dr$e pr$d«£ctje
oni i šuteć vrše rodoljubnu dužnost, —
Narodna stranka ide za tim, da se
mladež nauči pristojnost. (Moguće u
Coronellia ! na galerijam), a ne će da
joj otimlje ideala. Opozicija da je upu-
ćivala mladež na izkaze. G. dr. M.
Starčević da je reko Jagiću, neka po-
dučaje mladež ...
Dr. M. SlarĆevii: Nisam rekao, to je
podmitanje.
Crnkovid: On štuje ideale, ali neka
mladost ne bude surova, jer se glavom
kroz zid neda.
Pred sobom vidi sjedinjenu opoziciju
i to spočitava. Ori u tom nalazi nemoral,
kad se izvrću ćinjeniče (va& „Obzor"
i Čita): n. pr. „zašto J5eszeredi ima
dopust svilogojstva". 0 tome da Be je
jasno sve kazale da se više nije moglo
prigovarati — a takovo podmitanje da
je najviši nemoral (ObzoraŠtiua 1 glas
iz večine)
On naravno, prihvaća proračun, i po-
nosi se da je bio član regnikolarne de-
putacije, koja je nagodbu stvorila.
Dr. Frank da se tuži na Magjare, da
nas kradu. Vlada je sa 56 mil. dobra
uradila i s njome narodna stranka. Stvo-
rene su reforme n. pr4 reforma zadruga.
Ako se što prima od drugoga, to je
dobro, ako je u sebi valjano. Koliko je
vlada učinila u školstvu i upravi, to da
su jedne novine navele.
Prelazi na politiku. Opozioija se oba-
rala na izbore.
Navadja iz vlastite prakse, kad je
bio mladi unionist, pa je uviek radio i
kortešao bez uspieha. Imenovan sud-
cem u Sisku radio je da se na svaki
način izabere. Ali je sjajno pao. Nu sada
je o izborim bio svuda dobro priman,
jer je bio uljudan, a ipak su negdje
nanj kamenje bacali —- dokaz, da na-
r >d čini, šta mu je u srcu. Da su fraze,
Sto sa o naailjim govori. Nije optimista,
ali zna, da narod — kaže — stoji uz
njih. Zavaravanje tjera narod u bludnju
i očaj. O i prati rad opozicije, ali to ne
smjeia na ujedinjenje. Zašto ne puste
Slauoncim da se zovu Slavonci ? (Oho!
poviti). Zašto onako postupaju sa bra-
ćomu Srbim? Oni — vladina stranka —
rade za ujedinjenje. On stoji na stano-
vištu izjave narodne stranke. — Dokle
god u Dalmaciji ne bude nagodbene
Stranke, neće biti ujedinenja. Hrvatsko
državno pravo, kojim se radi u Dalma-
ciji, jest nebulozna fraza, kojom se kriju
austrijske tendencijo.
On je za zajednicu. Poriče, da S8
ovdje može tjerati hrvatska politika. U
Austro-Ungariji su austrijska i ugarska
politika, tertium ?ion datur. Svaki po-
jav proti ugarskoj kruni sadržaje au-
strijanštinu. Na željeznici nikoga ne
smeta njemačka rieč, ali magjarska da.
Dok je stara stranka prava bila, bijaše
jača boreći se proti austrijanštini, a da-
našnje težnje za federalizam kriju bečki
centralizam, ObzoraŠka stranka da je
priznata Švarz gelbskom — a čestitka
grofa Jelačića, brata banova, koji je
h 1848. radio za „Einheit Oesterreichstt
^ nuka ga, da sumnja i viče perditio!
Zast. dr. M. StarSuvič. Izazvan po
predgovorniku o lekcijam o pristojnosti,
radi suda o zrelosti i kvarenju mladosti
izjavljuje, da g. Crnkovič nije sposoban
ni zvao da sudi o zrelosti i pristojnosti