KATOLIČKA
Yeritatem facientes in charitate, ;
crescamus in illo per omnia, qui >
est capot Christas.
(S. Panl. Bph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngitnr,
mens est. Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vesteam impensuros in luenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in > /g Hicronym Epis XVI ad Dao)
Religionis amore et in ver® fidei professione roborandis,... (Pio IX. u fbpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). <*
Uvjeti pređbrojbe. U Zadru, nnapried 7 flor, na godino. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za ino»e&stvo 7 flor, i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za ciela godinu; tko na svrha godišta se odbije list
smatra se predbrojnikom i «a nastajaća godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije n Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstba po 10
aovó, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 15 Zadar, Ponedjelnik |26 Yeljace 1883. God. XIV.
Političke stranke u Hrvatskoj.
m.
Izmed vladine stranke i stranke prava
I talasa se na njeki način stranka imenom
\ neodvisna. Ova stranka udružena s dana-
šnjom vladinom većinom stvorila je današnj u
uniju s Magjarima, i te se i danas drži,
prem dobro znamo, da duboko žali učinjeni
korak, pa hoće bar da spasi, što se još spa-
siti dade, t. j. hoće i bori se u sve sile, da
se tako zvana unija s obe strane u smislu
uzakonjenja njezinoga pravedno vrši. Vidi
sigurno i upoznaje ova stranka, da je unija
s Magjarskom Hrvatskoj više na uštrb, nego
na korist, kao što ona nije nikad Hrvatskoj
bila na dobro i boljak, jer magjar je već
takvi čovjek i drug, da pruži mu prst, a
on će eielu ruku, pa kad je prkosito jednom iposegao za hrv. jabukom, neda se u svojoj sliepoj bahatosti odvratiti, makar bilo što mu drago, već nastavlja svoje kleto djelo i
nepitajuć Hrvatsku. Žalostnu ovu i3tinu po-
tvrdjuje nam ciela poviest Hrvatske i Ma-
gjarske, od prvoga dana njihovoga saveza
sve do najnovije dobe. Uvidjavaju dakle
ljudi stranke neodvisne, da u uniji s Ma-
gjarskom loži nesreća Hrvatske, zato morati
} će se oni kao iskreni ljubitelji i prijatelji
svoje domovine posvema amalgamirati sa
strankom čisto i pravo hrvatskom, što jcj
već i naslov „stranka neodvisna" kaže, jer
samo ona stranka može biti neodvisna i tako
se zvati, koja neodvisno od ma koga radi
na stvari sretne budućnosti svoje domovine.
I to bi imala biti zadaća krajine — ako
bude prave uvidjavnosti i sreće — da svo-
jina zastupnici na saboru pospieši ovaj sla-
vni korak po obći spas Hrvatske.
Ali još je jedna stranka. Što bi se sve
te stranke imale udruživati i umanjivati u
jednu jaku falangu naproti zajedničkomu
neprijatelju, to je stara nesreća nasa od vaj-
kada, da se za volju neprijatelju svomu cjep-
kamo i dielimo eto u tolike stranke, te se
hotice slabimo na korist neprijatelja, a za
svoje težko zlo. To radi neiskrenost, izdaj-
stvo i nesloga. Koja je dakle ta četvrta
stranka? Volio bih koliko me je živa ništa
0 toj žalosti neznati i ni rieči negovoriti, ali
nekoristi ranu skrivati, nego odkriti. Za tu
stranku nije se pred njekoliko doba ništa
znalo, kao što i nema pravnoga obstanka
za sebe u Hrvatskoj, niti će ga ikada imati,,
ali, neprijatelj gleda, kako bi nas na koji
mu drago način zavadio, neka se medjuso-
bno koljemo za tudje maslo, a neprijatelj
da vuče iz toga svoju korist. Najprije nasi
razdvojise za vjeru i crkvu, & sada za ime[
1 narodnost. I ova crna činjenica neprija-j
teljske ruke imala bi sigurno već jednonJ
otvoriti oči našoj nekatoličkoj braći i oj
metiti jih, da rkd neprijatelja našega ide u
zajedničku nam nesreću i nesreću zajedni
čke nam domovine, nu izpunjuje se ona i
stinita rieč, koga Bog hoće da kazni, da
mu najprije pamet oduzme.
Stranka ova zove se eto danas neodvisnom
. srpskom (!) strankom, koja pače imade svoj
i otvoren neodvisni politički program, što sve
vlada dakako podupire. Tko bi bio mislio,
da će braća naša ovako otvoreno razviti za-
stavu nebratstva i nevjerstva napram domo-
vini svojoj za ljubav tudjinsku i nehrvat-
sku ? Istinu govoreć, za ovu pogriešku nisu
nedužni narodnjaci naši svojim saborskim
zaključkom god. 1866, priznavajuć u Hr-
vatskoj njeki hrvatsko srpski jezik i narod.
A braća naša kao što su za svoje idee lu-
kava i podmukla, evo kamo dotjeraše stvar,
da će još dati svim neprilike i posla, ali
na sve to — vladinari i danas nevide još
pogubnost ove idee u Hrvatskoj već ju pače
i sami podupiru i šire.
Ali to je i skrajna nepravednost u sebi,
jer u državnopravnom smislu nemože se
u Hrvatskoj govoriti i dopustiti nego samo
hrvatski jezik i hrvatska narodnost, a tamo
u kraljevini srpskoj opet samo mjesta srp-
skomu jeziku i srpskoj narodnosti. Svakomu
svoje, pa bude najbolje. Vjera i vjeroizpo-
vjest neodlučuju tuj ni najmanje, jer u je-
dnoj kraljevini može biti i hiljadu vjera a
ipak sama jedna narodnost, kao što vidimo
da ima u Njemačkoj i t. d., a radi tvrdo-
glave zanešenosti i zasljepnosti tudjinskoga
duha i pravca nevalja se odmah klanjati i
pokloniti svakoj nezdravoj i nezgrapnoj i-
dei — tudjinskih i nehrvatskih hira, kac;
što je idea srpstva u Hrvatskoj, tim manje,
što joj je težište izvan domovine i monari
kije, dakle izdajničko i nelojalno, makar s«
ta nevierna braća hiljadu puta služili imej
nom lojalnosti i pozivali na habsburžku dij-
nastiju. Ništa drugo, nego licumierje i varka,
što jim svaki čin i korak očevidno pokažuje,
samo tko ima zdrave oči da vidi i da se
uroni duhom u njihove ciljeve.
Dakako da su Hrvat i Srbin dva rodjena
brata, ali ta braća podieliše se bratski svaki
u svoju kućicu — Hrvat u Hrvatsku, Srb
u srbsku kraljevinu, gdje je 3vaki brat
ravnopravan i neodvisan svoj gospodar, ne
gledeć koje vjere bio 5 on je, bio grčko-
istočne ili katoličke vjere u Srbiji Srbin, u
Hrvatskoj Hrvat, a geografija i po vješt uči
već u početnih razredih škole, koje li su
medje jednoj i drugoj kraljevini, i prieko
kojih prelaziti se nesmje, ni uvadjati nebrat-
ske interese. Tako se dakle ima gledeć na
bajni naš Sriem, tako u Dalmaciji i svagdje
po hrvatskoj kraljevini. Pa hrvat nikad i
nije posizao za srpskimi interesi u svojoj
domovini tvoreć neslogu, ali srpsko evo ne-
bratstvo uvjek sije sjeme nebratske neslog'
i neljubavi u hrv. kraljevini posizajuć z
čisto hrv. zemljami, za koje već mala djec
u školi znadu, da su samo i izključivo hrvi
zemlje u obsegu hrv. kraljevine. •
Skrajna je dakle nespodoba naše braće
nekatoličke, nazivati se već imenom srba,
posto su hrv. državljani, a gledeć na vjeru
jim, ona jim je grčko-istočna, a nikada srp-
ska, nekmo li stvarati u Hrvatskoj njekakvu
neodvisnu srpsku stranku, i u hrv. saboru
zvati se imenom srpskih zastupnika, što sve-
jedno glasi, kao da bi Srbija šiljala i imala
u hrv. saboru svoje zastupnike. Zar to nije
skrajna nesmisao i perfidija — a ujedno i-
dea po cjelokupnost Hrvatske radikalno
prevratna ? S toga očekivati bi bilo od
pravedne i zdrave uvidjavnosti naše vlade
upoznavajuće smjer i tendenciju ove tako
zvane neodvisne srpske stranke i ciele
struje srpstva u Hrvatskoj, da se odvaži i
odluči progoniti ju i u klici ugušiti, pošto
joj je program prevratna duha i smjera, i
tim bi si vlada stekla veliko priznanje i
kod dvora i kod hrv. naroda, a ne što se
je dala na progonstvo poštenih i lojalnih
hrv. borilaca borećih se za slavje dinastije
i Hrvatske. Svojom prirodjenom lukavosti
i rafinerijom znadu se ti nazovi srpski ljudi
ulagivati i lizati banu i vladi, jer jim to
ide u njihove interese, da su tobož vladini
ljudi, i da pristaju uz nju, samo da tim
lakše poluče svoje prevratne svrhe, a kad
V se jednom osovili na noge, okrenuli bf
brzo ledja i vladi i svakomu, koji nepnše u
njihov rog srpstva. A da prevratni svoj cilj
lakše i tajnije poluče, ocrnjuju i obtužuju
lojalne i vierne Hrvate kod vlade i bana,
nebi li na koji mu drago način odvratili po-
zornost bana i vlade od svojih prevratnih
čina, a nedužne hrv. rodoljube umiešali u
nesreću, tc u mutnu ribe lovili.
Ta već nazivanje jim „srbin" -- „srpska
stranka" bjelodano pokazuje, da jim nije
do hrv. vlade ni hrv. politike stalo, nego
do posve nečega drugoga, pa nedao Bog,
da bi se kasnije vlada tukla po nosu radi
svoje neopreznosti i neuvidjavnosti, a mi
eto to svaki krat iztičemo, da nam se ne-
rekne, da nismo govorili, i na obstojnosti
upozori vali.
Što se naposeb predstojećih izbora u
krajini tiče, to se ljudi ove stranke da-
kako jagme za mandat, a budu od vla-
dine strane veoma preporučivani . i podupi-
rani. Na temelju gore navedene činjenice
gorka je to nesreća po sretnu budućnost
Hrvatske. Biva to osobito po kićenom na-
šem Sriemu, kojega već ta nebratska struja
naprosto zove srpskom zemljom, ali biva i
po ostaloj krajini predosta takove žalosti.
Bože daj, opoštenila se na sve to krajina
svojimi izbori i proslavila hrv. sabor s ljud-
ini čista poštenja hrvatskoga, kojim je do
svoga roda i naroda, do dinastije i Hrvat-
ske — i do ničega drugoga. Krajino na o-
prez te — za kralja i domovinu!
Rodoljub iz Banovine.
Dnevne viesti.
Što do jučer nismo mogli povjero-
vati niti mogućnim, eto se danas obi-
stinjuje. Posljednja pražka Polilik prima
od svoga dobro obavieštena bečkoga
dopisnika S. sliedeću brzojavku od
dneva 21 tek.: „Riešenje pitanja 0 kon-
grui udara na financijalne potezkoće i
postalo je dvojbenim oživotvorenje ovoga
zakona kroz ovo zasiedanje, jer se Con-
rad, ministar bogoštovja, pozivlje na Du-
najevskia, ministra financa, koji je iz-
javio da državna blagajna dandanas
nije u slanju doprinieli za poboljšanje
kongrue— Za danas mi jedino do-
prinašamo ovu brzojavku, bez ikakva
tumača. Ovo nekoliko prostih rieči sliče
mnogo gromu iz vedra nema; one u
svojoj prostoti više kažu 110 što bismo
mogli mi kazati u najdužem članku;
ipak ćemo progovoriti, kako nam to
dužnost nameće.
Podrnaršal Dahlen vojnički poglavar
Bosne i Hercegovine, bio je umiro-
vljen.
V
Pitanje o jeziku. Ceski klub, kako do-
nose bečke novine, izabrao je povje-
renstvo da izradi zakonsku osnovu
glede ustanovljenja službenoga jezika
u pojedinim pokrajinama. Uz to je
ministar pravde D.r Pražak obećao,
da će ista vlada iznieti takov predlog.
Prošloga ponedjelnika pako, kako ja-
vlja Pokrok, pošlo je odaslanstvo kluba,
sastojeće od zastup. Havelke i Troja
na, ministru Pražaku, da se obavieste,
na čem je ova stvar. D.r Pražak iz-
javi, da se u velike nastoji o priku-
pljanju podataka i da se pomnjivo radi
oko zakona. Da ministar jedino čeka
izjavu vrhovnoga Sudišta, koje je je-
dnom odlučilo da je u Dalmaciji samo
talijanski jezik, a drugi put opeta da
se talijanski i hrvatski jezik imaju
smatrati službenim jezicima. S toga da
je vlada pozvala plenum vrhovnog Su-
dišta, da odstrani ovu razliku. Netom
se dade ova plenarna odluka, ministar
će iznieti dotičnu zakonsku osnovu.
Kad pako vlada nebi izniela takovu
osnovu, tad zastupnik Havelka pripra-
vit će predlog, da se jednom to pita-
nje razbistri. U ostalom pišu Politici
da se tajno drže zaključci razprav&
u češkom klubu, koje se bave ob ovom
poslu.
Lučke pristojbine. U proračunskom
odboru bečke zastupničke komore dr.
Klaić izvjestio je 0 vladinoj osnovi
glede lučkih pristojbina i predložio da
odbor primi dotičnu zakonsku osnovu
bez ikakove promjene. Predlog je bio
primljen i u razpravi po Člancima. —
Da naši čitaoci budu na Čistu ob
ovoj zakonskoj osnovi, koja se zanaj-
više a skoro i jedino tiče hrvatskoga
Primorja, evo jim u kratko dotične
osnove. Dosad su brodovi u austrijan-
skim lukama imali plaćati trostruku
pristojbinu, za brodarinu (tonnellaggio),
za zdravstvo (sanitžt) i svjetionifiar-
stvo (lanternaggio). Da se olahkote
svi ti razni tereti mornarici, nova za-
konska osnova okuplja sve te razne
pristojbine u jednu, biva u lučku pri-
stojbinu (tassa portuale). Ovu će pla-
ćati svaki brod, koje god države bio.
Od pristojbina će pako biti prosti svi
domaći brodovi, koji nebudu imali više
od 25 bačava (tonnellate); pa brodovi za
ribanje, brodovi i teglačekoje neputu-
ju, državni brodovi, ratne ladje, bro-
dovi koji nemogu više služiti za plo-
vitbu i napokon svi oni brodovi koji
preuzmu (nastave) put 72 sata nakon
dolazka u luku. Lučka pristojbina za
brod od 26 do 50 bačava računa se
po 40 novč. na svaku upisanu bačvu
(tonnellata di registro). Brod koji se
dotakne više austrijanskih luka plaća,
osim spomenute pristojbine, i drugu
od 1 do 5 novč. na svaku upisanu
bačvu po broju bačava; i to u svakoj
luci, koje se dotakne. Brodovi koji po pre-
djavljenom plovitbeno n redu poduzimlju
periodične plovitbe izmed austrij. luka,
plaćaju pri svakom povratku u luku odkle
odlaze (n. pr. „Dubrovnik" na povratku
u Dubrovnik, „Isea" na povratku u
Makarsku) od 2 do 25 novč. na u-
pisanu bačvu, računajuć po broju ba-
čava. Za trajanja aust.-ug. carinarskoga
i trgovačkoga saveza ugarski taodovi
i luke, što se tiče ovoga zakona, iz-
jednačene su sa austrijanskim.
—
1/13
Čudna li naslova članku! uzkliknut će
mnogi čitalac, kad uzčita gornji broj. Na-
slov k6 i članak nije naš, ni kojeg prede-
Jezuitskomu redu priznaše Hrvati velike
zasluge oko dvora za poslove zemlje, zato
g. 1693 imenuju rektora zagrebačkog za
uvieke članom sabora". A u Slavoniji ? Ta
znano je da je tu prvi pjevao i prosto pi
sao Isusovac Ante Kanižlić. — Isusovci da-
kle uče velike naše pjesnike, sami uvadjaju
i pišu prozom, davaju mladeži ključ jezika,
slovnice i riečnike, nastoje utemeljit knji
žaru, što i uspieše, i sveučilište, Treba se
dakle čuvat: govorit proti Isusovcim kao
redu i u obće proti Isusovcim u našim stra-
nam. Ima mana? Tk, toga ima kod svih
stališa. Tko je pak saviestan i rodoljub nek
mane ukida al ujedno i pazi, da liečeć ranu
ne odsieče bez potrebe ono udo koje može
doniet još, pametno vidajuć, velika dobra
svemu našemu tielu. A. L.
Dopisi.
Rim, 18 travnja.
(Protuslovje pruske vlade — presv. Mermillod)
Stožernik Jakobini odgovorio je na po-
sljednju notu pruske vlade; ovo je jedina
positivna viest, koja se ovih dana pronosi
0 dogovorima izmed sv. Stolice i pruske
vlade.
Ali ako nema fakata, to ima zadosta iz-
java političkih stranaka i njihovih glasila,
a te nam izjave za sad najbolje tumače
položaj.
„Crkovna politika, piše ugledna Germania,
podaje u svojem nejasnom i kritičnom položaju
laskavo polje dopisnicima, koji, u svojoj gor-
ljivoj pomamnosti za stvaranjem viesti, ili
barem za iztraživanjem istih, neobziru se ni-
malo na duševuost. Jedan od dvaju dopisnika
Kolnische Zeitunge, koji u svojoj velikoj luka-
vosti ćute kako trava raste, ali se opeta
prečesto utope u čaši vode, htio nas ob-
dariti nekim svojim proročanstvom o politi -
čko-crkvenom pitanju. Ali po nesreći pro-
ročanstvo se izvrglo stranom u nesmiso, a
stranom u provalivanja otvorenih vrata —
ali to nesmeta da ga mnogobrojni listovi ope-
tuju poput papiga, ko da je kakvo objav-
ljenje proroka. Mi ćemo samo jednu izta-
knuti. — Mudri čovo prije svega uvjerava
da viest već donesena od Moniteura de
Rome, biva da je g. Schlozer tražio točnih
obavještaja o zahtjevim izjavljenim u Jako-
binievoj noti, glede crkovnih sudišta i slo-
bode svećeničkoga uzgoja; da ta viest
samo je prividno, u protuslovju sa posij ed
nom viesti istoga lista, po kojoj pruski bi
poklisar bio na novo opetovao, da podielje-
nje Anzeigepflichta — dužnosti prijave — od-
strane Kurije imalo bi se sbiti prije pregleda-
njasvibanj.-jkih zakona; jer se sbilja ove dvie
viesti medjusobno popunjuju.... Sv. Stolica
nije se poslužila približanjem izmed nje i
pruske vlade, da u svoje vrieme traži kod
pruske vlade, nek barem što bolje postavi
opeta na svoje mjesto medjašni kamen,
koji je toliko bio krenut s mjesta u grani
cam crkvenoga područja, i to prije no učini
daljnih koncesija ista Crkva; nasuprot sv.
Otac, kroz Jakobinievu notu, izjavio je da
je pripravan pripoznati konačno zajedno sa
Eregledanjem nekoga diela svibanjskih za-ona, dužnost prijave (Anzeigepflicht). Ako
sad pako pruski odgovor, uslied ovoga
predloga, izjavljuje s jedne strane da obće
1 konačno pripoznanje dužnosti prijave mora
se prije sbiti, a s druge se strane traže od
pruske vlade točna razjašnjenja odnosno na
dielomičnu pregledbu svibanjskih zakona, to
je znak da hoće nepravedno da nagomilaju
upite i da utjeraju u protuslovje diploma
tički položaj. Ako se odbije podloga Papi-
nih predloga, biva istodobno i susljedno
postupanje, upit potankosti ovoga predloga,
kog se nenamjerava primiti, nema nika-
kvoga ozbiljnoga cilja; i prije no se držalo
pametnim tražiti daljnih razjašnjenja, imalo
se vidjeti da li je sv. Stolica bila voljna
primiti podlogu pruskih protupredloga, biva
pripoznanje prijavne dužnosti, i ne buduć
stalna da li će se pregledanje svibanjskih
zakona, koje odvisi od tako različnih čin-
benika, izvesti zadovoljnim načinom. Od
potrebe je učvrstiti ovo protuslovje, da se
bolje shvati položaj, jer bi moglo imati va-
žnih posljedica".
Svakako ovaj donekle nejasan položaj do
malo će se razbistriti, kako pruska vlada
iznese nove crkvene predloge pred zastu-
pničku kuću, te o njim započme razprava,
Napokon sjedinjeno Vieće Svajcarske od-
lučilo je u poslu novoimenovanoga biskupa
Mermilloda i jednoglasno zaključilo da se
ukida zaključak od 17 veljače 1873, uslied
kojeg presv. Mermiliod. bio je prognan iz
Svajcarske; ali što se tiče biskupske časti
podieljene presv. Mermillod u, to je Bundes-
rath odlučio da se pridržavaju sva prava
interesranih kantona a na naosob ona koja
se mogu izvesti za ženevski kanton iz u-
stavnoga zakona 19 veljače 1873. Stvar da-
kako još nije riešena, ali je presv. Mermillod
9peta nešto dobio, jer se može povratiti u
Svajcarsku i stanovati u drugom dielu svoje
biskupije, biva u Ložani.
--m.n.—
Jablanica, iz Bosne, 1 travnja.
Rekoh u prošlom dopisu (v. br. 29 „Ka-
toličke Dalmacije") da je cesta iz Fojnice
na Sćit u Skoplje neraal životno pitanje
za Fojnicu. Fojnica, prastara varošica sa
svih strana manjimi i većimi briegovi zatvo-
rena u uzku kotlinu po sviedočanstvu od-
ličnih gosti i učenjaka na posve romantičnu
položaju, znamenita po od davnina samo-
stanu Franjevačkom, tomu nepredobitnomu
bedemu katoličanstva, jedino je važna po
obilju svakovrstnih ruda, osobito gvoždja —
željeza — kojemu jedino ima zahvaliti možda
i svoj postanak, a sigurno svoj naziv, raz-
cviet i dosadanje obstojanje. Nećemo se u
davninu upuštati, nego ćemo se zadovoljiti
onim, što je još većini u živoj pameti, pa
ćemo se o tom podpuno uvjeriti. U okolici
Fojnice bilo je za pamtenja svih osim mla-
deži: 17 majdana (fabrika, talionica, gvoždja),
za ovo 17 majdana, poprieko uzimajući, i-
malo je do 200 ljudi posla za pripravljati
ćamur — ugalj : do 50 za kopati — voditi
rudu; 10 dimaća rudnice što su rudu talili;
40 kovača, što su raztaljenu razkivali u
šibke — prutove; na svakoga dimača po 2,
a na svakoga kovača po 1 pomagač, ukupno
60; manjih kovača, što su od prutova ko-
vali svakovrstne klince, čavle od najma-
njih do najvećih, konjske ploče; otucača, što
su ih otucali i probijali, i sto so cievi sva-
kovrstne pušćane pravili, tufekčija — pu-
škara, što su puške opravljali, stare popra-
vljali, nože, handžare pravili i t. d.; bravara,
koji su i drugo kojekakvo kućno orudje od
željeza gradili: ovim svim pribrojim po 1
pomagača ima ih najmanje 150; pa gdje su
kiridžije, što su iz šuma ugalj na majdane i
kovačnice rude iz rupa u majdane, iz mai-
dana gvoždje u kovačnice, iz ovih priredjene
predmete na sva četiri kraja raznosili ? Ne-
računam pak česte, izvanredne veleume, kojih
njeki osobito su se odlikovali u kojekakvom
priredjivanju toga domaćega gvoždja; tako
np. glasovite fojničke izolučene (rigate) ši-
šane, kojih jednu da napomenem, što ju je
njeki paša uzeo od 14 oluka za 14 dukata;
i glasovite šumanovske (Šuman, i sada ima
u Fojnici ta porodica) sablje, što su se smo-
tane kao zemberek od sata u kutuji nosile,
te izvadivši ih ciknuv izpravile bi se. Od ovoga
osobito oružja mnogi Veziri slali su štitni-
kom u Carigrad i tim svoje klimavo prie-
stolje učvršćivali. Sve ovo, sbrojiv, svakomu
je jasno da je sva Fojnica pa i težaci upo-
trebiv sve vrieme, što bi im iza poljskog
rada priteklo, gvoždjem živili, cvali i na-
predovali. S toga nije čudo, što izgoriv sva
listom Fojnica prije jedno 40 godina brzo
se je kano fenić iz pepela digla, i to bez
strane pomoći, kako to danas biva.
Kako je sada? Evo kako. Od jednoga
decenija koncurencija stranoga gvoždja ni-
malo osjetljivo nije mogla djelovati na do-
maće proizvode; ali, od kako Austrija
zaposjede Bosnu, te ju poče ured j i vati,
nješto gjumruka — carine, dakako razložite,
udari na ugalj, dotično drvo, i nješto na
majdane. Uz to poskupi dvostruko-trostruko
radnička ruka, a pošto se gvoždje dosta pri-
mitivno proizvadja, tako jedan po jedan maj-
dan počeše prestajati raditi, te danas ma ni
cigloga jednoga neima da radi, te tako i svi
prije izbrojeni izgubiše svoju zaslužbu. S
toga svak vidi na što je tim spala Fojnica,
te nije čudo da je trpeći oskudicu, bivalo
slučajeva i smrti od samoga glada, osobito
u Pavlovcu, predielu braće Muhamedanaca,
koji konservativniji i nenaučni iz daljega
se okrenuti, strašno su se napatili svake
muke. Sada, istina, kopa društvo rudu (an-
timoniumj, ali tu samo radi 10 do 20 ljudi.
Njekoliko ih se okrenulo u pilane — trenice
te liepo rade; ali ni tude neima ni pedese-
toga diela na pratna gvoždju, da mogu za-
službe dobiti. I tude je sve. Eto u kakvom
se žalostnom stanju sada Fojnica nalazi.
Pa je još bilo toli uvidjavnih ljudi i prija-
telja, da su radili nek se kotarska oblast
premjesti njekamo iz Fojnice; što nedao
Bog ! da bi se uradilo, onda nebi preostalo
ino Fojničanom, nego da se sami svojim
nazovi prijateljem na čast zahvale, te listom
se izsele na četiri strane svieta.
Nije ii vriedno i nuždno brinuti se, da se
ovim, inače vriednim i radišnim ljudima
kakvo novo vrelo zaslužbe nadje? A to bi
najizdašnije i najtrajnije bilo više puta spo-
menuta cesta, jer osim obće koristi, tu bi
mnogi Fojničanin ili radjom ili gostionicami
sebi zaslužbe steko, a osim toga, što je naj-
giavnije, jeftiniji bi živež bio; jerbo i sada
Fojnica se većinom Skopaljskim žitom hrani,
a svakomu je jasno da bi ga liepim putem
više i tim jeftinije bilo. S toga vriedno bi
bilo ovdje pitati, do koga je, da ovo toli
važno po obću korist a po Fojnicu životno
pitanje do sada spava ? Nitko pametan ni
duševan nemože pomisliti da bi sadašnja
Visoka Vlada mogla tomu biti kriva; sa-
dašnja, velim, vlada, koja, sliedeći naloge
premilostivoga vladara, brižno se stara za
boljak zapuštenih podložnika, ie u svakoj
struki nežali troška ma i znatan bio,
samo ako je nuždan koristi podložnika; kao
što se može u svakom pogledu svatko o-
svjedočiti videć silni napredak u malo vre-
mena. Zato sam stavan, da imaju bit krivi
kot. predstojnici, med kojim ima ih da im nije
stalo opisivati potrebe svojih kotara, smišljati
načine kako providiti im, te predloge vladi
živo preporučivati i na dušu joj mećati, nego
kojim je k la Szirmay-a deveta korist na-
roda.
Vriedno bi bilo, da se natjeraju, da jednoć
komugod od toliko vremena račun polože
od obćinskih novaca, kao takodjer da jednoč
i obćinu ustroje, te uzpostave obćinsko vieće
(načelničtvo).
Za sad dosti; ako nebude ozbiljne po-
pravke, mogu još kojekakve sitnice na
sriedu, koje neće biti na čast.
Iz naroda za narod.
Iz Spljetske okolice, 15 travnja.
Ovih dana radi svojih kućnih posala stigoh
u susjedni mi grad, bieli Spljet. Pokle uredih
svoje stvarčice, uputih se u „Slavljanski
Napredak", da si dam maličak oduška uz isto-
dobno posjećanje naše nadobudne omladine
i da iz listova koješta izerpim, te na po-
vratku priobćim našemu znatiželjnomu se-
ljaku. Stupih u „Napredak" gdje nadjoh
sve puno kS šipak. Posjeli jedan do drugoga
teveričeć o današnjem pokretu Dakako,
da i ja sudjelovah njihovu ćustvovanju. Nego
se ja nešto stao ominjati, poput djeteta, kad
se majčinu pomilovanju nada. Uzvrtio se na
sjednici pitajuć sama sebe: gdje sam? Ili
sam u „Casinu" ili u krčmi? Rek bi da su
smiešni moji upiti; nu, i ako su smiešni,
jesu na žalost istiniti. Okolo mene i sa mnom
svak dere pustom talijanštonom, ko u neko
vrieme.... Dvojim, da nijesam zabasao ruje
sto u „Napredak" u kakav „Casin"; ali
mi tu dvojbu dižu osobe, koje sam jur u
glavu poznavao. I ova je liepa! — mislim
u sebi. A kud krčma? — Po naših zagorskih
krajih u krčmah, dnevom svetačnim ili pa-
zarnim, zgrnu se seljaci, te udri da se pije,
zatim psuje; jerbo, štono talijanac veli:
,,quando il bacco trionfa, il pensier fugge"
—- te dosljedno svakojaki nered. Dali u
„Napredku" bez one blažene kaplje crvenika
grdi se ime božje i psuje se sve što spaso-
nosno! To je dika, to je ogledalo naših
nadobudnih kremenjaka!! Taj skandalozni
prizor uprav ine promieša od glave do pete
i toli nemilo i nenadno zabeušen, udilj iz-
bjegoh iz kola otrovnih jezika. Ej, braćo,
osviestimo se. Molim Vas i kumim Vas,
barem da nam se ne predbacuje, na velik
uštrb našeg napredka: Eto Vam, kakvi su
Vaši ljudi!
Spalato, 9 aprile.
II giornale letterario „Nada", nei suo ul-
timo numero, termina un breve cenno sul-
1' inalberamento dei vessillo nazionale sul
nostro cornune col motto: ,.e pur si muove".
Noi invece diciamo che non si muove. La
bandiera nazionale al comune di Spalato,
dopo la vittoria elettorale non è un avveni-
inento, è un sacrosanto dovere, è una logica
conseguenza, ma per ci6 non si è mica pro-
gredito moralmente di un sol passo. È vero
che il nostro comune si presta assai pel
progresso materiale della nostra città ma
non C08i pel progresso morale. Che valgano
i monumenti ad un popolo quando questo è
straniero in casa propria, quando non si
eerca d'infondergli un pè di amore pei pro-
prii diritti nazionali, e non lo s' incoraggia
a difenderli al primo incontro? Quando lo
si costringe quasi a servirsi di una lingua
straniera? Il Dr. Klaić poebi giorni prima
dell' elezioni comunali nei locali della Na-
rodna Čitaonica, parlando degP impiegati
comunali si espresse in questi termini : „kad
narodna stranka primi upravu obćine, prije
svega mora se sve velikom metlom pomesti",
ed aveva primamente ragione, era il primo
passo che doveva tare la nuova ammini-
strazione. Ed invece ? Ma, e allora per-
ché tante promesse nei proclama elettorale ') ?
Hrvatović.
Vodice, 10 travnja.
Na 6 t. m. dodjoše nara u sv. poslanstvo
glasoviti m. p. otac Ayala sa m. p. vriednim
otcem Lombardini em, koji biše primljeni
od m. p. župnika i nmožije puka sa velikim
') „Ali prije svega treba da se otvorilo pri-
pozna hrvatstvo našeg puka, i da se prama ovom
načelu udesi sva uprava naše obćine"..
latino usuale, e per giunta è mancante di sei lettere
rimastevi espunte. Poichè risulta dal passo precitato,
che 1' indizio d' eresia non si cercava nei senso dei li-
bri liturgici, ma nei carattere con cui erano scritti, è
affatto naturale il supporre, che la persecuzione abbia
dato origine a questo cangiamento di alfabeto, effetto
d' innocente industria contro il sospetto gravante sopra
di quello. Non è improbabile, come asseriscono coloro,
che a s. Cirillo attribuivano il cosidetto cirilliano, es
sere il nuovo glagolito angolare, opera di qualche sa-
cerdote slavo di quell' época, il quale, a preservare la
sostanza, abbia cangiata la forma, e siasi studiato di
rendere 1' alfabeto glagolito più accetto, uniformándolo
al gusto dominante allora nell' alfabeto latino, e racco-
mar^dandolo viemeglio, col sostituire al norne sospetto
di s. Metodio, 1' autorevole di s. Girolamo, sotto il qual
nome 1' alfabeto glagolito riformato comparisce dal se-
Colo XII in poi in tutti gli atti pubblici fino al secolo
presente.
Se si accetta questa od altra ipotesi sulla causa
e sul modo del cangiamento avvenuto nell' alfabeto
glagolito, nulla si cangia pero nei risultati della pace
succeduta alia persecuzione; risultati che nei secolo XII
ce lo presentano non solo ad uso della lingua antica
nei libri liturgici, ma anche nelle scritture della vita
civile in lingua volgare, diífuso ovunque vigeva la li-
turgia slava di rito romano, cioè nelle tre provincie
nominate e nella Bosnia. In questa ultima provincia
penetró per tempo dalla Serbia col rito orientale 1' al-
fabeto cirilliano, e si prepotentemente, che anche gli
Slavi del rito romano coi libri liturgici, glagoliti fin
dal XIII secolo, presero a servirsi nell' uso quotidiano
colla lingua volgare di quella scrittura, chiamata ci-
rilliano-bosnese, per aver modificato un paio di lettere
del cirilliano primitivo, usato nei rito orientale. Questo
cirilliano della Bosnia passó di là in alcune parti della
Dalmazia e nella vita civile prese il posto del glago-
lito, specialmente nella diócesi di Makarska e nella
comunità libera di Poljica della diócesi di Spalato,
nonchè nella repubblica di Ragusa, ove se ne servi-
vano soltanto il governo nella corrÍ3pondenza diploma-
tica coi principi slavi dei paesi hmitrofi, e i commer-
cianti nei loro affari cogli stessi paesi ; ma gli scrittori
slavi ragusei più antichi fecero uso esclusivamente del-
1" alfabeto latino. Fra i Oroati perô di Croazia e del
resto di Dalmazia nei secoli XIV e XV 1' alfabeto gla-
golito rimase dominante, come nella chiesa, cosi anche
nella vita civile.
Mentre al mezzogiorno infieriva la persecuzione
contro 1' alfabeto glagolito e la liturgia slava, 1'uno e
1' altro risorsero per breve tempo a nuova vita nella
Boemia. San Metodio che aveva operato la conversione
di qualche principe di quel paese, ha ivi pure lasciato
dei discepoli, i quali anche dopo la sua morte vi ri-
ma8ero, continuando il culto della liturgia slava. Per
più d' un secolo la storia tace sulle vicende di questa
in Boemia, ma ci conserva un documento, la Cronaca
sazaviense, che descrive la fondazione di un gran con-
vento di Benedettini nei 1035, a cui è preposto in a
bate heremita Procopius, natione Bohemus, slavonicis
litteris a sanctissimo Quirillo episcopo quondam inventis
ad modum imhutus, in seeulo presbyter eximius. Sotto
questo prelato di convento ricchissimo, non poteva la
lingua slava e con essa 1' alfabeto glagolito fiorire, come
vi fiorivano le arti della pittura e della scultura. Ma
sessant' anni dopo la sua fondazione il monastero passó
a monaci tedeschi, e degli slavi conchiude la cronaca,
libri linguae eornm deleti omnino et disperditi nequá-
quam ulterius in eodem loco recitabantur. Ció avveniva
nei 1096, quando in Dalmazia la liturgia e 1' alfabeto
slavo avevano riaequistato la pace. (Sliedi.)
Javljaju iz Valparaisa da je bio
pođpisan ugovor izmed Čilia i Perua.
Ovaj posljednji odstupa prvomu za
deset godina pokrajine Takua i Anka.
Nakon deset godina bit će pučka skup-
ština koja će odlučiti, kojoj državi da
pripadnu ove pokrajine, a ta će morati
odštetiti drugoj.
Stari i novi Zakon
o "pučkim učionama.
Paragraf 11 novoga zakona o pučkim n-
čionaina glasi: „Ako je broj učenika (za
cielodnevno podučavanje) poprieko od 80,
kroz tri susljedne godine, svakako je pri
skrbiti drugoga učitelja; ako dopire do sto,
trećega, i takovim razmjerjem povisiti će
se unaprieda broj učitelja",
Proti ovomu paragrafu neki su se oprli,
jer da nameće više truda učiteljima. Prije
svega opaziti nam je da je gorinavedeni pa-
ragraf jednaka sadržaja kao i onaj staroga
zakona, izuzam rieči izmedju zaporaka: „za
cielodnevno podučavanje. U starom za-
konu nije bilo ni spomena o učionama sa
poludnevnim podučavanjem, sasvim da su
obstojale naredbenim putem; s toga nije
bilo ni potrebe onih rieči izmedju zaporaka.
Novica nemienja dakle staro stanje što se
tiče učiona sa „cielodnevnim podučavanjem";
ali glede učiona sa poludnevnim podučava-
njem novica naredjuje: „U učionama sa po-
ludnevnim podučavanjem računati je za sva-
koga učitelja broj od 100 učenika'-4; to jest,
novi zakon jedino glede učiona sa poludne-
vnim podučavanjem ustanovljuje broj od
100 učenika. Poludnevno podučavanje izva-
dja se na način, da polovica učenika polaze
učionu u jutro a polovica poslie podne. Tim
se dakako ne prti vile truda učitelju, jer
mu je lakše u jutro podučavati 50 a poslie
podfie drugih 50 učenika, neg po vas dan
80 učenika; a i učenici bolje nauče kad jih
je manje. U ostalom koli u novom toli u
starom zakonu §. 11 ima početni redak,
uslied kojega pokrajinsko zakonodavstvo
može obaliti najviši broj učenika, koje je
povjeriti učitelju.
Ako se pako obazrerao na druge države
to u Saksoniji svakomu se učitelju podaje
120 učenika, u Wurtembergu za cielodnevno
podučavanje 90, za poludnevno 120, u Ba-
denu 100 do 130, u Zttrichu 110. I u Pru-
skoj se računa na 80 broj učenika povje-
renih svakomu učitelju; ako predje ovaj
broj, tad se odmah mora uvesti poludnevno
podučavanje i tim obćine prištede novaca a
obrazba isto napreduje.
Paragrafi 17 — 19 govore o gradjanskim
učionama. Po starom zakonu §. 17 gla-
sio je: „Zadaća je gradjanske učione po-
dati onima, koji ne polaze srednje učione,
izobrazbu višu od one koju se dobiva u
pučkoj učioni. Obukovni predmeti za ovu
učionu sliedeći su: Vjeronauk, jezik, stati-
stika, zemljopis i poviest, osobitim obzirom
na domovinu i njezin ustav, naravos lovje,
prirodoslovje, računstvo, mierstvo, držanje
knjiga, ručno slobodno risarstvo, mjerstveno
čajni kvar u blagu, u njivu svoju uoriti.
Već je jadnik zaboravio, što su mu djedo
vi davno vjerovali pa tako i radili. Ovo je
stara srpska riječ: „Bolja je orina, nego
torina".
Braćo! Ovu tužnu istinu ja sam morao
dodirnuti, jer mi spada na ovu riječ. Teško
je pomisliti, ali kazati moram, što me iz-
kustvo moje uči, da i ono što srpska na-
stava na malom prostoru daje (pet, slovom
pet, srpskijeh škola jedva imamo mi na260
hiljada naroda u Hrvačkoj!), velim: da i
taj mali plod naš protivna sila i lukavstvo
brzo potamni.
<41i dokle će tako ići?...
Uzmimo ovu danas ikonu slobodno pred a
se, pa zagledajmo, ali zagledajmo otvore-
nijem očima, jer to nije dosta, što je mi
samo tobože cjeljivamo. I šta vidimo? Evo
ću ja kazivati i vami redom: Ovo je Isus
Hristos, oko njega su njegovi učenici i na-
rod — ovo su dječica vesela, djeca steru
cvijeće i odjeću po putu. Svi nose vrbicu,
raduju se i pjevaju na glas poznatu pjesmu:
„Odanu sinu Davidovu..." Ali evo još i
druge prilike, evo Čovjeka u anterija i pod
risanje, krasopis, pjevanje i tjelovježba; za
djevojčice: ručne ženske radnje i kućanstvo.
— U gradjanskim nenjemačkim učionama
podati je učenicima prigodu da nauče nje-
mački jezik. Privolom pokrajinske učionske
vlasti, u gradjanskim učionama može se po-
dučavati, neobvezno, koji inostranski živi
jezik".
U novici pako ovaj isti zakon glasi: „Gra-
djanska učiona valja da dade izobrazbu višu
od one koja se dobiva u pučkim učionama,
obzirom na potrebe obrtnika i ratarskih go-
spodara. Služi i da pripravi mladež za u-
čiteljišta i za one posebne učione, za koje
nije od potrebe predjašnje pohadjanje sred-
njih učiona. Obukovni su predmeti u gra-
djanskim učionama: Vjeronauk, obukovni
jezik sa dotičnom stilistikom o poslima, zem-
ljopis i poviest sa osobitim obzirom na do-
movinu i njezin ustav, naravoslovje, priro-
doslovlje, računi ujedno sa jednostavnim dr-
žanjem knjiga, mierstvo i mierniČko risar-
stvo, ručno slobodno risanje, krasopis, pje-
vanje ; za tim: ručne ženske radnje za dje-
vojčice; tjelovježba obvezna za dječake,
neobvezna za djevojčice. — U nenjemačkim
učionama podati je mladeži prigodu da nauči
njemački jezik. — Privolom pokrajinskih
učionskih vlasti može se, u gradjanskoj u-
čioni, podučavati neobvezno i druge žive
jezike, glasovir i gudalicu".
Prispodobimo li stari i novi zakon, to
ćemo se uvjeriti da su promjene neznatne
a i te promjene da nijesu na gore. U novom
zakonu nadodaje se da se je obzirati na
potrebe obrtnika i ratarskih gospodara, kao
i na one posebne učione koje se mogu po-
hadjati bez da su se svršile srednje učione;
te se nadovežuje u §. 19: „U ustanovljenju
obukovne osnove obzirati se je na posebne
potrebe mjesta i kotara gdje postoji učiona.
Tim se učiona prilagodjuje potrebama života,
jer dječaci podučavani su u stvarima, koje
će jim biti od potrebe u budućem životu.
— U starom se zakonu suviše kaže u obće
„držanje knjiga"' u novom „računi sa je-
dnostavnim držanjem knjiga"; stari zakon
kaže da se može učiti djecu „koji inostranski
živi jezik", dočim po novom moći će se ,,i
ostali živi jezici", t. j. više jezika, i to ne
samo inostranskih dali i domaćih, kao što
češki, poljački i t. d. Napokon novi zakon
dopušta učenje glasovira i gudalice, što ba-
rem nije „popovsko".
Dopisi.
toiica: „Dragociena krv sv. Gjenara, u su-
botu poslie podne, 5 svibnja, u kapelici
„del Tesoro« našla se tvrda. Poniev ju pro-
fesionalno u ,crkvu sv. Klare, i izloživ pred
glavom sv. Štitnika, započeše molitve. Na-
kon sata opazilo se da je krv dielomično
otopljena, uzdržuć se još tvrd dobar dio,
krugljastoga oblika, i najavilo se čudo u 7
sata i 10 č. posl. podne. Krv je u takovom
stanju ostala, dok ju u večer neodnesoše na
novo u stolnu crkvu. U nedjelju, 6 tek.,
našla se krv kako ju postaviše prijašnje
večeri, biva otopljena ali s tvrdim komadom,
te se nije moglo naviestiti čudo; tekom
pako dneva malo se pomalo sva otopila."
Mnogi su i mnogi nevjernici tražili da
pobiju ova čudesa, ali nijesu uspjeli. Po-
znati Aleksander Dumas, koji je jednom
prisustvovao čudu, nije mogo da ga za-
nijeće i spominjuć sumnju da to kanonici
zadobiju kakovim običnim sredstvom, pitao
je: „Dakle ćemo reći da tu ima nekakva
tajna, čuvana od kanonika „del Tesoro"
od koljena do koljena od IV. vieka do dana
današnjega? — „Mogućno je, odgovarao je,
ali u tom slučaju njihova je vjernost ču-
dnovitija od istoga čuda. Radje ću dakle
vjerovati čudu, i, što se mene*4*če, vje-
rujem".
Prošlih dana neki listovi bili su javili da
će do malo izaći neko novo djelo O. Cur-
cia o vatikanskim stvarima, u kom će pi-
sac u velike napasti na Vatikan. Na to je
ot. Ćurci odgovorio pismom u listu Nazione,
u kom ne samo izjavljuje lažnom viest tih
listova, već i uvjerava da će do smrti ostati
vjeran sv. Crkvi i njezinomu vidljivomu
glavaru.
Spominjete li se Ragose, Oberdankova
druga, koji je tunedavno bio proglašen ne-
vinim od Vidinskoga porotničkoga suda?
Prije uapsa Ragosa je imao liekarnu u
Toscanelli, te ju je sad na novo htio otvo-
riti, ali mu je od vlasti bilo naloženo da ju
zatvori, jer da nije položio izpite u Italiji
već u Gracu. Ragosa je proti tomu podnio
utok, ali mu je vlast izjavila da bi ga
lahko mogla poslati preko medje i predati
Austriji. Ragosa je uslied toga odlučio po-
bjeći u Svajcarsku. U ovom ponašanju tali-
janskih vlasti občinstvo uvidja popuštanje
talijanske vlade prama Austriji.
ali on ostade vazda vjeran Bogu i aaroda,
te odmah s početka prigrli geslo naSeg ve-
likana i pokrovitelja Strosmajera „Sve za
vjeru i za domovinu".
Starina Kordić, izvan što je plemenitih
zasluga u franjevačkom stališu stekao, ništa
manje da pače više po župah gdje je bio,
ostavio je plemenitih, nezaboravnih i neiz-
brisivih uspomena. Za okrutnosti turske,
neustrašiv zasnova crkvicu na Roskopolju
namjestivši joj zvono kao najprvo na ovom
kraju Bosne i Hercegovine; u Vinici Čini
takodjer sagradit Crkvu, pak da tiebude
ondole premještjen bio za stavno bi danas
na njoj zvona zvonila; a u Bukovici kao
istom novoj župi jar zvono zvoni, a misa
se već negovori u pećini, jer starina netom
dodje čini sgraditi jednu dosta liepu ako i
malu crkvicu gdje je pristojno govorit Sv.
Misu. Bog mu revnost platio!
L U.
—
RAZLIČITE VIE8TL
—m.n-
{Čudo sv. Gjenara
Rim, 16 svibnja.
Ćurci — Ragosa)
U subotu poslie podne, dne 5 tek., dogo-
dilo se ko po običaju „čudo sv. Gjenara".
Možda svi vaši čitatelji nijesu o tom oba
viešteni i s toga mi je reći dvie-tri rieči.
Najljepša je crkva u Napulju stolna cr-
kva, posvećena Sv. Gjenaru, gdje je glaso
vita kapelica ovoga svetca, u kojoj se svake
godine prve svibanjske subote, dne 19 ruj-
na i 16 prosinca opetuje već poznato čudo,
biva krv se svečeva pretvori u tekućinu.
0 ovogodišnjem čudu piše Libertfr Cat-
3 granice bosansko-hercegcvačke,
početkom svibnja.
Prigodom u Duvnu razumio sam iz po
uzdanog izvora, da pače osvjedočio sam se
vlastitim očima, kako su u Bukovici obnoć
provalili lupeži kuću M. P. Fra Petra Kor-
dića, župnika, koji tad nahodio se u Ma-
karskoj radi osobitih svojih posala. Lopovi
su, izvan ključži i drugi lupežkih spravi,
upotrebili i plužno crtalo, što su skinuli
s pluga jednoga težaka, tiem da bi se na
istog posumnjilo. Odnesoše sve iz kuće, iz-
van žita i vina; što fra Petar toliko nežali
koliko sramote i neharnosti koju su mu lo-
povi učinili i pokazali, što se nije nikomu
zlim zajmio, da pače blagodari Svemogućemu
da mu se nije dogodilo kao i Vrhovnomu
Ug. Sudcu Majlathu, uz to pak žali radi
elemozine crkovne koje bilo je liepa svotica.
Budući od 20 godina vazda na župi, a već
kako mi je kazivao malo prije ovog dogodjaja
baš je bio skastio poći u samostan na po-
čitak, zaključit je da nema bit bio praznih
šaka, sa svim da gdje je god bio nije štedio
ni svoga truda ni novca za prosvjetu ovoga
biednog naroda, za koga pod Vladom oto-
manskom više i više puta za dlaku mu je
stalo životom platiti, izvan nadžaka što ih
je kao za ljubav primao u kosti i u rebro;
kapom; ovaj izgleda trbušat, nadut i pr-
kosljiv. Vidjite mu ruku kako prodrzljivo
prstom zapovjeda. Ovo je opet salik fari-
zejske škole.
Praznik ovaj uči nas da je Hristos naj-
poslje pobjedio! E, pa s tom vjerom mo-
žemo prenijeti ovu sliku na naše današnje
prilike. Naši su fariseji od dvije čoje ali
su jedne boje: naduti su, prkosljivi i pro-
drzljivi. I ovi nose šarene kape i anterije,
oni plaše svijet (nerazumni) sa lažljivom
svojom svetinjom, hvale se jedni i drugi da
je pod njihovijem ključem Bog i milost
božija... Izdaju se za nekakove isposnike i
pokajnike, a ovamo skinuće ti i pokrov sa
mrtvoga oca... Stotinama se tove, a uvjek
huču i niječu... Različno se (pred ludijem
svijetom) krste, a inače su naliki jedan dru-
gome, kao jaje jajetu...
Bog i duša; ovi zakršteai farizeji daleko
su gori od onijeh jerusaliraskijeh. ljude izi-
djoše po bijelom danu te zahtijevahu od Hrista
da on svojim učenicima reče neka umaknu,
t. j. hoće fariseji da Hristos sam priguši
slavopjev Božji. Slabotinjusu svoju otkrili!
Naši naprotiv ne će na vidjelo, nego kriju
Jučer u osam sata u jutro na parobrodu
Andreas Hoffer stigo je u Zadar N. Vis. Nad
vojvoda Raineri, na putu kroz Dalmaciju
da pregleda domobranstvo. Na obali bio je
pričekan od g. namjestnika, od crkvenih,
gradjanskih i vojničkih vlasti, sa počastnom }
satnijom. Istom se izkrcao pošo je odmah u
crkvu sv. Šimuna k misi. Poslie podne u
5 sata bio je svečan sobet kod Namjestnika,
kojemu je učestvovao i N. P. g. Nadbiskup.
U večer na čast visokomu gostu obćina je
svečano razvietlila kazalište, u kom se pje-
vala opera II T+ovatore. Nadvojvoda je uz
bengalične vrate bio odpraćen a kazalište,
gdje je ostao do četvrtoga čina. Jutros je
osmotrio vojsku, pregledao kasarne i tua-
gaze i prisustvovao pucanju u nikšan, a za
tim u 11 sata odputovao put Spljeta na pa-
robrodu Andreas Hoffer, ujedno sa g. Na-
mjestnikom. U koliko čujemo iz Spljeta N.
P. polazi u Sinj, a za tim u Dubrovnik,
gdje će biti na Tielovo; iz Dubrovnika
pako poći će u Boku.
Čujemo da je upravno Sudište u Beču
odbilo tužbe podignute od D,r Bajamonti-a
i D.r Radmana radi obćinskih izbora, i tim
je stvar svršena.
Odlikovanja. Predsjedniku zadar. prizi-
zivnoga Sudišta bio je podielien red želje-
zne Krune II. razreda, prigodom kad je na
vlastitu molbu pošo u mirovinu, a kančelisti
kod spljetskog Sudišta Pašku Cassio zlatni
krst za zasluge.
svoje tragove kao zmija svoje noge, a revu
i najprljavijim putevima nebi li smutili na-
rod... Pa kad ne ide ni tako, a oni panjkaju
silnike zemaljske da im ovi pokažu nabiti
„lokot" na usta pobornicima narodnog srp-
skog života i Božijega slavopjeva!! ...
Osobito mi Srbiji tu srno teško iskušani.
Pa ipak mogu ja da vas braćo utješim i
ohrabrim. I u domaćim našim neprilikama
ne moramo mi očajavati. Sve kamo drago;
ali je Bog nami dao toliko da se vjerom
našom pravoslavnom i još živom srbinskom
možemo održavati dok i bolje bude. Ama
Cvijeti su srpske već na vidiku!... Ovo je
slava naša crkvena. A i u narodnom po-
gledu neću ja daleko ići, uzeću jednoga
našega Nikolu Borojevića, koji lijepo kaže
što je otaždbina, kako se ona ljubi i brani.
Nikola je rekao kratko, ali je sve kazao
ovako: „Što je zlatna kruna grbu, Neka
bude Hrvat — Srbu, Što je dragi kamen
zlatu, Neka bude Srb — Hrvatu".
Ali evo muke, što tako ne misle neke
nove hrvačke „budnice." Najamnici i pod-
vikači gude da tobože „zemlja živi a narod
neka propane... „Čujete braćo, ovo da nije
Primamo iz Mimica (kod Omiša), 20
svibnja; Danas imali amo u pohode, da
blagoslovi zvona, Nj. P. g. Marka Kalogjera
našeg biskupa. Došo je u pratnji veleč.
supohodnika D. A. Žuvele. Preuzv. gost bio
je pričekan i odpraćen najsvečanije i naj-
Ijubeznivije.
Kanonicki Sbor u Dubrovniku. Žup. Ivan
Stojanović bi imenovan pravim kanonikom,
a župnici Ant. Ismaelli i Petar Franasovie
počastnim kanonicima Stolne crkve u Du-
brovniku.
grozno, ono bi bilo smiješno. — No da od-
vratimo oči s toga plačevnoga pozorja. Ta
kako bi se drukčije Hrvačka i zvala, a da
nije tijeh utvora... I naši djedovi podi-
goše ovaj hram srpski, a pod užasnim pri-
tiskom. Nego naši djedovi znadoše za srpski
stid i poštenje, za valjanost i svaku dobro-
tu, i u tijem vrlinama održaše sebe i poro-
dice svoje. Njih je zaštitio pravdoljubivi
monarh!
Ali sada je red na nas došao. Na nami
je velika odgovornost pred našim grobovima!
— Naša sva nasledjena svetinja i srpsko
ime. crkva i sav život narodni očekuje od
nas jačega i živoga jemstva. Lijepo je ozi-
dati crkvu, podignuti zlatom pisani spome-
nik, kupiti knjigu, i takove stvari. Samo
to nije sve. Narodni život zahtjeva i od nas
budnu svijest, moralno i zakonito naoružanu
vojsku! Pitam vas dakle: hoćemo li putem
našijeh djedova? Hoćemo li stazom za Hri-
stom? Ja mislim da spojimo jedno s drugim.
I baš su ovdje za nas one riječi Hristove,
a pred tolikijem farisejima: „Ako ovi urnu-
knu, kamenje će zavapiti!" Amin.
bilo drugog liečnika. Trećim liečnikom iz-
pade glasoviti i vriedni Dr. Vice Capogrosso,
sgoljni autonomaš, koji je slavno vojevao i
pod Bajamontiem, a on mu za milosrdje
davao samo tr. 300, a nova mu obćina daje
fr. 600.
U imenovanju Eisenstadtera pako prete-
rivaia se svaka pravica, pošto mi imamo
naših vriednih sinova liečnika i dobrih Hr-
vata; uvriedilo se ćustvo vjersko, koje na
ovaj način počelo zaudarati pukim indife-
rentizmom. U Spljetu je nabrojeno samih
140 osoba židovskih, i za volju ovih plača
se liečnik sa 800 fr., jer borme varošanin
neće zvati Židova do svoga kreveta. Na
ovaj način židovskomu življu daje se pre-
moć, a u isto doba ćuška se cielo katoličko
pučanstvo, ko da neima svojih ljudi. Jedan
u upraviteljstvu, a jedan u liečničkom osob-
lju, to su dva. A gospoda neka nedolaze
sa tolerancijom i sa čim drugim, jerbo ja
opetujem: popovi, vi ste izigrani. Dok je
pred izbor, zdravo Marko, zdravo pope,
a iza izbora evo ti Eisenstadtera. Začudno
mi je zašto u obćinskom vieću sjede naša
dva popa; kad se na ovaj način postupa. I
opet jedan dokaz, da rieči, fraze igraju ve-
liku ulogu, i da osobnosti su na prvom mjestu.
A vi popovi, koji ste se izmučili, i utrudili
i žrtvovali valja da sad ženjete... čitute.
Kad čete se jednom opametiti? Hora je;
pribrojite se, sadašnjost i budućnost u vašim
je rukama. Nepristran.
Spljet, 27 svibnja ')•
Veleštovani Gospodine Uredniče! Od ne-
koliko vremena poviruju u ,,K. D." i u
vanjskim novinam dopisi iz Spljeta, ocrnju-
jući našu Obćinu i naše prvake; i rek' bi
da je ovo uprav svrha dopisnika da odvrati
javno mnenje od stopro preporodjenoga
Spljeta i njegovih uzkrisitelja. Razumni či-
tatelji, u pokrajini i van pokrajine, koji
poznaju ljude u čijim je rukam naša ob-
ćina, neće priznati Bog zna koje ciene oniem
napadanjima, jer će uvidjeti da ono nijesu
nego pustolovna piskarenja i prazne potvore;
ali neprijatelji našega naroda i našega do-
maćega napredka one viesti primat će sa
euge! a tim više što su se uvukle u Vaš
cienjeni list, čija su čelična načela nepo
ročna.
Istini na Čast, i za našu hrvatsku stvar i
ljubav otačbine, dužnost nam je izjaviti da
oni dopisi neproizviru iz hrvatske duše, a
za najmanje domoljubne 2).
Svaki pravi hrvat i iskreni domoljub, koji
je pratio nepristrano vladanje obćine i nje
zinu djelatnost kroz ovo malo mjeseca ne-
može da nepriznade veliki napredak mate-
rijalni i moralni Zvonimirova grada, i da
ne bude haran našim prvacim. X.
Starohrvatska Imotska županija '),
22 svibnja.
Izborne sitnice. — Ne čudite se, gospodine
Uredniče, što sam ovako začestio, te dok
je još jedan dopis na putu, drugi već pišem;
ali stara imotska krv uzavrela i već je da
prekipi, gledajući nepodobštine nekih ter
nekih c. k. činovnika. — Što no je rieč
„pliva i mrav" podigla se, da još jedan put
dokaže izdajicam i izrodim, da je ovo hr-
vatski narod na hrvatskoj zemlji, hrvatskom
krvlju natopljenom, boreć se kroz vjekove
i vjekove prot dušmanu vjere i jezika, zemlje
i naroda. Ma njihov novac kolao, fukara
vikala i grdila, a c. k. činovnici agitirali i
ozlovoljioali narod, sav trud biti će jim uza-
ludan. — Kako sam Vam bio pisao zadnji
put, da je otišo dne 20 t. m. u Prolažac
s autonomašim c. k. porezni vježbenik Mi-
klauschitz, da s braćom agitira, bijaše istina.
Iz najpouzdanijega izvora doznao sam, da
je onamo stigo u 11 sat. prije podne, te
otišo u crkvu, ne da sluša sv. misu, već
da Čuje da li će ondješnji župnik propovie-
dati o izborim. Nit je jedne rieči o izborim
župnik progovorio, a po sv. misi neka tro
jica okupili desetak—petnaest ljudi, bez
prava na glasovanje, te stali pred crkvom,
da propoviedaju Muhamedovu vjeru... Dok
su se oni lomili vičuć i dokazujuć, c. k.
porezni vježbenik Miklauschitz stao uz njih
s kapom na glavi s c. k. grbom, da svojom
prisutnosću dade razumjeti, da je vlada za
njih. I sbilja, seljaci pomislili da je Mi-
klauschitz politički činovnik, poslan od c. k.
poglavara, da pazi, da li će se sviet uzpro-
tiviti njihovu govorenju. Ni glavar, ni seoski
J) Sasviem da ovaj dopis neoprovrgava poimence
nijednoga cina, navedena u spljetskim dopisima,
mi ga ipak tiskamo da se čuje i drugo zvono i
jer nama nije do osobnosti već do narodne ko-
risti. Niko više od nas neželi da se pobiju neki
čini, izneseni od naših dopisnika, a mi bismo
uprav bili sretni kad bismo mogli u svemu i po
svemu hvaliti ljude koji su na javnoj upravi u
Spljetu. Ur.
2) Varate se, dopisnik ili dopisnici pravi su
rodoljubi, koji drže da iskrenost više pomaže na-
rodu no ¡tabflšurivanje. Ur.
pristav nit iko od seoskih starešina kao ni
seljaci ne poznavahu novoga gosta, te za
to ga motrijahu začudjenim okom i čudjahu
se njegovu prisutstvu, a još vise kad ga
vidiše, da u svoj bilježnik olovkom zabilježi
nekoliko puta. Svatko će lahko razumjeti,
da je c. k. činovnik Miklauschitz otišo i
pretvarao se, da što više imponira onim
seljanim. Nakon dva sata agitacije krenuše
gospoda put Imotskoga slavodobitna, jer su
izgubila i ono, što su prije bila stekla! Me
djutim Vam mogu javiti, da se je obć. o-
praviteljstvo potužilo c. k. poglavarstvu za
nekorektno ponašanje c. k. činovnika Mi
klauschitza. Ci ni mi se, da bi danas imalo
odgovoriti c. k. poglavarstvo, inače bi se
c. k. poglavar Nasso držao sudionikom sve-
mu, i za to bio bi tužen N. P. ministru
unutrnjih posala.
P. P. Ovaj čas doznajem, da je zemaljski
odbor obznanio obćinu, da je namjestniČtvo
dvaput naložilo našemu c. k. poglavaru, da
se ima držati nepristrano, a da obćina nije
bila dužna dati nikomu da prepisuje imenik
birača, jerbo to smeta onim, koji dolaze da
vide jesu li u isti uvršteni ili ne. Dakle
c. k. kot. poglavar Nasso imao je Unrecht
kad je došo u obćinu s tri, četiri autonoma-'
šćića, s c. k. poreznim vježbenikom Mi
klauschitzem i s đnevniČarom svoga ureda
Vrdoljakom, da izposluje kod obćine, da
jim dade imenik za prepisivanje. Zar je
ovo korektno i nepristrano % X.
RAZLIČITE VIESTI.
-{- U dojdući utornik zadarska gimnazija
prirediti će svečane zadušnice nezaboravnomu
D.r Jurju Puliću, bivšemu ravnatelju iste
gimnazije; a do koji dan spomenuti će ga
se i njegovi učenici, nalazeći se u Zadru i
okolici, te će prirediti u crkvi sv. Mihovila
svečane zadušnice.
Pišu nam iz Biograda: Prošlih dana bio
je ovdje g. Beden, c. k. dvorski savjetnik,
ujedno sa g. Cipcićem, c. k. privremenim
poljodjelskim nadzornikom i sa nekim dru-
gim c. k. činovnikom. Svim tim c. k. lju-
dima u velike je na srdcu dobro našega
mjesta (kao i dobro Novigradske, Ninske,
Pažke i Silbanjske obćine. Ured.) Izašo je
preda nj g. načelnik, da ga upita kad će
uslišat želju ove obćine, da joj podadu so;
g. Beden kažu da je odgovorio, da će doj-
duće jeseni poć u Beč i tamo ustmeno za-
govarati njihovu stvar ali dotle su t
izbori, pripoviedao načelnik vraćaj uć se sa
audiencije, pa bi valjalo da za nj glasujemo,
a tad da čekamo so. — Mogu Vas uvjeriti,
g. uredniče, da će u ovoj obćini biti iza-
brani neodvisni i pošteni Hrvati, te da su
uzaludna putovanja visokopoloŽenih. osoba.
Primamo iz Novigrada: I ovamo je bio
c. k. ravnatelj financa Beden (već smo ja
vili Ured.) sa nekom drugom c. k. gospo-
dom. Kažu da će i Novigrad dobiti so (Bla
žena ta so, koja ovoga puta igra ulogu
meda. Ipak rek' bi da je neima vele u ne-
čijoj glavi. Ured.)
Prijatelj nam javlja, da g. župnik Servadei
ne samo nepristaje uz narodne protivnike,
već će se boriti uz bok poštenih hrvata.
Želimo da se viest obistini i da nam prija-
telj do koji dan bude mogo javiti, da je i
g. Servadei doprinio sutrašnjoj, ako Bog da,
pobjedi hrvatske misli.
Čitamo u Slobodi:
Primismo iz Zagreba na uvrštenje slie-
deće redke:
Velecienjeni g. uredniče!
Izazvan dužan sam po savjesti svojoj iz-
javiti, da niti sam ja ikada tvrdio, da je
g. profesor Matešan dopisnik splitski u
„Slobodi", niti je isti gospodin profesor i-
kađa meni priznao, da je on pisac onih do-
pisa, naročito pak ne članka „Split izrod" ;
pače uvjeravam poštenjem svojim, da ni da-
nas ne znam, tko je „Slobodin" dopisnik o
splitskih odnošajih.
Zagreb, 20. svibnja 1883.
Fran Folnegovtć.
Na 16. t. mj. držana je u Rimu pod pred-
sjedničtvom prefekta propagande, kardinala
Simeona, javna sjednica za reviziju grčko-
rusinskih crkvenih knjiga. U sjednicu bio
je pozvan nadbiskup Josip Sembratovicz,
grčko rimski biskup mnsgr. Stefanopolis i
dva kanonika svetojeronimskoga kaptola u
Rimu.
Prijatelj nam iz Ninske okolice piše: Od-
gonetajte mi, gospodine uredniče, čudnu za-
gonetku: putovanje c. k. ravnatelja financa
Bedena. Bio je i na ove strane i tako su j
bile medene (Bogu hvala, kad barem tamo
nije so po sriedi. Ured.) njegove rieči, da
bi ga Čovjek bio poljubio u čelo, ali u neke
žice nije krenuo, zna bo da kod većine po-
štenjakovića nepomože ni med ni so.
Primamo i rado priobcujemo:
Pregiatissimo sig. Gregorio Cantü — Orebici.
La voce sparsa ín Orebic e Trappano che
10 sia F autore di una certa corrispondenza,
che vuolsi essere stampata nella KatoliSka
Dalmacija, e una pretta calunnia.
Se a me non é dato di avvalermi della
legge onde far puniré il calunniatore, es-
sendo cosa difficiiissima a scoprirlo, trovo
di dover respingere da me come respingo
con sprezzo ed indignazione tale insinuazione
maligna. Quanto poi al fatto di cui, come
Ella mi disse, si occupa tale corrispondenza...
(izostavljarno nekoliko redaka, da ñas neza
pliene. Ur).... Ció come fatto pubblico mi
é noto, e da parte mia non posso che lo-
darLa; che se all' opposto i maligni vogliono
malignare specialmente gl' interessati, Ella
come cristiano cattolico a pari di me sk che
11 mondo é, come disse Cristo, „totus in ma-
ligno positus." Con questo pieno di stima
mi dico di Leí devotissimo
Orebici, 28 maggio 1883.
Canonico Párroco
L. M. Stvk.
Nemojmo se šaliti 1 Čitamo u ,,G. L. D.tt:
Viesti o izginutu trsju po otocira Zadarskim
potvrdjuju se. Tomu se uzrok nezna, pak
je red da se potraži i izvjestno narodu kaže.
Mi se nadamo, kako već javismo u našem
broju 13, da će uzrok biti sasvim drugčiji,
ali ta nada, ta naša želja nije dovoljna da
utaži temeljitu bojazan težaka i posjednika
prama pojavu već očitovanu. Nije dosta u
vjeravanje sa strane bilo koga da trsova
uš nije; nešto jest, a to nešto mora da se
od krije sto je, inače sumnja ostaje. Ona
gospoda do kojih je istraga veliku odgo-
vornost trpaju na se, a mi jim još jednom
velimo: nemojmo se šaliti!
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.52 — 950;
dukati: 5.63: — 5.62; london: 120.15 —
119.75; bankánote talij.: 47,55 ^' 47.45;
dohodak aust. u papiru: 78.50 — 7^.25; u
srebru: 78.65 — 7 £.50.
Dalmati nije po volji što su se izbori u
Makarskoj obavili u hrvatskom smislu i to-
mu smo se nadali, ali da će Dalmata i proti
ovim izborima izasuti punu vreću laži i po
tvore nijesmo mogli povjerovati, jer ma
karsko primorje nije nikad bilo za delije
Dalmatova kalupa. Da tamošnjim Hrva-
tima nije bilo od potrebe vladine pripomoći
da nadvladaju neke protivnike svjedoči nam
nepobitna činjenica, da su se puna dva
broda hrvatskih birača povratila kuci i ne
glasovav. Kako su se pak podnieli srbo-au-
tonoraaši-nezadovoljnici svjedoči nam fakt,
da je neki Filip Vrcan bio obtužen, jer je
kupovao glasove. Neki je naime seljak došo
da glasuje s nekom imenicom, jer da je pri-
mio 50 n. od F. Vercana, koji da mu je obe-
tao, da će mu iza glasovanja dati drugih
50 nov. 1. I. pako predao je dvojici svojih
šegrta 50 fior. da jih razdiele siromašnijim
biračima. Sto će Dalmata na ove nepobitne
čine ?
1) Upozorujemo stariju vlast na ovaj dopis.
Ured.
Primamo od g. Jakova Gelduma, župnika
u Bosoljini kod Trogira: N. Visost nadvoj-
voda Sigismund, uslied ponizne prošnje žu-
pnika, darova ovoj Crkvi f. 50. öesa radi
dne 25 svibnja u znak harnosti, bi svečano
izpjevana sv. Misa za njegovo čestito i du-
gotrajno zdravlje.
Austrijsko ministarstvo nutrnjih posala
zabranilo je na temelju §. 26. tiskovnog za-
kona u zemljani carevinskoga vieća Iskru sla-
vjanske slobode, koju srao tunedavno ogla-
sili našim čitateljim, a izlazi u Buenos
Ayresu.
Hrvati u Africi. Sloboda piše: Kako iz
Afrike u bielu Požegu stižu glasovi o su
putnicim čuvenog Stanleya, nasi Hrvati, koji
su se pridružili trgovačkoj expediciji Stan-
leya, ćute se prilično zadovoljno. Po zadnjih
viestih bijahu oko Panane, Viva itd. Pože-
ški vrli i mlad otačbenik g. Dragutin Ler-
man postao je predstojnikom neke trgova-
čke postaje. U njegovoj podekspediciji na-
lazi se i poručnik Mikić. — Obojica pišu
dnevnik. Prijatelj Lerman obećao „Hrvat-
skoj Vili" nekojih opisa. Želimo našim
zcmljacim, da u tudjini osvietljaju svoj či-
sti obraz, i prodiče ime nesretne otačbine!
Vabio obraćenje u Americi. Sithing Buli,
glasoviti vodja Indijanaca sjeverne Amerike,
do malo će postati katolikom. Katolički bi-
skup u Dokoti obratio ga je na našu vjeru.
Dojdućih dana imao bi primiti sv, svetotaj -
stva. Katolička odaslanstva u sjevernoj Ame-
rici u velike napreduju.
Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji,,
Supetar na Braču, 31 svibnja.
Danas izabrasmo šest biranih
birača, svi neodvisni Hrvati. Svake
bagre protivnici, poslie nevitežkoga
komešanja, nevitežki se i povukoše,
pređvidjajuć sramotni poraz. Žt1"
vjela Hrvatska. *)
Plovilba austrug, brodova.
Ikyab: doj. 23 tr. Aurora I. Balti
mora: doj. 14 s. Zvonimir. Bona: doj.
16 s. Elena. Bordeaux: odj. 23 sv. Lada,
k. Medanić, N. York; Tacito, k. Stanger,
Newport. Calamata: doj. 15 s. Miran.
Calais: odj. 20 sv. Emilie, k. Fianić, Car-
diff. Cardiff: odj. 23 sv. Fiume E., k.
Valčić, St. Vincent. Carigrad: odj. 14 s.
Elena D.,' k. Klačević, Trst; 16 Zviezda
Mimbelli, k. Dobrilović, Marsilja; 18 Obilić,
k. Damianović, Cork. Cette: doj. 23 s.
Antal; —- odj. 20 s. Elce, k. Dujmić, Ca-
gliari. Delaware: odj. 6 s. Nemirna, k.
Tomić, Miramichi. Goole: odj. 22 s. Eu-
phemia, Sbisa, Buenos Ayres. Havre: odj. 22
i sv. Sagittario, k. Kišelič, Sundwall. King-
ston (Jamaika): odj. 24 tr. Melchiore Vi-
dulić, k. Vidulić, Montreal. Kronstađt:
doj. 18 sv. Bice. Larnaca: odj. 13 sv.
Taganrog, k. Radoničić. Lisabon: odj. 18
s. Pošić, put N. York. M&aslius: doj. 23
sv. Aquilone. Malta: odj. 17 sv. Ophir.
Marsilja: doj. 20 s. Romolo; Artiere; 23
Pia S. Memel: doj. 17 s. Sušak. Mletoi:
doj. 22 sv. Kobilić. Newcastle: doj. 6.
tr. Filadelfija. N. York: doj. 9 sv, Amelia;
U Srećna P.; Temi; 17 Marte; odj. 11
s. Ardito, k. Milić, Lisabon. Pillau: doj.
20 sv. Neptun. Port Eads: odj. 12 sv.
Gloria, k. Župa, Reval. Bio Janeiro: doj.
30 tr. Sospir. Bio Grande: doj. 23. tr.
Ave. St. Elena: doj. 2 sv. Conte Oscar
R. St. Nazaire: odj. 21 sv. Emma, k.
Pendo, Cardiff. Snlina: doj. 15 sv. Časni;
— odj. 17 s. Giovanni D., k. Buić, Jadran-
sko more; Venere, k. Ferlau, Oran; 19 Co-
smo G., kap. Vušković, Dalmacija. Torre
vieja: odj. 11 sv. Nimrod, k. Jerolimič, N.
York. Troon: odj. 19 sv. Forza, k. Perčić,
Mletci.
Odpisi rK. b.u
Č. g. X. — Orebići — Pustite da onaj gospodin
izmišlja iz glave stvari sasviem neistinite. Naše je
Uredničtvo, glede tajne, zapečaćeno sedmerim pe-
čatom. ,,K. D.u nema nikakvoga odnaiaja sa bilo
kojom „kancelarijom". Da sto nam zdravo.
C. g. X. Makarska — Nemožemo nikako da
nadjemo mjesta Vašemu dopisu u današnjem pri-
logu:, a za dojdući broj bilo bi kasno. Oprostite,
ali smo rekli već nekoliko rieči u „R. V.". Da
smo Vam na pameti !
1) Uhvamo se da će dični Supetrani sa
ostalim rodoljubima hrvatskoga Brača gla-
sovati jedino za predloženike, koji se ne
stide zastave hrvatskoga prava. Ured.
A). Ivo Prodan, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiakarna Ivana Woditzka,
k ad je Biankiniem i kad su oni (srbi) od
„ N. L." bili denuncirani (vika na desnici) . .
denuncirani (Bijankini: fakta).
Obća je razprava zatvorena.
Izvjestitelj, Zore, brani odborovo izvješće.
Glede Promine kaže da kad bi danas stvar
bila na dnevnom redu, da bi i on glasovao
proti, jer je protivan raciepljenju obćina.
Prelazi se na posebnu razpravu.
Pri drugoj točki.
Biankini ima preporučiti zemaljskomu od
boru da do prigode pripomogne parobrod-
skomu družtvu braće Rismondo. To je prvo
domaće parobrodsko družtvo, koje je postalo
svojom inicijativom bez ikakve vladine pri-
pomoći, dapače uzprkos velikim neprilikama
i maloj vladinoj volji. To je družtvo važno
i koristno otočju i u obće trgovini. Odkad
postoji bori se potežkoćama izmed kojih ne
mala je borba proti velikomu i moćnomu
družtvu Lloydu. Videć da propada mornarica
na jedra, sva bi se pažnja imala obratiti
malim parobrodskim družtvima, koja bi mo-
gla zamieniti brodove na jedra. Družtvo
braće Rismondo moglo bi jednom postati
kao zametak većemu parobrodskomu družtvu,
da zamieni družtva, Pelješko i Dubrovačko,
koja propadaju. On tim više preporuča druž-
tvo braće Rismonda, što bi mu vlada mogla
pomoći barem ko Lloydu.
Klaić drži da je suvišna preporuka g.
Biankinia. Zemaljski odbor i dosad je u-
činio sve što je mogo, da olahisoti napredak
braći Rismondo, on će i unapried učiniti što
mu dužnost nalaže Zem. odbor bavio se u
obće kako da promakne parobrodska podu-
zeća u Dalmaciji i postiglo se u posljednje
doba nekoliko polakšica. Parobrodi koji o
bavi jaju periodična putovanja plaćaju sa-
sviem malu pristojbinu, tako isto olahkoćeno
je sagradjenje novih parobroda, jer svi pa-
robrodi koji se sagrade u carevini domaćim
željezom za 15 godina prosti su nameta.
Odbor će i unapried u tom smislu nastojati.
Točka je primljena, kao i predlog Hijan-
kiniev: nalaga se zem. odboru da preporuči
vladi N. V. da podupre domaća parobrodska
družtva u obće, a osobito pravedne i slučajne
prošnje br. Rismondo.
Pri Četvrtoj točki.
7rigari želi da se umetne i bolnica za-
darska.
Cingrija nema ništa protivno, ali treba
iztaknuti da položaj nije isti u Dubrovniku
i u Zadru. U Zadru je sve gotovo, zemtjište
kupljeno, tako dn može započeti radnjom,
doČim je u Dubrovniku sve neizvjestno. U
tom smislu cieni da je odbor učinio ovaj
posebni predlog. Pristaje ipak uz Trigaria.
Primljeno.
Primljeni su i ostali nalozi. Pri 9.om
Serragli predlaže da se nadoda da i prodaja
dinamite ima biti zajamčena i t. d. —
Primljeno.
Dvaestpeta točka. Izvješće odbora zemalj-
skoga, kojim pita da bude ovlašćen imeno-
novati tajnika.
Klaić, izvjestitelj, čita izvješće i predlaže
da Be ovlasti zemalj. odbor u smislu §. 4 i
6 odborskoga poslovnika buduć da su po-
sli poskočili, a sada uslied predloga o jeziku
g. Pavlinovića, koji će danas biti primljen,
valja ustrojiti pisarnicu; tajnik neće samo
voditi pisarnu, već i uredjivati saborske spise,
držati će u redu arhiv, prevadjati zakone,
voditi računarstvo i t. d.
Serragli pita koju će plaću imati tajnik.
Bulat odgovara da je ustanovljeno u
poslovniku zem. odbora.
Bakotić se protivi s dva uzroka; prvo
radi troška, a drugo jer cieni da nij e nuždno
da se zemalj. odboru dozvoli tajnik. Kaže
se da je preustrojstvo kančelarije zadaća
tajnika, on pako misli da bi se mogo
dieliti poso izmed običnoga osoblja
larije.
Klaić izvjestitelj, kaže da se običnim pi-
sarima nemogu povjeriti posli, koji se po-
vjeravaju tajnicima. Svi drugi odbori imaju
svoga tajnika, a glavna mu je zadaća da
drži u očevidoosti opremljene posle. Cesto
je od potrebe takozvanih anteactd, poso
koji sada obavlja sluga na zemalj. odboru,
sasviem da to na nj ne spada. Osim toga
tajnik će držati računarske predbilježke, što
je najskoli sada od potrebe kad se grade
nove bolnice. Računarstvo, koje sada ima
zem. odbor, sastavljeno je iz državnih či
novnika, ono je izvrstno i stoji malo, ah je
raz-
kance-
odieljeno od odbora. Moglo bi se predbaciti,
za što da se neustroji posebni odjel raču-
novodostva na odboru; ali je on tomu bio
uvjek protivan i to s dvaju uzroka. Prije
svega najbolje je jamstvo za uprav«, da su
osobe koje vode računarstvo strane odboru;
a s druge strane sad računovodstvo stoji
malo, oko 1700 fior., dočim kad bi se zavelo
novo kod Odbora stojalo bi po prilici oko
5000 f. Suviše kad se preustroji odborova
pisarnica, neće se moći napredovati bez do-
bra tajnika, jer današnje osoblje pozna malo
narodni jezik. Na posljedku vodjenje zapi-
snika u saboru od zastupnika da je veliki
teret, a odsle će to moći obavljati tajnik, a
zastupnici neka samo nadziru. I ako bude
nešto troška više, za stavno će se prištediti
na drugom osoblju a dobiti u upravi posala.
Sabor dozvoljuje zem odbor da imenuje
tajnika.
Dvaestsesta točka. Izvješće zemalj. odbora
0 predlogu zastupnika Vukotića o nekim
oblakšicama za prolazak i povratak životinje
na piandišta.
Vranković čita izvješće i predlaže da se
primi. — Primljeno.
Dvadeset sedma točka. Izvješće zemalj.
odbora o predlogu zastupnika Pavlinovića i
družine o jeziku sabora i zem. odbora.
Klaić čita izvješće i predlaže da se primi
predlog, jer je ustavan i odgovara današ-
njem obliku sabora.
Serralji. „Non capisco lo scopo di questa
proposizione". Zastupnici da su zaboravili
što se odlučilo g. 1861 uslied predloga zast.
Filippia, biva da se u saboru mogu upotreb-
ljavati oba jezika. Kaže da nije uljudno
iztisnuti talijanski jezik i t. d.
Pavlinović. Ptici prostorije nebeske da
leti, ribi more da pliva, a narodu svoj je-
zik da živi. Istina, nazad 23 godina ja sam
prvi progovorio narodnim jezikom. Nasta vika
1 buka, a tad potalijančeni al pravedni pred-
sjednik Petrović da utaži oluju povika:gospodo
zastupnici, valja mahnit biti ko hoće da za-
niječe da od dinarskih planina do najzad-
njega otoka jadranskoga mora ova zemlja,
ovaj narod je slovinski. U dvadeset i više
godina, gospodo moja, koja promjena! Ov-
dje malom iznimkom čast. Serraljia, kojega
glas zvoni u ovoj sabornici tih, uljudan kao
glas vala morskog, koji dopire iz daleka
mora i sabira na žalo; izuzam njega, go-
spodo, što vidimo? — nebrojeć brojevi i
nikoga nevriedjajuć mjesto Petrovića, Vusia,
Bajamontia, nahodiruo Messu, Pezzia i Tri-
garića, rappresentante taljanaca. To nam
kaže da je narod ostao ko što i je, ujedi-
njen i samostalan, a još više sviestan, koji
u svojim zastupnicim uvidja svoje sinove i
zastupnike (naglasujuć) Bogu božje, a
narodu narodno. Ptici prostorije nebeske,
ribi more i vode, a narodu svoj jezik. Sada
kada vi velika većina, gospodo, govorite
narodnim jezikom, osobito kad razumite kao
čast. Serralji — koji bolje govori no mnogi
od nas — koja hvajda da se mučimo, dan-
gubimo, i trudimo sebe, i mećemo u troske;
(glasnije) dajmo oblik ovomu saboru kako
iziskuje pravica i volja naroda Tali-
janskomu jeziku čast ko svim velikim jezi-
cima, kao francuzkomu, englezkomu .... —
mi ćemo ga rado slušati kad ko bude s
njim govorio. Priko ove slobode neznam,
gospodo moja, što možete zahtjevati (Odo-
bravanje) .
Bakotić ima pravo i dužnost da kao sla-
ven podupre ovaj predlog, ali samo malenom
popravkom. Odgovarajuć Serraljiu navadja
Piemont, gdje dok bilo kraljevstvo, go-
vorilo se i francuzki i talijanski. To je bilo
i dopušteno u običnim poslima, ali u Ustavu,
§. 62, stalo je da je talijanski jezik „lingua
ufficiale", a bilo je „facoltativo servirsi del
francese dove č in uso". — „Ja mnijem da
po narodnosti ne samo velika većina već
izuzam neke osobe pojedine, mi pripadamo
slovinskomu narodu." {zadovoljstvo u sabor-
nici). Nu bud neki govore talijanski i drže
taj jezik kao jezik izobrazbe, nek se slobo-
dno govori i tim jezikom, ali u saboru i u
javnom životu valja dati zemlji onaj značaj
što ga uprav ima, a taj je slovenski. •— Želi
samo da se promieni u drugoj stavci gdje se
kaže jedino „hrvatski" u „srbsko ili hrvat
ski" kako je na prvom mjestu. Nedielimo
se, mi smo svi ovdje jedan narod i on će
reći sa kraljem poštenjakom (Vittorio E-
manuele): mi smo ovdje i ostati ćemo. Htio
bi na posljedku da ćirilica bude ravno
pravna latinici, jer je rabljena i od hrvata,
kao n. pr. Poljičana, koji su „puki hrvati."
Messa. Da u Dalmaciji od toliko vjekova
živu dalmatini (smieh), koji govore većinom
slavjanski, ali da ima „molti italiani" (glas:
gdje ste f). God. 1861 „in seguito a deside-
rio del deputato Pavlinović" (Pavlinović:
hajbo! non avevo bisogno di desideri) da se
primila ravnopravnost jezika, što bi on htio
da se i sada uzdrži; tim više što je jučer
sam predsjednik izjavio da u Zadru nije
mogo naći ko da mu prepišuje na hrvatskom
jeziku (Pavlinović: scuola i ta liana). Kaže
do se još nezna koji je taj jezik; ,,chi la
vuol srba, chi la vuol croata, chi slava" . . .
(obća veselost) ... da su se jučer zastupnici
0 tom prepirali i da još „non fu stabilito
quale sia la lingua pura" (oho ! oho ! smieh !)
Na posljedku kaže, da ako se primi Pavli-
novića predlog, to će biti „sfregio a tutti
gli italiani". Moli da većina neučini taj
„sfregio" (smieh).
Pavlinović. Ni časa nisam posumnjao da
je nama poslovati drugim jezikom nego hr
vatskim, jer velika većina puka govori hr-
vatski. To su priznali i Monti, i Kulišići i
Vujatovići kad su sjedili u ovom saboru.
Nu to stoji da hrvatski jezik jest i srbski,
1 premda nismo skupština da pravimo na
zore, ipak misli da ono clvoime neodgovara
ekonomiji političkoga zakona. Ali on će ipak
za umirenje pristati na izpravak; nit će
govoriti o drugim tvrdnjam Dr. Bakotića,
jer je o tom već ovdje bilo govora. Uz
ovakav predlog nije koristno zamećati veću
razpravu.
Seralji neće poetičnih rieči kao Pavlino
vić, već reći će „secche parole". Kaže da
slavjanski jezik sam po sebi će napredovati,
pa ako ga budu svi govorili, neće biti od
potrebe zakona. Ostaje pri svom predlogu.
Razprava zatvorena.
Klaić, izvjestitelj. Opaža da predgovor-
nici nijesu shvatili pravi zamašaj predloga.
Oni su samo govori o jeziku u saboru, predlog
u tom obziru neidje napried od današnje
prakse, oni će i odsle moć govoriti talijan-
ski, a i imati prevode zakona. Ali je glavno
to, da će odsle rukovodjenje posala sliediti
hrvatskim jezikom. Dosad je sve u dva je-
zika bilo : zakoni, predloži, zaključci, odsle
će samo biti jedan jezik. Zakoni imaju imati
samo jedan izvorni tekst, kao što je po cio
lom svietu, dočim je kod nas dosad bilo
dva teksta. Gdjegod nije moguće shvatiti
pojedine rieči u provodu, a tad se idje na
izvornik. Dosad se upotrebljavalo dva jezika
u izvješćajima zemaljskoga odbora, unapried
će biti sastavljeni samo na narodnom jeziku;
sva pisanija s vlastima voditi će 3e na hrvat,
jeziku. Glede stranaka, one koje zaslužuju
posebnoga obzira, kad podnesci budu talijan
ski i odgovor će biti, to se i dosad Činilo.
Prama strankama valja poštovati ravnopra-
vnost. G. Messa je reko da će opeta doći
talijanska većina. Nikad, zaleglo je talijan-
skomu jeziku; većina koja god bude uvjek
biti većina koja će govoriti nai-odnim
jezikom. Od potrebe je uvesti narodni jezik,
da se vidi da smo jedan narod; a talijan-
skom jeziku čast i poštenje, mi smo dužni
zemlja mu je dužna (Seralji je nemiran,
čuje se: bella questa — tumači možda kao
porugu Klaićeve rieči); ali nemožemo za-
pustiti svoj narodni jezik. I na Jonskim
otocima govori se od vremena mletačke re-
publike talijanski, ali su ipak ti otočani
najbolji patriote. Da je dobro spomenuo Dr.
Bakotić Piemont. .Jedan dio i današnjega
Piemonta mnogo je dužan francuzkomu je-
ziku; ali kad se služi talijanskim jezikom
nepokazuje se neharan prama francuzkom.
Tudjinstvo je tudjinstvo (Seralji: nije tu-
djinstvo); valja ga štovati ali smetnuti. Bolja
je i čedna haljina ali svoja, prama najure-
šenijoj, ali koja znači robstvo (dobrol). Ne-
niječe da nema u Dalmaciji koji govore i
talijanski, ali nepriznaje da pripadaju tali-
janskomu narodu, već po povjestničkim pre
dajama i drugim okolnostima uzdržaše tali-
janski jezik. Glede Bakotićevog predloga,
da se neudje u razprave filologične, pristaje;
ali bi najbolje bilo da se reče „tim jezikom".
Nemože primiti ono glede ravnopravnosti
ćirilice, a to ne jer je protivan, bud nikad
mko ni u sumnji nije se protivio, već s for-
malnog gledišta; to je pitanje kaligrafije. I
danas na zemaljskomu odboru stižu pisma
ćirilicom i uvjek se primalo a i u buduće
će se primati. Kad bi znao i on bi rado
pisao.
Bulat predlaže da se glasuje poimence
(Izlaze Trigari i Strmić).
Podpredsjednik stavlja na glasovanje za
najprije predlog Seralja da se prodje na
dnevni red preko Pavlinovićega predloga
(ulazi Trigari).
Pri glasovanju pada predlog Seralja su
28 proti. 4 glasa (Kapović, Trigari, Seralji,
Messa), a primljen je predlog zemalj. od-
bora — Svi prisutni srbi glasovaše za Pavli-
novićev predlog.
Podpredsjednik. Ovog časa primio sam
od g. Namjestnika sliedeće pismo (čita):
Br. 1880 -- pr.
Visokorodjeni Gospodine,
Uslied naredbe N. P. gospodina ministra
unutrnjih posala, čast mi je pozvati Vaše
visoko blagorodje, da po previšnjem carskom
nalogu sada izrečete zaključenje sabora.
Primite i t. d.
Zadar, 20 julija 1883
Jovanović.
(Biankini dok podpredsjednik čita: koja
je ovo igrarija; drugi: prava igrarija —
nemir na desnici. Biankini diže se s mjesta
i dolazi pred stoce desnice vičuć).
Podpredsjednik pozivlje sabor da izreče
trostruki živio N. V. Caru (Čuje se nekoliko
živio, uz to Biankini viče i prosvjeduje, čuje
se „nedostojno postupanje" — zastupnici
narodne stranke viču: Živio hrvatski kralj
— doli nedostojna Messa diže se sa taj-
ničkog mjesta i došav pred predsjedničku
stolicu viče: Viva V Imperatore — na galeri-
jama i u saboru odgovaraju: živio kralj
hrvatski\ Uz buku i viku razilaze se za-
stupnici, ni zapisnik nije ovjerovljen).
DoplBt
Mostar, 10 srpnja
Ovih dana posjeti nas visoki i željno oče-
kivani gost Presv. Gospodin D.r Stadler
Nadbiskup Vrhbosanski. Budući već davno
najavljen bio njegov dolazak priprave se
činjahu od svećenstva i gradjana, da bude
doček čim sjajniji. Osobito Presvietli G.
Buconjić Duvanjsko Mostarski u velike se
pripravljaše, da svog starog znanca i pri-
jatelja čim veličanstvenije primi, s kojim
prvo poznanje i prijateljstvo neiazriešivo
sklopi u vječnomu grada Rimu, dočim je-
dan Bogoslovna nauke na Sveučilištu po-
hadjaše, a drugi Redovničku Mladež u Ge-
neralnomu Samostanu Aracoeli podučavaše
kao Lector Generalis; i nesluteć na što ih
je providnost Božija odredila. Na 14 Srp-
nja na podne primi Presv. G. Buconjić Bi-
skup brzojavku iz Konjica, da Presv. Nad-
biskup s poštom taj isti dan dolazi, što nas
je ne malo ožalostilo, jer pošta dolazi kasno
stoprom potle 9. sahata; te u tako kasno
doba nebi moguće svečano primiti tako vi-
sokog gosta. Medju to učinilo se je što su
okolnosti dopustile. Presv. Biskup odmah
obaviesti vlasti, i gradonačelništvo o dolazku
Nadbiskupa. U susret Presv. Nadbiskupu
spremi Vikara i Župnika O. N. Simovića
kao i Tajnika O. L. Radoaa. Stareeinstvo
Franjevačko zastupaše Državni Viećnik O.
A. Zubac. Načelnik Alajbegović premda mu
je post hoti se i ovom prigodom izkazati,
te u družtvu Katoličkog i Pravoslavnog Pod-
načelnika, kao i mnogobrojnog gradjanstva
katoličke vjeroizpoviesti izidje u susret g.
Nadbiskupu u Bielopolje dva šahta od Mo-
stara udaljeno. Presvietli Nadbiskup u Bi-
lompolju ostavi poštu te stupi s Veleč. e.
Gosel tajnikom u kočije naročito za Nad-
biskupa od Presv. Buconjića opremljene. U
9 % večer stupi visoki gost u kuću Presv.
Bueonjića od kog najsrčanije bi pozdravljen
i primljen. U čast visokomu gostu pozva
Presvietli Buconjić dne 15 na objed zapo-
viedajućeg Generala, sve Vlasti, Grado-
načelništvo i mnogobrojno Svećenstvo. Ve-
homa srčane i prijateljske bijahu izmjenute
zdravice med Biskupom i Nadbiskupom.
Osobito se kosnu srca Presv. Nadbiskupa
zdravica Franjevačkog Državnika, O. Luke
Begića, koji naročito na to bijaše došao, da
na ime sve braće pozdravi visokog gosta:
tako, da isti odluči posjetit Samostan Širo-
kibrig. Franjevci upravo iznenadjeni tom
ugodnom viesti, sve moguće učiniše, da čim
sjajnije dočekaju visokog gosta. Dne 16
krenu Presvietli Nadbiskup u pratnji Dr-
žavnika Franjevačkog i nekoliko odličnijih
Franjevaca put Širokogbriga. U susret mu
izidjoše dva Franjevca sa liepim brojem
odličnijih miešćana, te ga u veselju dopra-
ti'o na Sirokibrig, gdje uz zvonjenje zvona
bi od sve Redovničke obćine pred Crkvom
Mislima i ćustvima berlinskih službenih
krugova dala je odu&ka službena N. D. Allg.
Zeitung, glasilo par excellence kneza Bi-
smarka.
„Nestašica pomirljivosti, pisalo je to gla-
silo prošloga srpnja, pokazana od Kurije
prama nedavnim vladinim predloziraa navela
je vladu da doskoči štetama koje su se na
niele katoličkomu pučanstvu na crkvenom
polju, dogovorno sa zastupstvom, u koliko
to nije pogibeljno za Državu. Vlada se nije
obmanjivala kao da će ovo providjenje pru-
ske vlade biti u volji Kuriji; niti se je
vlada začudila što je Kurija izrazila svoje
negodovanje ob istom u noti, koju neki slo-
bodnjački listovi označuju kao poruga pru-
skoj vladi, a to tim manje u koliko Kurija,
u svojoj diplomaciji, ćuti tatičku potrebu da
umanji korak učinjen nedavno od vlade na
korist katoličkih kraljevih podanika, u važ
nosti koju taj korak ima za Rim; i una-
pried se unistiva svaka miso kao da je Run
1™§PJŽM da odvT ai\ u/ugiiii koncesijama. —
Tatički manevar, koji sastoji u prezirnoj
kritici novoga zakona, neće zapriečiti pru-
skoj vladi da čeka bližnje korake od rim-
ske strane; a kad se ti koraci nebi učinili,
da nastavi već udarenim putem neodvisnih
providjenja na polju svojega zakonodavstva,
u koliko joj se bude vidjelo i izvedljivo i
shodno. — Zastarjele diplomatičke hitrine
proizhodeće iz trgovačkih navika, koje sa-
stoje u preziranju protivničke ponude, i uz
koje rimska Kurija pristaje posvojim starim
predajama, preprozraćne su da bi mogle na-
dalje uplivati na ponašanje Pruske. Ne samo
bi bilo shodnije, dali i pristojnije da se ne-
davna rimska nota nije napisala; tim više
što nije bilo nikakve neobhodne formalne
potrebe da ju se u ovaj čas pošalje. Zahtje-
vajuća i čangrizljiva kritika, koju ona uz-
drži, nemože imati dragi uspjeh, no da za-
prieči Pruskoj daljne koncesije; jer je ona
novim dokazom nemogućnosti da se zado-
volji drugoj stranki."
Ovako nepristojno pisanje nije moglo o-
stati bez odgovara od rimske strane i Os-
servatore Romano (kojeg sv. Stolica i po
najnovijoj izjavi priznaje jedinim svojim
službenim glasilom) odgovorio je dne 14
srpnja na sliedeći način;
nN. D. Ali. Zeitung došla je najvećom
prostodusnošću govoriti u nekom svom član-
ku „0 nestašici pomirljivosti pokazanom od
rimskoga Dvora u posljednjim vladinim
predložim«,". Čudna je, za one koji poznaju
povjest dogovora, ova rieč hićena kao ka-
kav neoborivi aksioma a koja je uz prkos
tomu porečena od činS . . . Svibanjski zakoni,
skrojeni od jedne stranke proti drugoj, po
stali su tegotni i Škodljivi onim istim koji
su jih skrojili, rušeć mir i odprije bivajući
sporazumak. Priznav po tom da je od po-
trebe pregledanje tih zakona, stalo se do-
govarati sa Rimom; jer su oni zanajviše
tištili katoličku crkvu. Nakon dugih dogo-
vora stožernik državni tajnik Nj. Svetosti
naznači razboritiji, prihvatljiviji i prostiji
način za jednu i drugu stranku, biva onaj
uzajamnih koncesija, pari passu. Berlinska
vlada zaiska da bi Rim pojedince naznačio
što želi glede dviju točaka već priznatih
kao glavnijih, biva glede slobode dušobri-
žničke službe i glede odgoja svećenstva. Rim
je naznačio što je bilo neobhodno potrebno,
ono česa se nije mogo odreći; smjerni, ja-
sni, stegnuti bili su upiti. — Ali istom su
ti upiti bili učinjeni berlinska vlada mješte
da se o tim upitima dogovara, i da shodno
odgovori, krenu s puta, htjede prijavnu duž-
nost (Anzeigepfticht), stade prietiti, mješte
da se dogovara. — To bi ,,N. D. A.Zeit.*
morala znati; a znajuć kako može tužiti Rim
s nestašice pomirljivosti?
„Tako je malo nestašice pomirljivosti bilo
kod Rima, da je prama ovomu čudnovatomu
činu i za stavno neopravdanomu od diploma-
tičkoga običaja, zadovoljio se napomenuti da
se tim načinom krenulo s puta i svesti na
prvi temelj stvar, tražeć da se dogovori
stegnu u one granice, kojih se već prije bilo
dogovorilo da se je držati. O novoj volji, o
novom zakonu Rim nije ništa reko, jer služ-
beno nije ništa o tom znao; Rim je gle-
dao na dogovore i ni nepomisliv, neoba-
viešten, nezapitan za njegovo mnjenje našo
si je zakon skrojen bez njega, koji se je
ipak odnosio na njegove interese.
„8 koje je dakle, strane bilo korektnije
ponašanje r Prepuštamo nek sudi ko pozna
diplomaciju.
„Pred tim novim činom Rim nije mogo,
nije imao mučati; on je imao pravo da se
uvriedi i nije se uvriedio; samo se je za-
čudio da se je sve izvelo i neobaviestiv ga.
I istodobno, priznajuć što je dobra bilo u
novom zakonu, potražio je da svede dogo-
vore na prvašnji put; nije jih gnjevan pre
kinuo, nije jih upravio na drugi cilj, nije
razširio upite; privezao je na novo nit, koju
on nije prekinuo. Ko da ga tuži s nestašice
pomirljivosti, prema vladinim predloziraa?
Kako se može nazvati pred logom zakon na-
metnut stranki s kojom se dogovara, koja
nezna za zakon prije no što ga vidi izvr-
šenim ?
„Ipak ova nestašica koju tako gratis, i
recimo u tolikom protuslovlju Čina, ,,N. D.
A. Z." nanije, po famoznom članku, dala je
povoda Berlinskoj vladi „da po sebi svrši
patnje koje je trpilo katoličko pučanstvo".
Zar nebi preostalo uvjek da se reče da je
ovo ponašanje u protuslovlju za izhodištem
i da nije Stožernikova nota uzrok činu, već
da je zakon prije note izjava već smišljene
osnove da se sve na svoju ruku izvadja?
„Kronologija je veliki neprijatelj nekih
novinarskih mudrovanja, i često se u nekim
slučajevima zaboravi i dragovoljno pokrije
tamom; ali to nečini rimski Dvor. Običa-
vajuć bit iskren u predloziraa, stalan i po-
stojan na naznačenoj si stazi, Rim ima u
svojoj plemenitosti i u svom poštenju do-
statnoga oružja da se obrani pred izobra-
ženim svietom i dostatna sjaja da razprši
tmine i prosvieti povjesti.
„Ovaj čin Države (biva crkveno politički
predlog) imao je ozlovoljiti rimski Dvor, i
vlada je to znala, kaže ,,N, A. Zeit.". Mi
turajuć na stran nezadovoljstvo koje bi mo-
glo biti posljedicom, ne stvari zakonom usta-
novljenih, već načina i okolovština, uzim-
ljemo na raboš rieči ,,N. A. Zu. koja tim
poslužuje vladu. Kako? može ju se pitati:
počimtje se dogovarati, pita se predloga, i
istom se ovi dobili izvadja se djelo za koje
se zna da će ozlovoljiti osobu s kojom se
vode dogovori? Ali u takvom slučaju ,,N.
A. Z/' valja priznat, da nestašica pomirlji-
vosti na sasviem je drugom mjestu a ne u
Rimu.
„A nakon svega ovoga, prinašajuć neku
rečenicu slobodnjačkih listova za koje bi po
izkustvu ,,N. A. Z". imala znati da su ne-
prijatelji svake pravedne pomirbe i svakog
poštenoga sporazumka, usudjuje se uvjerava-
ti da Rim traži omaiiti berlinske koncesije
da od svoje strane neuzvrati drugim konce-
sijama. Ali, molimo, kad se uglavilo s Ri-
mom glede one koncesije koju je učiniti i
glede druge koju je primiti? Stožernik dr
žavni Tajnik bio je reko: Rim traži ovo.
Gdje je na to odgovor Berlina? Sasviem
fali. Kad je Berlin na Rimski upit odgo-
vorio: a Berlin je voljan pripustiti ovo drugo?
Ili, kad je Berlin reko: a mi s naše strane
tražimo ovo?
„Berlin, po ,,N. D. A. Z.u, htio je prednji
položaj zeuzeti znajuć da bi ozlovoljio Rim;
ali ovo se ne odnosi na pari passu; strano
je ovo dogovorima i to toliko da jih zavodi
s puta. Kako dakle ,,N. D. A. Z". zahtjeva
da to bude primljeno kao prvi p!od spora-
zumka, kao posljedica istih dogovora, koja
sobom valja da donese drugi plod od strane
Rima ?
wVidi se da logika neopravdava više ,,N.
D. A. Z." neg ju opravdala kronologija.
„Ako u Berlinu hoće da na svoju ruku
rade, ni ,,N. D, A. Z." ni drugi nemaju pravo
da s toga okrivljuju Rim, ni da govore o
nestašici pomirljivosti od strane Rima. I
sbilja nemože se shvatiti kako ,,N. D. A. Z."
odnosno na to iznaša zastarjele diplomatičke
hitrine Vatikana, izmed kojih ubraja i notu
stožernika Jakobinija. „Bilo bi shodnije i
pristojnije, kaže ona, da se nije napisala
nota*. Zašto? Ona nv/jasnjuje dogovore i
svadja jih na pravi put, dakle je shodna; ona
dokažuje poštenje i postojanost sv. Stolice
koja neće da se makne sa naznačenog si
puta, dakle je koristna. Da ju ,,N. D. A.
Z". nalazi dosadnom transeat; ali neshodnom
i bezkoristnom nije za istinu".
Fer siiiio
Za Viktorom Emanujlom, za Cavourom,
za Garibaldijem, za Rattazziem.... i Persano!
Po taj su način prešli na drugi sviet svi
oni, čije je ime povjestnica u ako spojila sa
ostvaranjem nove Italije. Nesretni vojnik,
koji kao ministar dosudio si je naslov po-
morskoga vojvode i komu pak talijansko
starovieće oduže svaki naslov, svaku čast
i donapokon poštenje, tako da je preko je-
dnog decenija i po tumarao kao kakva sa-
mokretna lješina izmeti svojih sugradjana,
onaj nesretni vojnik, recimo, nije nikad bio
važnim vojvodom. Nekakva se krivnja nena-
naša mladoj državi ako se reče da su nje-
zini vodje bili uvjek vještiji u hitrinama
mira no u onim rata. I sbilja pero je ta-
lijansko znalo uvjek doskočiti onomu što je
bilo pokvareno od sablje od Novare do
Visa. Isti Garibaldi, legedarni junak, koji
u pustolovnoj ljepoti njegova burnoga živo-
ta, bio bi postao miljenikom do jednoga naroda,
isti Garibaldi bio je slab gjenero ; negovoreo
0 drugim vojnicima talijanskoga jedinstva!
A da se tomu doskoči bila su uzaludna naj-
veća oboružavanja.
Onog strašnog dana pred Visom talijanski
pomorski vojvoda imao je. brodovlje, koje
1 u snagi i po broju nadkri'ijivalo je višeput
brodovlje oduševljeno od Tegetovljeva ge-
nija. Da je samo broj imao odlučiti, Per-
sano bi bio mogo uzdržati smiono obetanje
da će u Jakin dopeljati cielo austrijsko bro-
dovlje. Nasuprot talijansko se brodovlje skoro
uništeno povuklo sa poprišta, i sasviem da
je Persano bio vrstan vještak u mistifikaci-
jama, nije ipak mogo zanijekati potonuće
njegovih dvaju brodova.
Istina je pako da njegovi zemljaci nijesu
se okoristili lekcijom dogodjaja. Za nje Per-
sano (koji prije u malim, ali ipak pogibelj-
nim bitkama, bijaše uvjek pokazao vojni-
čku narav) nije vise drugo bio no plašljivica i
samo njegovoj plašljivosti bilo je pripisati,
ako se je talijanska mornarica tako nesre-
tno borila. ko i kopnena vojska, Ovo
je rnnenje ostalo, ono prati nesretnog čovjeka
u grob i pridodati će se njegovu imenu dok
bude talijanske povjesti. Ah! taljanci, na-
osob glede ovoga, neprimaju savjeta. A ne-
nalaze li se dandanas sveudilj, i to ne u
radikalskim listovima, dali u školskim
knjigama pripovjedanja sastavljena sasviem
ozbiljno, u kojim še tvrdi da su Francuzi
sašli u Italiju, g. 1859, jedino da budu svje-
doci pobjede talijanske vojske nad Austri-
jancima? One godine 1859, u kojoj glavni
zapovjednik francuzke vojske smio je za-
početi neku dnevnu naredbu riečima: „Kralj
i drugi gjenerali poći će, pri zoru, na put...."
— takovim iluzijama htjelo se uvjeriti puk
da je bio slučaj, ako Persano nije uprav
dopeljao u Jakin austrijsko brodovlje.
Uprav radilo se mnogo da se zaprieči da
se u buduće takove uzroenosti ponove. Ko-
liko se god talijanci izvanredno napinjali da
oboružaju svoju vojsku, fakt je ipak da je
srdce naroda zaneseno sasviem za morna-
ricu. Ko dandanas obadje Italiju, mučno da
nadje u životu ijednu povjestničku predaju;
ali još obstoji ona koja spominje vladanje
nad morem. Malo se u obće skrbeć za
praktična izkustva rata, talijanska mladež
pokažuje empressement kad se radi o pri-
pustu u mornaricu. I Komora nije bila ni
kad toliko veledusna u svojim koncesijama,
koliko onda kad joj se tražilo novaca da se
povisi pomorska snaga. Krštenje velikog
broda, ko što je Lepanto, u ožujku tekuće
godine, svetkuje se ko narodna svečanost
prvoga razreda. Ali dok nedodje koji od
onih velikih povjestničkih dana, neće se
moći reći dali Italija ima sretnijega vod ju,
no što je bio Persano. Uz to nemože se ni
dvojiti ona dandanas ima brodovlje mno-
go ponositije od onoga koje je Tegetov znao
uništiti na tako divan način.
Ako se stanu promatrati sve ove oinie-
nice (a Talijanci su nadareni tako buj-
nom živahnošću, da i najmanji dogodjaji
njihovoga narodnoga života nemogu jim
proći neopaženij skloni smo vjerovati, da
talijanska politika smjera na uzvišene ci-
ljeve, koje joj skoro propisuje zemljo-
pisni položaj zemlje i veličajne pučke pre-
daje. Na pare rek'bi da namjerava pro-
glasiti svoje natjecanje u Sredozemnom
moru, na sjevernoj obali Afrike, na svim
točkama gdje će se podignuti nova kraljev-
stva : ali prvi pokušaji izcrpe u obće avu
djelatnu snagu; i kad se vide ove svje-
djerne žrtve za veliko brodovlje, koje se
nikad ne daje u koju veliku operaciju, sko-
ro smo prisvrnuti spomenuti se onoga pru
skoga kneza, koji je velikom pažnjom ču-
vao svoje vojnike, unovačene u svim zem-
ljama prostranoga svieta, sliedećom izlikom:
*Ne ljubim rat, jer kvari vojske".
Da bi se državno kormilo dandanas nala-
zilo u rukam državnika, koji bi se znao o-
sloboditi od kukavnih škrtosti stranačke po-
litike, možda bi mladu brodovlju bili na-
mienjeni veliki udesi. Sva budućnost Italije
o tom od vi si. Na kopnu nema više sto da
čini: dočim na moru otvaraju joj se najpro-
stranija gledišta; ali ona, kojoj je sudjeno
da sliedi stope karbonarisma, istodobno je
izgubila rođenje i štovanje svakoga.
Za države koje su oko Italije, ova malo-
dostojna politika za stavno nije uzrokom
ozbiljnih briga. Velika evropska država, koja
rad uporabe svojih misli i pohlepa, nenalazi
drugih sredstva do onih koristi, koje se
mogu imati od cielog šeničnog aparata onih
talijanskih urotnika koji se odlikuju u ope-
retama, ona država, kažemo, nezadaje straha
nikomu. 1 nema očitijega znaka slabosti nego
kad pučanstvo zemlje, koja ima veliku voj-
sku i veliko brodovlje, hvata se sredstva,
koja bi se istom mogla opravdati kod pod
Ložnika kralja Bomba (/?).
To je zadosta da Italija izgubi glas pred
Evropom, jer dokažuje koliko malo onaj
narod zna cieniti sredstva moći, koja mu
je dielila politika. Narod, koji je sagradio
Lepanto, spada na to da svoju politiku
stane podupirati Oberdankom i drugovima ;
takovo je to protuslovlje, da, iza velikih
dogodjaja kojima je bilo svjedokom sadašnje
pokoljenje, nebi se dalo ni pomisliti, kad
se nebi pristalo na to, da idealni sviet Per-
sana nije podni pošto i njim pošo \\ grOo.
Stare je Italije nestalo, kralj i njegovi
savjetnici ostavili su ovaj sviet na skrb nji-
hovih umnih sposobnosti i njihovih slaboća,
njihove požrtvovnosti i njihovih velikih za-
bluda. Ali gdje su djela nove Italije ? Oni
su bili loši vojnici; ali su zaslužili slavu
da su unuci Machiavellia. Ljudi današnje
dobi nasuprot, nijesu se ogledali na bojnim
poljanama, u mjesto toga nema ništa lu-
djega do njihove politike.
. Stara Italija, sasviem da su njezini gje-
nerali bili potučeni, mogla je svojim urota-
ma zadobiti pobjedu; ali dandanas izgubljen
je onaj narod koji je prisvrnjen da udari
stazom urota. Ondje gdje se odlučuje udes
svieta, nema dandanas više urotnika, koji
da promatraju svietsku politiku sa gledišta
tajnih družtva; a na evropejskim prestoljima
nesjede više absolutni vladaoci; a simpatije
slobodnjačkih krugova Evrope nijesu obra-
ćene ljudima koji su obikli tjerati politiku
dinamitom.
Naše štovanje prati u grob nesretnoga
vodju, koji je prije sedamnaest godina bio
uništen od naše srčane mornarice. Mnogo
je skrivio, mnogo je i trpio; više no što
čovjek na ovom svietu može trpjeti. Nema-
mo pravo da mu sudimo dali je ono bila
pogreška ili nesreća. Nama je dosta da ona
carevina, kojoj donapokon vojnici ko što su
viški nijesu mogli pomoći; morala je prepu-
stiti mjesto vladi, koja nema ništa obćenita
sa starom Austrijom (Ima barem to, da Hr-
vati i slavjani u obće ni u jednoj ni u dru-
goj nijesu došli do svojih prava. Ur. „K. I).")
Ondašnja Italija nije se dandanas vele pro-
mienila. Mi bismo željeli da su sa grofom
Persanom sašle u grob sve one uspomene,
koje truju njezin obstanak i priete miru.
Samo uz ovaj uvjet Nova Italija moći će
reći da je učvršćena.
„P. Lloyd,"
opisi.
Silba, 8 kolovoza.
Ele ti ga naš načelnik ima liepih prijatelja !
. br.°Ju 49 D-tt bila uvrštena dva do
pisa iz Silbe, u kojih se je kudilo njegovo
ponašanje, pa nije se našao na Silbi ko bi
uzeo njegovu obranu, te se trebalo obratit!
u Zadar i platiti kojekakvog črčkala koji
oi znao majstorski pobiti dokaze silbjanskog
dopisnika. Tko je pročitao br. 61 zadarskog
„Naimate' bit će se uvjerio da ni sam pi-
men do kamena polača. Srdce darežljivo,
krstjanski pobudjeno, neuzkrati tko što
i kako može. Sakupi se lippn svota, ko- tra.
joj se pribroji zaostavština pokojnoga,
svake spomene vriednoga 1\ Plenkovića,
uzmnoženo prasjajnim darom Nj. C. K.
Apostolskog Veličanstva. \'u i sa svo-
tom od preko dvie hiljade forinta opet
se nitko neusudi na čistac izaći, dok na-
pokon vrlo štovani gospodin M. Čović-
Plenković, što ponukan prijafeljim, što
iz svog vlastitog i bogeijubnog nastoja-
nja živo se zauze za stvar i bi nabavljen
mramorni oltar iz Mletaka. Gospodinu
Coviću, komu Bog Svemogući nagradio
Svojim obilatim blagoslovom u zdravlju,
sreći i svakom duhovnom zadovoljstvu,
sugradjani imaju radi toga biti harni, jer
je vlastitim trudom brižno nastojao, kao
oko svoje vlastite stvari, da i još više,
jer imao pred očima da je crkva za sve
uas zajednička trpeza Gospodina našega.
Oltar je u rimskom stvlu, veličanstven
i baš svak nepristran sudeć po okoluo-
stim priznati mora sve dobro i liepo.
Nuto dakle gradjani Drniša! u hilja-
du prigoda zasvjedočili ste i dokazali
svoju odanost i ljubav Crkvi i vjeri svo-
joj; znate i sami žrtve, koje dosada do-
prinesoste u podizanju ove kuće Božje.
Vašimi milodari i drugih prejasnih do-
bročinitelja evo zgotovi se Oltar — ue-
sustajmo na sred puta — uprimo još
dok ovaj Oltar uresimo onako, kako
će biti dostojan da se na njem prikaže
sv. Žrtva.
Sugradjani! jedino od Vaše kršćanske
ljubavi, od Vaše uvjek zasvjedočene da-
režljivosti zavisiti će da što prvo Nje-
gova Presvietlost Gospođin Biskup Fosko
dodje blagoslovit Crkvu i prvu sv, misu
u njoj odpjevati.
Veselimo se danu tomu, jer ćemo za-
svjedočiti da nam u grudih bije srdce
katoličko, da nam je nada sve mila Crkva
i vjera naša, da smo sinovi onih pradje-
dova, koji su i krv svoju za vjeru, Crkvu
i dom svoj prolievali.
U to ime Bože pomozi i najmanji dar
biti će sa zahvalnošću primljen u Mnogo
poštovanog Nadžupnilca. Svaki početak
jest težak — Svladajmo slogom ove po-
teškoće, imat ćemo obilatu nagradu od
Gospodina Boga, a utjehu u srdcu, jer
učinismo sebi i potomcim. X,
strasti složno se i napetimi silami zau-
zmu za dobrobit zapuštenog nam Supe-
č—Vidok.
Grohota, na Šolti, koncem rujna.
Na 2 t. mj. velezaslužni župnik pop
Jozip Perasovie podieli svoj oprostni pa-
stirski blagoslov ovoj župi, poprativ ga
tako jezgrovitim govorom, da je svaka
duša o.l prisutnih niz lice gorke suze
prolievala. Ostavi nas na 7 t. mj. od-
praćen od svojih drugova Mn. p. gg. Žup-
nika svih ostalih prijatelja, i množije
nagomilana pučanstva, poslie same go-
dine dana svoga boravljenja u ovom mje-
stu. Radi njegova neumornog rada na
polju duhovnomu i na materijalnomu,
Grohote ni cieli otok neće mu nigda u-
spomene pometnut. Nekim smućivcim i
sebičnjacim poštovani Perasović bijaše
trn u oku; s toga jer bijaše pravi ro-
doljub, iskreni hrvat, propovjedaše rieć
Božju, karajue nevaljalce koji htjedoše
da Crkvu i njezina dobra upropaste. U
ovo malo vremena svoga boravka medju
uami mnoge obitelji jeučuvao od kamat-
nika koji su ljuta naša rana, jer su
mnoge obitelji na siromaštvo doveli i iz
kućišta protjerali.
Na mjesto vriednog Perasovića dobi-
smo mn. pošt. Dn. Antu Matijaču; koji
će sa svojom hrabrosti i iskrenom rječi-
tosti prodičit se ko svagdje..
Pošteni Soltani.
DOMAĆE VIESTT.
Večeras pri zaključku fista primismo
sljedeću radostnu brzojavnu viest iz Ma-
karske: „Danas posije tri dana žestoke
borbe hrvatska stranka u tfećem tielu po-
biedila ogromnom većinoi& uzprkos sva-
kojakim spletkama. Izbori su drugoga i
i trećega tiela odgodjeni: Živilo makar-
sko primorsko poštenje.* H.
* * *
Supetar, 20 listopada.
Ako i kasno uvjek na vrieme. Supe-
trani od pamtivjeka goje osobito bogoljub-
stvo prama S. Bogorodici, zato se nije
ni čuditi kako se oni ozvaše odmah glasu
sveobćeg nam pastira Pape Lava XIII.
odnosno na njegovu zadnju okružnicu o
Sv. Rožariju. Netom naš privremeni mno-
gopoštovani župnik pročita i iztumači
okružnicu S. Otca, ganuše se svi prisutni
u crkvi, preradostni što jim je pružena
prigoda da počaste milu Obraniteljicu i
Pomoćnicu. Svake je večeri crkva dub-
kom puna čeljadi svake dobe i stališa,
te velikim bogoljubstvom i vrućim srdcem
moli se sveta krunica da se pak primi
blagoslov Presv. Sakramenta. Jer pako
bijaše preporučio S. Otac da se ove go-
dine proslavi čim svečanije blagdan S.
Ružarija, to se je naš vriedni župnik D.n
Luka Papafava sbilja zauzeo bio iz svih
sila da sve izpane toga dne po želji Sv.
• Otca. Već prije njekoliko dana — uz
pripomoć mnogo poštovanog D.n Ante
Vitaića I. pomoćnika — on eumorno se
je brinuo i uznastojao da se čim sjaj-
nije nakiti oltar Majke Božje. Čitava cr-
kva izgledaše veličanstveno kao možda
nikad prije. Svuda se razlievao miomiris
raznog cvieća, izmed kojeg se izticalo
množtvo razsijanih svieća; svuda obuji-
malo oko izključivo ljepotu i veličanstvo.
Već od osam dana sva zvona navieštala
puku nastojeći blagdan. Kad u oči sa-
mog blagdana najedanput oblaci se stali
nadvijati nad Supetar pa stalo kišit kao
iz kabla, što je dakako razžalostilo na-
rod koji naslućivaše da bi i sutra moglo
isto biti. Nego čovjek umuje a Bog bo-
guje; netom puče zora zasja na nebu ve-
drina da nebijase do daleka vidjeti ni o-
blaćića. Namah brodovi izvisili zastave
a medju inimi sjali hrvatski barjaci, pu-
čkog hrvatskog družtva i odvjetnika D.ra
Vicka Karlovca. Svakomu je na licu iz-
ražena neobična radost i veselje. Veliko
množtvo svieta pristupi toga dne S. Sve-
totajstvim. U deset sata odčita svečanu
misu u trojku m. p. D.n Ante Vitaić
preko koje je naš vriedni i revni župnik
držao prigodno slovo. Posije podne pako
bi obhod s prilikom Majke Božje. Pred
kipom je jedna djevojčica u bielo obu-
čena nosila svilen barjak, a dvie su opet
neprestano prosipale raznobojnog cvieća,
dočim je 12 drugih pratilo sv. priliku —
Tko da opiše pako bogoljubstvo puka
pri tom obhodu? Da, bogoljubstvo i sa-
učešće puka bi izvanredno, samo Što od
obćinskog upraviteljstva neprisustvova već
sami jedan prisjednik! Ah da bi
Blažena Dieva podielila milost da pre-
stane jednom razdor koji kuži ovo mje-
sto. da otvore napokon oči oni koji su
Hl.li uzrokom, te odstraniv osobnosti i
Žrnovo, oO rujna.
Moljeni ste č. g. Urednice obielodaniti
ovo malo redaka u- Vašem cienjenom
Listu, na čast istini, e da se jednom
Uvjere oni koji su postavljeni na krmilo
ovog puka, da je njihova poglavita du-
žnost u cieni držati ono, što je puku na-
šemu iza Boga najdražje, t. j. mili mu
jezik.
Ima već nekoliko vremena da naša
narodna obćina, ako se takova u faktu
može nazivati, siplje nam oglase na ta-
lijanskom jeziku, uzprkos duhu kojim
svak diše, duhu hrvatskomu.
Možda rečena gospoda neznadu, da u-
vriedit puk u svom jeziku, znači isto ko
uvriedit ga u najsvetija njegova prava?
Mnogo puta namjerili se vidjeti gdje
ovaj puk sakupljen pred crkvom čita ka-
kav talijanski Oglas, da upozna naredbe
u istom sadržane, pa pošto neko vrieme
zablenuto u hartiju očima gledao a ne
razumio ni slovca, ide nazad i upituje
jedan drugomu: što je ono!! a što je
0110 ! !!
Evo gospodo, koju korist donosi Vaše
nehajstvo, čim se služite jezikom kojim
puk negovori. Spomenite se jednom da
smo i mi sinovi premile nam majke Hr-
vatske, i kao takovi nemožemo podnieti
da se tlače naša prava i sladki nam je-
zik. Nemojte da ove naše tužbe budu
vaviek „glas vapijućega u pustinji" ko
što su došle bile.
Njcki rodoljubni Zrnovci.
Vlada je prošlih dana popunila po-
krajinsko učionsko viefo- imenovav na
mjesto profesura Boglića, koji je pošo u
mirovinu, ravnatelja zadarske niže realke,
gosp. Škaricu. Škarica autonomaških
ćustva i osim toga prijatelj njemačkoga
jezika, te se odlikovao u nekim preda-
vanjima u kazinu zadarskih častnika. 0-
soba dakle prikladna za današnje doba,
* *
*
Napokon je bio uvede« hrvatski jezik
kao naukovni u pučke učione hrvatskoga
Trogira.
* * *
Jučer su započeli izpiti uzposobljenja
za učitelje pučkih i gradjanskih učiona.
* * *
Pozovu Pišu iz Bosne da će grč.-
ist. mitropolit Sava Kosanović odgovoriti
novim pismom na poznati odgovor presv.
nadbisk. Stadlera i presv. Buconjića. U
odgovoru da će mitropolit Sava Kosano-
vić dokaži vati nevaljalost rimokatoličke
vjere i njezinih sljedbenika! Pozorov do-
pisnik opaža da su presvietla gospoda
katolički biskupi u svojem odgovoru u
nekoliko zabasala, što su predbacili isto-
čnoj crkvi „šismu ili hereziju" i da nije
prava božja crkva. Kakav list, takvi i
dopisnici!
* *
Mladci Misa. Na 28 tek. zaglagolati
će prvom, u svom rodnom mjestu Du-
bašnici, novoredjenik Dn. Tomo Bogović,
koji je lani ovdje dovršio bogoslovne nau-
ke. Sretno i čestito!
* * *
Tunedavno istarski namjestnik barun
de Pretis išo u službeno putovanje, da
širi njemštinu. Pišu iz Materije da je
tamo pitao obćinsko zastupstvo, pozna li
njemački jezik. 0 pučkoj je školi pitao
učitelja, znadu li djeca i njemački, a kad
mu ovi odgovorio da malo ili ništa, on
ipak stade neke izpitivati. Pretis dakle
sliedi tjerati njemačko-središnjačku pro-
pagandu pod pomirljivim Taaffeovim mi-
nistarstvom.
* % 4;
Glagolica. Pišu nam iz Dubrovnika,
da se med dubrovačkom duhovnom mla-
deži veoma razbudio zanos za glagolicom.
Napried mlade sile!
Šolta, 1 listopada.
Dopisnik „N. L." u broju 71 ove go-
dine rekao je ako ne ugodnih barem
krupnih istina glede «oltanske obćine, ali
je svalio krivnju samo na tri osobe, koje
bi se namećale pri budućim izborim, a
ne spomenuo da je sadašnje obćinsko o-
praviteljstvo dobavilo dotopuha magjara,
te je jedino zahvaliti onom bivšem fa-
bricira ako se napokon odrekao mastue
plaće i daljeg boravka na Šolti. Izbavili
smo se, istina, ogromnog nesmisla, imati
na katoličkom otoku u hrvatskoj zemlji
liečnika protestanta magjara, pa što smo
dobili ? mlada neiskusna čifuta! Nu pošto
je stvar učinjena, vi koji ste ga dobavili
nastojte da taj čovo, koji pobire mastnu
plaću, vrši dužnost svoju prama vašim
potrebam a ne po svojim liirim. Gospodo
obćinski viećnici, župnici i pučki učitelji,
vi sti jedina inteligencija otoka, sad u
početku nedajte se zavesti, jer kašnje
jadikovati, izuzam što Vam nebi prudilo,
izvrglo bi Vas smiešicam naroda.
Dobro reče pomenuti dopisnik, da pri
nastavšim obćinskim izborim, hoće vam
se na upravi ljudi mirnih, pametnih, du-
ševnih i čestitih Hrvata. Dakle stara au-
tonomaška prirepina, pa bio i velikaš, nije
za šoltane, kao što nije za načelnika čo-
vjek koji nebi znao podpisati ili na što
svoj podpis stavlja. Da se poluči cilj ne-
valja pustiti da itko od opraviteljstva
bude tajnikom, jere to je protiva zakonu,
što nije duševno; svakako neka vam ne fali
u vieću koji svećenik i učitelj, jere su
ti neobhoduo potrebni u pregledanju ra-
čuna, barem za sada, a kod njih jedino
ćete naći gori navedena svojstva. Otok
moralno i materijalno nazaduje, te ste u
priekoj nuždi pozabiti stare zadjevice, a
složno sporazumjeti se ako ozbiljno želite
dobrobit vašu. —«—
* * *
Peder Lloydov dopisnik sa Cetinja
javlja dne 12 o. mj. da se ustaše, oko
3500 duša, koji su uskočili iz Boke ko-
torske, nalaze sada stranom u Banjanim
i Nikšićim a stranom u Vanojiviei i Pod-
gorici. gdje svaka glava dobiva radi po-
manjkanja radnje oku žita: dočim su vo-
dje internirani u Danilovgradu i dobivaju
danomice fiorin. U Boku Kotorsku po-
vratilo se je sa svojim obiteljima dosad
sve skupa 170 ustaša, koji su uskočili
iz Ubla i Orahovca,
Hercegovački vodje ustaša, koji bijahu
internirani u Nikšićim, umakli su pred
petnajst dana, te — kako javljaju ovamo
iz Hercegovine — su četiri jake čete.
svaka od kojih ima 400 dobro oboruža-
žanih ustaša. Te čete sastoje stranom od
prijašnjih ustaša, a stranom od bjegu-
naca. Vodje tih četiriju četa jesu: gla-
soviti Stojan Kovačević, Košta Čengić-
Aga, Salko Forta i Crnogorac Ivanović-
Lipovac, bivši ruski častnik. Pomenute
čete četuju u okolici Nevesinja, Trnovice,
Gačkog i Bileka, oružje su dobile stra-
nom iz Crnegore, sferanom iz Novogpazar-
skog sandžaka , a živež si same priskr-
bljuju u Novopazarskom vilajetu.
*
* *
Presv. biskup Posilovi6 u Pešti. Listo-
pada g. 1858 17 pitomaca bilo je od-
pušteno iz pazmanejakoga sjemeništa u
Beču, koji su se razišli po Ugarskoj i
Hrvatskoj, ali prije se dogovoriše da će
se poslie 25 godina oni koii budu živi
sastati u Budimpešti. I sbilja dne 17
tek. sastala se njih devetorica po ob-
reci; Četvorica su bila umrla a četvo-
rica zapriečena. Tzmed jubilaraca najveće
se časti dostao presv. senjski biskup Po-
silović, koji je održao besjedu i došo u
Budimpeštu.
* * *
Odbor, koji je sakupljao prinose za
spomenike pokojnih članova zagreb. hr-
vatsk. kazališta, Josipa Freundenreicha i
Marije Bajze-Slavik, javlja da su spome-
nici već postavljeni na središnjem groblju
i da će se odkriti na dan Svih Sveti.
Premještene su na središnje groblje i
kosti sa spomenikom pok. Plemenčića.
* * *
Slobodi pišu iz Zagreba: „Dne 18 t.
mj. bila je trojica sveučilištu ili gradjana
pred g. Rambergom i molila ga da di-
gne naredbu, kojom je bilo zabranjeno
sveučilištnoj mladeži držati komerse. G.
povjerenik primio je vrlo prijazno gg.
izaslanike, te im je odmah dozvolio da
mogu obdržati sastanak na 10 t. m.,
kao na dan instalacije novo izabranog
rektora. Ujedno je obećao, da će dati
razgledati spise sbog kojih je ona pr-
vašnja naredba izdana, te da će po svoj
prilici povratiti slobodu sastajanja sveuč.
mladeži. — G. povjerenik reče, da je i
on bio djakom, te da zna kako je mla-
dost puna plemenitog zanosa, zato da ne
treba proti njoj poduzimati tako strogih
mjera. — Kad smo čuli tu viest i ne-
hotice smo pomislili na „narodnjake",
koji su za svoje vladavine izopačili naše
odnošaje tako, da nam ide sve naopako.
Tako evo mi uživamo više slobode pod
absolutizmom, nego li je uživasmo pod
ustavnom vladom. 0 hrvatski narode!
dokle će tvojom sudbinom upravljati
ljudi bez pravca, bez programa, bez srd-
ca. bez poštenja, ma jednom rieči: do-
kle će te izdavati i upravljati „narod-
njaci?".
* * *
Barun Ožegović i Ivan Bartolović. hr-
vat. zastupnici, odrekli su se zastupničke
časti na zajedničkom saboru.
A
„P. L." pišu iz Cetinja da po služ-
benom izkazu turskog poslanstva na Ce-
tinju izselilo se je iz Bosne i Hercego-
vine, i to iz prediela Bihaća, Travnika,
Banjaluke, Tuzle, Višegrada, Sarajeva,
Visoke, Bjeline, Žepča, Gradišta, Gačkog,
Fojnice, Foče i Mostara samo ove go-
dine 6000 Muhamedanaca u Carigrad.
Svoj imetak prodali su u bezeienje, a jer
u Carigradu ne mogu dobiti pristaništa
ni zaradbe polaze u Aziju.
Prijatelj iz Senja javlja Slobodi da je
imao priliku viditi 5—6 ekspedicija po
30, 40 do 60 i više Muhamedanaca iz
bihaćkoga okružja, koji su sve svoje za
bud pošto prodali dapače nekoji su na
vjeru dali svoje zemlje, na prostu rieč,
i bježe u Carigrad, gdje se nadaju od
Sultana dobiti zemlje i stoku. Svi se tuže
na upravu i sud.
Bosansko-hercegovačka vlada ne da im
izseljivati se drugim putem [van ili na
Trst, na Zadar, ili na Brod. Do sad
davalo im put bezplatno, a kad navalio
narod bježati, uzkratili mu to, dapače i
istu polakšicu za putne karte.
ZR,a.zlio±te -viesti.
Ghtsbcno Dionisovo nlm. Svakomu je
poznato kako možeš ćuti operu, koja se
pjeva ii. pr. u kazalištu, ;iko j¿ kazalište
sdruženo telefonom sa t.< jim stanom; ali
da čuje! glasbu i pjev «1<» ¡ad je bilo od
potreba da prine-n-š uhu t I- lonsku spravu.
Eto ode sad i ta dosad u Saki Protusie-
vić, iz Varšave, izložio je u ruskom o-
dielu bečke izložbe, u posebnom paviljonu,
spravu mikrofon, koju nazvaše glasbenim
Dionisievirn uhom. Ta sprava prenaša
glasbu iz nekog odaljenoga mjesta u re-
čeni paviljon tako, da nije od potrebe
da slušaoci prinašaju k uhu telefonske
sprave, već je dosta da su u paviljonu
nalaze, te čuju glasbu, koja na sve strane
paviljona odjekuje. Dakako sprava još
nije usavršena, ali kad se dotjera do sa-
vršenosti, moglo bi jedno te isto družtvo
pjevati operu u Zadru i Šibeniku; jer već
sada sprava Protusievićeva prenaša gla-
sbu na 50 kilometara.
* *
Nihiliste. Nihilistička stranka priliepila
je prošlih dana po Petrogradskim zido-
vima sliedeći proglas: „Prevratni ruski
odbor jednoglasno je odlučio, da se
smrtna kazan izrače proti Aleksandru III.
— Odgoda, koju smo mi bili podielili
Aleksandru III, i o kojoj je bio obavie-
šten od naše strane i kroz naše glasilo
Narodna Volja, protekla je neučiniv vlada
niti jedan korak da doskoči nevolji i po-
trebama puka. Mi možemo jamčiti da
ćemo uzprkos naših neprijatelja postići
naš cilj."
* * *
Nove knjige. U tiskami g. J. Flori u
Dubrovniku tiskana je tuskoro pobožna
knjižica „Duhovne pjesme i molitve".
Sastavio ju je revan i učen svećenik Ko-
torske biskupije i namienio ju školskoj
mladeži. Knjižica ima 54 strane.
Slobodarke. Mladi pjesnik Aug. Ha-
rambašić poznat radi svojih Ružmarinka,
koje su već dostigle treće objeladenjenje,
tiskao je prošlih dana svoje Slobodarke,
rodoljubive pjesme. Izašle su nakladom
hrv. knjižare G. Grunhnta u Zagrebu.
Pjesme su posvećene prvaku stranke prava,
D.r Auti Starčeviću, a imaju i njegovu
sliku. Knjizi je ciena forint.
* * *
Poziv na predplatu. G. Ante Pukler
svršeni pravnik iz Požege u Slavoniji
šalje nam poziv na predplatu na novu
zanimivu knjigu „Hrvatske svaštice" koje
će preštampat iz „Sr. Hrv." Hrvatske
svaštice „rišu sredstva za poboljšanje
duševnih, ćudorednih i tjelesnih potreb-
ština našega naroda". Ciena će bit 1 f.
* * *
Već su zgotovljene a „kat. hrv.
tisk." tiskanice rodjenih. Do dan dva
bit će gotove i tiskanice vjenčanih, i
mrtvih, Sve je po najnovijim propi-
sim i po željam naših vriednih žup-
nika. Ciena je najumjerenija. l)z sva-
ko 100 tiskanica naručitelji primaju
jednu tiskanicu jednoličnu al popu-
njenu, da služi kao primjerak mladjim
župnicim, kojim tako netreba da se
obraćaju na drugoga za poduku u
rukovodjenju sa tiskanicam.
^ZRIODBĆlIEnsrO-
Gospodinu Petru Mariniću
u Silbi
U broju 81 „11 Dalmata" koji mi
je nehotiinice do ruke došao, čitao
sam medju ostalim i vaše (Oš grivo,
ono je tudje mlivo) pismo upravljeno
na Silbanjskog dopisnika „K. I)." i
na gospodina urednika istoga lista.
Što se tiče g. urednika, ja se o-
svrćati neću, jer moj posao nije, (neće
ni on; nemari mu se; nema rad šta. Ur.)
nego ću samo uzgredno reći, da ako
vas na njega srdce boli imate i zašto,
kad je onako kadar bio da vas onako
junački kroz 48 sat. pobije i na kulu
vašu juriše. Ali ondje gdje se odnosite
na dopisnika, treba mi se svakako odaz-
vati i da vam predočim, kako sam
ja «jedobrad napisao dopis 23 kolo-
voza tg. u br. 64 ,,K. D." a koji
se doisto nebavi o vašoj vriputazio-
neu nego o vašem radu i ponašanju
i jednostavno upitao vašega dopisni-
ka, kojega je rek bi nestalo, da mi
kaže jesuli istiniti moji navodi. Dalje
još napisao sam i dopis koji nosi
nadnevak 14 listopada a još izašao
nije, dočim za ostale dopise premda
istinite, neznani im dopisnika, a mož-
da vami koji imadate la polizia se-
creta (Ovako ste se izrazili gosp.
dvorskomu savjetniku Bedemi kad je
medju nas došao bio) i koji lovite kao
uviek u mutnoj vodi, vami rekoh biti
će dopisnici poznati (eh, da nijesu
ovdje gvozdena vrata, možda bi do-
znao. Ali gvozdena vrata i k tomu
još zapečaćena! Ur.) S toga vas lie-
po i najuljudnije molim da biste se
udostojali, ako vam je dopušteno, što
prije javiti da li ste onim Algebriz-
zate — Algebrizzate i mene algebri-
zali, a to u jestuome slučaju, da rani
dvie odvratim neka vam dužan neo-
stajem. Nu Vi želite da sve u tmi-
naiu ostane a da ništa na vidik ne-
dodje.
Molim dakle ponovit» da ne ka-
snite a ja Vas medjuto na peruom
megdanu živo očekujem.
Silba, 19 listopada 1883.
Vaš vrebatelj
Guja.
Pomorske Viesti.
— Cardiff, 18 listop. Bark Lucia li.,
koji je dne 7 tek. odplovio put Cape
Town, povratio se, jer mu voda probila.
— Kalmar (Švedska), 12 listop. Brod
Nathan, k. Kosulić, dolazeć iz Pitee put
St. Nazaire, koji je ovamo doplovio mje-
seca kolovoza pukle se bio nasukao na
Olandu; sad pokle je izkrcao teret vje-
štaci ga osudiše uslied pretrpljenih šteta.
Teret je spremljen na kopnu dobro o-
sjeguran, ali oko 50 tuceta malih dasaka
polupalo se i oštetilo.
KATOLIČKA
m
.jti'i»
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
metis eat.
(S. Hieronyia. Epis. XVI. «d Dam,
Teritatem facientes in tharitate, \ J-ZXXOCLl. "O. 1 TJ. CetTTXtSUK
erescamus in illo per omnia, qui . ,- _
est caput Christus. ^í
(S. Paul. Eph. IV. 13.) \ Tos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Yestraí| impensurog in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisqiie^ in
i:- — f Religionis amore et in verae fidei profegsione roborandis,... (Pio IX. m papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
TJVjetl predbrojbe: — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstva 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu ¡
se predbrojnikom i za li^stajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na JJpravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ¿
¡dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
Uredništvo. — Urrstb« po 10 n»vć. redak. Objar*
koje zastupaše ti ljudi zavladaše cielom
Dalmacijom i ljudi iz njihova kola za-
sjedoše na sjedala iste vlade.
Te ljude dandanas ponovno proglasiti
„prevratnicima" bilo bi smiešno i za one
koji vjeruju u službena črčkanja ko u
sv. pismo; danas traže „prevratnike" 11
drugim redovim, kod ljudi koji goje miso
hrvatskoga prava, koji vjeruju daje pro-
vidnost i hrvatskomu narodu namienila
budućnost, koju, kako reče neki hrvatski
prvak, nebude odkaživati niko drugi nego
„Bog i Hrvati".
Putovanje g. Franja Folnegovića, je-
dnog od kolovodja stranke prava kroz
Dalmaciju tako je bilo uznemirilo „neke
ter neke" da su se 11a zadarskom presi
dijumu, kako se pronosilo obćinstvom,
bila povratila vremena od g. 1.864 i
Franjo Folnegović imao je čast da kao
hrvatski patriota, u hrvatskoj zemlji bude
sustopice praćen ljudima, koji ga svakako
nijesu pratili iz prijateljstva. To se isto
ponovilo pri putovanju g. T. Smičiklasa
i drugova. U nekim mjestima kažu da su
bili pozvani na neke urede ljudi koji su
s tim „prevratnicima" obćili i tu imali po-
potanko izkazati gdje su bili, što su ra-
dili, što li govorili i t. d.
Sad je došo red na pretrage i plie-
njenja; pa ko zna gdje se misli svršiti?
Ljudi koji vladaju ovom pokrajinom
možda misle da je to njihova dužnost,
da će tim odkloniti pogibelj koja tobože
prieti državnoj ideji.
Oni vrše dužnost c. k. plaćenika i do-
bro ju vrše; ali mi kojima namirnica
Bogu hvala neupliva na razboi i pamet,
kojima knjiga prošlosti nije zapečaćena
su sedam pečata, žalimo, i od srdca ža-
limo te mjere; sunčana svjetlost ne da
se sakrit dlanom.
Ko što prevratničtvo od g. 1864 izvr-
nulo se u bruku za tadašnje tobožnje
državnike, tako bi i skori dogadjaji mo-
gli dokazati koliko su shodne neke sa-
dašnje mjere.
Ako iko a to je stranka hrvatskoga
prava konservativna, jer je njezina težnja
da se uzdrži staro hrvatsko pravo. Oni
prevratnici koji rade 0 izkorenuću toga
prava naći će u njoj neumoljiva neprija-
telja, a da će pobjeda ostati aa njezinoj
strani zato nam jamči stara i novija po-
vjest, koja je i dandanas magistra vitac. Dvie tri o „Nagodbi
„Et victi victoribus leges dederunt".
„1 pobjedjeni zagospodavaše nad pobjeditelji1
135. donese viest, da se je sjemenište za
hrišćansku bogoslovnu mladež blizm Sa-
rajeva ustrojilo; donese takodjer i o-
dredbu, glasom koje ima se 12 klerika
pravoslavnih u istom sjeminišta uzdržavat
troškom zemaljskim.
TJ Francuzkoj nastavlja se dosliedno
borba proti katoličkoj crkvi. Kad joj se
drugčije naškoditi nemože, oduzima joj
se prihod, što ga od države prima. Tako
je ove godine iz proračuna u stavci za
bogoštovje izbrisano 000.000 franaka.
Nadbiskupu paricom u smanjena je plaća
od 45.000 franaka na 15.000. Isto tako
je ukinuta i dotacija sjemeuištim a to
samo zato, da se zaprieči umnažanje sve-
ćenstva.
Katoličko glasilo Franrais veli da će
stožerniku nadbiskupu parižkomu pobo-
žan puk vise darova u novcu skupiti, no
mu to država oduzela.
Svoj oštar članak proti republikanskoj
vladavini završuje Franrais ovako: ,Nei-
ma što bi nas moglo iznenaditi. Mi već
odavna poznamo ogavnu mržnju repu-
blikanske stranke proti kršćanstvu. Al je
medjutim i svakom jasno, da se vlada
toj mržnji oprieti nemože. Njena odvaž-
nost u upitnom predmetu je jednaka onoj
Pilata".
Francezki ministar rata očitovao je u
odboru za Tonking, da se nesmije nipošto
dirati u bitne življe mobilizacije. U
Tonkingu mora se po njegovu razlaganju
postaviti vojska, koja će moći s uspjehom
opirati se Kinezim, koji su počeli napa-
da^. Jedan odiel već se ustrojava. Prva
brigada ustrojit će se iz sadanjih četa u
Tonkingu, koje će se na toliko pojačati,
da će svaka satnija imati dvie sto mo-
rniV.a; druga će se brigada ustrojiti od
algirskih četa. Genero Billot preuzeti će
zapovjedničtvo nad odielom. Nebudu li
dovoljne ove čete, ustrojiti će se dobro-
voljačkih četa do 8000 momaka, tako
da bi se ciela ekspedicija sastojala od
20.000 momaka. Medjutim je očevidno, da
se Francuzka nije dala izazvati kinezkom
spomenicom i da neima volje pretvoriti
rat sa Kinom u službeni rat. Francuzka
nastavlja s pojačanim silama rat proti
Kinezima u Tonkingu nenavješćujuć rata
kinezkoj državi. Vidi se takodjer. da
francuzke kolonijalne čete nijesu dostatne
i da se Francuzka, nedirajuć u utrojstvo
svoje vojske, mora ozbiljno pobrinuti oko
toga, da odpremi u Deltu podpunu di-
viziju. Vjeresija od devet milijuna neće
biti takodjer dovoljna — te će se do
skora jamačno više zahtievati — a na-
pokon će se Francuzi po svoj prilici za-
dovoljiti s Deltom, Bakninhom i Sontajem.
Novi prorok Mahdi se je poslužio
svojom pobjedom i napreduje nilskom
dolinom proti sjeveru. Sva zemlja, kuda
prolazi i kamo dolazi, nalazi se u pod-
punoj buni. Pučanstvo ga. po egipatskim
viestima, željno izčekuje. Ima samo jošte
pojedinih posada u gradovima na Nilu,
ali i te neće za dugo moći odoljeti sve
više rastućoj bujici. Englezka sama mora
se požuriti da obustavi krivoga proroka
s njegovim fanatiziranim četama, jer bi
napokon i euglezkim posadam u Rgjiptn
mogla zagroziti pogibelj sukoba s Mah-
dievim četama. Bakar paša neće biti sa
hiljadom oružnika uikaka kadar, da za-
prieči dalje širenje ustanka.
U Carigradu probudjuje • veliku po-
zornost sukob s Kapijom o povlasticama
ekumenskoga patrijarhata, jer bi mogo
postati lako izhodištem kritičnih zamr-
laja. Povogara se. da će patrijarha i svi
članovi sinode dati ostavku, a kršćanske
škole da će se zatvoriti. Sbudo li se
tako. bojati se je ozbiljnih nemira u pu-
easivu. „Pol. (Jorresj)." misli pako, da
je ova bojazan pretjerana, jer kako sada
stvari stoje, može se sklopiti povoljna
nagodba. Said paša ipak još uvjek drži.
da je povlastica pravosudja podieljena
samo s namjerom, da kršćansko svećenstvo
nebude podlozeno muhamedanskim za-
konskim sudovim; >,ada da te povlastice
netreba, pošto obstoji gradjauski zakonik.
UsT-A-ŠI IDO^isi.
starigrad, dne 20 studenoga.
Sto smo od mnogo vremena predvi-
djeli, to seje na žalost danas i dogodilo!
Jednog doljanina, monče od 10 godina,
k: ajuće pržinu u podzemljištu zvanom
Prnuljine, snadje nemila smrt. strovali
se svod i pokopa ga! Strašni i grozni
slučaj, ali strasniji i grozniji kad se pro-
misli da je svemu uzročna nemarnost
naših patres patriac. koji da samo htjeli,
mogli su zapričiti ovu nesreću. Da se
rtebi pomislilo da potvaram. evo kako
stvari stoje. U ovoj obćini. u odlomku
Dolu. kod obćeg puta koji vodi u Jelšu
i u obližnja sela, nalazi se mjesto zvano
prguljine. U ovih prhuljina ima godine i
godine da se kopa pržinu, pa se najveći
dio vodi ovdje na prodaju; ali nekopa
se kako Bog i razum uči, dali baš ne-
pametno i nesmotreno, tako da rečene
prhuljine danas izgledaju kao kakve male
katakombe. Danas da čovjek izkopa malo
pržine iz tog mjesta mora nositi svieću
sobom, jere u podzemljištu vladaju tmine.
Istinito je da se je kopajuć pržinu, osta-
vljao kojikod stub eda uzdrži svod, ali
to nije davalo nikakve sjeguruosti. te na
primjer iza dobre kiše često su se svo-
dovi strovaljivali. Kad je ovako stvar
stojala nije li bila dužnost naših patres
patriae da se zauzmu eda zajamče život
nevoljnom obćinaru, koji se je stavljao
na sličnu pogibelj eda prihrani sebe i
svoju obitelj ? Naši patres patriae imali
su to učiniti. ;ere im je poznato da su
se toj pogibelji izvrgavali njihovi skuto-
nose, to jest Doljani, koji su pravi bedem
naše autonomije. Ali naši patres imali
su drugog posla mnogo važnijeg ovdje u
mjestu, kao n. p. baciti kakve stub ove.
zapriečiti kakvu gradju jere neučinjena
po pelasgo-latinsko-talianskomu ukusu,
recte jere kakvi narodnjak htio graditi.
Evo o čemu se baviše naši patres, te nei-
madjahu dostatna vremena da se bave
ostranjenjem pogibelji koja je prietila, i
koja i danas prieti životu kakvog jadnog
obćinara! To su možda trice za njih.
Nu nije današnji slučaj prvi slučaj,
dali -treći u ove dvie zadnje godine, jere
predlani bio je podobro ozledjen jedan
Vršanjanin, ove godine jedan Maloseljanin,
Koji jedan neće nigda ozdraviti, a na-
pokon danas ubijen jedan Doljanin.
Ima li se dakle podpunog prava kri-
viti naše patres ? Oh! bez dvojbe. Te
zato molim ih da odsle budu imali malo
veće humanitarnosti. a manje slavohleplje,
jere drugčiie propasti će i prije vremena.
Pri svršetku molim Slavno c. k. kot.
Poglavarstvo da što prije naredi našoj
obćini da odmah zabrani kopanje pržine
u prhuljinah, i da Čini da se zatvori
svaki i najmanji ulaz u ono podzemljište.
Uh vam da ovo neće biti glas vapijućega
u pustinji.
Istinko.
Vodice, 24 studenoga.
Malo dana nazad morao sam za neke
posle u Šibenik, ali kako ? Brod ne može
putovati rad strašne jugo vine, što je du-
hala, a paro brodić nije došao. Što ću?
Podbraiim ti pete. pa hajd' na noge do
Martinske, nebi li se ondje kako privezo
do Šibenika. Ja na Martinsku. a ,tra-
get* na Martinsku. Hvaljen. Isus ljudi!
Vazda budi! Hoćemo li u Šibenik'? Ho-
ćemo, ako Bog da! Što je za vozarinu ?
Dvadeset i četiri novčića. Dvadeset i če-
tiri novčića! A zašto ? Ružno je vrieme,
a da je liepo. bilo bi dvanaest novčića.
A, vi se šalite! Ta mene parobrodić iz
Vodica do Šibenika, daleko sedam milja,
za dvadeset novčića preveze, a brod za
deset; a vi za dalečinu od po milje ho-
ćete dvajest i četiri novčića ?! Takva je
-tarifa". Kakva „tarifa"? Tko vam ju je
nametnuo ? Da nije obćina ? Možda pla-
ćate veliki porez za ovo, što vozite? Nije.
Mi smo sami udarili ovliku „tarifu", a
to je kriv parobrodić; jer vi sada svi u
njemu putujete, a malo na prevoz dola-
zite: ta on nam svake godine do dvie
hiljade fiorina štetuje. — Jedno, što mi
je bilo mučno povratiti se nazad ; a drugo,
što sam svakako morao u Šibenik; ukr-
cam se i platim za simo i tamo četrde-
set i osam novčića.
Sgrozio sam se! Ta to nije plaća, nego
deračina! Ja i svaki moj kolega težak
moramo dan i po kopati, ili dva trgati,
ili tri brati smokve za kukavnih 48 nov-
čića, pa ih na jednom dati za sami pre-
voz. Mene ne vidi više Marlinska do ve-
like nužde. Zašto se ne uredi vozarina?
Za ružnih vremena sedam sela, ako im
je što potreba u Šibenik, moraju na Mar-
tinsku i to, Vodice. Tribunj, Tiesno,
Murter, Betine, Jezera, Zlosela, ne raču-
najuć stanove i kotaree okoio Vukšica i
Stankofaca. Molili bismo ugledna obćin-
ska opraviteljstva Šibenika i Tiesna, da
razvide: kako ova stvar prolazi i urede
vozarinu. Ja sad neću reći: kako da ju
urede; uek čine kako znadu, samo nek
bude tako, da nas ne budu Šibenčani
ivozari) derati, a opet oni ne štetovati.
Uzdam se. da neće ova moja prošnja i
preporuka ostati: glas vapijućega u pu-
stinji.
„Hrvatske majice sin"
Šibenik, 1 prosinca. *)
Dopustite nam, gospod. urednice, da
kroz Vas cienjeni List priobćimo ovo ne-
koliko redaka; jer da smo htjeli isto
priobćiti kroz „Nar. List", zaista nebi
nam bio tiskao, jer se tiče nemirnih do-
pisnika, a to.su svojta i prijatelji ure-
dnika „Nar. Lista": dočim i njemu, zbog
takove pristranosti, neobaziruć se na osobe
Pod odgovornost g. dopisnika.
protiv kojima ona&ive ujedljivosti upisi-
vaju se, —- v dovikujemo — sramota.
Dopis iz Šibenlfca, datum Gospa od
zdravlja; stao je isticati najprvo, da će
mjeseca ožujka poleti se radja pomorske
luke, pa razvalina vaštiona. kojim ruše
viuam imalo bi t'e tiasuti neki dio unu-
trnje luke. Na ov0 mi se ne os vi ćemo
nego što su htjeli uzeti in ridiculum,
nekoliko osoba, a te su, načelnik Šupuk,
biskup, skolska uprava, sudbeni pristav
Brajko vić, i doktor. Ga Ivani. Da poeme-
mo sa zadnjim. Napad ose na Galvani-a
na više načina: od svi ovih, mogli bi-
smo pristati uz dopisnike, što se tiče
talijanštine u bolnici, a na ostala, ne, jer
to je podlost. Što se tiče Biskupa i nje-
govih prihoda, tu ćemo odgovoriti; da,
i ako koja dobra godina iznese dobar
prihod, mimo ono za koliko mu vlada
obustavlja, ima više loših godina kad
mu je u manjku; a pravično reći je. da
biskupu ne pretiče novaca, već je uvjek
u dugu zbog velike milostinje koju pruža.
Nu to dopisnicima kažemo, da su kle-
vetni špioni. Sto se tiče Čićmirka, premda
ga ni mi ne hvalimo; ali što dopisniku
nije po čeifu, to je, jer bi on želio biti
na upravi na mjesto. Ćićmirka' Dopis
kri tikava koludrice, da ne uče hrvatski,
već talijanski; to je laž, Što se tiče škola;
to jednomu od dopisnika, učitelj je, škol-
sko mjestno viećq nije pri ruci, sbog nje-
govih velikih bedastoća, sablaznivog po-
stupanja prama osfalim svojim kolegam ;
u jednu, dosadio je svemu gradjanstvu;
jedino što ga uzdrži kod nas, jest nje-
gov kum Bakotić. A što se pak tiče na-
šeg velezaslužnog načelnika, glede Krke
i ta im rieč nije na mjestu. To stoji
da Krka ogromnim, padom može dat u-
potrebit ogromnih sila.1 Pa kad nemarno
tko da se za nas stara; ni vlada, ni
druga družtva, imamo radit sami oko
svoga boljka, Što dakle, da naše kože
idu svedj u daleke krajeve za strojenje;
naše krpine simo tamo za napravu pa-
pira,. uaša vuna za tkanja svakovrstnih
tkanina? Što vas na takovo umovanje
potiče ? ! Bodoljubi.
Kaštelnovi kod Trogira, studenoga.
Poznavajuć Vašu blagonaklonost, te
žarku ljubav kojom ljubite svoj, žalibože
pod robskim igom skučeni, hrvatski na-
rod, molim Vas gosp. urednice da biste
blagohotno izvoljeli uvrstiti u Vaše ve-
leeienjeno glasilo ovo njekoliko redaka,
na žalostno znanje drzovitom napadaču,
geslo komu je laž i potvora staro mu
svojstvo, da nije iahko. pače nemoguće
je, ovu steklišku kulu podignutu na tvr-
doj klisuri hrvatske* ' misli preli6 noći
pretvoriti u zračnu kučaricu umišljene u
Dalmaciji srbske ideje.
Miloš KaŠtelanac pseudonim je, tc to
dakako nije pravo ime lažitorbe „Dal-
mate" revnog dopisnika. Nečudim mu se
što je pribjegao u tbr nekdašnjih naj-
glavnijih neprijatelja srbskog roda; što
je smjelom nogom pogazio čast srba, te
gadne napadaje i potvaranja najkrvnijih
naših neprijatelja prozračnom koprenom
pokrio. Na javnost nek izadje Miloš. Nu
on toga uraditi neće, znam, jer izmišlje-
nim stvari rn pseudonim je tvrdjava. Jok
neide tako. De nek strielja otvoreno a
mi ćemo mu 11a junačkom polju izložiti
prsa. Mi ga izazivljemb, pozivljuć ga na
megdan. Nek se podpiše, jer tako rad*
poštenjaci, pak bit će i stekliša. Nu prvo
nego završim da mu nješto prišaptnem,
dopustit će mi. Nešalim se, ovo mu oz-
biljno i živu istinu kažem. Dakle:
Što napada 11a načelnika Cegu i na
obćinsko upraviteljstvo1 te im već u mr-
tvačko zvono udara, 0 tom je narod, do-
tično vieće, već sud izreklo; što psuje
župnike jer hrvatsko srdee u grudih i-
madu, preko toga napadaja ja prelazim,
sažaljujuć ga.
Nu što bombastičkim frazam u broju
88 „Dalmate* navješćuje da gorostasno
srbska ideja u ravnim Kaštelim krči si
put, tako da u njegovoj gnjiloj mašti
neviili ništa drugo, no sve srbsko, te vi-
sokim glasem pjevajući posmrtnicu, trubi
propast Hrvatske misli, te potvore nije
moguće mirnim srdcem preći. Potvarač
je, Miloš, dovikuje mu evo stekliš. Ka-
kav stekliš sto je uskrsnuo? začudjeno
će se pitati. Nemoj se samo od straha
prekrižiti, jer ja živem. nisam duh, a i
braće imam.
Nek je 11a znanje Milošu: Hrvatska
misao u srdeih Kaštelanskih stekliša nije
nikad bila ko sada čvrsta korena. Oni
znadu što im je dužnost. Kaditi na ko-
rist i spas Hrvatske, jedina nam .želja.
To je plamen koji naša srdea grije, to
nam luka spasa. Tim za danas završu-
jem. Do vicljenja. ' Stekli*. •
Sinj, u studenom.
Moj Todore. svaki dan ti>- gore, veli
nar. posl. Dušu mi groza obuzme kad
rečeš: danas je polje poštenja, značaja i
iskrenosti popalila zlokobna sebičnost i
zavist, te jim staze neima kud da krenu.
pošto su većinom zauzeli njeke varoše i
gradove vodeć jili k rubu propasti.
Od te nesreće nije ni ovo gniezdo so-
kolova i junaka sasvim prosto. I ovdje
je zlo i naopako, jer ima ih koji gule
narod a ipak im se kaže: junak si i po-
šten! Mnogo šta imao bih prigovorit i
našoj obćini; mučalo se je jer svak se
je nadao da će potla tuče granuti i sunce;
nu borme negranu! te nami težko s nje-
zinom upravom. Reci joj: treba da se
napravi ovo ovdje, ono ondje, treba da
nastoji nebili se planina oslobodila od
svedjernog pritiska za pašu blaga, da se
pobrine utišati nepravdu glede mlina na
Hanu! i t. d.. obćina ko da ga haje i
nehaje.
Mogo bih ovdje pripomenut uzaludne
novce trošene za uč, glasbe; neudvorno-
sti i strogosti sa kukavnom težačkom
rukom, ali premučat ću; samo iztičem
umicanje, koje se je zbilo još na 0 rujna
i to u Sinju, gdje se nije nigda dogodilo:
pa tko da taj ovdje nečuveni skandal u-
kloni ? Na žalost i danas »uložnici stoje
zajedno rugajuć se svakim prietnjam.
Komiža, koncem studenoga.
Ivo da haj u i nehaju naši gospari pri
pomaljanju dopisa iz Komiže, što ih ro-
doljubna „K. D." od njekog vremena 0-
bjelodanjuje. Dopisi im ipak raztvaraju
rane. koje bi kod ćutljivih osoba prouz-
rokovale velike boli; nu rok bi, da naši
gospari nisu posve fine kože; to se oni
ko da samo ožignu pri svakom dopisu,
te s njim preko dnevnog reda.
Svim tim mi ćemo napried goniti, kako
smo započeli. Neka nemislt naši gospari,
da s njihova nehajstva za naše dopisiva-
nje (pravo: za naše pravedne tužbe) nam
bi moglo dodijati tužiti se; ne, mi ne-
ćemo od toga šuštati, dok god nevidimo,
da je sunce i pred naša vrata prosjalo,
čemu se uz Božju pomoć i uz mar i
rodoljublje naših prvaka (Petrića, Mar-
dešića i Marinkovića) doskora nadamo.
Dakle, gdje smo izostali. U br. 77
,K. D." rečeno je. da naši pufcevi nisu
načinjeni, I tako je. Zaludu se svake go-
dine proračuna dosti veliku svotu za ob-
ćinske puteve, kad ti se kosa naježi svaki
put prolazeć putem, koji vodi iz Komiže
put Visa. A od puta što vodi iz Komiže
do Podhumja, što da rečemo ? Neznam,
kako se živina ne razkreei, kad joj je
jadnoj goniti tovar niz onaj zapušteni,
mnogobrojnim kamenjem posuti put! Ču-
dim se, da se nijedan seljanin niti po-
ljar po putu svoga obćiuskoga viećnika
ne čine čut radi takova nemara. Da ču-
ješ seljane ili poljare, kad šu sami, kako
to oni medju sobom mrmlju, tuže se na
sadašnju obeinu, te hvastavo obećavaju
da će se unapried vladati pri izboru; pak,
kad uztreba, prikažu se takovi kukavice,
da je dosti samo jedan mig, a oni svi
polete tamo gdje ih vuče taj njihov ja-
njac u vučjoj koži. gospodin Derivawj
puk. To je za njih dosti sramotno; tim
se karakterisuju ko glupi glupani, k6 da
su još ko pod Markom Kakom rodjeni,
dočim im se njihovi pijavice i gulitelji
u brk smiju i za nos ih potežu, kao što
Bošnjak poteže pripitomljenog medvjeda.
Što pak da rečem 0 mjestnih putevih
i ulicah? Do sami mjesec dana natrag
mogo si sve kosti prebiti na njekojih
mjestih. tako grebenastih, da toga nebiš
opazio ni u najgorem selu.
Pa sada, da nije bilo rad njeke nove
svatbe, nebi se ni ono malo puteva u
mjestu, ni put što iz Komiže vodi do
Podhumja popravilo bilo, jer to je obično
kod nas u Komiži, da se radi pojedinih
osoba žrtvuje interes dosti velikog broja
pučanstva. Onaj popravak, što se sada 0-
bavio, zahtjevao se je veoma odavna, a
bilo ga je čim i ovršiti, ali se nije ma-
rilo; marilo se više, da se komu god
popravi gladni i prazni želudac. Nu tom
nemaru kod nas neima čuda. jer so pro-
pušta bez opazke i nemoralne čine. Gdje
je način i gdje je uljudnost puštati, da
mesar kolje životinje na javnom pače na
najpolaženijem putu, gdjeno se čeljad še-
taju, djeno se kupe djeca, koja tim po-
staju odurna srca i indiferentna krvopro-
liću, a u njekih opet pobudjuje to strah
i grozu? Kakav da se odtud moral raz-
vije? Zašto slavna naša obćina dopušća,
da se onako neljudski prodaje u mesar-
nici meso? Ovdje se 11a moralnost ne-
gleda. ma ni na pristojnost, te 30 pušta,
da se brodovi navukuju do pod same
kuće, mal ne na samom glavnom putu.
koji je kadikad izprekrizau s konopi, da
ti valja veoma dobro pazit da se uepo-
tepeš i nepadneš. To se dopušta, jer ob-
ćina ima od tog korist: al na moral i
estetiku negleda se; gleda se samo da
je pun džep i trbuh, pa mir: nu barem
da bi si i svoj ugled sahranili! Kako ćeš
da to učine, kad puštaju da veoma, fini
gospodin tajnik, mjesto da svakoga po
dužnosti služi, po obćini zapovjeda
i zanoveta, ko sami samcati gospodar,
pa da muti i zamršiva kako ga volja,
ter ako mu nije po ćudi s kim divlja-
kom (jer on s vakoga seljani na i po-
ljara i koga mu drago ko nije od nje-
gove zove divljakom: — jesi li ga vi-
dio?) upustiti se u razgovor kad dodje
za kakav posao u obćinalri ured, tjera
ga van ureda i kadikad ruke i noge u-
laga) to se je njekidan dogodilo s jednim
iz sela). .
Eto kako javni moral propada, jer od
njih dolazi svako zlo; a što naveiosmo
nije ni tisućni dio; nu neće nam izpod
šibice uteć ni drugi ddla contpajfitia bella,
svakoga ćemo redom ovako po hrvatsku
prošibat, a to je dužnost svakoga pošte-
nog gradjanina, gonit tminu, gonit na-
tražnjaštvo. Hrvat.
DOMA0E viesti.
Danas posije podne svršila je razprava
proti obtuženicima radi ubojstva načel-
nika Buzolića. Nikola Radeka i Miloš
Dragić bili su osudjeni na smrt a Tanasija
Arčaba na pet godila tamnice.
* *
Tisučnioa smrti sv. Metoda. Bečkoj
Novoj Pressi brzojavljaju iz Praga-, da
je tamošnje katoličko-političko družtvo
držalo sjednicu dne 2 tek. u večer po4
predsjedništvom grofa Erweina Nostica)
prisustvovalo je i feudalno plemstvo. Ka-
nonik Borovy predložio je zaključak, da
so započmu priprave za hodočašće kato-
ličkih Slavjana g. 1885 u Velegrad, pri-
godom tisućnice smrti slavenskoga apo-
stola Metoda. «Slavenski katolici nek se
zavjere nad grobom apostola Metoda, da
će sliediti njegove stope."
* * *
Primamo iz Poljiea (Donji Dolac), n?
24 pr. mj.:Na 22 tek. mj. obnoć do-
djoše nepoznati lupeži u ovo selo, i na-
vališe na župničkit crkvu sv, Martina.
Bog dao, onaj isti čas stigo k crkvi re-
meta, te lupeži pobjegoše, nu odoše pak
put Gospine crkve i pokradose raznin
stvari u ukupnoj vriednosti od 300 fiorina.
* *
Primamo iz Grohota na Bolti, 22 stu-
denoga : Danas izabrala je treći dio obćia»
skog opraviteljstva, stranka autonomašk$
koja je vodjena starim autonomašem po-r
tajno, a izvanjski piše se narodna jere
predsjednik tajnik nezna talijanski no hr--
vatski. Načelnik je starac od 80 godina
neizobražen. Stranka hrvatska, u kojoj 1>i
bilo zastupano svećenstvo i učiteljstvo,
sasviem da u ogromnoi većini videć pro-
tuzakonito postupanje uztegla se, pdite
nije bilo političkog povjerenika. SliedijNe
borba.
Nejednaka mjera. Na ćelu Nme Freie
Presse, br. 6922, od U studenoga t.
stoji: „Nedjelni jutrnji list „N. F. P."
bio je zapljenjen u sijed naredbe c. k.
državnoga odvjetničtva
smo izostavio zapljenjen članak odmak
priredili drugu ediciju jutrnjeg lista* j
t. d. Dali u Beču obstoji drugi zakon?
— jer evo ovdje u Zadru nije dopu&teno
„mit Ilinweglassung• „sofort" tiskat list
po drugi put.
Primamo: »Grosp. Poučnik* kaže da
j§ u Staromugradu, Dolu i Vrbanju vino
od for. 7 1\2 do 8 3i4, a u Svirčah od
8 do 9. Sve je ovo prava izmišljotina,
jere od njekoliko vremena ua našem do-
toku ovo je ciena vinu: bielo od 6 do
G 1[2, crno od 6 li4 do 7 1x2. Za for.
7 1x2 može se dobiti najboljeg vina na-
šeg otoka. Preporučujemo Gosp. Pouč.
da neprećerava, jere tim se dosta škodi
a ništa nekoristi.
SS >k
Tunedavno smo javili đa je neki pro •
palica 11a Kieci, Fletzer, koji se samo
po milosti hrvata odvjetnika spasio od
zatvora, u koji je morao dopasti radi
prevare, denuncirao u upitu u gradsko»
zastupničtvu vojnike Jelačićeve pukov-
nije, da kad polaze na Sušak, hrvatski
jili agitatori opoje i nahuškaju proti Ma-
gjarima. IMied toga, kako doznaje Slo-
boda, zabranjeno je Jelačićeveima pola-
ziti na Sušak preko mosta.
* *
Za riefoi. Čitamo u Budimpeštanskim
listovima: Prvim prosinca ulaze u krje-
post, mješte cienika (tariffe) koji obstoje
od sječnja 1882 u jadransko-ugarskom
prometu, novi cienici, kojim se na novo
uporavlja načelo: poduprieti obilnim
diferencijalnim eienicima, prama Trstu i
sjevernim lukama, promet izmed Rieke i
ugarskih trgovišta.
* *