KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui .
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
ooog^ooo
.... Vos-ipsos, auxiliante Deo in dies alacriter operam Vestrara. impensuros in tueaia salutari Eccle1
Religionis amore et ia verae fldei professione roborandis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocc
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried' 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
Iko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbroinikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, =alju se na Upravu KATOLIKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
gr. 8. Zadar, PonedjeiniK, 8 Veljače 1892 God. XXIII
Položaj u Francezkoj.
(C. G.) Toli slavna Djekoč katolička
kći, Franouzka postala je zemljom
najprostijih skandala. Tako biva
svedjer, onomu tko se iznevjeri ži-
votnim predajam svoga spasa. Što
je katolička ruka Francuzku podigla
i proslavila, to ju ruka framasunska
»ve to niže potlačuje i sramoti. Ko-
liko je ta u zviezde kovana repu-
blika toga obećivala, a gle, što radi,
i kamo će još dovesti zabludjelu
Francuzku. Sve su to crni plodovi
zlosretnega bezvjerja, jer gdje je
ovo, nema tu značaja, nema tu o-
tačbeničke prave sviesti, nema tu
dobra, nema tu ništa. Učite se dr-
žave pameti, barem po tudjoj sra-
moti i šteti!
Kakva vladavina, takva i zemlja.
A motrimo li današnju francuzku
vladavinu, moramo zbilja položaj i
stanje Francuzke gorko požaliti. Kad
nebismo baš mi Slaveni tolike sim-
patije gojili spram te zemlje, ni na
pola nam nebi žao bilo. Ali želimo,
da bi se ta simpatična nam zemlja
otresla svoje korovi, i pokročila iz-
nova dičnom svojom starom stazom.
S Francuzkom loše stoji, čim stoji
ovako, na što ju dovedoše sliepi
bezvierci. Onaj skupac i sebičnjak
Grevy, strašilo Tonkina Ferry, cr-
kveni jurišnik Paul Bert, nemoralni
pustolov Boulanger sa dugim svo-
jim repom nemoralista, moralnih pro-
palica i bezvjeraca, koji su upra-
vljali s tom zlokobnim republikom,
krivci su, da je ova inače časlna
zemlja tako duboko pala i skoro svu
cienu izgubila. Prevrši pako svaku
injeru čuveni joj ministar Constans
svojim počinjenim skandalom u par-
lamentu, a novine Roscheforta ga
naprosto zovu, da je žid, nemoralan
oskvrnitelj djevojaka i t. d., koji
da je već jednom izbačen iz su-
dačkih redova, nu da se je opet
popeo do tolike časti. I to je sve
liepo išlo, dok nije upitao zastupnik
Laur vladavinu, kako takva što može
da bude, i da se trpi? Vladavina
zamuči, niti pisnu niii zubi škrinu,
a Laur joj u lice dobaci pljusku
što takva nedjela zabašuruje. Na to
se razvio prizor u parlamenta Fran-
cuzke, koji ju čini ne saborom pro-
avietljene zemlje, nego prostom
spelunca lalronum. Kakva šta se
s&mn izvadia u nrostib rakijašni-samo izvadja
cah.
Ministar Constans mjesto da svoju
čast dokazi obrani, skoči kao biesan
na govornicu, pograbi kao razboj-
nik za vral zastupnika Laura, pri-
gviri mu njekoliko pljusaka na lice
i odtisnu ga nogom dole u sabor-
nicu, i tek posredovanje ostalih za-
stupnika uradilo je, da nije jedan
dragoga udario. Na to na9ta galama
i najogavnijimi izrazi nabacivahu se
medjusobno zastupnici. Pače letile
su knjige u glavu i nastupio tolik
nered, da su morali službenici za-
stupnike rastavljati i iz sabornice na
polje bacati. — Nebi dosti! Poslie
tolikih izgreda sliediše izazovi dvo-
bojni i prietnje svake vrsti udružene
8a svimi mogućimi pogrdami. Mini-
star Constans osta poražen, a kad
su takvi prvi muževi Francuske,
kako može izgledati s njezinim za-
konodavnim tielom? Tužna Fran-
cuzko, na što si spala!
Episkopat francuzki orisao je tu
sliku a republikanskoj vladavini u po-
sve jasnim crtama. Odkada je Fran-
cuzka nadospjela posije napoleon-
skoga carevanja u ruke bezdušnih
republikanaca, ovi pošto iagubiše i
potlačiše vjeru i kat. ćustvo, une-
srećile siromašnu zemlju i osramo-
tiše ljuto. Bezvjerac je živi nepri-
jatelj Boga i svoga doma. On je
ruglo i izmet naroda. Samo krea-
ture bezvjerja u stanju su takva što
počiniti. Iz zakonodavstva, iz škole
i javne uprave odtisnuše vjeru, a
ono jim djelo radja eto s tim i ta-
kvim plodom.
Kad se u početku republike or-
leanisti ili napoleonisti i republi-
kanci kosmaše za vladnvinu, frama-
soni upotrebiše zgodu za se, da u
svoje ruke dobe vladavinu, da onda
Francuzkom urade, što i vidimo,
gdje izvadjaju. Sliepa li toga fran-
cuzkoga naroda, ako to ne uvidi, pa
ako ne potjera svoje dušmane, gdje
jim je mjesto, -- Istina republika u
sebi može hiti po narod i upravu
dosti sretna vladavina ili sustav ze-
mlje, komu kao takvu neprotivi se
ni crkva, ali sve odvisi od toga, u
kakvu elementu stoji ta vladavina,
kao i vladavina pojedinih zemalja u
obće. Dokle u vladavini Francuzkoj
budu kleti framasoni, nikada po nju
bolje, pače sve će to dublje padati,
a ostale vladavine inih zemalja neka
se opet uče pameti, da u svoju srie-
dinu ne uzimlju elemente te nesre-
tne kovi, već neka se svaka vla-
davina osovi na čvrste noge zdra-
voga kršćanstva, i sve će liepo
u božjem blagoslovu napredovati i
cvasti po istinito dobro naroda. I
kod nas u našoj monarkiji naposeb
kod nas u Hrvatskoj mogli bi se
mnogo koječemu od francuzke ne-
sreće naučiti ljudi — : „discite —,
qui judicatis terram" — Katolička
crkva, ravnodušna za sustav vlada-
vine, hoće i želi samo istinitu sreću
Francazke kao svoje osobite milje-
nice, a da se liši svoje smrtonosne
guje otrovnice, koja joj svu krv
truje, pa da se podigne na svoju
staru i zamjernu slavu. Na - to ime
radi i ide katolički episkopat Fran-
cuzke skupa sa Sv. Otce<n, ali guja
nada hidra framasonstva, pa zato
toliku diže graju, zato se u sve sile
koprca, ne bi li joj smrtonosni po-
sao i dalje za rukom pošao, da
Francuzku sbilja do kraja i ruba
propasti dovede. Hidra i drugo nije
naučna, nego da izsisa sav život i
svu životnu krv, a onda svoj
plien ostavi, i na drugi se kreće.
Hidra slobodnozidarstva to izvadja,
kamo god dospije, i kamo god se
ušulja. Znade se ušuljati svakamo,
ali kad jednom legne na prsa kao
mora, — težko ti onda onomu.
Ej — države, ej državnici, svi
koji vodite poslove svojih zemalja
i domovina —, učite se pameti, o-
tvarajte oči, stojle na oprezu, da se
i vami i vašemu tužnomu rodu i
domu takva što ne dogodi. U Go-
spodinu, u njegovoj crkvi, u svetinji
kršćanstva jedino nam je svima spas!
&ovor (lra Matka Laginje.
(V. br. 6, svršetak.)
Nadalje nam je poznato, da ja velikomu
Korsikancu po avoj prilici ili gotovo za
izvjeatno samo za to bilo prestudeno u
sjevernim krajevim, jer je htio da ima
toplu ćorbu od me9a ciele Evrope, a
time želim reći, da i trgovački ugovori i
gospodarski savezi ne znače uvjek na-
predak i mir (Zastupnik Purghart-. Zali-
bože\) Mi smo i do sele imali ugovora i
to sa zemljani, s kojim ih Bada želimo
sklopiti. Ti ugovori trajali su po okolno-
stim osam ili deset godina, a da se time
nije nikakva sreća stvorila. Odatle, što
sadanji ugovori imadu trajati dvanaest
godina mjesto deset, nesliedi još da se
može govoriti o kakvoj sreći.
Politička probit trgovačkih ugovora,
o kojim sad razpravljamo, za nas je
dakle vrlo dvojbena, pače, kao austrijski
Slaven moram uztvrditi, da je sada
postojeći politieki savez za nas prije
štetan nego koristan.
Budnim okom treba da promatramo
najraznoličnije životne pojave na grani-
eam onih država, s kojim želimo sklopiti
trajniji gospodarski savez, da se podpuno
uvjerimo, da je nas dosada postojeći
političko-vojnički savez stajao mnogo
žrtava na narodnom ćustvu, mnogo
žrtava na gosp idarskom polju, pače
mnogo žrtava u dobroj upravi u nutarnjim
se ljuto vije izpod nogu, kad bi j stvarim, te će nas po svoj prilici još
joj se hoćelo zakrenuti glavom. Jeli j stajati.. Mogli bismo navesti tisoće pri-
moguće, da će Francuzka sliepa biti
dotle, da bi nastavilo svoje zlosretno
i sramotno djelo? Koliko crkva svo-
jim episkopatom i svećenstvom ne
trpi progonstva u Francuzkoj! Je li
moguće, je li pravo, da se crkvu,
mjera iz običnoga života. Nu sad nije
vrieme ni prilika da to učinimo.
Daloji razlog s kojega ne možemo
za trgovačke ugovore glasovati ni po-
jedince ni kumulativno, jest gospodarska
strana tih ugovora. Ako ćemo o tom
pa radi hira tih kojekakvih be/.vje- { govoriti, neka nam se dozvoli mali uvod.
raca i propalica — još progoni, onu | Gospodarsko pitanje možemo za naše
crkvu, koja je Francuzka Francu- I zaključke posve dobro crpiti iz odbor-
zkom stvorila, koja i danas jedino t skoga izvješća, baš kako iona gospoda,
ide za istinitom i velebnom slavom ! koja su se za trgovačke ugovore bezuvje-
njezinom! I cjelokupni katolički na- j tno izjavila te će za njih i glasovati,
rod Francuzke imao bi se prenuti, vi- i Vidio sam jednom nekoga učitelja, kako
đeć što se to izvadja s njegovim do* i se zadubio nad jednim mjestom svetoga
mom, pa jednodušno dati se na posao, I piama, On roe zapita: „Kako se zove
obraniti svoje najviše interese i spa \ ova knjiga?" „Biblija", odvratih mu.
sili čast Francuzke. Hitro bi odzvo- I „da, reknem, to je doista biblija, to je
nilo današnjoj razvratnoj vladavini j knjiga u kojoj su našle izražaja sve
tamo. tim brže, kad bi se i repu- l moguće nuancc ljudskih nazora i Ijud-
blikanci osviestili i uradili svoju \ skoga života, sve moguće, dobre i zle
dužnost. Dakako da se tomu udarcu strasti. Upravo aato valja da tu kajigu
čitamo pod budnim okem izkusnoga
učitejja, da nas ne pokvari". Ta biblija
quoad trgovačkih ugovora bilo bi iz-
vješće odbora većine. Moram prije svega
vriednomu gosp. izvjestitelju izraziti
podpuno priznanje za to, što je tako
objektivno stvar razložio, da u izvješću
nalazimo neki pretek stanovišta, da mo-
žemo podpunim osvjedočenjem glasovati
proti ugovorim i što se gospodarske
njihove strane tiče.
Izvjelće odbora kaže naročito, da
ćemo se. Švajearskom osim nekih malih
sniženja u carini vina, dobiti samo svezu,
dakle samo neku vrst, učvrićenja dosa-
danjih odnošaja ; tako isto i s Belgijom.
0 probitcim što bi ih s naše strane bilo
u trgovačkom ugovoru s Italijom ne
veli izvješće odbora a ma ni jedne
rieči. Prema tomu imadem pravo reći,
da nam trgovački ugovor s Italijom neće
doista nikakve koristi donieti, s druge
strane nastojati će da šteta, koja će
proizaći iz toga ugovora, biti vrlo
znatna i barem za pojedine zemlje gotovo
ubitačna. Ostao bi prema tomu samo
ugovor s carevinom Njemačkom. Kad
bismo dakle već sva četiri ugovora
morali primiti, moralo bi odtale naravno
sliediti, da je kod cieloga operata nje-
mačko carstvo platilo račun. Tomu pak
nije tako (zast. Purghart : Ni traga !)
Upravo iz izvješća odbora sliedi jasno,
da je protivno od toga istina.
Neka mi bude dopušteno da se s tin
kao glavnim trgovačkim ugovorom po-
tanjem zabavim, po njemu bo se moraju
svi navedeni tobožnji probitci dati iz-
mjeriti. Govori se o stalnosti. Izpitujemo
li taj argumenat, to stalnosti ne ćemo
naći kod dopuštenja pogodnosti kod
carine na naše zemne proizvode, pri-
rodnine i živež. Tako je i kod probitaka/
koji baš nisu veliki, iz drvene produ-
kcije kod izvoza drva, i po samom iz-
vješću odbora vrlo problematična stalnost,
po što se je bojati takmiče s Rusijom,
koja kako je poznato, ne oskudieva baš na
drvu. Ta konkurencija bila je već do
sele dosta jaka te se ne može uzeti, da
će se već u skorom vremenu smanjiti.
Bilo bi naravno nešto drugo, kad bi-
smo u ugovoru s Njemačkom ili u obće
u sva četiri ugovora imali klauzulu, po
kojoj drugi ugovornik za tih dvanaest
godina ne bi bio ovlašten da iste ustupe
ili iste snižene stavke dopusti i drugim
kako ih nam dopušta — a isto bi ob-
ratno imalo vriediti i za nas; tad bi
se svakako moglo govoriti o stanovitim
probitcim što bismo ih mi postigli sa
strane Njemačke gledom na naše <*uro-
vine i plodine. Što se tiče obrta, morali
smp po samom priznanju odborava iz-
vješća dozvoliti polakšiea, u vrlo mno-
gim stavkam u kojim se nemoženo
takmit s njemačkim obrtom.
Sto se tiče tekstiloe industrije, uobće, to
nam o tom izvješće kaže, da je ta industri-
ja u Njemačkoj prema našoj tako prete-
žna, da Be je u toj grani konkurencija
s r ase strane smatrala izključenom. Što
se tiče proizvoda predionica lanenoga
konca, u čemu bi po riečim izvješća
stekli znatnu blagodat, kad bi nam i
najmanja polakšiea bila dana, nismo
ništa postigli. Samo kod onih grana
obrta, gdje bismo mi s Njemačkom kako
u njoj samoj, tako i na vanjskim tržištira,
kako je poznato i nedvojbeno, mogli se
takmiti, dobili smo polakšice od Birane
Njemačke, a to je kod proizvoda sta- l nju od 7 for. na 2 for., nu danas
kla^stva, drva, kože i glineqe robe, te radi o aaUenju od 20 f>r. ua 3 fors
kod proizvodnje tako zvane sitne robe.
To su rieči izvadjene iz sama izvješća.
Nu predaleko bi nas vodilo, da u tom
smjeru izpitujemo pojedine grane obrta,
jer je to učinjeno već mnogostrano sad s
ove sad s one strane visoke kuće. Ja držim,
ako ćemo se uprieti o zaključak izvješća
većine, da je dovoljno, da se dokaže,
kako i u obrtu nismo dobili nikakovih
probitaka. Iz toga zaključka poimenoa
neposredno pred stavkom predloga u
izvješću sliedi, da moramo tražiti neke
vrsti nade, neku vrst napredka u to-
me, da stupimo u nove sigurne trgo*
vačke odnose sa iztokom naročito
s Rumunjskom. Dalje se kaže izriečno
(čita): Tomu se ima u podpunoj
mjeri i udovoljiti. Sigurno će pak
biti, u koliko samo najprije našemu,
kroz gubitak rumunjskoga tržišta težko
oštećenu obrtu, kojemu sad samo i
kod glasovanja novih ugovora sa su-
sjednim zapadnim državam nošenje
treškova bude naprćeno posije uzpostave
starih trgovačkih odnošaja sa iztokom,
prijašnja snaga kupovanja povratiti . . .u
itd. . . .
Mi imademo napregnantniji i najsve-
čaniji dokaz za to (vrlo dobro 1 s desna)t
što sam odbor i to većina slavnoga od
bora misli te je uvjerena, da će kod
sklapanja ovih četiriju ugovora, o kojim
razpravljamo, nad obrt platiti troškove
(Odobravanje na desnici).
Kako sam rekao, to je stalnost, taj
prvi razlog s kojega bismo imali prihvatiti
te trgovačke ugovore, gledom na pr o-
probitke od sniženja carine na plodine
i drvene proizvode tako problematičan,
tako fiktivan, — rekao bih da mi već
s manjkavosti toga glavnoga razloga ne
bismo mogli primiti te trgovačke u-
govore. {Zast. Purghart: Tako je !)
Kod pitanja gospodarskih probitaka tih
ugovora najvažnije je pitanje za Primorje
i Dalmaciju, ono vinske carine prema
Italiji, dakle za dvie ciele pokrajine,
visoka kućo, sa kraljevinu Dalmaciju,
te za markgrofoviju Istru beziznimno,
a k tomu u veliku dielu i za pokneženu
grofoviju Goricu i Gradišku.
U ovoj visokoj kući mnogo se je
toga opetovano navodilo za to, da se
prihvati trgovački ugovor s Italijom.
Reklo nam se, da je polakšiea, koja je
sadržana u klauzuli III., 5 na cienik
B. uvozne carine u Austriju i koju mi
nazivljemo pogndujućom klausulom, od
davna već postojaU i da se zbog nje
nije nitko potužio. Tad imamo proti sebi
prigovor, da je veliki poznavalac odao-
šaja u Primorju, njegova preuzrišenost
g. grof U®ronini izjavio, da u toj klau- \
zuli ne nazire za nas baš nikakovu
pogibelj, napokon imademo gotovo ma-
tematičko uvjerenje od strane visoke
vlade, da s vanjskih i nutarnjih razlo-
ga nije vjerojatno, da ćo Italija tu klau-
zulu uporabiti.
Pokušat ću, da nešto temeljitije raz-
pravim o tim prigovorim. Pogodovanje
talijanskih vina u carevinskim cienicim
doista je vrlo stara stvar. To pogodo-
vanje izraženo je već u ugovoru sa obim
kraljevinam Sicilijam, ako se ne va-
ram, već na 5 srpoja 1846.
Nu moram odmah ovdje spomenuti,
da ta pogodnost za onda ni u brojnom
odnošaju nije ni iz daleka imala onaj
domašaj, što ga imade današnja polak-
šiea. Tad se je ra lito najviše o sniže-
se
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
Xzhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
oOO^OO«-
Vos ipsos, auxilianfce Deo ¡a dies alaeriter operam Vestrarn impensuros in tuenda salutari
Religionis atnore et in. verao iidei professione roboraadis..... {Pio IK updpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocm
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM,
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPUTOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO iior. i poštarski troškovi. — Predbroiba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije iist smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLKKE DALMACUE u Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
„„ <n 0..1 - • ništvo. Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br, 2 GetTcrx-tabls. 5 Svilar^ sa, ie@2. God. XXIII
Osvrt na sabor.
iii.
Dao po dan, pa evo se izasukao
obilat mjesec dana odkad su še-
sterica dalmatinskih saborskih za-
stupnika ostavila nesretno narodnja-
čko kolo.
Svaki otačbenik nadao se, da će
se kroz ovo prilično dugo doba
podpuno razbistrit naš novi politički
položaj i medjusobni odnošaji stra-
naka, te da ćemo znat, što se na-
rodu spravlja za buduće.
Ali, na žalost, kako je poznato,
niti se novi politički položaj razbi-
strio, niti su stranke svoje medju-
sobne odnošaje ocrtale.
m neznamo uzroke, a niti ih
marimo istraživat. Uzroci mogu bit
mnogobrojni, mogu bit i težkl, ali
svaka stranka, i mlada i stara, ka*
Uvi god bili uzroci, ostaje svejedno
dužna pred svojom časti i narodnom
koristi: ili kovat, ili se nemrčit.
Po onomu šio mi znamo, a cie-
nimo, da u stvari imamo izobila niti
u rukama; starim, preživjelim poli-
tičarima fali čista saviest, pa se i
stide i boje, i dobro im stoji. Mla-
Neugoduo nam je bilo pri duši,
kad su proslavljena šestorica rodo-
Ijubnijih Hrvata, istupiv iz narodnja-
čkog tabora, nazvali svoje bivše
drugove »Hrvatima11.
Ne. Dv. Klaic i njegova družina
nijesu u politici nikakvi Hrvati.
Nit u snu. Mi smo to dokazali ti-
suću puta, a to su nam dokazala i
šesterica prigodom zadnjeg sabor-
skog zasiedanja. Narodnjačka veći-
na; to je polutanska većina, bila i o-
staje, to je ne čislo hrvatska, nego
čisto srbsko-hrvatska većina. Njihovo
je kolo šareno ko šareno jaje. Ope*
ribus credatis.
S toga šesterica, izstupajuć iz na-
rodnjačkog tabora, zlo su uradili,
opasnom su se igrom igrali, kad su
ostavljene drugove Hrvatim nazvali,
šesterica nijesu, kako rekoše, istu-
pila iz „hrvatskogu kluba. Kad bi
to bilo istina, pitao bi ih narod: a
zašto Hrvat iz hrvatskog kluba iz-
stupa ?
Reći će se: nazvasmo ih onako iz
kurtoazije, Ajal Tu kurtoazija po-
sij i te u salone, ali ne u saborske
dvorane il u političke novine. Kur-
toazija nas uči) da liepim načinom
dim pako pobornicim čišćega pravca, J istJnu kfemo> aij nas 0Ra ne ovIa
čini nam se, da fali, iii osvjedočenja, šćuJe> da laž za istiou prodavamo,
ili odlučnosti.
Ne velimo osvjedočenja u načelo,
nego osvjedočenja u uspieh. Ako je
tako, a cienimo da je tako, vriedno
bi bilo znat, rad šta ta bojazan?
Ako ljudi, čijemu koraku begeniše
javno mnenje kroz cielo novinstvo,
ako ljudi čijemu novomu ¿»ostupka
begeniše izravno i sam narod kroz
svakovrstno sokolenje i bezbroj če-
stitaka; ako takvim Ijudim fali ipak
pouzdanje u Boga i u pravicu, a
što nova mogu
pa to još u času onako svečanu,
u članku onako važnu.
Nego, da ostavljena družina nije
hrvatska, dokaz nam i sam novou-
strojeni klub šesterice, klub „hr-
vatski". Ovaj klub nebi imao smisla,
ili ne bi bio rodoljuban, uz drugi
iskreni hrvatski klub.
¡Nu sad: ako stara družina nije
po djelima hrvatska, nego šarenja-
čka, pa ako ipak, obzirom na nju
šesterica počeše kurtoazijom na-
onda mi neznamo što a u | ziva, ako obzirom na nju šesterica
očekivat. I nastaviše kurtoazijom mučanja; na-
Mi držimo, da otačbenici, koji su j kon obilat mjesec dana očekivanja
osvjedočeni o svetosti svoga rada, I narod ima pravo da pita: a što zar
kad bi imali narod i javno mnenje j mislite tako odazvat se pouzdanju
za čns i proti sebi, ne bi smieli ni-
pošto klonut duhom, ili oklievat u
radu, nekmo li kad je sve inače.
Za nastalu neodlućuost stanoviti
gvešnici Boga i mole. Oni znadu,
vrlo dobro kad ne zgrabiš prigodu
za glavu, kad pustiš, da ti neprija-
telj sruši osnovu, prije nego se ti
nakaniš dogradu tvrdjavu; uzalud
će ti poslie biti napori. Kašuje in-
eipient illudere,... sa onim što po
tomu sliedi.
jNevarajmo se. Čekanje nije geslo,
jer kad već nadodje žetva, preka-
sno je istom on ia sjeme sijat.
Znamo, da ne vaija ni naglit, da
je razbor iiepa i pohvalna vrlina, ali
znaoio i to da kad kuća gori, nije
ono čas kad se naglenju uklanjat
imamo.
Kad se zaigra kolo, treba igrom
Dostavljat, Gol* se dopleše.
*
* *
Ovo smo imali dužnost da spo-
menemo nek nain se ne predbaci,
da smo uvidjali pogibelj, a nijesmo
na nju upozorili. A sad, da se još
malo porazgovorimo, eda li nova mo-
guća zla predusretemo.
* * %
što ga u vas polažemo?
Nemojte, braćo. Počeste pleme- j
nito, i nastavite plemenito. Počeste
odlučnim korakom, i nastavile tako.
To od vas zahtieva svetost narednih
pravica, zahtieva vaša dosljednost,
zahtieva vaša čast i budučnost.
Raskrstili ste se, radi polutanstva,
radi odvisuosti, radi neizvjestnosti i
neodlučnosti; evala vam, dika vam,
Aii gonite početke u nastavke do
savršenstva, ^ustajanje, to je naza-
dovanje.
Ta znate, da vam je onakva du-
žnost prema starima drugovima, ka-
kvu imaju mladi česi prema svo-
jima bivšim suborcima. Puko je jaz
izmedju stare garde i naroda. Treba
da pukne jaz izmedju vas i garde.
Priznajemo, da je zadaća težka,
ali o muci grozdovi vise.
Priznajemo, da je zadaća ležka,
ali je spasonosna i sveta.
AUon, dakle sokolovi ! Na juriš
proti onim koji nam krpare ime, a po-
viest i državu diele. Na juriš proti
stranci koja nove narodnosti priznaje
i domovinu nam ciepa i njezin
uskrs onemogućuje a pred inozem-
stvom nas osramoćuje. Na juriš, ali
juriš ozbiljan, ustrajan i odlučan.
Nije već kud kamo. Ili kovat, ili
§e omrčit.
Pazite, da cio narod na vas gle-
da. Cio narod prati vam korake, da
vas dalje sve to više zaslužne slavi
i uzvisuje, ili da vas inače prokune,
ako ste mu žednu, u tužnoj, suhoj,
sprženoj Sahari nerodoljublja, obsje-
nuli oči zamamnom slikom varava
zelenila.
Saborski oštrapci.
Službeno glasilo „Narod" u Spljetu
tunekidanji izstup šesterice Hrvata iz
tobožnjega hrvatskoga kluba uspavao u
u sve devet. Nezna sirak za tu zname-
nitu činjenicu, a zna da je većina za
Pugliesiev izpravak. — Nemogu da se
slože „¡Srbi" i Hrvati? Mogu, neboj se,
„Srbi" i narodnjaei. Eto složili su se, di-
viza je gotova: „Živila slavosrbštinal"
Niti li mi znamo u Čemu se te dvie
frakcije medjusobno razlikuju, kada su
suglasne u stožernim točkam : hoćeš pre-
zir hrvatskomu imenu, tu su i jedni i
drugi; nesjedinjeuju povladjuju oboji, i
i ako drugovačijim načinom. Dobro, da
već pod cielo vidimo.
Nego gdje je najbolje „Narod" obra-
zinu sljuštio, to je u brzojavci iz Zadra
30 ožujka
, kažući da je Biancfauni, pobi-
jajući vladinu politiku u svim granam
uprave, navalio na ustanove stojeće iz-
van kompetencije Sabora.
Što je Bianchini govorio, mi još ne-
znamo. Svakako se „Narod" nekolegijal-
uo ponaša, umećući se, nezvan ni iskan,
vrhovnim sudijom. Koji to zakon pri
imunitetu zastupnika može da izcrpi sve
obstojnosti i sve slučajeve i da označi
točno granice saborskoj nadležnosti: do
vle možeš, a dalje nemožea!
Pokonji je Pavtinović čisto napisao
„Ipak, naše biranj« zastupuika, za nas
je krupan posao; jer ako zastupstvo
naše nema pred sobom vlade do kraja
odgovorne; ono ju može, kakva je da
je, i karati i svjetovati; ono ju može
podpomagati i zauzdavati*.
Ako išta zamjerenu kompetenciju pru-
žile su Bianchini-u te vriedne rieči iz-
vadjene iz sred duše, iz nepobitnega
prava, sama naroda; pružilo mu je r,e
vidjeno mrtvilo burokratičkoga stroja i
njegova pokretača u Dalmaciji; pružila
su mu nastrana fakta, koja su u oči
dvadesetoga vieka sistematična kontra
dikcija i napredku i imenu i jeziku i
sdruženju jednog po izbur naroda, i na
sablji i na peru, a sada i na kulturi,
kakav je hrvatski, pričeo odkle hoćeš
ili obrnuo gdje hoćeš. Kritika je, umije-
mo, dobrotvorna, a osobito u javnomu
djelovanju. Tko je junak Da ždrielo, Ne-
kmo li prosvjedi i erčk&rije! Nedaj na-
rodu progovarat posebice, da kaže, gdje
ga probada, nedaj mu pisnut kroz no-
vice, nedaj sitno, nedaj tamo, pa mu
začepi usta i kroz njegove zastupnike
us avno, dangubicom i krvavim žuljevim,
uz trnovite slaze i uz puste troškove
odabrane. Ala, „Narode", slobode! Sreća
da će svak pametan i rodoljuban više
vjerovati auktoritetu neprežaljenoga Pa-
vlsuovića, no li šaranju službenoga gla-
Bila u Spljetul
* * #
„Narodni List" noaeć člaočić o Izstupu
pokazao se je faktično emancipiran od
hrvatskoga" (?) kluba, a narod, priobću-
jući brzojavku, 30 džujka stao mu je
revno u službu. Primiemo na znanje. —
Prvaci, zaista, nisu vidili „Izstup" van
kada je izpod tiskalice pomolio, dočim
su vidili brzojavku, kada se je tiskalici
namjenjivao. Samo napried „Narode"
jer bolje i za te, dok valjda klub neće
dopustiti, da budeš zastupao sve orto-
grafije, i postarati će se da ti nabavi
jednu valjanu gramatiku, nebi li žalo
kan i koliko godj jezičnim pogrješkam
om a lio
« * *
U velike je hvaliti učenost i liepi na-
čin Perićeva govora. U rukavicam po-
šteno je oprao i Savicu i družinu. Niti
se taj govor stidi govornika, niti li go-
vornik govora. Umjestna je bila „Kato-
ličkoj Damaciji", kada je govor naniela
tisku. Dobro je, da se dobro i dalje
Čuje. Uz to evala zamjeniku naše dike,
pok. Pavlinovića i jnnačkoj Imotskoj
krajini, koja je „vršeći B@Žju i fratar-
$kuu, s onakovom vrstnom silom sabore
u Zadru i u Beču obdarila!
* * *
Staromu se c. k. uč. pok. nadzorniku
Dr. Klaiću, sadanjemu šk. pok. članu,
ove godine raztvorila usta u saboru,
kada je bilo da teše slavospjeve učion-
skoj Vlasti, preko koje je nekomu tre-
ćemu, ipak na sreću prave hrvatske
stranke pošla uprav od ruke ona: ~Za-
vrlji pa pričvrlji." I ako nekomu s neke
harni, njemu ćemo na uho: „Drugom,
Dr. Miho, omrvi, jer su djela djela lu
*
* *
Zastupnik Hrvat Ljubić, rekao je od-
govarajući protivnicim u Saboru: vidjeti
ćete nas na glasovanju. Nekako po na-
rodnjake kolo šareno. Iz tizih je rieči
zaključiti, da se je jedna u klubu go-
vorila, a druga pri glasovanju o čitan-
kam u Saboru radila, (tako svedj naro-
dnjaci rade: Šareno. Ur.) dok su sama
šesterica rieč održala. Upamtite, hrvat
ski birači!
* * *
Čisto se vidi po pisaniji dioničarskoga
„Obz." i služb. „Naroda", po nekim svese-
bičnim zapljenam,po Sundečićevoj pjesmi
i njezinim nuzgredieam, po kojekakvim
prosvjedim, po sgodivšim se odpustim,
po obrnutoj narodnjačkoj kabanici za
onoga urabošenoga glasovanja, da je
pravoj hrvatskoj stranei namienjen, ili
pravije, da joj je sa stanovitih udarnica
naviešten rat. Neka! Mi smo na na bi-
ljegu, pa što Bog da i sreća od Boga!
Uzanj na stotinu zlotvora. Uztrajmo, ne*
dajmo se, nebojmo se, pobjeda je naša,
pobjeda prava.
* * «
Nema više: ovi je narodnjak, ovi nije.
11 biel, il crn, drugo oemožeš: žigat
svieću il svetcu, il hudobi. Bio talijanac,
Dalmatovac, bio „Srb", bio narodnjak,
Marta i Marija . . u Dalmaciji to su
sve zakleti neprijatelji pravomu i čisto-
mu Hrvatu. Dakle nemutimo pojmova i
budimo ono, što valja da budemo, Hr-
vati, čuvajući se nekih besjeda, na koje
će tamo „oni" pri ovomu izvrstavanju
mamiti krštene duše.
» • *
Gdje bi glasovao majsttr Žuro? Gdje
i meitur Gjuro ! A Bulat? Kaže službeni
„Narod". Maechiedo, Duboković, Spala-
tin i drugi? Znati će se a vremenom.
Hoće li ih još koliko iz kluba na pravu
stazn? Idemo, da im još bolje obraz
vidimo.
*
Knez Vojnović u zaključnomu govoru
reče: pobiediše umjerenost i pravica 1 —
Tko bude čitao saborska izvješća do
set godina, drugčije će suditi. Po njemu
BU predloži odbora sedmorice najživotnija
pitanja, o ostvarenju kojih zavisi blago-
stanje i budućnost Dalmaciji. Po uvidja-
vnijim, odlučnijim ljudim, zavisi o ne-
čemu drugomu, te je gosp. knezu težkd
i spomenuti: o sdruženju, premda mi
nepobijamo uputnu osnovu Bulata u e-
konomičnomu pogledu. — Reče joStera:
Zemaljska Vlada već je izjavila, da će
se najozbiljnije obazrieti na pravedne
naše želje, a oije dvojiti, da će se svoj-
ski zauzeti da budu, u koliko je mo-
guće, izpunjene. Začametit će se gosp.
knez, kada mu kažemo, da smo mi
sumnjivi Tome, jer se je svedj u javnim,
k& što i u privatnim poslovim držati,
ooe: „Nepuštaj pitomo, da uhvatiš di-
vlje!"
• * *
Mo o što koplja lomiti! Ta i tako
ćete, kite i perjanice, pred narodni sud,
pa ako po čem osuda odmah i neizvrši,
koiŽiti ćete u pritvoru sve dok priziv
pravom protkan na uzoritijemu mjestu
nepukne, da Vam za uviek naviesti crni
politički p«tak. Da je tako. Y. Y.
Non de solo pane virit homo.
(Za D«,reSet* F. R.-«.).
U.
Opet se gosp. Pjerotić pila i od-
govara: „Jesuli pučki učitelji krivi
ili uzročni; moze li se njima u grieh
upisati, što narod naš u Dalmaciji
od pučkih škola, znatnih i očevidnih
koristi ne crpi, neimade? Nipošto,
odgovaram podpunim osvjedočenjem!
— Jesuli naii učitelji uzročni, da
ona silna seoska mladež, koja svr-
šava pučku učionu, kad stupi iz
škole, o poljodjelstvu u obće, malo
ili nimalo znade? Opet ne! —Krivi
su oni, koji su takav nespretni pra-
vac udarili pučkima učionama^ koji
su osnovali i ostvorili takvu nespre-
tnu, tako rekuć, naukovnu osnovu,
da od nje narodu nikakvih koristi*.
Nije kriva ni sama „naukovna o-
snova". čujmo ga! „Da našima dal-
matinskim učiteljima zato upravo ne
možemo saviestno na teret pripisi-
vati grieh i mabnu, što malo, da-
pače nimalo (??), nedoprinašaju s nji-
hovim javnim radom promicanju i
unapredjenju narodnoga blagostanja
i bogatstva, što im nije ova misija
povjerena sa nadležne strane, i što
su im narodne perjanice sve ostalo
naložili (n. pr. što ? Upit kritičara),
negoli promicanje i šućenje bitnih
narodnih interesa u Dalmaciji". Bvo
i još jedne prilule gg. narodnjacima,
tobožjim našim patres patriae. „Naši
učitelji ne mogu prednjačiti i ispu-
njavati postojeće »ak<m»k« propiw
menuti i zagovarati: da se u pokrajini
svakako ustroje jedino politička družtva,
mislimo li poslići za čim težimo. Budi
nam primjerom ostale pokrajine.
* *
Prizivni sud dalmatinski povisio je ua
for. 600 adjutum pnslušnicima Frani
Graovac-Brunelli-u, Mihovilu Vidaku,
Marinu Bulatu, Hinku Lukšiću i Marinu
Maroeviću i udieiio je adjutum od 500
for prisluanicima Franu pl. liubelh-u,
Dominiku Barbieri-u, Ugu Ančiću, Vi-
helmu Lukoviću i Romeu Bariću. Nema
sada u Dalmaciji nijednog prislušnika
bez adjutum-a.
* *
Primismo sa zahvalnošću : „Communi-
cation à la société de législation com-
parée par le Dr. Vladimir Pappafava
d'une note de M. le Dr. Henri Midosi
avoeat à Lisbonne sur le notariat en
Portugal11. U Zadru kod Vodickine ti-
Bkarne, 1892. Str. 6. Ciena nije nam po-
znata.
„Memorandum der Roraànen Sieben-
burgena und Ungarns* upravljen na Nj.
V. našega kralja. Herm^nnstadt, 1892.
Str. 27, u četvrtini.
#
# *
Ministar pravde udielo je svakomu od
kotarskih pristava za područje prizivno-
ga sudišta dalmatinskoga, Matu Maroli,
Alfredu Benkoviću i Rudolfu Pauri, mje-
sto kotarskoga pristava, prvomu u Su-
petru na Braču, drugomu u Sinju,
a trećemu u Drnišu.
*
* #
Ministar trgovine imenovao je povje-
renika Frana Schâfera poštanskim taj-
nikom u Zadru.
*
Prizivni Sud dalmatinski premjestio
je, na njegovo pitanje, kancelistu vodi
telja zemljištnili knjiga Nikolu Petravića
Vranjičanina a kotarskog Suda u Imot-
skom na mjesto kanceliste kod kotar-
skog Suda u Cavtatu.
*
* *
Iz Prekovelebitske :
U Mariju Bistricu odaslata je vojska,
a tamo je sve mirno i tiho ! Što to zna-
či ? Možda će podatci, koje evo priob-
ćujemo, baciti barem tračak svietla u
tu nejasnu stvar. Veleuč. g. d.r Zerja-
vić, župnik u Mariji Bistrici primio je
ovaj nalog: „Br. 1342-1892. Veleuč. g.
d.ru Juraj Žerjaviću, župniku u mjestu.
Po primljenom nalogu povjerenika ov-
dje nalazećega se braehiuma pozivljete
se ovime, da do 10 sati danas prije po-
dne položite kod ovoga obćinskoga po-
glavarstva iznos od 58 for. 42 novč.
slovi petdeset i osam forinti 42 novč.
za brachium, posto će se u protivnu
slučaju još danas kod vas provesti ovrha,
transferacija i dražba zaplienjenih po
kretnina. Poglavarstvo obćine u Mariji
Bistrici 20 lipnja 1892. Ivak v. r., na-
čelnik Torić v. r., blagajnik.'1 Istodobno
naloženo je veleč. g. župniku da uko-
nači 21 vojnika u arkadam, gdje su
smještene postelje za svećenike!
O stvari primismo jučer dopis, koji
ćemo obielodanit u dojd. broju.
# * *
Promjene u zagrebačkoj nadbiskupiji, j
G. Franjo Igrčić, duhovni pomoćnik u
Moravču, postao ja administrator in spi-
ritualibus župe Kašinske; g. Zvonimir
Jurak, duhovni pomoćnik u Nedelišću,
postao je upraviteljem župe u Lopatincu.
— Premješteni su gg. duhovni pomoćni-
ci: Eduard Dominko iz Desinića u Mre-
žnicu ; Franjo Stanetti iz Koprivnice u
Staro Ciče; Miian Horvat iz Mrežnice
u, Koprivnicu; Antun Švarić iz Starog
Ciča u Desinić; Ivan Prelec iz Subotice
u Nedelišće.
* * *
Ove godine, neznam zašto bi ako ne
radi svetosti stvari kojoj služim, bio sara
počašćen prigodom imendana neobičnim
brojem brzojavnih i pismenih čestitaka.
Zahvaljujuć svakomu svim srcem, u-
zimljem iznimnu blagohotnost kaO znak
osobita bodrenja i odobravanja i kao do-
kaz odlučnije narodne volje za budući
rad.
D. 1. Prodan
Ured.
_ —^ o
Književno viesti i ocjene,
„Nešto o^ponosu i njegovih srodnicih.
Napisao Škender Fabković, Zagreb, U.
Albrecht, 1892". — Obećali smo, da
ćemo se osvrnut pobliže na ovu knjigu.
Pošto nas je „Hrvatska" pretekla, i to
člankom iz vrlo vješta i kompetentna
pera, prepuštamo rieć njoj, rabeé i pra-
vopis tako kako ga ona tu rabi.
Redko izlazi kako ova, knjiga, i u sgo-
dno vreme,i odgovarajuća prekoj potrebi
naroda. Ljubi iskerr.jega kako tebe istoga.
Ovu reč evangjelja čuješ svaki čas, i
') 1 „Vienac" se osvrće na ovu knjigu,
ali više da ju kudi nego hvali. Mi
cienimo, da se tu „Vienac" pokazuje
ponešto pristran i da ga je na to ponešto
zavela pohvala koju je doniela „Hrv".
To su velike mizerije u književnosti.
„Vienac", u zanosu kudjenja, pred-
bacuje piscu i ono što mu se ne smije
predbacit. Tako kaže mu, da se npri-
slovi sadašnjega i prošloga vremena
ne smiju sklanjati"! Ovdje je „Vie-
nac" grdno po8rnuo. Prislovi nit ne-
imaju vremena, oni su od sebe nepro-
mjenjivi. A kad bi i imali vremena,
to bi stajali u savezu s glagolima, te
se ne bi sklanjali, nego sprezalí. Ali
je „Vienac" posrnuo i s drugog vida.
On bo uzimlje prislov u smislu dio-
nika (participij). A svak zna, da se
dionici sklanjaju; te pisaćima pravo,
kad veli: „okrepljujuće pilu", „ta-
kmeća se djeca", „imajućih" i t. d.
Posrnuo je „Vienac" i kad veli pi-
scu, da se ne kaže „prodava", nego
„prodaje". To je oboje pravilno, pače
po hercegovačkom nariečju prije prvo
nego drugo. Sto „Vienac" govori, da
ne ide „poznavajući" nego „poznajući",
budi nam dozvoljeno opazit mu, da
ide uprav „poznavajući", a ne „po-
znajući". Od „poznati" kao perfektiva
ne može nit da izadje „poznajući",
nego ako će se: ili „znajući" („zna-
duči") ili „poznavši". Nije na mjestu
ni ona „Vienčeva", da „vrije" ne va-
lja nego „vri". „Vri" svakako ne valja,
a „vrije" može proć, uz pravilnije
„vre
Još bismo imali, da koješta zamje-
rimo „Viencu", ali bolje se je ogra-
ničit na manje, radi ugleda mu.
(Op. nK. D.u).
djuju ćustvo praznoće i pustoši prije
nego li istu ćustvo sigurnoga bogatstva,
od kamata kojega morao se je hraniti
kroz ostale godine života." Naši abitu-
rienti jesu domaće biljke bez korena i
soka, koje vehnu i zakukaju, na sveu-
čilištu zakržljaju, te umnažaju učeni
proletarijat pri prepunjivanju viših slu
žaba. „Baš onda, tužio se je već godine
1845 ravnatelj gymnasije Karcher, kada
naša omladina mora u Prima (kod nas
osuii razred) početi da upravo uči, ona
umire. „1 ovdje dakle dokazuje se o
star Mayer ov sud, da najnovija gymna-
zija jest velika laž. Izbrojivši njekoliko
iznimaka, veli prof. Gabner o učećoj
Be mladeži velikih gradova, ona koraca
bolestno-blieda, upala lica, mutna po-
gleda i prije vremena sgurenih ramena,
na mjesto vesela duha, koji se bori za
ideale, nastaje nervosna razdraženost,
đtaračka tromost ili biesna razuzdanost.
„Da, mladež uči više samo multa, a ne
kao prije multuml Polymathija i sve-
znavorstvo, na koje gymnasija uzgaja,
učinila je dozrieti polu-naobrazbu, na
koju se toliko tuže, proizvela je nevo-
Polu-naoUaženoga proletarijata. Daj-
mo još rieč duhovitomu prelatu Hettin-
geru: „Proletarija imade svukuda, u
svim stališima, medju grofovima i go-
spodom, itd. ali ne možemo mi školu
osloboditi od njezina udioničtvovanja u
ovoj krivnji: ona je odgojila naobra-
ženi proletarijat. Svestrano znanje, koje
dakako sobom nosi površnost, za sud-
binu imade polu-naobraženost, a ova
ih unesrećuje za cieli njihov život, čini
ih nesposobnim za čedno, ali ozbiljno
zvanje, poradja četu journalista, knji-
ževnika, nerazumljenih „genija", koji ne
samo da su zaraza za braću svoju lju-
de, već i za cielo družtvo Ova poluna-
obražencst nahodi ae u naših filosofa,
pjesnika, političara, estetičara i govor-
nika, — koji nijesu nego prazan zvuk
rieči, što no u besjedi uho zabavlja, a
u pisanju puni stranice, a uz to nas ne
vodi na mišljenje, što no riečju ili pi-
smom ipak ništa, baš ništa ne kaže.
Nakon toga nije li reforma naših škola
ne samo socijalno pitanje, već i soci-
jalna potreba?
od mlada i od stara, bez razlike druž-
tvena razreda; pa itako se tuži da nije
ljubavi nego da meržnja sa svom svo-
jom pratnjom napreduje i truje sve slo-
jeve naroda.
Kako složiti to stanje s onim nau-
kom ? Lahko: ljudi neznadu, ili krivo
razume taj nauk, ili za-nj nemare, ter
ga jezikom kažu, a u serdcu, u duhu,
njemu nije mesta, kamo-li da bi on sve
čine čoveka obuzimao i upravljao. Kako
ćeš ljubiti drugoga kada ni sama tebe
neljubiš? A kako ćeš tebe ljubiti kada
nepoznaš vlastite zasluge ni mane, ver-
line ni slaboće? Po ovih bo se ukup
nosti mora ravnati ljubav osebna i se-
stra joj naprama iskernjemu.
Ako bez pravoga razloga deržim da
sam neuk, slab, u obće kukavan, ili
protivno, da sam pametan, jak, vredan,
pa ta osvedočenja uzmem za meru lju-
bavi naprama drugim: u pervom slu-
čaju ja nemogu dostojno ljubiti ljude
vredne, u drugomu ja ljubim nevredne
više rego zaslužuju. Negledamo-li tu
pometnju, tu krivicu težkih poaledicah
svaki čas, kod svih nas?
Težko da nam ikojemu godi ta neu-
rednost u svem životu, a istina je da
se mnogi tuže što drugi do njih pre-
malo derže, prem ti tužitelji možda
krivo imaju, a nečujemo da tko viče
da se do njega preveć derži, prem on
možda takodjer ima krivo. Te neugo-
dnosti, škodljive i preveć, nastaju od
tuda i kopite se, što je ljubav naprama
drugim oslonjena na ljubav naprama
sebi, pak, ako je ova netemeljita, i ona
mora netemeljita biti, a svakomu se
hoće ljubavi, ona bo je nadarje, za-
čiuiba života.
Ako želiš razložno ljubiti se i lju-
bljenu biti, izpuni najpervo i najavetie
deržanstvo naprama tebi, a ovo je: po-
znaj se istinito, po tom poznanju štuj
se pravično, po tom poznanju i štovanju
ljubi se pravedno. Ovako poznaj, štuj
i ljubi i druge, pa ćeš uvek na pravom
putu biti, i nemari što drugi nerazlo-
žno govore i rade: od nas stoji ljubav
zaaluživat i razmernu natni i drugim
izkaživati, a od drugih stoji kakovu će
izkaživati nami. —
Poznati svoju i drugoga naravu, ćud,
okolnosti, sredstva načine, vrline, mane,
radnju, uspeh, pa razložno reći: ja sam
se to, a on je ovo, naučio se, radio, u-
činio, stekao, dakle ja sam od njega ili
on je od mene u toliko bolji, vrednii,
zaslužnih To je potežko. Istina je; ali
mi smo, svi, sami tomu krivi. Jer kad
bi se za podučiti ljude u stvarih za
život nuždnih i koristnih učinio milion-
ski del onoga što se čini za pohvarit ih
i za odbit ih od onih stvarih i naukah,
već davno bi se na zemlji raj imao:
svatko bi znao i veselo radio sve što
i kako treba.
Ukloniti one neprilike, pribaviti pra-
vilnost: podučiti obćinstvo u tom veli-
kom pitanju, sverha je knjigi o kojoj
govorimo. Ona je već svojim sadržajem
dovoljno preporučena svakomu, boljim
i pošteniim upravo jedva dočekana. G.
pisac je dobro poznao i slavljen ne sa-
mo u Hervatskoj nego i izvan nje; on
je bio vrednim učiteljem iz preparan-
diah za mužkarce i za ženske; što po-
tiče još dobra u toj struki, najviše do-
lazi od njega; prerano: još čila i voljna,
bacilo ga u mir, samo na štetu struko-
vna podučavanja.
Jer on je kroz dugo vreme imao pri-
liku, i njome Be poslužio kako valja,
za poznati ćud i hire iz različnih kra-
jevah Hervatske i iz drugih nekojih
zemaljah. To je bitni uvet za uspešno
podučavanje, jer na to se ima obazirati
učitelj u podučavanju i u obćenju sa
učenici. Žalibože, ovde je mnogo izku-
stva za školu izgubljeno, jer ga učitelj
kod djakah, gde bi mu bilo najbolje
mesto, nije mogao rabiti.
Ali plemeniti otačbenik nije obikao
vreme gubiti, pa sada upravlja svetu,
promišljenu i zrelu reč na veliko ob-
ćinstvo, na učenike i učitelje: na sav
narod. Nikada se spasonosnia reč nije
čula u vreme koje ju treba koliko naše
današnje. Pisac počimlje svoje delo o-
vako:
„Razumom shvatim potrebu nečega,
to mi srdce oćuti pak i zaželi; to do-
bro nastojim imati. Za to imanje na-
pregnem svu svoju snagu, vazda misleći
o toj stvari. Kada postignem stvar, ra-
dujem se, — pak omjerujuć u tom na-
stojanju sebe s drugimi, vidiia se na-
prednim, možda i naprednijim. — U toj
svojoj sviesti slobodno se razigram, —
slobodno se i ponosim plodom radnje
svoje."
Ponos je svest, bolje rekuć duševnost,
znanje što se odkriva rečmi, čini, celim
ponašanjem o meri ili o stupnju vre
dnosti, dostojanstva: ljubavi koju pri-
spodobiv nas sa drugimi, razložno naj-
dosmo ter ju priznajemo i izkazujemo
nami i njima. Njemu je mesto u svemu
životu, u svih činih, i onde gde se iz-
ravno ne radi o izkazanju ljubavi na-
prama nami ni naprama drugim: po-
nosan čovek negovori, neradi ništa čime
b* uvredio ili umanjio zaslužena meru
dostojanstva svojeg ili dostojanstva i-
skernjega.
Kako ponos čoveka postaje iz prispo-
dabljanja pojedinca sa pojedincem, tako
ponos narodan postaje iz prispodabljanja
naroda kao osobe, kao jedinice, »a dru-
gim narodom. — Eto zašto čovek koj
neima pravednu ljubav naprama sebi,
nemože ni druge ljubi.ti pravedno, zašto,
onaj tko neima i zna da neima ponoBa,
neterpi ponos u drugih, ter radi nedo-
puštenimi načini da se pokažuje pono-
snim, a druge preči ponosnimi biti.
To je zlo osobito veliko u Hervatskoj
kroz nemačku kulturu, kroz sustavno
otrovno podučavanje slavoserbsko, kroz
družtvo pokvareno i svaki dan kvareno
to-većma. Gosp. pisac pomnjivo i umno
razlaže svoju razpravu na svih poljih,
sa svih stranah, u svih pogledih. Ali,
po našemu sudu, on preblago, prenežno
govori o kukavcih koji su ne samo bez
ponosa nego i vredjaju, i taru ponos dru-
gih. Oni rade druge u heidji sebi izje
dnačiti, pa nezasluženom vlastju plivati
nad drugimi, uvek boljimi, i vredniimi
neg su oni; oni znadu da čovek koj do
sebe malo derži, lahko terpi da i drugi,
osobito ako se smatraju višjimi, do njega
malo derže. —
Razumi se, kako ljubav tako i ponoa
može progonit ili nedogoniti pravu meru.
To je zlo jedno i drugo, ono je pervo
čestje pa već i zato škodljivie, ter se
plemenit, svet ponos izvergava u ludu
i taštu oholost, u gizdost, u naboditost.
— G. je pisac, kako valja, nastojao
svojim naukom doskočiti i tomu zlu.
Jednom rečju : delo je u tom okviru
saveršeno; ali bojimo se, za del našeg
obćinatva koj nerado razmišlja, nije do-
sta obširno, nu tomu pisac nemože po-
moći. Jezik je čist kako su i pojmi bi-
stri; ali jezik se nekojim čini neobičan,
a to je zato jer u njemu neima tudje
primese kojoj smo više ili manje obikli.
1 tu se g. pisac izkazao, prem zna više
stranjskih jezikah, pa iz njih, kao za
začimbu, od najvidjenijih pisacah na-
vadja cvetja.
Ta bi knjižica imala postati cerkve-
nom, školskom; ona je dobar kažiput
za svakoga, a nuždan osobito za rodi-
telje, za učitelje, za duhovnike : u obće
za sve poglavare, za sve od kojih stoji
u/gojivanje ter s pukom obće. G. pi-
sac, što je po nesreći kod nas redko,
dobro zna gdje je prava snaga naroda,
pa ju dostojno i ocenjuje i neguje, ter
kao za verovanje stavlja: „Kuka i mo-
tika — budi nam dika."
Tverdo uvereni da će svi pravi sinovi
naroda u toj knjižici naći premnogo
stvarih nuždnih, koristnih i ugodnih, mi
g. piscu sveserdno zahvaljujemo za nje-
gov trud, i želimo samo da nzmognemo
ovako sveserdno čestitati onim otačbe-
nikom u broju što većjem, koji se time
spisom pokoriste kako on zaslužuje, i
oni u današnjih okolnostih, kako i her-
vatski naš narod, trebaju i vrede.
Najnovije viesti.
Odbor za uredjenje vriednote u
Beču primio je jednoglasno vladine
predloge glede kovanja srebrnoga
sitna novca, a odbacio nasuprot su
20 proti 4 glasa kovanje sitaa novca
od nikela. Nego kašnje se glede o-
voga zadnjega predomislio i opet o-
tvorid raspravu i prihvatio.
* « *
Službeni List talijanske vlade pro-
glasio je zakon o klauzoli o carini
na vino.
*
* *
Francezka Komora je primila za-
konsku osnovu po kojoj se vrieme
službovanja u pričuvi stojeće vojske
povisuje za tri godine.
* *
Grčki ministar Trikupis namjerava
u cieloj zemlji uvesti vojničko re-
darstvo, po*>to se je to pokazalo
praktičnim pokusom u glavnom gra-
du Ateni. * « *
Po zadnjim ruskim poluslužbenim
viestim biti će u 40 pokrajina lje-
tina povoljna. U Kavkazu će bit lje-
tina osobito povoljna.
# « *
Odpisi „Kat. Daim.«
Č. g. R. — Brač. — Ubrojismo Vas
već po vašoj želji.
C. g. A. M. — pokrajina — Liepa
hvala!
0. g. P. K. - Jug — Takodjer.
0- g. C. — Spljetska okolica — Sokol
sokoli! „Si fractus"...., dakako, jer je
sveta dužnost po sriedi. Hvala i srd.
odpozdrav!
Č. g. M. — Kaštela — Ono o vis. či«
nov. bolje je izostavit, barem veći- 1
nom, jer sve iste popievke, pa: jeli
zasluge, braco?
Glede ostaloga nemogosmo došle,
jer je samo 15 stupaca u Listu. Mo-
limo, da se uztrpite.
ČČ. gg. I. M. B., i. L. J, I. V., G. J.
L., D. N. V, D. A. B. O., B. V., S.
M.; — P. A,, V. N, B. A., J. M.,
V. G.; — N. B. H. L., B, B., A.,
R. S., R. K., I. K., M. J,, M., P., B.
K. I., M, B, B.; M. L., N.T. T.: U
dobar čas na mladjemu sviet ostaje,
jer će budući naraštaj ostavit daleko
po tragu ovaj što se sada znoji i
muči. To je naše osvjedočenje i živo
radovanje, jer će, na žalost, i pogi-
belji i nužde bit veće, nego su ove
što sada smetaju. Do tri put smo
pročitali Vaša velecienj. pisma i do
tri put uzklikli: Uz ovake ne gine
Hrvatska. Nemože da gine kad gle-
daš mladice, a nemoš da se uadi-
viš jakosti njihova ćustva, odlučnosti
njihove volje i onolikoj bistrini u
shvaćanju domaćih odnošaja, domo-
vinskih težnja, sredstva i ciljeva. Neka
dobri Bog blagoslovi! Pripravljajte
se, sokolovi, da prihvatite križ, ili
pripašete mač, kako budu dužnosti i
okolnosti jednom od vas zahtievale.
Nećemo reći a Napoleunom, da u vas
gleda četrdeset sliepih vjekova s mr-
tvoga vrška piramida, nego da u vas
gledaju milijuni glava pokopanih, rieke
krvi žrtvovane; u Vas gleda živi Bog
i živo pravo domaće, da prvomu slu-
žite i slavu promičete, a drugomu da
kraljsko mjesto i svjetlost ili izvoj-
štite, ili očuvate. Napried, svi jedne
misli, svi kd jedna duša: Sve za
Bogu i Hrvatsku!
(j, g. dop. x. — pokrajina — Težko
nam je vjerovat, da je ravn. pošt. ra
zaslalo onaj spis na talij. jeziku na
„sve" urede. Obaviestite se pa molimo,
da nam javite. U ostalom onaj drugi
dio viesti glede peč. mogo bi se odno-
sit na pravičnu namjeru, sasvim da ono
„dva zem. jez." nemože nam u glavu.
C. g. dop. — Marija Bistrica — Brat-
ska hvala! Dopis, nedvojbeno u doj-
dućem broju.
Č. g- P. R- — pokrajina — Priobćeno
o gosp. Š. Pjerouću izostavljamo, jer
Vam sada ne treba obrane Ako se
u pos. broch. oglasi, onda ćete i Vi
svaku namjestit. Da ste nam uz to
zdravo i veselo l
Č. g. M. Z. — ovdje — Bratska Vam
^ hvala!
C. g. J. P. — ovdje — Takodjer. Žao
nam je, što se do tri put pomučiate.
Živjeli!
C. g. I. J. — Tribanj — Iz srca k srcu.
Sto srdačnih hvala!
Č. g. I. B. — Komiža — Takodjer,
sivi sokole!
Č. g. S. J. — Zagreb — Javljamo u
današnjem broju. Nek Vas graktanje
pristranika ne smućuje, nego nasta-
vljajte plemenito pregnuće i put k sa-
vršenstvu.
C. g. D. M. — Spljet — Podmireno u
redu.
C. g. D. J. G. — Rasline — Takodjer.
Č. g. S. K. T. Uztrajnost Vaše misli i
Vašega ćustva u doba kad mnoge
vani varavo svietlo k propasti zanaša,
odaje čvrst karakter, a ovo je dragi
kamen, koji se nijednomu bogastvu
na svietu uzporedit nemože; jer je
rodjeni brat duše i duševnoati. S toga,
i jer očit „izliev srdea i osjedočenja"
višegodišnju prijaznost kroz djela po-
tvrdjuje, kroz djela, koja se samo u
Boga i u hrvatsko pravo uzdaju, uzi-
mljemo kitno pisamce kao poklon na
oltaru svetih načela koja ovaj List
ima čast da zastupa. Hiljadili se! A
Bog vam platio!
¿T. g. N. L. — Iztičete — svećenički
stališ" i „milu ali tužnu Hrvatsku"?
Na tom putu ne sretoste dvie ljepše
zviezde života. Sliedimo ih, božjom
pomoću, kroz Irudovu zemlju, da se
Spasa nagledamo, pa bilo i u sred
ni ći ljudskih tmina. Dužnost nad sve
ino. Živjeli!
Č. g. L. i M, M, - Dubrovnik - Sr-
v dačna hvala!
C. g. J. D. — Neretva — Naručene ti-
skanice odpremljene danas. Što brat.
vskih odpozdrava!
Č. g. M. — Vedice — Primismo u redu.
Ravacho! bi osudjen na smrt. Beala
i Sauber biše odrieàeni. (v. Što ima
aova go svietu).
mm ¡•BiaBi
XJ izbornom proglasu na birače u Mi-
đlothianu kaže Gladstone vodja englez-
slobodoumne stranke, da je irsko pi-
tanje najvažnije, što ga ima riesiti bu-
dući parlamen«t. Gladston naglasuje na
dalj«, da se poboljšati radničko sta-
nje, 1 kazuje, šio se ima u tom smjeru
činiti. Treba nastojati i o poboljšanju
stanja rudničkih radnika. Odobrava mje-
re sadanje vlade glede mjestne uprave,
te kupovanja malih imanja.
Samo mjeseca travnja o. g. počinjena
su u njemačkoj vojsci dvadeset i tri sa-
moubojstvai, a to je slrašao broj. „Mi smo
ponovno već naglasili - piše „Germania" -
i opet naglasujemo, da treba potražiti
razloge ovim tužnim pojavim, te ih od-
straniti. Neki od uzroka prilično su ja
8ni: oni su u savezu sa zlostavljanjem
u vojsci, te bi trebalo tu ponajprije za
početi stvar preudešavnt:; da slučaja
' samoubojstva nestane u vojaci, ili barem
da što rjedji bivaju."
0 pokojnom Herbstu donosi glasilo
poljskoga kluba „Ozasu vrlo nepovoljan
sud. Te novine kažu, da dr. Herbst ne
bijaše nikakav državnik te za njim ne
će u poviesti Austrije ostati traga osim
knjige o austrijskom kaznenom pravu.
Parižka „Lanterne1' piše, da je kralj
liumberto išao u Potsdam, da sklone
cara na razoružanje, koje bi morale o-
dobriti i poprimiti i ostale vlasti. Pred-
log, komu jer car Vihrn sklon, siavit
Će prva Englezka.
Pod naslovom „Seinski dobrovoljci"
namjerava Franccz Deroulede ustrojiti
družtvo u mjesto prijašnjega, poznatoga
pod imerom patriotićka liga} koje je
vlada razpustiia.
imenovanju ruskoga contre-admiraU
Razvoševa setom generalštaba kod za-
povjedništva mornarica Ornoga mora
podaje ae osobita važnost, u Petrogradu
jer se Razvošev već dulje vremena
brine, da bi se stvorila jaka mornarica
na jugu carstva.
Kaska Vlada kani znatno pojačati
mornaricu Kaspijskoga mora. Misli se,
da je poradi toga podadmiral G'ihačev
odputovao na Kaspijsko more da pre-
gleda mornaricu.
Poslie smrti regenta Protića mnogo
se dopisuju bivši kralj Milan i Jovan
Ristić. Milan želi, da za trećega regenta
dodje ma tko, samo ne koji radlkalac.
Sveučdištni djaci u Bukureštu imali
su skupštinu pod predsiedanjem rektora,
u kojoj su razpravljali ob odnošajim Ru-
munja u Magjarskoj. Odatle su odali
pred spomenik Mihajla Hrabroga, gdje
su držali vatrene govore naperene proti
Magjarskoj.
Proti navodnomu ubojici bugarskog po
slanika dra. Vulkovjća nije sultan još
potvrdio osudu. Traju još uviek dogovori
0 tom predmetu izmedjn velikoga ve
likoga vezira i sultana.
Porta je dozvolila ustrojenje rumunj-
skoga konsulata u Bitelju (Monastiru),
glavnom gradu Macedonije, koji će imati
i narodnostnu zadaću, naime tu, da spre
čava pogrćivanje macedonskih Rumunja
Sad se nalazi naročita deputacija Rumu-
nja u Carigradu, koja nastoji izposlovati
u porte dozvolu za ustrojenje posebne
biskupije u Macedoniji, te ima nade, da
će se i to postići, što bi dokaz bio, da
se porta posve pouzdava u lojalnost
macedonskih Rumunja.
t^sS&t
Marija Bistrica, 26 lipnja.
Dne )7. lipnja u 7 sati na večer do
»U je opet vojska ovamo, i to jedna sa
toija od 60 momaka sa kapetanom i dva
poručnika na stan i hranu na neopre-
dieljeno vrieme. Obćinski organi kažu,
da je vojska došla ovamo radi poznate
bune u ovoj obćini, i vojnici kazuju, da
»u tako čuli. Nu ovdje je sve mirno, te
&uko ne ana za kakovu bunu. Nego
»tvar se ima ovako:
Dne 29, svibnja oglasilo se je narodu,
da bude drugi dan, naime 30. svibnja
u Stubici izbor zastupnika za sabor. Se-
ljaci niau o izbornih listinah ništa zna-
"»Jer se sve to sastavilo i obavilo bez
njihova znanja,
^renaa tomu držali aa aeijaci, da i
i« pravo glasa barom o»*i koji «u
bili u izbornih listinah prije pet godina.
Nu kad doznaše, da tomu nije tako, ne- i
go pače da je iz izbornih listina izpu-
steno seljačtvo iz čitavih šest sela, na-
ime Laz, Hum, Globočec, Poljanica, Su-
šeobreg i Podgradje, te da se nalaze u
izbornih listinah dva učitelja Španović
i Cop, koji još nemaju 24 godine, i o-
vrhovoditelj n >ki Adolfo Ježek, onda je
narod na trgu pred obćiuskom kućom
kazao, da je to prevara, te je pitao ob-
ćinske organe, za što su izborne listine
krivo sastavili te seljake izpustili i nji-
ma „glase" oduzeli?
To pitanje od strane seljaka uzeli au
obćinski organi za bunu. Isti dan za
vrieme rane sv. mise učinili su obćinski
organi još tu nespretnost, što su prilie-
pljeni oglas g. Gjure Bedekovića, kan-
didata stranke prava na očigled neko-
licine naroda skinuli sa slavodobitnom
izjavom, da će svakoga dati zatvoriti,
tko bude imati ili priliepiti takov oglas.
Došav narod van iz crkve poslie mi-
nule službe Božje i dočuvši za to juna-
čtvo obeinskih organa, sto su naime
plakat g. Bedekovića skinuli, stao je oči
otvarati i pitati, zašto tako postupaju?
Ljudi su kimali glavom i mrmljali. S je-
dne strane su se osvjedočili, da su ob-
ćinski organi izborne listine krivo sa-
stavili i seljaotvo izpustili, a s druge
strane vidjeli su, da isti ti organi ski-
daja Bedekovićev oglas, time su došli
do toga nvjerenja, da g Bedeković mo-
ra biti taj pravi njihov čovjek veo i
s toga razloga, jer obćinski organi, koji
su krivo listine sastavili i seljačtvo iz-
pustili, skidaju i zabranjuju njegov o-
glas. Zato uze narod zahtievati od ob-
ćinbkih organa oglas g. Bedekovića, te
su ga morali na svoju žalos>t i sramotu
razjarenu naroda povratiti pače sami o-
pet ga priliepiti na istom mjestu, odakle
ga skinuše, naime na ulazu u arkade
ili cinkturu (a ne pako na ulazu u cr-
kvu, kako se je lažno trubilo).
Ovaj po sebi neznatni dogodjaj sa
plakatom, učinio jest s jedne strane g.
Gjura Bedekov'ća u tili čas najoblju-
bljenijim i najpopularnijim u narodu, a
s druge strane jest obćinske organe do
temelja porazio i osramotio. Oni su bili
time posve iznenadjeai i presenećeni, te
se nisu mogli snaći, a groziti nisu se
više mogli.
Sad je bilo sve oduševljeno za g. Be-
dekovića i to se u tilji čas proširilo po
Stubici gornjoj i dolooj.
Ovaj dogodjaj uzeli su obćinski or-
gani još za veću bunu, pak su stali po
naputku iz dolnje Stubice smišljati na-
čin, kako bi svoju krivnju, kojom su
narod sami uzrujali, na drugoga svalili.
I pošlo im je za rukom po naputku iz
dolnje Stubice naći jednu osobu, proti
kojoj odmah skovaae tužbu, te ju pod-
kriepiše sa sebi sličnimi svjedoci, daje
ta osoba (koja se na dau izbora nije
dosta duboko plemenitomu Jankoviču
poklonila) tobože uzbunila narod proti
slavnomu obćinskora poglavarstvu, samo
da se time zabašuri pravi uzrok i po-
vod uzrujanosti naroda.
Od tada dali su se obćinski organi
po oružnicih u ured pratiti i tamo stra-
žiti, da li od straha ili parade, to će
najbolje oni znati.
Dne 6 lipnja hotio je narod imati pu-
tnice za sajam u Belec i Zlatar, no na-
čelnik okružen sa 4 oružnika kazao je
bahato narodu, da neda nikomu putnice,
jer da su došli samo za to, da se bune,
a ne radi patnica. Takovo bahato na-
čelnikovo postupanje nije se narodu svi-
djalo, a kad se je još opazilo, da načel-
nik, stojeć kod prozora, popisuje • one,
koji su dolje stojali, onda se je narod
gotovo uzrujao, no ipak nije nikomu ni-
Sta na žao učinio. —• Na to je došlo
iznenada u večer oko 9 sati vojničtvo
iz Stubice, koje je odmah drugi dan u
jutro u 7 sati otišlo.
Pošto je načelnik narodu kazao, da
je na njegovu želju vojničtvo došlo i da
bude opet doći, time je još većma na-
rod uzrujao, a najveće nezadovoljstvo
pobudio jest u narodu time, što je dao
jedne pohvatiti i pozatvoriti, a drugim se
zagrozio sa Lepoglavom.
Dne 12. lipnja kazao je narod načel-
niku, da ga neće imati, pa neka sam
odstupi.
Ove rieči čuo je od naroda i sudbeni
viećnik g. Piuterović.
Poslie toga razišao se je narod mirno
kući. To su uzeli obćinski organi za
najveću bunu, osobito pako načelnik
Ivak. Dne 15. lipnja odoše obćinski or-
gani u Zagreb, odakle se povratiše pod
večer dne 16. lipnja sa 6 oružnika, a
za njimi dne 17. lipnja u večer u 7 sati
došla je opetovano vojska. Dne 16. li-
pnja obdržavala se je Tielovska proce-
sija uz množtvo naroda, koji se je na-
kon obavljene pobožnosti mirno, u naj-
ljepšem redu, razišao svaki svojoj kući.
0 kakovoj buni nema tu ni govora, već
su si to zabili u glavu obćinski organi
1 kotarski upravitelj Janko^ić, pak radi
toga eto oružnika i vojske. A baš o
vakovo postupanje kadro jest narod
možda uznemiriti.
Kaštel Lukšić, 24 lipnja
Kad je nu 14 tek. g. namjestnik po-
sietio naše mjesto, gdje je, budi mimo-
gred rečeno, bio svečano primljen; nije
nam poznato, da li je naš „Mikado* iz
kazao tom prigodom naše potrebe, s toga
budi nam oprošteno, što javno zahtie-
vamo da nas Visoka Vlada barem mo-
ralno pomaže.
Ovo ubavo selo ima okolo UOO sta-
novnika, iz kojih preko 60 ženskica
spoaobnih za pohadjanje škole, koja,
suvišno je dokaživati, da je ženskomu
spolu potrebita. Najglasovitiji učenjaci
vele, da ia majčina ki'ila izlazi narodu
luč prosvjete, ako su dakle ženskice
bez škole, zanemarene i raskalašene,
kako da postanu uljudne, izobražene
majke? Akoli one iste nisu u djetinstvu
zadojene zdravom naobrazbom i prosvje-
tom kako da iz njizih sjaje luč pro-
svjete i naobrazbe? /Sto viekom napried
koracamo, toliko ae veća potreba nauka
i naobrazbe ćuti, a u narodu kojem se
ista nepruža čuje sa svakojakih sramo-
tnih i grešnih posljedica, koje se jedino
pripisati imaju rdjavu uzgoju i onim
žalostnim ženskicam koje postanu prije
majke, nego supruge. — Ovo važno pi-
tanje stavljamo na srce N. P. gosp.
Namjestnikn, a istodobno ga preporu-
čamo Njegovoj milostivoj suprugi, jer
ovo je što Njoj za uzdarje prose Luk-
šičke kćeri i majke, a za ostalo ćemo
kako smo se i navikli, u trudu i znoju
blagovati naš kruh.
Duboko svak je osvjedočeni da ob
ovom naš tobože načelnik odnosno i ob
ćinski liećnik ni slova progovorio nije,
jer je on sam neprijatelj moralnog žen-
skog napredka. Da ovo posvjedočim
navesti ću čin koji obstoji na sablazan
ovog radišnog i pobožnog pučanstva.
Već su skoro tri godine što se u o-
vom selu grdno i smrdeće suložništvo
začelo, a evo brzo i godina da diete
nesrećne suložnice (odnosno službenioe)
niti sv. krštenje primilo nije. Uzaludna
su ava moguća sredstva po župniku
najuljudnijom formom pokušana, u isto
tako uzaludne opomene Presvietlog pra-
gosp. Biskupa; suložnici se nepokora-
vaju niti najmanje stide. Načelnik kome
je osobita dužnost bditi nad moralom
niti najmanjeg koraka učinio nije. Za
danas ob ovom prekidam, nadajući se
da će ova opomena plodonosna biti, a
postane li i ovo sredstvo neuspiešno
biti će mi oprošteno kad nakon Jobova
uztrpljenja javno odkrijem ime ovog
bezobraznog suložaika, koje kada Vi-
soka gospoda na namjestništvu i ze
maljskom Odboru upoznadu, zaisto će
i oni zablenuti ostati.
A. M.
Obćinski Viećnik.
Sa Fasigiave u Boki, svibnja1).
ju red došo pred popa, da ae izpovidi,
pop će joj: ala, draga dušice, celivaj
krst! Zatim će joj pop: prekrsti se kao
i mi? Nevjesta će mu na to: ja se ne
krstim već po momu zakonu! Pop će
joj: pljuni. Ne pljuvam danas na ništa!
A ti kad nećeš, draga dušice, neimam
dozvole izpovidit te, hajde na dvor. Ne-
vjesta to i željela, pa put doma. I ovo
je živa istina, (izostavljamo petnaestak
redaka, jer suvišni kao dopis. Ur.) I.
P. iduć dalje prozivlje me kukaviaom i
jadnikom, da je jadan moj krst a još
jadniji mač. Dakle baš tako? Eto i to-
mu odgovora. Pred nekoliko vremena
što će biti povedena djevojka iz maj-
čina dvora došao je na prenoćište u iste
djevojke L. R. nje današnji svekar. Tu
Hzmedju ostalih razgovora pale su i ove
rieči. ¡Stane ! Što mislimo činiti, hoće-
moli svatovati ? Na to će mu Stana: —
Moj Luka, vi se sa mnom rugate, ali to
nije pošteno. Nevalja tako ! Vi hoćete
da moje diete promieni vjeru, a zašto?
Ona neka žive u svom zakonu. Ako vam
je mrzak tako naš zakon što onda do-
lazite knama? Moja draga, prihvati L.,
stariji je naš zakon nego vas, za to ju
valja prvo pokrstiti pak da se vjenča
jer tako i pop hoće, ili drugčije perem
ruke od svieh našieh ugovora. Dobro,
moj svate, odgovori Stana, eto vam na
dušu, s koga. je to proizteklo.
A1 tako valja da bude, reče L., budi
mirna, stvar će se do zor« opremiti je-
dne noći pak neće nitko znati. Neće
nitko znati? u čudu vikne Stana! A
jadan brate, tk večeras sve selo zna za
naše razgovore. Valja da zna, prihvati
L. kad vićeš kao da si u veljem poto-
ku. Kako neću, odpovrne Stana, za ne-
volju mi je, pošto hoćete da mi diete
na silu rišćanite. Da kako, upane u rieč
L., vaši popovi hoće, da latine naše ri-
šćanke a naši hoće, da rišć^ne vaše.
Prosti, svate, ali lažeš, odgovori mu Stana.
Ta, ja sam bila rišćanka, al mi nije
nitko silu činio, već kad sam sama vi-
djela, da je sve drugčije i ljepše i Bogu
ugodnije kod katoiik& nego kod vas,
od slobodne volje sam u latinsko okri-
lje prešla. Pusti jadna, reče na to L.,
krst je jedan, pa i u vas svak nosi svu
ruku na čelo, ne samo tri prsta. Zaludu,
odgovori Stana. Aja, mala neće nikad
za nikad što vi mislite. Djavo odnio,
ti si, prihvati L., moja Stane, večeras
mnogo ljuta. Ti nevjeruješ, da naš pop
neće nijednu, da vjenča prvo nego se
porišćani. A je li je naučio vjeronauk
po vašem zakonu? upita Stana. Kakav
vjeronauk, odgovori L., to su sve basne
Toga ti. Ja neznam ništa u tomu, pak
sam zdrav i živ kao svi oni koji su
filozofi u tomu. I moj je šaronja živ i
zdrav, pak neće u raj nego na pazar,
a kad nebude mogao orati šnjim će ti
mesar pod sjekiru.
Ovako je prepirka i dalje nastavlja-
na, (izpuštamo desetak redaka. C/r.) —
(Izpuštamo tri redka brevi-
tatis causa! IJr). Dopisnik „Srpskog G."
od 6 travnja sa svojim lažnim izjavama
htio bi u laž me svaliti glede mo^j dopi-
sa od 3 ož u br. 19 ,,K. D." Ali istina
ostaje istina. Veli dop. „Srp. Glasa",
glede K. P., daje pred dva svjedoka iz-
javila na protivno dopisu od 3 Ožuj-
ka. Nemoguće, jer bi tad ona nevjesta
protiva sebi govorila, pošto se iBta pred
mnogim tužila: kad nije bila dne 21 ve-
ljače prisiljena preći na t. zv. pravo-
slavnu vjeru, da neće više nikada! Pa
k tomu nje otac razgovarao se je sa o-
sobom koja ga je pitala koješta o
njegovoj ćeri Kati. Odgovor bio je slie-
deći. Nitko nečini silu maloj mojoj već
sam pop, koji usilno hoće, da mi se ma-
la porišćani i krsti kao i oni, što ona
neće nikad pa nikad, te sam smeten što
da činim. Pero hoće da opet idje u sviet,
a mala ostaje tako nevjenčana. A zašto
ti se nije još vjenčala? Kako će se vjen
čat, kad pop neće, dok ju na novo neo-
krsti, a s druge strane, govore, da ni-
jesu ni karte o navještajim izašle. Ne-
budi lud, moj dragi! Još na 6 veljače
Poglavarstvo dalo je napovjedi u pisme-
no kod Oružničke Postaje na obćinskim
vratim u Krtolim, da potla izmaka 3
sedmice od dana proglašenja može slo-
bodno tvoja kćer biti vjenčana sa Pe-
rom Jankovičem. Meni se je, prihvati o-
tac, mala plakala da joj je pop rekao da
u njihovu zakonu nemože se vjenčati u
vrieme častnoga posta te neka stoji po
Uskrsenju. To nije moguće, odpovrne
ona osoba, zabranjeno je samo u to vrie-
me pucati, plesati i pjevati. Kakvo pu-
canje, gore ti, i plesanje i pjevanje!
Puca meni sada srce što sam bez kore
kruha a kćer neudata, ter se neće da
porišćani. Niti ima nade, da, će pop po-
pustit. Ta ja znam da na njihovu Bla-
goviest usilno su izćerali onu mi bra-
taničinu, da se idje izpoviditi i priče-
stiti. Ista je plačuć pošla u crkvu. Kad
Iznieh ovo kao dokaz da sve izjave, što
su donieli od strane K. P. i 1. udate
Radović u »Srp. Gl." nijesu drugo nego
puka izmišljotina. Nečudimo se što su
nevjesticu privlastili, na slastne i ma-
šine (i ovdje izostavljamo nekoliko re-
daka. Ur.) Al se u velike čudim gosp.
M. D. Ć., koji se je (?ini mi se,
da bi bolje za njeg bilo, mjesto što se
u tim izpraznostim gubio, da je svoje
školske dužnosti vršio. Sto se pak pri-
bada, da se a katoličke strane meće
razdor i svadja medju jednokrvnu braću,
0 tom pitam, da se izuese na vidjelo ma
1 jedan čin u ikakvu slučaju, a osobito
slučajim sklapanja mješovitih ženitaba.
biva da je i jedan katolički svećenik
napadao koju rišćanku koja je u kato-
ličku erkvu došla, kao sto rišćani kato-
likinje. Nek se iznese jeduoga katolika,
koji je inovierca napadao lih rad izpo-
viedauja vjere? Dočim je na stotine slučaja
od strane rišćana (i ovdje izpuštamo dvae
j.stak redaka, radi kratkoće, jer se i ta-
ko oduljilo. Ur.) Sto pako govorite, da
vas je dopisnik napadao, nije, nego ste
vi prvi zamutili ćorbu. U dopisu sa Pa*
siglave nije bila imenovana nijedna o-
soba koju ste vi u objavam BS. G.tt iz-
javili, s toga vam u velike zahvaljujem
što ste vi sami svoju pogrešku na ja-
vnost dali. I po tomu se vidi ko je kri-
vac? Prekidajuć danas još vam ovo po-
ručujem. Ako nam hoćete biti iskrena
braća u Krstu, tad nas i ljubite brat-
ski i nastojte u istoj ljubavi, kao što i
mi, da se više nedogadja kod vas nasi-
lja i mržnje, nego neka u ljubavi osva-
ne nam zajednička zora mira, neka pak
uzbudemo mogli, kao iz jednog grla
kliknuti u sjedinjenim silama: braća
smo! Nećete li oviem pravcem? onda
što imadete, tim se dičite, al u tudje
netičite. Ovoliko vam dostavlja pro bono
patiš.
Domaće Viesti.
Uredovno je javljeno u Italiji, da će
se klauzola o vinu počet uporabljat na
ponoći 26 kolovoza.
*
* *
Prijatelj iz Slavonije javlja nam, da
će u djakovačkoj biskupiji bit odčitano
ovih dana pet mladih misa. Sutra (5
tek.) odčitati će ju naš vrli domorodac
vlč. A ite Barač, u Djakovu, pa na 20 tek.
vlč. Mato Pavić u Ivankovu, a na 25
tek. vlč. Franjo Tvrdojević u Klakarju
te Jos. Kraljiček i Jos. Kolarić u Osieku.
Svima najsrdačnije čestitamo!
« *
„Nova Presa«* javlja, da groi'Khuen
Hedervarj namjerava podnieti hrvat-
skomu saboru osnovu zakona, da se
jugoslavenska akademija pretvori u kr.
hrvatsku akademiju znanosti. Cilj aka-
demije ostati će isti.
* « *
Državno sudište razpravljati će su-
tra 5. srpnja o pritužbi poslanika g.
Vjekoslava Spinčića poradi njegova
odpusta iz službe.
* * «
Da au naši biskupi, popovi i fratri na
zubu talijanaškomu novinstvu, to je stara
i poznata stvar, pa nije čuda što ta mržnja
na crkovnjake čeato nahodi izlieva u
stupcim tih Listova. I u zadnjem broju
nekog ovdješnjeg časopisa, jer se nezna
Sta reć, izmišlja se neki slučaj, gdje bi
se stanovit crkveni dostojanstvenik više
pokazao zabrinut za odmaranje, nego za
opremanje zvaničnib posala.
Takva pisanija, prerada neslana ke
tikve, bit će možda ipak zgodna da se
ugodi „al popolino", koji čuatvuje že-
ludeem a umuje petom, bit će možda i
unosna; ali bi dotičnici imali spomenut
se, da je to nemoralno djelo i nezabo-
ravit, da tko vjetar sije prije ili poslie,
buru žanje.
* « «
Još ne prestaju pojavljivati se novi
slučajevi skarlatine u Zadru. Od 29 lip.
nja do 1 tek. bilo je 7 novih slučajeva.
*
• *
N. V. imenovalo je ravnatelja bisku-
pijskoga sjemeništa u Spljetu, Mata Ben-
kovića kanonikom kaptola stolne crkve
u Spljetu. * « «
G. namjestnik odputovao je u Karlova
vari.
* * *
G. n&mjestnik imenovao ja namjestni-
štvenoga pisarnika dodana kotarskomu
poglavarstvu u Benkovcu, Franu Na-
mara, kotarskim tajnikom i računarsko-
ga uredovnika pješačke pukovnije Nad-
vojvodo Leopolda br. 53 Ivana Vilovića
namjestništvenim pisarnikom.
* •
Vojnik sa krstom i matem.
') Izostavljeno došle, jer bilo predugo.
Molimo s togag. dopisnika, da u do
piaivanju nastoji, kako okč ¡Btine
tako i ok& kratkoće, i tako će bit
puno brža alužeR. Ur.
Pokrajinsko financijalno ravnateljstvo
imenovalo je porezne priglednike Josipa
Bitangu, Luja Pavišića, Jurja Trojanisa
i Stjepana Werbana poreznim prijamni-
oima, porezn« pristave Nikolu Mastro-
vića, Kuzmu Petkovića, Nikolu BiloSa
i Duju Karamana poreznim priglednici-
ma i napokon porezne vježbenike Ivana
Kurilića, Ivana Vuletića, Ivana Kačić-
Dimitri i Lovru Polli poreznim prista-
vima. # • «
Primamo od prijatelja iz grada: nPo-
Ijoznanac Seljaka koji ae veoma zauimi
vo bavi o našim ekonomičnim moralnim
interesima i o sličnim važnim pitanji-
ma, mjesto dva puta na mjesec, poČam od
tekućega mjeseca izla/.i svakog petka u
8, stranica, a zapada 3. liorina na godi-
nu. Mi ga toplo preporučamo, pošto
ekonomični interesi važno su pitanje za
svaki narod.
* * *
Rumunjskoj akademičkoj mladeži u
BukareŠtu odpremila je hrvatska akad.
mladež zagrebačkoga sveučilišta aliedaću
brzojavku: Hrvatska akad. mladež, u-
vjerena, da' narod hrvatski ima naravno-
ga saveznika u rumunjskom narodu, ra>
dostaim ardcetn izrazuje rumunjskoj a-
k&đt mladaii, prigodom zadnjeg njezi*
»og proa*4«4»t ttajtopliia daalta aimpa^
Pišu nam iz Spljeta, 26 tek. mj.: Jutros,
kako po običaju, krenu odavle na 672 že-
ljeznica. Kad došla do vranjičkog mosta,
blizu solinak g željeznog mosta ugledao
makinistanek •likodjece, gdje prolaze pre-
ko pruge, a i noimav vremena da zaustavi
stroj, nesrećom ovaj je uhvatio noge je-
dnom djetetu od 3 godine, i presjeko k&
najoštrijim nožem. Diete je nesretno na
umoru.
*
* *
Tuži nam se prijatelj iz grada, da na
ovdjesnjem carinarskom uredu stariji
ljute se na mladje, jer ovi pomno pre-
gledaju buture, koje dolaze k nama iz
krajeva zaraženih filokserom. Ugovor
a Italijom gospodarstveno nas je upro-
pastio, a kada bi se još ušuljala filo-
ksera u naše vinograde, red bi nam
bito listom seliti iz Dalmacije; te tko-
god nas gleda osloboditi ovoga biča,
zaslužuje pohvale a ne priekora. Pre-
poručujemo ovom prigodon vladi, da
strogo nadzire svoje činovnike, dali vrše
nje hvalevriedne odredbe protiv filokseri,
jer činovnička iakoumnost ili nemar-
nost mogla bi nas činit da ljuto za-
plačemo.
*
* *
Iz Benkovca, 25 srpnja:
U Karinu su dvie krčme, al ih jedan
te isti krčmar (Kutlača) vodi, pa ta o-
kolnost služi poglavarstvu, da dolazi do
čudnih zaključaka. On misli: narodu nije
zlo, jer ima dvu krčme, a opet naro
du je dobro, jer su krčme rasap, a ja
ne dam s toga dozvolu nego onomu je-
dnomu. MedjuMm ova logika dobro do-
lazi krčmaru, jer on lovi ptice na dva
prutila; davi narod na dva mjesta. Ovo
je strašno po kukavan narod, koji u
Karin pristupa, ili kad kroz Karin pro-
lazi. Hoće li litru piva, mora za nju pre-
gorjeti novopozakonjenih 80 helera, hoće
li litru vina ne vina, red mu je izbro-
jit 24 novč., dočim van Karina svuda
je po 14 i 16 i to cielo i dobro. Nije li
ovo prava turska deračina? Gdje je da-
kle prilika, dopuštati goap. Kutlači, da
na onakom mjestu prolaza on sam drži
o&e krčme, preko cielog godišta, a još
više za vrieme sajmova kad narod treba,
da se založi i da se naplje, jer nema
drugo gdje kupit u mjestu. Našoj sta-
rijoj vlasti toliko na znanje, a gosp. po-
glavaru Krateru na svidjenje. Uz to za
taku-prigodu nek je preporučeno zaba-
vnicim, da ne gone mak na konac. Gore
i po nje same. Ta već se čuje da je više
kola dosad ugovoreno u Zadru, da nose
sa sobom poputbinu, ako se ne misle
kajati. I naši glazbari naumili su tom
prigodom zaletiti se do Karina da raz-
vesele krčme Kutlačine. Do vidjenja po
godu.
*
* *
Pišu nam s Paga, dne 21 srpnja:
Posli na Obćini u svakom pogledu za>
pinju. Izborim se zateže ad calendas
graecas, a vlada i zemaljski odbor šute;
sjednice se ne drže redovito po O. P.;
ništa se u pogled javnog dobra ne iz-
vadja nit u gradu nit po selim, negsve
ostaje na staroj, osim gradske čistoće za
koju imamo zahvalit odlučnoj vladinoj
ruci. Javni je glas, da je tome slabom
redu na obćini kriv današnji obć. taj-
nik, koji je pri godinah i naučan udo
bnom životu a ne pospie&nom radu, a
k tomu da puno dangubi u zagovaranju I
rabskih posala proti pažkim otočanom. I
* * *
Prigodom smrti oplakanog c. k. ko-
tarnog školskog nadzornika i upravite-
lja pučko-gradjanske učionice u Makar-
sko), Stjepana Vuletiča, p. n. gospoda
činovnici onog c. k. kotarnog poglavar-
stva, preko poglavitog kotarnog pogla-
vara, gospodina N. Blešića, na počast
uspomeni pokojnika, dostaviše „Učitelj-
skoj štedioničkoj pripomoćnoj za drugi
kotara zadarskoga" svotu od for. 20, na
čem im, preko nas, upravni odbor oči-
tuje, u ime ciele zadruge, svoju najdu-
blju zahvalnost.
# * *
Pišu nam iz Šibenika, 23 tek.: Počeo
je iznova ovdje vladati stari terorizam.
Šupuk videći da mu se pod nogama o-
tvara dubok ponor," hoće po eto po to,
da se još na površini drži, te kano čo-
vjek očajnik hvaća se najskrajnijih sred-
stva samo da se spasi. Kad je u mjesta,
želi biti obkoljen od i ekih domaćih bez
dušnika, kojima jedino iz obćine sunce
graniva; jaoh ti ga se po nje kad te
nebi bilo (odkriti ćemo do potrebe u
svoje vrieme i neka mjesta zapremljena,
neke zakupine i muštuluke); ti su prvi
njegovi savjetnici: ti ga izvješćivaju o
Petru i Pavlu, na ujihov vješti način,
samo da to bolje kravu orauzu; na ta-
kovim jedino osniva on još svoju buduću
sreću. Kano plod ovoga svega, na dne-
vnom su redu prietnje, ozloglasivanja,
donapokon čestita hrvata Zorića progla-
siše ludjakom l Prve žrtve, jesu osobe
na obćinskoj službi (kano da obćina nije
stvar obća, nego njih pojedinih), jer ka-
ko čujemo neki^ B. radi toga što mu o-
tac ne puše u Šupukov rog, bio je sba-
čen sa službe ćauša; drugomu nekomu,
jer ćuti kano pravi hrvat, zabranile se
je i govoriti sa onima, imena kojih u-
pisana nisu u obćinskoj zlatnoj knjizi.
Čudimo se kako ti dobri ljudina ob-
ćini ne nazrievaju u ovakvu djelovanju
pospješenje svoje osude i propasti. 0-
sveta, na mjesto da omekša srca, ona
j;h ogorčava. Pak nam poviest svietska
pruža Uepih primjera, kako sa protivni-
cim nije savjetno oštro postupati, jer
vodi do više protivštine. Ali šta rade
. Dri K. i B. ? O g. Z i ne govori-
mo, jer ozlogrdjen radi nepravda i be-
zakonja dade ostavku na mjesto prnje-
dnika Obćine na 21 tek. mj.
Misle li gg. Dri. K. i B. da je dosta
odobravati sve što čini i hoće $ipuk?
A ne kadi kad i obieliti zube na nepra-
vice i nezakonitosti? Neodvisni i zdravi
živalj u iSibeniku mnogo čemu nadao se
je od navedene gg., ali reklo bi se da
se je obistinila ona priča, kad stadoše
briegovi da radjaju, te na posljedku u-
gledao svietlo smiešan miš.
Od njih se drugo ne želi nego da bdiju
nad t'em da se praviea kroji. Mislimo
da jsh od ovoga načela ništa odvratiti
ne može, jer nam se barem izkaživaju
kano ljudi od oka, vriedni i dobro sto
jeći, kojima ako do čega stalo imade
biti, to je, da steku ljubav i štovanje
onih, kojima ne lebdi pred očima dru-
go nego spas naroda. Njima će biti ta
kodjer dobro poznato kako pod upra-
vom Supuka zapostasljeno bi ime hrvat-
sko, a uzpostavljen dug od 250 hiljada
fiorina!
Na obćini je i glasoviti plemić od
Valsaline zastupnik na dalmatinskom
saboru. Na njega niti ne svraćamo, po-
zornost, jer on ima za glavom ozbiljni-
jih stvari negoli su mjestne trice. Goji
on u grudim baš vitežko srce, a jezik
mu vriedi suha zlata. Po govoru zapo-
četu, ali neodvršenu! u saboru g. 1890,
koji je počimao i dovršio! sa tekstual-
nim riečima: što se tiče o obćinske iz-
bore grada šibenska, dao se je na viso-
ku politiku, tako, da ove godine za cielo
doba saborisanja našao je potrebitim
grijati ložnicu. Vratit ćemo se na ovoga
kavalira, da ga opišemo, budeli se još
rugao sa hrvatskom stvari i zagrizao
u mirne ličnosti, vriedne svake hvale
i časti.
*
* *
Zaton kod /Šibenika, 23 srpnja: Ve-
leučeni gosp. Uredniče! Molim Vašu do-
brotu, da biste mi ustupili njekoliko
brazda u našoj obljubljenoj ,,K. D.u, a
zato Vam, najsrdačnije zahvaljujem. —
Jeli našim t. zv. srbim do značaja ili
do čega drugoga? — evo me da doka-
žem. —
Dne 16 t. m. dodje u ovo selo glaso-
viti Brbaković Dr. Kurajiua, privreme-
ni obćinBki liečnik u /Šibeniku, (imeno
van po uplivu srbo-hrvata i narodnjaka
gosp. načelnika viteza /Supuka, proti vo-
lji hrvata) — da navrće boginje.
Upitan g. Dr. Kurajiea (za stolom
njekog posjednika u ovom selu) od ovo
mjestnog glavara: — — — „Gospodi-
ne ! — čuo sam, da ste srb, jeli istina
Čuvši to g doktor, više puta ozbilj-
no odgovori: — nNijesam\ — te stade
protiva talijancim i proti pisanju talijan-
skog jezika u ovoj pokrajini vruće go-
voriti. —
Zašto je poznati, glasoviti srbaković
tako odgovorio? — zato! — jer mu je
sad više do toga, da se zobnica neiz-
prazni.
Ovoliko na znanje prefriganom „Srb
skom Glasu* i paprenastom „Dubro-
vniku". 6. — hrvat.
*
» #
Broj 58 „Objavitelja Dalmatinskog®
donio je, da je pokrajinsko učionsko vie-
će u svojoj sjednici 14 i 15 tek. pretre-
salo „dvie kaznene iztrage proti pučkim
učiteljima", a riešilo — „kaznivsi ihu !
Koji su to pučki učitelji i zašto im je
bila zametnuta disciplinarna iztraga ; te,
kojom karnom osudom bijahu dotičnici
pedepsani, službeno glasilo ne napomi-
nje. Naknadno doznajemo; da su obo-
jica učitelji zadarskog kotara; iztraga
bi im zametnuta sa presidiuma,; a pe-
depsalo ih gubitkom kvinkv enija zbog
njekojih opazakd na Čitankam njihove
vlastitosti 1! Nego, iztrage zbog čitanaka
nijesu još zavezale; toga je još ....
Znatiželjni smo, da li se je zastupnik
Zemaljskog Odzora g. Vranković — dr
Klaić po svom običaju u važnim prili-
kam odsutan je — pošto je napomenu-
toj sjednici pokraj, vieća prisustvovao,
podnio ko njegov inseparabih dr. Miho
u zadnjem zasjedanju pokrajinskog Sa-
bora, kad je uztvrdio: „da se u (pokraj,
uč.) vieeu posli razpravljaju pravedno i
pravično" i da „iztrage- vode se veoma
riedk a „g. presjedatelj uzor je usta-
vnog predsjedatelja; on nikad ne uče-
stvuje u razpravam; on ne čini drugo
nego brojiti glasove i proglasivati izpa-
dak. (A kad je broj glasova pro i eontra
jednak?/!!!
Jadna Liko, što si dočekala....!
x
* * *
Njegovo Veličanstvo odobrilo je pro-
maknuće u senjskom kaptolu kanonika
čuvara Josipa Demelia na mjesto ka-
nonika štioca, zatim kanonika starijega
Matija Vičića na mjesto kanonika pojca,
te kanonika mladjega Josipa /Snidaršića
na mjesto kanonika čuvara, istim rie-
šenjem imenovan je profesor bogoslo-
vja Roko Vučić, kanonikom starijim.
Florijan Kutnjak, župnik u Ferdinan-
d 'vcu, postao je župnikom u Belovaru.
* * *
školama skopčana je i nauka bibliČke
poviesti, koja je ne samo u didaktičkom
pogledu kano izvor vjere i božja rieč,
već je od izvrstne važnosti i u pedago
gičkom pogledu. Kauo dokaz tomu že-
limo navesti sud pravoga ljubitelja mla-
deži i uprav zaslužnoga spisatelja po
omladinu, Krištofa Schmida, iz njegovih
„ Uspomene iz mojega života". Schmid tu
kaže: „biblička poviest veoma vriedi
radi ćudorednosti. Ona je velebna, sjajna,
životna slika ćudoredja. Biblička po-
viest stavlja ćudorednih značajeva svake
vrsti. Nema kreposti, nema mahne, koju
ne ćeš naći ovdje opisanu i označenu
baš po životu. Tu imadeš oholih i po-
niznih, ljutitih i blagih, nemilostivih i
blagodarnih, lažaca i iskrenih, nenavi-
dnih i sebičnih, a čistih i nesebičnih
duhova te ih ne kalja nikakav dah za-
visti. Svaki harakter jest najsjajnija,
najčišća slika ove ili one kreposti, svaki
jest najornija slika mahne. Abraham na
primjer jest uoaobljena vjera u tvoru i
u djelovanju živo prikazana, Kain je
pak nenavidost utjelovljena. Bezputeni
pojam kreposti i mahne zaodjeven je
puti i krvlju. Oni harakteri jesu pra-
fllike svih kreposti i mahna mnogo više
od onih tvorevina mašte. Nevidljiva
krepost prikazuje se u tim primjerima
% vidljivoj svjetlosti te potiče m na-
Dnevni red Xl.e učiteljske skupštine
kotara Benkovačkog, koja će se držati
na Benkovcu na 22, 23 i 24 doj. rujna:
I. Sto učitelja potiče na uztrajan rad ?
II. Kako će učiteljica upotrebiti nauk
o stvarima, na temelju štiv&, da uputi
djevojčice u.kućanstvu?
III. Kako učitelj može djelovati, da
se doskoči nehajatvu i nečistoći, toliko
u kući koliko u nošnji svojih mješćana?
IV. Zašto poljodjelstvo ne uspieva u
pučkoj učionici i kako bi se tome mo-
glo doskočiti?
V. Kako se odstranjuju pogrieške pri
čitanju?
VI. Metodično postupanje, pri pouča-
vanju računice u pučkoj učionici: uapo
se o zaključnom računu.
Vil. Kako je učitelju ponašati se (po-
stupati) u učionici i van učionice?
VIII. Praktično predavanje o rečeni-
cama u obće.
IX. Blago i strpljivo vladanje učitelja
u prilog je nauku i odgoju učenika.
X. Pr uktično razlaganje koga štiva iz
čitanke po izboru dotičnih izvjestitelja
u jezikoslovnome i stvarnome pogledu.
XI. Kako će učitelj odgajati u djeci
ćustvo pobožnosti ?
Suviše, skupština obavit će:
XII. Izbor jednoga odaslanika na po-
krajinsku skupštinu.
sljedovanje, takodjer i mahna: ona po-
bud|uje zlovoljnost, odurnost, sgražanje.
Harakteri biblički nijesu nagi ideali, ni
angjeli ni sotona, već ljudi. Pri svakoj
velebnoj kreposti imadu oni jošter čo-
vječje slaboće, pri svakoj rdjavosti još
svoje sretne časove. Stavljaju nam se
pred oči kreposti, do kojih ae možemo
dovinuti, mahne, u koje možemo upasti.
Izgledi kreposti pozivlju na nasljedo-
vanje, i na to nas istodobno bodre; pri-
mjeri mahna odvraćaju nas od takovih
zabasanja i pokazuju, da opomena ne
bude suvišna, po mogućnosti kako da
radimo i kako da se držimo na oprezu.
Ćudoredni harakteri su izvedeni u svim
situacijama života, u svim oanošajima
prama drugim ljudima. Mi opažamo kre-
postnoga u siromaštvu i u obilatosti, u
veselju i u tugi, u kući i na putu, u
mirnom pokoju i u strašnim brigama i
neprilikama, na svatbenoj gostbi i na
samrtnoj postelji. Mi vidimo kako ae
on ponaša prama roditeljima, djeci, braći
i sestram, rodjaeima, prama gospodaru
i slugi, prama bogatu i siromahu, pra-
ma prijatelju i neprijatelju. Krepost je
pozvana natrag iz oblačnoga neba ob-
ćenitih pojmova te je uvedena u kolibe
prostoga života. Ona je vierno ogle-
dalo, u kojem mi sebe vidimo, da bo-
lje uredimo avoje ponašanje "
Na isti način govori i Dr. Willmann
0 ćudorednom uplivu biblieke poviesti.
On o tome piše ovako u drugom »ve-
zku didaktike: Jlo tu upliva da je već
nježno doba pristupno za svetu poviest,
1 da joj nijedno doba života ne odraste,
nego da može svako ćustvo i pobudu
pobožnosti crpiti, to je sveza proste je
dnostavnosti sa nedehitnom dubinom koja
joj je vlastita. Ona predstavlja čovječji
život i božja djela, koja su ga raz
svietlila; ona dieli s epičkom pjesnom
ganutljivost i svježinu slika; sa dida-
ktikom ozbiljnost i poznavanje života:
i ako se svaka pjesma u osjetljivu kre-
će i miče te prividno razvjetijuje, ona
vodi na upoznanje u duhu i u istini
Sto su pjesni starih pjesnika od po
četka svieta i od viekova prama iz
vješću Genese, što li su Ode prama
psalmima, njihove tragedije prama po
viesti muke! Biblička poviest imade za
probudjujuću se ćudorednu sviest type
dobra i zla, prava i nepravice, tako o
štro utemeljene kano moralno-filosofični
pojmovi; i tako konkretnih shvatljivih
oblika, razumljivih čovječjih slika. O njoj
istoj vriedi ono što Mojses govori: Eto
danas ja sam ti predstavio život i dobro,
smrt i zlo! (V. Mos. 30, 15). Nego
čujmo još u zadnju što kaže ovaj isti
naučnjak o kršćanskim karakterima er-
* * *
* * *
Najnovije viesti.
Zemaljski predsjednik Kranjske
zabranio je izvedenje zaključka ob-
ćinskog vieća, u Ljubljani, da ulice
budu označene samo slovenski, jer de
je proti temeljnim državnim zakonima!
#
* *
Kolora jenja na obalama Volge,
al hara no jugu Rusije.
* t *
Buknula je domaća kolora (eho-
lera noslras) u ludnici u Chartresu
u Francezkoj: 42 obolješe, a 20
umrieše. Pučanstvi je zdravo.
* * *
Program kr. velike gimnazije na Rieci
donosi, da je u tom zavodu bilo koncem
školske godine 370 učenika (i 4 priva-
tna). Po vjeri bilo je 360 katolika, 13
rišćana i 1 izraelit; po zavičaju: 249 iz
Hrvatske, 3 iz Slavonije, 7 iz Dalmaci
je, 1 iz Ugarske, 5 iz inozemstva, ostali
iz Gislajtanije (iz Istre 105). Napredak :
prvi red s odlikom 84, prvi red 231,
drugi red 33, treći red 18, popravak
52, neizpitana 2. Na zavodu bila su 33
Stipendista. Od 105 istarskih mladića,
polazećih školske god. 1891 — 1892. hr-
vatsku gimnaziju na Rieci, nije dobio
kako smo o tom već nazad koje doba
d\\i obavieštefii, niti jedan jedini, ni
novčića stipendije niti podpore od istar-
skoga zemaljskoga odbora. Prošle škol
ske godine molilo ih je za stipendije ili
podpore 25 djaka te gimnazije, izmedju
tih odlikaša i veoma siromašnih, ali sla
vni istarski zemaljski odbor odbio je
sve te molbenice.
Promjene u svećenstvu zagrebačke nad-
biskupije. Gosp. Gjuro Benak, dosadanji
upravitelj župe u Gjelekovcu, postao
je župnikom u istom mjestu. Gosp.
Za slučaj da bi nastali u Maroku
ozbiljni zapljetaji španjolski ratni mi-
nisiar zapovidio je, da se organiza
vojna divizija ir Malagi, koja ima
biti svaki čas spremna na odlazak.
Odpisi „Kat. Dulm."
Č. g. D. A. M. — Trnbusi — Za na-
ručenu maticu rodjenih podmireno u
redu.
č. g. C. P. — Beč — Obrnusmo. Sr-
dačno pozdravljamo 1
C. g. „Krajišnik" u Imotskom zagorju,
g. u Šibeniku, Silbljanin pravaš,
i t. d. /Sto prije.
ČČ. gg. P. Z., F. L., F. S. na Braču
i Č. g. I. V. u Kaštelim. Obrnusmo.
Živjeli!
Č. g. L. F. — Pag — Naručenih 200
ar. list. hart. su 200 obv. danas pre-
dati» na poštu.
Č. g. D. M. M. — Bogoznica kod Omi-
ša — Takodjer, nu 100 kom.
O. g. M. B. — Vrianik - I Vam, 200
^ s 200.
Č. g. Dr. T. — Zagreb — Brzojavka
bila stigla kasno, da ¡oj se Zelja iz-
puni. Očekivano pismo još -ie! Živjeli!
Č. g. V. G. — Jelša - Ono 6 izt. od-
premljeno u ponedjelnik.
Č. g. D. B. — Pločice — PriposLtom
svotom od 16 f, podmireno je za prve
i druge tiskanice, a sa lanjskim preti-
Čkom od 1 f, dopodmirena je takodjer
predplata za cielu tek. godinu. Zdravo !
C. g. D> K. — Kaštela — Dragovoljno.
Bit će nam milo, ako n^s se vašim
ugodnim perom badete i unapried
siećali.
C. g. M. K. — Sisak — Ubrojismo Vas
prvim tekućega te Vam šaljemo bro-
jeve od početka mjeseca.
Znatan broj gg. predbrojnika nije
još predplatio za tekuća godinu, a
ima gdje koji i iz prošlih doba.
?reporučamo svakomu, da nastoji
uredit svoje račune s Upravom.
kvene poviesti i o didaktičnoj važnosti
ove poviesti: Stari značaji uzveličavaju
se pravom radi njihove veličine i ty pi-
čke razumljivosti, kršćanski ne zaostaju
im u uzvišenosti a nadmašuju ih svo-
jom nesebičnošću. Više je i na više se
odnosi ono zajedničko ćustvo, koje na-
panjuje heroje vjere nego li ono što o
dlikuje rodoljube stare Hellade i Rima;
zviezde na nebu staroga svieta poje-
dincato svietle, a takodjer sastaju se u
zvježdje, ali one ne obilaze i ne kolaju
oko središnjega sunca kano nebo zvie«-
da, kojih uspomenu crkva slavi. Na
cielom svome polju poviestna znanost
nema većega objekta od kakršćamke cr
kve Stare države od jučer su se s njom
sravnile; krize, koje su ua kocku sta-
vile svaki historički obstanak, mogle su
splaknuti njezine gradjevne kamene,
ali ne uzdrmati njezinu jezgrovitost
ona je stara, ali nije ostarjela, ona u-
pliva na cieli život, njezina živa djela-
tnost uzvisuje se na znanost, njezino
bogoštovlje razgranjuje se u umjetnosti....
Ne može ae upravo shvatiti djelatnost i
postanak jedne države ili kraljevstva,
ako se ne prihvati promatranja o kakvu
idealnom momentu: politička načela,
tradieije narodne predaje, razni vriedni
pojmovi itd.koliko više ovo vriedi
o erkvij koja odvisi od duhiviu* i«
Žaja te je pozvata na uzdržanje i una-
predjanje. Vjera i zapoviedi, dogma i
ćudoredne zapoviedi jesu životna točka,
iz koje se razumije sve obličje crkve-
noga života. Ako poduka crkvene po-
viesti neposreduo mora oboje učeniku
dati, treba da visa poduka vjere još
jednom to učini, ova se bo odlikuje od
one u tom da može pokazati, da su a
velikom one nauke djelovale kano rieČi
vječnoga života nadjoše u narodnom
životu i u poviesti." Ako je dakle po-
duka kršćanske vjere od tolike važnosti
za oplemenjivanje i čišćenje Brdaca,
tada takodjer i uzgoj kršćanski i po-
duka, koja za vjeru ćuti, bit će na bla-
goslov rastućih pokolenja. Ako mora
biti bolje u školi, državi i crkvi, treba
da ih vjera nadahnjuje, oživi i napried
vodi na ćudoredan život, na život u mi-
losti i u istini. Protestantski gymn. u«
čitelj, Pastor Albr. Scholer piše; „Ne-
obhodno je potrebit tvrd posao ok6 na-
raštaja, koji raste u budućnost i koji
odlučuje budućnošću, navlastito vjersko
uzgajanje mladeži, a naročito izobražene
mladeži u kući, Školi i crkvi shva&a za-
daću, ukorenjuje je te prUči izkvarenost
množtva, propast teli crkva koli dr•
žaveu. —
»tniji *d talijanskoga, bogatatvom od la-
tinskoga, svakim drugim dobrim svojstvom
od ostalih jezika, ako se iuuzme stari
grčki. (Sulla poesia popolare dalmata).
•li zato svu krivina nije svaliti na same
talijanaŠe.
* * *
nju hrvata, u Z igrebu god. 1842 o-
bjelodani.
Neda mi se medjutim propustiti je-
dnu opazku o njegovu tumaču Dan-
teove „Divina Commediau gdje bi se
na prvi pogled činilo, da je i njemu
mrzko ime hrvatsko. Ta se opazka
tiče 35 i 36 kitice XXXI poglavlja
U Paradiso, koje ovake glase :
Quai e colui, che forse di Croazia
Vitne a vedere la Veronica nostra,
Che per V antica fauna non si sazia.
Ma dice nel pensier, fia che si mostra:
Signor mio Gesù Cristo, Dio verac«,
Or fu «i fatta la sembianza vostra ?
Je li moguće, štijuć i pomnjivo raz-
šljajuć ove stihove, da se neostane
ganutu, kako li Dante uznosi bogo-
ljubna ćustva, štono se bude u Hr-
vatu, koji je s daleka došao, za uz-
krsno proštenje, u Rim, eda vidi 1-
sukrstovo lice na rubeu svete Vero-
nike, što ga kazivahu puku u Veliki
Petak? (Camerini: La Divina Com-
media, con note, Milano 1883) — Pa
ipak pod riečju Croazia ovdje Toma-
iić prepisuje opazku njekog tumačite-
lja, kojega nazivlje Starim (Ant), i
koja glasi: gentê selvatica e seostumata?
Kako je tu crnu tudju krpu prišio
hrvatima, zbilja je začudno; ali na
koncu tim neostaju omraženi hrvati,
nego sami nespretni šivači. — A da
je tako dobro je pripomenuti, da je
ovdje slika onoga, što se dogadja u
Raju, gdje je sve sveto, Isukrstovo
lice, sveta Veronika pa bi morao biti
ivet i Hrvat, koji razgleda Božanstve-
noga Spasitelja. Osim toga sam To-
mašić, na glavi ovog XXXI pjevanja,
navodi, kako Boccaecio povieda, da
su zadnja pjevanja Divine Commedie
bila nadjena osam mjeseci nakon pje-
snikove smrti od njekoga učenika
njegova, uz divno vidjenje, i da je u
njima nešto Božjeg objavljenja. Ne
ver80 umano mai sali più alto. Pa na-
pokon u članku U Ordine delle bea-
titudini o istom pjevanju sam Toma-
šić govori bistro i čisto del Croato che
viene a vedere la Veronica e diče pa
rôle che ritraggono la sua devota sem-
plicità, — Kako Be daje dakle oprav-
dati ona stara selvatica e seostumata
opazka? kako se može složiti il sd-
vatico e lo seostumato colla divota
semplicità? — Napokon pjesnik u
Bliedećoj kitici 37 sebe prilikuje o-
nomu pobožnomu Hrvatu, govoreći
Tale era io itd.. što, kad bi se pod
bilo kojem obličju moglo šta nedobra
0 Hrvatu misliti, nikad nebi bio u-
činio.
I doisto obilježka hrvata u Dante-
ovo doba (1265-1321) bijaše vjera i
bogoljubstvo, u kojem se odlikovahu
najveća gospoda. Baš u ovo vrieme
spada imenovanje blaženoga Augusti-
na Casotti, trogiranina, biskupom za-
grebačkim (1303). Malo prvo, (1298)
zaslugom velikašâ Šubića, nadbiskupi
Spljetski i Zadarski po papinoj za-
poviedi posvetiše prvim zakonitim bi-
skupom šibenskim Franjevca Martina
iz Raba, pokraj sve protivnosti trogi-
ranâ. — Odnošaji tada izmedju Hr-
vatske i talijanskih državica bijahu
veoma tiesni; i nije pretjerano reći,
da su Dante i njegovi suvremenjaci
bolje poznavali Hrvatsku, nego sada-
šnji talijanski državnici i književnici.
A u ono doba Hrvatska je bila ne
manje izobražena od raznih talijan-
skih državica. U Hrvatskoj kraljevao
je Andrija Mletčanin (1290-1301), pa
Karlo Roberto (1306 1342), obadva
talijanca (Smičiklas: Poviest Hrvat-
ska I, sk. 366 397).
Bilo bi željeti, da sada po cieloj
Hrvatskoj zavlada onako zdrav vjer-
ski duh, kakav mirisi iz božanstvenih
Danteovih kitica. Tad bi nam čestita
mogla biti Domovina — Dok otrov
bezvjerja, što je zahvatio hrvatsko u-
mlje, akademičko i sveučilištno, te se
ciedi i kroz Matičine knjige, spravilo
nam je bez značajnost, kruhoborstvo
1 narodno robstvo. — Najgori dušma-
nin hrvatstva jest bezvjerje: ono nam
je okužilo književnost, i to osobito
pod nabožnim pogubnim oblikom, srb-
skim i ruskim duhom, to jest liberal-
gtvom, štono je u oprjeci najvećoj
s pravom kršćanskom slobodom. Jer-
bo srbstvo nije kršćanstvo uego libe-
çnUtvo.
Trebovalo puku vodja; i nadje se muž
tomu dorasao: iz puka, izobražen, u
svakoj skoro struci izučen, te mu ne
samo nebilo jednaka u ¿Šibeniku, nego
ni u poširjem svietu, muž koji je po-
znavao hrvatski jezik, kako onda malo
tko, ako ne bolj« nego itko drugi u po-
krajini, koji je znao izvrstno latinski i
talijanski, dobro njemački i francuzki,
koji se je vješto zabavljao vrtlarstvom
i šumarstvom, koji je znao razpravljati
razbroje, kao malo koji višji činovnički
probrojaš, koji se razumio u svakoj vr-
sti posala, ugledan crkvenjak, koji jc
imao svojstva i sposobnosti za najvišje
i najtežje crkovne službe, muž radin
kao crv i neutrudljiv, koji je duboko
bio štovan od svojih pristaša i štićenika,
ali ne radi ovdje nabrojenih svojstva:
to bio kanonik, kašnje dekan Josip Mr-
kica') — Autonomaši pak, mudre glave,
niesu mogli preko jedne noći prigrliti
načela protivna najdragovanijemu uvje-
renju cieloga života. Izvan njekoliko od-
iičnijih hrilćana, bilo je malo ljudi pri-
lične prosvjete, kojih nije oblivao stid,
kad bi im se reklo, da su croati\ to i-
me. premda su u duši bili osvjedočeni,
da su takovi, nerado izticahu sami na-
rodni prvaci, te se nazivali narodnjaci,
slavljani, aneksioniste.
* * *
Uza starijega narodnjaka, Marina No-
vaka, počeo se tada vidjati osobito u
izbornim poslaustvima god. 1870 prvašnji
autonomaš, koji se bijaše srdčeno zaki-
nuo na hrvatsku diku, Pavlinovića, i
koji ga tim ćustvom, za čudo nikad neo-
mekšanim, poprati, može se reći, do smr-
ti; sin hrvatskoga varoša, čigovo se pre-
zime nalazi medju junacima slavljenim
od nedostižnog pučkog pjesnika Andri-
je Kačića "*), koje se prezime odlikova
takodjer za vremena velike bune, na-
stale u Šibeniku uslied padnuća mneta-
čke republike god. 1797. na obranu zlo-
vidjene obitelji Bortolotti, i u drugim
zgodam i službama, koji se zvao Ante
Šupuk, i kojega Mrkica uzljubi kao po-
sinka, a on mu odvraćao kao dragomu
poočimu.
* * *
God. 1870 bi izabran J. pl. Fontana
narodnim zastupnikom za grad Šibenik;
pop Raimondi i A. Šupuk za šibenski
kotar. Kolo se sreće preokrenulo. — U
saboru 25 Kolovoza 1870 nadju se 24
složna narodnjaka; koji broj god. 1871
poraste na 29; dok autonomaši nesložni
spali na 13 do 14.
4, Narodnjaci hrvati ; hrišćani poči-
miju izticati srbstvo.
Zastava, pod kojom su vojevali na-
rodnjaci od god. 1861 bijaše sdruženje
s Banovinom. Ime se hrvatsko nije pu-
no izticalo, ali je bilo od svakoga pri-
znato, da smo mi, to katolici, to hri-
šćani, pravi hrvati, kao što i bolje nego
što su hrvati Banovci. O srbskom se
narodu nije ni sanjalo u Dalmaciji, pa
ni u Banovini. Izmedju 13 narodnih za-
stupnika u prvom Saboru, ono petero
hrišćana: Sablić, Kulišić, R dulović,
Knežević i Ljubiša bili hrvati vatreniji
i žešći aneksioniste: ali brzo mrzla vla-
dina voda razhladi Kneževića. Ljubiša
uz Pavlića odmah s prve proslaviše hr-
vatski jezik u dvorani sv. Ante. — God.
i864 mal ne svi se hrišćani nadjoše u
vladiuim šatorima; ali pristadoše brzo,
kroz ponovljene izbore, uz braću kato-
like narodnjake, osim Radulovića, Kova-
čević, Kulišić, Ljubiša i G. Vojnović.
CJ Zagrebačkom Saboru god. 1865 bio
zastupnikom Dr. Klaić, koji takodjer bi
članom kraljevinskog odaslanstva, dva-
naestorice, za dogovor s jednakim oda-
slanstvom ugarskim u Pešti.
* * *
') Nećemo ovdje iztraživati, zašto sam
Mrkica nije htio, premda postojano
tvrde, da je mogao postati predsta-
vnikom, t. j. prvim dostojanstvenikom
u Stolnom Šibenskom Kapitulu.
*) V. pjesmu 97 u Zagrebačkom izdanju
" 1889,
Nu hrišćani, što se dalje išlo, bili
više šaroliki. Sad ih vlada •premiesila;
sad se opet njekoji osviestili; sad na
25 Veljače 1867 Ljubiša iznevjeri se
zaključku ciele narodne stranke, da neće
poći kao poslanici u Bečki Reichsrath ;
pa nadjoše načina, da se proture za
Beč dva hrišćanina (izmedju šestorice,
što ih bilo u obedvie stranke), on i
Knežević, uz autonomaše Bajamonta,
Lapennu i Micheli Vitturi — Uz to viša
manje složni katolički i hriščanski na-
rodnjaci postojano zagovarali sdruženje
s Banovinom, dokle u manjini bijahu;
a god. 1870, i 1871, kad je Sabor Dal-
matinski upravio evetčanu predstavku
na kralja za sdruženje, unatoč protiv-
štini vladara bar. Rodica, medju 24
podpisa, bili hrišćani Arh. Kovačević,
Kulišić, Ljubiša i G. Vojnović. 1 god^
1877 sabor htio glasovati predstavku,
za sdruženje, ali ga iznebušiee bar. Ro-
dić dade zatvoriti.
5. Dva naroda u Dalmaciji : hrvatski
i srbski.
Pokle petorica poslanika na Car. Vie-
ću: pop Danilov, Fontana, Ljubiša, G.
Vojnović i Dr. Antonietti glasovaše za
izravne izbore; pokle Rodić pokrene
Zemljačtvo, za koje pristajali Danilov,
Dešković, Antonietti, Fontana, Knežević,
Kovačević, Ljubiša, G. Vojnović i Pe-
tranović, bi poravnan put odlučnomu
odciepljenju hrišćana, sada srba, od na-
rodne stranke, i savez njihov s autono-
mašima, kojemu bi utjelovljenje, Ivani
ćev izbor u Bukovici god 1879. Od kad
se poče, nakon posjednuća Bosne 1878
sve više hladnjeti stari savez narodni,
odkad se srbi, miešajuć vjeru s naro-
dnošću, dadoše razglasivati posebnim
narodom u granicam Trojednice, naro-
dnjaci, na mjesto da vatrenije rade o
sjedinjenju, i da traže k sebi pritegnuti
srbe, sami im se približavahu1), zabo-
raviše državno hrvatsko pravo, posta-
doše sami više srbi nego hrvati, tako
da ne samo što Sabor proglasi, 9 Br~
pnja 1883, da je naš jezik hrvatski ili
srbtki; nego dne 28 ožujka 1892, ve-
ćina, pogazivši svoju prošlost, a lzopa-
čivši, koliko u njima stoji, budućnost
svoga naroda, primi prediog Pugliesi-a,
da je naš narod srbski i hrvatski, ili
pravo, da su u pokrajini dva naroda
srbski i hrvatsku Nenalazimo dosta o-
štrih izraza, da osudimo odmetnike.
Narod će im djelom suditi.
Za taj prediog Pugliesiev glasovaše
srbi i srbakovići: Bjelanović, Bjelovu-
čić, Borčić, Brajković, Cingrija, Gjorgji,
Gojković, Gondola, lvčević, Karaman,
Klaić, Korlaet, Kulišić, Pugliesi, Simić,
iSupuk, Tartalja, Vranković, Vukotu5,
Zafron, Zore, Vojnović (22)
Za prediog Bjankinijev, nek u novom
izdanju učionskih Citanaka ime naroda
i jezika hrvatskoga nebude pritajano ili
nagrdjenOf stajali hrvati: Bjankini, Bu-
zolić, Ljubić, Paštrović, Perić, $arić (6).
Protiva predložim Bjankina i Puglie-
sa glasovali autonomaši: Benevenia,
Salvi, Trigari, Vidović, Žmirić (5),
Odsutni narodnjaci: Bulat, Duboko-
vić, Fontana, Macchiedo, Spalatin, Zuro;
autonomaš: Podić; srbi Milaš; neizvje-
stan: nadbisk, Rajčević; odrekao se
Bakotić (10).
6. Kanonik Mrkica, i Šupuk,
Tri godi le nakon Monzambanova po-
sla, i nakon prevlade narodne misli u
političkim izborima god. 1870, za bla-
goslovljene kratke Flukove uprave, biše
obćinaki izbori u Šibeniku. Središte
radnje razbudjenog hrvatskog puka bio
stan kanonika Mrkice; odatle se raz-
pletoše žice po odlomcima, a osobito
po Gorici i gradskim varošima, odatle
se stjeslo protivne gradjane gvozdenim
lancem. Narodni birači, odušeyljeni za
Mrkicom i njegovom desnom rukom,
Šupukom, predobiše; a značaj se vie-
ćnika najbolje opaža u Opraviteljstvu,
gdje za prvi put, odkle Šibenik obstoji,
bi imenovan načelnikom varošanin Šu-
puk, i gdje su svi prisjedoici, izvan,
ako ćete, Simuna Koštana, bili varošani,
Kao što je znamenita za francuzki na
rod velika buna prošloga vieka, s kojom
prestade svemoć plemstva i svećenstva,
a treći razred8), puk zavlada; kao što
') I knjižica narodnjaka D^ Politea
Srbsko hrvatsko pitanje (Spljet 1889)
nije drugo nego ljubovanje sa Srbima.
Sieyes^ pitaše: ^to je treći razred ?
Sve. /Sto je doale bio? Ništa. Što
pita? Da bude štogod. I doisto medju
24 milijuna stanovnika, što se onda
brojilo u Francuzkoj, plemstva sa
svećenstvom jedva je bilo jedan mi-
lijun duša (Robrbacher XVf 7).
se to jedva god. 1848 djelomice dogodi
u Ugarskoj i hrvatskoj Banovini; tako
isto sada, si lic$t parva comparare ma
gnis, i na korenitiji način, puk u Ši-
beniku predobi plemstvo i gradjanstvo,
sebi ih za uvjek podloži i skoro uni
šti, te im nikad više nebude vlasti i
života, dokle se s hrvatskim pukom ne-
stope, dokle nepostanu udom živim hr-
vatskoga naroda, dokle činima nedoka-
*žu; da poznavaju bolje hrvatski jezik
nego dosadašnji pučki ljubimci, dokle
se nezanesu za narodnim uzorima, i do-
kle od srdea nezarnrze na stare ' uspo-
mene, od kojih je narodna sviest bila
potištena i ponižena. I puk upoznade,
da je sad gospodar ; i činilo mu se u
više sgoda, da on zapovieda. Nu osim
što je nemoguće, da puk mnogobrojan,
neuk i strastven osobno svakom upra
vlja, te mu treba viernih zastupatelja,
koji da tumače želje njegove i do pra-
vednosti ih udjelotvore, već je bio tko
se poskrbio, da tu brigu puku oblakša,
a da je na svoja pleća naprti.
* *
Kanonik Mrkica bijaše vrlo oštrou-
man, poave lako i dobro poznavaše
ljude, s kojima bi i za kratko obćio,
bijaše proniknuo do srca i duše puka,
ter je u tren shvaćao, što ovaj misli, i
za čim čezne. Ali još vise nego ried-
kom oštroumnošću izticao se čvrstom
neprevladnom voljom: što bijaše nau-
mio učiniti, toga se ni pred kakovom
potežkoćom nebi okanio. Napoleon 111
za Talleyrandom bijaše rekao: RieČi
su za to, da se skrije misli. Pa premda
neumrli Pij IX protiva tomu bijaše o-
tresao: Povratimo riečima njihovo pravo
značenje, Mrkica, očevidno bogoljubni
katolički svećenik, volio uz prve vje-
trogonje, nego uz Kratova namjestnika.
Vidio je, izkušao je, što mu koristuje,
što ga lakše vodi k zaeječenomu cilju;
pa na žalost neznao pregorjeli svjetovne
varave uspjehe, a da teži poglavito k uz-
višenim uzorima pravednosti, istine i
ljubavi, po kojima se do Boga uzdi-
žemo, i u Bogu opočivamo. Premda
sredovječan (rodi se 11 ož. 1825, umrie
30 stud. 1890, od prošlih 65 godina), o-
davna izgledao postarikov; pa vidjeti
ga zapuštenom bradom, starim klobu-
kom, odjećom ializanom i razdrtom,
gdje se, uz dobar slap, svako malo po-
tiplje, i glavom k zemlji prignutom, o-
skrbljen jakima očalima, bojažljivo pu-
tem stupa, negledajuć ni na lievo ni na
desno, svab, koji bi ga bio vidio a ne-
poznavao, morao ga je sažaiiti. Obično
šetao sam, višekrat ga pratio koji dje-
čarak, s kojim bi se Ijubko razgovarao,
i obilazio mila svoja stabla, osobito gaj,
koji bijaše uaumio u samu kamenu uz-
dignuti pod tvrdjavom sv. Ane, i za
koji Obćina je doprinašala debelih tro-
šaka. Riedko ga ae vidjelo okružena od
njekoliko više privrženih mu učitelja, a
preriedko bi sa trevio u drugoj kojoj
družbi. Bio od malo rieči s onima, koji
neuživahu njegove milosti, i za nika-
kove novine neznadijaše; kad bi ga
tko upitao za stvari ozbiljne a nepoli-
tičke, koje dobro poznavaše, odgovorio
bi kratko i jezgrovito. Samo gdjekad
sa kakovim svojim ljubimcem odkrio
bi bolje kojugod svoju misao i želju.
Ali Mrkica bio, i to svakomu skoro bi-
jaše poznato, u Šibeniku sami i jedini,
čigova se volja podpunice u svemu vr-
šila. On bio uvjek član mjestnoga u-
čionskog vieća, i njegov predsjednik i
nadzornik; pa član kotarskoga vieća;
a premda u ovom je predsjednik kot.
Poglavar, te medju članovima broji ko-
tarskog nadzornika, nije nikad nikomu
ni preko glave prošlo, da poglavar ili
kot. nadzornik što zapoviedaju; oni su
djelom ponizno i točno do zadnje mo-
rali vršiti Mrkščinu volju. On nadzor-
nike kot. stvarao, i odpuštavao. Jednog,
Granića, nedorasla, uzdigne, da ga s nje-
kakova malašna uzroka (cherchez la
femme) nedično sbaci;
Fra male gatte era venuto U sorco.
(Dante).
Nadzornik Kalinu', poštena duša, htio
se osoviti na svoje noge/ i u njeke po-
kazati, da je njegova, kao kot. nadzor-
nika starija nego mjestnoga; ali je mo-
rao uplesti se u težke borbe, koje mu
porušiše jur slabo zdravlje, morao čuti,
da mu i starešine daju krivo; i brzo u
mirovini svršiti život. Nadzornik Vule-
tić, koji tu skoro u Makarskoj umrie,
kod prvih nesporazumaka morao pro-
mieniti stajalište. Napokon Mrkica nadje
svoga čovjeka u Si. Sinčiću, koji se
učvrsti nadzornikom, premda u znanjn,
kako kažu, neprehita većinu ovdješnjih
pučkih učitelja, a možda »ijednog od
gradjanskih, ako izuzmete ravn
Rossina, drugo Mrkičine stvoreni«
dostatna nauka i kukavna JV8'
jedino dobro svojstvo Sinčića, posluS
sliepa, obezbiedila mu položaj Za t 1
će se biti sam dosjetio, poslie' Mrki?1
smrti, da nebijaše sposoban. Pošto ®
realni Gimnazij, što je obstojao u ^
beniku, nije bilo lako, da Mrkica n
tegoe svoju premoć, Obćioa uzradi T
bude ukinut, a mjesto njega da h A
ustanovljena gradjanska učiona a rat
skim tečajem. Ova promjena urodi iT
bnim plodom. Gospoda, koja bi K?"
dala na nauke u Šibeniku svoju djJ
te se ovdje mogla opojiti hrvatski11'
duhom, slala ih u talijanski zadarsf
gimnazij i realku ; potežje bilo u*gai
nje svećenika ; pa se na koncu dogodili'
da narodna Obćina kroz 20 godina n i'
bila vriedna uzdignuti u svome kril
jednog čovjeka naučna a sebi privržen»
tako da neima jednoga pera, koje h!
htjelo bez plaće pisati dva redka n
obranu Obćine, pa i nitko od toliko DU
ćenika.vU Obćini Mrkica bijaše Mentof
svoga Supuka, koji je pak činio žtI
mu bijaše drago ; jedina medja načei
niku bila, da po čem nedirne ni aa;'
manje osjetljivost svoga poočima n»
čigov mig bijaše spravan skočiti'i
vatru i uv vodu. Mrkica bijaše svemo
gućan u Šibeniku. Kaže se zbilja gdje
kad i za druge osobe, da su svemoguL"
ali je to onako pretjerano, oblikom u
točnim, rečeno ; nu svemogućnost Mrki^
bijaše prava. Ni u učionam mužkim •
ženskim, ni u Obćini, ni u Čitaonie;1
ni kod pjevačkog družtva, ni kod gk]
sbenog, ni u stvarim političkim i d0
njekle crkovnim, nitko ništa nemogajl
odlučiti bez njega: ili odlučeno morala
se popraviti, kako on htijaše. y
* * «
Kad se radilo, hoće li se odlučiti da
zastupnici na Car. Vieću god. 1873 s-l®
»uju za izravne izbore u Beč n^rS •
veliki odbor u Šibeniku mtž'inom^S
pisa opunovlasti Fontanu, da glasuje^
kada kasnje narodnjaci po pokrajini
Slavljani po cieloj Carevini zakr koie
na izdajice, isti odbornici morali nenT
uzdanicu poslati svomu Zastupniku l
vog puta obogaćenu podpisom Mrkice
koji postfestum pokudi ono, što prS
bijaše kao zgodno i koristno odobrio
- Ah god. 1875 na 19 kolovoza po-'
kraj svega protivnog nastojanja Obćina
i narodnjaka bi od Njeg. Veličanstva
imenovan biskupom Šibenskim, a na 7
travnja 1876 od Pape progon, auto-
nomaš i OBOO pod Okriljem nadbiskupa
Maupas i ljevičara ministra bogoštovlja
Stremayera. Ta bila krvava za Mrkica,
koji nije za dostojanstvim čeznuo a I
njesto za kapitulskoga Vikara clrmi-
nati-a koji izposiova, da Šupuk, kojega
vrlo dobro poznavaše, bude obdarenpro
meritis od Pija IX poveliteljstvom (coV
menda) reda sv. Grgura Pape: pa uradi
biskupu svakim progonstvom i pogrda-
ma kroz više ed 12 godina; dokle na-
zad tri godine, Dr. Borović, nevino orU-
dje u rukama Mrkice i Šupuka, kad
potrebu uvidjese, pomiri ovoga s biska-
pom, pače ga sprijatelji, eda i kod bi-
skupa Mrkičm upliv postane mal a mk
g08p0dujućl,
* *
Nego otvorita protivština naprama cr-
kovnoj vlasti, pa igra pučkim strastima,
poremeti red u gradu, oslabi u puku
vjeru, podpiri grdoih izgreda, za koja
više nego vršitelji, morali bi bili odgo;
varati pred svietom pravi podticatelji i
osnovatelji koji su barem mogli to za-
priečiti, ako tu prst njihov nebijaše gla-
vni činbenik. A tko sije vjetar, oluju
žanje. — Oluja, koja se odatle porodi,
uništi mir u gradu, podkopa njegovo
blagostanje; trgovina propade, obrt »6
umanji; troškovi obćinski ogromno po-
raste, od manje nego 20 hiljada na go-
dinu, kad autouomaši Obćinom uprav-
ljahu, poskočiše (Statistika Dalmacija
izdao Odbor 1882) god, 1880 na 45 hi-
ljada, pak sve napried, kažu da su sada
dosegli 80 hi'jada; dugovi, kojih podf
vasnjim upravama nebijaše, uzrastošelie*
po do 250.000; pak zadnjih dana Opravi-
teljstvo uzajmi. bez odobrenja Vie<$»i
17 hiljada forinta, koji se neana gdj®
će dospjeti,
* * *