sposto a lasciare a questo giovane la successione al
trono. II maggiore dei figli viventi di Scir Ali e I- | Livno je bilo liepo trgovišće, te se je s prvimi va-
brahim-Khan, un uomo, pare, di intelligenza medio ; rosi u Bosni natjecalo. Nu kroz zadnje tri godine
cre; ma molto affezionato al padre, che gli af'fido il i pomanjka obrt i trgovina; jer se turci osobito u o-
governo della citta di Cabul. j vo vrieme jako okrutnimi pokazaše i mnoge na sa-
Di tutti i figli dell' emiro, Yakub Khan e il piu i mom vašarišću izprebijaše.
celebre; ha ora 33 anni, e per dodici anni lotto con-
tro suo padre, che fini per imprigionarlo. Fu in gra-
zia dell'intercessione del governatore dell'India che
la sua vita fu risparmiata.
Esiste un altro pretendente al trono di Cabul,
Abdul Rahman, ñipóte di Scir-Ali. Suo padre, Afzul,
aveva dispútate a quest' ultimo il trono di Cabul.
Vinto nella lotta, Abdul Rahman s'era rifugiato pres
so i russi; il governo di Pietroburgo gli assegnó una
pensione di 65.000 franchi, ed egli é, in mano dello
Russia, un pretendente serio alia successione al tro
no di Cabul.
Intine 1' emiro attuale di Cabul ha 3 figli ca-
pad di raccogliere la sua successione; ma 1'uno di
essi, Ibrahim, é infermo; il secondo, Yakub, é in
prigione, e šempre sospetto a suo padre; il tcrzo
Ayub Khan é in esilio: per cui, dieiamo, la suc-
cessione passerá naturalmente al ñipóte Ahmed Ali.
Ma tale questione potra assumere dell'importanza se
la Russia preteudesse far valere i dirítti d' Abdul
Rhaman.
Dopisi.
Skradin, 17 listopada.
Velik, sjajan i neopisiv doček priredjen bijaše
našem vrlom i hrabrom domobranstvu, vraćajućeniti
se sa bojnog polja. Doček bio kakav se pristojao
našem gradu i našem domobranstvu. Obćina učtivim
pozivom bez razlike stališa i zanimanja pribi oglas
na zid, da javi gradjanstvu svoju namjeru. Glavni
sokak gradski bijaše od rana jutra nakićen pristoj-
nimi sagovi, svagdje se vijahu zastave. Po brzojavu
bi pozvana zadarska gradjanska glazba, da osokoli
slavodobitnu vojsku. Slav. Obćina naredi takodjer
svim seoskim glavarom i rondarim, da dodju troboj-
nicami u grad, na saučešće gradskog veselja. Okolo
2 sata po podne mužari navješte stanovnicim da
se junačko i požrtvovno domobranstvo gradu pri-
bližnje. Svak tada pohrli van grada. Načelnik gosp.
Niko Dudan s Opraviteljstvom, zadarska glasba, gla-
vari seoski s trobojnicami, rondari puškami, sijaset
naroda iz bližijih okolica, milota gaje bilo nagle-
dati se. Tute na cesti svi čekahu da ujedno pozdra-
ve radostnim uzklikom, dobro došli junaci! Kad e-
vo ti četnika Mitrovića na konju; tad odmah pohiti
Načelnik sa družinom u susret da mu stisne junačku
ruku napomenuv mu vitežko ponašanje pred Livnom,
ter mu on srdačno zahvali. Medjutim glasba zasviri
carevku, a netom ona dospie, zaori urnebesni živio.
Prvi idjaše barjaktar, noseć trobojnicu, a za njim u
povorki neizbrojne trobojne zastave, medju njima
glasba, da razgali muke pritrpljene a razveseli srca
junačka. Med pucnjavom mužara, urnebesnim živio,
uclje srčeni i hrabri četnik Mitrović, sa pratnjom i
čitavom vojskom u grad. Svako se srce ganulo na
toli iskrenom izkazu Skradinjana. Sa prozora gospo-
dje i gospodične neprestano sipahu na junake vien-
ce svieća, pozdravljijahu rubci, klicahu živili, dobro
došli! Pri vojnom skladištu naredi četnik Mitrović
trubljaču da zove na molitvu, i da svi zahvale Bogu
da ih je očuvao od nemile smrti. Zatim dopratiše
Mitrovića i hrabro častništvo k svratištu, gdje bija-
še pripravljen ručak. Načelnik naredi da se donio-
brancini iznese deset barila rujna vina, da pokriepe
ukočene živce. U večer pak pred Čitaonicom svira-
še glazba, prskahu kriesovi gosp. Rabisa, obća ra-
svjeta, nepristani živio Kralju Frani Josipu I., Fili-
poviću, Čikošu, Mitrović u, Načelniku. Glazba zasvi-
ri zadnju koračnicu preko grada, i tim dovrši ovaj
znameniti dogadjaj. U ovom svečanom domaćem či-
nu opoštenila se i obćina i gradjanstvo. Slava im!
Ovaj dan bi najljepši za nas, što bijasmo sretni
izit na susret slavodobitnoj narodnoj vojsci. A braći
poginuloj pod Livnom ostati će vječna uspomena u
narodu, i iznašati će se njihovo junaštvo na izgled
potomcim. Pokoj im Bože duši!
Livno, 0 listopada.
U prvom mojem dopisu opisao sam u kratko
zauzeće našega Livna, koje je njekim kršćanom za-
davalo strah, da ne bi Livno po naše postalo ono,
što je za Ruse bila Plevna; turkom pako pružalo
je tvrdu nadu, da će ovdalen našu vojsku poćerati
i tjerat ju do zlatnog Praga. Medjutim smo vidili,
kako se u čas razprši i nada turaka i strah kršća-
na, osobito udaljenijih, kojim se je Livno prikaziva
lo kano strahovito zvierje. I toga radi podgovarali
su, što im se nije moglo odobriti, da se Livno sve
u pepeo ima preokrenuti. — A sad ću spomenuti
njeke crtice, koje će — mislim — i vaše čitatelje
zanimati.
Grad Livno, koje je dobro poznato koli starim
povjestničarom, toli našim narodnim pjesmam i po-
pjevkam, u kojih se često Livno ,.bielo", „slavno"
itd. naziva — leži pod velikim briegom Krug zva-
nim. Ima liep pogled; jer se izpod Livna otvara ši-
roko i liepo polje, koje se prostire sve do planine
Kad je slavna naša vojska prekoračila u Bo-
snu — neudariv na Livno koje je onda moglo se
zauzeti bez krvi prolića — skupiše se livanjski tur-
ci i složiše u tom, da se suprotstave našoj vojsci po
primjeru drugih bosanskih gradova. D& Bosna je na
maču uzeta, mačem ju dakle treba i oslobodit. Ina-
če bi — kako oni vele — bila mrcina, te bi neu-
godnim dahom zaudarala. S toga su i turski seljaci
bili primarani, koji to dragovoljno neučiniše, doći u
grad. Te ih je bilo sada u Livnu s turkušom — re-
dovitom turskom vojskom, Anadolci —blizu dvi hi-
ljade. Nu turkuša livnjacim nije mnogo koristila.
Turkuša bo uvidiv nevjeru bosanskih turaka, koji na
vjeri pogubiše njihova komandara Mustajbega, gle-
daše zgodu, da izbjegne iz rukuh livanskih turaka;
toga su radi iz Livna prelazili u Dalmaciju. Preo-
stali pako, kad je naša vojska obkolila Livno i do-
bro se njemu primakla, izvise bielu zastavu i pohrle
k našoj vojsci. Turci to spaziv obore na nje vatru
iz pušaka i njekoliko ih ubiju. Posle učinjene iztrage
živi poslati su u Sinj; a trojica njihovih zapoviedni-
ka odpremljeni su u Travnik. Još su u Livno došli
biegunci od Banjeluke i drugih mjesta; njih 30-40
došlo je, da pomognu svojoj braći Livno obraniti i
neprijatelja (?) u bieg nagnati. A livnjaci turci, ko
pravi rodoljubi (!!!) i sljedbenici vjere Muhamedove,
pozivali su u svojo kolo Kuprešane, Duvnjane i Gla-
močane, da se svi jedino odpru našoj vojsci; ali ovi
ih ne posluhnuše, nego mirno oružje položiše.
Turaka, koji se u gradu bili, sad mnogo ne
ima na broju; nu neznani ili su poginuli ili u špi-
1 jah i pećinah, koje su prije dolazka naše vojske
tražili, posakrivani stoje. Poglavico su svi pofatani.
Na s. Jeru (30 rujna) posli podne trojica su stric-
ljana: Derviš beg Bašatlija, Adži-Sali Cizmić i O-
sman Kerćić glamočak. Prva dvojica ne samo sbog
toga, što su prvi bunu digli proti zakonitoj Bogom
danoj vlasti Nj. V. Franje Josipa I. našega hrvat-
skoga kralja; nego i stoga, što su isti pogubili biv
šega livanjskog komandara Mustaj bega. Osman
Kercić strieljan je iz uzroka, što je pogubio šest au-
strijskih vojnika, koji su mu se na vjeru predali 15
kolovoza, i što je isti razna razbojstva počinio na
austrijskih podanicih. Ostali zločinci su pozatvaram;
medju njimi je i glasoviti Agan Cizmić. Kakvo će
oni pomilovanje dobiti? — Dva su velika turska
topa zrnjem naših topova zakovana; jedan se je od-
mah razevao kao zublja.
Naš narod, koj je željno očekivao svoju braću,
spaziv ih nad Livnom, pohrli iz svih sela obližnjih
napram njim, da pozdravi svoju braću, slavne nam
osloboditelje. Malo i veliko klicalo je od veselja:
Živio car Franjo Josip I naš hrvatski krali! Živili
njegovi slavni gjenerali! Živila hrabra i junačka na-
ša vojska! U to vrieme otisće se od Vidoške župe,
buduć je na zgodi bila, liepa kita konjenika sa dvi
zastave u susret našoj vojsci. Na trobojoici, kojoj
smo se mi s mnogimi častnici divili, simbolično je
napisano crnimi slovi: „Bosno! 1463" — zatim cr-
veno-bielimi slovi: „Živio Franjo Jozip I. oslobodi-
telj 1878". Došav vrhovnomu zapovjdniku Wiiriem-
bergu na Begovaču držao je O. A. C. pozdravno slo-
vo slavnim gjeneralom i hrabroj vojsci. Kako je po-
zdrav bio srdačan i iskren, tako su liepo i ljubezuo
bili primljeni od nadvojvode Wiirtemberga.
U nedjelju (29 rujna) u 9 sati prije podne na
Gorici u Livnu obdržavana je svečana misa za Nj.
Vel. Franja Josipa I. našeg hrvatskog kralja i oslo-
boditelja. Dok je trajala služba božja vijale su se
oko franjevačke crkve liepe zastave samostanske i
bližih župa: Vidovške i Čuklićke; jer su svi župni
ci došli na Goricu, da prisustvuju toj radostnoj sveča-
nosti. Pa tko ne bi pohrlio, da joj prisustvuje? Prvi
put nam evo stupiše u crkve hrabri junaci pod sab-
ijam i; prvi put nara tada zasvira vojnička banda u
crkvi. Bože! tko je sretniji od nas? Naši djedi i pra-
djedi želiše dočekati ovi dan ; al im u dio ne pade.
A mi, koji priznajemo, da smo nevriedni tolikog po
milovanja sa strane premilostivog našeg kralja Fra-
nje Josipa I. — uživamo to veselje i radost.
A naši tobož pravoslavni prosiše, da bi se ta
svečanost ovršila u njihovoj crkvi, ili pod vedrim ne-
bom na ravnom polju. Oh, iskrenih prošnja i ljud-
ske prevejanosti! Na što još neće doći ova naša bra-
ća, kad su tom zgodom dokazivali, daje franjevačka
crkva, kojoj slične u Bosni neima, malešna i nepri-
kladna za tu svečanost. Ne znam tko im uli u glavu
toliku i taku pamet; nisu li Novosadjani? Nu sva-
kako bi im bolje bilo, da se, promisliv prošla djela
svoja —sakriju vrpcami kao bule turske, da im sviet
i pošteni ljudi lica ne vide. ui.
KameŠnice. Prije ustanka bosansko - hercegovačkog i Lazareti u Dubrovniku oštećeni onomašnjim
' ognjem biti će do malo opet od vlade ponapravljèni.
Arrivarono qui questa mattina due compagnie
con banda del reggimento „Re de'Belgi". Nel póme-
riggio ne arrivarono delle altre.
Ci scrivono da Orebić, 13 corr.: Oggi venne
celebrala qui dal rev.mo párroco decano aiutato dal
m r. P. Guardiano della Badia una messa solenne
pei militi caduti in Bosnia ed Erzegovina. Alla sa-
cra funzione oltre a popolo numeroso assistettero lutte
le autorità regie. Cosi si coronarono le altre opere
pietose compiute durante l'occupazione. Da ultimo il
Comune invitatovi dal capitanato aprl una colletta
pei feriti. Le obblazioni speriamo corrisponderanno
aile calde raccomandazioni del rev.mo párroco ed ai
generosi sentimenti di questa popolazione.
Ci scrivono da Šolta 15 corr.
Anche a Šolta ai 6, corr. toccó il vapore per la
prima volta. Questo ó un avvenimento di grande im-
portanza pell'isola, perché cosí ci congiungiamo col
mondo civile e commerciale, ed acquistiamo una via
piu aperta e piu facile per aumentare il crédito ai
nostri prodotti. Per questi ed altri motivi facili aspie-
garsi il primo arrivo venne festeggiato con tiri di
mortaretto e con živio da tutta la popolazione. La
scelta deir agente nella persona del sig. Giuseppe De*
rossi é ottima, perché uomo molto pratico negli af-
fari di navigazione e buon patriota. Non sappiamo
peré per quale titolo o diritto laDirezione del Lloyd
gli affido 1' incarico e lo aggravé della responsabilitk
di prelevare a proprie spese e pericolo la posta dal
vapore. Questo ci sembra un abuso che la Direzione
delle Poste vorrá far cessare col costituir maestro
postale l'istesso Derossi, o eoll' indenizzargli la fatica
e la responsabilitá, perche, oggigiorno almeno, non
suoi servire nessuno gratuitamente.
E stata pubblicata in seconda edizione la Gram
matica slava del distinto nostro letterato can. A. C.
Párete. Vi furono introdotti migliorauienti jnotevolis-
sirai che faciliteranno anche di piu lo studio della
lingua slava reso gu\ colla 1.a edizione cosí sempli-
ce ordinato e facile.
I nostri ministri comuni Hoffmann e Bylandt, il
ministro-presid. Auersperg, il min. Depretis ed il capo-
sezione Artus, doveano partiré la será dei 16 corr.
alia volta di Pest. Anche S. M. 1' Imperatore é par-
tito per Buda-Pest e sará di ritorno a, Vienna pro-
babilmente venerdL La riunione dei minis|n/comuni
a Pest avrebbe únicamente lo scopo di "fissáre
nitivamente il bilancio comune peí 1879.
Iz Zagreba ode 15 sestara milosrdnica put Mi-
stara da svoju angjeosku ruku i onim bolestnicima .
na pomoć pruže.
Partirono da Vienna per 1' Ercegovina oltre
cento operai falegnami, diretti per Mostar.
Un dispaccio da Vienna, 17 corr. annunzia:
La Pol. Corr. ha da Costantinopoli: Le dichia-
razioni di Savfet pascià, dopo la risposta austríaca,
Paltrieri comunicatagli, alla circolare turca, erano
improntate di uno spirito assai conciliativo e di pio-
na fiducia nella política dell'Austria»Ungheria e pa-
reva che riflettessero 1' ancor fresca impressione della
notizia, appena allora giunta alla Porta, della pros-
sima riduzione dell'esercito d'occupazione che vi fu
accolta assai favorevolmente.
E anche auténticamente sm en tito che Savfet pa-
scià, quando tra lui e Zichy sí parló dell'occupà-
zione del distretto di Novibazar, abbia minacciaio di
respingere colla forza. Baker pascià assunse il' co-
mando delle truppe concentrate nei dintorni di jCo-
stantinopoli. Forti guarnigioni dovettero esserè spe-
dite pel mantenimento dell'ordine in luoghi che
rano stati sgombrati dalle truppe. * e-
NOTIZIEJARIE.
Il Prof. Michele Glavinić è stato nominato a
direttore del ginnasio di Spalato, il Rev. Don An-
tonio Matas a direttore del ginnasio di Ragusa, ed
il Prof. Dobrilović a direttore del Ginnasio di Cattaro.
Un telegramma da Mostar dei 16 corr. dice:
II T. M. Jovanović fece quest'oggi il suo so-
lenne ingresso in Mostar addobbata con arehi trion-
fali e bandiere nazionali austriache. Un numeroso
banderio formato di cristiani e turehi gli mosse in-
contro a cavallo, accompagnandolo sino in cittá ove
ambidue i vescovi e i dignitarí ecclesiastici turchi
e la seolaresca attendevano il comandante. II ricevi-
mento fu entusiástico. La cittá sara illuminata questa
sera.
Voci da Cetinje annunziano, che Plevlje e Sje-
nica sono state occupate dalle truppe austriache do-
pochč il Mufti di Plevl je con 3000 insorti b fuggito a
Bielopolje.
Iz Beograda pišu da
priprave, kako da su Srbi
Turčinu.
su onamo
u oči nova
velike ratne
rata prot i
Si annunzia da Costantinopoli che fu dećiso
presso la Sublime Porta d'inviare una comiqiasioue
una breve spanna di tempo, in cui si potesse for-
mare le proprie risoluzioni e fare gli ultimi prepa-
tivi in casa. Del resto, la certezza che la catástrofe
era vicina, o piu tosto imminente, fu data dall'anno
1870. L'enorme squilibrio politico prodotto in quel-
l'anno, aveva apprestato alia Russia la piu favore-
vole occasione di ripigliare un'altra volta 1'opera
tentata indarno nel 1855, e di condurre ad uua so-
luzione violenta la questione orientale. II potente av-
versario d' allora, la Francia, era stato nel frattempo
atterrato da un terzo, il debole amico prussiano era di-
ventato una Prussia gigantesca, che alia Russia a-
vrebbe protetto il dorso e, occorrendo, anche il fianco.
Era giunta dunque 1'opportunítá; e se mai taluno
avesse tuttavia opinato che la Russia non fosse per
valersene, ogni dubbio era scomparso dacehé, in quel
medesimo anno 1870, ella stracció in faccia all'Eu-
ropa i patti del trattato di Parigi per quella parte
che concernevano il Mar ñero, e con questo significo ben
chiaramente che, giusta le parole del suo canuto can-
celliere, nei 14 anni trascorsi ella s'era davvero rac-
colta, e ormai si sentiva pronta a buttare uelle que-
stiorii europee tutto il peso della sua potenza.
Da allora in poi, una política per poco provi-
dente non poteva piu prendersi per mira la conser-
vazione della Turchia, a meno che la non fosse stata
disposta ad ingaggiare una guerra colla Russia.
Ora io contesso che questa idea anche tra noi
trovo ricetto nel capo d'alcuni fanatici, massime al
di la del Leitha. Questa idea poté fors' anco presen-
tarsi come un tentatore ad una tal nazi one nella no-
stra meta dell' imperoy ad una tal nazione a cui non
sarebbe da ascriversi a colpa se i patimenti de' suoi
connazionali le avessero annebbiato il giudizio sug-
gerendole una politica di vendetta contro i loro
oppressori; ma qualsiasi uomo di stato in Austria
dovette respingere da sé quell'idea, perché la guer-
ra contro la Russia, nell'odierna configurazione delle
potenze, sarebbe stato il medesimo che scatenare una
guerra europea, nella quale noi per fermo avremmo
avuto sulle braccia piu d' un nemico, e saremmo stati
costretti a combatiere su piu teatri della guerra. Per
conservare lo status quo, ed esso pure non ameliorl
nella Turchia, avremmo posto a repentaglio ben anco
lo status quo della nostra patria; per non dir nulla
delle calamitá che, in grazia della nostra posizione
centrale, avremmo attirate sul nostro paese, piu che
su qualunque altro paese europeo; anche t¿icendo in-
line dei sagrifizii finanziarii che una tal guerra ci
avrebbe costato, di gran lunga maggiori di quelli
che ci si domandano ora.
Assai di buon grado confesso che quest'idea
non trovó avvocati nel parlamento austríaco; ma qui
all'incontro si senti raccomandare un'altra politica,
quella cioc della passivitá assoluta, finché non fos-
sero aggredite le nostre frontiere.
' Ebbene, signori, questa politica la ho impugnata
e respinta con tutta energía in una precedente oc-
casione, onde ritengo superfluodi parlarne lungamente
quest' oggi, tanto piü che ella, per quanto io sappia,
Umrije Leon Izaurjanin kojih pet mjeseci, a
Karlo tek nešto više od mjeseca prije Gregorija.
Gregorija nasliedio Zakarija (741 52.). Ovaj
papa po Nodilu okaljao se vjerolomstvom i izdajom
počinjenom na Trasamundu, za koje vjerolomstvo po-
traži on od Luitpranda četiri grada, u petoj vojni
zauzeta. Anastazij, negdašnje Nodilovo pouzdanje,
pripovieda stvar sasvim drugčije. Al Nodilo nije u
sti, na koju vlast Karlo nebijaše još ni pomislio! Iz sa-
mog sadržaja ovog Nodilova umovanja može se vidjeti,
da ovo nije neg hipoteza, i to veoma smjela, malo osno-
vana hipoteza; nu realista Nodilo prestavlja ovo svojim
čitateljem kao najčvrstiju, najdokazaniju tezu.
Što je papa prosio (hortamnr, conjuro) Karla? — Ut
subvenias ecclesiae s. Petri et ejus peculiari populo, eos-
demque reges ... refutes, et a nobis repellas, et jubeas
eos ad propria reverti; ne praeponas amicitiam Longo-
bardorum amori principis apostoloruin. Tri su ovo pri-
vidne prošnje, a doista jedna je prošnja, na tri načina
izražena. — Na koje motive opire papa svoju prošnju?
— Sve na same vjerske motive, ni na jedan zemaljski,
materijalni motiv. Isti naziv Christianissime fU-i sadržava
motiv religiozni. Papa podkrepljuje prošnju: coram Deo
et ejus terribili judicio; propter Deum et animae tuae
salutem; per Deum vivum et verum; si non tibi princeps
aposlolorum claudat regna coelestia. Ovo posliednje pa-
pa doista ne želi; a da se Karlu to, po papinoj želji,
ne dogodi, šalje mu Grgur kao (u koliko to papi mo
guće) neko jamstvo, a u jedno kao religijozno vidljivi
motiv svoje prošnje daves confessionis s. Petri, koje ne-
ka Karlu budu claves ad regnum, to jest coeleste. Sv.
Petar je claviger regni coelorum; ključ Petrova groba
nekakova je preporuka ad regnum coelorum, da pogla-
vica apostolski ne zatvori coelestia regna.
Da je papa u Karlu budio požudu za vlasti zemalj-
skom, luda bi mu bila opomena: ut non praeponas ami-
ciliam Longobardorum amori principis apostolorum; daje
Karla mogo il htio papa državnom vlašću nagraditi, ne
bi se bio tolikimi vjerskimi motivi poslužio. Tko kršćan-
ski katolički vjeruje, taj će papine motive povladjivali;
qui f'oris sunt, mijim dopuštamo da se i smiju. Ako koji
vjernik pomisli, da je tih motiva papa možda preveć
nabrojio; tad mi je takovu dozvati u pamet, da je onda,
po Nodilu, Luitprand gonio stvar uprav do noža.
non trovó eco in niun luogo, tranne forse in Serbia
e in Montenegro. Dovunque puo e.sserci accorgimento
político, si tenne ferma la persuasione che, accaden-
do una nuova cotingurazione dell'Oriente, 1'Austria
nel propino leggittímo e bene inteso interesse dove-
va prendere una parte attiva. II raeno che potevamo
fare, e, lo ripeto, il meno, era 1'occupazione e l'in-
corporazione della Bosnia e dell'Ercegovina; e ardi-
sco diré che questa politica era quella che rispon-
deva alie tradizioni noslre, poniamo che queste tra-
dizioni non si riducano a nulla piu che al lasso d' una
sola generazione. (Continua.)
" '-í-H^feíte^- » /
Hercegovačka adresa.
(Brzojav »„Obzoru".)
Adresa, koju je na 14 tek. o podne hercego-
vačka deputacija predala caru u Pešti, glasi:
Vaše carsko i apostolsko Veličanstvo ! Gospodaru
nam premilostivi!
Da izrazimo topla čuvstva duboke zahvalnosti
nad izbavljenjem našem iz tolikih nevolja i očite
naše propasti, dolazimo mi sinovi Vašemu Veličanstvu
vazda vierne Hercegoviue, pred posvećeno priestolje
Vašega Veličanstva.
Viekovi su, odkad smo stradali i propadali što
razdorom i nesporazumom unutrašnjim medjusobnim,
što drugim uzrocima; ter napokon do skrajnosti pro-
pasti domakli; no providjenjem osobitim božjim Va
še Veličanstvo ganu se pružiti nam desnicu, te u
smislu proklamacije posla vitežke čete svoje pod vi-
težkimi vojskovodjami, koji najvjernije izvršujuć
slavnu i težku zadaću po želji i skrbi otčinskog
srdca Vašega Veličanstva na izmirenje i sporazum
svu stvar prevedoše, tako, da mi sada pouzdano
možemo od strane naroda izreći najtopliju zahvalnost,
privrženost i odanost najiskrenije viernosti i podaj-
ničtva kao našemu premilostivomu gospodaru i vla-¿
dao cu.
Neumoljiva sila naših okolnosti činila je, da smo
daleko izostali u napredku i prosvjeti iza toliko na-
roda nam srodnih i susjednih, ter su nam vruće že-
lje i temeljite nade, da ćemo odsele u zajednici ro-
dne nam braće i drugih Vaših sretnih naroda, moći
postupiti u prosvjeti dostojanstva čovječanskoga bez
uvrjede ičijega vjerozakonskoga uvierenja, i napre
dovati u svakovrstnom blagostanju bez ičijega okva-
renja, uživajući prava viernih Vam podanika.
t Sudbina naših položaja i naših odnošaja spa-
jaju nas sa sudbinom viernih Vaših naroda, zato
blagoizvoli Vaše Veličanstvo -primiti nas kao svoju
djeca, jer se mi predajemo po/' okrilje i upravu Va-
šega Veličanstva i slavne Vaše dinastije.^
Vaše Veličanstvo! Narod što vam se pouzdano
izručuje, malahan je ali dosta darovit, koji božjim
providjenjem nadarenoj postojbini svojoj umalo vrie-
menapod mudrom upravom Vašega Veličanstva proc-
vasti će i „prirondnim putemu vodjen napredovati
i na diku Vaše slavne krune sudjelovati.
brizi; on će Anastazijevo, za ovaj dogodjaj jedino,
svjedočanstvo odpuhnuti (str. 45.) ovako: Ovo je o-
čevidno verzija turena onda u svijet, ne bi li se iz-
pričalo vjerolomstvo. Na sastanku u Interamni, gdje
je papa kralja opominjao: „praedicans ei ab hostili
motione et sanguinis effusione quiescere, et ea quae
pacis sunt semper sectari". Liutprand (str. 46.) na-
mah pusti Petru četiri preporna grada... i sabinsku
krajinu i štošta još na granici rimske vojvodine, pak
i gradove Osimo i Jakin kraj Pentapole. Darova pa-
pi takodje rimske zarobljenike; i s rimskom vojvo-
dinom utanači mir od dvaest godina. Ovaj uspjeh
pripisuje Nodilo zvonkom i slatkom glasu papinom,
i toj okolnosti, što je papa Liutpranda za sofrom
razveselio, a Nodilo izpušta iz Anastazija, Što je, mi-
slim, za razborito povjestničare najglavnije: „Cujus
piis eloquiis flexus (Luitprandus) et constantiam san-
cti viri et admonitionem admiratus, omnia quaecum-
que ab eo petiit . .. eidem sancto viro redonavit."
U proljeće (s. 47.) od god. 743., Liutprand na-
vali na Emiliju, Ravennu i Pentapolu. I Eutihij, i ra-
venski nadbiskup i svi tamošnji gradovi (Anastazij
veli: atque universo populo praedictae civitatis, ac
civitatum Pentapoleos et Emiliae) zapomagali k Za-
kariji!
Zakarija molio, al badava, po poslanicih kra-
lja, da povrati otete zemlje; napokon ode glavom u
Paviju. Ako i preteškim srcem (str. 48.) odrekao se
Liutprand dne 30. juna ratovanja na Eksarhat i Pen-
tapolu, i carevini ') (ad partem reipublicae restituit)
povrati 2) oteto, tako da je megju područjem raven
l) Evo kako po Nodilu Anastazij, u životopisu Zakarije,
pod republikom razumieva bizantinsko carstvo; a fortiori
razumieva pod istom rieči bizantinsko carstvo u životo-
pisu predidućeg pape Grgura III. Cl'r. gori odielak VIII. 2.
") Anastazij pripovieda, da je papa u Paviji prosio Luit-
pranda, ,,ut ablatas Ravennatensium urbes šibi (papae) re-
donaret". Kad za lim isti pisac govori o gotovoj, ući-
njenoj darovštini, tad veli: ad partes reipublicae (care-
vini) restituit. Luitprand sigurno ništa ne uradio, proti
prošnji i proli namjeri Zakarije, dapače sve što uradio,
uradio Zakariji za ljubav: što je Luitprand uradio, to je
Zakarija prosio. Dakle ad paries reipublicae restiluere ili
šibi (papae) redonare očevidno u Anastaziju je sve je-
Što dok u najdubljoj smiernosti izrazujemo, do-
pusti nam Vaše Veličanstvo, da Vašemu priestolju
vruću i osobitu nuždu svoga naroda u poniznoj molbi
podastremo, a to: nas narod u Hercegovini od mno-
go vremena do najposijednieg trpljaše radi ustanova
i nameta, neodgovarajući njegovoj prirodnj moguć-
nosti, radi toga u podaničkoj vjernosti usudjujemo
se za milost najponiznije zamolit da bi Vaše Veli-
čanstvo ovoj zemlji po njezinih okolnostih i potre-
bah uredbu i upravu podieliti doslojalo se.
Bog neka štiti, Bog neka čuva Vaše Veličan-
stvo;
U Mostaru, na 2. studenoga 1878.
Marko Poljanić predao je ovimi riečmi adresu:
„Premilostivi care, slavni gospodaru!
Poslanstvo naroda hercegovačkog svih vjeroiz-
povjesti stupa u najdubljoj smjernosti pred presjajno
prestolje Tvoje, da Ti izreče u ime cielog svog na-
roda svoju najsmjerniju zahvalu i neograničenu o-
danost i vjernost.
Milost Tvoja neka se premilostivo udostoji pri-
miti ovu knjigu, u kojoj su izražena najiskrenija čuv-
stva naroda hercegovačkoga praraa Tebi i Tvojoj
prejasnoj vladaj ućoj kući.
Bog da poživi i uzdrži našeg premilostivog cara i
gospodara Franju Josipa I."
Na ovo je Njegovo Veličanstvo odgovorilo, da
će u smislu (proklamacije promicati dobrobit herce-
govačkoga puka bez razlike vjeroizpovjesti.
Corrisponaenze.
Sebenico, 11 novembre.
Venerdl 8 corr. alie ore 5 p. m. nel villaggio
di Konje vrate, due ore e 1/<t distante da Sebenico,
durante un temporale, il fulmine si scaricö sulla torre
delle campane, con tanta veemenza, che più della
meta della stessa, rovesciatasi sulla Chiesa, ne sfra-
cello il tetto, ed un cumulo di macerie la riempi;
nel mentre altri massi ingenti, venivano slanciati a
grandi distanze in tutte le direzioni, comprese le
campane, le quali in tanti pezzi furono rotte. — Ri-
masero intatte, con com une stupore, la Cappella, le
sacre Imagini, 1'Altare, il Santo Ciborio, il Calice e
qualche Apparato. Tutto il resto o distrutto, o reso
inservibile. Nessuna persona venne daneggiata. Sembra
impossibile che una sola corrente elettrica, possa
produrre cosi terribili effetti. E una vera desolazione.
In quest' oggi Monsignor Vescovo, coli' i. r. Impie-
gato edile, aceorse sopraluogo, per constatare l'acea-
duto ed apportare i rimedî reclamati dalle tareo*
stanze; le quali pur troppo sono rese più critiche
da ci6, che in pochi anni quella povera popolazione,
coadiuvata in parte dal fondo di religione, sostenne
la spesa della fabbrica della Chiesa, del Campanile,
e, nelF anno decorso, anche della 'Casa parochiale,
di cui era mancante. Presentamente è impossibile
F uso della Chiesa ; ed un locale terreno della Ca-
skim i langobarskom zemljom uspostavljena gotovo
stara granica ... Nego bilo očevidno, da jedini papa
onda (samo onda?) obrani Ravennu i Pentapolu....
Papa ovako (kako?) raširi (str. 49.) krila i nad Ek-
sarhat (malo prije reko N. N.: carevini povrati o-
teto!)
Liutprand umre g. 744., a poslie sedam .mje-
seci Hildeprandova vladanja, izabrali Longobardi za
kralja junaka Rathisa. Na Zaharijinu molbu (str.
54.) bijaše Rathis ponovio Liutprandovu nagoabu.
Ali zadatu besjedu otpuhne, ili drugi njegov var-
varski hir, ili negodovanje langobardsko. God. 749.
pozva kralj Langobarde na običajnu jagmu blaga i
zemalja latinskih. S velikom vojskom, i još većom
ljutinom, pohara Pentapolu; a po tom opsjednu grad
Perusiu, na po puta izmegju Ravenne i Rima.
Ni Nodilo ne očekuje ovdje pomoći iz Bizanta.
Namah dotrči tamo sretni krotitelj varvar&,
papa Zaharija, sobom noseći čitavu prtljagu krasnih
darova. Tora zgodom pozlaćeni njegov govor izvede
pravo čudo. Ne samo da izvinu mač iz ruke lango-
bardskoga junaka, već ga papa i namami (!) u svoje
jato (Nodilov stil!). Rathis pošo u fratre, a Nodilo
brže bolje odsudi ga na duševnu nesvjesticu.
(Sliedi.)
dno. S ovog razloga ne valja ni izpuhana boba sve, što se
sit nabnncao Nodilo o darovštini Luitprandovoj na sastan-
ku u Interamni sa Zakarijom (sir. 46), i što je još prije
bulaznio (st. 29.) o darovštini grada Sutria za vrieme
Grgura II. Sve ove darovštine, pod kojimgod naslovom
učinjene, ne izključuju vrhovno bizantinsko gospodstvo ni
u Rimu, ni u rimskoj vojvodini, kao ni u eksarhatu. A-
nastazij u životopisu Zakarije govori jasno o Stefanu
(pozna ga imenom!) patriciju i vojvodi (dux) rimskom.
Nu naš se Nodilo jednom zabio u glavu, da je Grgur II.
bio faktični suveren, i da je Petar (str. 29. opazka 7.)
bio posliednji carski vojvoda u gradu Rimu; za to bez
okolišanja na str. 47. tvrdi: Ako nam se u ovo vrijeme
spominje Slefan, patricij i dux u Rimu (Anast. Vita Za-
kariae), ne držim to za protuđokaz I - Za što
bi Nodilo išo pisati po Anastaziju? Anastaziju bilo pisati
po Nodilovih željah! -— Ja se ozbiljno bojim, da ino-
stranci, itako kivni na naš narod, ne prozovu ovo Nodi-
lovo povjestnikovanje hrvatska historiografa..
regimentó tre anni. Le famiglie nobili sono: Armeni,
Bosanei, Gabrieli, Ismaeli, Niconitij, Zilij, Simenoti,
Canavelli, Vidísij, Urbani, Padrei, Sunij, Segnich,
Ostoi, Stella, Parpad, Michioli, Budui, Vidali, lia-
rano vi, Obrudi, fra li quali ora non vi é ricchezza
notabile, ma le maggior entrade ponno esser di du-
cati' tre cento, ducento, cento cinquanta, et tal una
di cento et manco secondo la stagione, perche el
ñervo quasi tutto consiste in vini. Dei popolari v'é
qualcuno onestamente comodo, non d' intrada ma di
qualche trafíico et d' opere mannuali. Lapov'ertá vi-
ve principalmente, cioe marangoni e taglia piera,
et nell'una et nelP altra sono molti maestri suffi-
cientissiini. I marangoni fanno assai barcazze, et
navigli d1 ogni sorte, perché nell'isola é gran copia
di legnami. I taglia piere fanno medesimamente fac-
cende assai, perché nell'isola sono montagne di
pietre finissime, bonissime et in quantita, delle quali
ne vanno in grande numero a Ragusi, a Cattaro,
per tutta Dalmazia et altrove. Sono molti altri che
attendono la marinarezza et altri alie pescagioni,
et ad altre cose, onde quasi tutti la passano bene.
I traffichi sono pochi e di pocchissima importanza,
perché non vi é nella cittá copia di danari, pur
quelli pochi, che si fanno sono andar in Puglia per
formenti, li quali conducono a Corsula et in altri
luoghi. Salano assai sardelle rt altri pesci delli
quali, ne pigliano in quantita grande. Sono nella
cittá anime due mille cinxmecento, delle quali sono
uomini da fatto cinque^B^^t per 1' isola sono al-
tretanti, nella quale soira^i villaggi, et il maggior
Blata, nel qual ponno essef* da ducento venti fuo-
ghi; gli altri sono piccoli. Ilende tutta 1'isola co-
munemente aBMknno trentacinque milla quarte et
piü di vino iS^^e precioso. Biave ne nascono per
piü di cinque milla stara veneziani in circa, perció
gli convien comprar frumenti forestieri. Sono in
quest' isola molti vestigidi Torri et castella, et prin-
ipalipente in Villa Lombarda si ritrovano certi ve-
stgij d'un palaggio grandissimo edificato di pietre
minute % quadro egualmente fatte et conciate con
le ponte in su et in giu con grand' artificio messe
in sieme. É ancora sotto la villa di Blata un cam-
po aprico et bello, che di fertilitá contendería con
li campi dell' fegitto se I' aqua d' una viva fontana
non Tinnondasse quasi ogni anno, nel mezzo del
quale sono due pozzi, delli quali sorge Y aqua, che
inonda et copre il prato oltra le piogge, le quali
cascano in abondanzia, cominciando dal mese di ot-
tobre fino quasi il mese di maggio, il perché il prato
resta innondato quasi tutto il tempo dell'anno, et
quando piü accade, che ê mezzo il mese d' aprlie,
le pioggie restíno ad innondarlo, il che se vi pone
termine, il grano vien a perfezione fin cinquanta
giorni al piii, cosa di non poca maraviglia. Fuori
dell'isola nella parte, che guarda verso ostro, co-
minciando dal capo di Levante fin a mezzo P isola
non vi é porto sicuro ai naviganti, benché siano molte
spiagge, vallette e ridutti per qualche tempo boni.
A mezzo isola poi di fuori vía si trova un porto
chiamato Benia capace di ducento navigli, quan-
tunque non sia troppo sicuro per i venti di ponen-
te, et da questo luogo fin' all' altro capo d' isola di
fuora via sono molti e diversi porti piccoli e grandi
come Gersiosa, Porto Corbo ed altri quasi al nu-
mero di 30. Sopra la punta dell' isola per ponente
v'é una vallada grandissima, fa il porto morto di
Anfalto di sei miglia in dentro, la qual valle é a-
menissima e quietissima. Símilmente dalla parte che
guarda il Settentríone sono molti altri porti al nu-
mero di sette o otto. Non si deve restar di dire ch'
ella é da se forte abbastanza per essere luogo lon-
tano jdalla terra ferma, si doveria tenir con più cu-
ra per essere luogo d' importanzia per lo passo.
Dondesifaria fortissima presidiándola et fortificandob
di miglior muraglie e facendogli un cavagliero sopra
il monte S. Biasio, ove é la chiesa Iontana dalia
cittá circa passa 300, il qual cavaglierro guarde-
ría la cittá, il porto, e si fabbricheria con pochi de-
nari „.
I RITI M0RTÜAR1I DEI POPOLI SLAVI.
(Continua-zione).
Lo Scaligero ed altri eruditi porlano opinione
sull' autoritá di Varrone (^Conject. ad Yarr.), che 1'
uso delle prefiche sia stato portato dalla Frigia al
Lazio all' época dei Trojani condotti da Enea. Noi
sapiamo quali nazionali rapporti avessero i Frigi,
i Traci e gli Illirici, e quindi possiamo congettu-
rare a buona ragione, che questa costumanza giunta
fosse tra noi da tempo remoto. Ma io sono d' avi-
so, che la cerimonia religiosa ed affettuosa del com*-
pianto dei congiunti introdotta pur fosse nelle no-
stre contrade dai popolí dell'oriente e per avven-
tura pria dell'época delle prefiche. E l'una e Paî-
tra usanza fu mantenuta costantemente dal nostro
popolo. Il volgo non si vergogna anzi si gloria di
tributare le Iaudi dei suo cuore, interrotte da dolo-
L'arlifizio principale che pose in uso fu
di agglomerare una moltitudine d' incidenze
nelle quali si narrano delle crudeltà, délie ves-
sazioni, delle ingiuslizie de'lurchi contro a
Cristiani, fino a che gli ultimi si appigliano
al parlito di scuoterne il giogo, discacciando
ed uccidendo i loro nemici.
Ma se tanti grandi pregi risplendono in
questo drammatico lavoro , sonovi pure alcuni
difetti, alcune mende, da cui mal si guaran-
tiscono anche i genii più privilegiati. Ed i di-
fetti che mi vengono rimarcati, riguardano
massirne 1'economía del dramma.
Fino oltre mezza la rappresentazione, l'a-
zion ha poco moto e sembra stazionaria per
l'introduzione di sempre nuovi fatti che in sul-
le prime non si sa avvisare come si leghino
tra loro. Il soverchio desiderio del poeta di di-
pingere i costumi délia nazione, lo condiisse
alcune volte a delle scene inutili, non condu-
centi punto alio scopo del dramma. I sogni
délia notte ; il parlare Ira il souno di Vuko
Mandussiç e 1' ascoltarlo di due compagtii , le
predizioni fat te sulla sea pola spolpata di un
capro arrosto; le narrazioni di Venezia del
Generale Drasco cosi lunghe e noiose; Y im-
becilità del prete Mujo, sono digression! ed
episodî che non giovano a niente, ma che in-
vece ritardano l'azione, monotona per se stes-
sa da principio, e nocciouo ail* effetlo del
tutto. Verso la fine l'azione procede con una
rapidité ainmirabile , ed il prolisso pianto dél-
ia sorella sul fratello ucciso , anzichè raffred-
dare, perché ascitizio, riscalda viepiù l'af-
fetto.
Dove più risaltó la potenza del genio del
nostro autore, si è lo stile. E' incredibile quan-
ta robuslezza , quanta rapidità , quanta grazia
versa esso secoudo i varii affetli. Educato sul-
le canzoni del popolo , il nostro autore sa
mantenervi quell' ingenua semplicità, quel can-
dore , quella proprietà che cotanto s' arami-
rano, aggiungendo con bella unione e scel-
la e nobiltà. Ed infatti tutti i discorsi del Vla-
dica , quelli del cadia Mustag, delF igumeno
Stefano, le liriche poesie dei kolli, il lamento
della sorella , i canti alie nozze turche, sono
tali e cosi poéticamente espressi, che di me-
glio non resta a desiderare. Alcune sentenze
poi, alcune imagini sono originali e bellis-
sime.
Chi non ammira la robustezza di questi versi*
Jedna slamka medju vihorove.
Suza moja nema roditelja.
Nadanje se nase zakopalo
Na Kosovo u jednu grobnizu. oppure
Iza tuçe vedrie ie nebo,
Iza tughe bistriia ie dusa,
Iza placa veselie poes. Ed altrove:
A dusu sam natopio kapljom,
Pa se stara igra poverk vina,
Râ bliedij plamen po rakiu.
Ma fra tanti lumi di locuzione e di stile,
si notano anche dei difetti. Spesso parole tur-
che ed italiane. Per es. tron, Munar, tek ,
amanat, istinkt, tiranim, aferim e più
altre, che fácilmente si polrebbero correggere.
Talvolta delle negligenze, come ne'raccouti di
Drasco , in cui fino alla noja i verbi nel me-
desimo tempo si piegano, e producono certa
spiacevole monotonía. Questi pero sou leggieri
nei in confronto a moltissime bellezze, per
cui non posso non congratularon cogli Slavi
che in questo lavoro ottennero il primo dram-
ma di tanta ispirazione e di vero sapore na-
zionale.
Presento tradotto in prosa il primo soli-
loquio del Vladica Danillo.
Adunanza a Lovcena ; fitta ora di notte ;
dorme ognuno.
11 Vladika Đanillo (da solo).
Vedi il diavolo, arcavolo del Turco, con
selle pastrani, con due brandi e due corone,
ed il corano! E dielrogli stormo della genia
maladelta, per disertar la terra tutta quanta,
come locuste che brullano le campagne! Se
non faceva óbice lo scoglio de'Franchi, 1'Ara-
ba piena avrebbe tulto inondalo. Souno infer-
nale incorono Osmano , e diegli una luna co-
me un pomo! Oh il mal ospite ail'Europa
Orcano! Non v' è più Bisanzio, trepida della
giovane Teodora; stalle sopra la cometa del ñe-
ro giudizio! Il Paleologo chiama Amuratte,
perché seppellisca la Grecia colla Serbia ; pen-
sano a se Brancovich e Gertuca, e Muhamede
sta per Gertuca! La razza Asiatica dove mai
ha il nido ! La diabólica stirpe divoro le na-
zioni : sta il tempo e la nazione come il cucu-
lo : Amuratte rapi la Serbia , Baiazette la Bo-
snia ; Amuratte 1 Epiro, Maometto la Grecia;
qualche mío racconto, che per avventura aveva o
udito o letto qiiel di. Dopoché ebbi assicurato il mió
stomaco di cfy? occuparsene per alcune ore, sempre
pero angustiato per quello stato tempestoso in cui
supponeva/i animo di mia moglie , desiderava io fi-
nalmente di sapere , che cosa avesse, e conobbi
alia, fine dalla* su a bocea , ch' essa non si sentiva
bene: pero in questa sua manifeslazione traspiraba,
quasi ella avesse avuto 1' intenzione di tacere e di
nascondere qualche cosa, che io aveva diritto di co-
noscere, nía in quel punto non era caso, che quel-
,1a buona creátura se ne ricordasse , in tanto sub-
buglío erano i suoi sensi, che quanto piú agitati
Hie.no facile davano Tadito a trovare il fdo di cosa,
«he sí cerca,, non diversamente deir aqua , che quan-
to .piü e agitata, tanto me no permette , che si scor-
f gano gli oggetti che vi giaciono al fondo. Seguita
un po' di calma, continuando a predominarla quel
pensiero, Marianna si coricava ad ora tarda , e CO-
sí nel primo sonno travagliatane , si scuoteva con-
vulsa, sospirando e gemendo, volendo dirmi qual-
che cosa, che essa ben non sapeva che si fosse. —
Áltre volte nel piü bel del sonno mi svegiiava,
dicendomi fra sospiri e pianti qualche cosa, che ap-
parteneva per lo piü alia classe della puerilitá. Do-
vetti ascoltarla voglia o no , perché essa riteneva
non poter esistere vero amore tra maríto e moglie
dove fossero segreti ed arcani dell' uno per 1' altra
e viceversa. (sará contin.
ß I VISTA DAL MATA *
Biografía del P. Ottavio Jankovich, detto Spader, di Za-
ra, Minore observante, Vescovo fría d'Arbe, e j)oi d' As-
sisi. — Dedícala all' Illustr. e Rever endiss. Möns. Gio-
vanni ñercich vescovo di Sebenico. Col ritratto in lito-
grafía dello Spader. — Zara, tipografía Vemarchi-Rou-
gier 1847. 96 pagine in 8.° prezzo car. 35.
II P. M. R. Costantino Boxich M. O. noto giá
per varj suoi opuscoli, ne publicava testé uno, di
cui abbianio premesso il titolo.
Lo Spader, come dall' opuscolo si desume, na-
que in Zara nel 164 6. Giovinetto, vestito in pa-
tria I' abito del MM. 00., passo a Roma per istu-
diarvi filosofía e teología. Avendo dato nelle scuole
prove d' un ingegno distinto, fu tosto destínalo a
lettore di filosofía in Araceli: di lá passo lettore
generale di teología fn Perugia , e dopo tre anni a
Bologna, ove tenne pure la carica di censore del-
F universitá. U arcivescovo di Bologna lo fece con-
sultare del santo offizio, e suo consultore e confes-
sore io volle anche il cardinale legato Pignatelli: il
quale come ascese al soglio pontificio, col nome
d* Innocenzo XII, nomino lo Spader nel i6g5 ve-
scovo di Arbe, e dopo 5 anni trasferito alia sede
d? Assisi, dove fini nel 1715 la sua mortale carriera.
Lo Spader nel 1686 publico a Bologna in la-
tino il catalogo dei minori della provincia di S. Gi-
rolamo, distinti per santitá e dignitá; nel 1^01 a
Venezia i iumi serafici di Porziuticula; nel 1701 e
1705 due dissertazioni sulla storía delle indulgenze
di Porziuncula ; nel 1707 parimente in Venezia la
relazione sul cuore di S. Francesco sepolto nelia
Basílica degli Angeli; finalmente in latino i prole-
gomeni alia sacra scrittura, che vennero poi adope-
rati qual testo negli studii dell'ordine.
Lascio alia biblioteca del convento degli An-
gelí le sue opere inedite; cioé: sei volumi di storia,
otto di materie teologiche, una confutazione delie
pretese dei conventuali. Come si rileva da una sua
lettera, aveva intenzione di lasciare al convento di
Bologna la incominciata opera 51 Biblioteca canóni-
ca , giuridica, morale, teologica » che fu poscia
completata e pubblicata da Lucio Feraris, lettore
generale dello studio di Bologna.
Questi cenni tratti, come dicemmo, dall'opuscolo
del P. Boxich, sono piú che sufficienti per formarci
un' opinione vantaggiosa del nos tro Jankovich, détto
Spader, e ci sentiamo obligati di manifestare la
riostra gratitudine alF operoso autore, che con tan-
to zeio s' affatica per far conoscere ed ai connazio-
nali a nobile stimolo di eccitazione, ed ai forastie-
ri, a gloria della patria, i concittadini nostrij, che
nella república delle lettere e delle scienze si dístia-
sero. Se non che ci sia lecito di osservare che, nel
prestare un cosi nobile servigio alia patria, di far
conoscere cioé il mérito letterario dei nostri ante-
nati, c' incombe l'obbligo di porre ogni studio pos-
sibile di farlo si che di noi puré e del nos tro se-
colo si debba concepire un'opinione vantaggiosa,
onde non succeda che, mentre vuolsi ¡Ilustrare un
secolo passato, si oscuri il proprio, tanto piü che
altrimenti facendo mal si provede alia gloria di chi
vuolsi celebrare; ché il nostro libro dai primi let-
tori díscreditato, condannato viene all' oblio e non
si coglie quindi lo scopo di far rivivere il nome
dell' autore, se dimenticato, o farlo piü conoscere,
se poco conosciuto. Egli é perció che, se il molto
Rev. Autore vorrá in seguito, come promette, il-
lustrare la memoria di qualche nostro benemerito
concíttadino, 11 si alquanto piü di diligenza; poiché
neli' opuscolo citato non si possono non riprendere
alcune inesattezze di lingua, parecchi errori di stara-
pa, dai quali i forestieri potrebbero anche sospetta-
re, che la lingua francese sia a noi piü straniera
della chínese: e nella forma stessa dell* opera os-
servíamo alcune cose che, senza aggiungere punto
di grazia e di vaghezza 9I lavoro, hanno dello
strano , anzi il titolo stesso di biografía non si con-
veniva forse ad un libro di 96 pagine , nelle quali
non avendo che pochissima parte la descrizione del-
la vita dello Spader, si diede dalla 12a alia 86a un
estratto della sua filosofía antispinosistica, interro -
to di quando in quando dalle riflessioni dell' autoret,
e nelle rimanenti poi non altro quasi che un elen-
co delle opere sopracitate.
Pučkom učitelju mrkne!
Svagdanja pisatanja, gorke suze, duboki
uzdisaji pučkih učitelja, pazi li se pomnjivo,
očito kažu, da tome parii, lome potišteniku, re-
cimo i tome mučeniku, danas mrkne!
ne-plakat, a
upravo
Jest! kucat, a neotvarat mu.
smilovat mu se, prosit, a nepružit mu;
su stvari, koje ga čemere!
Visoko zvanje, jadna plaćo, pa jadna hrana
i radja. posmetaju ga da nezna kud će, ni ka-
ko će.
Da mu je urednije, točnije, bistrije njegova
zadaća iztesana i izkazana, čovjek bi stisnuo
rameni. Al ovako stvar čudna, da nereknemo, i
štogodj drugo.
Pa za tako kukavnu plaću na današnje
vrieme, da po sto puta preko dneva nezahukne!
Pri toj smetnji, nevideć željna napredka, uz svu
svoju dobru volju, da uepropusli koju suzu ža-
lostnicu ? Preziran od svakoga, gladan, gotovo
uviek, tko jamči, da mu neće preko misli pre-
letiti kakva, Bože prosti ?
Poradi te nepravice, dosljedno i nenapredka
narodnoga, nije kriviti njega: davati će Bogu
danas začeplje uši na slične
pouzdignute iz svih kuta naše
račun onaj tko
tužne glasove,
Dalmacije!
Da biti će jih još, al neznamo po kom
slobodno izpoviedati svoj vjerozakon; ali taj čin nije
im podao nikad državnog prava, tako da amo re
publika Mletačka ih namjeravala pounijatiti, a tamo
diplom im osigura slobode, doeim Dubrovačka ili
nije ni trpjela lako. Novi viek utvrdi im slobodu
gradjausku i politička, ali im nepoda državnog prava
kraljevine. Oni su i ostaju gradjani, mogu biti Sr-
bima, ali nesmjedu nazivati Dalmaciju srbskom, jer
u njoj ima, i to ako ima, petina srbskog življa. Tako
isto u Hrvatskoj-Slavoniji. Oni mogu ćirilicom pisa-
ti, čitaonice ustrajavati, listove tiskati, srbske pod
neske sastavljati, zvati se Srbim, ali paritet kakav
državni sa Hrvatima nemogu pametno tražiti. Oni
nisu politički narod suvereni, kao mi, jer naini je
osiguran po vladaocu ustav, mi ga možemo birati,
kad nam loze sustanu, mi uzoravamo s Ugarskom i
Austrijom, nas historija i diplomacija pozna u tro-
jednoj kraljevini, nipošto i Srbe. Što mi držimo svo-
ga, nemožemo, nesmijemo podieliti s nikim.
N Ali zato ni Srbija nedieli svog državnog prava
sa svojimi Rumunji i Bugari, ni Crnagora sa svojimi
Arbanasi, ni Ugarska sa svojimi Srbi i RumunjL
G. Ban nek se dostoji to ;ekcije drugamo započeti!
o državomarodnom pravu, ne nami u Dalmaciji, jeif
dobro zna, da se kod nas radjali mudroznanci, po-
vjestničari, diplomati, književnici, državnici, kad u
Biogradu robovi.
Ali onaj slosretni duh, koji Srbe svadja sa sva-
kim susjedom, bio Rumunj, Bugar, Arnaut, Hrvat,
muti i naše mirno življenje, te nas aggressivno na-
pada, nebi li kod nas na zapadu stekao, kad mu je
Istok zatvoren. Da u nas Hrvata i katolika neima
tog neprijateljnog duha prama sunarodnikom, vidite
iz odnošaja sa Slovenci u Istri, i u Kranjskoj. Ne-
uzroku, koji bi želili, da ti kukavci i unaprieda jdivite ,H se našoi. slozil\ ^jemnosti? Slovenci malo , . . , , iii. ¡po malo poprimaju nas književni jezik, dobivaju nase rade kojekakve nuzgredne posle, kako bi mogli hm;;™ r»i.;w;*i.in n*m ««imniitiiikm« «mi«™ «mimo
kruh, te i
kojekakve nuzgredne posle
priuždržati svoju obitelj, k n o mj c s e c
nekazivali ostaloga.
Pa da neće zapinjati, da neće mrknuti!
Iioće i te kako ! Ti, koji su pozvani u svakoj
prednjačiti dobi im izgledom, kojim je na dusu
obješeno, da odvraćaju naš puk od težke mahne
peleći da je dug zad drug, ti su isti usifovani
bon gre mal gre molit i dotle se ponižit, nek
jim tko Boga radi pouzajmi koji fiorin, da im
nije uz mnogobrojnu obitelj trpiti što ni čuvena
ni vidjena u prosvietljenom devetnaestom vieku !
Na početku smo 1880, na mladom ljetu,
te jih je dosta, koji će se čemu boljemu nadali,
a učitelji? Ah jedini i veliki Bože! Više će se
naroda veselili napredku, što će ga u toj godini
steći, a naš ? Po duši, nek mi kažu zastupnici.
Danas se čuje, osobito od pomlodjih njekih
učitelja, kad jih tko uzkori, zašto točnije svojo
dužnosti nevrše, kako jim se toliko nemari, jer
jim je i tako preveć napram plaći; nego da nebi
ni služili, da se nisu obvezali, buduć da sa zna-
njem što ga stekoše kod vrlih profesora u Ar-
banasih, mogu čak bolje pripomoći svome hr-
vatskom narodu, uz vlastitu svoju korist!
Pri ovakim pojavim, da neimasmo pravo,
kad rekosmo: pučkom učitelju mrkne! Ne jednom
već ajde deset, te do koga je, nek što prije
ovom narodnom zlu doskoči. Da nam se je ne~
povraćat na toli bistru stvar. K. Z.
knjige, približuju na se u političkom smjeru, s njima
kao braća jednokrvna živimo; ali oni nediraju u
naš teritorij ili u naše državno pravo, ni mi u nji-
hovo, pripoznavaju naše prvenstvo i rado pristaju
uz naše kulturne težnje. A zašto Srbi u trojednoj
kraljevini, koji uživaju isto naše pravo, ne bi mogli
s nami u ljubavi živjeti? Ali njima se hoće zemlji
šta i imena državnog! To dopustiti nećemo, te s
Rohuerom ćemo jim odvikati poznati: jamni*. A
zašto Srbi iz kneževina kao susjedi nebi mogli s
nami u miru živjeti? Jer jim se hoće povećati mali
svoj teritorij etnograiički prije, posije politički, ako
se dade. 1 jer vide da mi u Dalmaciji, u oboe u
trojednoj kraljevini, nismo voljni slušati osmoškolce
novosadske, eto ti izazivanja, uvrieda, antagonizma, i
fanatizma! Ilinc illae lacrymae. Budimo iskreni. Šimi
vide, što nisu nigda promislili, veliku Bugarsku ¿na
Istoku i Rumunjsku, na poldnevu samu Grčku
L'Italie con altri giornali ha parlato in questi
giorni delle disposizioni, prese recen teniente, di ri-
muovero dalla Basílica Vaticana le eostruzioni ed il
legname dolí' aula concillare. Da questo fatto ha
preso occasione di fare apprezzamenti inesattá ed
anche falsi ; come si è 1' insinuazione che siasi ab-
bandonata afl'atto 1' idea del Concilio Ecuménico.
II vSommo Pontelice regnante per lo zelo e la.
viva sollecitudine, ond'è animato, verso tutto ció
torna a bene della Chiesa e delle anime, ha per la
continuazione del Concilio quel medesimo interesse,
che il glorioso suo Antecessore ebbe di cominciarlo.
Ma pur troppo la rivoluzione ha messo Roma,
1 Italia ed il mondo in tali condizioni, che non la-
sciano prevedere cosi vicino il momento in cui si
possa adunar di nuovo in Roma tutto i'Episeopato.
In vista di ció, per non lasciare indefinita-
mente ingombra e chiusa una note vole parte della
Basilica Vaticana, e per ovviare al deperimento che
dopo un periodo di dieei anni cominciavano già a
soffrire le eostruzioni in legno, era ben naturale che
si pensasse a rimettere le cose nello stato primiero.
Pero a meno di una piccolissima parte di léígname,
servito principalmente per Chiese e Scuole Cattoliche,
il materiale dell'auia, per espressa disposizione del
Santo Padre, dovrá essere custodito e conservato nei
locali del Vaticano, fino al giorno in cui piacerà
alla Provvidenza di rimettere il mondo in condizioni
meno difficili e meno disadatte per la riconvocazione
del Concilio. < O. R.
O p I S 1.
U Zagrebu, svršetkom stare godine.
Ako se obazremo na naše službene odnošaje,
stara se godina zatvara nepovoljno za Hrvatsku.
Pošto je kraljevinski naš odbor bio napustio najglav-
nije točke svoje poruke prama Madjarom, — obu-
stavio se, istina, na zadnjoj, na onoj najme naše
tražbine iznoseće preko milijon forinti u ime neiz-
ravnih poreza iz krajine, uzkraćenih nam nepravedno
po zajedničkoj vladi. Ali kad se motri ponašanje
naših mjerodavnih krugova za vrieme kratkoga za-
sjedanja našeg sabora od 14 do 22 prosinca, —
težko da vam se srce uzmogne uzdignuti k ufanju
dostojnoga riešenja naših razmirica s Ugarskom. Došla
je na sabor zakonska osnova za produljenje nagodbe
kroz nastajuću godinu 1880.
Predloženi zaključak saborski, da se svetčano
potvrdi pravo Hrvatske na neizravne poreze iz kra-
jine, kojega je bio iznio u financijalnom odboru
i i vaš zemljak Prof. Vojnović, ne bi prihvaćen. U su-
Arbaniju, na zapadu Bosnu-Hercegovinu u rukamfprot sabor se zadovolji sa posve obćenitom izjavom
Austrije, dakle nikada svoju, jer će kolonizacija na-/ Bana, da se nagodba smatrati ima produljena u
tjerati pravoslavne u manjinu do koju godinu, pak' smislu kako je bila sklopljena godine 1873, te pri-
Zadača „Slo vincu
IH.
, Taj naš zemljak, i katolik k tomu, g. Ban, na-
zivlje Dalmaciju srpsko-hrvatskom. Odkad tako?
Znamo da nije povjestnik, ali kao literat nebi smjeo
te ludorije izreći. Svi povjestničari, odkad je hrvat
ska kraljevina bila zasnovana, zovu našu zemlju
hrvatskom, a g. Ban nije takav auktoritet da će nas
iz historije izbrisati. Dopuštamo da su iz Bosne i iz
Stare Srbije koncem 16 vieka prebjegli u Dalmaciju
i lirvatsku-Slavoniju hrišćani, kojim bi dozvoljeno
— Ma no mió caro; le parole non pro vano,
se non sono basate su fatti o testimonianze.
— Vorreste una prova palpabile?
— Senza dubbio.
— Ebbene facciamo una visita alie bettole di
Ragusa.
— Che bettole d'Egitlo, io non voglio as-
saggiare i vini; giacché ci vogliono documenti storici
rechiamoci aH'arehivio o alia librería dei frati.
— Sarebbe tempo perduto.
— E nellc bettole?
— Eh! nelle bettole sentireste i canti del re
Lazzaro, dell' Obilic, Serbi puro sangue.
— Forse da quella dozzina di profughi, da ra
gusei certamente no!
— Almeno mi conccderete che a Ragusa si
parla lo Serbo.
— Mentite per la gola, caro presidente; il ra-
guseo ha una íetteratura, una lingua propria. aceet-
tando volentierí ogni miglioramento, ne fii tesoro;
više nemogu se pozivati na polovicu pučanstva svoje
vjeroizpoviedi; tro jedna kraljevina, većinom Hrvata
nepodaje se njihovim težnjam; Ugarska nedaje jim
se pomoliti u vojvodini kao politički faktor -— od
svuda nepogode divnom snu velikog carstva srbskog,
pak se nas ni krivih, ni dužnih hvataju, da smo im
mi antagonisti. Jesmo u kulturi dakako naprednoj i
u položaju državnom, ali što zato. ako jim nije su-
djeno biti velikim plemenom? Nek se ograniče na
svoje, nek preuzmu unutrnje preustrojstvo, nek se
civiliziraju, nek se ujedine bez stranačkih i dinastič-
kih sekta, pak će oćutiti blagodati svog položaja u
ravnovjesju izmedju drugih plemena jugoslavenskih.
Ali htjeti biti prvi, pače jedini faktor na jugu, to
je preuzetnost djetinska. Neima uvjeta k tomu.
Notizie religiose.
Sua Santitá ammetteva il 29 dec. p. p. all'o-
nore dell' udienza particolare una Deputazione di
nobili giovani napoletani, appartenenti aU'Associa-
zione di Sant'Alfonso, i quali, in uno all'omaggio
della filíale loro devozione, urnilíavano al S. Padre
1'Obolo delle Diócesi Napolitane, cni la detta Asso-
ciazionc ha l'incarico di ra< cogliere.
ma non abbandona un campo illustrato da suoi an
tenati.
— Siete caparbio, voi solo la pensate cosi,
non giá P alta intelligenza ragusea, che si professa
serba in pelle ed ossa!
— Perdónate caro presidente, 1'alta intelligenza
ragusea tende una mano ai Serbi ed una ai Croati.
Vuol servire a due padroni, quindi si pavoneggia
del titolo di Serbo-Croata, lo che mi ha l'apparenza
di un minotauro o vipistrello o che so io.
Come vedi, caro Filopatro, con un sifFatto let
terato non si puo ragionare che all'orba; onde lo
lascio in pace, consolandomi teco, specialmente per
aver tu reso noto, come lo sforzo di alcuni zelanti
sacerdoti, perché lo scisma finisse, venisse paraliz-
da ferro omicida. Né furono i soli sforzi; che ram-
mento ancora l'infruttuosa abjura dei monaci di
Trebinjo, dell1 arcivescovo Basilio, e non molti anrii
fa dell' arcivescovo Sokolović, sparito per i raggiri
russi.
hvati produljenje. Drugi predmet saborisanja bila
je zakonska osnova, kojom se ovlašćivala vlada da
pobere poreze do 30 lipnja 1880, a to na temelju
proračuna ove godine, pošto nije se mogo ili smio
podnieti na razpravu proračun. Živahna je bila raz-
prava, te se podigo prigovor, da, bivši od ovogo-
dišnjega proračuna žalibože odkinuti neizravni porezi
iz krajine, koje nam kralj, odbor madjarski odriešito
zaniekuje, — svaka dozvola vladi da pobere fporeze
na temelju proračuna tekuće godine sadržava pri-
znanje nezakonitoga madjarskoga postupanja. I g toga
našlo se 10 zastupnika koji sa glasovali proti ovoj
drugoj zakonskoj osnovi, a za nju 29.
Sabor se zauzeo takodjer za ukinute slobodne
luke hrvatskog primorja, da im olakoti prelaz na
carinarski sustav, a to na predlog senjskoga za-
stupnika Folnegovića.
Kao snieg su padali upiti raznih zastupnika
na vladu, koja je mršavo ili nimalo sa svojim i od-
govori uspjela, a na neke upite ostalo dužna svakoga
odgovora.
Nadostavite, da je opet nekoliko članova od-
stupile od kluba narodne stranke, te ćete se uvje
riti da službena sgrada još se više rasklimala i po-
pucala, te neka promjena u bolje, ili u neobhodno
gore da bolje nastanu, prikazuje se kao neizbježiva
za buduću godinu. Red bi da novo vino ne tipi više
starih balava, te zahtieva nove posude. — Izvan-
Lavora, caro Filopatro, per il bene della patria,
nè lasciar inerte l'aurea tua penna, chè l'ultimo
per m eri to, ma il primo per buona volontà, sarà a
rendertene un sincero grazie il sempre tuo
aff.mo tuo A. L.
IX.
Carissimo Filopatro !
Chiudo questo mio carteggio teco, col citare
le parole del grande nostro poeta, il Gundulić, contro
coloro che tentano di seminare la zizzania dell' odio
e délia discordia, in un popolo cosi mite e pacifico
quai è il nostro.
Ecco una quartina, che I' omladina farebbe bene
di apprendere :
Ah! da 'e proklet, tko zameće
U rodnomu nemir gradu,
I domaće vrieži smeće
U zavadi i neskladu.
Caro Filopatro, resto per la vita tuo aff.mo
A. L.
se živiti novim, omladjenim životom; procvala druga
vrst govorničtva. Nastale apologije crkvenih otaca.
Razvila se kršćanska misao na ravalah starih vjera
i običaja. Dok dogrozile težke muke prvih triju
vjekova progonjene Krstove zaručnice, i ugledao se
prst Višnjega i zapamtila se ona coelum terra et
transibunt; ustali i'edoin vojaci te svete zakrilnice
odkupljenih naroda na obranu slavnih Krstovih ste-
čevina. Procvalo crkveno govorničtvo. Izmedju !a
tinskih crkvenih otaca, da su ti preporučeni porad
uzorne jedrine i bistrine sloga Minucij Felix, La-
tancij i 8v. naš zomljak Jerolim. Jedri su i živahni
Tertulijan, Ambroz, Agustin, Grgur i Leon, ali nisu
bez mana njihova vremena. Od grčkih su najodli-
čniji, Vasilj, Grgur Nazianzanin, Grgur Nisenac i
Ivan Zlatoustnik. Jezik im bistar, slog slikovit.
Zlatoustnik je upravo pjesnik, duša mu vrela, srdce
stove neumrli Otac Lav XIII! Živio slavni car i
kralj hrvatski Frano Jozip I!
Kad se ova toli radostna viest 23 prošlog
sječnja na Humcu prosula, veselju nije bilo kraja
ni konca. Nadošao m. p. o. Marijan Zanko Čuvodr-
žavnik, braća sa svih strana hrlila čestitat svojoj
diki, brzojavne čestitke odasvuda letile, riečju, obća
radost i veselje uz živo klicanje: Živio naš Paškal,
dika roda svoga! L. R.
Viesti značajne »a Zadarsko nam jest niitvo.
Iz Imotskoga, Kotara, 13 Veljače.
Već je Dušobrižništvu u pos Ijednu zapelo: s lanj-
ske nerodice ogladnilo pučanstvo, te se, ne samo
smanjili običajni prihodi, što pučanstvo doprinaša žu-
pnicim, već gotovo izdali. Opet dušobrižnicim nije j nježno, mašta bujna i prepuna živih slika orientalnog
ga, da se u toj svojoj stisci okoriste zakonskimi j neba i cvatne južne prirode. Izmakom petoga vieka,
propisi, da silovitom ovrhom poberu svoje, s toga istoga | barbarstvo Evropu zaokupilo, zakopalo liepe umje-
uzroka što se listom izmašilo pučanstvo; a ni srdce j tnosii, pa s njima i govorničtvo. Ovo se istanova po-
jim neda, da zakorače tuda, kad promjeraju pala j diže da valja istom četrnaestoga vieka u klasičnoj
lica svojih Župljana, koji danomice sgrću jim pred j zemlji umlja i ljepote, u cvietnoj Italiji, odkle se
vrata, i jedva izgovarajući od gladi pitaju jim sva- j mal a mal rasadilo kroz ostale evropske narode,
gdanjega hljeba, ako i badava. K tomu C. K. Po j Priznati je da još nigdje razgranalo nit procvalo
krajinska Vlada nemilostno jim zategla onu tobožnju j govorničtvo kao kod vilovitih Jelina i ratobornih
izvanrednu podporu za godine 1879. : Romulovih potomaka. Ima više razloga s kojim to
Doista groza hvata dušobrižništvo na pomisao, ! popuzlo govorničtvo. Filozofija sputila duhove u
ledene svoje veruge. Otruhnula cvietove, posegla za
jezgromi neumoljna vračarica gole istine. Govornicm
se bilo bolje pripasati, kako da rieči probiru, izre-
ke svadjaju, razlože, uvjeravaju, ganjivaju
*
*
Nestalo starinskih javnih narodnih skupština ,
zamukli govornici. Nestalo prvobitnoga prostoga ži-
vota, jednostavnih zakona. Udarile se tvrde granice
govorničtvu, nagomilali se zakoni. Pridušile se stra-
sti, uzkratio se mah oduševljenju i plemenitoj pro-
st osrdačnosti. Sviet obastrla magla, smirio se i za-
dovoljio u svojoj tmini.
DoplSi.
Je da
kako su, usprkos svega svoga požrtvovanja, osudjeni
da trpe; mnogo veća jih spopada groza kad promi-
šljaju na osobito da jim i ta kukavna podpora
zakraćena rad pukoga lienčarenja organa Pokra-
njiske Vlade, te se nebi možda pakostno sudilo,
rekavši da to Pokranjinska Vlada zateže iz same
osvete, što dušobrižništvo, od nevolje usilovano,
neprestance jadikuje i tuži se.
Ako podignu oči i pogledaju u budućnost, vide
obzor nekakav, nu jim i taj obzor tamom obvit. Da
ostanu na današnjih obstojećih propisih glede žu
pničke dotacije, zlo, kako je jur javnosti poznato;
a da prodre, što ako Bog da neće, onaj uvredljivi,
fiskalni i netočni, tako nazvani zakon, koga Stre-
mayrova liberalna i antikatolička duša skalupila i
prije smrti vidjela predložen«, - još gore, čim
zakon nije udešen po zahtjevu potreboća i čim bi se
tada pomisliti moglo, da su dušobrižnici namireni,
a tamo bi jim se administrativnim putem po običaju,
po focianskomu duhu, krojila pravica. — Zlo i
naopako ako se neodbaci, jal radikalno nepromieni
taj tako nazvani zakon, koji ne samo naginje, već
bjeločano i sbilno nastoji, da umanji broj dušobri-
žnika, dočim Priestolni govor, od iskustva nadahnut,
u te je da ga poveća i da ga uzmoži.
Golema je napravica, ako se čuje i ako se
znade što je pravica, a gudala se nedrži, no da se njim
udara po ušiju, da dušobrižništvo trpiti mora uspr-
kos sve svoje pohvalne djelatnosti i u župničkom
krugu i vanka župničkoga kruga, služeć Crkvu i
Državu: unapredjujuć obću korist, štiteć moral pa i
zakon, koje nemogu štititi ni izšarana hartija, ni
kormilaši u slavi, niti li vojnici, niti li njihove sprave;
a to bez obdarenja ikakva, izim onoga, što su dosad
bili usilovani od drevnih vremena, da uztežu od post-
noga svoga zalogaja, da uzmognu pokriti trošak
za ured, Državu služeć, plaćati nadnice knjigonošam,
i nahrajijivati izmorene i izgladnjele činovnike pri
njihovim putovanjim po planinskih župah, gdjeno nejma
se karao unieti glave do pod sljeme kanonike. —
Velika je stvar, trpili su dušobrižnici, dokle se je
na pretres uzeo, od dotičnih Vlasti, njihov položaj,
pak da imadu trpiti i sad rad odioznoga predlože-
noga zakona, kad njihovo ekonomično stanje izašlo
na dnevni red!
Pak ni tu svrhe djelovanju opakoga udesa, koji
ukumio proti dušobrižništvu. Evo Pokrajinska Vlada,
tiest staroga kvasa, kao da se zaklela proti dušo-
brižništvu, naprestaje, da ga sve to više ogorčaje.
Budi za dokaz. Tu predlani C. K. Namjestništo
Naredbom 5 Rujna 1878 Br. 1938 preko Kotarskoga
Poglavarstva; a lani Naredbom 7 Ožujka 1879 Br.
2669 preko Presvietloga i Prepoštovanoga Diecezan
skoga Biskupa, naredjivaše dušobrižnicim Imotskoga
Kotara, da imadu prepisati iz Upisnika rodjenih
vjenčanih, mrtvih, na listace Tromjesece izostavljene
kroz jedanaest godina, i priuzet prepisivat jih i ši-
ljat jih redovito unapried, a to naredjivaše Namje-
stništvo oslanjajuć se na Vladinu Objavu 20 Kolo-
voza 1816 Br. 13529. Dušobrižnici Imotskoga Ko-
tora bijahu zamolili svoga biskupa 25 Lipnja 1879
i 6 srpnja 1879, da blagoizvoli pitati u C. K. Na-
mjestništva, da bi jih obskrbilo potrebitim štampa
nicam za Tromjesece, jer da inčije oni nemogu
izvršiti Naredbe. Takodjer, da blagoizvoli pozovnuti
C. K. Namjestništvo, da bi za unapred opriedielilo
Dušobrišništvu odsjećnicu (pausehal) za uredovne
troškove, prama dužnostim koje su mu naprćene
povrh župničkih crkovnih dužnosti od zakona poli-
tično-administrativnih. (Sliedi.)
Prijatelju Nikoli Igrancti.
(Nastavak.)
£o propadnuću rimskoga carstva, kršćanstvo
se proširilo. Stao se sviet obnavljati i pred evan-
gjelskom luči razpršile se tmine poganstva. Počelo
Mi plačemo naše narodno-orkvene sborove,one
svietle dane, kad slobodni Hrvati po skupštinah
pritvrdjivali sveta prava nekoč od ciele Evrope
uvažane i štovane Hrvatske. Danas se razplinjuju
tužni glasovi naših poštenih prvaka n zadušitom
parokrugu tndjinskih zloudarnih dvorana; danas ple-
menite duše hrvatskih sinova za nagradu pravednih
i uzoritih svojih poklika, primaju prezir i proklestvo,
primaju grdne nazive varvara!.... Ikad li Niko za-
sjati sveta Krešimirova pravda? Ikad li mi ponoviti
častne sborove naših dičnika? Ikad li uskrsnuti
stara Hrvatska?! Hoće!... Kako je prva potrieba
da se mi duhom obnovimo, tako se nadajmo, da će
samo onda naša mila Hrvatska viditi sretne svoje
dane, kad slovo vječne istine i ljubavi zanese na
ljepote duše hrvatske.
Da se narod svede na bistro vrelo ćudorednih
načela, da se prozrcali na čistoj vjeri i velikom po-
štenju starih Hrvata, to je prva, velika i liepa za-
daća naših svećenika. Okrenimo se k svojoj rodje-
noj braći, željnoj slova našeg.
*
Govorničtvu već neima mjesta po izviždanih
tribunah. Jedino mu još ca.ievanje na propoviedao-
nici. Nego i amo se kroz sva vremena mnoge sile
iztrošile, mozgalo se i namučilo; ali rek bi da se to
govorničtvo ne popelo još do onog vrhunca, na kom
ga nalazimo kod Demostena i Cicerona.
Ako je to uobće tako, kolika je to žalostilo
kod nas Hrvata! Francuzka ima svoje Bossuet-e,
Bourdalone, Massillon e i Flechier-e. Italija osim
svog velikog Segneri-a ima Tornielli-a, Vanini-a,
Pellegrini-a i Turchia-a. A mi? Ko u svem ostalom,
bogci! Jeli Niko, da je čas, da mi pokažemo što
smo i na tora polju, da zasramimo one što nas gad-
nimi imeni nazivlju? Tko bi bio smio reći nazad
dvaestak godina, da će se kroz toli kratko vrieme,
hrvatskim jezikom predavati najveće i najdublje
znanosti i umjetnosti? Tko bi bio smio reći, pred
dušmaninom našim, da jeziku našem neće manjkati
miloglasja francuzkoga i talijanskoga, po sjajnih
dvorovih naših velikaša i po mnogobrojnih izabranih
sborovih? Tko je i pomislit mogao da ćemo mi na
našem jeziku imati znamenitija djela glasovitog
Werne-a, pa da ćemo, kako je liepo počelo, kroz
koji decenij imati sve klasične proizvode stranih
književnosti?! J * *
*
Napred! Nebila tebi samu ova slova, Niko
dragi, već svoj kiti mladih svećenika. Dvojstruko
je blagosovljen rad, koji hoće težkih napora, a ipak
ga se hvata, od same ljubavi, vjeran sin svog roda
i svoje crkve! Hrvat je darovit; ovaj pjesnik-narod,
koji je tako bogat na pplju pjesni, lasno mu svrnut
na krasno govorničtvo, jer su to srodne seke, koje
će, ako bog da, lovorviencem okruniti mučeničku glavu
davnomu junaku...
Sad naglasujue ti Vivae voces ab imo pectore,
i želeć ti tog našeg liepog neba, bistrih vrela i vi-
linskih briegova, jesam.
Sa Cetine na Pavla Pustinjaka 1880 Tvoj Prijatelj
i. 1. Despot,
Spljet, 14 veljače.
Kada zaslužna „Kat. Dalmacija" svedjer
spravna braniti vjeru i domovinu, kada, želeći
svietom vlada poštenje, iskrenost i prosvjeta, smjelo
i odrješito znade vapiti práva narodna prava, stalno
nećete okljevati da uvrstite u velecienjeni Vaš list
ovo malo uzdisaja očajane i podjedno razdražene
duše. Nevjerojatno je doisto, da današnjeg vieka mo-
ramo uzdisati bez pristanka, što u Dalmaciji, oso-
bito u Zvonimirovom gradu, u toj staroj koljevci
mnogih velikanu, pošteni Hrvat nemože imati mira
niti počinka, neprestano da mora plakati i ustrplji-
vo podnašati psovke i nepravice oholih činovnika;
nevjerojatno je takodjer da ovdje ima ljudi toli za-
sljepljenih, toli strašću zavedenih, koji, uzprkos svet-
Čane zakletve da, postupajući pošteno i nepristrano,
svedjer bi vjerno i točno podučavali učenike svoje,
usudjuju se ipak u javnih školah djecu nam kvariti,
beztidno sliedeći Safašikove stope i ono zlosretno
Vukovo geslo: Srbi svi i svuda. Čujte n. p. što reče
početkom tekuće godine svojim učenikom neki pro-
fessor pri ovoj c. k. Realci: „Nel 1835 la lingua
serba tu introdotta in Croazia per opera di Ljude-
vit Gaj. — I veri Croati si estendono da Almissa
fino a Fiume, e sono esclusivamente Čakavci — Nella
Croazia civile sono Sloveni; nei Confini militari serbi,
come riluce dal vestire, dal costume e dal parlare
— Anche i nostri Morlacchi lianno costume e lingua
de' Serbi, sebbene erróneamente dicano di parlare
hrvatskiNije li ovo dosta, dapače suvišno da se
uvjerite o pretjeranosti tog čovjeka, te da ga točno
prosudite? Jest bez dvojbe; nu ipak hoću da znate
da to nije mu jedina mana kojom veoma škodi na-
šoj omladini, dotično i narodu našem, 1á često ču-
ješ gdjekoje nesmotrene i netnarljive Realce gdje ti
veseljem i ugodnošću pripovjedaju: Bog poživio na-
šeg professora iz hrvatskog jezika: s njim barem
netreba si glave razbijati, pa, što nijedan javni po-
dučavatelj nečini, on nam kaže predmet školskih za-
daća da se kod kuće pripravimo, da si lice osvje-
tlamo, da Solara lukavo prevarimo .. . Žalibože sličnu
manu dobio je ovih dana i njegov kolega pri ov-
dješnjoj gimnaziji, nu nadat se je da ovaj tom sta-
zom neće sliediti... Danas neću dalje ni rieči, jer
sam podpuno osvjedočen da, toli gospodin nadzor-
nik ¡bolar, koli veleučeni Hrvat Borčić ravnatelj spjet-
ske Realke, znadu veoma dobro da na mladjih sviet
ostaje, iz mladine da ljudi niču, pa s toga da će tom
neredu stati na put čim prije; da neće dopuštati
da kivni zavedenjaci stvaraju novu poviest hrvat-
skog naroda i hrvatske književnosti, da tlače oblju-
bljeno naše djedovsko ime u onom gradu gdje je sjala
kruna Zvonimirova, gdje no su vile vjerno milovale
Marulića, Papalića, Salića, Matulića i Botića, kojim
se Spljet može uprav ponositi. Bog dao da nakon
tmine svietlo sine, te da ovi nubudu glasovi vapi-
jućeg iz pustinje, ko što često bude u Dalmaciji.
Drniš, početkom mjeseca veljače.
Tu skoro bijah propitkivam ustmeno i pisme
no od neke gospode svećenika, učitelja i seljaka za
preporuku jednog valjanog časopisa za poljodjelstvo,
obrt i domaći život: mislim dakle, da ću svim pri-
jateljem ugoditi, ako im odgovorim preko vrle Ka-
toličke Dalmacije i ujedno toplo preporučim časopis
Pučke Novine, koje izlaze već četiri godine u Za-
grebu. Časopis stoji samo 4 fior. 60 nov., a izlazi
svake subote.
Urednik mu je poznati književnik, vrli rodo-
ljub i učitelj gospodin Ljudevit Tomsid. Ja dakle pri
zaglavku toplo preporučujem ovaj pučki Časopis
svim pravim rodoljubom u našoj hrvatskoj Dalma-
ciji, pošto će u istom naći obilne pouke i zabave i
svećenik i učitelj a ponajviše seljak. — Ovom sgo-
dom preporučujem takodjer svojim pri jateljem i „Našu
Slogu" u Trstu, koja stoji s poštarinom 2 fior., a
seljake fior. 1 za cielu godinu. Isti list budi milu i
dragu našu hrvatsku narodnost, medj našom braćom
u Istri. N. V.
Iz Sutivana, na Braču, prvih veljače.
„ krasne, premile "Sve za vjeru i za domovinu
rieči najvećega hrvatskoga dobrotvora, neumrloga
djakovaČkoga biskupa Jos. Jurja Strosmajera. Za
ovim čarobnim riečima povelo se listom hrvatsko
svećenstvo i onkraj i ovkraj kršnoga Velebita. One
su pohrabrile, osokolile širom Hrvatske naše ka-
toličke dušobrižnike, da rade, da nastoje svojski oko
napredka vjere i domovine. Bogu hvala! Ovo ple-
menito djelovanje cvati poput rumene ružice.
Strosmajeiov domoljubni klik raznio se na
sve krajeve i strane, uz duž i niz duž ove naše
krasne hrvatske zemlje. Uz glas mecenata Strosma-
jera, pridruži se milozvučni pjesnički uzklik prvoga
hrvatskoga preporoditelja. „Još Hrvatska nij propala,
dok mi živemo", te ove dvije izreke proletiše munjev-
nom hitrinom od grada do grada, od varoša do va-
roša, o l sela do sela, od župe do župe, od mana-
stira do manastira, od brda do brda, od doline
doHne,iednom rečju "svuda i svagde,, gdje ha
^E^tST^^]^ liepe divne izreke naših dvaju v
— Sliedi Dotata
Br. 20. ( ^ X Zadar, Petak li Ožujka 1880. God. XI
KATMA DALMACIJI
' ' I
V'eritatem facientes in ch&ritate, crescamus in IzllOĆliU P 0 U 0 t í 6^1 U 1 k Í U F 8 t Ego interim elamita:
i lio per omnia. qoi est oaput Christus. " -jt Si quis Catheđrae Petri jungitnr, meug eet.
(S. Paul. Efh. 1V. 15.) —<r^^jf^p (S. Hxeronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alaoriter uperam Vestram impensuros in salutari Bccleei® doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
roborandis, (Pio IX u yápmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. ~ U Zadru, unapried 0 flor, na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorif^ Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu 5 tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnik i za oastajttću godinu, — jkadbrojbe najbolje poštarskom doMJakom, šalju
se na Upravu Zadar, a "dopisi*^^rfiicd'*"' na' tfrFdništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Dne 7 tek mjeseca u Bruselju rukovao je naš carević i kraljević RUDOLF STEFANIJU, drugu
kćer belgijskog kralja Leopolda II i kraljice Marije. Vjerenica rodjena je u Laekenu dne 21 svibnja
g. 1864, nejma dakle šestnaest godina; naš je carević u godini dvadeset i drugoj. Kraljici Marija,
vjerenićina majka, roda je Habsburgova, kći Nadvojvode Josipa Ugarskog Palatina, a sestra Nad-
vojvode Josipa i Nadvojvodkinje Jelisave; tako će se mlada vjerenica vratiti u rod, u domovinu
svoje prejasne majke, na slavni priestol svojih djedova.
0 vjernosti izkušani austrijski narodi vesele se ovoj znamenitoj zgodi, ovoj svetkovini svoje
vladajuće kuće, i željno očekuju dan, kad budu mlađu vjerenicu mogli pozdraviti ka svoju care-
vicu i kraljeviću, kojoj će onu ljubav, počitanje i uzdanje prikazivati, kakvim će ju jednom kao
caricu i kraljicu svoju pratiti. Njezine krjeposti kao i obljubljenost našeg carevića i kraljevića na-
stavljati će stare odnošaje i obiteljske zveze, štono uviek obstojale međju slajnim Habsburgovim
rodom i raznim narodim naše monarkije.
Vjerenike STEFANIJU i RUDOLFA dobri nam Bože blagoslovi!
Br 117
Biuvši odlučen od C. K. Državnog Od-
vjetništva uzapt današnjeg Lista „Katolička
Dalmacija" pod Br 19 od 8 Ožujka tek. god.
izđavatog od Tiskarnice „Giovanni Voditzka"
naloži se C. K. Kotarskomu Tajniku Petru
Valerju da ima ovršiti uzapt svijuh primjerka
istog Lista i metnuti pod zvaničnom pečatom
dotični tiskopisni sastavak
Od C. K. Kotarskog Poglavarstva
Zadar dne 8 Ožujka 1880
Fortis
Gospođinu Odgovornomu Uredniku
Postov Ivanu Prodanu
u Zadru
Ova ad Utter am tiskana Viša Odredba
kazati će našim čitateljim van Zadra, zašto
nisu primili br. 19 ovoga lista.
U tiskarni metnuše nam „pod zvaničnom
pečatom" dva članka. 13 prvom, pod rubrikom
Viesti značajne za Zadarsko Namjestništvo, na-
vađjao je dopisnik iz Šibeničkog kotara ne-
koliko rieči iz jedne poruke Zadarskog Na-
mjestništva, razaslane župnicim Šibeničke bi-
skupije, rieči naime: Giusta parlecipaziorti degtie
di fede lo stato poco buono in cui si trovano
motte.... canoniche, anche fra quelle di recente
costruite o ristaurate, vie ne ascritto in massima
alia poca cura dei RH. Parrochi.... e alia non
curanza di provvedere in tempo e coi propri
mezzi, come di loro obbligo ai piccoli guasti ed
in parlicolare a quellt del tetlo e delle imposte.
Ovaj navod nije valjda uzdrmao živce Dr-
žavnog Odvjetništva, al je uzdrmao živce
katoličkih župnika. Nije čudo što ga dopisnik
popratio kratkim tumačenjem, što se na nj
potužio. II kod nas nije dopušteno tužiti se
javno na javne naredbe?
II je možda neistinito da se vlada skrbi
za župničke kuće di recente costruite o ristau-
rate, a za starodavne i nepopravljene da se
toliko ne skrbi?
IÏ je možda neistinit' da vlada pokra-
jinska, dok ima vremena 2davati naredbe o
župničkim kucam, nije još1 ce, mjeseca ožujka
god. 1880, imala vremem , da župnicim raz-
dieli podporu, odredjenu i à g. 1879? Ako je
ovo neistinito, Što je, kažite nam, istinito ?
Ni u pitanju gosp. dopisnika : „tko će
prosuditi, gdje su piccoli guasti gdje grandi
kao ni u dokazivanju, da t#štete župnici nisu
dužni popravljati, mi nevidimo zaptu dostatna
razloga.
A nevidimo zaptu razloga ni gdje, gdje
se veli, koliku plaču vuče gosg. Jfodić, koliku
g. Antonieti. f
Još manje možemo mi uvidjeti zaptu do-
statan razlog u talijanskom Članku Nadžupnika
u Orebićima gosp. Štuka, tiskanu pod rubri-
kom Priobčeno. To je faktum, da crkva u
Orebićima od toliko mjeseca zatvorena, da
onaj puk od 1500 stanovnika neima javne
službe božje. Gospodin Nadžupnik navadja
date i brojeve spisa odpravljenih i dobivenih
u tom poslu, pa se čudi gdje i kod koga
stvar zapinje, da još neima nikakva odgo-
vora Nije li dužan župnik i javno ob ovakom
stanju govoriti, i nastojati da stvar pospieši
i da mu se il stara crkva otvori, il nova
što prije sagradi? Inače kakav bi on župnik
bio? Nije li nužda golema?
Uz sve ovo mi se zaptu pokoravamo, jer
želimo djelom potvrditi što riečju branimo, to
jest posluh, pouzdanje u Više oblasti, što
uvjek nastojimo širiti med puk i svećenstvo.
Mi nismo revolucionarci ni oposicionalci à
tout prix. Što nam se čini neumjestno, neod-
govorno za katolički narod i svećenstvo, tomu
smo prigavarali i tomu ćemo prigovarati; to
je naša dužnost, za to živemo, od toga nas
neće odvratiti nitko, niti nas itko može za-
strašiti. Iz pune torbe, koja nam stoji na raz-
polaganje, iznašat ćemo zrno po zrno, vladi
pokrajinskoj biti će to na opomenu, narodu i
svećenstvu neće biti na štetu. Državni i so-
cijalni stupovi uz ovako tihane vode neće se
potresti. Bude li zaslužio,.onda nam list za- i
plienite slobodno. Ako pak budućim zaptima
nebudemo mogli uvidjeti dovoljna razloga, ko
što ga nevidimo sadašnjem zaptu, tad ćemo
se pozvati na javni sud, nek sudi med nama
i Državnim odvjetništvom, a za posljedice mi
neimamo uzroka bojati se.
* LETTERA ENCICLICA
DI SUA SANTITA'
PAPA LEIONE XIII
A TUTTI
I PATRIARCHI, PRIMATI, ARClVESCOVI
E YESCOVl DEL MONDO CATTOLICO
AVENTI GliAZlA E COMUNIONE
CON LA SEDE APOSTOLICA
(Continuazione).
Anzi tanto fu lontano, che i Principi si arro-
gassero la giurisdizione ne' matrimoni cristiani, che
riconobbero invece e dichiararono che essa tuttaquanta
é sol nella Chiesa. Infatti Onorio, Teodosio il giovine,
Giustiniano *) non dubitarono di confessare che in
quelle cose che riguardano le nozze, non era lor
lecito di esser altro che custodi e difensori dei sacri
canoni. E se alcuna cosa co' loro editti sancirono
sopra gl'impedimenta dei connubi, ne fecero sponta-
neamente conoscer la cagione, cioé essersi essi presa
tal libertá con la permissione e autoritk della Chie-
sa della quale furono soliti ricercare e con osse
quio seguiré il giudicio nelle questioni intorno l'o-
nestá dei natali 3), circa i divorzi 4), e insomma su
tutte le cose ehe hanno una relazione col vincolo
coniugale 5). — Per tanto fu a tutta ragione definito
nel Tridentino, essere in podestá della Chiesa il
determinare gV irnpedimenti che rompono il matrimo-
nio 6), e le cause matrimoniali appartenere ai giu-
dici ecclésiastici 7).
Né ad alcuno dee far caso quella distinzione tanto
decantata dai Regalisti, in forza della quale distin
guono il contratto nuziale dal sacramento, con questa
intenzione di lasciare il contratto in balia ed in ar-
* Što nosi ovaj znak, to je iz uzapćenoga broja. Ur.
') Novel. 137.
2) Fejer Matrim ex insti. Christ. Pest. 1835.
3) Cup. 3 de ordin de cognit. cognit.
4) Cad. 3 de divort.
5) Cap. 13. qui filii sint legit.
6) Trid. sess. XXIV, can. 4.
"') Ibd. can. 12.
t ' • ; »' ' -
Rimsko Pitanje,
ni. •
^ Kažite svietu da Italija neće nikad napre-
dovati, nit će imati stalna mira, dok se nebude
¿oskoćilo, kako to svaka pravica iziskuje, do-
stojanstvu sv. Stolice rimske i slobodi Papinoj"
ovo sa rieći Lava XIII izušćene na 22 Veljače
laičke godine. Viktor Gmanuel pri zaposjednu-
ću Rima, kako to već spomenusmo, bio se i-
trasio u sasvim protivnom smislu. Povjest i lo-
gjika dogadjaja najbolje će pokazati pri komu
stoji razlog. Pravo zdravo, historički je fakt,
zadnji sintetični zaključak povjeslni javnih tali-
ja uskih zgoda; odkad se god sviet krstu dao,
pa do dneva današnjega svjedoci da napredak i
d obrasta nje Italije poglavito zavisi o slobodi Sv.
Stolice. Filozofi, povjesfničari, to inostraoci ko-
liko ifcti taljanci, izmedju kojih dva po izbor
tjejgptjj^ka Balbo i Gioberti, priznali su i do-
kazni,, da je sama Božja Providnost odredila I-
taliju sjtojbinom Pape, te političke kobi, jedne
i droge strune uzko su medjusobno spojene.
Ta odredba Italije da bude stojbinoin Papin-
stva, primjećuje sviestno „Civilta Cattolica",
kako u sebi razabire za veliko zvaoje. no koja
ju je Svemogući odredio, tako joj služi da se
crkli nad ponorom svoje piošlosii slavne i krva-
ve, a nazre svoju pravu budućnost. Njezina sta-
rija poviest bjeloćano svjedoči, da jo njoj sve-
djertao zadaća bila, da bude na ruku Rimu, a
da pod svoje zastave okupi sviet. Žezlo vla-
danja od svjetovnoga postalo duhovno dok je
svreta i vieka, jer je Rimu Božjom Providnosti
sudj&no, kako je to pjevao latinski pjesnik, da
bude imperium sine fine, biva kraljestvo, komu
nema omedjašenih granica u vremenu nit pro-
stora.
Od poganskog doba, pa u napred, sved-
jerno sudbina Italije bila je Rimu podredjena.
Sredstva se tekom vremena izmjenjivala, al cilj
jedan ostao: carstvo jednom sveobće Cezara
pretvorilo se u kršćansko katoličko papinsko. I-
talija kao jedna pokrajina uvjek bila podložna
Rimu, dok je Rim izvojevao i polučio cilj od
Boga mu označen. Kroz srednje vjekove Italiju
bila po vjeri i po uljudstvu kršćansko katolička,
pa dok je god uz Rim pristajala, bila u nnpli
svake blagodati i bogatstva, a netom bi se na
svoj zli put odvratila od Rimo, te svetogrdnom
rukom odstranjivala i izbjegavala njegov upliv
izostala bi po krini ostalih uljudjenih naroda, i
njezina bi zviezda stala mrčati.
A to jer Bog sam hoće« da Rim bude svie-
tiljkom kršćanskog svieta i slobodnim priesto-
Ijem Njegova Namjestnika. Poviest nam kaže,
da dosad, preko kakovih pedeset puta, bilo je
Papom oteto svjetovno vladanje; četiri krat kroz
ova zadnja vremena sloboda Sv. Stolice bila je
naskočena. Na izmaku prošasioga vieka Pijo VI
bio sileno uapšen; početkom našega vieka ista
snadls Pija VII, 48.me progonstvo Pija IX u
Gajeti.
Pa što se dogadjalo od Italije, kroz to
vrieme progonstva Sv. Stolice? Zar nije bih»
na skoku svakoj uiainoj fukari, trkalištem sva-
kog razkalašenog pustolova, u podlogu usilnom
tiranstvu, na potari i otimačini svake ruke i sva-
ke pasmine? Za progonstva Pija IX zar nije
bila u vrtlogu svoke nepodobšline ? Sto sad biva
od Italije, odkad evo deseta godina da Papu
drži sužnjem u Vatikanu? Italija na današnji dan
u zločinu i nevolji nosi barjak svim državam u
Evropi, služi na izmet jačemu i okretnijemu, te
uz sve njezino tobožnje jedinstvo, koje je ste-
kla svedjernim gubitkom, ipak rek bi da joj je
vječna sudbina di servir o mncitrice o vinta.
Razne slranke na dvoru i u Saboru dnevice se
kose i komadaju, grozoi vaj i njmeka glada nje-
zinih sinova čuje se na daleko, na javnoj službi
nezna se nit tko pije nit tko plaća, financije su
joj na izmaku, ekonomičko stanje spalo nn zad-
nje grane, cudoredje je nemilo izvraceno, neza-
dovoljstvo obćeno, ravarstvo otelo mah, pak kraljo-
ubojstva, i što još se nije dovezalo te nesret-
nice? A to nam sve kaže za onaj ogromni mo-
ralni i materijalni truhlež, koji skroz toči tu o-
korjelu gricšnicu. Ovo je sve povjestna filozo-
fija Italije ; ovo nam bjeloćano svjedoči njezina naj-
novija povjest i iskustvo.
Al M. R. Padre Stefano Zlatovic.
(Cont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879, e n. 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15, 16,
17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 1880).
Dopo i crani quali sarebbero le prove venute
in tanta abbondanza da bandire per sempre ogni
seria e ragionevole esitazione sull' antichitá e sulla
primitiva condizione deU'uomo? „Le acuri assai pie-
„ciole — dice il Boccardo —- e con manichi ed im-
„pugnatura, che male si addatterebbero alie larghe
„mani del moderno montanaro". E si ó con queste
scuri e martelletti, capaci tutt' al piú a fiaccar le
noci, che i' uomo picciolo ed esile ha spaccato il
cranio al Rinoceronte e il gruppo delle corna al
gran cervo Di piú, trattandosi di arnesi che sono
ancora in uso presso i sel^aggi, non punto inferiori
a noi per grandezza e robustezza della persona, non
sarebbe, dice il nonzolo, da constatare anzitutto l.o
Quando furono íabbricati, 2.0 A quale uso servivano,
3.0 A quali persone appartenevano. Non si potreb-
bero falsare e scuri e martelletti per venderli ai di-
lettanti di arckeologia, come si fabbricano idoletti,
tavole antiche pegli amatori di quadri? E indipen-
dentemente da qneste gherminelle niente affatto im-
possibili, non abbiamo al tempo stesso il martelletto
che serve all' orefice, ben diverso da quello che
serve a me in sagristia, e dal martello e dalla mazza
che servono al fabbro ferraio vicino di bottega al
primo? Ma lasciamo ove stanno e crani, e acuri, e
martelletti di dubbiaprovenienza, inconcludenti quando
anche autentici, e ragioniamo coi nostro compren-
donio, da nonzolo. Sopra le cal/e rosse o paonazze
sta la veste, e sopra il fatto sta la legge.
Se i nostri remoti antenati erario di picciole ed
esili forme, únicamente perché venuti prima di noi 5
i nostri remoti discendenti, dovranno essere per equa-
zione tanto piú robusti, tanto piú belli, tanto piú
energici di noi quanto noi siamo piú robusti, piú
belli, piú energici dei nostri antenati; onde alia
culla del genere umano stara un pigmeo, alia tomba
un gigante, un gigante nelle cui mani Polifemo, e
Adamastorre potranno servir di ninnoli. E che f'ará
questo gigante in mezzo a buoi, e cavalli divenuti
inservibili ? ali' ombra di qual pianta adagiarsi invo-
cando il fresco, se le piante piú colossali, non sa-
ranno che virgulti tra' suoi piedi? Come potra reg-
gere alia vista di cerfci oggetti, quando la virtú vi
siva ingagliardita anch' essa, non altrimenti che tutte
le altre sue potenze íisiche e intellettuali, riuscirá
forse a discernere gli abitanti della luna? E allora
YO'so con la fronte convessa, la Jena, il Leone delle
cáveme, il Cervo dalle grandi corna, e i loro suc
cessori sempre piú smingoli, che faranno a' piedi di
questo gigante, cui giá videro nudo ed esile? Come
di presente tutte" quante le linee prospettiche della
natura prendono norma dalla statura dell' uomo, come
le dimensioni delle piante, degli animali armoniz
zano con quelle del corpo umano, che serve direi
quasi di centro comune,* tutte in»omma le linee, le
funzioni, che oggidi compongono 1'armonía univer
sale andrebbero scompaginate travolte in anarchia
universale. Stabilito un principio, bisogna, caro Padre
Stefano, accettarne le conseguenze, e si ó appunto
da quelle conseguenze che risulta per controprova
1' assurditk del principio. Non vi sarebbe che una
scappatoja, provare cioé che la statura, la forza
degli animali e delle piante cresceranno in propor-
zione a quelle deU'uomo; ma questo ó un altro as
surdo, che si appaja col primo, come in un anello
due pezzi dello stesso diamante falso. D' altra parte
perche 1' uomo ha progredito e le bestie sono rimaste
stazionarie, anzi deterioraron o? Perchó quest' ordine
inverso nel quadro stesso della natura? I bruti, ani-
mali viventi, ebbero a predecessori bruti giganteschi,
P uomo moderno avrk avuto predecessore un nano ?
Ció ripugna a tutte le leggi ed al buon senso. Tutto
nell'uomo ó coordinato, non solo a costituire I1 unitk
sua personale, ma ad assegnargli un posto inaltera-
bile in ordine alie altre creature che da lui dipen-
dono, e ad oggetti di cui si serve. Questo creato,
capo lavoro di euritmia, attesta la sapienza, la prov-
videnza del creatore, quella volontk intelligente,
personale, che ha sempre proporcionad i mezzi al fine.
Abbiamo altre prove? Ve ne ha una che, a
parer del nonzolo, scioglie la questione. Abbiamo
mummie di forse quattro mila e piú anni; differi-
scono da noi per organismo, grandezza e proporzione?
No. So che i materialisti attribuiscono alia famiglia
umana 60.000, 100,000 e piú anni — come tra poco
vedremo —; ma non sono che ipotesi, e Büchner
m' insegna. che in nessun modo 1' ipotesi puó servir
di base alia scienza. Risponderó loro con Flurens:
j, Un'esperienza, che dura da tre o quattro mila anni
Le piú, non é piú uri'esperienza a fare, ó un espe-
|,rienza fatta, le specie non si cangiano". Tacio della
Bibbia, perché Mosé per certa gente piena di giu-
dizio, ó un canta-favole, ma Omero, e tutti i piú
antichi storici parlano di una generazione superiore
alia loro, e i monumenti piú antichi che la ritrag-
gono la presentano sempre con tale un carattere di
bellezza e gagliardia, che noi abbiamo piuttosto ad
invidi irla, ad ammirarla, che a compiangerla. La
lotta che i nostri antenati ebbero a sostenere e contro
le belve, e contro le forze della natura; le foreste
che abbatterono, le paludi che asciugarono, le moli
che innalzarono, senza alcuno dei tanti aiuti che a
noi sovrabbondano, li attestano forse di picciole ed
esili forme, di una natura assai metió energica della
nostra f
Vale pero, Padre Stefano, la pena di accennare
i documenti che servono di base a tanto edifizio.
„Peí momento si riducono, dice Vogt, a due frammenti
„incompleti del cranio di Neander, e di quello di
„Engis; solamente bisogna contentarsi di ció che si
„ha". Contentarsi di cib che si ha, é precetto di buon
cristiano, ed il nonzolo presenta i suoi complimenti
al Signor Vogt; ma la scienza non se ne accontenta
per edificare un sistema, e questo é il caso nostro.
Anche il Professor Boccardo, il quale ci assicura non
essere il suo lavoro frutto di abboracciate, e fretto-
lose compilazioni, ma benst il pensato e laborioso
risultamento di lunghe e pazienti r i cerche, di medita-
zioni ecc. ecc. e molte altre parole in oni (pag. 13)
ha collocato tra le ossa umane (pag. 799 fig. d.)
come porzione di maseella^e inferióte destro, coW ul-
timo molare in posto. Che puó una mascella? Puó
aver fatto meraviglie nelle mani di Sansone; ma fa
una comparsa ben vergognosa e deplorabile in un
libro di scienza, poichó si res clamat ad Dominum,
quella mascella va difilato in bocca di un asino,
anziché in quella di un uomo, e solo la Salamandra
battezzata Homo diluvii testis puó scusarlo dell'e
quivoco.
E parlando dei frammenti di crani che non con-
cludono niente, la scienza possiede il cranio intero
dell' Olmo, trovato nel Valdarno superiore in terreno
postpliocenico, o quadernario, dall' illustre prof. Iginio
Cocchi del Museo di Firenze, e dagli illustri profes-
sori Bianconi, Grimelli Peyretti, Bertinara, Purgotti,
Diario, Aradas, riconosciuto per piú antico di tutti
i crani fin qui rinvenuti, ben conformato sotto qual-
siasi aspetto lo si consideri, da attestare mirabilrnente
dell' inalterata costanza del tipo umano.
(Continua).
HJJ-TJisP—
Pogled po svietu.
Na 13 tek. dovršila je u carevinskom
Vieću obća razprava 0 proračunu. Najzname-
nitije su razpraAe bile na \2 tek., kad sn
uzeli bili rieč ministar financa g. Kriegsau,
ministar predsjednik Taafe, i glavni govornici
desnice i ljevice, knez Gj. Cartoriski i dr.
Herbst.
Ministar se je Kriegsau najprije potužio
na nepravedno napadanje nstavovjeraca. Iz-
lagajuć proračun, reče ministar, vlada se nije
dala u sanjarije. Ljetošnji porezni dohodci
došle su za dva milijuna viši od onih prožle
godine. Vlada nastoji sve što bolje može da
se postigne neka u proračunu troškovi ne
nadmašuju dohodke, i ako bude sloge do toga
ce se dopriet.
Za Kriegsauom govorio je grof Taafe.
On iztakne, da'vlada štedi pri svim granam
uprave, zadaće o kojim bi rieč u prestolnom
govoru da su dobrim dielom riešene i da je
potrebita politička sloga. Kad bi vlada bila
na zaprieku toj slogi, da bi ona znala vršit
svoju rodoljubnu dužnost. Ministar očitova
takodjer da je težnja vlade nastojat da se
državna sviest ojača, a to će se postić ako
nijedan narod neuzmogne reć: potišten sam,
krivo mi je. Vlada stoji na temelju ustava i
postojećih zakona, pa, samo ako se to pokaže
potrebito il koristno za državu, predložit će
da se što u ustavu promieni.
Dr. Herbst udario je na vladu kao iz
busa, al mu puška falila, jer ne znao u čem
vladu okrivit, nego da su glavni uzroci ci-
sleitanskog manjka zaposiednuće Bosne i Her-
cegovine i nagodba s Ugarskom, usljed koje
Cisleitanija ima vratit Transleitaniji 4 mili-
juna za porez na cukar.
Konačno uze rieč knez Čartoriski, nu 0
njegovom govoru neimamo izvješća.
Brzojav je donio drugu vrlo važnu viest.
Prešav carevinsko vieće na posebnu razpravu
proračuna, očitova, kod naslova „Dispozi-
cionsfond", dr. Herbst na ime ustavovjerne
stranke, da ona s nepovjerenja napram mini-
starstvu nemože dozvoliti toga dispozicionsfon-
da, jer se njegov potrošak neda nadzirat.
Poljski zastupnik Grocholski izjavi, da njegova