Dodatak Katoličkoj Dalmaciji Dr. 36.
MT U sijed jučerašnjeg blagdana list iz
lazi danas prepolovljen.
Zadar, 18 svibnja.
DoČim se Čeka da se zatvori Carevinsko
Vieće, ili da se ono odgodi, zameće se rieč o
novim odaslanstvim, koja su bila izabrana još
na 13 tek. i koja, po nekim versijam imala
bi se sastat još prije nego se zazovu na za-
siedanja pokrajinski Sabori. Zastupnikom je
Dalmacije u delegaciji odabran i ovaj put
Dr. M. Klaić.
U Ugarskoj pak prvo pitanje biva i sada
ugarsko-hrvatska nagodba. 0 njoj se došle
malo što zna, pošto ugarski kraljevinski odbor
istom primio punovlast, da se dogovara za
riešenje svega što se odnosi 11a financijalnu
nagodbu. To je punomoćje bilo udjeljeno 11a
13 tek., kad je ministar Tisza to predložio u
dolnjoj kući ugarskoga sabora.
Donieli smo biti nazad nekoliko nedjelja
dana onu naredbu, što ju je dao bio ured u
Visokoj u Bosni na 26 list. prošle godine,
kojom se muhamedancima zabranjivalo prelazi!
na kršćansku tjeru. Na upit, kojeg je na 16
ožujka zato upravio vladi grof Clam-Martinić,
vlada je odgovorila ovih dana kako sliedi:
„Sarajevska zemaljska vlada, upitana od okružne
oblasti u Sarajevu, kako se imadu vladati oblasti u
onim slučajevim gdje muhamedanci žele pristupiti na
kršćansku vjeru, odgovorila je riešenjem od 6 okto-
bra pr. g. br. 19.252, da zemaljska vlada u današnjim
okolnostim gdje se tri glavne vieroizpovjedi u zemlji
medju sobom još poprieko gledaju, nedrži za shoa
no ni probitačno, da normativnom naredbom uredi
prelaz muhamedanaca na kršćansku vjeru, ni da po
litičkim oblastim dopusti kakovo umiešanje u taj
posao. Šta više, političke oblasti, da su dužne držati
se u takovim slučajevim stroge pasivnosti, te im je
dapače najstrožije zabranjeno ikojim načinom bilo u
mjestu bilo izvan mjesta u takove slučajeve raiešati se.
IJ ovom se riešenju zatim nadalje veli, da ako
bi se takovi slučajevi dogodili i politička oblast bila
umoljena, da se bilo kojim mu drago načinom umieša
u taj posao, da su tada dotične kotarske oblasti duž-
ne takove osobe ili njihove posredovatelje, koje bi
izrazile želju da će od muhamedanstva preći na kr-
eanstvo, te potražile od političkih oblasti savjet ili
posredovanje, uputiti, da političke oblasti nisu po
zvane pačati se u te posle, već da je to posao do-
tičnih duhovnih starešina, dakle hodže i imama i do-
tičnoga duhovnoga pastira. Posredovanje političkih
oblasti u takovim poslovim da bi bilo u očevidnom
protuslovju s načelim što ih je zemaljska vlada izre-
kla i kojih se strogo drži, naime sa priznatom po
državi vjerskom slobodom svih u zemlji postojećih
vjeroizpovjedi. Ovaj po zemaljskoj vladi u Sarajevu
u vlastitom djelokrugu izdani naputak, koji je istom
naknadno dostavljen na znanje zajedničkomu mini-
starstvu, priobćila je onda okružna oblast u Sara-
jevu napisom kotarskomu uredu u Visokoj, da ga
objavi duhovnim oblastim svihkolikih vjeroizpovjedi.
Uslied ovoga naloga pako razposlao je kotarski pred
stojnik u Visokoj na predstojništvo manastira u Su-
tiskoj, na obćinsko poglavarstvo u Visokoj i na župni
ured u Varešu sliedeću okružnicu:
„Usljed naredbe visoke zemaljske vlade za Bosnu
i Hercegovinu od 6. oktobra 1879. broj 19252, daje
se do obćega znanja, da muhamedancima, koji žele
na zakon kršćanski preći, njima nepripada pravo to
samovoljno učiniti. (Ovdje su izpuštene rieči: „jerbo
to od nikakve nužde nije. Ur.) i država to svojim
postojećim zakonima strogo zabranjuje.
„Takodjer je kotarskoj oblasti od visoke vlade
saobćeno, da ovaj posao spada u djelokrug duho
vnički, ovdje dakle u djelokrugu imama ili kršćan-
skoga dušobrižnika. Ako bi se ipak takovi slučajevi
bez znanja visoke vlade dogodili, to stoji ovoj obla-
sti pravo, da dotičnike odmah putem dotičnih župnih
ureda na odgovornost potegne." (U izvornoj naredbi
dostavljenoj „Obzoru" iz Bosne glasi ova stavka
ovako: „Takodjer je ovoj c. kr. kotarskoj oblasti
od visoke vlade podpuno pravo dato, da takovim
dogodjajem svagda na put stane. Ako bi se ipak
takovi slučaji bez znanja ove kotarske oblasti dogo
dili to stoji istoj pravo, takove kroz dotične paro-
hialne urede odstraniti i dotičnike strogo kazniti. Ur.)
„Iz ovoga posljednjega se spisa vidi da spis
svakako nije sasvim vjerno priobćen, nu ipak je u
podpunom protuslovju sa smislom upute, koju je
zemaljska vlada smatrala nuždnom da dade oblastim.
S toga je pomenuti kotarski predstojnik potegnut
na odgovornost, te je jur, zlo iztumačiv namjere ze
maljske vlade, odstranjen od bosanske uprave."
Arbanasi rek bi da se spravljaju počet
napadat. Najprvo da misle udrit na Podgoricu,
Zabljak i Bar. Nego to bila obiest sa nji-
hove strane, i kad se bolje promisle jamačno
će odualat od te nakane. Otvorit krvavo kolo,
to nije miždno, a moglo bi bit i opasno, barem
dok Porta ne odluči kako će postupat napram
Arbanasim. I zbilja, ako je istina, što se
mučno može zanijekat, da je u Arbaniji tako
složna i žestoka buna pukla, da je u dobrom
dielu one pokrajine nestalo sasvim Carigradske
vlasti, čemu bi za sad krv?
Nereda, osim obćeg buntovničkog nereda,
11 Arbaniji nikakva. Liga se vlada došle
veoma oprezno. Doprinosi li tomu diktatorna
vlast raznih vodja, ili uvidjavnost pojedinih
buntovnika, neznamo, al to će im pomoć pred
svietom.
Po nekim viestim Turska misli poslat
16000 vojske proti Arbanasim. Nečega se Ar-
banasi boje, jer su razvrgli sve mostove 11a
Drinu, da tim preprieče prolaz vojske iz južne
u sjevernu Arbaniju.
Uz toliko Arbanasim, kako pise Deutsche
Zeitung, dodje na 10 tek. u Dulcinj jedan pa-
robrod pun oružja i praha. Isti list tom pri-
godom nadodaje da je Arbanija na oružju sve
od Prizrena do grada Kavaje. Liga je ime-
novala i administratore finança, te se vojsci
redovito hrana, za gotov novac, pribavlja. Ju-
suf bey, jedan od prvih ustaških poglavica, na-
liodi se u Djakovi, kamo je odveo 800 ina-
lisora (zagoraca).
Liga je posvojila sve topove što su bili
u Skradru, 14 ih na broju, a od tamošnje posade
do jedan vojnik otišo u buntovnike. Ima da-
kle med ustašam tvrdih i vještih elemenata,
te će u slučaju sukoba i redovita mnogobroj-
na turska vojska imat posla.
Bismarku posli idu zadnjih dana sa zla na gore.
On propada, slava mu umire i boj se da će mučno
moć odstupit u doba u koje bi mu obćinstvo nje-
mačko moglo smatrat odstup kakvom takvom do-
maćom nesrećom. Nitko ga nežali, a sve se to više
širi u puku uvjerenje, ako su s Bismarkom dobro
prošli, da će bez njega i bolje, al malo ih je koji
baš kakve blagodati Bismarku pripisuju : dima i ve-
ličanstva u despotizmu, al sreće, napredka od njega
po sve slabo.
Wien. All. Zeitung, povodom Bismarkovih tužba
na rasteći partikularizam, opaža, da mu je Bismark sam
ćaća, pa nadostavlja: „Arnim, Usedom, Enlenbourg,
Camphausen, Thiele, Werther, Balan, Savigny, Del
brück, eviet pruske diplomacije i cinovništva, pao je
kančeiirovom žrtvom, on ih je odtjerao iz službe.
Najbolje glave, najplemenitije rodoljube, najumjere
nije muževe naroda poput Benningsena, Stauffen-
berga, Forkenbecka on je osudio na nerad. Nijedan
samostalan i značajan čovjek, nitko tko ima odvaž-
nosti vlastitog uvjerenja, nemože uz kancelara il
pod njim služiti, koji po tri put na dan od svojih
pristaša traži žrtvovanje samog sebe. Čemu se
čudit da se nezadovoljstvo sve više širi? Kancelir
veli uvjek o sebi, da je bolestan, — nu mi mislimo,
da je okužio i državu, jer je i ona bolestna, vrlo
bolestna. Ona čezne za svietlom osobne vladavine".
Al M. R. Padre Stefano Zlatovic.
fCont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1979, e 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15,16, 17, 18, 19,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,
34, 35, 1880)
I principii di Lucrezio non debbono rimaner
chiusi nei libri, ma scenderne, compenetrarsi nella
vita morale del popolo, che tra breve saprk metterli
in atto e dovra subirne le conseguenze. Cesare per
difendere Catilina non conosce miglior espediente
che mettere in dileggio la credenza della vita futura;
e la libertá tutelata indarno da Catone, giá puo sco-
prire dieci Mari i, tra i ricci profumati del giovane
e corrotto oratore, che dovrk fra poco strozzarla. E
da questa ora comincia per Roma degenerata una
serie di delitti, di oscenitá, di sventure, che non han-
no riscontro nella storia degli altri popoli, sino ad
Eliogabalo, che paro riservato a riassumerla tutta nella
sua diciotenne gioviriezza. E tuttavia una larva di
civiltá apre ancora le cento scuole del Campidoglio
a tutti i popoli della terra, talchè occorse un decreto
di Valentiniano per governarne la pulizia. E si po-
trebbe credere coll' Egizio Claudio a una Roma e-
terna, se il poeta adulatore non rivelasse di subito
1' abisso in cui dove va sprofondarsi con quella ter-
ribile confessione:
Saepe mihi dubiam traxit sententia mentem
Curarent Superi terrain, an nullus inesset
Rector et incerto fluerent mortalia casu.
Versi che trovano anche essi riscontro e com-
mente nella prosa del moderno matérialisme, che
nega Dio, nega l'uomo e tutto sepelisce in una la-
tale evoluzione di forze mecaniche.
La missione di Roma è compiuta e comincia
quella dei barbari. Se Roma avesse più oltre durato
in imperio, avrebbe esteso ai popoli conquistati il
suo materialismo, il suo ateismo ; 1' intelligenza del
mondo si sarebbe spenta in una colla sua liberté.
Dio nol voile, chiarno i barbari, ed essi accorsero
ad accelerare una catastrofe, che era ormai divenuta
inevitabile, necessaria all' emacipazione del genere
umano. II genio cavaieresco di quei popoli e lo spi-
ritualismo cattolico inaugurarono la civiltà moderna
sulle ruine del materialismo pagano.
Ma la rea peste non è spenta, caro amico; un
malinteso risorgimento — intempestiva recrude
scenza della forma pagana — dévia la civiltà no-
stra da' suoi principi, e ne abbiamo, per chi ben ne
risguarda, i sintomi spaventevoli, assai meglio che
nelle lettere corrotte e sterili, nell' atroce politica del
Macchiavelli, che non avrebbe mai scritto il auo
Principe, se come uomo e come politico avesse cre-
duto in Gesù Cristo. Nerone o Tiberio han trovato
il consigliere più che mai triste, poichè egli riduce
la religîone a stroniento di polizia, polizia perfida e
maliziosa, quale non fu mai quella del dispotismo pa-
gano. E questo scellerato altro non era che un re-
publicano mascherato da cortigiano, e per non ac-
corgersi di cio bisogna tornare bimbi. E il popolo,
che talvolta ne sa più dei suoi maestri, lascio loro,
or fa nove anni, tutta la festa secolare in onore di
Macchiavelli, mentre invece partecipava con enttt-
siasmo a quella di Dante Allighieri, benchè Ghibel-
lino. {Continua).
Još o rišćanskom demagogu.
(V. br. 36)
Za vjerom, što će nam naš Guteša reći o li-
turgjiji: „Sve me to (što bi navedeno do sad) nebi
toliko ožalostilo i razevililo, koliko što Hrvatu ne-
dopustiše svojem hrvačkom Bogu hrvački se moliti"
(str. 15). „Molili bi svoga Boga sdušnije i razu-
mnije te bi nas može biti prije čuo i izpunio naše
želje i molbe, pak nam dao što je dao Magjarom
koji ga macljarski moliše i mole" (str. 16). Kad bi
Hrvati domaći jezik na crkvenu službu uveli „to bi
bilo od velikog zamašaja za zbliženje bratsko" (ibid).
Pametno dosad Guteša teologira! Hrvati neznadiše
još za „hrvačkog Boga", koji, može biti (hrvački
moleći mu se), prije čuo bi i uslišio naše želje i
mglbe ; a za „srpskog" smo čuli da mu se već kliče
„Živio srpski Bog:u\ nijeli ovako Kninjani?
Kako pak mogô bi hrvački jezik djelovati na
bratsko zbliženje rišćanstva i katoličanstva, to uprav
neznam ; ono što pak znam da naši hrvački ljudi ne
samo, nego još i Njemci i Talijani dosta su se iz-
mučili da rišćanstvo o krivovjerstvu uvjere, i nemo-
goše; svaki se njihov razlog razbijao uz onu rieč
„naša je vjera, stara vjera; naš zakon je stari za-
kon" ; katolici pokvarili su vjerovanje" ; Papa je
sluga slugâ božjih, pa nije poglavar. Mjesto da se
njihovi vladike s našim sretu na saboru, oni od sa-
borisanja bježe, ko što uradiše pri zadnjem obćenom
katoličkom saboru Vatikanskome. Akoli dakle živa
rieč g. Guteše, živa rieč nedjeljuje na bratsko zdru-
ženje, budite uvjereni, da ni mrtvo slovo ne može
to izvesti.
Jeli pak uprav g. spisatelj „ideju" o bratskom
zbliženju bez ikakove demagogične svrhe izbacio?
Nije. Kao demagog mora sebi dosljedan biti. Kako
no svi demagogi crkvu gledaju podjarmiti, da nad
ljudskim duhom bolje uplivaju, tako i naš Guteša.
Njemu je mila „ideja" narodnih crkava. Narodne
crkve to su demagogične skupštine, narodni sve-
štenik demagogični sluga ; stane li na koje vlada-
lačko priestolje demagogija, narodni sveštenik pore
mećen biva; ponižen, mora seliti ili služiti za unu-
trnju demagogienu policiju; ovo je sve po demagoge
divno, oni treba da se za narodne Crkve bore.
„Englezi, veli Guteša, imaju svoju anglikansku
(crkvu) Srbi svoju srpsku, zašto da i Hrvati nebi
imali svoju hrvatsku katoličku Crkvu" (str. 16). Če-
stite misli „Hrvati svoju hrvatsku katoličku Cr-
kvu" ! ! Sav sviet znade da rišćanski Patrijarh u
Carigradu nazivati se htjeo „Ekumenikos" t. j. obći;
pa danas ostao je na sami, ruski slavljani odbjegli
su ga, njim je Petar Veliki, Car ruski stvorio
tako zvanu s. Sinodu, kojoj je on Poglavarom, bez
nije opre; a Rim u pokršćivanju daleko poduzet-
niji nastojao jih svojimi imati. Na nesreću neimade
tada Rim za taj zamašiti posao dorastlih blagovie
stitelja, jer njemačko svećenstvo, za to najviše upo-
trebljavano, posebi sebično i odurito, i Slovene je
odstranjivalo, po čemu su rad Niemaca i vjeru nu-
djanu im odbijali. Niemci naumili sredstvom vjere
poniemčiti Slovene; ovi se opirali. Uspješnije su u
tom poslu djelovali blagoćudniji talijanski blagovie-
stitelji, koji Slovence i Hrvate sasviem lasno na vjeru
katoličku obratiše.
Devetoga pak vieka sa narinutim zloglasnim
carigradskim patrijarkom Focijem nastupilo podpnno
odmetništvo i zlosretno razkolništvo, koje odsle po-
čelo svimi silami sve ovisne narode u svoj vrtlog
privlačiti. Kroz to vrieme izrodjeni potomci Karla
Velikoga rad svedjerne medjusobne borbe oslabili,
niti crkva rimska može kod istoka niti kod zapada
pravoga naslona naći.
U to Providnost pruži Rimu blagoćudne i čile
narode slovenske, kojimi htjede nadoknaditi svu pre-
trpljenu štetu, uvodeći jih u krilo prave vjere Isu-
sove, i stvarajući nove kršćanske države, koje su
morale postati čvrsta poluga kršćanstva i rimske
stolice; uz to i ljubka vitica po kojoj otudjen istok
i zapad opet u pravoj vjeri Krstovoj morali bi se
sljubiti. Na ostvaranje take providne osnove, Bog
dragi posla Slovenom dva izvanredno mudra, podu-
zetna i sveta Apostola Konstantina, kašnje Cirila, i
brata mu Methoda. Oni se staviše da plemenitu o-
snovu i izvedu. Prosvjetom bizantinskom i pravim
vjeroizpoviedanjem rimskim, sa blagoćudnošću slo-
venskom, eto ih da ravnotežje i vjerozakonsko uje-
dinjenje medju istokom i zapadom opet privedu i
obnove.
Da lašnje žudjenom cilju dopru, stupiše na no-
vo i sasviem nepristrano polje. Izumiše slovenska
pismena i slovensko bogoslužje, što se kod Hrvata
glagoljicom nazva. Nego malo tko jih, doliš rimskih
Papa, razumje. Ovi odmah shvatiše zadaću sloven-
skoga bogoslužja, potvrdiše ga i posvetiše, pak ga
protiva svim potvoram i osumljičivanju došle obra-
niše, te ga Providnost tako i očuvala za visoke svoje
svrhe.
Država Presvetoga Odkupitelja
u Dalmaciji.
ZaslugS neizmjernih stekli ste gosp. urednice
čim ste nedavno javno žigosali nepravice, na koje
se nastupa usljed Vladinog predloga o diejenju pod-
pore župnicim; zato jer ste branili pravicu, i javnimi
priekori u K. D. vapili da bude svakomu pravedno.
Ima u nas dosta nedostataka, puno zamka, puno
zapletica, sijaset nepodpuno raztumačenih paragrafa,
koje bi trebalo izpraviti. Ljudi u državnoj službi
obnašajući iste terete, po smislu pravice, imali bi
biti jednaci i u nadarjih ili podporah,
Prešutit ćemo sve drugo, mirno očekivajući
kako će izpasti razredjenje i od mjerenje u Beču.
U našoj Domovini od trinaestoga vieka do
danas živu Franovci. Širom domovine hrvatske raz-
pružiše djelatnost svoju. Preživiše oni mnoge vlade,
zapamtiše i inovjerca gospodarom, ali nigda neklo-
nuše, nigda naroda, iz kojeg nikoše, neostaviše. Fra-
novačke zasluge za Crkvu i domovinu našu poznate
su, te će se svak uvjeriti čitajuć njihove ljetopise i
povjestnicu našu. Zastupnici slobode, duhom božjim
ogrijane grudi stavljahu pod mač i tane, da obrane
od propasti dragi narod. svoj. Država Franovaca Pre-
svetoga Odkupitelja, koja bijaše sveti zaklon duši i
tielu zagorsko-dalmatinskih krajeva, nada sve se
na vidik uzdiže kao danica na nebu. Država Pre-
svetog Odkupitelja, koja od Neretve do Velebita, od
mora do dinarskih gora prostrta, plastom ljubavi za
narod i vjeru, bijaše kao kananska zemlja, sveta
zaklonica, sveti branik proti silnom i oholom Tur-
činu. U tom prostoru dvanaest Sa\nostana ove Dr-
žave biše kao dvanaest apostola narodu našemu
16, 17, i 18 vieka. Tu su bili junački dogovori,
tute dušam borećim se za slobodu sveta okriepa.
Prolistajte povjestne spomenike, proučite ljetopise,
gle čuda, vi ćete naći Franovce ove Države leteće
po ravnih Kotarih, Bukovici krševitoj, po Petrovu-
polju, po Cetini, duž Neretve, gdje do nužde i ma-
čem u desnici slobode narod, okupljene hrvatske
čete bodre na odpor proti turskoj sili. Da i nespo-
minjem ih imenice sve, koji braniše junačkim prsima
zavičaj sveti, nije suvišno da njeke obćinstvu spo-
menem, kao 0. Nikolu Ružića, O. Frfnu Bogetića,
0. Antuna Duvnjanina, O. Filipa Cetinjanina, 0.
Antu Nakića, O. Mihovila Primorca, O. Stiepu Vu-
čemilovića, O. Matu Junanovića-Kumbata, O.Franju
Marinovića, 0. Fr. Andriaševića, O. Fr. Radatovića,
0. Bonaventuru Vardauševića, 0. Josu Tvrdkovića,
O. Matu Nanjanovića, O. Petra Matića, O. Pavla
Kačić-Barišića, O. Barišu Arbića, 0. Resicu, i t. d.
koji ili izgubiše glavu, ili na kolac biše nabiti, ili
im ruke odsječene, ili na kaiše rezani, ili na vatri
pečeni, ili na bojnom polju poginuše, za sveto ognjište,
za narod i vjeru, pravi Kapistrani oduševljeni bi-
jahu *) za svetom slobodom. Ova prezaslužna hr
Za Nadbiskupa zadarskog Zmajevića, našast je na
Smilćiću križ u grobu Ilije Bogdanoviea; odnesoše ga popu
glagoljašu, koji nezuaduć jezika talijanskog, neumiede pro-
vatska Država, u pravom smislu rieci da vaše vojvode
i duhovne i tjelesne naroda svega od Neretve do
Velebita. Njihovi Samostani bili su stotine puta od
Turaka popaljeni, oplienjeni. Nu kao novi presadjeni
omladci gradili pa drugom mjestu Samostane, da
tada narod im mili nestrada.
Tomu su svjedok ruševine Samostana Osinja
u Neretvi, Proložca kod Imotske, Kobljače kod Vi-
sovca, Makarske kod svetog Petra. Svjedoci su još
obstojeće znaje izgorenih Samostana: Visovca, Karina.
Uz ovlike slave, jedali ova Redodržava može
biti smatrana kao tabula rasa kod njekih? Ni to
nije sve. Zar neće mnogi vjerovati kad im se reče
da Franovci Države Presv. Opkupitelja uzdrže u
Dalmaciji 100,000 (stotinu hiljada) duša, dakle cielu
četvrtinu maldane svega katoličkog pučanstva! *)
Čudno da vlada za odgoj tolikih župnika netroši na
godinu nego same četri hiljade florinta (4000) i to
od samo malo godina nazad. Ako se uzme u obzir
da Zupnici-Franovci neimadu od Vlade dokle služe
ništa, ništa posle, nit ikakve mirovine, jeli pravo
ovliki teret da oni uzdrže bez ikakve nagrade! ?
Nek se promisli kolikif bi vlada potrošila za 70
župnika, koliko im za pođporu, koliko za mirovinu,
pak nek se nadje sviestan činovnik koji bi mogao
reći: Franovci nezaslužuju ništa! Da što? Živiti o
zraku ? Narodu lomiti zalogaj uz ovliku nerodicu ?
Stajati u odrpanih kucah, gladovati, obijati vrlet, još
živiti i mladež uzgajati, gratis! Ako je to u redu,
moli se: po komu §? B.
Un bicchiere d'acqua dato al Papa
prigioniero.
Era il 3 agosto del 1812, una grande notizia
correva nel villaggio di Pioléne (Vaucluse) cioé che
il SS. Pió VII strappato da Roma dai soldati di Na-
poleone I, stava per traversare la Francia. La po-
polazione era commossa; ed a mezzogiorno, nono-
stante i grandi calori, uomini, donne, vecchi e fan-
ciulli popolavano la strada, desiderosi di vedere, e
di acclamare l'apostolieo prigioniero. Ed ecco com-
parire una carrozza circondata da gendarmi, e die-
tro i vetri, la figura di Pió VII, pallido, interino,
ma di una dolcezza angélica. Egli é vestito della
bianca sottana, e porta il camauro, e la stola rossa.
La carrozza procede lentamente in mezzo ad un po
polo inginocchiato, che Pió VII benedice colla tre-
mante sua mano. Alia vista della maestá rassegnata
del nobile Vegliardo non vi é chi non piange; gli
uomini lo salutano innalzando i loro cappelli, le
madri lo mostrano ai propri bimbi, e l'aria risuona
di cordialissimi applausi. Ma il caldo é soffocante;
ed il Papa si muore di sete. Come il Divino maestro
ripete sitio, e chiede in grazia un po' di riposo; ma
la scorta glielo rifiuta, e percorre tutto il villaggio
di Pioléne, sostando presso 1' ultima casa. Pió VII
domanda nuovamente da bere. Sulla soglia di questa
casa é una gíovine madre che tiene un bimbo tra
le braccia. Capisce il desiderio del Papa e lietissima
della sorte che le tocca, corre in cerca di acqua e
vino, e posto un bicchiere su d'un piatto, lo offre
rispettosamente al Vicario di Gesü Cristo. Pió VII
prende il bicchiere, e Monsignor Doria gli presenta
il vino. Ma il Papa lo rifiuta e si contenta delí'acqua;
beve; si ristora e rende il bicchiere a Monsignore
Doria. Questi lo restituisce alia donna ed in lingua
francese le dice: Dieu vous le rendra madame. Pió
VII la ringrazia con un cenno della mano, e le
comparte 1' apostolice benedizione. Allora é dato il
segno della partenza, e la carrozza del Papa scom
pare tra le grida del popolo: Viva il Papa. La
donna la segue fin che puó con lo sguardo, poi tutta
commossa rientra nella propria casa, e piangendo
ringrazia Iddio che le fe' grazia di poter rendere
questo servigio al Pontefice prigioniero.
Quella donna avventurata vive ancora oggidi,
ed ha passato gli ottantanni. Essa si compiace di
raccontare il caso, e indicando lk dove sorge una
pietra dice: — Qui ho dato da bere al Papa ed egli
mi ha benedetta. E Dio ha voluto premiare larga-
mente in questa vita quelP atto di carita, ed ha dato
alia donna il céntuplo. La sua famiglia é felice per
quanto si puó essere quaggiü; il suo figlio, sacerdote
forma la sua consolazione!
Verrk tempo in cui si racconteranno altri a-
nedoti siraili. Nessuno menerk vanto di avere afflitto
il Papa, o di avere appartenuto ai suoi nemici, e
persecutori. Invece tutti anderanno superbi di poter
diré:— II Papa era spogliato, e costretto a chiedere
l'elemosina, e mió padre e mia madre gliela hanno
fatta....
čitali na njemu podpis. Odnesu ga po njegovu svjetu Zma-
jeviću, koji pročita na zlatnom križu pnnu svetih Moći:
„Questa croce é del R. P. Fr. Giovanni Miljković Guardiano
del Convento di Karin e capellano di tullo contado di
Zara" — Tu je poginuo od Turaka.
*) Bilo je, čast. gosp. Urednice, skoro pogriešno re-
čeno, da uzdrže samo 80 hiljada, u „Kat. Dalm.". Da imadu
Misnika, te da pokriju sve župe njihove jurisdikcije, broj
duša tada bi iznosio 127,000
Premonstratenzi u Hrvatskoj.
Hrvati bili su uvjek vjeri svojoj vrlo odani.
Odka t se pokrstiše u Europi je jedva koji narod
vjerniji, hrabriji i uztrajniji u vjeri i u obrani evan
gjelja. Hrvatska branila je uviek priestol i žrtvenik,
borila se je za nevizasnost ognjišta svoga i vjere
svoje junačtvom zamjernim, heroičnim. Povjest njena
na svakom listu pokazuje djela uzvišena, što ih izvede
narod, vojska, svećenstvo. Ne jedanput samo pokaza
se, da su najljepša svojstva značaja: hrabrost, vjer-
nost i ljubav narodne slobode i vjere, ujedno temelj
naravi južnih Slovena, da su ona vruć plamen, što
s krvju njihovom teče po njihovih žilah. To ih i
učini prvom stražom Evrope na Dunavu proti Islamu,
i nepredobitnom tvrdjom te stalnimi pobjeditelji u
borbi medju križem i polumjesecom. Kad je silna
priestolnica Ugarske podlegla nepredobitnoj moći oto
manskoga handjara, ponosna i djevičanska priestol-
nica Hrvatske gledaše sa svojih zidina pobjednica,
kako na sve krajeve bježe neukrotiva djeca Muha
medova.
Lahko je razumjeti, da se je takav narod odu-
ševljivao za vrlo uzvišene ustanove vjerske, koje vjeru
jače, a katolicizam rese. Zato je Hrvatska već u
najranije doba vrlo spremno otvarala vrata svoja
starim vjerskim družbam. I gle, odmah kao čudom
kakvim podiže se moćnih samostana na obronku gora,
posried šuma, po dolinah, uzduž rieka. čete djevi-
čanske redovnika i redovnica ostaviše sviet, da urone
u vječnu samoću, tu da se posvete i umru s lovorom
pobjede, i u slavju, što su se brabro borili na bojnom
polju svakojakih strasti ljudskih.
Ljetopisi hrvatski čuvaju još i danas s pošto
vanjem imena onih svetišta slavnih i štovanih, koja
bijahu najljepši dragi kamen na mitri biskupa Za-
grebačkoga, i koja su vrlo sjajan ures prevriednoga
kaptola njegova: bi. dj. Marije Topuske, Zagrebač-
ke, Belo-Stienske, Gothske, Giogovničke: sv. Martina
de Vaška, sv. Margarete de Bela, sv. Andrije Bi-
stričkoga, sv. Jelene Podgorske, sv. Pulherije Kri-
ževačke, sv. Petra Požežkoga.
U ovih davnih i glasovitih opatijah, koje ovje
kovječuje kraljevska povlastica, usljed koje diele se
naslovi propalih praelatura Članovom vrlo vriednoga
klera diecezanskoga, bijahu njekoč mnogobrojne i
hrabre čete u vojsci crkve vojujuće. One nose imena
Benediktinaca, Cistercita, Dominikanaca, Paulina,
Franjevaca, Kapistranovaca. A cieli sviet znade, kako
je na glas poglavice ovih posljednjih Muhamed s cie-
lom vojskom svojom hametom potučen bio pod Beo-
gradom, ostaviv na bojnom polju 24.000 mrtvih.
U svetih ovih utočištih prave borbe kršćanske
u veliko se cienila i ljubav domovinska, kaošto su
njegovane znanosti, i vježbalo se u uzvišenih krie-
postih evangjeoskoga savršenstva. Žalit je doista, što
Francezka ne Čuva, kako Hrvatska, barem uspomena
na ta stara vrlo glasovita svetišta, dieleć naslove tih
praelatura zaslužnim ljudem svoga klera.
Došavši predprošli tjedan u Zagreb nadasmo
se, da ćemo naći historijskih tragova svomu redu
Premonstratenza, nedavno preustrojenu uFrancezkoj,
koji je cvao i po Hrvatskoj prvih vjekova srednjega
vieka.
Malena bilježka u ljetopisih reda bijaše nas
podučila, da je stara opatija Norbertinska u XII. ili
XIII. stoljeću utemeljena bila n dioecezi Zagrebač-
koj. Nu kako je razorena već od vjekova uslied na
vala Turaka ili Tatara mi nismo mislili, da ćemo
joj naći mjesto. Naslućivasmo, da su i ovdje, kako
i Ugarskoj propale i iste razvaline ne ostaviv nika
kva znaka, po kora bi se sudit moglo, tko-li ih je
njekoć podigao. Iztraživanja naša bijahu iz početka
bez uspjeha. Ni ljudi, ni knjige nisu nam znali ka-
zati točno, gdje je bilo Premonstratenza u Hrvatskoj.
Nu listajuć danas pažljivo Monumenta historica
episcopatus Zagrabiensis najdosmo vrlo važnih doku-
menata, koji nam posve pokazuju trag ovoga sta-
roga vjerskoga zavoda.
Kralj Bela i kraljica njegova supruga, kralj
Ladislav, pobožni biskupi Zagrebski Stjepan II. i
Ivan I. spominju se u spisih autentičkih, i tim dra-
gocjenijih, što su redji; razborita kritika pako
imala bi narodnoj povjesti hrvatskoj odkriti tajnu:
da-li zanimiva ona opatija, o kojoj govore, spada u
istinu na glasoviti red Premonstratenza, koga je u-
zoriti gospodin kardinal Mihalović blagoizvolio toplo
preporučiti svomu častnomu kleru. (Sliedi).
L'Episcopato e le Univeraita cattolicho francesi.
1 giornali cattolici di Francia recano un im-
portante documento ed é la lettera che gli Arcive-
scovi e Vescovi fondatori e amministratori delPU-
niversitá di Parigi hanno indirizzato alie loro dió-
cesi e nella quale trattano del modo, con cui prov-
vederanno allaeonservazione delle Universitk cattoliche
create in seguito alia legge del 1875, e state eolpite
dalla legge di recente votata dalla Camera intorno
alia liberté dell' insegnamento superiore. Q,uei sapien
tissimi Prelati hanno deciso di ricostituire la loro
opera col nome d' Istituto cattolico di Parigi. „Le
basi, essi dicono, di questo progetto sono le seguenti:
la facoltá di diritto sarebbe conservata, l'alto inse-
^j^peuto letterario e scientifico proseguirebbe a
r,?^ •tSliedi DodatakA
*• -
zemljak Dr. Kosto knez Vojnović i kojoj se on
nije, kako imasmo višekrat prigodu da vidimo,
do zadnjega časa ni najmanje iznevjerio. Bili
smo zakukaii, i zbdja smo imali zašto; stvari
su sve na jedan mah bile okrenule da malo
ikad tako naopako. Sada Bogu hvala, rekosmo,
okrenulo ljepše vrieme ; premda za nagodbu već
prekasno.
Za ovu radostnu i drugu takovu sretni smo
moć privezat. Novi naši ministri, po opisu ljudi
što ih iz bližega poznaju, poštena su lica, dobri
katolici. Ministarstvo je dakle popunjeno s naj-
boljim uspjahom aa konservativ»« stranku. Au-
striju Bog pomaže!
Egyetertes piše: Hazprave započete prošlog
mjeseca o utjelovljenju vojne krajine doprle su
već do toga da će ministarstvo biti u stanju da
odnosnu zakonsku osnovu još ove godine Saboru
predloži; vlada će se tim veće pospješiti, buduć
to odlučno banu obećala. Obzor opaža, ova
viest zaslužuje da joj se vjeruje samo u koliko
je upozicionalni Eguelertes u stanju da o toj
stvari bude dobro obaviešten.
Pester Lloyd uvjerava, da u povjerenstvu
za istočnu Bumelijo, koje se sada nahodi u Ca-
rigradu, pri vjećanju o pravilim, po kojim se ima
izvesti organizacija pojedinih turskih pokrajina,
Austro-Ugarska će svim svojim uplivom nastojat,
da se Arbanasim i ostalim zagorskim plemenima
podieli što samosvojnija uprava.
Kazali smo predlog učinjen od Sv. Stolice
preko Austro-Ugarske, da naime konferencn što
vieća u Madridu proglasi ravnopravnost svih
vjeroizpoviesti u Maroku, kakono je Berlinska
skupština odredila za Balkan. Ovaj je predlog
bio jednoglasno primljen u sjednici od 26 lipnja.
Europejski se kabineti sada bave pitanjem,
kako inetnut u djelo što je Berlinska konferenca
na papiru napisala. Govoro da će najprvo poslat
Turskoj kolektivnu notu. République Française
misli, ako Porta nepristane, da će nestat oto-
manske carevine. Jamačno ! A Petrogradski Golos
doznaje kada se grčka vojska zaputi na za-
premanje novog zemljišta, da će francesko ratno
brodovlje čuvat grčko primorje od slučajne turske
navale.
Premostratenzi u Hrvatskoj.
Norbertinska opatija u Ivaniću.
(Konac.)
Pravila zagrebačkoga kaptola proglašena 1333.
potvrdjuju, da je u arhidjakonatu Cazmanskom, u
Ivaniću crkva blažene djevice Marije. Žalimo, što
je nismo mogli posjetiti, da vidimo, imade li još
tragova, arhitekture iz XIII. vieka. Po spomenicih
Stjepana II. mi se nadamo, da će arheologi Zagre
bački razjasniti ovo pitanje umjetničko. Ivanić Klo
šter danas je sielo glave crkvenoga jednoga kotara
pod pokroviteljstvom njegova Veličanstva. Župa broji
17 sela sa 3165 vjernika, a 259 nesjedinjenih Grka.
Tu je i samostan Franjevaca, te 6 kapelica po fi-
lijalu, posvećenih sv. Roku, sv. Izidoru, Presv. Trojici,
bi. djev. Mariji, Svim svetcem i Duhu svetomu.
Krčelić tvrdi u svom velikom djelu str. 416,
da su kanonise Norbertinke bile bogato nadarene;
da su imale filijalke na svojih posjedih Opatincu,
Remetincu, i mnogih drugih mjestih. — Bilo bi vrlo
zanimivo i po historiju našega reda, da se potanje
dozna, kud su se protezala ta dobra, i prouči još
više vriednost rieći piščevih i skranja vriednost,
koju treba dati njegoj tvrdnji o množtvu Norber-
tinskih samostana u Hrvatskoj. — Ako se radi o
pojedinih redovnicah, koje su pošiljane bile iz sre-
dišnje kuće u Ivaniću za poslugu domaću po drugih
posjedih — mi bez muke podpisujemo njegovu
tvrdnju, jer je takva stara tradicija našega reda;nu
nu za tvrdnju, da je obstojalo više samostana kano-
nisa Norbertinskih u biskupiji Zagrebačkoj, imali bi
pravo tražiti drugčijih dokaza, nego-li je jednosta-
vna tvrdnja. Remetinec je danas župa u kojoj je
3550 kat. duša. Crkva posvećana je bi. djev. Mariji.
Njekoć bio je samostan Franjevaca. Opatinec, gdje
su Norbertinke imale velik posjed selo je u župi
Bregi, koje broji 376 žitelja u podžupaniji Križkoj,
a u crkv. kotaru Ivanićkom.
Čazmanski Premostratenzi.
Čazma je danas župa od 3000 duša, po kom
mjestu ima ime jedan arhidjakonat; spada na pod-
županiju Križku. Župa je pod pokroviteljstvom Njeg.
Veličanstva, a crkva posvećena sv. Magdaleni. Ka-
pelice po selih župe posvećene su sv. Ani i sv. Ka-
tarini. Pisac Krčelić pošto je govorio bio o Tem-
plarih, Križarih, Cistercitih, Benediktincih osnovanih
njekoć u državi „Slavoniji", dodaje: „Positivni do-
kazi i instrumenta uče nas, da^ su Premonstratenzi
nastanjeni njekoć bili u Čazmi." Njeki uče- i
njaci ponriču istinost tomu svjedočanstvu. Oni se
oslanjaju na ono, što nas ništa ni u tradiciji, ni po
razvalinah, ni iz arkiva ne opunovlasćuju, da povje-
rujemo u obstanak te opatije. Nu njjhovo mnjenje
malo je osnovano, jer za navala turskih u sve ze-
mlje Podunavske, u Banat, tako se je razaralo, da
je nestalo mnogo starih samostana, a da ni imena
ostavili nisu. Mjesto pisanih dokaznica, imademo
predaju i običaje reda, a oni nas uče, da su u prva
stoljeća samostani mužkaraca i žena bili skoro
uviek blizu sjedinjeni, da zadrže duh utemeljitelja i
da pravila vrše svi članovi. Moguće je dakle, da su
Čazmanski premonstr. kanonici vršili pastoralnu i
duhovnu službu u Ivaniću, i vjerojatno je, da će se
pretraživanji po arkivih naći dragocjena instrumenta,
koja su temelj bila mnjenju Krčelićevu.
o. Ljudevit Gonzague. *)
prem. kan. u opatiji sv. Michaela u Francezkoj.
ĐoplSl.
Rim, 28 lipnja.
Tisućnica slovinske Službe Božje.
Davno je već tomu od kad vam se nijesam
javio iz ovoga središta katoličanstva, a to ponajveć
za to, što se nije zbivalo tako zanimivih zgoda,
koje bi ponaosob zasjecale u našu stvar, a obće
svjetske novosti i dogadjaji već su vam i tako poz-
nati iz ovogradskih i inih stranih novina. Nu duša
i srdce mi nedaju ovoga puta mirovati, jer slovinska
krv uzkipila rni od radosti, desivšu se pri riedkoj
i sjajno obavljenoj Božjoj službi, kojom se na 27
ovoga mjeseca proslavila Tisućnica u ovdješnjoj
Crkvi slovinskoga našega sv. Jerolima. Prednapo-
menuti mi je ovdje da su prije njekoliko dana preč.
kanonici ove Crkve ravno svetomu Otcu, kroz Sbor
Propagandin, uručili molbenicu glaseću ovako:
„Beatissime Pater. Cum inter Slavos Catholicos
„hoc mense Junio auspicatissimi privilegtt Slavicae
„genti a f. r. Joanne Pp, VIII mille abhinc annis
„concessi, quo Missa et Divinae laudes in Ecclesiis
„lingua eorum persolvi possint, magno cum gaudio
„memoria recolatur; Canonici Collegiatae ad S. Hie-
„ronymi hujus almae Urbis, ejusdem gentis filii, ad
„pedes S. V. provoluti humillime expetunt ut sibi
,,uno die fešto hujus mensis per aliquem ex suo
„gremio, vel per alium idoneum sacerdotem, Missam
„Slavica quidem lingua, sed Romano ritu, prout in
„eorum regionibus mos est, decantare, sicque uno
„corde et ore grates Deo persolvere, benignissime
„indulgere dignetur. Et Deus etc. „Et S. S. per Emi-
„nentissimum Simeonem Card. Praefectum de Propa-
ganda Fide benigne annuit".
Nu neka tko ne pomisli da su oni ovako po-
stupali što nebi možda smjeli ili što bi obstojala
kakova god zakrata s visoka mjesta, koja bi prie-
čila u njihovoj crkvi po slovinsku službu Božju
obavljati, to nipošto, dal neka se uvjere i osvieste i
nek još jedan put prstom dotaknu naši protivnici,
kako sv. Stolica ni s daleka nekani zatrti naše po
vlasti, dapače ju njeguje, radostno čuje da se još
živa pojavlja, i u zgodnoj prilici svoj glas ulaže da
ju podkriepi i razširi. Ovo sam mogao na dobro
obaviešćenu mjestu dočuti, te uvjeriti se, da se sv.
Otac ozbiljno zanima za slovinsku službu Božju u
Crkvi, jeda bi tim uspješnije našu braću stenjuću u
razkolu u jedno krilo i u jedno stado pod vrhovnim
Pastirom Rimskim Papom posakupio.
Prelazim sad na samu službu Božju toga Tlneva.
Sv. Misa bi pjevana pred slikama Sv. Cirila i Metoda
na velikom Oltaru uz prisutnost preč, kapitularaca,
te još i preč. kan. Zadarske Crkve Grgura Rajče-
vića; služio ju, te glasno i jasno pjevao vele pošt.
Ot. Stjepan Ivančić, trećega Reda sv. Frana, uz
podvorbu dvojice župnika Zadarske Nadbiskupije
Angjela Piasevola i Petra Jadrošića, koji se medju
Crkvenimi vjerovjestnici, što su došli poklonit se
sv. Otcu. baš zgodno nalaze u svetojeronimskom
zavodu. A likovno pojanje obavili su Djaci ponajveć
slovinci zavoda na ovdješnjoj Propagandi, tako skladno
i razgovjetno u polu umjetnom spjevu (canto fratto)
sve staroslovinski, da se je to vrlo ugodno dojmilo
uha u priličnu broju prisutnih Rimljana, a nam slo-
vincem ne samo uši, nego i srdce i dušu neizrečenom
milinom obasulo. Po Misi bi zapjevana Pjesma Za
hvalnica i dotični mi molitvami završena ta, ako i u
sebi čedna, ali znamenita služba u sred vječnoga
Grada na našem slovinskom jeziku uz odobravanje
sv. Otca Lava XIII čestite uspomene Adrianovim,
Ivanovim, Vrbanovim nasljednikom.
Bože daj, da bi se u ovom slovinskom Zavodu,
što je svojim naslovom, pak duhom i djelom svomu
narodu ujedinjen, uvela i udomaćila još i crkvena
služba po drevnoj povlasti; tako da bude sjajna luč
i zviezda predhodnica na okup i ujedinjenje u vjeri
sve braće našega slovinskoga naroda!
*) Učeni ovaj Francez boravio je predprošli tjedan
ovdje njekoliko dana, te je upotrebio sgodu ovu, da popuni
bitježke o redu svojem po Hrvatskoj. Ovaj članak plod je
njegova istraživanja, t'riobćujuć ga po njegovoj želji u hr-
vatskom prevodu drago nam je, što možemo javiti, da će
pisac, koji je i redaktor, pisati o nas, ;ter upoznati Franceze
s njekimi našimi znamenitostmi, o kojih se je on vrlo po
hvalno izrazio. Uredništvo K. L.
U Zagrebu, 2 srpnja.
Dva znamenita dogadjaja su se zbila za sa-
borskog zasjedanja, koje je trajalo od 5.a do 26.a
lipnja. Nagodba je bila prihvaćena sa 67 glasova pro-
tiv 13. Svakomu će se učiniti čudnovato kako nez-
natna je bila ta manjina, prepolovljena i tim što je
sastavljena bila iz 7 članova stranke prava, koji su
se uzdržali glasovanja, a šestorice državopravne o-
pozicije, naime zastupnika Dr. Gjorgjevića (urednika
„Zastave"), D.ra Marjanovića, Spišića, Topalovića,
Vojnovića i Vrbanića. Narodna stranka strašila se
razbiti se na kamen nagodbe, te se još nadala, da,
budeli ostala na okupu, nastaviti će svoju staru mje-
rodavnu ulogu igrati pod novim banom. Ali, kako
ćete vidjeti, za malo dana je svoje življenje pro-
duljila. Razprava nagodbena bila je mirna i dosto-
janstvena, a vukla se cieli tjedan. Od strane zago-
varatelja njezinih nagomilalo se sofizma, kako će do-
kazivati da je kraljev, odbor učinio dobar posao za
zemlju. Taj dobar posao stoji Hrvatsku 2 miliona
forinti bez Krajine. Tako se osvećuju slaboće i po-
puštanja od sedam godina narodne stranke. Vaš zem-
ljak Vojnović kao uložitelj posebnog glasa dva put
je govorio, prvi odmah posije izvjestitelja Miškato-
vića, te mu je trajao govor, kojega ćete biti štili u
zagrebačkih novinah, 21/4 sat a, a drugi pri svršetku
razprave, gdje je govorio iy4 sata. Vlada je pravi
testmonium paupertatis o sebi dala, izvjestitelj nigda
nesretniji bio, te njegov zaključni govor bi izpsikan
po galeriji, koja bi izpražnjena. Velikaši, po starom
običaju, rekoše „da" po želji vladinoj, a Ban nije
otvorio usta. Od Biskupa ne prisustvovahu Stross-
mayer, i grčko-katolički Smičiklaš! ostali glasovaše
za „da". — Daleko krupniji posao bijaše uvedenje
tečaja magjarskog jezika za financijalne činovnike,
koje bi naredi eno po Ministru Financija Szapary-u
na predlog jur glasovitoga ravnatelja financija Davi-
da. Dogovori medju saboraši i Banom, medju ovim
i peštanskom vladom trajali su tri tjedna: dokle
predmet ne bi podnešen saboru u obliku resolucije,
kojom se pozivaše Ban, da ukine taj tečaj vriedja-
jući i ustav i ponos naroda. Dvadeset i četiri zastup-
nika od svih boja počev od Kukuljevića i Mrazo-
vića pak čak do Starčevića podpisaše ga. Ban prvo
tog odtrča u Peštu i poluči umiriteljna razjašnjenja
zlosretne naredbe, uz osiguranje da će se tečaj za-
tvoriti kad se bude pokrila na sveučilištu postojeća
stolica magjarskog jezika, koju ima nekoliko mje-
seca da ovdašnji pastor protestantski zaiska. Ali u
bitnosti stanovište Bana odnosno Ministra razliko-
vaše se od stanovišta predlagatelja resolucije. Dočim
prvi ne držaše da s onom naredbom je nagodba po-
vriedjena, — predlagatelji uvidjahu u naredbi oče-
vidnu i drzovitu povrjedu, koju trebalo je suzbiti i
odstraniti bez oklevanja, da se stane na put pokuša-
noj više demoralizaciji, kako reče zastupnik Vojno-
vić, zemlje, nego nemogućoj magjarizaciji. U dvie
sjednice od 26.a lipnja žestoki se boj bio u Sabor-
skoj dvorani. Najznamenitiji čin bijaše oprost kojim
kolovodja narodne stranke Mrazović uz još devet
zastupnika odciepi se od svojih starih prijatelja i
pristupi k opoziciji. Narodna stranka izgubi tim svo-
ga vodju, a što je više i ono malo ugleda, kojega
je dosada pod liepim imenom Mrazovića uživala.
Podporom velikaša i velikih župana (za sreću samo
naslovni biskup i prepošt Pavlešić bijaše prisutan
od crkovnih dvostojanstvenika) motivirani dnevni red
Mirka Hrvata, kojim su se prihvatila umirujuća
razjašnjenja i obećanja Bana, i preko resolucije pre-
šlo na dnevni red, bijaše primljen sa 47 glasova
protiv 20, — a bilo je 32 odsutnih zastupnika, neki,
žalibože, od straha da se nebi niti jednoj niti dru-
goj strani zamjerili. Lišena svoje glave, narodna
stranka je u Saboru svoju smrtnu osudu podpisala.
Tim je, hvala Bogu, prestalo mrtvilo i onaj ,,ma-
rasmus senilis," od kojega malo da ne propadosmo.
„Obzor" ili će proći s Mrazovićem u ruke manjine,
ili će pasti. Grehota, da je tako radini i energični
Ban u početku svoga vladanja učinio pogriešku, bo-
jim se nepopravljivu. Uvriedjena je žica najćutli-
vija naroda posije vjere, ;— narodni jezik, na ko-
jega su se razbili u novo vrieme i magjari i niemci.
Biti ćete čuli za turobnu viest gubitka sveu-
čilistnog profesora za crkovno pravo na bogoslovnom
fakultetu D.ra Janka Koharića, uzorna svećenika i
rodoljuba, revnoga i učenog profesora. Svojim se-
dmomjesečnim patnjam, pretrpljenim onom izvan-
rednom uztrpljivosti, koju može samo milost božija
ulievati, izazvao je saučešće i najravnodušnijih kru-
gova, a karao li prijatelja i štovatelja svojih mno-
gobrojnih, kojih je imao i u vašoj Dalmaciji. Nje-
govo bolovanje bilo je pravo mučeničtvo, koje je on
prikazivao dobromu Bogu svaki dan za progonjenu
crkvu, za domovinu i za svoje prijatelje. Milosrdne
sestre su ga sprovele na ovom križnom putu do vrata
raja. Neka se vaši čestiti svećenici sjete ovoga dič-
noga crkovnjaka i rodoljuba u Svetoj Misi. Takih
posrednika trebamo na nebu da nam olakote raz-
protranjenje božijega kraljevstva u miloj našoj Hr-
vatskoj. T.
Mitrovica, (u Sriemu) (Obnova kapele u groblju).
U predzadnjem svom dopisu (br. 41) obrekao
sam vam bio napisati koju o neshodnosti njekih
naših školskih knjiga i ob obnovi naše grobljanske
kapele. Ostavljajuć prvi predmet za drugi put i
t
koja srbska?
Nadodajmo. Ima li u ovom nedospitnotn broju
63 i koja obćina autonomijska? A kako jc to da
čestitaju istoj osobi, jednakom iskrenosti i samoni-
klom odlukom, poglavaru narodne vlade narodnjaci
i autonomaši? II au ovi il su oni preko srca govorili,
i mukloj žici svu odgovornost predali. Nije kud kamo.
Eto, oduzmi skoro sve, Sta će ti o*tat? skoro
ništa. Svjedok nam Objavitelj Dalmatinski.
koji su po tom dužni poznat u osobi P. bornim j 'istina iz_nosfti,
Rodića svoga vrhovnoga pokrajinskog starešinu?
* 6,:. _ A odgonetka b{ i ua ovo dobro tTpSla, Mediju _ . ^ 0„ __ _ . „
oa# žestdeset i tri obzirne, ima Ji koja n&&meka? i toplije -&wstvo hariiflpti i zahvalnosti naprama €¡«'{1«
Još nešto. U ono &ee*deeot i tri obrtne, ima Ti } i Methodu, kojemu je Providnost poslala da pravim
i c«.Kub-o 9 dutam;;'apostolskim istine vjere Krsto-vepropoviedaju,
narod ovdje obrate, ondje u vjeri' učvrste/*f budu u
isto doba prvi mu začetnici svega duševnoga života
i razvitka, pak utemeljitelji državničkih mu sloboda»
Na temelju kršćanskih potreba, sastavivsi jošter i
shodna pismena, preve^ži iz grčkoga u slovenski
sveto pismo, zasnovavši i slovensko bogoslužje, po
stavi še slovensku književnost, i svi mi tiii|i blagodati
uvedoše ga u družtvo najprosvietljenijili ondašnjih
naroda.
Bogom blagoslovljeno ovako djelovanje zapo
četo najprije medju moravsko-panonekimi Sloveni,
radi nepogodnih olfolovština i dušmaaskih neprija-
teljskih navala, ne moglo onamo za dugo održati se.
Providnost obra ubaviju njivu u staro-ilirskoj i po-
tonjoj hrvatskoj pokrajini, gdje sv. vjera procvjeta,
uzraste i sveto posijane sjeme plodnim razsadnikom
posta. Ova njiva prijatna je božanstvenomu voću, te
je obilnom krvlju mučenika natopljena, a krv svetih
Isusovili mučenika treba da novpg blaženog ploda
donese. Na ovoj staro ilirskoj mučeničkoj njivi na-
raslo stablo, kršćansko^prosvjetno i slovensko litur-
gično po Ćirilu i Methodu zasadjeno, ali proti ki-
tnastomu stablu udarahu neprestano vihori i lomeći
trieskovi; nego, ako mu odjeveno granje i pomlati,
ostao je hrek čitav, iz koga će mladikoviee udariti
i opet do velikoga ogranja ponaresti, samo Bože
pošalji tiho pramaljotnje rose i ugodno povjetarce.
Nego prije nego na polje toga poviedanja do-
djemo, treba nam u kratko upoznati kako je bilo u
naših hrvatskih i u obće jugoslovenskih stranah
glede kršćanstva prije apoštolovanja sv. Čirila i
Methoda.
Uzmemo li u ruke ma budi kakva erkovnoga
povjestnieara, svi će nam kazati kako su mnogi
apostoli i njihovi učenici po staromu Iliriku, a na
vlastito u pokrajinah Dalmaciji, Istri i Panoniji
vjeru Isusovu propoviedali i sve jugoslovenske sa-
dašnje strane božanstvenim* istinami napunili. Pro-
hodeći sv. Petar više puta u i iz Rima navraćao se
je preko današnje Dalmacije i Hrvatske, te po obi-
čaju svuda evangelske istine naviešćivao. Pavao sv.
sam kaže: „Počam od Jeruzoiirna sve naokolo tja
do Ilirika svako mjesto evangeljem Kristovim napu-
nili", l) Stara predavanja pd vjerodostojnih učenjaka
poprimljcna kažu, da su sv. Jakov, sv. Andrija, sv.
Matij, sv. Marko i po naših pokrajinah propovie-
dali. 2) 0 sv. Luki nejma ni sumlje, jer nam Epi
phanio čisto veli, da je po Dalmaciji evangelje pro-
poviedao; a i sada uzdrži se živa uspomena u Fra
njevačkoj crkvi u Lanzendoriu kraj Beča. U sred
crkve je kapelica, na izvanjskih zidovih stoji ure-
zano, kako je na tomu istomu mjestu „sv. Luka
prišavši iz Dalmacije -propoviedao" pale s toga taj
spomenik podignut, gdje su i Karlo Veliki i njegov
sin Ljudevit l'obožni, radi te uspomene tu dohodili
i kršćansku pobožnoat iskazivali
Djelo po apostol ih započeto nastavljali su
Klement, ApoUnar, Epenet, Andronik, Tito i Kerma,
T
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. Mllinović)
(V. br. 60.)
Smrt Methodova.
Nakon sedamnest godina najtežega i najblago-
slovlje«oga biskupovanja, toli dragocienjenomu i vrlo
zaslužnomu Methodovu životu približao se najposlje-
dnji dan. „On bijaše od sebe uklonio svaku krivnju,
začepio usta mnogim, svoj tek svršio učuvavši vjeru
i očekivaše zasluženu krunu; budući ugodnik i mi-
ljenik božji bio, približavalo se je vrieme u koje za
tolike trude i mukotrpnosti plaču i pokoj steći je
morao". U Moravskoj je apoštolovanje započeo, tu je
i djelo sveto završio. Prije svoje smrti nastojao je
dobri pastir da svojo stado što bolje uredi i krie-
postnu nasljedniku povjeri. On izabra vriednoga uče
nika Oorazda rodom Moravljanina, vješta svakoj oso-
bito latinskoj književnosti, te ga uz pri voljenje er-
kovnoga vrhovnoga glavara nasljednikom odredi.
Učenikom i u obće svemu narodu preporučivaše
sklad i čvrstu vjeru u Boga.
Licem na Cvjetnicu 4 Travnja 885 unidje po-
sljednji put u crkvu sa svojimi dragim i učenici, gdje
se skupilo množtvo puka. Tu izreče posljednji kratki
govor, blagosovi kneza, učenike, svećenstvo i vas
slovenski narod, pak reče: „Čuvajte me moja djeco
do trećega dana."
Vrativši se kući, pade na mrtvačku postelju,
okolo koje stahu cvileći učenici, kojim neprestano
nauke i opomene davao, priporučivajući vjeru pravu
i slovensku liturgiju; najpotla reče: „Vaša srclca
neka se nikakvim strahom neuzkolebaju 5 neplašito
se. ljudskoga suda niti onih koji mogu vam samo
tielo uništiti, ali dušu upropastiti neraogu.... Posije
smrti moje naskočit će vas vuci razdiraoci, koji neće
stadu Isukrstovu oprostiti; njim se oprite čvrsti u
vjeri." ')
Svanu treći dan, a on reče: „Gospodine Isu
krste! u ruke tvoje predajem duh moj." Dne 6
Travnja, god. 885. na rukuh svojih učenika, vesela
lica i blažena pogleda zaspa u Gospodinu. Učenici
i vas narod učinise mu crkovnu službu božju slo-
venski, grčki i latinski najvećom svečanoatju, i sa
hraniše mu blaženo tielo u sbornoj moravskoj' crkvi.
„Sa svih strana bezbrojni narod skupio se na sprovod ;
svak. je plakao za Oteem, pastirom i učiteljem;
mužko i žensko, staro i nejako, bogato i siromašno,
slobodni i zasužnjeni, sirote i udovice, domorodci i
tudjinci, bolestni i zdravi', svi dojdoše na pogreb
onomu koji bijaše se svim sve učinio da sve Bogu
predobije." 2)
Kako je sveti Apoštol prorokovao tako se i
zbilo, jer odmah nakon njegove smrti nasrnuli vuci
razdiraoci u osobah kivnih niemaca, pak protjerali
do malo Gorazda i sve učenike Methodove, a stado
božje stali najoštrije razdirati.
Pokršćenje Jugoslovena.
Pokršćenje biti će uvjek najodlučniji trenutak
duševnoga i životnoga razvitka svakomu narodu;
jer Krstova vjera prava su vrata kroz koja se uhodi
u kolo i drugovanje prosvietljenih naroda i i -zlatni
ključ koji prevelike dotle nepoznate blagodati
otvara, i svjetlost razgoneća tminu krivobožtva i
neznanstva, a posadjiva najčvršći temelj kršćanskoj
prosvjeti, koja, osnovana na čvrstih stupovih božan-
stvenih istina, vodi narode k sreći i blagostanju.
$ego sve ove blagodati nepoBtižu se jednim
mahom, već, hodeći označenom stazom, istina, dopro
ae bez sumlje. Ako pak propoviedaoei ovih istina
svojim postupanjem i načinom nopokažu se sposobni!
niti izključivo duhom božanstvenim obuzeti, onda ni
kršćanske istine ne primaju se srdoa, niti se upo-
trebljavaju onoj svrai pa koju su stvorene,, po tomu
nije ni duševnoga ni životnoga napredka. Sa svetimi
istinami kršćanskimi treba da propoviedaoei isti svoj
život i načela ujedine, onda eto svako blagodati. U t
pokršćivanju slovenskoga naroda, blagovjestitelji ino-
strani alabo su uspievali, jer niti su jezika raaumje
val i, niti uvjek život svoj sa istinami propoviedanijni
udesivali; po tomu, rad nevaljalih učitelja, i nudjenu
kršćansku vjerp Slaveni odbijali. Tako ne bilo sa
slovenskimi apoštoli, jer ovi uz poznavanje jezika"
i svoje življenje na očigled i potvrdu propoviedanih
') Vita 8. Cl«mentfs, C. Vf.
a) Legenda Pannonica. cap. lf.
Anselmo i drugi. Nu nad sve najveća zasluga idje
sv. Dujma, učenika sv. Petra, koga poglavar crkve
posla da u .ovih stranah kršćanstvo utvrdi i crkovnu
nieVarkijn uredi. Duj-am Sv. prvim biskupom u So-
linu bio. i za .vjeru Isusovu krv probo,. U velikom
Solinu najviše kršćanstvo cvalo, pak poganski vla
dari najviše tu i mučeničke krvi prolili. Kada je
Konstantan Veliki kršćanstvo na državno vjoroizpo-
viedanje uz visio, onda i Solin na vrhunac sreće i
blagostanja dopro, s .kojega do malo oboriše ga
divlji narodi, niti se već uzdjgo. Okolo 630 Obri
prodru oružanom rukom, četerdeaet velikih gradova
po Dalmaciji srušiše, medju timi bio,i slavni Solin
Sa Solinom propao i posljednji biskup Theodor, a
atado Krstovo be^pastira, što maču preostalo to se
svuda razjbjeglo. Tludoj sudbini izmakli se gradovi
Zadar, Trogir, i Dubrovnik, i na otocih Osor, Krk
i Babi nu o-vi jiemogli nadoknaditi gubitak Solina.
Obri aauzoji svu Dalmaciju, i nakon tolikoga haranja
u njoj se udomili.
Istočno-rimskji car Heraklio{6J0-64i.), nemogav
sam, pozovne na glasu rad junaštva Hrvate, da bi
Obre protjerati iz Dalmacije i zauzeli ju. Nakon
višegodišnje strašne borbe oko god. 634{ prognali i
predočili jih i oputošenu zemlju zauzeli jt naselili,
nediraju«^ u gra,doye preostale oborskom bjesnilu.
Ovi g^tujovj podčinjeni bili vrhovnoj političkoj i
vojnoj upravi bizantinskih :ju?okonsuLa/ ili stratila u
Zadru, i Carigradu za. slobodno vladanje godišnji danak
davali. To preostalo malo gradića i mjesto zyalo se
Bizantinska Dalmacija. Svu »ostalu koliko je duga
i široka -osvojili i napučilj i^rvati, i prozvali ju:
Dalmatinska Hrvatska, koja se je tja do konca 17
vieka tako zvala. Zauzev oni i većinn Ilirika i
Panonije, uredivši sve po eroju, nazvali to Posavska
Hrvatska, Ctbe ove Hrvatske p?ipoznavale, takodjer
vrhovničtvo bizantinsko, ali se slobodno i po svoju
lupray4jalo. Jedanestog vieka ^a Krešimira Velikog,
bizantinska Dalmacija i obe Hrvatske spojile ae u
#oslanica Kimljanom. 15. 17.
%Farlat. Tom. I, p. 235-249-254. Ud.
hrvatskom kralje-
hrvatsko dalmatinski.
zasjeli na jugoistok,
država, im, & početka razejepkana, ištom 14 vieka
pod Dušanom silna i moguća postala. (Sliedi.)
Pogled po svietu.
Njegovo Veličanstvo car i kralj vratio &e je
ovih dana 12 Iselila u Beč, pa odo u Schdnbrunn,
gdje će se konačno pripravljati za putovanje u
Galiciju. Nj. Veličanstvo krenuti će na 29. 0. m.
u Olomue, a odonle i. rujna u Galiciju. Poljski
listovi donose potankosti 0 pripravnm za doček,
koji će svuda bili sjajan, jer su te priprave zaista
ogromne. U Lavova razvit će se najveći sjaj i
sve učiniti, dn caru bude boravak najugodniji, a
u gradu Jogelona u Krakovi kane jož nadkriliti
glavni grad Lavov. Tu će se sastati poljsko plem-
stvo i množina gostova iz kraljevine Poljske i
velike vojvodine Poznanjske.
U Ugarskoj ima pokret radiknlaca, koji svraća
na se osobitu pozornost vanjskoga svieta. ,,Le
Nord" prima iz Beča: „Ono na što se dosta
nije pazilo, jest, da anlidualistički pokret iza-
zvan radikalnom ljevicom, počima obuhvaćati i one
krugove, koji su malne predsudno obožavali djelo
Benkovo. Partikularizam raagjnrski naglasujo se
u stupcim nekih mngjarskih novina, koje nei-
maju ništa zajedničkoga sa radikalizmom Košu-
tovim. Tako na primjer „Pesti Napio" dokazuje
nuždu za Ugarsku, da se potvrdi pred Europom
kao „saveznik Austrije, nipošto kao sastavni dio
Austrije".
Pod naslovom „Domaća nevolja srbska"
beogradsko „Videlo" u broju 95. od 8. kolovo-
za piše sliedeće:
„Ali zar nema i nebrojenih znakova koji
podrivaju naše narodno uzdanje? Hoćemo li zat-
voriti oei pred onom burom divljih strasti, što
se bune protivu svakog zraka javno istine u
sredini srbnkog druživa, što na razvalinah jav-
nih sbornica, sudišta, pravde i slobodne štampe,
postavljaju proste cenzure „vanrednih" i prie-
kib sudova i vojene svireposti ? Možemo li se i
nevjesti činiti onim narodnim naravim, koje or-
ganizuju javni razvrat, te podrivaju svjetinju fa-
milije, mlifavo junačko srdee, ubijaju muževak u
energiju, uspaljuju nezavisan duh? Smijemo li
pročitati onu bezstidnu hud, koja „zakonom" o-
s vješta va i vlašću zaštita va nečistu savjest, pu-
zeću podlost, javnu nepravdu, izdajničke intrige;
a kao „uzaše revolucije" žigoše i goni osvje-
dočeno poštenje i rodoljublje, oduševljenje za
slobodu i pravdu? Je li dostojno da bacimo ko-
prenu na one niske duše, koje u špionisanju i
ocrnjivanju braće svoje svoju hranu nalaze? Slaže
li se sa ponosom naroda, da ćutimo pred onom
lažnom delikatnosM, što je puna osjećanja za
svaku spoljašnu sitnicu., a ravnodušna je prema
glavnoj misli naroda, prema čovječanskom do-
stojanstvu srbina? Je li u interesu bolje buduć-
nosti srbske, da se skrovito obilaze oni nezaja-
zivi trbusi što narodnoj privredi i štednji sve 0-
titnaju, oni pokvareni želudci, što pretovareni
narodnom krvlju spriečuju disanje u organizmu
srbskog druitva, zapušavaju njegove izvore ži-
vota, ugušuju javnu savjest? Snaže li se bratske
sveze 8rbjna u kolu velike čovječanske familije,
ako se ne predadu sudu javnosti; one „žensko
strašivice", što se odriču obće dužnosti ondje gdje
samo mužkim odporom i protestom Srbin medju
ljudima vidjen hiti može, — i ona prodana o-
fudja što podstiču vatru izmedju sarevnjivih sekta
j rasa u času kad narodno pravo samo vjera u
čovječansko bratstvo spasa va, — i oni otvrdli
griešiiioi što na svjetlo lice naroda blato bacaju,
namjesto da svoje okaljane obraze peru, što kle-
vetani! i opadanjem i od brata nebrata prave,
namjesto da slobodnom i istinitom rieči i nebra-
nu sbracuju ?
Griešill bi proti narodnom uzdanju u čo-
vječanska prava, ako hi skrivali i odricali ne-
volja Istva u izvestnih sferah srbskog družtva.
Domaća nevolja srbska svodi se sva na one
slojeve družtva, koji se nedotiču zdrave klice
vrlina koju narod u srcu i u duši nosi. Ti slo-
jevi jesu: „bezkarakterna birokratija, demorali-
ÊÊÊ
je»phsh»šam .'«protivnih stranaka bio uzkraćen pri-
stup. Policija posredovala je da razljera svjetinu,
a u toio metežu nekoliko ljudi bi lahko i ranjeno.
Na 30 pr. nj. očekivali su u Engleskoj da
će gjeneral^Roberls sa šeojirti* eotauii stići p )d
Kaindahnrvjer je na 24 prispio d'Kelat-i-Ghilzai
neiiašav na p'tftu 'nigdje odp ra. Heratške pu-
kovnije, koje mu je bio postao u susret Ejub
kan nisu se dakle usudile zametnuti s njim boj.
I Ejub khari uzmaknuo je od Kandahar», ali da
saknpi svoje čete i '¿nužnic položaje kako će u
blizini KnridVhara pokušati s'Uoherfsnm odlučnu
bitku.
DOPISI.
Mostar, 22 kolovoza.
Neki budalasti muhamedanski zanesenjaci živo
su uvjereni da svaki od njih koji bi namjeravao
obstati pod Vladom krstjanskom namah bi prestao
biti turćinom, niti bi fjernim smatrati se mogao, ni
uživati raskošje rajske bašče koju im je prorok
obećao. Sbog toga u nekim krajevim Bosne Herce-
govine projavljivalo se je izseljivanja turskieh fami-
lija, da traže Vladu Svečćva koljena. Samo iz Mo
stara toga izseljivanja nije bilo do nekieh dana kad
11 familija jedno s driigim ode tražiti pravieh tu-
rak&. Čudile pameti, velike sljeparije! Ostaviti svoju
domovinu, svoja dobra, kosti otaca svojieh zabora-
viti, pak se skitati od nemila do nedraga!! Vidi se
očito, da bezdan bezdan dozi vije, te žalost njihova
obraća se na njihovu glavu, i zločinstvo njihovo pada
na njihovo tjeme. Da nijesu primjera imali u Nik-
šićanim, nebi se čovjek ni čudio; ali već kad su
nageli, sretan jim put l Zviezda sreće pratila ih od
kraja do zlatnieh planina, koje im je, kako sanjaju,
Sultan obećao, te ih sunce pravde ogrijalo, pak ne-
bili nikomu s napasti! Držao sam do duše da pa-
metni i mzboriti muhamedovci rieće se/lati zavesti
tom ubitačnom' sljeparijom fanatičnih Sehovđ i nji-
hovih sanljivih ćitaba, pošto su se već dogovarali
kako bi se shodan -način življenja mogonaci iz medju
aga i kmetova; dočim Vlada o tom nikakva, dosad
pravca neizdade. Njima obratno dosadilo, i već
dogorilo više se parHiti, klati i ganjati po sudarijam
na štetu i propast svoju, gdje Nikakva pravila hena-
hode po komu bi se ravnali i izmirili, pak s pra-
vednim razlogom uvidjeli su da bi najbolje bilo na-
goditi se izmedju samih sebe, a neoČekivat dok
s njima "tudjin,, upriivi, pošto su se već jedva sjetili
da su neki nameti kmetim težki, nepravedni i ne-
snošljivi, niti je moguće, a još manje dosljedno da
agina volja bude kmetova dužnost. Prenkla bilo je
poštenih aga, koji su se mogli trpjeti, te kmetim
nisu težki bili, dapače bilo je aga koji su svoje
kmetove smatrali kao svoju čeljad, pak su ih u po
trebam njihovim pomagali, štitili i oda zla branili,
ali je te vrste ljudi vrlo malo bilo. Ovi ni sad u
ovom uzburkanom kmetskom pitanju nepovoljni tih
odnošaja nisu imali. Daklen za prepriečiti nepovoljne
posljedice koje1 bi se naravno porodile, razboritiji i
pametniji age željeli su pravednu i poštenu pogodbu
s kmetim na čas prije privatno sklopiti, pak da budu
u tom poslu dosljedni, i da im u tom mučnom na
gadjanju sretno za rukom izidje bili su našli obratno
duševnih, pouzdanih, vještih i odvažnih iz medju
sebe ljudi, koji bi posredovali u tom pitanju, jer su
age bili jur izjavili da će od svoje strane popustiti,
pak da se s kmetim pomire, i pravednu pogodbu
sklope. Ali nekoličina pripredenih zlikovaca namje-
nu ti poso pomete, jer od svoje stare deračine nehtjede
ni za dlaku popustiti, buduć vidjeli očito da Vlada
ili za to nemari, ili je posve mlitava, a vladini či-
novnici da jim idju na ruku za njihovu osebnu ko-
rist, pak da mogu preko stare deračine novu na-
metnuti na biedne i izgorjele kmete. I tako zave-
doše i ostale age, pak se zametnu smetoština gora
nego ikada. Da nebuđu digli Vuksana, Arnolda, i
Drenovačkog, ovaj bi poso od davna bio riešen, ali
ii a žalost ako se" u nas nad je koji sposoban, prave-
dan i od važan činovnik odmah ga dignu. Tako je i
pokojna Turska radila, te se; !činpfr(ik časa nebi
ruogo zadržati ako bi išo u .prilog vladi i narodu.
S ovakim elačim nigda napried, koji samo rade da
sebe okoriste a aviet makar vas propao.
Spàiato, 27 agosto. ')
sQttësto é la pri lúa volta, iSignor Redattore, che
hd 1' alto otíore di vergat una qualche riga nel di
Lei pregiato giornale. Mi rincresce olti emodo di non
pojer servirmi della lingua materna: dure circostan-
ze da cío mi dissuadono, come p. e. T ignoranza poco
sch'sabile dellá déttalingtiáí per parte di coloro bhe
nei fiilti da me cjui' narrati <£iuoeant> Una parte ira-
pof tantissicua. D' ¿vltro canto mi »affliggerebbe asfcai
se per causa mia ritornasse in fiore la chista degli
interpreti o se il redattore del periódico 1' Avvenire,
') La responsabilité della corrispon'dfenza Pdfckíiine lo
¿¿fé^ro 'áig/'frJHHikíffófndente, il quale ci assicura di
essere stato testimonio de visu «4ei fatti quivi narrati.
La Redazione.
desiderando gli sia spiegato il tenor del mió car-
teggio, fosse costretto ad accompagnarsi con due o
tre di questi ed aggravai1 cosi il lieve déficit cornu-
nale. E poi come potrei io cogliere il più meschino
effetto narrandogli, in lingua barbara, fatti da per
aè spiacevoli e tristi? Forse confabulando seco lui
nella dolce favella del si potro ammansar quel
bóllente e bellicoso spirito ed estorcergli un atto di
disapprovazione a quanto qui si lece da parte dei
suoi ed a quanto si v'orrebbe fare ancora.
Ma non preeorriàmo coi fatti. La vigilia del
giorno 1«S mese corr. i Bersaglieri di .Spalato dopo
un tiro al bersaglio ritornavano verso sera ai loro
locali. Preceduti da una ciurmaglia (Signori la veritá
è verità) íecero il solito giro inneggiando a Spalato
italiana, al libero statuto ecc. Pin qui nulla di nuovo.
Non è mió compito lo spiegare come la ciurmaglia
del naese osi accompagnarsi con questi pretti latini,
con questi italiani degni dolí' ultima pietra della pe-
nisola di Taranto o qual relazione passi fra i Ber-
saglieri ed i macellai, facchini e compagni. Non è
neppur mió compito 1'indagar perché l'autorité po-
lítica permetta portar archibugi a gente, che in mo-
menti di aberrazione mentale e di cieco patrioti-
smo, centuplicato dai fumi di una birra alcoolizzata,
potrebbe divertirsi a descriver in aria certe parabole
di íuoco. Non è mió compito neppuro il parlar di
donne, che, ninfe, danzavano leggiere dinanzi questo
patrio sodalizio. Non voglio neppur descriver qual
effetto desto nella popolazione il veder il Signor T.,
vestito a ñero portar la tanto decantata coppa, che
costó al proprietario bersagliere Sig, Pav. tre volte
più di quanto vale. Non voglio parlar dei cotillons,
che indorati da un sol, che tramontava, produceano
nei curiosi una períetta illusion ottica, talehè vi fu
un scmplieiotto, che giurava sull' anima di mamma
autonomía qnello esser oro messicano. lo voglio no
verar fatti e devenir ad una conclusione dalla quale di
leggieri si comprenda come questi nostri italianwsimi
abbiano cauSato, iniziato o sostenuto il tafferuglio
del giorno 17. Ma ritorniamo a noi. La ciurmaglia,
che accompagnava la società del Bersaglio, non si
accontento soltanto d' inneggiar a Tizio ed a Sem-
pronio roa, di otro suggestioni, come la fama vuole,
dei generali e sottogenerali della società, che no
velli Ottaviani marciavano superbi, comincio a sca-
gliar ingiurie contro i nazionali come p. e. via da
Spalato i Croati, colle teste dei puntari ecc. ecc.
Mió Dio, chi potrebbe tener a mente le parole
di dispregio agli slavi, che il redattore del periodico
1' Avvenire conia noli' ore pomeridiane e che con i
suoi condegni organi Signori Mu. e Fe. e bella compa-
gnia tramanda in plicchi sugellati alia bruzzaglia di
Spalato? Ma via le considerazioni ed i commenti. I
Bersaglieri adunque, dopo aver fatto il giro per la
città si ritiravano nei propri locali. Pria perô di de-
positar le carabine ancor una volta vollero inneg-
giar al Bajamonti, al Jeréic ecc. Avessero gridato
anche fino che fosse spuntata la prossima aurora,
nessuno per certo avrebbe il diritto di far loro una
qualche osservazione ; ma.... qui comincia il prologo
del lugubre dramma. Fra gli altri curiosi, che tran-
quilli osservavano questa irregolar processione vi e-
rano alcuni militi del battaglióne Weber stanziato a
Spalato. I Bersaglieri, che avevan da saldare un de-
bituccio con questi soldati, pensarOno essersi offerta
una bella occasionc per aggiustar seco loro i conti
ed eceitarono alcuni macellai, facchini e consimile
genia ad ingiuriar i soldati e ail' occorrenza menai
anche lo. maní. E qui sorge una faragine di dimande.
Perche i Bersaglieri spalatini aveano della ruggine
coi soldati? Perché il periodico l'Avvenire imprese a
difender i Bersaglieri senza che alcuno li avesse di
nulla accusato? E vero che il Sig. Piotro Jercic, ab-
bia nella ruattina dell' istesso giorno distribuito de-
naro a'macellai, facchini ecc? Per soddisfar in parte
a queste dimande, trasportiamoci in ispirito al giorno
della commemorazione delle Battaglie di Kljuc e Ba-
njaluka. II battaglionc cîel Weber stanziato a Spalato,
come tutti gli altri battaglioni del Weber stanziati in
provincia, pensó di festeggiar la rieorrenza di questo
fausto avvenimento in senso nazionale ed invitó la
banda nazionale. E da quel memorando giorno te-
nevansi nella società del Bersaglio sedute pomeri-
diane (si notó 1' assenza dell' autorità política) ove
ardenti patriotti (gioventà imberbe) con discorsi a
sensation deploravano 1' autonomía oltraggiata, doman-
davano la rivincita, la riscossa, proponevano e quindi
votavano questiorii di pugilato.
Le parole e gli eccitamenti dei Bersaglieri pro
dussero sulla ciurmaglia il desiderato effetto. Assas-
sine, gente da nulla, che Banjaluka d'Egitto, queste
erano le espressioni che la plebaglia di Spalato sca
gliava ai predi militi. L' Avvenire avrà forse lo sciocco
ardire di negar anche questo ? 1 macellai, questo fior
fiore del partito latino di qui colle lor dolci metà fu-
ron coloro, che diedero principio al dramma del
giorno 17. I Bersaglieri, non certo tutti, veduto che
la ciurmaglia avea appuntino eseguito i comandi dei
lor Ciipi, discesero dai propri locali (noti il periodico
Avvenire discesero) onde esser di rinforzo alla ciur-
maglia, se per Caso ad essa dovesse toccar la peggio.
E qui le dimande. E vero o non è vero che molti
Bersaglieri discesero con archibugi e senza? A che
scopo i Bersaglieri discesero? Perche non rimasero
tranquilli nei lor locali ? Perché non chiusero le porte
d'ingresso? Vi sono a Spalato guardie coamnali?
Ilanno esse il sacrosanto, do ver di tutelar e garan-
tiré la sicurezza delle persone ? Ove erano let guar-
die nel momento del tafferuglio? Vi eniste in $palato
una qualche autorità política? Vi sono a Spalato
gendarmi? Pazienza, che le'risposte vengono dâ'sè.
Molti Bersaglieri discesero, dei inonturati e non mon-
turati, con carabina e senza. Déclinar nouai qui non
serve, la popolazione stessa ce lo atteste gndando :
soldati pobili su se s Betsaljèrima. A che discesero?
Oertamente non saranno discesi a goder del bello
spettacolo e d'altro canto le tinestre dei loro locali
a tal scopo meglio eonvenivano. Vi sono a Spalato
guardie comunali? Si. A tesser la storia di questa
patria istituzione ci vorrebbe il frasar^o di Arturo
Oolautti e la ricca immaginativa di Gaetano Feoli.
Vi erano eerte guardie vecchie, e volenclo po| „ferrea
cum manu" (vedi un numero arretrato del periodico
A o venir e) il dottor Bajamonti assumere le redini
del potere fece venire da Trieste novelle guardie.
Adesso grazie al cielo abbiamo un sergente, due ca
porali e dieci o dodici guardie. Eppure lo stesso
sergente in certe ore del giorno etenta a trovar soli
tre puliziotti. Poverini sdraiati in qualche bettóla
suburbana tracannano del liquor spumoso e se la ri-
dono dei lor padroni e forse anche della loro carica.
Poverini! Al vederli un senso di pietà tosto m'in-
veste e quasi, quasi anche io pagherei loro un quarto
di vino!... Ilanno le guardie il sacrosanto dovere di
tutelare e garantiré gl' interessi e la sicurezza dei
singoli? Lo dovrebbero avere, ma..... chi sono Que-
sti singoli che la polizia tutela ? Sono i membri aella
società operaia, i soci del Bersaglio. Avemmo molfi
eserapi comprovanti che la polizia eccita il popolac-
cio ad assaltar quieti cittadini. Ove erano le guar-
die nel momento del tafferuglio? La metà era impe
gnata a suscitar la ciurmaglia e maltrattar i mili
tari e T altra metà sarà stata probabilmente occu-
pata nel eustodire da torvi sguardi i noatri fon-
tanini. Alla domanda poi se vi aîa a Spalato una
qualche autorità política, non saprei ohe risponçlere.
Il Capitano distrettuale accompagné < la società. del
Bersaglio alla sólita gara, ,dove íanche egli vuotó
due o tre càrtatuccie. ,,L'uomo aarà sémpre uomo"
dice un vecchio adagio. Pero è ,da. fortemente mera-
vigliarsi che il sig. Capitano distrettuale Kutschig non
abbià preso una qualche precauzione pria di portarsi
alla gara. Che i gendarmi si raccontino favola nelle
proprie caserme/oppure passegginoî per istrada, è
cosa, a mio parère, indifférente per l'erario e di grande
importánza per la sicurézza pubblica. Peró taluno
mi potrebbe obbiettare : poteva forse il ^ig» Capitano
prevedere un tal disordine? Chi no» prevede in un
giorno di festività, se non un disordine si grave, al-
meno un diverbio ? Se poi è vero quanto categóri-
camente asseri il „Narodni Li.st" che lo <stesso sig.
Capitano portandosi al Bersaglio abbia gdito parole
di minaecia, *lo non dico altro. —I Bersaglieri adun-
que che disoesero aggiunsero paglia al jfuoco, susci-
tarono vieppiù il popolaccio contro la ,milizia. Ono
fra questi (volendo scimiottar Erostato, che appiccó
il fuoeo al tempio di Diana per lasciar nome nella
storia) levato in alto una sedia, la scaglió contro un
milite. Un fatto tira dietro altri fatti, tre o quattro
Bersaglieri seguendo 1' esempio del prode;COnípagno
percossero con cal ci e pugni diversi sojldati. Un certo
dirigente la polizia comunale con voce rauca e,grossa
intuonó il fatal grido : cacciamo i soldati da marina.
Grido fatale, che ebbe le sue consegujenze. Una con-
fusione insólita sorse alio ra fra militari e .civili, I
macellai o facchini percuotevan i soldati ^questi ul-
timi sguainate le daghe cominciarono a di¡ffendersi.
Fra i Bersaglieri alcuni scendevano con archjbugi e
con spadini, altri sfidavano il militare con parole in-
giuriose ed altri più accorti se la avignarono. Dopo
due o tre minuti primi la marina era deserta. Ora,
erano i soldati in diritto di sguainar le daghe e far
sgombrar la ciurmaglia? La risposta agl'imparziali.
II redattore dolí' Avvenire ingolfandosi fino, la gola
nel códice militare in un numero del suo giornale
posteriore al tafferuglio pubblicó due ,o tre paragrafi,
che proibiscon alia milizia d'impacciarsi in questioni
civili. Benissimo. Ma, torse il redattor dell' Avmnire
dimenticó quel paragrafo si importante del códice
civile, il di cui tenore è all'incirca il seguente: per
propria giustificata difesa un individuo puó non solo
schiaffeggiare ma pur anco freddar un altro? O forse
il soldato non è uomo in carne ed ossa? Infélice per
non dir ridicolo è quell'altro tratto di spirito del
sig. Redattore quando asserisce che la milizia earicó
a bajonetta. Quanti morti dovemmo deplorare ? Quanti
feriti? I militi del Weber mostrarono nel giorao 17
corrénte una pazienza da Giobbe e lo stesao redat-
tore dell' Avvenire dovrebbe esser di ció intimamente
persua8o. (Segue la fine).
S ti van, 26 kolovoza.
Javljamo Vam, Mnogo PostoVani Goap. Ured-
nice, da zadarski ljudi nezadovoljni tim sto ne mare
da pohode Stivanjsku školu, da se uvjere'ob uzgoju
djece; nego nemare ni na glas, što se šivanom
razlegao. Evo ima već tri godine dana; od kad bi
javljeno po listovim, da Stivanjski puk viče: Dajte
nam zgradju za školu, ali i ovaj put, ko i sto dru
gih, badava ; jer vladini ljudi, koji bi mogli učiniti
riee činom, oni se nemiču. Mi se nemožemo do-
voljno načuditi ovoj njihovoj nemarljivosti, i nemo-
Br. 79 íj^adar, Poneđjelnik 25 Listopada 1880. God. XI. KAHLHU
Veritftteia facientee in eh&ritate, »rescamufi in
¡lio per omnia, qui eat caput Christns.
(S. Paul. Efh.' /V. 15.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Petak Ego intejjfm clamito: Si quia Cathedrae Petri jniifit»r, me«« est.
(S. Hieronym. Efi*. JUVt. md Dam.)
Vos ipsos, a^iliantjf,0eo, in dies alaoriter operam Vestram impensnros in tnenda salntari Ecclesi» doctrina, animisqne in Religionis amore et in ver» fldei profeasione
roborandis, (Pio IX u papinsk. listu, Sí veljače 1872 pigaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godina; tko na svrhu jednoga godišta ue odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Kruliotoorcl
Evo nas da jaš štogod progovorimo o nje-
mačkoj slobodnoj stranci. Za najprvo nam je
upitati: čemu sastanci toj jedino-sposobnoj stranci
za vladu? Zar da se razpravljaju pitanja sviet-
skog domašaja ili pitanja koja uplivaju na nutrnji po-
ložaj carevine? Nije li istočno pitanje i dotično
pitanje o izvanjskoj politici barem toliko važno
da bi trebalo da dojedna u pravom smislu rieči
politička stranka razjasni svoje mnienje ob istom ?
Zar da gospodarstveno pitanje, pitanje o ure-
djenju zastarjelog sudbenog postupanja, kao i o-
no o sustavu poreza, nebi imalo zanimati sva-
kog političkog čovjeka, a nekmo li stranku koja
se hvali sposobnom za vladu? Ne, o svemu to-
mu nema govora na sastancima njemacko-slo-
bodnjačke stranke, za to nju glava ne boli;
njoj se hoće po sto po to demonstrirali. Doli
Taaffe! to je geslo te nazovi slobodnjačke stran-
ke. Nu što su htjeli izjaviti što li posvjedočiti
ti njemački delije ? Zar da se ustavovjercima ne-
će gabineta Taaffova, da mu žele smrt, nebi li
oni tu zasjeli ? Toga nije trebalo da izjavljiva-
ju, to je stara pjesma. Njima dosad malo koji
gabinet bijaše po ćudi. Dobro primjećuje berlin-
ska N. D. A. Z.: „Ljevici dosad nijedan gabi-
net ne bijaše po budi. Neporeciva je istina da
išlo Herbstovo ministarstvo, tako zvano gra-
djansko ministarstvo, neimadjaše goreg neprija-
telja do istog Herbsta.(( Da su ustavovjerci sbilja
prava politička stranka, da j ih u borbi vodi uz-
višeniji cilj, neg li je osobni prkos, bili bi do-
kazali da je Taaffe-ovo ministarstvo u bludnji,
a da su oni na istini, al toga njima ne treba,
njima je dosta, kaže W. A. Z., da dokažu da
uz ustavnu stranku stoji njemačko pučanstvo
carevine, da ta stranka neće da zna za Taaffe-
ovo ministarstvo. Nu prvo ni iz daleka ne do-
kazaše, jer sakupiti na dvama trima sastancima
koju stotinu ljudi ne znnči imati uza se cielo
njemstvo carevine, jer umjereni Niemci Tirola,
Voralberga, gornje Austrije i Štajerske i za-
stupnici njemački desnog središta nisu za stav-
no s njima. S druge strane poznata su sred-
stva kojim su se Herbst i družina služili da iz-
nesu tobože na vidjelo jedinstvo svih njemaca
carevine. Slale se okružnice na sve četri stra-
ne, obćine i politička družtva dobiše neobične
pozive, gdje se plašilo pogibelju njemstva, do-
napokon razaslaše i čestitke koje na dan sa-
stanka morale su poslati obćine i politička druž-
žtva, tako da su sve nadošavše čestitke bile
jedna drugoj slične kd jaje jajetu. Uzmeli se i
to u obzir, da su izaslanici na skupštinu dobili
poputbinu iz obćinskih kasa, tad se lahko shva-
ćaju rieči nekog njemačkog glasila: i opet ne
možemo, a da ne napišemo satiru.
Izjava Kronawettera u Modlingu, da će
mučati samo s toga da ne naruši mir, dokazu-
je nam kakva je to sloga Njemaca. Ustavovjer-
ci mjesto da pokažu da su složni iznieli su u-
prav na vidjelo svoje domaće nevolje.
Nu htjedoše li možda dokazati da je sbog
Taaffe-ova ministarstva u pogibelji jedinstvo
carstva, usta v i niemstvo? Ali toga Ije ne do -
kazaše, ako oni pod ustavom ne razumievaju
hegemoniju Niemaca nad drugim, a pod jedin-
stvom carstva poniemčenje svih narodnosti. Sva-
kako smiešni su ustavovjerci kad govore o po-
gibelji Niemslva Zar je Niemstvo u pogibelji
sbog imenovanja četiriju profesora na pražkom
sveučilištu ili sbog naredbe o jeziku ? To samo
inogu pomisliti glave ustavovjernih vodja, koji
od mušice načinjaju vola, al većina naroda nje-
mačkoga ne uvidja nijedne pogibelji za Njem-
stvo, ako se Slavjanima dade ono što jih po
pravu ide. Puk njemački u Austriji dobro zna
da samo jedna pogibelj prieti Niemstvu, a to je
nesrećno vodstvo, kojim je od nekog vremena
obdareno. Vodje ustavovjerne stranke u osob-
noj borbi za vodstvom metnuše na kocku i u-
stav i slogu, te su na taj način ozloglasili stran-
ku kojoj su vodje, da već niko nedvoji o ne-
sposobnosti ljevice za vladanje. Dakako! mogu
INiemci trubiti do mile volje, da su oni jedini
živalj u carevini sposoban za vladanje, al toga
ne dokazaše dok ne izadju na vidjelo sa cielim
iprogramom. Al ljevici neće se toga, ona nema
programa o najvažnijim pitanjima unutrnje i iz-
vanjske politike, ona ne izlazi s osnovama, ko-
jim da poboljša pučko blagostanje, sva se nje-
zina oposicija vrti oko naredbe o jezicima i oko
osobe Taaffe-ove. „Sastanak drži za dužnost u-
stavovjernih zastupnika kao i pojedinih Člano-
vo stranke sa svom odvažnošću i sa svim za-
konitim (?) sredstvima boriti se proti sadašnjoj
vladi." Sva ta dakle borba ustavovjerne cli-
que nije no za gospodstvo. Njoj se hoće sva-
kako gospodovati i sapinjati njemačkim obručem
nenjemaČke narode, pa bilo što bilo.
Eto čemu ustavovjercima sastanci. Kruha!
kruha! vapi je puk obterećen porezima; vlasti!
vlasti! mastnih plaća i punih kesa! viče ustano-
vjerna clique bečkog parlamenta. Dajte pet-šest
ministarskih listnica Herbstovoj družini; dajte
Herbstu listnicu ministra financija, pak će nestati
„hruhoborskih borba'\ a narodi će Austrije o-
peta jednom kušati liberalnost ustavovjeraca.
Pogled po svietu.
Magjari se naučili no popuštanje hrvala,
pa i sada kada je izabrana nekolicina stupila
s odrješitim pravcem na polje, Magjari ko da
mare i ne mare za odpor njihovih prekodrav-
vskin saveznika.
Iz Pešte brzojavljaju „Politici", da je ba-
run Filipović, boraveć neki dan u Pešti podnio
ministarstvu potanki izkaz o krajiškim fondim,
toli glede njihova iznosa, koli glede uprave. Na
temelji) ovih izknza da će se izradili elaborat,
koji će služiti kao temelj dogovorim. Carski re-
skript o utielovljenju, da će izaći još ove go-
dine i istodobno hiti imenovan carski komisar.
Prinosna kvota sjedinjene Hrvatske zajedničkim
hrv.-ug. poslovim, da će se ustanoviti pulem
kraljevin. odbora u kojim će biti zastupana i kra-
jina. Nu nadostavljaju, odkad izadje carski re-
skript do utielovljenjn da će valjda proći idvie
godine. Pitanje o zastupanju krajine na ugar-
skom saboru da će takodjer biti uredjeno po
kraljevinskim odborim i dotična zakonska osno-
va, ujedno sa predložim o administrativnim i fi-
nancijalnim odnošajim krajine, da će valjda biti
predložena ugarskomu i hrvatskomu saboru u
zasjedanju dojduće godine.
Iz Zagreba pak brzojavljaju „Politici":
„predloži zapovjedajućega generala Filipovića o
utielovljenju krajine bili su u Pešti nepovoljno
primljeni, jerbo ugarski državnici neće za živu
glavu da brzo rieše pitanje o utjelovljenju kra-
jine."
Eto kakvi su Magjari, saveznici za nevolju. 1
Pa da ih hrvati nakon toliko izkustva još glade |
i mažu, davajuć neprestano od svoga! Ele je '
to samo ovoga vieka moguće.
Zajednički proračun za 1881 izkazuje u-
kupnu nečistu potrebu od 116,815.985 for., a
odbiv svotu pokrića od 3,337.548 for., ukupno
čistu potrebu od 113,477.437 for. Od toga po-
kriva višak carinskoga dohodka 3,769.613 for.
(napram 5,542.500 fr. za 1880), po čem preo-
stuje potreba od 109,707.824 fr. (napram
99,243.341 fr. za 1880).
Na kraljevine i zemlje« zastupane u care-
vinskom vieću, odpada 70 postotaka, t. j.
75,259.567 for. (napram 68,080.931 for. god.
1880), a na zemlje krune ugarske 30 posto-
taka, t. j. 32,254.100 fr. (napram 29,177.542
fr. g. 1880). Za Bosnu i Hercegovinu za god.
1881 ministarstvo pita u ime vanredne potrebe
vojake 1,707.000 fiorina manje nego na tekuću
godinu, jer je lani ministarstvo primilo za Ijeto-t
8,045 000 a ove godine pita samo 6.338.000. f.
Od nekoliko vremena sve se to postojanije
i ozbiljnije govori, da će se car ruski Alek-
sandro odreći vladanja i imenovati prestolona-
sljednika regenlom. To mnenje podkriepljuja nje-
mačke i franceske novine tom okolnošću, koju
posve ozbiljno pripovjedaju, da se je car na
tiho pred nekoliko svjedoka, medju tima mini-
star rata Miljutin, vjenčao 19 srpnja po starom
u dvorskoj petrogradskoj kapeli. To u pota-
njem izvješću pripovieda „Koln. Ztg.", veleć, da
je Aleksandro tim hotio urediti svoj odnošaj sa
Dolgorukicom radi djece, koja su već proizišla
iz odnošaja s njom i radi buduće djece. Petro-
gradski dopisnik bečke „Pol. Corr." tvrdi ta-
kodjer da se car sprema urediti odnošaje s Dol-
gorukicom, dočim iz Pariza potvrdjuju viest „Koln.
Ztg.ft i tvrde da sć nova supruga nalazi s ca-
rem u Livadiji, gdje da se misli i nastaniti.
Hekoliko opazaka.
Hode vuk dlaku, ali dud neće.
(V. br. 74, 75, 76, 77, 78.)
Valja nam svrhom zamjeriti, i ako preko vo-
lje, g. Dn. Ivu Stojanoviću, da mu je Gjore loša
radnja, i ako što se jezika tiče tu ima dosta du-
brovačkih osebina.
Biti će Gjore koliko hoćeš sujeslovac, zelenjak,
mješanija veličanstva i podlosti; biti će prvi dio ta-
nana ironija, gdje (sic) se dokazuje jadno sadašnje
uobće pokvareno dieloredje, a drugi dio gdje se uz-
visuje mnogovrstnijem razlozima dieloredje, biti će
sve kako Don Ivo piše, ali mi nalazimo da to nije
tako: a to jer su Gjorini prigovori i lakrdije prem
očiti, a obećani razlozi veoma jadni; tako da prosti
čitalac (a tieh ima ponajviše) opaziti će i spomenuti
ono što ćemo i mi zamjeriti, (a g. spisatelj nek nam
oprosti, jer svak zna da Gjore kroz njegovo pero,
i. ickoj Dalmaciji Br. 94.
glasovitoga kraj Praga u Emausu glagoljskoga sa-
mostana, gdje na novo mili zvuči staroslovenštine
stadoše se razliegati, i pod krilo jedinstva vjere i
književnosti sve Slovene pozivati.
Kada na balkanskomu poluotoku zavlada silni
car Dušan, pred njegovom desnicom strepio gordi
Carigrad; istodobno kod zapadnih Slovena bio
slavni kralj češki i car njemački Karlo IV, kojino
narod slovenski ujediniti želio u rimokatoličkoj vjeri,
i dati mu jednu sveslovensku narodnu književnost,
kao što je sv. Konstantin započeo, a to postignuti
naumio glagoljicom. I zbilja Karlo uputi se godine
1246 u Avinjon, gdje je stolovao papa Klement VI,
odgojitelj Karlov, koji s toga naprama istomu veliku
i naklofiitost imao. Karlo posjeti Klementa IV, ne
satao kad crkovnoga vrhovnoga poglavara, rwgo i
kao svoga odgojitelja, učitelja i prijatelja. Medju
svimi stvarmi najviše Karlo moljaše Klementa, da
mu dopusti u Ćesku uvesti slovensku liturgiju, uka-
zivajući svoju želju i namjeru. Nu papa Klement
poznavao je dobro na kakav bi se odpor kod nje-
mačkoga svećenstva udarilo, ako bi se to obŠirno
dopustilo. Još je bila živa uspomena što se je sa
sličnim dopustom u samostanu na Sazovi dogodilo;
ali je ipak htjeo da barem u nekoliko Karlu zadovolji,
te mu dopusti kao pokušaj u jednomu mjestu uvesti
glagoljicu, misleći možda Klement, ako pojde tu
dobro, lasno će se pak raz prostran i ti.
Papa daklen na 9 svibnja 1346, pisa Ernestu
nadbiskupu Pražkomu, da u Cesku došavši slovenski
svećenici smiedu slobodno slovenski bogoslužje ovr-
šivati, ali samo na jednomu zabilježenomu mjestu. 1
Netom ova dozvola bi data, odmah na 21 studenoga
1347 u Nirabergu bi zapovidjeno, da crkva sv.
Kuzme i Damjana u Novom mjestu u Pragu bude
prečinanjena u samostan> u komu će Benedektinski
redovnici u staroslo vensko mu jeziku danju i noćju
kroz sva vremena pripjevati u službi božjoj Bogu
hvale, na uspomenu^i poštenje sv. Jerolima, koji
je odsle cašćen i u Ceskoj kao u svojoj domovini
Dalmaciji. Ovo je ovi glasoviti za glagoljicu samo-
stan Emaus, toliko u slovenskoj poviesti poznat. U
ovi samostan budu pozvani glagoljaši, u velikom
broju, iz Dalmacije, Bosne i Hrvatske. 2
Karlo IV, utemeljenjem glagoljskoga samo-
stana u Emausu htjeo po primjeru svih inih pro-
svietljenih naroda utrti put i uvesti medju sve Slo-
vene glagoljicu, kao obći književni jezik. S toga
slavna poljska kraljica sagradi po primjeru Karlovu,
na Kleparci kod Krakova takodjer glagoljski samo-
stan, * u koji pozva redovnike glagoljaše iz Praga,
da poljski narod priprave na slovensku sjedinjenost
u vjeri i književnosti; tim više nadalo se je sretnu
uspiehu, jer slovenski svećenici u Krakovu bili su
izmedju rimokatolika i grčkoistočnjaka, te su svojom
nepristranošću mogli lašnje razkolnike u jedinstvo
privlačiti. Da Karlo svoj cilj postigne, kada u Italiju
1 Litt. Clem. P. VI. 8(1 Einest, arch. Pragensem. Apud
Pelzet. 1. p. 90.
3 Ginael: Gesch. dev Slavenapost. s. 147.
3 Safarik. Geschichte der slav. Sprache. 494.
4 Palacky. Geschieh. II. 2. Abtheil. 305.
posmiehom, pak obrativši se k bolestnici reče po-
tihano :
„Spomeni se od onoga što si mi obećala, moja
dobra Baptisto, moli se za me, za moje, a Bog nek
primi molbu, i ugodna mu bude jedna moja živa
želja... brzo ću opet k tebi, s Bogom, s Bogom 1"
Ona joj stisne srdačno ruku, Fernand nešto na
prijateljsku reče; pak obojica ostaviše kolibu, i mladi
Iječnik zadovoljan da je izpunio svoju dužnost i da
napokon svoju misao mogao je svrnuti na zabavu,
konja potjera u trk po čarobnom putu na zavojke,
koji je vodio k Creux de l' Ours.
Jesen svojim sievkastim bojama i svojim nebom
turobnim dobro se je sudarala s ovim divljim pre-
djelom, i premda često ga je Antica pohadjala, premda
je toliko puta motrila mûkom, zanesena, vode teku-
ćice, velike hridi, i velebne dubove, nikad nije se
toliko divila, koliko ove jeseni pod onom maglovitom
koprenom, pod kojom divljački sienkasti likovi su
se predstavljali. — Dokle je Fernand razuzdavao
konja, ona je išla polagahno uvijajuć dugim sku-
tima svojeg odjela vrhove praprata, prisluškivajuć
vjekovječni žamor valova, koji su se razbijali na
podnožju slapa prije nek se svalit u bezdan, kojeg
stara predaja prozva medjedskom pećinom. — Da
je djevojka manje bila zanešena oviem veličanstve-
niem prizorima, možda opazila bi bila na vrhuncu
planine, koja se je nadvisivala nad hridi, lovca krasna
odputova, na 19 veljače godina 1355, posla svomu
pobratimu Dušanu silnomu sliedeće pismo: „Ako
uživamo veseliti se spasenju svakoga čovjeka, kakvu
god stališu pripadao, jer g4 smatramo istoličnom
vrstom: vas pak: osobito, kao najdražega brata,
kojino je ne samo čovječno nami jednoličan, nego
jošter i u kraljskoj časti ljubav bratinska nas ujed
načiva, kao što nas spaja i Jednakost plemenitoga
slovenskoga jezika, čim uzvilenost slavnoga jezika
obadva nas sa božjom pomoćju na sreću i čestitost
porodi". 4 Nepropušta mu još napomenut, kako želi
da se, po plemenu i jeziku braća u pismu i vjeri
sjedine, te jedan rimsko, drugi4 grčko carstvo zauzme.
Nu Dušan god. 1356 umre, prije nego je mogao
stupit u dogovor s Karlom.
Samostan n Emausu .etrpio je na hiljade
nepogoda, ali se je sa pretrgnjivanjem do god. 1635
uzdržao, dok ga nesretni usitizam akasnje zlohudni
protestantizam ne shrva i uništi. (Sludi.)
^JÚCt^S^^L
Proíessore Pieíro Cav. Mancion.
(Vedi n.o 78).
* Mi fu di vero conforto il sapere che i
brevi cenni sal Professore Pietro Cavaliere
Mancion a voi offerti coi primi di ottobre vi
fecero piacere, ed è perció che come voi de-
siderate, ed io promisi, procureró di comple-
tare lo sbozzo biografico-artistico di quel Ve-
nerando.
Roma va superba di posséder lui che con
altri non molti 1' arte dell' incisione tengono
alta e nelle vie del sommo perfezionamento la
gaidano e la generazione presente ed avve-
nire deve tener dietro alie loro pedate per
raccogliere i supremi trionfi nel mondo artí-
stico e tenere alto il vessillo delle belle glo-
rie della penisola. — Per entro il tèmpio del-
r arte, il Prof. Mancion trovó le splendide sod-
disfazioni dell' anima, e i più soavi conforti
nello studio del vero, del bello, del grande,
e noi chiudiamo la recensione dei suoi prin-
cipali lavori col ricordare il Suo Grande Sisto
V, dalmata di origine, di cui non v' ha mol-
to T Ambasciatore Austríaco Bar. de Hübner
delineó la graudiosa figura nella famosa Sua
opera, accolta con vera riconoscenza dai cul-
tori della Storia e della diplomazia. — II
Papa siede sul suo trono in pieno ornato pon-
tificale e tiene nella mano destra il disegno
della Collegiata di S. Grirolamo. Talmente so-
no eseguite bene le ombre che i due ginnoc-
chi e le tibie, che si segnano sotto gl'indu-
mento sembrano staccarsi dal quadro; i piedi
che poggiano sopra un cuscino di vellutofor-
stasa i uzrasta, koji, na pol sakriven od jednog
stabla, rukama naslonjenim na ciev svoje puške
nepomičnim okom pratio je djevojčicu, koja je tu-
marala po prapratima; ali joj u oko neupade.
Pred ovom krasnom prirodom ni jedan drugi
stvor nije prisvajao njezine misli; njezino srdee, koje
nije imalo više oklievati, opetovalo je odjek „Ti si
bolji nada sve !"
Zamišljena nije čula Fernanda, koji je išao da
ju dostigne, pjevajuć napjev Madame Angot; no ona
se uzpregne kad joj se dotaSe ramena, pak, obrnuvši
se k njemu, pokaza rukom čarobni položaj.
Krasno li ti je! prišapti ona.
— Bez sumlje, bez sumlje... odgovori brat,
kojeg oko gledalo je nepomično kotaricu, koju bijaše
donio sobom; no, da bismo mi sjeli, da doručamo,j
gladan sam kao amerikanski proglas...
Antica u čudu, pogleda ga koliko da je pala
iz oblaka!
Nemoj se sablažnjivati, moja sestrice, kad do-
vršim doručak postat ću zanesenim, duhovitim pje-
snikom; vidit ćeš....
Premda ovaj Epikurejski govor bijaše u ne-
vrieme i nepriličan, Antica se ne uvriedi, no se
nasmije svojem bratu, priredi na brzu ruku, na za-
stor mahovine, jaja, butine, za što se je bila pobri-
nula gospodja Borel.
mano intorno ad essi una quantità di pieghe
eos\ naturali da raggiungere la piena ¿Ilu-
sione della morbidezza del drappo. Il suo volto,
desunto da vero ritratto, spira la severità l'e-
nergia la grandezza di quelF anima che a-
mando la giustizia ed odiando l'iniquità sep-
pe tener in freno la tracotanza ed i misfatti
di un' aristocrazia insolente e criminosa. ')
Alla Scuola di un tal genitore quai è il
Mancion si va formando il suo figlioGiusep-
pe, che già apparisce degno del Maestro, giac-
chè esegui fin ora non poche incision* che ri-
scossero Iode, e meritano di essere nótate.
Il primo suo lavoro è il vero ritratto del
sullodato Pontefice Sisto quinto fatto in ovale
(medaglione;) che a giudizio degl'intelligenti
è di grande effetto e di perfetta esecuzione,
come pure i ritratti del generale Bixio, dello
scultore Rinaldi, del Prof. Wolf, del celebre
Casamatta, dell' antico famoso incisore Metà,
del Cardinale Garcías Cuesta Arcivescovo di
Compo8tella, ma> sopratutts quello del Cardi-
nale Bembo, dipintura di Tiziano, scopertoin
Napoli dal Cavalca-Selli che è riuscito, si noti,
all'acqua forte, di un'esecuzione meravigliosa
e di un effetto veramente nuovo. II suo bol-
lino riprodusse îelicemente 1' immagine del
Grande Galileo Galilei esistente nella Galle-
ría dei Principi Barberini, parecchi ritratti di
Principi incisi alia cosi detta maniera ñera.
Sono parimenti degni di Iode il Suo San Vit-
tore, la Pietà dedicata al Vescovo di Ragu-
sa, la Sacra Famiglia, la Madonna del Pianto
e parecchie altre divote imagini che per bre-
vità omettiamo.
E perché nulla manchi a questo schizzo
biográfico soggiungeremo di buon grado che
il figlio maggiore del Prof. Mancion Cavaliere
Giovanni occupa un bel posto nel mondo scien-
tifico come medico, ed è conosciuto dai cul-
tori delirarte salutare pei suoi speciali ed u-
tili ritrovati, che gran íode ed onorificenze
gli fruttarono. La mercè di una buona edu-
eazione data alla sua proie il Mancion nel
Santuario della famiglia raccolse gioie serene,
e le virtuose sue tre figlie, distinte cultrici
di música allietano i tardi suoi giorni cir-
condandolo di cure affettuose. — Ragionando
E sebbene qui non ricordammo che i preci-
pui lavori del Mancion, pure non vogliamo passare
sotto silenzio altre due sue belle incisioni: quelle
cioè di San Pietro e di San Paolo Apostoli.
Ona se založi zalogajom, no Fernand je jeo u
slast. Pošto je jelom otezao, djevojka se digne i
reče mu:
Dokle ti doručaš, idjem da uberem za moju
mater onaj nenufar, kojeg ono vidim pokraj, vode.
— Ne muči se, ići ću ja....
— Ne, ne, dragi brate; ti niesi nikad znao
ubrati jedan cviet, stapke su uviek tako kratke da
neznaš što da uradiš... Jedan čas, pak eto me k tebi,
nadostavi ona zagrlivši ga.
— Budi barem oprezna...
— Neboj se!
U tili čas ču se lavež speta; te iz grma liepo
vižle dotrča preda nje.
0! reče Fernand, nije li ono Fauve vižle Ker-
nolan-ovo ?
Šta je došlo ovamo? možda je samo.
Jedan oblačić proleti preko djevojačkog čela;
digne se i sadje litičinim obronkom, koji je vodio
na kotlinu slapa. Nenufar bijaše blizu vode, i bijaše
ga lako ubrati; no, budi da onaj dan zemljište bilo
vlažno, budi radi različitih utisaka koje je djevojka
trpila, popuze joj se noga kad iztrgne cvietni stapak
i upane u vrtlog bezdana.
Pomagaj, brate, poviče.
Fernand pristrašen potrča k ponoru, nad kojim
je plivala biela Antičina kabanica. Ondje u sdvoj-
nosti, sklopi ruke, jer nije znao plivati; ali neslu-
Br. x. Petals 7 Sječckja 1881 Godi XII.
ODATAH KATOLIČKOJ DALHAGEJI
Vi, Don Ivo, pišete: „Djedi (sic!) mi ostave
(Dubrovniku) sa blagostanjem na dušu ko amanet,
ove ogjake, da ih pazim, i da se dobro gledamo,
ko jarani. Nešto te uspomene, nešto komšiluk, nešto
krv koja nije voda, a nešto čari ove mome (Srbije)
kojoj poizija jest bog i duša, sada čine, da ćutim
za nju peku simpatiju. Oni hoće da se ja tijeh na-
ravnijeh nagnuća odrečem, prem od mene zahtjevaju;
htjelibi (sic \) stara vola učit orat." Ako ste Vi, Don
Ivo, nosili zavrat-kapu et cetera, nemojte Dubro-
vniku te misli namećati, jer Vas ja neću pobijati,
nego Vi isti, što ste jednom rukom zamrčili, drugom
ćete izbrisati. Vi bo pisaste: (Dubrovnik-Zabavnik
IV. Godište, 1. 207) „Dubrovnik nasagjen izmegju
sužanja nije imo slavjanskijeh pojama, jer ukiden
od društva okolne braće. Nije imo slavjanskijeh po-
dobnosti.... Ostaše mu jezik i drugo ništa...." Pa
kako su ti pojmovi i te podobnosti tek sad izplu-
tale? Znat ćete Vi, Don Ivo, to je beli Vaša tajna.
Ja -nasuprot tvrdim da je Dubrovnik vavjek slavjan-
skih pojmova imao, koji su ga privodili da zaštitu
Hrvatske i Poljačke krune njeguje.
* * *
Pišete da je toj srbskoj momici poizija bog i
duša. Jest, Don Ivo, poizija je te momice vragometna
poiziia, kako je i Vaš Gjore vragometna ironija. A
pokle ja ne govorim što dokazati nemogu, uzmite,
Don Ivo, pjesme najproglašenijeg današnjeg srbskog
pjesnika, i to samo 15 prvih listova I. Svezke, pa
sudite ove stihove, koje sam ja izabrao:
Ovo bi tek život bio,
Boljeg nebi poželio,
Bih grlio, bih ljubio
Legenom bih vino pio.
Oj po noći, slatka tajno
Pokriveno doba sveto,
U tebi je sve što no je
Nebu, raju preoteto.
Uzdah' no sam dva tri puta
Uz čašicu uz devetu —
P' onda dreknuh: dajte vina
Kol'ko ga'jegod na svietu.
Oj djevojko, bezazlenko, hrano,
Jesi '1 željna vidjet čarolije,
Zagrli me, poljubi me samo,
Pusti srce nek na srcu bije.
Da nas od svieta skrije
Bliedi će mjesec zaći,
Al ja ću i u mraku
Ustašca tvoja naći.
Ti poznaješ nebo
Kol'ko si ga snivo,
A poznaješ zemlju
Koliko si uživo.
Možda i jest nebo
Samo da ga snivaš,
Al zemlja je, vjeruj,
Da na njoj uživaš.
Nakuc'o se čaša, napjev'o pjesama
Napio se raja sa mednih usana,
Gdje je naš' o slasti, tu joj nije prašto
Sad gori '1 mu duša — barem znade zašto.
navlastito po selih, erkovinari imadu svojih poaala,
svojih zemalja s kojim im se treba baviti, te im neo
staje dostatna vremena za crkovna dobra, ali tomu
pomanjkanju može doskočiti župnik, što u obće i
rado čini, jere zna dobro da je njegova sramota ako
su zapuštene zemlje njegove crkve ; ako crkva nema
sve potrebite stvari, da se služba božja dostojno i
svetčano obavlja. Bit će se možda gdjegod dogodilo
da je kakav župnik zapustio ovu stvar, ovu svoju
dužnost, ali tomu se nije vele čuditi, jere svaki žup-
nik je čovjek, pa se to i dogadja; to pomanjkanje
nemože uzrokovati ukinuće župnik§., jere iznimka.
Kada jedan svećenik postane župnikom, ono mjesto
postaje mu drugom otačbinom, i to od njega izabra-
nom, te kako se svaki čovjek brine za svoju otač
binu, i na srdcu mu stoji svaki njezin napredak;
tako je u obće i od župnika. Kako se jedan gradjanin
više brine za napredak svoga mjesta, nego kakav tudji-
nac; tako isto i župnik više od župničkoga upravitelja.
Župljani ciene svoga župnika kao otca, te se
u svakoj njihovoj potrebi dragovoljno njemu utiču,
Ispod vrata,
Krst od zlata
Anka ima
Na prsima.
Ah, razgrni niedra,
Želju mi utoli —
Srce mi je željno
Da se b ... moli.
Griesim! ? Al' griešit svakom ne uiše
A moje griehe ako ko i piše,
Angj'o doleti pa ih kril'ma zbriše
— Još suze roni — što ne griešim više.
Liepo je večć, slavulj i pjesma
Vino i moma, zviezda i cviet,
Tim se ja sladim, oko tog radim,
I tako skoro propada sviet.
Divne li pozije, moj Don Ivo! To je Gjore
redivivus koji pjeva: kako su mile te telesne ras-
koše, pijucat dobra vina, pucat od sitina, bahorit
ljepotice, i grijat jaja u mekanim posteljam. Pa da
se mladeži ove knjige pruže a ne Preradović, Vraz,
Trnski, Martić, Bucolić, Pavlinović, Senoa, Kačić, i
ostali pjesnici hrvatski. To će Vami bit divna poi-
zija, kako i Leopardi i Giusti i slična furda; ali
nami koji štijemo Gundulića, Gjorgjića, Tassa, ovo
nam smrdi lukom na sto milja, kako takodjer ne
možemo nego požaliti vašu tanahnu ironiju kad ju
prispodobimo sa Parini-em.
Vi se, Don Ivo, čudite čarima, sladosti jezika,
vaše srbske momice. Lasno Vam je to, Don Ivo,
govoriti, kako Vam je lasno govoriti, da su svi Du-
brovački popovi tovari, izvan Vas i prečastnog ka-
nonika Vodopića. Ali, Don Ivo, uzmite knjige za
našega života obielodanjene, pak ćete vidjeti, kako
se tu mnogobrojni popovi i fratri iztiču, kako znadu
i bez Vaše momice divno pisati! Vi velite, da naš
List nije zno naški, nego da je od momice naučio.
Ali to su šurke babe Jurke. Eto mlade momice
Srpskog lista, gledajte,' pK.n lv \ dara i divote jezika:.
okupacija, ovacija, peticija, iluminacija, penzija, am-
bicija, manipulacija, anarhija, kombinacija, deklama-
cija, rezolucija, konvencija, komisija, industrija, fa-
brikacija, kapitulacija, licitacija, delegacija, mobili-
zacija, misija, garancija, situacija, tendencija, ne-
gacija, lekcija, konkurencija, audiencija, manifesta-
cija, ekspedicija, komposieija; prokumunališati, kri-
tikovati, praktikovati, intabulirati, zainteresovati, neu-
tralizirati, koketirati, organizirati, garantirati, gru-
pirati, izolirati, komentirati, protestirati, respektirati,
motivirati, imponovati, angažovati, sekvestrirati, vi-
zitirati, orientirati, pardonirati, reagirati, demaschi-
rati, manevrirati, okupirati, karakterizovati; karta,
identična, kolektivna nota, guverner, liga, oficiri, de-
kreti, dispotizam, sistem, intrig, organ protektorat,
kabinet, publika, policaj, orden, rezultat, klika, de
viza, famoz, botilie, komentar, kontrola, egida, kon-
zorcijum, titula, kapital, patriot, manovra, mandat,
reforme, polemika, propaganda, partit, plan, kultura,
kulturtreger, karakter, defenzivni^ pantaloni, moderni,
korektno, element, portfelj, solidarnost, iormula, kan
zlar, stadium, akt, ideal, taksa, rapresalja, ekonom,
nota, normalno, pesimista, defensiva, protesta, prototip,
personal, bazis, agent, žurnalista, ton, monopol, e-
goizam, misernost, kamaleonsko, tendenciosan, ful-
minantni, provizorije, štacion, palaz, referat, dame,
da jim pomože zborom ili tvorom. Ali toliko oni ne-
ciene župničkoga upravitelja; oni znadu da je on
kod njih za malo vremena, najveće za koju godinu,
pa se više i više puta dogadja da, ter jim ti upra-
vitelji ne idju po ćudi, a to gdjegod često i bez u-
zroka, oni ne samo da ga neštuju i neciene, nego i
napadaju na nj, i priete mu da će ga na svaki na-
čin iztjerati iz mjesta. Kad se ovo dogodi, pitam ka-
kav upliv može imati onaj župnički upravitelj, i ko-
liko može koristiti svojem stadu? Uplivati on ne-
može već jedino nad onimi koji ga štuju i ciene, a,
kad mu fali upliv, manjka mu najveća stvar; zato,
vjera mu je moja, malo će više koristovati od ono-
ga koji jošter ni sunca vidio nije; dapače, i proti
njegovoj volji i namjeri, on će dosta moralno ško-
diti svojem stadu, pošto će izčeznuti iz paka svaka
čast prama duhovnomu pastiru; a kad se to izgubi
sve je izgubljeno. Slično nemože se tako lasno do-
goditi od župnika, jere župljani znadu da ga nemogu
prognati iz mjesta, pa kakav je da je, vaija da ga
podnašaju.
ceremonija, intiman, organizam, mision, ekvilibrium,
kompromis, alianca, kolosalan, kuriozum, najintri-
gantniji, kamarila, individualitet, kariera, katedra,
dotrina, personalna, terorizam, front, korifei, produk-
tivnost, basta; i tu, moj Don Ivo, dospievam, da ne
dosadim, spominjujuć da Srpski List nabraja Don
Rodriga sa bravima, koga će jadan puk bit uzeo za
komardara. Pa nijesu li ovo čari i divota jezika ?
To je cielo bokabularije! Barem priesna braća Sr-
balja, autonomaši neće si vele glave razbijati, da ih
razumiju. Dakle ako se Vi, Don Ivo, topite, znat
Vam je da meni trnu zubi, kad promislim da se
tako za sitni puk piše. (Sliedi).
CONVERSIONI AL CATTOL1CISMO.
Nuove e importanti conversioni sono avvenute
di recente in Inghilterra. Se ne segnalano parecchie
che meritano una menzione speciale; sono quelle del
Rev. Orazio Wilcoks di Plymouth, della famiglia del
Rev. Leonardo Fish, che appartiene al clero prote-
stante della città, e do! sig. Bobbolds, uno dei più
grandi proprietarî délia contea di Suffolk, di sua
rooglie e di sua figlia.
Si annuncia ancora la conversione al cattolici-
smo di ventitre ministri, appartenenti alla setta pro-
testante, detta ritualista, in Inghilterra.
Le Semaine religieuse di Grenoble ci apprende
che Monsignor Mermillod ha ordinato prete il baro-
ne di Baumbach, che appartiene ad una grande fa-
miglia protestanto di Stuttgarda, e si è convertito in
mezzo ai suoi studi.
Il dottor Litterkorth, notissimo pei suoi scritti
popolari, ba abiurato il protestantismo a Zurigo. Il
sig. Litterkorth è uno dei maggiori industriali della
Germania.
Il sig. Stanley, il célébré baritono inglese, si è
pure convertito. Egli ha fatto la sua abiuria nella
chiesa dei Paasionisti ad Highgatè.
Infine, leggiamo nelle Missions catholiques: „Ver-
so la fine della quaresima, un missionario del Giap-
pone ha battezzato, nei dintordi Nangazaki, ottocento
peröone ad un terapo. ßouu disceiiđeuti degli anti-
chi cristiani; essi avevano conservato un calice ed
alcuni obbietti di pietà fino all' ultima perseeuzione.
A Kobè ed a Saka, le chiese sono molto visitate da
alcuni mesi. A Kobè ha avuto luogo il battesimo
d'un consigliere di prefettura ricchissimo e influen-
tissimo nel paese".
Željezni Hrvati
Obično se uzimlje, da je prama sjeveru Drava
medjom Hrvatske. „Nu gledaj dalje, gledaj više, jer
i ondje Hrvat diše!" Ta zar čisto ovejano hrvatsko
Medjumurje nije diel, ako i ne hrvatske države, a
ono hrvatskoga naroda? Prema tomu bi dakle Mura
bila našom sjevernom medjom. Nu „gledaj dalje,
gledaj više, jer i ondje Hrvat diše!1' Da i preko
Mure ima jošte puno Hrvata, i to s jedne strane
uzduž austrijske medje sve do Litave, s druge uzduž
Dunava ima jih na razance sve do blizu Stolnoga
Biograda, pak onda opet oko Mošonja sve do Gece
kod Požuna; dapače ima jih i s lieve strane Du-
nava: tko da se tu nesjeti naših dičnih Bunjevaca?
Al niti Dunav i Litava nezagradjuju ?a sjevera na-
rod hrvatski: „gledaj dalje, gledaj više, jer i ondje
Da je ovo istinito, može se osvjedečit svak,
pogledav po župah svoje biskupije.
Izvan navedenih razloga, ima ih još, i to ne
male vrieđnosti, koji podupiru moje mnenje, da se
imenuju župnici.
Ekonomična oskudica svakomu čovjeku vavjek
je težka, a najveće izučenomu, njega baš duhovno
i tjelesno ubije. Svatko znade da kod nas svećenstvo
ne žive u obilju, dapače čestokrat trpi dosta nevolja;
svatko znade da se od svakoga pita povišenje plaće
svećenstvu. Kad je ovako, čemu lišiti svećenika
godišnje svote od 100 forinta? Ono sto forinta dosta
pomaže. Baš da bi ono sto forinta bilo na korist
župe, ni pol jada! ali idju u vladinu pjeneznicu.
Vladi se malo mari za ono malo hiljadica forinta,
što joj se prištedi, neimenujuć župnike; u njezinom
predračunu ona svotica jest kao kaplja vode u
morskoj pučini^ koja nečini more ni manjim ni ve-
ćim ^^TiJfSlii^s^to.
1 'f"J» (Sliedi konac.)
dei Dalmato-Romani, cagionavano pero loro inquie-
tudini e danni. La storia dei Ragusei e piena di
siffatti esempi relativi alla loro cita". Daj Risto, ti
koji pišeš devedeset i devet tudjieh misli dok jedna
tvoja izpluta, ti koji da pohvališ Branka navodiš
bogove, Smiles-ove junake i t, d.; ti koji hoćeš da
Radičevića prispodobiš Leopardi-em (a razlika je
kako od prdavca do orla); ti koji pišeš (barem onaj
članak) tako nerazumno da te belaj nebi razumio
(a prosto „Viencu" i „Narodnomu Listu" govorit
što hoće); daj Risto, navedi cigloga Dubrovačkog
spisatelja, da nas u tom osvjedoči (biva da je Du-
brovnik Srbska AtenaJ, a ja sam i drugi naveli do-
maćih spisatelja koji hrvatsko ime iztiču, a ti i
omladina što? Pustih rieČi, stranja i t. d. Rietićeš:
Appendini je taljanac; dobro Risto, evo ti zgoljnog
Srbina, gosp. Stojana Novakovića, on bo piše: ,,Se-
verozapadne strane, uz koje pristaju Hrvati — koji
gubeći sve više osebine svoga dijalekta, izjednačuju
se u svemu sa Srbima (izvan ekavštine), imajući
s njima jednu istu narodnu poeziju — prionuše uz
zapadnu crkvu i odoSe u prosveti i književnosti za
Rimom i latiaizmom. To je Dubrovnik s Dalmacijom."
Pa kakva Srbska Atena! Pa opet: „(književnost
Dubrovnika i Dalmacije) ostala je kako sarnoni-
klica, sa svim bez ikakve sveze sa starom srpskom
kniževnošću, a gotovo i sa novom. One sveze, koje
se mogu opaziti megju dubrovačkom i novom srp-
skom kniževnošću vrlo su labave (oho!), a nisu sveze
istorijskoga razvijanja" (oho!J. Pa kakova Srbska
Atena! Pa opet: „Inače u početku dubrovačke knji-
ževnosti prevlagjuju umnogome (oho!) priznate ose-
bine dijalekta hrvatskoga1-1. Vidiš Risto, da gospod.
Klaić apelira veleučenomu Novakoviću, kako sudcu
kompetentnomu, zaludu bi ti Risto i Vuličević pro-
testirao. Izgubili biste parnicu.
A da naša vlastela nijesu Srbi, kaže Razzi,
koji godine 1588 donese nam imenik kuća i temelji
odkle su se doselile; evo imenika:
Di Bassegli venuti da Lucca
Di Benessa „ „ Cattaro
Di Binciola „ „ Epidauro
Di Bobali „ „ Morlacchia
Di Bona „ „ Allemagna
Di Bonda „ „ . Epidauro
Di Bucchia „ „ Cattaro
Di Buzignolo „ „ Chelmo
Di Caboga „ „ Fermo
Di Croce „ „ Roma
Di Cerva „ „ Cattaro
Di Ghetaldi „ - „ Taranto
Di Giorgi „ „ Roma
Di Gondola „ „ Serta di Moriana
Di Gozze „ „ Chelmo-Vladimir
Di Gradi „ „ „
Di Luccari „ „ Alessio
Di Martini „ „ Epidauro
Di Menze „ „ Roma
Di Palmotta „ „ Chelmo Braniševo
Di Pozza „ „ Cattaro
Di Prodanelli „ n Zara
Di Proculi „ „ Chelmo Belislavo
Di Ragnina „ „ Taranto
Di Resti „ „ Redoni (Albania)
Di Saraca „ „ Epidauro
Di Sorgo „ „ Redoni
Di Tudisio „ „ Gallipoli
Di Zamagna „ „ Chelmo-Vladimir
Vas se sviet divi i Čudi okružnici „Grande
Munus" S. O. Pape, izim nekoga papasa Mostar-
skog. Čujte što on piše: („Srpski List" b. I.) Čitao
sam (krupna laž!) neki proglas S. Oca Pape na Bo
šnjake i Hrcegovce (to je Urbi et Orbi) o proslavi
sv. Cirila, i Metoda. S. Otac kao da bi htjeo i amo
proširiti svoju vjeru. (Pa nebi li bolje bilo no daje
gubi Carigradski Patriarha koj za vas nehaje; no
ugarski ministar, nepogriešiva glava pravoslavnih
Srba, koj vriedja narodno i crkveno pravo, i ne haje
za vapaj cielog naroda, kome je Angjelić mitronosni
povjerenik koj odlučno brani nepogriešivost ministra
mitrom i šljakom ? To papase piše tvoj ljubimac
„Srpski List„ br. 53!) Mi smo amo, sveti Oče, vje-
rovali i slavili sv. Ćirila i Metoda, a vi tamo nijeste
nego ste tek sada započeli (A znaš li papase gdje
je s. Ciril umro ? Ako je u Rimu, kako i jest, onda
ste vi od nas tu svetkovinu primilij. To nije zlo,
ako i kasno dobro je na pravi put doći (I ja bi
reko; ali znaš li papase gdje je pravi put? Uči
papase, pak možda dodješ do pravoga puta!) Nego
mije to najsmiešnije, što je jedan drugi nepogriešivi
papa kako i ovaj, i uprav njegov predšasnik Pio U?,
proklinjao naše oružje, kad smo mi najsvetiji rat po-
digli protiv turaka, g. 1875-6-7. Onda je on nas pro-
klinjao a blagoslivao turke za nago kao i Napoleona
III. (Naša Crkva papase ne dopušta bune, ali ne
odabrava zulum. A da lažes, kaže fakt da su naši
popovi izbjegli zulumu, a da ih niko zato biedio
nije, dapače podpore su primali, da kako bjegunci
Čivu j da su katolici uz grčko-iztočnjake hrabro vo-
jevali; da su naši, baš naši sveštenici, dosta i dosta
doprinieli oslobodjenju, a to nebi zanago bili činili
da je glava naše Crkve nepogriešivi S. 0. Papa za-
branio bio. Niti je papase vas proklinjao, niti je
turke blagoslivao.^) I zato mi ćemo reći, što je ne-
kad kazao jedan talijanski list, pošto je izbrojio sve
neuspješne blagoslove: (Grehota, papase, da nije
izbrojio uspiešna proklestva, to se je za vas htjelo!)
Sveti Oče, molimo ti se, nemoj nas blagoslivati,
(hoće, papase, s onim riečima: prosti im Bože, jer
neznadu što rade) i nastavit ćemo: Sveti Oče, pusti
nas da sa svom našom braćom u miru živimo (kakva
braća i mir, popase, kad nam ti Otca svetogrdno
psuješ!) i da se za vjerske razlike ne koljemo.
A dodaću i drugu. Ko je čitao ugodne nazgo-
vore (ti slobodno papase aijesi) Don Mije Pavlinovića
vidio je da on napada na pravoslavnu vjeru (gdje
oči ti ne izpale!), da se čovjek uprav stidi. (Ali se
ne stidi vrla i poštena duša, naša dika, nas kolovo-
dja Don Miho„koji je mogo čisto i bistro zaključiti
razgovor: „utjeha mi je u duši, da nisam hotimice
nepravo ništa rekao, ili bud što izkrivio. Pridodje li
kakav izpravak — ćuli omeljani brče — ja ću ga
drage volje prihvatiti ili ga ljudski odbiti. Dakle,
kalugjere, doli krinku, uzmi divit i artiju i izidi
ako te je majka rodila! Don Miho nije slobodno
nikomu dužan ostao, neće ni tebi.) A to napadanje
i spomenuto proklestvo (koja si papase izmislio) neka
pokaže (vidi se! vidi se!) koliko je nekijera ljudima
stalo do slavenskog napredka.
Jeli po slovu zakona?
(Izpod Velebita)
Popis je pučanstva i u našoj užjoj domovini.
To je po običaju, to je uzakonjeno, nitli je tomu
prigovora, nit je u tomu štete. Neću, gospodine ure-
dniče, pitati vladu kakvim nadzorom su praćeni pisari,
jesu li oni — svi — tomu vješti. To je na drugom
mjestu bilo opaženo, pače i u vašem listu javljeno
sa mnogih kraja. Nego što nemožemo premučati, to
je: kad Vlada u obrazcih tiskanih broji medju po-
sebne vjerozakone i Starokatolike, kojih u svem
carstvu, bojim se da neće biti nidvisiožine duša (a to
još za živa popa starokatolika Antona? u Beču);
kao svaka stvar porad točnosti hoće da se piše u
posebnih stupcih; s čega nema posebne rubrike za
hrvatski narod? Ako me pita pisar kojim jezikom
govorim; ako mu ja odgovorim: hrvatski; jer piše,
da govorim srbsko-hrvatski? Jednom kad nepiše
se odgovor pojedinih, netreba nit pitat ih o tomu;
piši kako hoćeš, neka bude „pro ratione voluntas",
onda ćemo znati na čemu smo i sada. Ja neznam
jeli svakom ugodno, da se stvara srbsko-hrvatska
narodnost u ovoj biednoj zemlji. Ovdje ti ima po
presudi mnogih: Talijana, Niemacd, Madžara, Srba,
Hrvata, Turaka, Avara, Tatara, njekakvih Morlaken,
a sad niemac jedan piše da ima i majmuni! —!
Drago je svakomu poštenje, te nit Crveni divljani
amerikanski nedadu se gaziti, nit odreći svoga je-
zika. — Na što nas dovodi politika! Sudimo po
nepotriočnih glasovih četrnostorice zastupnika zagre-
bačkih, koje omami Tiszina vlada madžarska, te
glasovaše pogaziv poštenje. Njeki diele narod po vjeri,
njeki po nazorih, njekih po ćuvstvim, ali ja neću nego
jeziku, pravu, i dičnom izgovoru majke. Na sve ću
premučati, ali na ovake pometnje u nazivih, nemogu
niti imam. X.
Sto radim?
u.
Družtveno stanje, u obće govoreć, na slabili je
nogu; nove ideje, novi zakoni, novi nauci put otva-
raju velikoj pokvari.
Struja velikih povodnja književne mutežine
zanese cviet naroda, bacaj uć ih u kolovrate svih
nesreća. „Progressoa „kultura", „civiltk", „liberté"
„libero pensiero", „romanzi" „teatri", „materialismo"
„sensualismo", to ti viče i diete od deset godina po
ulicah ovećih gradova. Kakav smo učinili progresso,
napredak, kad nam vojska, gdje idju sinovi naroda
našega, nepoznaje vjere? Jeli tako? Vidjeste li ne-
djeljom častnike i vojake pri službi Božjoj? obdr-
žaju li se svečani dani? kakva je uredba „kaser-
ma", molili se Bog? Sudit može svak, kao što sude
i težaci sela dalmatinskih, oplakujuć pokvarenje
moralno one svoje djece koji se vraćaju s vojnice. Kakva
je kultura to gdje se gleda na sve forme svakog
paragraía, a moramo zaklinjat vladu glasom svih
biskupá cesarstva, da nam uzpostave duhovna vjež-
banja u školah? Kakva je kultura gdje nam otrov
djeca sisaju, i gdje vapaj se diže staraca naših:
„šta je ovo danas izašlo nova"!? Kakva je civiltd,
danas gdje nam crkve obezčasćuju ne klečeć pred
Bogom ni dočim se za nas žrtvuje? kad se neobdr-
žavaju vjerske ustanove i zakonski propisi ? Civiltá!!
Oh kamo sreće da nije ovaka i ovliko razvikana!
Nevapijemo za misirkira lukom, no nit čeznemo za
ovakim prepelicam. „Libertá-Sloboda". Kakva je tu
slobodai kad se Bog nepoštiva, ier: „gdje Duh Go-
spodnji, ondje sloboda" (S. Pav.)? kakva je to
sloboda pustiti svakomu da radi po volji? Kako slo-
boda se zna izroditi, svjedoče nam njemački gra-
dovi, koji za Lutova prosiše Karla V, da katolički
zakon povrati, drugčije, da će svi propasti. Ovaka
sloboda ?.. S toga se množe ubojstva, samo ubojstva,
lupežtine, kamate, nepostidnost, itd. itd. et ultral —
Libero -pensiero, slobodno mišljenje, s toga pometnja i
smetnja; s toga produkcije, karikature, i na izmet
i porugu vjerozakonski čini i stvari. Gledajmo ruske
nihiliste, francuske komunarde, talijanske garibal-
dine, njemačke bezvjerske sekte i pasmine, pak,
mislim, nećemo segnuti za onakom slobodom mi-
šljenja koja se na našu žalost uvlači i u naš
narod — „Romanci" ovo je ljulj o koji zapinje mladež
naša; romanci zauzeli mjesto svetih knjiga. Romanci
— ne oni koji su naslonjeni na poviest i istinu, a
vlada ih ćudoredna nit, nego oni koji obožavaju „zlo".
Romanacd na snopove posjeduju njeki u svojih
kućah, te ih daju svom slobodom čitati i svojim si-
novom. Koliko knjige pokvare svjedokom nam badi
poviest stara, srednja i nova. Nijeli se i Voltair
tužio na čitanje svakovrstnih spisa? Kakvi li su
danas „teatri"-kazališta] Bog učuvao narod naš od
ove manije. Materijalizam sve to više zemljom se
širi. Rek bi da su danas mnogi i premnogi plika
makinalna kombinacija, te da i neima kakova ViŠjeg
Bića nad njimi. Neosiećaju ćuvstva vjerskih, ne-
stavljaju u djelo nijednog nabožnog čina, kojim bi
posvjedočili, da im nisu zanesena srdca za zemalj-
skimi uživanji. Materijaliste Čine se živinom (maj-
munom) a sebe miešaju i predje svoje sa niemom, i
to gadnom zvieradi!! Materijaliste pliene nam knji-
ževnimi radjami mnoge duše, truju nevjestu mladež
„da videći istinu, nevidi ju, i Čujuću neČuje". „Sen-
sualizam", zanos za dražestoim uživanjem strastve-
nih pomama, to je na dnevnom redu danas, i u
mnogih ovećih mjestih, na žalost, naše domovine!
Politički spas Austrije i Hrvatske.
(Glas iz krajine.)
U inače dosti malenoj Hrvatskoj kraljevini našoj
imademo danas toliko političkih stranaka, da se
skoro može reći, koliko ljudi, toliko stranaka, a zato
nam pati i nazaduje politički život, te je u Hrvat-
skoj na tom polju sve razklimano. Eno vladine
stranke, kako sramoti javno, i to još u svetom hrv.
hramu sabornice, staro junačtvo hrvatsko, u kojem
su naši junački predji znali doviknuti, kad je uztre-
balo i Magyaru i svakomu hrv. neprijatelju: regnum
regno non praescribit leges. Oh! gdje je danas o&aj
stari hrv. značaj hrv. junaka, a ne kao što nas ovako
podavaju u nemile Magyarske ruke za crni lončić
izdajničke leće. Sramote tako Hrvasku pred cielim
svietom, a na to valjda jadnici ni nemisle. I svaki
svjestni domoljub hrvatski morao bi znati, koje
mjesto ide „Ustavu" „Nar. Novinam" i wAgr. Zei-
tungi", a ne podupirati i držati to smeće po naro-
dni kvar. Ovako onda podupirajuć svoje vlastito zlo
moramo dakako propadati, i sve nam to gore biti.
Tako zvana neodvisna narodna stranka bori se
plemenito u zadnje vrieme proti prodanoj vladinoj
stranci, uvidjajuć svoju silnu pogriešku, koju je po
činila, te se tuče u prsi, samo kad nebi prekrasno
bilo. Nu dok ljudi na otvrene oči onako neprogle-
daju, kako valja, ili dok u saboru nebude većina
svjestnih i neustrašivh borioca za hrv. prava, baš
zastupnika narodnih, a ne zastupnika vladinih, nije
se nadati ničemu boljemu. Žalostno je zbilja, da
narod svoje zastupnike bira, i u sabor šilje, a onamo
nezastupaju oni svoj narod, nego vladine interese,
rad interesa osobnih.
Stranka tako zvana stranka prava ide u svojem
inače plemenitom idealu u današnjih političkih ob-
stojnostih predaleko, i zida kule u zraku, koje se
na taj način ostvariti nedadu. — U Sriemu, kao i u
Dalmaciji pojavlja se i diže njeka ćak srbska stranka,
a uza nju rade stranke njemačke i talijanske, i što
ja neznam sve kakve, nu da je zdrave uvidjanosti
i prave ljubavi hrvatske u Hrvatskoj, imale bi
odmah prestati sve te stranke, pa udružiti se šarao
u jednu stranku pravo moguću u Hrvatskoj, stranku
hrvatsku, koja bi imala živo zastupati, braniti
samo čiste i zdrave interese kraljevine Hrvatske
proti svakomu neprijatelju, al na temelju povjesti i
prava hrvatskoga.
Koja bi dakle bila u tom smislu čista i zdrava
politika po Hrvatsku? — Austrija, ako već hoće
da obstoji, kako bi obstojali imala, da bude aut
Caesar aut nihil, imala bi biti jedinstvena i cjelo-
kupna zadruga svojih medjusobno ravnopravnih i
samostalnih državica i zemalja. Najprije bi doslje-
dno uztrebalo srušiti nepravedni i pogubni dualizam,
da se naša carevina nezove Austro-Ugarska, što je
već u sebi nesmisao, nego starim imenom svojim
„Austrija". U toj dakle Austriji imao bi se po sru-
šenju dualizma poglasiti odmah federalizam na te-
melju pragmatičke sankcije, da sve narodnosti u tom
konglomeratu Austrije.dobe i uždržavaju svoju au-
tonomiju i upravu usljed državopravnoga svoga
ustava.
Slavljanski narodi u Austriji u obće, a hrvatski
narod na pose zaslužili su sigurno, da se s njimi
s višim obzirom postupa, a ne da jim dva naroda
gospodare proti svakomu zakonu i pravu. Nitko bo