"Sjfe?;--. .sC U
i f
lzhodi u Ponedjpnik i u Četvrtak. Ego interim clamito : Si quis Catliedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIF.BONYM. EPIS. XVI. AD BAM.
Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na svriiu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i Jtovae, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOUOKK DAUIACIJK U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrslbc po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10^ novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus. , . . , .
(S. PAUL. Eru. IV. 13.) Vos ipsos, austliaute Deo in dies alacriter operam VesiMm impensuros i u tuenda sa hitan Ecclesiae
Religionis amoreet in verae fiđei professione roboraudis (Piq IX u papimk. listu, 21 veljače ISV^iomn Kztolickd Dalmacije.
ZA INOZEMSTVO (ior. i poštarslti troškovi. UVJETI PKEDBllOJBE: — U ZADRO, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CARKVINI 8 (ior- Tko zaostaae s PHKDPIATOM plaća 1 lior. više
Br. 79-80 Zaaar, e Stuaenoga 1B93, God. XXIV*
„N A li 0 D" BIS!
lzišo je i drugi članak „Naroda"
proli izjavi g< Mnegovića Članak - ^ . g. ina|. na h
Je dug puna će«.r, stupca, a . da- ; m(- ( komadom suh(1 |iruha „
liim ne odgovara „tvrdina" dokaza. _ ' , ,. , . , Ijini odg
Ovi su pače tako prozirni, da gre
hola za vrieme, papir i crnilo šio je
za nj uloženo.
Narod najprije predbacuje g. Fol-
negoviću, da nepozna sve odno-
šaje hrvatskoga naroda u Dalrnu- J dollraIiiše uz talijanštinu, koju i dan
ciji: Uočim „fMarod" istim mahom r danflg većina rjj)h privntl|0 , javno
dokaz,uje, da ako g. Foloegovic ne » ^ javnim 8j)isima) rab^ dohroniše
pozna (?) „sveu, pisac „Naroda" ne I velju ; |iepo njemačjm jabuku, da
pužna ni jedan od uh odnošaja ona- se ; s Djom davite; ondu ,.ad gu
ko kako u istinu postoje. Taj čovo Villll st0 (1rugih jada ?vojim nema_
govori, kao da je iz neba pao, ih J r()m jU izdajstvom u kuću pustili,
kao da je jučer u politički domaći .* kao prekomierne poreze i strahova-
život zavirio. Ali da, trebalo uiu je
da predbaci g. Folnegoviću tobož-
nje „neznanje" po onoj opreznoj:
reći ću (nepravom) ja tebi, da ne
rečes (pravom) ti meni.
Nećemo se povraćat, da pobija-
mo tvrdnju „Naroda*' o narodnja-
čkom programu. Istup šesterice, da-
kle gdje drug druga ostavio, bio je
ozbiljnim uzrocima obrazložen, i po-
red loga Čina kao i pored obćega
nezadovoljstva, osuda je narodnjaka
djelo već samili njihovih ruku. Uz
takve okolnosti branit „hrvatstvo"
narodnjaka, iziicat njihove zasluge,
to je smiešno pred misaonim obćin-
stvoin Dalmacije.
Dakle uzalud veli, da su njegovi
branjenici bili vaviek za sjedi-
njenje; uzalud kad čini svjedoče
protivno usque in hodiernum diem.
tJzalud ih zaklanja za obću kabanicu
hrvatskoga državnoga prava, kad i
pastiri po planini i babe u zapećku
ne znate govorit nego hrvatski, ako
imate hrvatsku obćinu to su oni do-
bili potezom pera sa mekih duše-
ka, a ne vi koji ste kao u Imot-
vas,
torbi
za više dana ljute i opasne borbe.
Vi ste ništa. Svo su uradili kolo-
vodje — onda kad su vam silom i
prevaroin u pohrvaćene obćine po-
čeli namećat načelnike kruhoborce,
puzavce i šarenjake, onda kad vam
veo znadu, da oni srbsko-hrvatsko
državno pravo zagovaraju. Uzalud
lztiče pohrvaćenje obćina i škola,
kad ima na pretek dokaza da su
sa prve zaslužni skoro izključivo
mjestni rodoljubi, a za druge za-
služne naše obćine i zgodne okol-
nosti. Uzalud epski pjeva o čude-
sima (sic) što su narodnjaci kroz
ovo 30 godina tvorili, uzalud kad
za ta čudesa nitko nezna. ,,l\arod"
brka narod sa prvacima Ovi su
njemu sve\ Sve što se steklo, to su
njihove podvige izvele, a vi na ti-
suće župnici mirski i redovni, vi
Stotine učitelja, vi neodvisni trgovci
i obrtnici i drugi posjednici, vi svi
novinari, koji radi naroda primate
uvrjeda i pljusaka svake vrsti, gu-
rate zapljena, brojite globa i zavi-
rivale u tamnice, vi toliki pošteni
činovnici, koji ste i svoj komad
kruha radi naroda na kocku stavili
ili pače i izgubili, vi tužni težaci,
koji ste u borbi toliko inada, prkosa
i osveta oćutjeli; šta vi, — vi ste
svibleke; vi nijeste ništa uradili, vi
marmaglia fetida ne biste se znali
ni' prekrMit hrvatski, da vas nijesu
narodnjaci srbsko hrvatski naučili/
Dolje kupama: prvaci prolaze! po-
klonile se do crne zemlje i još du-
blje, Ta oni su učinili čudo da se
vaš materinski jezik ne zove kako
ga vi zovete, oni stvorili čudo, da
vi najdulje kralju služite, vi koji bi-
ste imali najkraće, oni oni .... sve
oni. Ako imate hrvatsku učionicu to
je njihova zasluga, a oe vaša što
poreze
nje i bezvladje u Šibeniku, kao na-
silja u Gradcu, kao šaranje u l)u-
brovn ku, dok se izgubilo trgovačka
komoru i obćinu, koju ni do danas
natrag nedobiše, kao polulanstvo u
Pagu, Hvaru, gdje se do Iri stran-
ke na obćini bane. A tko bi sve
nabrojio'? Uz ono malo zasluga iz
prvina, ima na kantare političkih
zlodjela, koja su tako pomutila javnu
sviest, uzdrmala narodno samopo-
uzdanje, da se ne bi ni znalo već
za hrvatsko iuie u Dalmaciji, da se
nije na vrieme na narodnjake ustalo.
Hljet dakle branit narodnjake, to
je zločin proti svomu narodu.
Ali reći će se: nijesu svi jednaci.
Da, i mi priznajemo, da ima i do-
brih sila u narodnjaštvu, ali te su
sile pod silu tamo. To je plod one
nužde koja i nas pravaše tjera da
se ad vita ida mala majora za na-
rodnjake kadkad zauzmemo. Ali jeli
10 stanje redovito? Nije, nego je to
iznimno stanje, koje treba da pre-
stane, jer ne da narodu ni korak
napried, sapinje mu rad i snagu,
muli mu obzorje, otežčava mu svako
spasonosno poduzeće.
Dok je narodnjaka na čelu, dotle
„Narod41 ne but1« ponovno, u ime
naroda proti (!), narodu pisao,* ali
ima nešto u članku „Naroda", što
nas sieća na neiskrenost narodnjaka
i što pokazuje još jednom kako, je
rušenje narodnjaka postala, ne samo
političko, dali i socijalna nužda,
čujte i pamtite!
„Narod" u zadnjem, završnom
stupcu kuša da dokaže, da naro-
dnjaci nijesu protivni radikalnim
elemenlim, nego ih pače jačaju,
(„sve to vise jačaju upravo ra-
dikalne elemente u zemlji"), s loga
da radtkalci neimaju uzroka da ruše
narodnjake.
„Narod" nije ovdje kazao na kakve
radikalne elemente smiera. Ali držimo
da ua pravaše 7ie, jer pravaŠi ne-
gledaju dali narodnjaci podupiru ili
ne njihove osobe. Oni gledaju je li
rad narodnjaka udešen preuia na-
rodnim zah(je\im i putrebam i ci-
Ijevim, slaže li se taj rad sa čašću i
budućnošću hrvatskoga naroda. S
toga rieči „Naroda" imaju suiicrat
na šestoricu, lim više, što je izmedju
šestorice i Dra. Klaiča, ovog prvog
kolovodje narodnjaka, bilo svedj prili-
čno mirno, premda načelo nije taj mir
opravdavalo, a &ada nada sve, i što
je pak prestala, kao per incanto, i
ona oprjeka koja se izticala izme-
dju šestorice i Dra. Bulala s dru-
žinom, baš nakon izjave u ličnom
pitanju. Rieči su „Naroda" nakon
tih fakata dinamita po šestoricu
pred nurodom i mi smo znatiželj-
ni da vidimo hoće li ju i knuo će
ju šestorica od sebe odstranit, a
osobito one zaključne rieči „Naroda",
koj e doslovno glase (i mi jih na
razmišljanje narodu pred oći izno-
simo) :
„Hrvati su se jučer pociepali (smiera
na istup šestorice) i pocjepani radili
su dosele složni, pa je iz te sloge
proizašlo i radikalnijih hrvatskih
zastupnika, kao što je sasvim -pravo
je šarenjaka, dokle je narodnjaka, 1 (ak° ^ i1skren° da je pravo> čemu
dotle je mlitavaca, dokle je naro- mjesu °dmah m rechi° ™ nijes oauoan svi narodnjaci recias um sa šestoricom?) ako u narodu ima Ži-
valja, koji tako žele. U tom podup i-
ranju santajalo se čitavo potajno sa-
romnje proti njima a sastojat r'e i na-
dalje jer tako iziskuju hrvatski inte-
resi. ...,."
Dakie hrvatski intesesi zalnie-
dnjaka dotle je sebičnjaka, dok je
narodnjaka dotle je prostih kruho-
boraca ili taštih slavohlepnika, dok
je narodnjaka narodna riba u je-
dn u rieč s glave žandara, a kad
je glava jednom po zlu pošla, ne-
može tielo dočekat drugu sudbinu
osim razpadanje. Narodnjaci su j vaju, da se prividno ljudi jedni od
dan danas rana, i tu r<>nu treba | drugih odciepljuju, da se prividno
vidat, ili ju obljepio spasonosnim I jedni na druge ljute, da se stvari
travama, ili makar je usijanim gvož- j prividno, konvenvijonalno prikazuju,
djem morao da izgoriš. Spas na- I u ne u pravoj svjetlosti?
roda, njegova budućnost starija je j Šestnaestenca dakle po riečim
nego interes ma koje bilo ostarjele, „Naroda" suglasni su za šesieri-
preživjele stranke. j com i njihovim preokretom, medju
S toga je g. Fran Folnegović j njima nema ozbiljnih sporova, oni
sveta dužnost naznačio kad je reko, j se medjusobno izmjenjuju i popunjaju,
da ih treba rušit, jednom kad sa- j oni se tajno podupiru!
A zašlo onda sva ona graja s
jedne sirane ua drugu?
Ako je tako malo iskrenosti u
taboru narodnjaka, nije li pravo i sa
socijalnoga vida, da se ruši hoti-
mične sustavne varalice?
Izreka rušit g. Folnegovića od-
već je blaga nakon izpoviesti „Na-
roda".
mi ne odstupaju, da rušit ih, u
koliko su narodu na smetnju, a koji
su bolji medju njima neće ih radi
rušenja vele glava zaboljet; jer se
ne ruši to toliko de se ruši, nego
se ruši prema koristi onoga naroda
za koji je to rušenje udešeao. Kad
se stablom drma, što je nezdravo, šio
je gnjilo, to odpada, a što je zdravo
ostaje, da na suncu i na dalje do-
zrieva.
I ovim bismo mogli zavezat za
sada i za unapried, biva sve dok
Nerodoijubno!
Nekidopisnik A. iz Zagreba ti „N. L."
od 1 tek. piše:
politička se situacija poslie I')jakova
neće promieniti No svakako bi mi drago
bilo, ako bude taj uspjeh, da se uvede
drugi ton u naše nutarnje odnošaje."
Evo vam punetum saliens u banovu inter
vievu s urednikom „Agramer Tagblalta".
I sbilja ako se uzmu u račun okolnosti
koje su predišle sastanku bana sa Sti\>s-
majerou), i koje su ga popratile, — ima
se držati za stalno, da je njegov posjet
k bitskupu (a mogu vam potvrditi, da
je ban ovoga dao prije sondirati po či-
novniku pouzdaniku, te da ga je biskup
pozvao stopio kad je ban izradio želju
poliodit, ga) ima > je tu svrhu, po nalogu
najviših čimbenika, pomirenje s najvaž- .
ni]om ličnosti u Hrvatskoj, eda bi se
po tom polučilo umirenje duhova u ze-
mlji. iloee li se to polučili, zavisiti će
najviše od samoga bana, a ne.što od sje-
dinjene oporbe i njezinih glasila. Interes
zemlje z .htjeva cd ovih veliku opreznost,
da se » e z a o š t r i b o r b a, dok se
necidi imali vlada ozbiljnu volju udariti
pomiriteljnim puteni. To će s J za skota
vidjeti toliko iz službenih dodira vlade
sa 8trosmajerom, u čijoj diocezi toliko
župa ostaje nepokriveno stalnim župni-
ctm, uslied neopravdane protivnosti ba-
na, koliko iz njegovu ponašanja kod
predstojećega sastanka sabora i kod po-
krića nadbiskupske stolice."
Ovdje se vidi očito, da g. A. služ-
buje u vladine svrhe i začudo nam je
ako se to midli služit sa neodvisnošeu
i otaćbeništvom šesterice Zadovoljit se
pomiriteljnom politikom, to je tjerat u
Bauoviui iznemoglu Taaffeovu politiku
Zadovoljit se pomiriteljnom politikom,
dok politička situacija ostaje ona koja
bila prije sastanka u Djakovu, to je,
kako rekosmo, sve isto kao navraćat vodu
ua vladin mlin, to je dakle u protuslovju
sa riečioia i radom zast. Bj.inkinia u Beeu.
Nama se čini, da se čekalo dosta, i
preveć, te daje ludost još čekat, dok oni
isti koji žele čekat, vide i vele, da je
politička situacija ostala ista, koja i pri-
je bila.
C*
Za U1 agoI i cu.
(gla9 iz zadarske nadbiskupije).
U broju 76 ovog undequaquc
značajnog Lista, čitao sair. medju
dopisim i onaj iz „Ravnih Kotara"
gdje neki svećenik spočitava dru-
gome nemar napram glagolici; i
opravdanje ovoga.
Mnogo mi misli glavom proleti
ob istom predmetu; dok me na prvi
mah licem i rumenilo obli cieneć
se i ja dostojnim takva prigovora
— jer ne glagolam, (premda je-
dnom započeli, pak obustaviti mo-
radoh); al me saviest umiri tvrdeć
mi da kriv nijesatn. — Da na gla-
golicu mnogi hladnokrvno gledaju,
to more biti i istina, al za što ?
cienim s jedne ponešto rad njene
jezikoslovne potežkoće, el s druge
(a ovdje I' ineubo) rad neizrecivog
dosadašnjeg pritiska. — Da je gla
golica prilično mućna, u koliko sta-
ri jezik, to je istino; al je istodo-
bno i istina* da se ustrajnim nau*
kom i*®retfyenrim vježbanjem ne sa-
mo svlada svaka potežkoća; dali
da njezino štivo poslat može sa-
sma lako, a po svom izkustvu na-
djoh ju većkrat lašnju nego li la-
tinicu naosob sitniju; dok shvaća-
nje raznih rieči polakšava se nau-
kom, a kasnije i samo uho po-
maže !
Opazit je, da je i narodu puno
shvatljivija giagolica, što je u njoj
svećenik upućeniji; a po lom se
dehodi sve više do zaključka, da
ona zahtieva nauka ozbiljua i vježbe,
ako se želi postignuti i djelomično
Cilj.
Ta potežkoća da opravdava našu
hladnokrvnost? Po nipošto. Mislim^
i uvjeren sam da bi se sramio sva-
ki hrv. značajni svećenik ove nad-
biskupije kad bi reko: inom nemaru
ili nehajtanju doprinaša poteškoća
Glagolice. Kadje i>e tomu uvidju raz-
log u drugoj strani, biva u raznim
priliscim.
Dali su sasma jenjalo le jadno
okolnosti po glagolicu našu, ne znam.
Da li će, vruću nadu gojim; a ta
moja nada leži baš u onom što do-
pisnik kaže- „imamo sviestna presv.
prag. Nadb. koji se ne protivi na-
šim pravim o uporabi glagolice", iz
kojih rieči, o kojim sam sobslveno
osvjedočen, vadim ova razaaatranja
i temelj nadi.
Postupanje Rima obzirom na gla-
golicu polarnom je zviezdom svima.
Svi morašmo dobro proniknuti u
mal ne rekoh proročanski duh
Pape Lava XIII; onog Lava, koji,
kd što oćitova pri smrti svo-
joj Renneski Biskup Godindard, ni-
šta ne čini nit govori, a da o lom
ne promisli mnogo i dugo, i dugo
se pred svojim križem moli. — Lav
koji, po vlastitim riečiina već
stara, t. j. do konca svojih ozbilj-
nih mozganja dohodi; bit će do-
bro promislio, i prije svojim ohlju«
bljenim učiteljem Isusom zaključio
da se i giagolica ne smije nuzrie-
vali crnom u svom cilju, ko što se
bud kome sanja; ter tako videć da-
lje, neg li česova kratkovidna, il
bolje sebična i morda malo moralna
(obzirom na prve uslove pravice)
politika, Čini preliskavat secundo
glagolske misale, a quasi appendix
hrvatske preinačuje obrednike. —
Ovo postupanje naše Glave, našeg
središta, našeg srca, mora da na9
obodri danas na što veću ljubav
prama toj riedkoj povlastici. — Sad
kad vidimo djelovanje Rima nije nam
red spavati, dali prenuli se, obo-
dreni onim Komu na zemlji in suis
gospodara nema, nit zapoviodi; stal-
ni da ćemo tamo pri svakoj oluji
naći podpore i zaštite. — Neprija-
telji glagolice, ko što i hrv. imena
(a kadkad djeca hrv. roditelja, in-
credibile dictu) znameniti „nih I, in-
novetur" nek tumače kako hoće; al
njegova prava exaegesis pada na-
ma u krilo. Jer proti stotinam go-
dina sveobćeg rabljenja glagolice
rado primljene od povlaščena na-
roda, što je ako ne innovatio con-
tra koje malogodišnje prekinuće?
I. p. I.
Veritatem facicntes in charitate,
crescamus in illo p,>r omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
XzrLod.1 -u. i -u. Oet^rrta-lfs:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in díes alacñter opcram Vestram impensuros in tuenđa salutari Ecclesíse doctrina ammisque in
lleUgionis amo re et in verae lidei professione roborandis,... (Pío IX. u pcivinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocÁm Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito: 11
Si quia Cathedrae Petri jungitur, {
meua eat.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dan.
Uvjeti Bredbroibe: _ U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostalo] carevini 8 fior. Tko zaostane 8 predpiatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbro¡nikom i za nastajuću godinu. - Predbroibe'i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju
Uredništvo. — Uvratbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani uz veoina uizku cienu. Svaki broj naj^se 10 »ovčica. Rukopisi se ne vraćaju.
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Šr. ^d^eajelJnJJk Í30 Lipnja. 1QQ7. O-od- ZSZTTXIX
Mladenačko slavlje.
Književno družtvo „Sbor duhovne mla-
deži zagrebačke* slavilo, je kako čitate-
ljim poznato, petdesetgodišnjicu svoga knji-
ževnoga rada. Kad su ne za preporoda
naše knjige okd godine 1835. digli dični
pobornici za naš napredak, kad su va-
treni i gorljivi naši rodoljubi zasadili drvo,
koje je do danas toli liepo ponaraslo,
nije ni naša duhovna mladež ostala pre-
krštenih ruku. Sveobče oduševljenje, koje
je zavladalo za našu knjigu, povuklo je
za sobom i duhovnu m.adež, koja se sa-
vila u kičeno kolo, da i ona doprinese
svoju grešlju na oltar domovine. Ne, nije
to grešlja, to je zlatan novac, kako isti-
uito kaže „Hrvatska", na koji može du-
hovna mladež pokazati ponosom. Malima
sredstvima, ali ko pčela marljivo i uz-
trajno, polagano ali sigurno stupala je
duhovna mladež na obranbenom putu,
koji je s početka bio trnovit, strm i mu-
čan; ali doskora se put izravnao, trnja
ne stalo i duhovna mladež može radostno
uzkliknuti, pokazujući na pregršt bujnoga
i mirisnoga cvieća, koje je na njezinom
vrtu naraslo i kojim je ona obdarila svoj
hrvatski narod. Nije ovdje mjesto, da na-
brojimo sve one knjižice, koje, je „sbor"
u narod razturio budi da su pretočene
iz drugih jezika, budi izvorne hrvatske,
nije ovdje mjesto ni tomu, da iztaknemo,
koliko je rodoljublje pokazala duhovna
mladež u tamno doba našega književnoga
i narodnjega preporoda, sve to objavit
će nara danas sutra poviest, koja bi bila
doista nuždna, da razjasni premalo po-
znate godine tadašnjega grozničavoga rada.
Svečanosti prisustvovale su mnoge
odlične ličnosti: tako biskup Gašparić,
načelnik grada Zagreba dvorski i mini-
sterijalni savjetnik N. Badovinac, knji-
ževnik i tajnik zem. vlade Eugen Tomić,
naši pjesnici Trnski i Harambašić. preč.
gg. kanonici prvost. kaptola, više sveu-
čilištnih profesora s rektorom velem. g.
dr. Fr. Vrbanićem, mnogobrojni odli-
čni i vrlo štovani gradjani, mnogi sve-
ćenici van Zagreba, te duhovna mladež
sjemeništa, koli i franjevački bogoslovi,
te dr.
Poslie službe božje bila je svečana
sjednica pod predsiedaujem sadanjega po-
krovitelja družtva sveučilišt. rektora i
kanonika, preč. gosp. J. Vrevca, koji drža
shodan govor.
Nakon toga su pročitala čč. gg. bo-
goslovi Franjo Matošić blagajničko, a J.
Vuković knjižničarsko izvješće, koje ćemo
naknadno donieti.
Po3lie svečane sjednice sliedio je ma-
• tinće, kojim ja ravnao gosp. Gjuro Ei-
senhuth, a sudjelovao mu iz naklonosti
t. Tercuzzi. Nekoje točke matineea, po-
praćene biše burnim pljeskanjam, poimence:
Zajčev slavospjev", Eisenhutov ,San4N i
. Zajčeva »Domovina naša", koje je od-
pjevalo kleričko pjev. družtvo ,Vienac".
' No pravi je urnebes pleskauja i pravom
zaslužio bogoslov g. Vračić, koji je be-
- sjedio proslov, sastavljen od Ivana viteza
Trnskoga; riedko je prilike u toli mlada
čovjeka čuti takov stalan, zvučan i ob-
sežan organ i naći toli savršenu mimiku
i okretnost u naglasu svake besjede, te
ta svojstva već 'danas opravdavaju nadu
u gotova besjednika. Svečanost završena
je -u večer predstavom „Sakriveni dra-
gulj" od kanonika Wisemana, kojoj je
svaki prizor napose bio popraćen pljeskom.
Poslije predstave zadovoljno je jamačno
svaki ostavio sjemeništne zidine, razsvie-
tljeue na svršetku bengalskom vatrom,
želeći da „Sbor" u neprestanom sjećanju
na svoju prošlost i tamne za onda oblake
na hrvatskom obzorju doživi i stogodišnjicu
pa da može i onda na svoj petdesetgo-
dišnji rad na književom polju i polju na-
rodnje sviesti pokazati onim ponosom,
kojim pokazuje danas.
Izabrani zastupnici
Do 17 tek. izbori u Hrvatskoj dali su
sliedeći rezultat:
iStranka prava
Dr. Ante Starčević
Erazmo Barčić
Fran Folnegović
Andrija Valušnik
Dr. .Ivan Banjavčić
Mile Turkalj
Makso Lončarević
Gjuro bar. Rukavina
Dragutin Pisačić
Neodvisna
Ivan Mažuranić
Dr. Vatroslav Brlić
Petar Bučar
Dr. Franjo Marković
Tito Ožegović
Dr. Franjo Vrbanić
Marko Bahovac
Čabar.
Krasica.
Senj.
Delnice.
Karlovac.
Slunj.
Oriovac.
Koprivnica.
Sv. Križ. .
stranka:
Novi.
Brod.
Švarča.
Križevci.
Sv. Ivan Zelina.
Vinkovci.
Samobor.
Središnja stranka:
Nikola Šipuš Sisak.
Milan Stanković PlaŠki.
Izvan stranalcd:
Dr. Josip Frank Popovača.
Ladislavgrof Pejačević Našice.
T. sv. narodna stranka:
Stevan Popović
Josip Miškatović
Oto pl. Pavleković
Gjuro Gjurković
Pajo Arsenić
Stjepan Barlović
Koloman pl. Beđeković
Koloman pl. Beđeković
Antun Binicki
Nikola pl. Crnkovich
Lazo Davidović
Gjuro Dedović
Dr. Aleksa Egersdorfer
Jakob grof Eltz
Hinko pl. Francisci
Hinko pl. Francisci
Vaso Gjurgjević
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Aladar grof Jauković
Mirko pl. Josipović
Gejza pl. Josipović
A. grof Khuen-Belasi
Stj. pl. Kiepach
Oskar Kiš
.Oktavijaa Klemeačić'
Vjekoslav Klein
• Vjekoslav Klein
Makso Kolarić
Dane Kovačević
Gjuro Krestić
Vaso Kritovac
Dr. Iso Krš oj a vi
Svetozar pl. Kuševič
Dr. Marko Lončarić
Franjo Magjarek
Petar Mandić
Andrija pl. Marković
Morović.
Dvor.
Banija.
Dalja.
Ilok.
Vuka.
Varaždin I.
Rasi nj a,
Perušić.
Kloštar.
Garešnica.
Novska.
Doluja Bistra.
Vukovar.
Jaska.
Ivanec.
Irig.
Karlovčić.
Sotin.
Djakovo.
Suhopolje.
Varaždin II,
Vinica. •
.Virginmost.
Krapiua.
Zlatar.
Sela.
Novagradiška.
Srb.
Petrinja.
Karlobag.
Osiek II.
Ruma.
Bošnjaci.
Kutjevo.
Slatina.
Pregrada.
Lovinac.
Križ.
Dr. Martin Matimći''"Virje.
Atanasija Meić Grdjevac.
Toso Miković Bobota.
Dr. Mirko Mikulčić Glina. •
Giro pl. Mikelić Mitiovica.
Dr. Rudolf Mindssenty Gjurmauec.
Koloman pl.. Mixich VaraŽd. Toplice.
Panajot Morfy Zemun.
Aleksa pl. Nikoiić Sv. Ivan-Žabno.
Dr. Vladimir Nikoiić " Stara Pazuva.
Špiro Brcković Vel. Raven.
Pajo Nović Erdevik.
Vaso Pauković Brlog..
Armin Pavić Vilić-selo.
Dr. Matija Pavelić Peteranee. ,
Stanco Rašić Veljun.
Makso Rosenberg Belovar.
Josip pl. RukaVina Otočac.
Vinko Seitz ' Velika Gorica.
Mate Sladović . Netretić.
Petar Sliepčević Sunja,
Košta Sliepčević Maja.
Dr. Franjo Spevec Virovitica.
Dr. Stjepan Spevec Gospić.
Dane Stanković • Karlovci.
Dane Stanković . Petrovoselo
Jovan S teko vić Trojstvo
Ferdo Šaj Sesvele;
Jovan Šević ' Dobrinci.
Filip Taler Požega.
Milan pl. Tanhofer Čazma.
Vjekoslav Tukeri Daruvar.
Ljud. pl. Vukotinović Ludbreg.
Dr. Stjepan Vučetić Ogulin.
Miloš Zec Pakrac.
Ante Ziudi Miholjac.
V. Itlinger Osiek II.
Dane Stanković Zagreb, I. kotar. ,
Dr. L. Sram „ JI. kotar.
Ivan Krapec „ III. kotar.
Obustavljeni izbori:
Milan Pavlović (str. prav.) Brinj.
Josip Gržanić (str. prav.) Ivanić.
Prepomi izbori:
Gjuro Jakčiu (str. prav.) Sv. Nedjelja.
Ivan Stucin (str. prav.) Kostajnica.
Izbor odgodjen:
U Ozlju, gdje će biti izbor na, 21 o. raj.
Listovi prijatelju o našem nieltii;
XXI.
Moj dragi Teofile!
Svi proroci počimljući od Mojsije,
proričuć strahovitu pedepsu kojom će
bit prisiljen Gospod jednom da pedepše
svoj puk, vele: „da će izginuti jer nehti
pametovati, i razmišljati djelovanja Bo-
žija". No pazi Teofile, kako ti navedoh
u IX. listu, sve što se je dogodilo puku
izraelskomu, jesu za njega ugledi bili, a
napisauo je za nauku puka kršćanskoga;
te- kako ovaj nesretni puk, puštajući se
zavesti od paklene farizejske sljedbe,
dopre do najstrahovitijeg zločinstva, kako
veli s; Petar „da ubi Tvorca svojega
života", ali to iz neznanja; tako i kršćan-
ski puk, uprav puk Božiji blagoslovjeno
sjeme Abrahamovo, puštajući se ovog
devetnaestog vieka zavoditi od framasun-
ske zadruge, 'pada u neznanje, koje mora
da ga do propasti dovede, kako i tužnog
Izraela. Svaka razborita duša, zadube li
se i za malo- u razmišljapje groznog do-
godjaja koji iz neznanja počiuiše izne-
vjereni Izraelićani, nemože s manje, a da
nevidi u njem strašnu pedepsu uvriedjena
božanstva; jer onako i ono]jJyi.ji
i. < - - -
nje pameti, i otvrdnuće srca, kako se
igda može iznaći u ljudskoj duši, ako se
neuzme da je to zadostojala kao u pe-
depsu svojih zločinstva i bezakonja? Da,
pedepsa je Gospoda navieštena malo ne
po ustijuh svieh proroka, a naosob od
Isaije,(G. VI) veleć: „Ušima će čuti, a
neće razumjeti, očima će gledati a neće
vidjeti" ; na koje rieči oslanjajući se s.
Mato apostol nesretne svoje suuarodnike
opisa ovako: „Oči su svoje zatvorili da
nevide, uši da nečuju, srce da nerazu-
miju, i- neobrate se Gospodu da ih iz-
cieli" (S. M. G. XIII. 15).
Nije druge Teofile, sudac kojemu pre-
dadoše Isusa da ga sudi izpovidi pred
svim svietom wda ga pravedna nahodi"
i hoće da sav sviet i svi narodi do vieka
budu znat, da sami Židovi Gospodu i
cielome svietu odgovorni su za proliće
te nevine i pravedne krvi veleći im : „ne-
grešam sam ja u prolićp krvi ovoga
pravednika; vi ćete vidjeti. (Mat. G.
XXVII. 24).
Na ovako .sjajuo, i nepobitno očitova-
nje pravednosti, i nevinosti'Isusove, puk
žudioski, dakako nagovoren od Farizeja,
što odvraća sudcu? Evo što: „Krv nje-
gova na nas i na djecu našu" !!! Može
li se Teofile dati strahovitijega zaslie-
pjenja od ovoga? Jeli moguće iznaći kroz
sve vjekove do danas da ikakav drugi
narod zazva. na se i na svoju djecu, veću
i grozniju pedepsu do ove? Ali ono što
za najveće označuje strašno zasliepjenje
jest, da ovaj nesretni puk tako bi zave-
den, i toliko iznevjeren od paklene sljedbe
bezvjeraca, da je držao, i sudio, kako
evo kroz 19 vjekova sudi i drži: da uz-
smrćenjem Isusa, i njegovieh vjernih na-
sljednika slavi Gospoda Boga ! Nas pra-
vovjernike ovo nimalo neiznenadjuje; jer
Isus točno i bistro prikori farizeje, da
ga istu pogubit, a to erbo im istinu
kaže (V. Iv. G. VIII. 40) te naviesti da
će progoniti i ubijati i one koje im on
bude pošiljati, da tako na njih pade sva
krv pravedna prolivena na zemlji od krvi
Abela pravednoga do krvi Zakarije ko-
jega ubiše nredju crkvom i olarom (V.
Mat. G. XXIII. 34. 35). Poviest deve-
tnaest vjekova jasno svjedoči; da Židovi
progoniše i ubijaše vjerno nasljednike
Isukrstove; i da su i dan današnji žedni
kršćanske krvi očito je: er i nehote, ja-
vni Listovi židovskih rabina, kao na pri-
mjer „Archives Israelites" koji u Parizu
izlazi na svjetlost, daju na znanje, gdje
Židovi mogu nabaviti za njihove velike
blagdane hljeba i vina Cašer — to jest
obredovna u kojem mora po obredu da
bude kršćanske krvi. Ovo je zasvjedočeno
nepobitnim parnicam koje biše povedeno
i u Trentu XV. vieka; i u Damasku, i
u Alesandriji misirskoj ovoga vieka, i u
Ugarskoj Tisza-Eszlar godine 1882 usljed
uzsmrćenja Ester Solymossy. Zaludu se
silovali Židovi sa njihovom framasunskom
zadrugom nijekati ovu istinu, ona je ne-
pobitna i sjaje kao sunce na nebu.
Tvoj vjeroljub.
n yi o é
-
Slavenska liturgija.
Ideja slavenske liturgije raEširila seje
po svem slavenskom katoličkom svietu,
trm više, što se je činilo, da papa Lav
XIII. nije istoj protivan, dapače da stupa
u tom pitanju tragom pape Lava Velikoga
i Grgura Velikoga, koji su uvidjeli zna-
menitost narodnoga značaja u crkvi, te
ga s toga i pomagali. Pravi izraz našla
je ta ideja u Češkoj, poimence u pražkoj
nadbiskupiji. Kad je papa Lav XIII. do-
zvolio crnogorskirfi katol'icim slavenska
bogoslužje, pozdravilo je taj korak upio-*
ške sve češko rodoljubno novinstvo, p%
nazrievajući u slavenskoj liturgiji spas
slaveua, očuvanje njihovo samostalnosti
naprema Germanim, te najmoćniju kariku
slaveuske uzajamuosti, potaknulo je od-
mah misao, da se i Oesim slavenska li-
turgija dozvoli. Ta misao, iztaknuta u
u Listovim, naišla je odmah na odobra-
vanje, stekla pristaša, dapače i takovih,
koji su odmah počeli nastojati, da se t%
ideja oživotvori. Kanonik Karlach i žu-
pnik Nykles stali su odmah u Pragu i
pražkoj nadbiskupiji sakupljati podpise z \
peticiju na nadbiskupa SchOnborua, da
podastre Sv. Otcu molbu za uvedenje sla-
venske liturgije u pražkoj nadbiskupiji.
Nekoji Listovi iztiču, da to u današnjim,
prilikam nije moguće, ter da papa niti
može niti hoće na to pristati, no izrazuju
nadu, jer se svaki odnošaj mora promie-'
niti, da će so i današnji u korist uve-
»lenja slaveuske liturgije medju Slavenim.
0.
Crkvene -viostL.
Za spomenik sv. Tomu prigodom Pa-
pina jubileja sakupilo se došle 26.440»
lira. IJ zadnjoj imenici prinosnika čitamo
medju ostalim : germansko-ugaraki Zavod
u Rimu (lira 400), ilirski Zavod u Rimi*
(lira 50). Ukupno u zadnjoj imenici ima.
četrdesetisedam što sjemeništa, što cr-
kvenih Zavoda, iz najrazličitijih zemalja»
*
* *
Kolajna koja je kovana za uspomenu
Papina jubileja nosi s jedne strane Pa-
pirni sliku, s druge sliku predstavljajući!
Vjeru koja kruni radnje sa nadpisom,
„Giubileo sacerdotale del S. P. Leone
XIII. — Esposizione vaticana". Osim ova
bit će kovana još jedna medalja.
*
* *
Onomadne smo javili, da je Sv. 0,
Papa udielio preč. Pintu de Campos po-
sebnu udiencuf sada pak čitamo da ga,
je Sv. Otac počastio i sliedećim pismom :
Dilecto Filio Joachimo Pinto de Cam-
pos Protouotario Apostolico.
LEO PP. XIII.
Dilecte Fili, salutem et Apostolicanx
Benedictionem.
Primae Aligherii poematis partis a te»
Dilecte Fili, in Lusitanam linguam tran-
slatae exemplar Nobis oblatuin perliben-
ter accepimus. Novimus enim magno
hos tuos labores plausu jam exceptos
filiase, ac rationes et normae quas in tuo
opere prae oculis habuisti, quasque in
tuis observantissimis ad Nos datis litte-
ris patefacis, omui praeconio dignae cen-
sendae sunt. Lusitani sane haud parum
tibi debent quod tot poesos ac scientiae
thesauros eis aperueris, et patrii idioma-
tis jaru insigni Camonii poemate prae-
clari auxeris divitias. Nos vero gratias
plurimas tibi referimus et. animum ad-
dere cupimus ne ab opere perficiendo
quae adhuc supersunt difficultates et cu-
rae te deterreant. Ac dum diutumam et
incolumem vitam ad hunc fincm tibi o-
minamur, iu Nostrae praecipuae erga to
benevolentiae pignus Apostolicam Bene-
dictionem ex iutimo corde depromptam
peramanter in Domino impertimus.
Datum Romae apud S. Petrnm dia
VI Junii an. MDCCCLXXXVII Pontifi-
catus Nostri Décimo.
LEO PP. XÍII.
reserve ikakve izmienit Lapennu, brj
nit talijanski napi«, takodjer b;
ikakve reserve, ta je odveć krupita^
a da ju se ne bi imalo uzet na raboš.
1 druga je. l>a su oni isti naši
zastupnici, privatno, ili baš i javno,
nu kao književnici branili spomen-
ploču, naime iztakli ili pristali na
želju, da se proslavi onoga slavnoga
književnika, učenjaka, ni po jada;
jer književnoj ^republici šire su gra-
nice nego ičijoj domovini ili na-
rodnosti. At> kao politički ljudi, u
poliU$ti'M tielu, SH političke stolice;
to^neide nikako. Zar bo neznadu
liaši zastupnici tko je u političkom
obziru Tomazeo? Zar neznadu,
da je bio prepreden talijanaš, koje-
mu se talijanaštvo tiui manje opro-
stit može, št< je bio dubok misliteij,
pronicav iztraživalac, koji je imao
prigode i mogućnosti da upozna du-
žnost: ljubit najprije svoje i ako bi
bilo siromašno i glupo i svakoga
prezira dostojno. Ako li bi se, na
političku pokojnikovu obranu, reklo,
da inu ciela krv u žilama nije bila
hrvatska, za to ipak ostaje sveđj
istina, da je on riečju i pismima
veoma revno odvraćao od sjedinjenja,
odvraćao dakle od osnovne točke
narodnoga programa.
Kad uspomenu takva čovjeka bez
reserve naši ljudi u obranu uzimlju,
što da reče naš narod na takav pri-
zor? Nije li to prava kula vavilon-
ska: zagovarat sjedinjenje, izturavat
talijanski jezik iz sabora, odbora,
učiona, ureda, novinstva, knjiga oda-
svuda; a bez reserve izmjenjiva? rad
talijanaških zastupnika ?!
Zar i najumjereniji „nezadovolj-
nik" nema uzroka, da se na takva
protuslovlja snebiva, čudi, krsti,
križa!
Ipak, ovo se sye dade nekako
barem shvatit, jer Supuk je političar
koliko i onaj stolac na kojem sjedi
ojemu je politika interes, njemu j
do podpore autonomaša prigodom
dojdućih izbora u slučajnoj akciji
Hrvata; njemu je dakle do svoga
mjesta, pa bilo per fas ili nefas. Ta,
zakon moralnosti svakoga ne steže....
Dade se shvatit i to, što su naši
supodpisali upit, jer možda bi inače
narodni zastupnik Šupuk bio pošo
tražit podoise u talijanskih tirolskih
i tršćanskih i istarskih zastupnika; a
onda bi u podpunoj svjetlosti u o-
čima cieloga svieta bile sinule kre-
posti i vrline nekih narodnih pokli-
sara ; dakle ad vitanda mala majora,
ad vitandum scandalum podpšimo!!
To se, eto vidite, sve dade shva-
tit, i ako se ne dade pohvali*, ali
ima još nešto, što se ne 4a ni shva-
tit ni pohvalit; ima nešto, koje je
dosta samo spomenut, pa da naši
zastupnici zacrvene. Oni su čuli gdje
se brani talijanska spomenploča au-
tonomašu; oni su taj upit i podpi-
fodom sie-
leži u zabiti
slične vladine
zaW ^JSHu uradili ? Zašto
nijesu r ob ovom važnijem, ob ovom
narodnom pitanju, barem koje slovo
proslovili ?
Kako im je duša mogla podniet,
govorit o spomenploči Tomazeu, a
niti ne spomenut Kačićev spomenik ?
Ne činimo komenata ni opazaka.
Nek narod sudi !
jer gdje jedan nei dodje doći će
drugi, što jedan ne opazi opaziti će
drogi, te ili s brda ili s doline po-
trebam kraju dolaziti. U toj nadi
Bože nam daj budućnošti bolje.
Rodoljub.
riečnik: f. otok, a na str. 477, kod rieči
otok kaže da se govori po jugo-zapalnooi
kraju, a g. Ljubibratić znati će dajbudi
to, da je jugo-zapadno narječje uzeto
za kujiževni jezik. — Nego, on hoće
ostrvo, premda će u Dalmaciji malo iko
tako zvati komad kopna, obkoljena vo-
dom, a onamo nam prigovora glede rieči
vo, kako i on sam priznaje da valja da
8e izgovara, zato sto otočani, pardon,
ostrvljani izgovaraju vol.
Vuk nema u riečniku rieči ružmarin,
već ružmarin. Mi smo uzeli rusmarin
po Dubrovačku, i kako se izgovara u
srednjim kotarima Dalmacije, a mislimo
da je dobro isto kao ružmarin, jer se
kaže i ruža, i rusa, i rusula. Pa ako
je bas, da je rusa ili rusula iz svoje
masti, to bi valjda i najbolje izgo
vor rusmarin, kako smo mi napisali.
Se knjaz, nego knez. To je istina, mi
znamo,, što je o tom pisao Bošković, ali
od kad su se seoske poglavice prozvale
knezovima, srpski se knez prozvao naj-
prije velikim knezom, a potla knjazom.
Danas je ovaj naslov postao uficijalnim
za sve kneževine na Balkanskom po-
luotoku, te se ova rieč ne može da od-
baci, toliko više, što kod nas rieč knez
odgovara conte.
Neke želje na izmaku
i domaku.
God. 18B9 već je na izmaku, a
g. 1890 na domaku. Još malo pa
će se tek. god. u bezdanu vječnost
uvaliti i tim će novoj mjesto ustu-
piti. čim nam je stara plodila, to nam
je poznato; ali kakvim će nam nova
plodom urodili, to još u skrovištu
stoji, da niti znati nit viditi možemo.
!Nu kad bi nagovieštanjein usudio se
reći, ponajprije možda da pohodom
kakva velikog lica nam urodi, ko
što se često i dogadja. Nego i ovi
pohodi, toliko koriste i poboljšanja
donesu kao da ih i ne bude, jer sve
ti malda ne na staroj rani ostane.
I zbilja, da primjerom podkriepimo
koji se ^sto puta opazio i obistinio.
Koliko je sad naša krunovina na-
mjestnika promienila, svaki je obišao
i vidio barem različita miesta. 0
njihovu pohodu dosia se nadivani i
dosta se napiše, u nadi da će se
mnogo čemu kraju doći, što će oni
svojim očima uviditi da je istina,
pa nužda i zeman da pisanju i od-
pisivanju tamo-amo kraj bude i pi-
tanoj potrebi da se doskoči. Sve se
namjestnicim gleda pokazati ali hitnja
putovanja neda da sve vide, iako da
se odmah nagadja i predvidja, da će
malim ili nikakvim plodom pohod
uroditi. I to se zbilja obistini; pa
ala opet da se započme pisanje i
dopisivanje i ništa drugo nego da
se vječni ibis-redibis povjerenstvim
olvori Kraju nikad. Što je slabo
neka bude i gore. Čega nema, a
teška nužda nagoni moliti da Snule,
neka čeka do sudnjeg daoa. Samo
je li zapisnik/ppn brojeva, misle:
eh! radi se i ffapreduje se; a tamo
sve dim, a ništa konkretna Pravo
mi, prošle godine, reče učen i po-
šten gospodin: „dosta vam je kakva
izlika — un pretesto — da ti se
tamo amo spisi vozaju i povra-
ćaju. Samo neka je spis pod br.
toliko tisuća, to se smatra važnim,
jer drže da u brojevim prava radja
i napredak stoji".
Pri koncu valja mi iztaknuli: da
je započeo i gosp, podpredsjednik,
dvorski savjetnik, po koja mjesta
obilaziti. Do istine, to nam je drago,
Još nam prigovara g. Ljubibratić glede
8 e vježbe u ovome trećemu dielu kako
bi on rekao da je jabuka crvena, mješte
so^na, a da je voda bistra, mješte pro-
zirna. Prije svega nije svaka jabuka
crvena, niti je sama voda bistra. Bistro
može biti i vino, premda ne prozirno;
i crnilo može biti bistro ; dočim je svaka
jabuka više, manje sočna, i svaka voda,
kao voda prozirna. — U ovoj su se
vježbi izticala bitna fizična svojstva
stvari, a izmedju tih bitnih svojstva ne
može se upisati crvenilo za jabuku, niti
bistrina za samu vodu.
U vježbi 15.j, veli : mjesto postolar
Uni postole, bilo bi bolje : postolar Uje
postole; ali postolar i kroji postole, p
ih i krpi. Moglo se valjda reći, da bude
općenitije: postolar napravlja postole
kad se ono napravlja, ne bi uzelo u
smislu talijanskoga: aggiustare, accomo
dare; nikako Šije, kad se hoće, da se
sve ove radnje izraze skupno.
(SSliedi).
I treću na „Dvie na odgovor".
(misli iz pokrajine),
(v. br. 80).
Na V.
< „Dvie na odgovor" u V. odlomku
voga razloženja, da zaveže usta neza
dovoljnim, a opravda kolovodje, poslu-
žio se frazam i parafrazam, načičkanim
rieČim poput vješta odvjetnika, koji
vojom rječitom taktikom htjeo bi za
sliepit sudcem oči, da neudju u trag
krivici njegova kiienta. Pomalo! točku
po točku, da se bolje razumitno; jer
generično razlaganje pomuti pojam či-
taocu.
Ti prigovaraš što nezadovoljnici, mje
sto prosta vikanja, nestupe na polje
plodna djelovanja i o.
Da vidimo zbilja i čine li to baš ne -
zadovoljni? Obćine su narodne, narod
ih je osvojio iz dušmauskih ruku, narod
bira zastupnike na oba sabora, i tu je
narod osvojio svoju većinu, narod uz-
drži Listove. Dakle narod je od svoje
strane na plodnomu djelovanju: pa u-
prav su nezadovoljni iz toga naroda,
koji sudjeluju svojim radom i troškom
pobjedi obćina i izboru zastupnika, i
koji uzdrže Listove. Ovi su od svoje
strane učinili svoju. A tko je zatim u
dužnosti izvoditi u političkom i javnom
životu plodno djelovanje? Oni koji su
zato odabrani i koji zato imadu vlast
u rukam! A tko su ti? zastupnici od
naroda izabraui. Narod ni pojedinci ne
mogu, da i hoće, štogod vladi prigovoriti,
jer neimaju š njom posla, već zastupnici.
Mogli bi štogod kroz svoje glasilo, ali
koja korist kad ono nebi ništa primilo
ako se nepjeva slavospjev njegovim po
kroviteljioj; a to se svedjer nemore,
pak je reda drugdje tražit izraza svojoj
bolnoj duši. Bezsviestnost je tražit pio
dna djelovanja u pojedinaca, osobito za
važne stvari, kao narodni jezik, sjedi
njenje : tu samo energija svih obćina i
narodnih zastupnika more prodriet.
Nepravdajtno se, nego iskreno recimo:
moj grieh! mlitavi smo. Da je čvrste
volje i prave narodne požrtvovnosti, da-
leko bismo bili daaas odapeli. Ti ljudi
uvidjavnoati, sa svojim oportunizmom,
mnogo su izgubili, dočim bi sa svojim
pravcem nepomičnim, i energičnim zna-
čajem, i slogom, poskočili napried bar
100/100. Vidjeli smo oportunizam i uvi
djavnost p. Ljubiše i zemliakovića na
što nas je doveo; tako će i današnji
ako ga budu sliedili; a vidimo na što
je doveo Hrvatsku 1 Stranke medju so-
bom i pojedini moga se držat oportu-
nizma, a narodi moraju imat svoj pra-
vac sine qua: š njega nemaknut, pa ma-
kar s njim zaglavio. Narodi pak koji
se nepomično drže tog svog pravca ni-
kad neginu, već će prvo o potla pobie-
dit. Hoćeš nećeš, značajan narod časti se,
ili ga se boje, dočita mlitavci se raz-
plinu. Eno nam izgled u ono šaku
Magjara: medju sobom se kolju ko pasi,
dodje li do njihove narodnosti! eto ih
skupa svi ko ose: Magjar zna po sried
Beča sa svojim kalpakom, a zalapacat
svojim jezikom i pred Carem, premda
zna i druge, ali neće nego svojim; a
zašto to? jer im je uciepljen značaj na-
rodni u dušu i srce, to je njihov jedini
ideal, za kojeg su oni spravni sve žr-
tvovati, pa takog naroda valja se ujedno
bojat i častit ga. A kod nas? ima ih
koji su na glavi naroda i zovu se za-
stupnici i načelnici hrvatskog uaroda; a
preziru ga. Podjite u Čitaonicu zadarsku,
spljetsku i koje druge, to ćeš čut raz
govor ko u Fiorenci. Ajdete u njihove
obitoli, sliedite ih na šetnjani, to ćeš
čut razgovore koda si u Napulju. Kako
se smidu ti ljudi zvat hrvatski zastu
pnici i načelnici? Sram ih bilo! izdajice
naroda. Sto je to pis tarenje po Listo-
vim: daj nam jezik! kad ga ti prvi
mrziš i prezireš u svojoj obitoli,
svetomu gnjezdu društva i čitaonici.
Promienite te sv. naslove Čitaonica u
„Gabinetto di lettura", jer inače ste
farizei pod krinkom narodnog imena,
varate narod, koji vas obasiplje častim
i lagodnostim, da mu branite njegove
svetinju, a vi se prvi rugate s njom i
gazite ju nogam, Kako će vlada uališat
naše prošnje, kad ona vidi, da se mi
isti s njima rugamo? Častimo ih mi, pa
će i vlada. Zar svaki koji zastupa na-
rod nije u dužnosti branit i častit nje-
gove svetinje, ne samo pred vladom, ma
u cielom privatnom životu ?
Pa recite da ie i ovo strančarenje?
da nije.i ovo živa i sveta istina? Ako
mi budemo ovako sliedit, doli oružje i
krinku, pa se ponudimo na prodaju o
niemcu, o talijancu, o magjaru; jer sve
vike i piskarenja nisu drugo, nego puke
lakrdije; jer narodu neima preporoda,
dok se obitel i zadruga nepreporodi.
Dobri čoeče! nitko neprigovara, nit
se tuži na mali dio, već na krivi dio
Neizvrćimo: „mi nećemo mrvica1*, ne-
go: „mi nismo zadovoljni dosadašnjim
mrvicam", k6 što i nismo! nego hoćemo
sva naša prava, koja nara pripadaju kao
narodu. Ono što imadu Niemci, Magjari
to pitamo i mi, jer i mi smo dio car-
stva. Ako su veće za se, krv lijemo za
nj ko i oni, danjak plaćamo k6 i oni,
i naš je car ko i njihov, i nas pišu u
slobodne gradjane k6 i njih, pak tko će
nam zamjerit da pitamo što nam zakon
daje? Tko bi se mogao stavit radi toga
pod kaznenu obtužbu? Zaroni koji pita
zakonom mu pripoznanu stvar? Pak
ako nam zakon propisuje naša prava,
zašto se nesiluje da nam se dadu, ili
da se zakon ukine? A tko to ima iz
vojštit, ako ne zastupnici? Ako neraogu
uspjet, obrnut pleća, pa da ti je i
brat. Kad bi oni vidjeli da se tako po-
stupa, došli bi malo mekši, a nas nebi
zvali prosjacim.
Nemoj, prijatelju, bulazniti ako se je
i reklo: volili bi jopet doć do manjine,
to je inoskazno rečeno, samo da se do-
kaže koliko mi jedna stvar na srcu
stoji! ko da ti to nerazumiš? već onako
zavodiš trag. A koliko si puta ti re
kao: nebi za svoj život to učinio; pak
ko ti je vjerovao, da bi prvo život iz
gubio nego onu stvar učinio? Ti navodi
nisu drugo nego doskočice, koje namogu
da opravdaju tužbe nezadovoljnog na-
roda, koji sa svim pravom pita u svo-
jih zastupnika, da vrše svoje dužnosti
na obranu njegovih životnih prava, prez
obzira na osobnu uvidjavnost; te kad
su oni učinili što narod želi, ako i bez
neuspjeha, neće bit odgovorni: a dok
to neućine, svedjer će im se moć reć:
neodgovarate narodnom povjerenju.
Uzalud taj tvoj ibišredibiš: „ako bi
mi izgubili, sto bi bilo od nas" ? i o.
Ta nebi nas pekli. Budućnost je Bogu
poznata, u ime budućnosti gatat što će
bit, to je bulaznit. Današnji nezadovolj
nici govore o današnjim činim. Znamo
da su danas po cieloj Dalmaciji mal da
ne sve naše obćina, da je uaš Sabor,
naš Odbor, (da je prave slobode bila bi
i naša vlada), t. j. sva vlast narodnog
prava u rukam je našim; pak ako da-
nas nemoremo uspješno djelovati, te
narodu izvojevat njegova prava, kad
ćemo već igda? Tad slobodno odrecimo
se tih svih vlasti; bar ćemo znat da
s nami vlada brutalni despotizam ; a ne
kao što je danas pod imenom slobode i
naših zastupnika, da nam se kroji po
absolutizmu.
Da ti još rečem, dragi „dvie na od
govor" izvadite izglave taj privilegj.da
svak mora šutit pred dvojkom, trojkom,
osobito ako okrenu stranputice, jer ćemo
tad za uzdu: vrat se natrag, pa bio ko
mu drago; ko što i to, da ako kogod
što prigovori oli opazi, da je to sve iz
strasti oli prkosa: To nije istina, jer
većim dielom oni koji prigovaraju, čine
to iz Čisto narodnog osvjedočenja prez
nikakva osobnog cilja, s toga neuzmi
za zlo, nego izkušaj stvar triezmeno pa
se okoristi: a ne uzet rog za svieću.
Neprigovara se u obće narodnoj stranci
(kako i ti moreš poznat, ali hiniš), već
onim koji vode stranku: a za drugo se
neprigovara, već da se 3vrate na staru
brazdu. Ili htjeli, ili nehtjeli i „Kato
lička D," je narodno glasilo, borme ae
o sebi neuzdrži, već ju oarod podpoma-
že: a zašto? Zato! jer treba kontrole
u politici. Dakle! mi imamo dva gla-
sila narodna, ne da jedan drugoga pro
goni, već da se natječu za narodnu
Btvar, i da jedan drugog upozori, kad
zabasa — a sve u bratskoj slogi. Nu
kod njekih ljudi ni to neidje dobro, već
odma, ako se što iznese u „K. Dalma
čiji": ona je buntovnica, sije naslogu i o.
To nije liepo. Sumnjičit glasilo koje vo-
juje za prava svog naroda, smrdi spe-
kulacijom, a ne rodoljubjem. Zar bi se
htjelo da ostane na jednomu, pak da
sam pašuje i da mu se gvak skoči pod
jaram. To nebi bilo dobro ni za narod,
ni osobne svrhe.
Završimo: što je smradno operi, što
je krivo izpravi: ako je zlo sagriešit,
sveto se je izvratit. S toga dok smo na
vrieme, osviestimo se, te svi složno u,
jednu brazdu ko sinovi jednoga naroda,
obćine, sabor, odbor, oba glasila, pa će
i vas narod ; pod jednom zastavom vo-
jujmo za naša sveta prava, neuzmičuć:
pobjeda je naša, pa ju srelo sto supro-
tivština od koje mu drago strane.
Državno pravo i Slovenci.
„Slovanski svietu donosi ovaj članak:
Slovenci boreći se za narodnu ravno-
pravnost imadu uviek pred očima kao
uzor „sjedinjenu Sloveniju" ili sdruženje
zemalja i pokrajinskih dielova, gdje pri-
bivaju Slovenci, u jednu upravnu po-
krajinu ili skupinu sa jednim glavnim
zemaljskim saborom ili jednim zastup-
stvom i to samo za Slovence. U kratko oni
teže za sdruženjem na temelju narodne
autonomije. S obzirom na tu glavnu te-
žnju oni se razlikuju od stranaka u
Hrvatskoj, GaliČkoj Rusiji i osobito u
Češkoj, koje teže za poviestnim državnim
pravom, da isto ožive, navlastito da se ,
podpuno izvrši. S te strane stoje Slo-
venci sa državnopravnimi etrankami u
protimbi, te su sa svojega stanovišta po
pravici doduše pobijali državnopravne
stranke drugih slavenskih naroda kao
takovih, koje ne hoteći prieče provede
nje narodne autonomije ili kako su se
Slovenci još g. 1886. krivo izrazili, fe
deralizara u smislu sjedinjene Slovenije.
Slovenci u smislu sdruženja u jednu
sk upinu nisu bili nikada federalisti, već
nacionalni autonomisti, pošto se nisu
pozivali na nijedno državno pravo i jer
od god. 1848. nisu nikada težili za tim,
da bi se u „Sloveniju" stopile zemlje
sa smiešanim stanovništvom nego jedino
odlomci tih zemalja za toliko u koliko u
njih pribivaju Slovenci i skupno, više
ili manje nepretrgnuto na komade u
dotičnim zemaijam. Požalili su doduše
sami Slovenci, da ne čuvaju državnoga
prava. Nu poznali su državopravnu
stranku u Hrvatskoj, te su se na raz-
nim sastanci m sa Hrvatim kao svojim
najbližjim susjedim bratimili, zanimajući
se mnogo za hrvatsku književnost i u
obće za razvoj hrvatskoga naroda. Slo-
venci su takodjer oni susjedi, koji pod-
jedno najviše žele, da bi se Hrvati i
Srbi medju8obno sporazumili i to tako,
da bi oba ta diela jedne narodnosti bili
zadovoljni, te da ne bi sporazum njihov
Škodio slavenskoj kulturi i Slavenstvu u
obće.
Sada pako, kad velika većina slaven-
skih naroda zastupanih u državnom sa-
boru na Dunavu teži za provođenjem
svoga poviestnoga državnoga prava, Slo-
venci bi bili osamljeni kad bi se
tvrdoglavo ograničili samo na sjedinjenu
Sloveniju. Ponajprije bili bi prepasivni
napram težnjam državopravnih stranaka
u Ceskoj, med galicijskim Rusim i u
Hrvatskoj, što ne bi bilo koristno a i
proti praktičnoj uzajamnosti; a zatim
bi Slovenci, ograničiv se na sjedinjenu
Sloveniju, griešili u istinu kao narodni
autonomisti proti samoj nacionalnoj au-
tonomiji. Jer upravo program posljednje
jest od početka naglasivao, da bi se po
porušenju dualizma slovenska narodna
skupina pridružila Hrvatskoj, Dalmaciji
i još nekim krajevim Ugarske gdje
pribivaju Hrvati i Srbi, ili u obće u
zeruljam, koje spadaju na hrvatsko dr-
žavno pravo.
Ako dodje državno pravo u razpravu
t. j. ako budu Cesi galički, bukovinaki
Izhodí u Poíi
aliante Deo, in dies alacriter operara Ves
, ia verse fideí professione roborandis.,.. (i
.r. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 ñor. Tko gaostüM&,
«xa se predbrojnikorn i ?,a ua&lajuću godinu. — Preribrojbe
. oüak. Objave na 4 strani ua veoma nizku cienu. Svaki broj aapo
sa,*«
tvaría ueeess^ est fortitcr
dimicare.
Ima na žalost mnogo i dobrih ka-
tolika, koji ciene dostatno takovim
se izlicat u privatnom životu, u kući,
u crkvi, ako ćeš i kod pouzdanih
prijatelja; no ne bi se oni za živo
glavu takovi javno pokazali, izličuć
svoja načela i boreć se do prigode
za svoja prava.
Borba u ušima takovih katolika
rieč je skopčana s pojmovim bune i
prevrata! Katolik po njihovu sudu
to ti je dobričina, mirnjaćina: on se
nema makuut ko ni indijanac izpod
slabla gdje u hladu plandaje, pa baš
da mu i kuća gori, kad se radi o
vjerskim interesima.
Sta bismo se mi skrbili, dovikuju ne-
mirnjacima takovi dobri katolici, do-
bre duše, ta neznadete za onu : portae
inferi non praevalebunt. Dostatno je
živo pouzdanje u božiju providnost,
pa će nam sami u usta pečeni kolači
Ovakovi ljudi i nazori obstoje u
sto dobrih časa po framasune i na-
dri liberalce, pa tek se nadje kato-
lik koji pred nji-ma ne liega poput
beke, oni mu na sriedu iznose sliku
pravog katolika i tuze ga što se ne
dir^m? yangjeoske: ^ad te zaušo
%"jfcđftVstrane, pruži i drugu!
Liepo je pri tom umovanju vidjet
uaučitelje „pravog" kršćanskog duha
gdje se sami najmanje drže onoga
što drugomu toli revno propoviedaju.
No mala ih briga za takovo protu-
slovlje. Oni se obaziru na uspjeh
svoga propoviedanja kod mnogih
katolika, koji mislo da uprav u pa-
sivnosti i u mrtvilu stoji vas prak-
tični katolicizam : lex et proplielae.
Ovo žalostno zamjenjivanje držan-
stva katolika u koliko je privatna
osoba i katolika u koliko je udo je-
dnoga velikoga tiela, koje ima jav-
nih interesa, a ti se moraju glasno
i javno zastupat i branit; dovelo je
Često katolike do propasti i učinilo
je podleć ciele katoličke narode šaci
lukavih zaviduika i uroćenih nepri-
jatelja.
Pri ruci nam je izobilj primiera
iz prošlih i sadašnjih vremena ko-
jim bismo mogli potvrdit ono što
kažemo. Sto bi na priliku bilo danas
od katoličkih interesa u njemačkom
carstvu, da su se ondješnji katolici
bili pustili zastrašit i povukli kuka«
juć u zakutak, dajuć podpunu slo-
bodu neprijateljima? Nasuprot da su
katolici u Italiji bili oprezni i žilavi
poput njemačkih, bi li danas Crispi i
compagnia bella, gazio, ko što čini,
bezobrazno i bezobzirno prava ka-
toličke crkve?
Neka nam niko nezamjeri radi o-
vog što kažemo o Italiji. Glava ka-
toličke crkve u Rimu i bdije i lav-
ski se bori, ali svjetovnjaci kato-
lici tamo još spavaju, a sam kler ni
iz daleka ne predstavlja nam sliku
katoličkog njemačkog kiera kroz
slavne dane kulturkampfa.
Zar nije i u Italiji dopušteno izać
na bojno poprište prigodom obćin-
skih izbora? Pa? pa se nahodi sto
izlika samo da se ne izadje na vi-
djelo. Kad nema drugo govori se o
nesigurnosti uspieha, i to je dosta
na opravdanje pasivnosti, kako da
glične borbe ne bi se smjele ni po-
Ego interim ctamito:
Si qois Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
ensuros in tuenda salutari Ecclesiae doetrina anitnisque in Beli- j (g. HIERONTM. Ens. XVI. AD DAH.
fapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJU.
TOSI plaća 1 iior. više — ŽA INOZEMSTVO 7 tior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje za oielu godinu;
fjbotje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ića, Bukopisi se ne vraćaju.
raiZpaja 1890. God. XXX
»«MM i IIIIM i II III I <•>I— Mll«—! *mmmmHfnmmmmmmm*Mmfm*mmmmmmmmmmmmmMtmmmmm
talmut, kad ne bi'
čen!
Ffi sličnim pojavi ma izumire ođu-
ševijenont, i red je doć do falalnog
zaključka: contra potentes noli o-
stcndere dentes, a ko se ovcom čini,
vuk ga pojede.
Katolicizam lako uokviren udoban
je donekle za pojedince, koji mogu
mirno, kad i kad platonički uzdišuć,
trbuh gladiti, ali je taj katolicizam za
crkvu i za katoličanstvo ubitačan.
Tim se mogu zadovoljit kukavice i
sebičnjaci; ali ko stvari s višega
razgleda tako je postupanje po cr-
kvu gotovo izdajstvo, pa prije po-
sije i dobričinam morat će pasti
sljeme na tjeme.
Neprijatelji crkve poslužit će se
vlašću nepravedno prisvojenom te će
jrikovat lance i stegnut prava crkve
tako. da će bit pravo čudo uzmogne
i budući naraštaj, nakon krvavih i
dugotrajuih borba, izvojšlit ono, šio
n se u početku bilo izvojštiio samo
da su se pobornici katoličkih prava
složno i u liepu redu pred nepri-
jatelja izredili kad se kavga zapo-
čela.
Klasična zemlja katolika dobričina
jest Bavarska. Davno pala je tamo
s visoka rieiVte se kazalo da se pri
razmiricam radje držat i popustit
svakoj drugoj stranci neg li katolicim,
jer da oni ne prave revolucija. Pa
u istini1 ima godina, to je geslo po-
litike u Bavarskoj. Sto nijesu pretr-
pjeli tamo katolici pod zloglasnim
Lutcom! Pa jesu H ikad ozbiljno i
promislili sbncit s vrata iiesnosljivi
jaram? Jesu li u tom smislu ikad
išta pokušali? S druge strane uzlr-
pljenstvo i strahopočilanje je li im
išta koristilo? Toliko je godina da
im se tare sol na glavi, pa evo
zadnjeg vremena doživljeii su i tu
blagodat te im se zapriečilo da drže
katolički sastanak u Monakovu, jer
bi mogo poremelit javni mir! Prova
ironija! Kako se fino znadu s mir-
njačinam liberalci podrtigivatl
Nije kud kamo! Hoće £i katolici
u sadašnjoj državi obczbtedil polo-
žaj, koji ih po broju i po zakonu
ide, moraju stupit i oni na polje gdje
se križaju razni interesi i poslužit
se svim dopuštenim sredstvima da im
se pripoznade ono što je njihovo.
Framasuni i nadriliberalc-i kričn knd
vide katolike služit se zakonom i
ustavnim pravom, a osobito svećen-
stvo ; nu to baš moralo bi nas <>~
sviestit i ohrabrit. II bi zar ljudi
takove fele kričali, kad to ne bi bilo
njima na štetu, a dobroj stvari na
uhar ?
Sto se pa crkvene vlasti tiče ona
je svedj povladila i odobrila zako-
nitu pametnu borbu katolika na po-
litičkom polju. Svjedok vam najbolji
u najnovije doba Njemačka i En-
glezka.
I ovo zadnjih dana u tom smislu
čula se iz iistiju Sv. Otca znamenita
rieč, koja bi morala bit «reslom svim
katolicim u današnjem svietskom ko-
mešanju. Jedan bavarski hodočastnik
piše „¡Vfonakovskom Fremdenblaltu"
da je Sv. Otac prim?juć njemačko
hodočašće, nekom svećeniku, kad
mu je ovaj kazao da je iz Bavarske,
ovo doslovce reko: In Bavaria
necesse est fortiter dimicare l
^ "Kelt "se ižiHoiicim uu*nr jUaaćki |
boriti a Bavarskoj I svukud gdje se
prieti poiijarmit crkvo i izložit naj-
vitalnije vjerske interese; inače budu
li pojedinci stat u kulu, bit će sti-
štena u kut i crkva, a krojit će joj
aakone i razpolagat će njezinim
pravima zakleti njezini dusmani,
Na tužbe dobričina volierijanci
odgovarat će porugam, a jadikova-
nja Ijenčina neće ih oslobodit od
priekora da su svomu zlu sami krivi.
Stara je poslovica: vigilanUbus
pira. Ko se je ne sieća kajat će se,
a nedaj Bože, da mu ne bude više
u a v rio me.
- 0 -
Paiiićina parnica.
(v. br, 32)
U dalnjem toku Paničine parnice (u
prvoj sjednici) govorio je državni tuži-
telj, poručnik Markov. On 'reče, da u
sumnjivim slučajevim odlučuje se svaka
stvar u prilog obtuženicim. Ovdje pako
da nema sumnjiva slučaja. Da je gosp.
Oročakov. proučio parnicu, uvidio bi, da
je ratni sud već prije odlučio4 da se
pozovu za- svjedAke Sapunov i De-
čev. U ostalom je i g, Frangia želio, da
se sasluša g. SapunoV. Branitelj Oroca
kov izjavljuje, da se on ne boji izkaza
majora Sapunova, te želi, da se obrani
dade vremena, da može proučiti njegove
izkaze.
Pošto je još govorio državni odvjetnik
Markov, da ae pozove g. Sapunov i da
se ne odg.-ulja raaprava, uzeo je rieć
g. ¡'<mica. On je govorio vrlo smjelo,
uaviiijujiui na državnoga tužitelja, kuji
da već u početku parnice pokazuje svoju
pristranost. Na daije je zahtievao, da se
dade obrani vremena, da inože proučiti
iakaze svjedoka, kako će ih laglje po-
bijati. Mjegov zahtjev osniva se na za-
konu, zato sud mora dozvoliti zatraženu
odgodu. Državni tužitelj Markov kliče:
Ja kažem, tako mi Bog pomogao, daje
uzet obzir na vrieme, koje paragrat 603
propisuje.
8ud se povlaci da vieća o toj odgodi,
a nakon 15 ćasaka objavi predsjednik
suda, četnik Drandarevsky, ovaj zaklju-
čati: Danas na 3. (15) svibnja 189C za-
ključio je posebni ratni sud pod pred-
sjedanjem majora Drandarevskoga i uz
prisjednike Majore Marinova, Petrova,
Andrejeva i Tončeva, na predlog bra-
nitelja Oročakova, da se sudbena raz-
prava u predtežečoj parnici odgodi na
sedam dana s razloga, što obtuženicim
nije u pravo vrieme- dostavljena popu-
nitbena lista svjedoka Sapunova i De-
čeva. Nakon objašnjenja državnoga tu-
žitelja, kako da se shvate § 600 i 603
vojnoga zakona zaključeno je na dalje
ovo : iNa temelju § 647 vojnoga zakona
ne imadu ae uvažiti prigovori branitelja
Oročakova, te se razprava nastavlja."
Branitelj VelSev: Gospodo sudci! Ja
sam imenovan za branitelja g. Panici,
te želim kazati nekoliko rieoi. „ Na 1.
(13) o. m. javljeno mi je, da me je so-
fijski ratni sud imenovao braniteljem
majora Panice. U dotičnom spisu, rečeno
mi je, da imam doći u ratni sud, da
proučim spise i da preuzmem obranu
spomenutoga obtuženika. Kad sam po-
gledao obseg spisa, odm.ah sam bio u-
vjereu, da IU ni za deset dana nebi mo-
gao proilćiti, Kam«T'i> da ih proučim
u dva dana. Eazumieva se dakle, da mi
uz ove okolnosti ne preostaje ino, već
da vas umolim, da mi dadete vremena,
da potanko proučim spise, ako slavni
sud želi, da ja majora Panicu branim.
Molim, dakle, da se razprava odgodi do
12 (24) svibnja.
Branitelj kapetan Bezov kaže, da se
je toli. dugo otezalo s ovom razpravom
pa bi se za to mogla razprava odgoditi
na još nekoliko dana, da se prouče spisi.
OucU se državnom tužitelju, da je proti
odgodi. Ako su obtužeuici krivi zločina
zbog koga se osudjuju, oni ne ee ni o-
nako izbjeći ruki pravde; a cieia par-
nica prikazat će se u mnogo svjetlijoj
slici, ako branitelji prouče spise, nego
ako narod bude govorio, da sud nije dao
uvida branitelj im u akta, pa je sudio,
ne sasiušav sve navode protivne stranke.
Molim u ime ugleda samoga suda, da
se razprava odgodi, dok obrana prouči
spise, ¡Slično je govorio i kapetan Gui
selov.
lirauiteij Manov izjavljuje, da ga je
obtuženik Kizov pozvao, da preuzme
branitbu. Primjećuje još, da mu je sud
dodieiio obranu g. Stefanova; ovaj je
pako izjavio, da on ima vojnoga brani-
telja, radi toga da ne prima njegove o-
braue. Gospodin A!«ks& Ri?,oy ohtužuje
se po kazivanju svjedoka sbog najtežega
zločina, a ti izkazi ne nalaze ae u spi-
sun, pa zato bi se moglo dogoditi, da
se izkazt svjedoka neće znati ni posije
pročitanja dotičnih akta. Gosp. Manov
pripovieda na daije, kako je obtužnica
pristrano sastavljena i kako se državni
tužitelj zuri, a mogao bi stvar polagano
razpravljati.
Pošto su i ostali branitelji bili za od-
godu razprave, to pošto je g. Panica još
jednoć navalio oa g. Markova, zaklju-
čio je sud, da se razprava odgodi do 8
(20; bvibnja.
Drugi dan razprave
Odvjetnik PLacunov pita, po kojem će
se zakonu voditi parnica. — Državni
odvjetnik Markov odgovara, da će se
voditi po novom vojnom zakonu. Posije
ovoga razprela se je duga razprava o
kompetenciji sud*. Branitelji su tvrdili,
da ova stvar spada pred civilni sud, po-
što ima u ovoj atvan oblužeutka, koji
nisu vojnici. 1 novinar Ltizov} kuji je ta-
kodjer obtužeu, govorio je proti vojni-
čkomu sudu. On je spomenuo, kako su
neki obtuženiei krivi zbog prestupka proti
vojnoj disciplini. Tu nema slična pre-
stupka. Upozoruje sud na Boulungerovu
stvar te veli, da «e to ne može smatrati
prestupkom proti disciplini, što je on i-
šao k dru. Mirkovu i pukovniku Kisovu,
pošto proti njima nisu preduzete nika-
kove mjere, liizov nagiasuje na dalje,
da nisu svi častnici položili prisegu kne-
zu; tako njegov brat, poručnik, nije po-
ložio prisege. Osim toga glasi formula
prisege, da se prisiže na vjernost kntzu
i otačbini, a ova ukoluosi daje častni-
cim pravo, da mogu po svojoj saviesti
i pobuniti se proti kneza.
iiruuitelj ruskoga podložnika Kalub-
kova, odvjetnik Makedoaskif dokazuje,
da bi za ovaj slučaj mogla biti kompe-
tentna tri suda, naime vojni sud, pose-
bni vojni sud i obični sudovi. U kom
petenciji ovoga ili onoga suda odlučuje
se prema obtužbi 1 naravi kazne. Oiu koji
se navadja u obtužuic;, predvidjeu je u o-
[ bičnim zakonim, tim vise, što nije bilo
obsa.itfoga stanja^-7 kad se jt ćin aoga-
djao. Navedeni članci uzeti su iz rusko-
ga zakona, a polag njih spada ova par-
nica pred gradjanski sud.
Odvjetnik Franghia iztiče, da su iz-
tragu u ovoj stvari vodili civilni čino
vnici, po tom bi morali suditi i civilni
sudci; navadja primjere iz Belgije od
1883, zatim slučaj princa Napoleona pri-
godom njegova ustanka g. 1836 u Straa-
burg.
Državni odvjetnik Markov odgovara,
da se ova stvar ima razpravljati na te
melju novoga vojnoga zakona, koji da
je sastavljen na način francezkoga za-
kona. Spominje zakon, po kojem može
knez imenovati posebni vojni sud. Ako
sud protivno zaključi, nego li on to želi,
zatražit će on nekoliko dana vremena,
da može uložiti priziv.
Sud ode da vieća o toj stvari, te za-
ključi, da je on mjerodavan voditi ovu
razpravu.
Po tom uze rieč g. Kalubkov, On iz-
tiče, da je pismeno javio predsjedniku
suda, da je proti dvojici članova ovoga
sudišta. Na pismo nije dobio odgovora,
zato sad razlaže ustmeno svoje navode
proti majorim Petrovu i Marinovu. Ob-
tuženik veli, da je „Svoboda" pisala,
kako je on dopisnik „Novoga Vremena,"
te je a dotičnim dopisim napadao na
spomenutu gospodu, članci „N. Vr."
spomenuti su i u obtužnici, pa bi i go-
spoda mogla vjerovati, da ih je on sa-
stavljao. On mora dakle prosvjedovati
proti tomu, da o njemu sude gg.' Mari-
nov i Petrov.
Marinov i Petrov izjavljuju, da je nji-
ma nepoznat sadržaj dotičnih članaka,
te da i ne poznadu Kalubkova, za to
da mu mogu suditi.
Sud ide, da vieća ob ovoj stvari, te
zakl|uči, da mogu suditi Marinov i Pe-
trov.
Odvjetnik Makedonski kaže, da je g.
Kalubkov kvaliiikau kano agent ruskoga
povjerenstva u Bukareštu ; on nije bu-
garski pripadnik, za to bi se imao pre-
dati svomu konsulu, a bugarski mu sud
ne može suditi.
Državni odvjetnik kaže, da Kalubkov
nije opisan kano ruski ponomoćnik, on
je samo trgovac s vinom. Ruska vlada
nije se njemu u prilog izjavila.
Makedonski navadja dotično mjesto
obtužnice. Kalubkov govori u istom smi-
slu kano i njegov branitelj. Državni od-
vjetnik poziva sud, neka on odluči u
ovoj stvari.
Sud zabacuje zahtjev g. Kalubkova i
njegova branitelja.
Kalubkov moli, da se odklon njegova
zahtieva stavi u zapisnik, te da se pre-
pis pošalje njemačkomu konsulu, koji
zastupa ruske državljane u Bugarskoj.
Držat. odvjet, sav gnjevan, odgovara,
da se zapisnik ove razprave jur vodi.
U 11% sati započela se je čitati ob-
tužnica.
Posije pročitane obtužnice nastavljena
je razprava u 3 sata po podne. Najprije
su stali preslušavati Pauicu. On ieja*
vljuje, da je nedužan, te priznaje, da
se u rujnu 1889 prvi put razgovarao sa
sofijskim mjestnim zapovjednikom, pod-
pukovcikom KiBovom, koji mu je re-
kao, da se mora nešto učiniti. Kad je
došao knez Dolgorukov u Sofiju, poiao
je Panica Kisovu, da sazna, po što je
knez došao i pošto je Koburg odputo«
vao u inozemstvo. Kisov mu nije znao
o« to odgovoriti. Posije je pofot obu*
dućnost. Tad će nase požrtvovno učitelj-
stvo veselim licem i mirnom dušom
nosit svoje težko breme, a neće ni-
komu dodijavat neprekidnim jaremi-
jadam, koje ti srce ciepaju. Reče mi
se, ako se primakne svakomu učitelja
pedeaetača natovarilo se na pokrajinu
debela svota od kojih i. 15.000. To je
doista golema svota po naš siromašni
narod. Ali kad se promisliš, da novac
koliko velik bio, kad se ulaže u pro-
svjetu, od koje zavisi blagostanje doti
čnog naroda, nosi kamate, kakve baja-
gi neće druga glavnica ma kako kori-
stno bila uložena. Svjedokom nam budi
Francuska i Englezka, koje svojo pr-
venstvo na ekonomičnom i gospodar-
skom polju imadu prije svega zahvaliti
učiteljstvu, za koje na milijune i mili-
june troše. U nas desetak zadnjih go-
iflil novca u zidine dina sasulo se dosta
što ti ga ja još znam, donekle i nepro
mišljeno i lakoumno i bez potrebe. U
to bi mogli ubrojiti f. 4.000 što se je
digla plaća prisjednicim zetual skoga
odbora za osam stotina torinta na glavu
premda i plaća.od f. 1600 u Zadru je
dosta pristojna bila. Ako tad svak je
dobro volju glasovao i niko nije cienio
tim ogriešit se o nepravednost, još mir
nije bi se moglo u gori apomenitu svotu
za pučke nastavnike. Neće li se baš
vas teret svalit na pokrajinu, nek se
osvrne naše zastupstvo na ovo sto ću
reći. Pokrajina, ako me pamet nevara
utjerava 1% od baštinika za baštinjeu
imetak na korist pokrajinske učiteljske
zaklade. Kad bi se taj postotak digao
na 2°/0 nebi se doisto nikoga znatno
pričepilo, pa taman i onoga koji za
baštini sami 100, jer dva iorinta, što
mu tom prigodom odpade, to je jednom
u životu, pa nebi se s toga niko no-
zdrio. Evo ti ovde novca, ko žala kroz
kratak zeman. Učiteljim se pobaci preko
godine, ali ne svim, po dvaestak torinta
u ime podpore. Nebi li bilo bolje, kad bi
se ovo dokinilo, a novac namienio sa
poboljšanje plaća; te bi se tako mjesto
dvadeset nesigurnih imalo pedeset na
dlanu svake godine?
0 svakoj službi obstoji neka razlika
izmedju stalno namještenih i privre-
menih. Pa čemu tu razliku neučinit i
kod učiteljstva? Ovim, nekanim ni iz-
daleka omalovažiti rad naših privremeno
namještenih učitelja, pače ovo smatram
za nje poticalom eda se neizgube, kao
sto se je dogodilo od mnogih, koji su
zatezali položit izpite o učiteljskoj spo-
sobnosti: Ovim bi bio od mnenja, da
se uzdrži dojakošnja plaća. Učiteljim
pučkim, što služe pri gradjanskoj ta-
kodjer nebi dopitao plaću višu od ono
stoje biraju učitelji pučkih prvoga reda.
Ovim bi še po svoj prilici nagnali bolji
naši učitelji k izpitu za gradjanske, što
bi bilo koristno i potrebno, da se je
dnom na našim obstojećim gradjanskim
popune prazna mjesta; i da se nove
zasnuju polag školske novice gdje ib
nema, a gdje bi od nje prieka potreba
bila. I ovim bi se načinom nšted'.la
koja stotina u gori ročenu svrhu. Ovo
rekoh, da se čuju i druga zvona, čiji
zvek, Bože daj, dopro i do sabornice
sv. Ante, u kojoj . se sudbina pučkih
dalmatinskih prosvjetitelja kuje. LJ to
ime, Bože, providi!
ovoga ubožnoga hrvatskoga kraja, primi
naš srdačni pozdrav. Živio !
Skup Biogradjana.
Grabi je na Hvaru, 27 rujna.
Danas na SS. Kuzma i Damjana moć-
nih zaštitnika ove župe veselim srcem
možemo uzkliknuti: eursum consummavi,
fidem servavi, danas, velim, u ovom ne-
znatnom mjestancu diže se usred svega
sela ponosita nova župska crkva, nare-
šena kao mlada nevjestica. Četiri su go-
dine da je zasnovana i sagradjena, a da-
nas su svršene sve ostale potrebite ra-
dnje, u koje au uložili svu pomnju svoje
umjetnosti valjani i revni majstori, i od*,
lični slikar a obćinstvu dobro poznati
gosp. Ferdinand Ludvig zagrebčanin,
naše gore iist, koji upotrebi svoj maj-
storski kist da nam cielu kapelu nakiti
slikam i drugim uresninam. Župljani
sviestni one, do dogom rasta i male
stvari stvorili su u malo godina takovu
crkvu koja može resiti grad i koja vriadi
preko 30.U00 forinta. Ali nije moguće
ni proeieniti je, ako se uvaži težki i bez-
pre-itani trud koji u tu svrhu pretrpjele,
nadalje se»t kuća koje au morali odstra-
niti iz okolice crkvenoga dvora i vlast-
nicim na drugom mjestu sagraditi nove,
da se tako crkvi raširi plokata, i ako se
pomisli da se ta plokata moraia pora-
vnati, 1 to sve oui učiniie svojim novcem,
svu,im žuljim, a 030bit> svojim uzornom
slogom, bez ¡čije pomoći, osim Božje,
dapače uz silne zapreke i potežkoće pri
kojim bi drugi bili zdvajali. To djelo,
muže se stalno nazvati monumeutum aere
jperennius, "ako se opet pomisli na okol-
nosti u kojim se puk nahodio kad je
ovu crkvu podigao i do kraja tako liepo
doveo, kao i na namjere kojima je bio
nadahnut. Istina bio se nešto zadnjih
godina pomogao, ali pri tom su ostale
lzcrpljene njegove ekonomične snage u
gradnji svojih kuća i kupovanja zema-
lja, a poglavito jer su ga "ove dvie po-
sljednje godine nemilo zadesile. No kako
je skroz pobožan, a s drugo da svojim
potomcim ostavi vječni spomenik, htjede
se odazvati svojoj davnoj želji, a to da
sagradi novu crkvu, posto je stara pre-
tiesna bila. Izložio se velikomu požrt-
vovanju, al izpuni svoj zavjet, izvede
djelo ogromno, puno ljepote i ukusa.
Nas presvietli biskup da okruni ovo
djelo, i da svojima ustima zapjeva l'ebe
Boga hvalimo, odlučio je da ovu crkvu
posveti i to licem na 12 dojdućeg listo-
pada kada pada svetkovina materinstva
Majke Božje. Taj dan se spravlja liepa
svečanost i već se shodne priprave čine.
Tom će prigodom ovaj puk u svojoj bo
gobojećoj savieati moći zavapiti : in re-
liquo reposita est mihi corona justitiae.
Pučanin.
Biograd, 30 rujna.
Na 25 t. m, liepa kita tježnjijih pri-
jatelja gosp. viteza pl L. Paitoni-a, sud-
skog pristava, priredi mu na pozdrav
večeru. Okupljeni prijatelji za jednom
trpezom, jednom mišlju, ko sinovi iz
jedne obitelji, izticaše se medju sobom
tko da bolje izkaže ljubav i štovanje na
pram tom Častnom gospodinu i prijatelju
koji nam mili Biograd ostavlja Bilo ja
svakojakih i mnogobrojuih nazdravica ;
bilo ih kojim se je oštio žigosalo postu-
panje njekojih rdjava srca ljudi na-
pram poitenom činovništvu. Na sve te
nazdravice gosp. svečar liepim govorom
srdačno je zahvalio.
Na 28 t. m. po prividnom nastojanju
našeg obć. uprav, priredila mu se je
širja svečanost. (Radi njekih dosta o-
pravdanih obzira mi ćemo ovdje nešto
malo delikatna premučati). Na ručku
bilo je do 40 osoba, medju kojim liep
broj odlične gospode. Pri samu večer
svršio je ručak. Odtale digoše se i iza-
djoše sa svečarom na obalu. Tu ih do-
čeka mnogobrojni narod klicanjem „ži
vio plemić Paitoni." Obala bila je raz
svietljena bengaličkim i drugim umjet-
nim vatram. Pališe se praskavice, gru
vanjem mužara nikad kraja. Naše krasne
težakinje zaigraše hrvatsko kolo; mom
Čad pjevaše hrvatske pjesme. Okolo de
sete svi se razidjoae noseći u srcu čast-
no Paitonovo ime.
Na 30 t. m. do 200 osoha izpratiše
ga, u brodovim okićenim hrvatskim za-
stavam, do parobroda nedospitim „živio.u
Taj prizor, divni, ganuo je mnoge do
suza. Parobrod zadimi i odnese nam na-
šu diku. Prazninu koju ostavlja gosp.
Paitoni svojim odlazkom težko će biti
nadopunili. Još jeduom, častni viteže, iz
i?luć, na 2 listopada. ')
Dopisnik „N. Lista" neće da »8 okani
svoga staroga zanata laži i opadanja,
okoprem mu je podobro rad toga otegla
uši i vladina „smotra." tu nedavno. Opet
u br. 74 udara po zakupniku naše cr-
kve g. (irgiću, lzkrivljujuć istinu. Evo
ato kaže: obćina nema ništa na zakup-
nikom nego izplatiti mu seoaki dopri
nesak, u tri obroka, dva od kujiii je jur
izplatila. A treći nemože da izplau do-
klen sgradja crkve nedobije konačnu
pohvalnicu od dotične vlasti. Ovo bi od
obćinskoga vieća u sjednici <> 1 siećnja
1889 odredjeno, a upraviteljstvo nomože
preko odredbe vieća Neka s« zakupnik
pobrine, da dobije konačnu pohvalnicu
sgradj'3 crkve, neka prinese tu pohval-
nicu obćini, pak eto nje da izplati i treći
obrok, kako je i prva dva izplatila! Da
istina čim jasnije sine, a golotinja vrie-
dnoga dopisnika, što sramotnija bude,
zaokružit ću nešto iz daljega, pa nek
ljudi sude, da li poštenije srce kuca
pod hrvatskom jačermom zakupnika, ili
pod dopisnikovim raztriženjakom. Kad
je g. Grgić zakupio radju naše crkve,
pogodbom 30 travnja 1886 pod br. 566,
sklopljenom u obćinskom uredu, aelo se
obvezalo dati zakupniku u ime predmeta
u naravi i. 4317:02. izplatni u četri go-
dišnja obroka. Prvi obrok izticaše 30
studenoga 1886; ostali istoga dana su
sljednih godina. Poduzatnik morao se
boriti strista potežkoća, dok je radju
dotjerao kraju. Nizala »e godina za go-
dinom i došla 1889, naime godina u ko-
joj je zakupnik usljed rečene pogodbe
imao primiti zadnji obrok sa strane sela,
preko obćine. — Hoćete li vjerovat,
da je on tek u lipnju te godine je-
dva dobio i. 1683:51 a dva mjeseca
kašnje f. 1091:91, dakle nakon četri
godine, a to nakon neprestana moljaka
nja i kumljenja, da se je sam zakupnik
veće krat zarumenio od stida, nu nikad
se nije potužio ma bilo kojoj vlasti. Pa
sve i Kad bi imao g. zakupnik što kri-
vice i pomanjkanja, njegovo velikodu-
šno ponašanje prama obćini zahtjevalo
je, da ga se poštedi. Ali zasukani do-
pisnik, a još zasukaniji njegov nadah-
nitelj hoće, da sebe obrane pred javnim
mnenjem i srčbom sela, te udri po za-
kupniku ni krivu ni dužnu. Ljudi zar
ste zaboravili na obraz! Četvrti obrok
još danas čeka zakupnik, premda gaje
imao primiti lanjske godine u studeno-
mu, Sto prepredeni dopisnik kaže, da
je vieće u svojoj sjednici 31 siećnja
1889 zaključilo da mu se izplati nakon
konačne pohvalnice, to može biti po pa-
ragrafih zakonika dopianičeva i ničijega
drugoga. Ta i bukove glave znadu, da
vieće nije vlastno ukidati već sklopljenu
pogodbu, jer kad bi to bilo, ono je mo
glo zaključit, da i novac, koji se je već
izplatio, da se nedaje do konačne po-
hvalnice, ili da se izplati tamo do de-
set godina. A onda čemu piama i utvr-
de, kad se mogu uništit, kad komu šu-
ne u glavu, pravnička moia mudrosti?
Ostavi se, bolan brate, neslanih dosko
čiča, radje savjetuj svoga miljenika,
da plati što je čile i vjeruj, da će ti to
svak pobegenišat. A da je zakupnik
moje pameti, bor? mi rigo bi ti i kamate
na novce, sto su ležali i leže oetri godine
ja sam neznam gdje. Jesi li ga od hore,
udri klapaj po novinam do mile volje,
ali znaj, da mjesec nehaje, sto pas laje,
i da djela govore a usta sprdaju, G.
zakupnik ima čistu savie9t, da je svoju
učionio po duši i u podpunu redu, čto
mu je to više krat prizno vriedni, ali
tanki i pretanki teknik-mjernik Benja.
Pa i ja mu u ime svih poštenih Mućana
od srdea blagodarim, što nam je selo
naresio onako liepim božjim hramom.
Istina.
Budva, 18 rujna.
Vlćst. g. Uredniče! Možda ću Vam
dosaditi (ni pošto. Ur.) ovim mojim če-
stim dopisivanjem, buduć prostor Vašeg
Lista da se odoli svakoj želji, odveć
malen, ali kako već čuste u mom zad-
njem dopisu i kako iz ovoga razabrati
možete, stvari su koje se nesmiju pre-
mučati, za to molim za uztrpljenje i za
malko više prostora naše iskrene „K. D.u
U broju 34 „kaiugjerskog klapala" ')
naš učitelj Babić ustao da se brani; nu
kako se nijesam ni zadnji put na nje-
gov dopis osvrćao, tako da budem kraći,
neću se ni sada osvrćaii, pošto se ja do
nekle šnjime slažem, u tom naime: da on
ima pravo hoditi kuda je njega volja
kada mu to mjestno školsko vieće do-
pusta. Sto veli pak da nije zločin iz-
. vješavati srbske zastave na školskoj
zgradi, to priznajem i ja, ali velim da
se onim baš zlo traži, buduć mal ne,
polak hrvatskih učenika onu istu školu
polazi; mal ne polak Hrvata u ovom
gradu živi, pa kada se njihove zastave
izključuju, a srbske za prkos izvješavaju
time se netraži drugo nego zlo, radi česa
upoz^ruje se c. k. kotarsko i pokrajin
sko akol. vieće, da ono odluči, ili da pri-
godom kakove svečanosti uz srbske budu
i hrvatske na ¿koli izvješene, ili pak
samo cesarske. Jedno dakle od ovo dvoje
i ovim uz, moj zadnji dopis, ja sam s
g Gjorgjern na čistu. Nu nije ovo sve
i u broju 35 istog klapala, hoće njeki
n«drisrbski mudrolija da ae blatom na-
baca na nas Hrvate i na njeke Srbe koji
složno sa Hrvatima na korist obći-
nara rade. Čujte samo mudračev poče-
tak ; Poštovani g. U! Puna mi kesa
novaca kano ti da oprosti tvoj svijetli
obraz, žaba dlaka. A ma da se nepo-
diuii rgjavštini, digao se u šetnju po Boki.
Danas peti dan da brojim budvanske
ulice pa sam kajil da ti ¿a naš omiljeni
„S. G.1,1 murećepom knjigu kitim". Kako
vidite početak mu je baš iz „fundamenta.*
Za ovim nabraja nješto o obćini bud-
vanskoj i paštrovskoj, gdje o ovoj zadnjoj
zaključuje ovako: „te načelnik g. Niko
Davidović nije crn kako nam gaje Vaš
dopisnik s Dobrog pijeska prikazao."
Pomozi Bože i Sveti Nikola putniče \
Dakle laže dopisnik s „Dobrog pijeska"
a uz njega laže i „kal. klap." koji su
gledali g. Davidovića na svaki način
pred svietom ocrniti, a to jer je on u
slozi sa Hrvatima i jer polazi „Slav-
Ijanski Domu u Kotoru itd. Vide kuka-
vice da ga nije bilo moguće oboriti s
naćelničke stolice, pa sada najednom
stali kola mazati, nebi li g. Davidovića
na svoju ruku okrenuli. Da vidimo ho-
ćedu li uspjeti u ovoj njihovoj lukavoj
namjeri! Dalje nastavlja: „U Budvi su
zadovoljni s učiteljem g. Babieem a i on
s njima, ali se Čuje, da jedan dio stranke
koja je pobiedila na opć. izborima (ovo
je ono što peče našeg mudroliju) želi
povratak učitelja g. Mirovićal Valjda
za to, da bude podnosan neprijateljima!"
Ali ne veli da su svi ti Mirovićevi ne-
prijatelji samo svrgnuti načelnik i nje
') Pokie je dopis većinom lične naravi
prepuštamo odgovornost oienj. gosp.
dopisniku. Ur
') Volili bismo, kako je u obće svaki
vaš dopis objektivan, da to bude i
glede ovakih naslovi; nek se i u tom
vidi razlika izmedju uljudna pisanja
većine hrvatskog novinstva i prostač-
koga pisanja kojim se kiti skoro cielo
novinstvo nazovi sr bako. Ur.
gova niska družina, dočim ga cielo os*
talo gradjanstvo ljubi i želi, čemu su
bili najbolji dokas oni srdačni usklici
prigodom njegova odlazka iz Budva, bes
razlike vjere i stranaka. Na svršetku
naš mudrolija zaključuje svoj dopis slie-
dećim lažim: „Sad još da iznesam je-
dan nemili dogadjaj is Budve: denun-
cirano je nekoliko otmenijeh gragjanal
Na Spasov-dan išao g. Gjuro Zenović,
sa još nekoliko gragjana, na „Spas" više
Budve, gdje g. Gjuro ima svoje zemlje.
Tu ee priča (gdje se to priča? U Budvi
ne!) da je nekad bila pravoslavna cr-
kva sv. /Spasa i vide se ostanci gragje-
vine. Slučilo se da nijedan srbin rimo-
katolik (a gdje su u Budvi Srbi rimo-
katolici ?) nije bio prisutan. Društvo se
tu veselilo do noći (jok !) kad sjutri dan
na njih tužba: da su pjevali buntovničke
srpske pjesme, da su srpsku zastavu iz-
takli vise ćesarske i da su posije istu
izgazili i još silesiju takvih izmišljotina".
Našao se je za svjedoka neki zanešeni
ianatik rimokatolik, brijač, koji stoji u
kući manastira PraBkvice i još neka fu-
kara ! itd. Nu čujte sada što na ovo o-
paža u zaporcim uredništvo „kal. klap.u :
Nečudite se: to je plod posijanog
sjemena. Hrvatski novinari uče od ne-
koliko godina — na mahove, kako im
kad treba —• svoja duhovna čeda, da ni
Srbi Sumadinci, Dušanovci, buntovnici,
da im je prava kuća u Sumadiji ili bu-
turnici. Ti njihovi učenici, zaglupljeai
fanatizmom, (Bože moj, tko hoće da
govori o fanatizmu !) postupaju kao po
naganu: denunciraju brbe, sastanu li se
samo dvojica trojica na jednom mjestu
i zapjevaju li srpsku pjesmu. Ovi umni
slijepci misle, da denuncijama podižu
obećano hrvatsko kraljestvo, kao što ni
Turci nekuda držali da ubijanjem hri-
šćana stiječu carstvo nebesko." Sada
kada smo se naslušali „srbske" uljud-
nosti i ja sam kajil da glave nadrisr-
skih mudrolija malko operem činim i
dokazim. Nije istina, da je išao g. Ze-
nović na „Spas" sa onim fanatičnim bu-
dalam koji su nosili srbske zastave i
zasadili ih na ruševinam katoličke crkve
S. Spasa. G. Zenović je išao sajošnje-
koliko njegove družine na svojoj bašti-
ni, njekoliko stotina koraka daleko od
ruševina i ostao do u večer, dočim oni
o kojim ti dopisnice govoriš, povratiše
se odmah nakon 2 sata t. j. u 8 u ju-
tro opet u grad. Nije istina, a dokaži
da jest, da su ono ruševine pravoslavne
crkve, a istina da je ondje bila katoli-
čka crkva S. Spasa. Zar biti ćeš čitao
u poviosti Špirka Stevanova da je ondje
hrišćanska crkva bila? Jesi li ikad u-
pitao kojeg starca u Budvi bud koje
vjere, čiji su redovnici na „Spas" pro-
cesijom hodili i službu Božju obavljali?
Neznašli zar, da grčko-iztoćnjaci nijesu
ni ovdje u gradu crkve imali, već su
leturgiju govorili u katoličkoj franjeva-
čkoj crkvici S. Sabe, za koju su plaćali
5 litara voska na god. premda nijesa
bili gospodari ključa rečene crkvice, već
bi im koji lajik ili fratar samostana cr-
kvica otvorio, pa po leturgiji opet za-
tvorio. Samostan, crkva S. Frane i kod
nje crkvica S. Sabe o kojoj govorim
još su Bogu hvala u dobrom stanju i
ako od vojništva unajmljene, pa se po
trudi, a tiko ti je tvoje crkve i viditi
ćeS pred rečenom crkvicom i samosta-
nom još grobova grćko-iztočnih obitelj
od kojih još danas živućih ima, proči-
taj nadpis istih, pa ćeš se uvjeriti da
je istina koliko ti ja ovdje kažem, jer
neznam lagati kako što ti lagati znadoš.
AUrociii pravoslavna crkva na „Spasu!"
Nije istina da je denuncirano njekoliko
otmenijih gradjana, već su sa strane
oružništva oni javljeni bili, koji su ono
jutro, vraćajući se sa „Spasa" noseći srb
ske zastave i kroz grad pjevajući: dok
se miče naša hrabra desna ruka, dopa-
sti će llrvatma trista muka itd. i druge
slične srbske pjesme i koji su buljeći
oči prama njekim Hrvatom, za sreću
dobre ćudi, derući se vikali „umri treai
se, ovo su Srbi, Srbi Toga mi!" Ali
sreća, da se ovdje znade tko je srb a
tko li jo nadrisrb, te se za to može
reći, da su ono nadrisrbi i da je ono
njihova izobraženoBt. Laž je da brijač
Šuljak stoji u kući manastira Praskvice,
jer nije nikad ni stajao u kući, već je
imao dućan pod rečenom kućom feto je
stavio ima i 2 mjeseca. I još bib imao
silesiju dokaza da navedem da se sviet
bolje uvjeri, dokle vodi religijozni fa-
natizam njeke grćkoiztočnjake, koji ho-
ćedu da budu predstavnici srbske na
rodnosti u Budvi, ali ipak dosta je mi-
slim, da svak uvidi, na što su spali ova-
mošnji nadrisrbi i njihovo glasilo. La-
žim čovjek nemože ništa postignuti doli
prezir svieta, a naši nadrisrbi šnjima se
služe, nebili kako god okaljali hrvatsko
ime, ali srećom rdja se zlata nehvata.
Zaludu svi napori i sve nadrisrbske laži,
Hrvat će ostati uvjek Hrvat i njegovo
dično ime uvjek će cvasti sve na to
veću žalost njegovih neprijatelja. Živjela
Hrvatska! ,
Cuk sa kampanjula
Makarska, 1 listopada.
Jučer popodnevu uz slavljenje SVOD«
i pucanje mužara dodjofee dignuti pro-
cesijonalno nafei Baškovodjani sa evoju
novu crkvu novi liepi kip Majke Božje.
Pod crkovnom sastavom i us leprlanje
dviju nafeih trobojnica, prodjoie gradskim
ulicam, i napried u samostan, odakle
odnesoše Sveti kip us jednako slavje u
pohvalnom redu, pobožno isgovarajuć
svete litanije na hrvatskom jesiku. Liepa
kita gradjana pridruži im se i odprati
ih dobar komad puta. Ovo je druga sa
Baškovodjane ovakova svetčanost, kros
posve kratko vrieme. Najveća sasluga
na ovakovom napredku idje današnjeg
njihova župnika skromnog franjevca,
ali vatrenog Hrvata Ot. Simuna Buše-
lića, koji je kroz posve kratko vrieme,
od kada je njihovim župnikom mnogo
i mnogo doprinio za moralni i materi-
jalni njihov napredak. Dosta je napo-
menuti gradnju nove crkve. Ovakovim
župnicim, koji neumorno rade za vjeru
i otačbinu mora svatko, da im prizna
zasluge.
Amo nikakove novosti. Jematva je
maldane sva gotova. Porad velike suše
(od Petrove nije kod nas kišilo) slabo
je bilo gioždja, ali ovo što je ostalo
posve je dobre vrste, tako, da će biti
izvrstno vino. Masline takodjer porad
velike suše usahnuše,a ne padne li kros
kratko vrieme kiša, biti će naopako. A
onda jaoh i pomagaj ! Lov ribe slab,
samo se je nešto tuna ulovilo ovih dana.
O Kačićevu slavju ne ću ništa, da
vam pi^em, dali hoću, da ostanem kao
prosti učestnik, buduć, da su valjanija
pera liepo podpuno i iskreno o velikom
slavju pisala u našim pravaškim glasi-
lim, s toga moje pero posve suvišno i
slabišno bi bilo. Medjutim opažam, da
njetko hoće ovom zgodom, da navodi
vodu na svoj mlin i da ua najpodliji
način pod noge istinu baci, da tako sa-
vara svoje obćinstvo, ali usalud im sve
njihove „menevre"; jer ih je narod jur
osudio, a naosob pri Kačićevu slavju.
Sasvim tim uhvamo se, da ovo vele-
važno hrvatsko slavje uroditi će novom
erom za naš mukotrpni hrvatski narod,
koji jedino žudi, da čim prije dodje do
podpunog svog ujedinjenja i a
pravi, čisti i neustrašivi predstavnici
ove ideje, jesu jedini: stranka prava i
njezin vrli vodja, stari Ante, kojima is-
dna du3e kličemo: Živila stranka Prava !
Živio Pr vi sin Hrvatske domovine Ante
Starčević !
Uz to: Bog i Hrvati!
Biokovskr/,
Domaće Viesti.
Na Jerolimovo odpjevao je u svom
rodnom mjestu Božavi, kotara zadar
skog, mladu misu, vlč. D. Pilip Crvarić.
čestitamo !
* * *
Jučer se povratio iz Beča novi hriš-
ćanski episkop d.r Nikodim Milaš. ') *
« «
Naši pučki učitelji miču se ! Već je ;
sliepcu poznato njihovo slabo ekonomič-
no stanje. Nu kako se ima do koji dan
otvoriti pokrajinski sabor — u koliko
do sad doznajeino — učitelji zadarskog,
spljetskog i benkovačkog kotara, prigo-
dom svojih skupština odlučiše podastrieti
na najjednostavniji način: da im se po-
boljša ekonomično stanje, osobito pako
učiteljim HI.ga reda. Još učitelji ben-
kovačkog kotara odpraviše molbu: da
se svim učiteljim krunovine u slučaju
bolesti, dade bezplatno: bolnica, brana
i liek ; tako i njihovim obiteljima. A oni
spljetskog kotara pitaju suviše: da se
učiteljicam raslika plaće od 20 po eto,
nego li je učiteljima snisi na 10 po ato.
(Najbolje bili bi uradili da su pitali da
im b6 plaća pojednadi; jer čemu ta ras-
lika? Op. popravljača). Kako će upra-
viti svoje prošnje učitelji sadarskog i
spljetskog kotara ne snamo; nu glede
benkovačkog, obznanjuje nas prijatelj,
da je stankovački učitelj g. Roca gla-
vom na visoki semaljski odbor prika-
sao i na vlastite ruke dr. Klaića pre-
dao. Pošto nam je prijatelj našega Lista
oboćao poseban članak, dalje ob ovom
predmetu ne ćemo govoriti ; nu svakako
ako ne lažu karte (a da Bog da, da lažu)
od tog brašna ne bude kolača! To toliko
našim učiteljim do snanja.
*
* *
') Na zvoniku vijale su se carske i ratne
austro-ugarske zastave, a i po koja
srbska, s toga što je Srbija „unutar" (!)
granica ove monarkije! Nama bi sa to
ipak malo stalo bilo, kad ne bi upa-
dalo u oči, kako se ono smatra sasvim
„zakonitim", a hrvatske težnje, koje
ne posnaju drugoga kralja, smatraju
se Puste pameti!
sam još gora budala kad 3e a budalom
družim. Kažeš, da si katolik i to dobar
katolik. Tko te je za vjeru pitao, moj
mudrijašu? N«>, kad si to ztakao, onda
će ti u kratko odgovo rili s onom hrvat
skom poslovicom: „Tko sam sebe fah,
taj se švanji!" A što velis, da Hrvu'a
nema u Bosni i Hercegovini, nego (Ja
su sve sami „Srbi"; i obraćaš se na
Porfirogenita; moj vilozove: kaži mi
pravo, jesi li čitao Porfirogenita i jesi
li ga razumio? Iz tvojih rieči, svak će
suditi, da ti ni vidio nijesi poviesti Por
firogenitove, a kamo li da si ju čitao;
jer da si ju čitao, nebi bio budalasto na-
pisao, da su, naime „Srbi'' naselili
Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu. Por-
tirogeuit sasma drugo piše, tj. ne kaže
„Srbi", nego Hrvati. Čitatelji dobro to
znaju, ali tebe, moj zeleni prefriganče,
upućujem na proučavanje Puitirogenitove
poviesti. Kad ju shvatiš, onda javno piši,
pa ako neznaš čitati grčki, a ti čitaj
latinski vierni provod p;-viesti Portiro-
genitove; ako li i to nerazurais, a ti
Čitaj knjigu „Slaveni u davnini" napi-
sano od D r Maretića, komu mor?*s i kapu
snimiti i u ¿oj znanosti mu se duboku
naklonuti, premda se upiićeš gdje n;jesi
dozrio. Ali zar nijeaam ti kazao, da si
ti veliki vilozov i istorik, dok nastojiš
sve historike potući, a uuvu nam »sto-
riju dati? Kamo sreća, da si se davno
porodio, da nam koprenu snimiš a očiju,
pa da ugledamo jednoć svietlo tvoje
Bjajne istinite poviesti! Sto se vise bra-
niš i dokazuješ, to sve više u i ako pa-
daš. Nego mani so istoričkih ;ztraživauja,
u koje se nerazumiješ, a poprimi šalu i
satiru, u čemu ćeš za sigurno bolje us-
pjeti, bar da se još koji dan prihraniš.
A što se pravdaš i čitaocem, da oči zasl le
piš, veliš,da „Vatau" nije ti liepo opielo
oČatio; a ti se potrudi do urednika „Va
tana", pa ga upitaj za istinu, što sam ja
kazao, i ako neznaš turski čitati (no to
bi po te sramota bila, jer si vilozov i
znaš sve jezike!) a ti zamoli urednika,
pak će ti tumačem biti. Pa ako nebude
istina, što sam kazao, tada ću ti biti
na uslugu, da ti cipele oviksam ili o-
panke izujem, jer još neznana u kojoj
struki obuće hodis. A što veliš da sam
iztakao ono vjersko ime „Hrišćanin" p
tvom mnenju, kao za porugu, ne moj
„Naprdće"! ja sam živu istinu rekao, jer
čitaoci znaju i neka sude, da li sam
krivo rekao, pa ako se zato ljuto tvoji
gospodari „Hrišćani", koji ti hljeb pri-
skrbljuju, kaži im, da se ja nasuprot di-
čim pred svietom kad se imenujem
„Katolik". Oovjek koji čita tvoj pleaiv
„Napredak" mora sažaljivati osobe od
tebe zavedene. Ma znaj moj, „Napredče
da ćea Bogu strog račun davati za ¡ivo-
ju sablazan. A sto kaZeš, da nema h
vata po Bosui, Hercegovim i Dalmaciji,
nego sve sami njekakvi „Srbi", molim
te, kada su sve Srbi u napomenutim pa
krajinam, za sto se ti pjrodi na ovaj
aviet i ljudstvo ućiš, da pJataui nje
kakovi „Srbi" V Ja sam mislio, majka
mu stara, da si ti malo pametniji, ali
kako uvidjam, ti neznaš dalje od nosa.
Zar misliš, da nitko soli nij ; zao, nego
samo ti? Bog ti pamet prosvieilio !
Tebe, wNapredče", neću upućivati na
„Glas Hercegovca", nego opominjem pu-
bliku, neka čita dopis vriednoga jednog
Muhamedanaca, pak će se čitalac osvje-
dočiti, kako Muhamedanci po Bosni i
Hercegovini duhom hrvatskim dišu i
čuvaju ovu svetinju pradjedova svojih.
A „Napredak" što kevče, i sviet za-
sliepljuje, postignuti mgda neće. Jer Bo-
sanski i Hercegovački Hrvati bez raz-
like vjere, dobro znaju ono prokle atvo :
„Proklet bio izdajica itd.14
Braćo Hrvafi ! borimo se još malo,
pak ako neodzvoni na skoro „Napred-
kua nebio koji sam. Istina, da se „Na-
predak" 3mije ovim mojim riečim, ali
će doći vrieme, pak će i sam priznati,
da saru bio dobar prorok. Sam si, moj
„Napredče", pripoznao, da si doseljeno
tepće. Što veliš, da ti mene nepius za
pašoš, to zna i diete, da ti ne obnašaš
službe poticajne Pa s toga, kako bi me
i mogao pitati za paaos? Kažeš i sum-
njaš: „A što se hranim hrvatskim hlje-
bom, možda i to". Iz ovih tvojih rieči
proizlazi njeka pucanja, i sam sebi pro-
tusloviš, jer kuoi „da nema u Bosni i
Hercegovini pa ni u Dalmaciji Hrvata,
pa kad tako tvrdiš, kako možeš sum-
njati „možda i to?u Na posljedku velis
„Napredče", da se nećeš obazirati na
moje „lndosti" a namah niže veliš : „če-
kam te na mejdanu, da se ogledamo."
Slaže li se to ? Danas svršujem. Samo
oš moram javiti, da „Napredak" zbilja
opasno boluje od nemile bole — srdo-
bolje — tako, da je i sudbena razprava
odgodjena, dok neozdravi. Sad za sad
sam gotov s „Napredkom" i do vidjenja!
» * *
Sada malo pogledajmo po Sarajevu.
Prije njekoliko dana, dvojica zlikovaca
vrebali su na jedno čeljade, da ga o-
robe, jer su opazili uz žrtvu jedno 90-100
forinta. Kada je nesretnik kući pošao,
ovi su ga sliedili, i uprav kada je po-
kucao na vrata vlastite- kuće od 9-10
sati noći, da mu žena otvori, jedan od
zlikovaca baci SH na žrtvu, i počtNe ga
daviti, a drugi, kiko je znao, gdje su
spravljeni novci, maši se rukom i do-
čepa se žudjenoga cilja, pa pobjegnu u
noć obojica. Na viku žene orobljenikove,
lupeži dakako da su pogjegli Za 3-4
dana ništa se nije dozorio za razboj-
nike. Peti dan ufaćena su obojica i pre-
dana su sodu — Prj je njekoliko dana ne-
koliko drzovite mladeži u čoporu sa-
kupljeno, dočeka neku odličnu osobu,
te jedan zatrce i šakom lupi mimopro-
lazeću osobu Ona nije ae mogla drug
čije braniti, nego da biegotn spasi život,
što je i učinila. Ovom zgodom upozo-
rujemo vlast, da osobito naioži policaji-
ma, neka marljivo bdiju na pogibeljni-
ma mjestima. Vrieme je kod nas neiz
vje.it.no, sad vjetar, sad kiša, sad snieg
loptam.
Mali Nenad.
Crkvene viestL
U Nanlesu biskup je Freppel govo-
rio na katoličkom kongresu o riečima
sv. pisma: „Miješam došao, da done-
sem mir, nego mač." Podsjetio je na
težnje revolucije, koje su smierale
na to, da Franoezka iznevjeri krš
ćauskoj vjeri i roka), da je sgllab
paladij modernoga družica. Kongres
se završio obhodom i Tedeumom.
* *
Novinama „Pesti Hirlap" i ,,Neu-
es Pester Journal" brzojavljaju iz
0>trogona : Veljačka naredba ministra
nastave i držanje vlade u tom pita-
nju prekinulo je svaki vez, koji je
mogao izmiriti državu i crkvu. U
najvišim su krugovima svećenstva
veoma nezadovoljni sa cielom vla-
dom, kao i s grofom Appomjem.
Drži se, da se ministrova naredba,
nc t se izvadci matica predaju upra-
vnim oblastim, neda izvršiti. 0 novom
je okretu stvari poslan obširan iz-
vjesni u llim. Cim stigne odgovor
iz Vatikana, započet će rad, koji je
nuždan po interes Crkve, u onom
smjeru, kako je to pisao knez nad-
biskup ministru u svojeui pismu.
Sto ima nova po svieii^
„Narodni Listy" donose viest, da će
na mjesto grofa Taaffea biti imenovan
ministrom predsjednikom namjestnik grof
Franjo Thun.
Mladoćesi su pozvali dra. Vašatya,
ae se odreče svojega mandata, jer nije
prihvatio poziv Ćervenke _ (Riegerova
zeta) na dvoboj ! te su ga djeveri ovoga
proglasili nesposobnim za satisfakciju!!
Češki sabor bi po previšnjoj naredbi
odgodjen. Zemaljski je nadmaršal knez
Lobkovic na to kazao, da želi i da se
nada; da će se saborski zastupnici za
budućega zasjedanja sastati u mirolju-
bivu razpoloženju.
Kako javljaju razne magjarske no-
vine, neće samo biskup Schlauch, nego
i stožer. Simor govoriti u gornjoj kući
o pitanju krštenja.
U mladorusinskim se krugovima po-
govara, da je vlada radi toga, što je
pala češka nagodba, odlučila podupireti
Poljake i Rusine. Sad će nagovoriti Po-
ljake, da Rusinima učine koncesije.
Kako „Echo de Pari?" javlja, pre-
pustilo je ministarstvo rata ministarstvu
poljodjelstva ¿5.000 pušaka maloga ka-
libra, da njima oboruža šumske čuvare,
31 batalijun carinskih službenika dobilo
je 70.000 Lebelovih pušaka. Ciela ko-
pnena vojska ima već puške maloga
kalibra.
Parnell je upravio proglas na Irce,
da ostanu uz njega, jer on neće nikada
napustiti aeodvisnost Irske.
IJ Požunu u Ugarskoj bio je neobi-
čno jak potres.
IAŠI DOPIS!.
Dubrovnik, 30 studenoga.
Naš obćeljubljeni pragosp. biskup i-
mao je na 2o tek. sjajne prigode, da se
osvjedoči o cieui i štovanju koje uživa,
ne samo u svojoj biskupiji, nego, bez
prećerivanja, u cieloui našem narodu.
Vrieme ua žalost nije odveć ugodilo,
ali unatoč tomu u oči proslave grad je
bio rasvietljen po nastojanju obćine,
koja, budi mimogred rečeno, ovom pri-
godom liepu je i pohvalno izpunila svo^e
držanstvu. Pred biskupskim dvorom, u-
darala je gradjanska glazba, a tako i
suira dan.
U atolnoj crkvi bi svečana Misa, na
koju pristupi mnogo gradjaaa svake ruke
i odasiausl va iz biskupije, kao šio i pred-
stavnici vlas .
Poslie 8v. Aliae preč. kan. Boski iz
raži u polaci zgodnim riečima radost
svećenstva radi doživljelog dana, na što
svečar običnom svoj.im srdačnošća i po-
niznošću zahvali, uz obće ganuće.
Svećenstvo prihvatilo je ovu prigodu,
da se na osobit način ?zkaže odanim
svomu Otcu i Pastiru i pokloni mu raz-
nih darova i pjesničkih sastavaka. U
ovim zadujim liepo mjesto, zaprema sa-
stavak našeg mladog pisca i pjesnika
D. Vieka Medinia. Šaljem Vam (Evo
obielodanjemo odmah i fc« veoma rado):
Presvietlome Gospodinu
BISKUPU
MATL VITEZU VODOPAĆU
Prigodom
Pedesete Obljetnice Njegova
Misnikovanja.
Presv. pragosp. biskup dao je svečan
sobet u čast svećenstvu. Na sobetu sve
je teklo plemenitim tekom, sve je odi
salo medjusobnom ljubavlju i srdačnošću
Bog dao te obljubljenoga biskupa još
mnogo lieta zdrava i krepka na našu
radost i diku uživali.
Staročeh Kytka izjavio je u saboru,
da dr. Rieger nemože više oživotvoriti
staru lozinku nNedejme se". Eduard
Gregr uzkliknuo je irouićki „Ale pro
dejme seKytka je nastavio: Mi po-
kazasmo svoju dobru volju i podjosmo
do granica mogućnost«. Nu nasuprot
predlozima moramo stvar još promisliti.
„Narodni Lintya se u velike raduju
zaključku kluba njemačkih zastupnika,
da Nieuiei no audjeluj u kod zemaljske
izložbe. Taj li t k.vže, da če Češki na-
rod mirno mimoići izj ivu Niemaca i tim
lakše dovršiti radnjo za zemaljsku izlo-
žbu, kojo će biti u interesu kraljevine
Cefcke, '
Domaće ViestL
t
Koncem proš. mj. preminuo je u
Šibeniku kanonik Josip Mrkica. Bilo
mu je 65 god. Kodom je bio Skra-
diojanin.
Obnašao je razne službe u Šibe-
niku, gdje je proveo najveći dio
svoga vieka, i gdje je uživao svedj
velik upliv.
Malo je šta obielodanio štampom,
ali je poznato, daje bio veoma vrstan
na peru.
Radi svojih zasluga na narodnom
polju bio je skoro dvadeset godina
zastupnikom na pokraj, saboru.
Bog mu dao vječni pokoj!
Danas Redodržava presv. Odkupitelja
drži u Spljetu na Dobrom redodržavni
Sbor, pod predsjedništvom vlč. O. Au-
gustina Zubca.
* * *
Na pozdrav spljetake obćine, novi g.
namjestnik odpozdravio je, kako veli
„Narod", srdačno zahvaljujuć i uvjera-
vaj uć. nda će mu uviek biti milo bri-
nuti se za korist ove pokrajine u obće,
a grada Spljeta, koga itka sjajna budu-
ćnost, napose".
* « *
Mladomisnik D. Frano Ivanišević
predstojnik u biskup. Sjemeništu, u Splje-
tu, propovieda hrvatski za sv. DoSašće
u stolnoj crkvi sv. Dujma ; a vlč. Cugini
Isusovac, talijanski, u istoj Crkvi.
*
* *
Na 1 tek, stigla je u Trst naša kralj i-
ca, dolazeć s juga i šuštala u Miramaru,
kamo je odputovao i N. V. naš kralj.
*
* «
Vriedni korčulanski graditelji zgoto-
vili se za ratnu mornaricu maonu od
100 tonelata. Izveli su doale i drugih
radja, a na podpuno zadovoljstvo, jer
Čvrsto i uredno. Evala im !
* * *
Svećensko zvanje puni pregorki mnogi čas,
l'okoj ga r'jedko kruni, skupa je njemu slas\
Prava inu sreća to je, kad može dugo žit
1 mnoge muke svoje čestito proslavit.
Tu r'jedku sreću Tebi^ Pastire častni, da
Svemogi Stvorac s nehi, da procti starost tva,
I da s u trudim tvojim, što sam Bog zna i Ti
Za primjerom Pavlovim moć budeš dičiti.
Kroz polu Tvoga vijeka pokazo jesi baš
Da s' iz boj našeg hreka, da s' dušom srcem naš j
Na slavskom Ti si jugu jedan od vrlih pet
U t" jesnom kojih krugu duh nigda nebi spet.
Vladike fcet ri biju ustrajni, smjeli boj,
Spravni da krv proliju za krst i narod svoj.
A ti med njima peti, hvataš se pera svog,
I učiš narod htjeli, što hoće vjera, Bog.
Pri zlatnoj tvojoj misi dižemo TA to glas,
Biskupe, kličuć, ti si naroda našeg čas' !
Parke ti još za dosti čuvale žica nit,
1 Vjere i narodnosti da barjak možeš vit!
Jučer primismo iz Zagreba sliedeću
ugodnu brzojavku; Kumičićeva gluma
„Obiteljska tajna" prikazivana je a ne-
djelju i u utorak. Oba puta sa sjajnim
uspiehom. Uz oduševljeno klicanje i
pjevanje odpratilo je občinstvo pisca iz
kazališta.
*
* *
Makarska, 2 prosinca: I naše obćinsko
upraviteljstvo, jednoglasno je pristalo
uz zaključak sabora, o pohrvaćenju za
darskih srednjih škola i s toga je već
poslalo svoj zahtjev zemaljskom odboru.
* * *
I Ninska obćina jednoglasno podupire
saborski predlog o pohrvaćenju sred-
njih zavoda u Zadru.
* « *
„Wiener Zeitung" donosi u nesluž
benom dielu naredbu ministarstva za
nastavu od 5 studenoga glede dužnosti,
na koju su obvezana državna uČiteljtka
osoblja na nošnju uniforme.
*
* «
Zapisnici na/rodne trgovačke obrtni-
čke komore u Spljetu vode se i objelo-
danjuju se još na talijantkom jeziku.
f Nazad dana umro je u 80. godini
života preč. D. P. kanonik Ivanović
žup. Gor. Stoliva. Bio je veoma easlu-
ian za ono mjesto. Bog mu dao vječni
pokoj!
Makarska, 1 prosinca: Poslie toliko
godina, povratio se je u svoju postoj-
binu iz Zagreba, naš sugradjanin, Dr.
Ante pl. Kačić, a ovih dana otvorio je
i odvjetničku pisarnu, u našem gradu.
Makarska, 2 prosinca: Naš zadnji do-
pis, rek bi, da je razdražio živce onim
o kojim je pisan bio, a naosob poutar-
sko—brzojavnim činovnicim, koji pro-
čitavši onaj dopis, odmah objesiše (valjda
iz inada), još no vih njemačkih nadpisa.
Doznajemo pak suviše, da kod ovog
ureda, nove couvertc za pošiljanje nov-
ca, ne ima na hrvatskom, već samo nje-
mački i taljanski, premda do sada va-
viek bilo ih je i hrvatski. Pečati pak
brzojavnog ureda, »amo su sa njemačkim
nadpisom, kfl da smo u sred Berlina 1
»
« *
U sastanku zagrebačkih gradjana II.
kotara, gdje se je imalo odlučit o kan
didatu za sabor, g. Stampfl predložio je
vlč. g. D.ra Borošu, iupnika tv. Marka,
kandidatom neodvisnog gradjanstva II.
izbornoga grada. (Neopisivo oduievlje-
nje. Klicanje: Živio d.r Borošal —
Glasuje se i prima jednoglasno).
Za tim bi izabran odbor, koji će vo-
diti izborne poslove.
Konačno bile izabrani u odbor, koji
će pozdraviti i obaviestiti g. d.ra Bo-
rošu o zaključcim skupštine, gospoda :
Fran Folnegović, Balaško, Majtanić i
Kumičić.
Spomenuta gospoda uputile se na 1
tek. k gosp. d.ru Boroši te g. Folnego-
vić pozdravi kandidata sliedećim zna-
menitim govorom :
„Ljubezni pobratime moj !
Milo mi je, ito me je gradjanitvo o-
voga grada u družtvu ovih vriednih su-
gradjana odaslalo da Ti u njegovo ime
ponudim kandidaturu 11. kotara zagre-
bačkoga za čast narodnoga zastupnika.
Ti si proglašen kandidatom nezavi
snog i patriotičkoga gradjanstva u skup
štini gradjanakoj jednodušnošću i odu-
ševljenjem, u kom se zrcali neodoljiva
ljubav gradjanstva prema Tebi, pleme-
nita dušo, tar nepokolebivo povjerenje
u tvoj čvrsti neslomivi otačbenićki ka-
rakter.
Ta ter takova ponuda znači, da gra-
djanstvo zagrebačko Tebe dobro pozna
i svoju otačbeničku dužnost zdravo i
pravo shvaća.
Tvoja prošlost sjajnim nam je pri-
mjerom, kako pravi čovjek mora i može
u svakom družtvenom položaju u skla-
du podržavati i savieatno vršiti dužnost
svoga zvanja aa dužnostmi prema svo-
joj otačbini.
Tvoja prošlost dokazuje, kako mu-
ževni, otvoroni značaj, neuzkolebiva vje •
ra u bolju budućnost moguća samo u
i sjedinjenoj domoviui, znade
i mora iztisnuti štovanje prema onom,
koji je timi vrlinami nadaren.
No Ti si svijom krotkom, plemeni-
tom dušom; svojim bistrim i sjajnim
umom upravo divan uzor, kako nam
valja štovati tudje, ali ljubiti svoje.
Tvoja kandidatura danas znači, da
gradjanstvo zagrebačko nije slomljeno
u borbi proti sustavu tek prividno u-
stavnom, a u istinu svaku ustavnu sviest
ubijajućem.
Tvoja kandidatura znači, da je gra-
djanstvo zagrebačko uhvatilo za rieč
one, koji sa visokog mjesta naglasuju
potrebu oporbe. Neka se koH izbora
vidi, koliko ima iskrenosti u ovom migu
njihovom, a koliko podlosti u onih, koji
proti svojoj boljoj vjeri ipak glasova-
njem svojim davaju čudnovati karakte-
ristični biljeg ovakve ustavne ere.
Ti ćeš primiti kandidaturu, kojom te
nezavisno gradjanstvo audi, jer si vikao
vazda slušati molbe svojih bližujih, jor
si vikao odazivati se duinostim, na fcoja
ranim riečima izraza vabu Mladomisniku,
njegovu otcu itd, usrdne čest'tke, da-
jući tako oduška svomu duševnom us-
hićenju i radosti, koju u svom srdcu o-
sje^ahu. Glazba je svoj milozvuk dugo
izmjenjivala sa veselim poklikom uče-
stnika, dok Be ovi ne j»ast*doše noseći
sa sobom sladkn u»pomenu ove uzno-
site svečanosti.
1 r
Kako drugom prigodom bijasmo
javili, N. Preuzvišeuost Nadbiskup
Rajčević bio je odredio iz svojih
posebnih sredstva obilatu nagradu
onome bogoslovcu, koji izradi i pro-
č'ta jednu tezu osim one obične iz
zaklade Benzijine. Bila je odredjena
zanimiva i važna zadaća o „grani-
camai u nepogrešivom razvitku do-
gma'a, osobitim obzirom na nauku
iztoćnh pisaca Tri mlada vriedna
bogoslovca izradiše predmet, a ti su:
Kalogjera Marko, Tomičić Juraj i To-
pić G-rgo. Predmet je bio težak,
malo obradjeno polje a rok vrlo kra-
tak, te je bila baš zaslužena izvan-
redna pohvala, koju gornjim redom
primiše sva trojica, toliko od Njegove
Preuzvišenosti, koliko od svojih pro-
fesora za izvrstno i marljivo izvedene
radnje.
Prekjučer je g. Marko Kalogjera
pročitao javno svoju tezu u prisustvu
preuzv. Nadbiskupa, profesora i sta-
rješina i liepe kite odličnih svećenika
i redovnika, koji 'su se u velikom
broju odazvali poziju,.. Jasno, bistra
i sočno je izložjna katolička nauka,
a uspješno pobijeni prigovori i doka-
zane bludnje sve do* najnovijih u tom
pogledu. Iza čitanja, Preuzvišeni je,
uz pohvale i izraze zadovoljstva, obo-
drio mladež na nauk, i na njegova-
nje osobito bogoslovne i nabožne
struke i na apostolski rad, kojim se
najviše narodu-koristi.
Dočirn čestitamo g. Kalogjera i
njegovim drugovima na izvrstoom u-
spjehu, izrazujemo želju, da te radje
ne ostanu samo u rukopisu. A pre-
uzv. Nadbiskupa ide posebna harnost
što je blagodarnošću osokolio mla-
dež, da se vježba i da upre in agone
istine i znanosti.
* * *
Mi amo sa „Dalmatom" u pitanju
glagoiice postavili „suggel." Nu on ne
može osobito pregrizti to, što su ga
pobili pok. Nadb. Maupus i pok. Kan.
Bianchi. Da oslabi utisak onih doku-
menata, on pripovieda u predzadnjem
broju neke epizode, za svakoga od dvo-
jice. Glede blagopok. Nadb. Maupas mi
nemamo ni jedoe rieei da damo ili da
oduzmemo onome, sto napisasmo.
Što se tiče pak pokojnog Bianchi,
ona neka epizoda iz sakristije, koju „D."
pripovieda, ima posla sa glagolicom ko-
liko i predlan ski soieg. A kad bi bila
i istinita, ne bi pokojniku bila na čast,
te bi ju „Dalmata" bio imao premu-
čati iz poštovanja. Nu mi znamo, da o-
nako intolerantni i nealjudni fanatičar
nije znao biti pokojnik. Da m i ne bude
„D.u namienio tudju ulogu?
Još nam je opaziti, da bi bilo smiešno,
da uije čudnovato, što anti-khrikalni
WD.W tako rado piše o sakristiji ne sa-
mo u preneseaom smislu, već i o pra-
voj pravc*toi sakristiji ; i što nekako
nastoji da sebe prikaže njezinim orga-
nom ili obratn a Ta borme je barem
sakristija „klerikalna" i „reakcionarna"!
Za „Vaterlaod" neka ga glaTa ne boli.
* * *
Na 7 i 8 tek. mj. bilo je u gradu i
pregradjU više sukoba, izmedju civilista
i vojnica. R. K. doznaje da je prvi su-
kob nastao u Arbanaaim kad je udarala
obćineka glazba pri izletu bersaljera. Ta
lijanasi su pjevali talijanski, Hrvati pri-
hvaćali hrvatski i tako se medjusobnj
dražili dok je došlo do tučnjave. Da nije
oružništvo, redar, i vojn posredovalo bilo
bi došlo osobito na 8 tekućega do pra-
ve bitke su više mrtvih. Grozno i
pomislit. Da, se pak neredi ne ponove
dužnost je svakomu učit obćinstvo na
političku snošljivost, a ne širit krive i
uvrjedljive nazore o nekoj ekskluzivnost
i pristranosti koje vex, satne po sebi i-
zazivlju protivnu atrauku.
U ostalom preporučili bismo onim
kojih se tiče više opreza prije izgreda,
jer bolje je prevenire nego reptimere.
Sarajevske novine opisuju triumfalni
doček priredjen u glavnom gradu Bo-
sne obljubljenomu nadpastiru Dru. Sta-
dleru.
* * * : r
U Grobniku kod Rieke prešo je mu-
hamedanac Hasan u krilo katoličke cr-
kve. Držano je veliko slavlje. Kumovao
je sušački načelnik.
Kistanje početkom lipnja-Na 30svib-
nja t. g. bili eu ovi katolici obradovani
u svojoj crkvici sa šest novih klupa.
Dar što ga Gospinoj crkvici poklonio
samostan M.M. P.P. Trapista na Zemu.
niku.
Neimajuć crkva ništa Gospa se stara
da malo po malo bude obskrbljena do-
prinosom samih dobročinitelja.
Na njihov odziv ti njima, milostiva
majko, odvrati obilatom milošću/
*
* *
Na 8 tek.je obavljen izbor načelnika u
Zadru. Izabran je dosadašnji načelnik
vit. Trigari.
* * *
U subotu je izašo br. 11 „Hrvatske"
s obilatim gradivom
#
* *
Čujemo, da je prestao izlazit zadar-
ski „Lovor". U Spljetu će izlazit „Novi
viek".
* * *
Fazda crnih glasova. „Hrv. Kru-
na" donosi, da kad se na 8 tek. mjes.
primicale Zadr i dvie ladje Ižana hodo-
častećih k crkvi sv. Šimuua nekoliko
dječurlije, po nošnji reb' bi učenika,
bacali su kamenje proti brodovim. Jedan
veliki kamen o dlaci ne zahvatio u
glavu ižkog župnika vlč. D. J. Bogda-
nića koji je takodjer bio u jednom brodu
sa župljanim.
Ovakvih se nereda na žalost češće o-
petuje u Zadru. Redari kad vide, raz-
tjeraju te golobrade zločince, ali tre-
balo bi koga uhvatit i kaznit da bude
drugim na usviest.
* * *
U Trstu je zatvoren anarhist Giovaoni
Marsetich. Kod uapšenja bacio je od
sebe više papira i pisma. Pisma su iz
Zadra. U jednom od tih piše Anonimus,
da mu je naloženo da za 8 tjedana o-
bnovi atentat na talijanskoga kralja.
Primismo sa zahvalnošću novu knji-
gu, prouku: Seljačka buna g. 1573. Na-
pisao Rudolf Horvat. Preštampano iz
„Nade." Str. 70. Ciena n. 33 s poštarinom.
*
* *
Gosp. Dr. (Srećko Karaman i njegova
supruga, prigodom 25 godišnjica svoga
braka, udieliše sirotištu Martinis-Marchi
u Spljetu 4000 kruna. Pohvalno! *
* *
Na 3 ov. mj. umro je u Zagrebu
Pajo Jovanović urednik „Srbobrana".
Pišu nam iz Makarskog Primorja, 8
lipnja. Za 23 t. m. urečeaa je obnova
drugog tiela obćinskih izbora; onih iz-
bora kojih će
... . domaći ljetopisi ubilježiti cr-
nim slovima .... (ovdje sliedilo nekoliko
redaka koje izpustismo da izbjegnemo
možebitnoj zapljeni. Op. Vr.) Na 23
t. m. budeli zakon i pravica vladala,
bez dvojbe će sjajnu pobjedu ovjenčati
uprav oni, o kojim se znalo tvrditi otrag
ne pune dvie godine, da su to* tek nje-
kakova čeda u povoju, .... (i ovdje si-
stog uzroka. Op. Dr.).
Biokovac.
*
* *
Kako pišu „Hrvatskoj Kruni" proš.
mjeseca, boravio je na otoku Mljetu
radi špecijalnih prouk& o gubi tajnik
ovogodišnjeg berlinskog kongresa Dr.
Edv. Ehiers iz Kopenhagena. Pregle-
dao je u pratnji gosp., Dr. Oakara
Hovorka pl. Zderas, sve bolesnike na
kojima je -sobita vrit spomenute bolesti. *
* *
Zaslužna „Vrhbosni", osvrć tć se u
kratko na tri zadnja sv^zčića naših ,,U-
spomena", piše: „Pročitasmo n* dušak
VII svezčić, što nam prvi u ruke došao.
Kratko, liepo: jezik, kad treba, sladak
i poletan, da te zanese; kad treba, mi-
ran i polagan, da te uvjeri. Uzmi i či-
taj !"
Na 5 tek. krupa i prolom 'oblaka
oštetiše djelomično zemlje i usjeve o-
dlomaka Mavice, Vrlike, Podosoja kod
Vrlike.
* *
N- V. odlukom 30 svibnja dopuštilo
je, da višem financijskom savjetniku
Josipa Gozetiu bude izraženo previanje
zadovoljstvo za njegov dugi, vierni i
uspiešni rad prigodom umirovljenja.
Perovodni vježbenik Ferdinand Peteln
imenovan je namjestniatvenim koncepi-
stom.
*
* *
Ministarstvo je odivdilo, da se ustroji
poštanski ured na Drača iu kod Janjine.
Jučer je gosp. Namjestnik odputovao
paroplovom Andreas iZofer u službene
pohode put središnje Dalmacije. Prati
ga namjesništveni savjetnik gosp. N.
Nardelli.
* * #
Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu
odobrilo je prinos od 13557 for. iz vje-
rozakonske zaklade /.a gradnju nove
kat. crkve u Donjoj Lastvi, osim for.
,2754 na teret župljana, te namjesniStvo
je naredilo kotar, poglavarstvu u Ko-
toru da otvori dražbu i dade u zakup
ovu gradnju.
Namjesništvo je sklop lo pogodbu za
popravak župske crkve u Novigradu,
uz ukupni trošak od f. 683 iz vjeroza-
konske zaklade, a župljani moraju do-
prinieti za tu svrhu 328 for. u naravi.
Na 24 lipnja o, g. bit će kod ovog
JVamjesništva javna dražba da se dade
u zakup popravak župnička kuće u Vr-
gadi, uz ukupni trošak od 196 forinta,
od kojih 47 ide na teret župljana.
iVamjesništvo je odobrilo pogodbu,
sklopljenu s crkovinarstvom u Kliševu,
za popravak župske crkve i naredilo
kot. poglavarstvu u Dubrovniku da od-
redi odmah da se predade radnja.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(V. br. 43)
G. B. zamjera našim pripoviestima
što se u njim previše radi o ljubavi.—
Pri/.najuć da n egove neke opazke u
tom pogledu su urnjestne, čini mi se
da ipak naši pripovjedači ga nec^e u
tom poslušati. Gledajmo ruski roman
koji rek bi da je g. Ru uzorom pravog
romana. Tu ćemo vidjeti da ipak glav-
nija točka oko koje se sve vrti u ro-
mana je uviek ljubav, i to kod svih
pisaca, a uza sve to kakav je prevrat
izveo u književnom životu ruski roman!
Ta, što je meni poznato, nije neg sad
u ovo zadnje doba Tolstoj sam pokušao
da piše novele gdje ljubav ne vodi
nikakve uloge, kio što na primjer „Go-
spodar i Sluga". 1 kod francuza su se
neki više puta tužili na prevlast lju-
bavi u romanima. Takve prigovore mi
čitamo u Douoi»sovim knjigama; „Les
Jeunesu i „Scrivanis d1 aujourd' hui".
Na te prigovore Doumić odgovara:
Ljubav ne zaprema neg samu uru u
životu većine, ali ova je ura odlučna.
Jer u načinu kojim mi shvaćamo lju-
bav mi se pokazujemo u istinu kakvi
smo: c' est V epreuve du caractere.
Ovim se prigovorom bavi i Bruneti^re
u članku Critique et roman u knjizi
Essais sur la litterature Contemporaine
te pošto je naveo cielu stranicu dobrih
razloga, zaključuje da neće se moć
pisati romani bez ljubavi s razloga sto
u realnosti suvremenog života neće ae
nać nikakva strast koja nema koje taj-
ne sveze sa ljubavlju.
G. R. zatim hvali neke Gjalskieve
novele koje nas upoznavaju s našom
današnjom nevoljom pa prelazi na Le-
skovarove Propale Dvore i na Nikolu
Baretića od Novaka. Iz tih pripoviesti
navadja neke redke i stranice gdje na-
lazi tačnu sliku sadašnjih premnogih
Hrvata ili karakteristiku naše opozi-
cije.
No opaža da su to sve tek odlomci
porazbacani amo tamo a mi da bismo
trebali jednog cjelovitog djela. 2 on
misli da „tko uvaži što je on rekao da
će i sam doći do spoznaje da hrv. ro-
man treba da podje drugim pravcem
nego li je do sada i treba da druStveno
političke prilike prorešeta inako no do
sada". — Pa nastavlja: „Već su i prije
počeli neki piaci tim putem i ta dvo-
jica rade tako, osobito Novak; al sve to
još nije roman hrv. sadašnjosti sa, že-
ljom da poukom i istinom navraća srca
na pravi put.
Do toga treba da tek dodjemo,
U noći, roman Gjalskoga, sličan je
toj struji, al govori samo o mladim
ljudima, podjimo i dalje, govorimo o
starijim sto je razasuto u mnogo djela,
skupimo ujedno da vriednost poraste
a da uspjeh bude sigurniji".
Po ovomu rek bi da g. R. nepoznaje
dobro hrv. književnosti! Hvala Bogu mi
imamo možda i preveć djela što se bave
našim političkim prilikama; mladih i
starih ljudi. Dosta je čitati Kovačićeva,
jSTumičićeva i Novakova djela, da druga
neznatnija niti ne spomenem premda i
one se tim bave.
CSliedi).
Različite viesti,
U sjevernoj Americi sve viSe preoti-
mlju mah podovi od papira, koji su ne
samo ljepši i čišći, već i zdraviji i jef-
tiniji od drvenih. Ciena im je neobično
nizka. Mjeiavina papira razašilje se u
vrećicam poput samljivena žita, pa joj se
kod porabe pridoda malo cementa. Kad
seje mješavina poput kaše smiešala, oliče
se njome podovi te utvrde valjci; a kad
B6 osuši, namaže se bojom po volji. Ovaki
su podovi tim zdraviji, što neimadu reza-
ka, kojih bi se hvatala prašina, leglo
mnogih bolesfi.
* * *
Kako se čita u nekim amerikanskim
Listovima, u New^yorku će naskoro doći
u krjepost zakon, kojim Se zabranjuje
prodavanje cigareta maloljetnim osoba-
ma. Nadalje ne smije se barem 25 sto-
pa blizu crkve ili škole nalaziti nika-
kva prodaja. Sličan zakon obstoji već
u Chicagu, gdje oblasti strogo nadziru
prodaju cigareta, te ih pretražuju, po-
što im često miešaja otrovnih sastavina.
A u nas se vidja dječurlije od dva pe-
dlja gdje javno po putovima puse kao
turci pa i na očigled obćinskih reda-
ra. Koliko smo nazad f
* * *
Voss. Rom. od 2 tek. donosi da je
neki Fuchs na otoku Elbi pronašo kao
izvrstno sredstvo proti filokseri ozon
stvoren okd žila pomoću elektriciteta.
Dobro, ali nam se ovaj liak čini odveć
gospodski.
*
• *
Dopisoik PoHt, Corr. izračunao, da je
grčko-turski rat zapao Tursku 56 mili
juna kruna. Težko, da je samo toliko.
* * *
Prensa iz Buenos Agresa javlja^ da
na imanju nekog Alparacina žive strtrac
Josip Dominik Vega komu je sad 133
godine. Još je dosta krepak i bistre pa-
meti.
novije Viesti.
Na sastanku austrijskih soci-
jalista izviestio je Daszynski o
radu cesarevinskoga vieća te je
rekao, da socijalisti nastoje o
reviziji ustava na demokratskoj
podlozi i o ravnopravnosti narod-
nosti.
* * *
»Siamski kralj sa kraljevićem i
pratnjom odputovao je u Fioren-
cu, a odanle će krenut u Beč.
Dr. Kaizl izjavio je na skup-
štini birača, da će Česi razpra-
vljati sa Niemcim samo na te-
melju ravnopravnosti,
„Standard" javlja iz Carigrada,
da su bivši turski poslanik u
Berlinu Zia paša i prijašnji po-
slanik u Ateni Asim beg dodie-
ljoni Tcvfik paši, neka mu budu
na ruku pri sklapanju mira.
Bugarski konjanički satnik
Bolčev zatvoren je i odpušten
od vojske. Okrivljen je, daje sa-
plovdi vskim prefektom umorio
mladu Magjaricu Anu Simon,"
nekadašnju ljubo vcu Bolčeva.
Žandar, koji je sudjelovao pri
umorstvu priznao je stvar Za-
tvoren jo i redarstveni prefekt.
Povedena je iztraga.
Grad je Boiron opustošen, od
poplave.
* * *
I)oily Chron cle prima iz Atene,
da velike vlasti pristaju na slie-
deće uvjete mira: ratnu odštetu
od 3 milijuna turskih lira i od-
stup dviju došle neutralnih to-
čaka na granici
Daily Telegraph doznaje, da će
se do brzo sastat na Kreti na-
rodna skupština, imenovat upra-
vitelja europejca, uredit oružni-
štvo, uzam oružnike iz Svajcar-
ske, i sklopit zajam od 6,000.000
franaka za prve. potrebe onog
otoka, pod jamstvom velikih vla-*
sti. • -f
Medjutim po Standardu iza*
brana su u odbor za reforme i
ustaške vodje iz Kaneje, Selini
i Apokorone. r ;
Ođpisi „Kat. Dalm.a
Č. g. O. K. B. — Sinj — Primismo
odposlate rabljene bilj. za sv. poslao-
stva. Bog. Vam naplatio!
6. g. 0. B. B. —• Z)ubravice — Ubro-
jismo Vas prvim tek. mj.
„Uspomene*' smo Vam slali u Knin,
jer nam nije stigla prijava o pro-
mjeni boravišta Podmirena prva dva
obroka. Zdravo!
6. g. 0. K. — Cres — Primismo od
vlč. O. C. S. f. 3 na podpunu podmi-
ru Uspomena za. Vas i f. 5 za vlč.
Sam. sv. Jer. Živjeli!
č. g. D. B. 0. — Benkovac — Knjigu
naručenu od Vlč. O. R. H odpremismo
jučer. Zdravo!
č. g. D. N. M. — Pakoštane — Tako-
djer 3 knjije za Vaše urede,
č'g. dop. x. — Biograd —Izostavismo,
jer pisano nad pijanim i skoro sasvim
nečitljivo. Uzesmo ono nalična iz N. L.
Zdravo!
USTOVNI PAPIR
I
otovojl
Imamo razpoloživa cielu shra-
nu izvrstnog bielog čvrstog, glad-
kog listovaog papira i svakovr-
stnih velikih obvoja.
200 araka listovnog papira sa
200 obvoja, može se dobit az
cienu od 1:20 do 2 fiorina.
Tko želi samih obvoja sa ime-
nom žope, trgovačke tvrdke i t. d.,
može dobiti lOOO takvih obvoja
az ciena od sama 4-d f.
Poštarinu plaća naručitelj.
Uprava
,Kat. hrv. tiskarneu
Poznati svećenik Stojalovski već
je stigo u Kim i predstavio se nad-
ležnim oblastima, od kojih je bio
Teoma prijazno primljen.
Pilatova osuda.
U parižkom „Gaulois-u" pri-
obćio je markiz de Trogov-Cau-
yaux osudu, kojom je bio Spasi-
telj naš osudjen na smrt. Ovaj
dokumenat glasi ovako : „Osuda,
dana od Poncija Pilata, namje-
snoga vladara u nižoj Galileji,
kojom se odredjuje, da ima Isus
iz Nazareta umrieti na križu.
Godine 17 carevanja Tiberijeva,
dne 25 mjeseca ožujka, u sve-
tom gradu Jerusolimu, kad su
bili Ana i Kajfa svećenici iza-
branoga naroda, a Poncije Pilat
namjesnik u nižoj Galileji i pred-
sjednik sudbenog dvora, bi osu-
djen Isus iz Nazareta na smrt
na križu, inedju dva razbojnika
Velika i poznata svjedočanstva
puka jesu sliedeća : 1 Isus je va-
ralica; 2. buntovnik ; 3 nepri-
jatelj zakona; 4. krivo se izdaje
asa Sina božjega; 5. krivo se iz-
daje za kralja Izraela; 6. uni-
flftO je u hram, praćen od puka,
togi je nosio palme u rukama
. . . Zapovieda prvomu centu-
rionu Korneliju, da ga odvede
na mjesto, gdje će se izvršiti
»mrtna osuda. Zabranjuje se svim
bogatim i siromašnim osobama
prepriečiti smrt Isusovu. Svje-
doci, koji su podpisali ovu osu-
du proti Isusu jesu: Daniel To-
bani, Farizej, Joannes Zoroba-
bel; Taphael Tobani i Capet či-
novnik". Ova osuda izrezana je
na kov na toj ploči. Sa strane na-
laze se rieči: „Slična kovnata
ploča bila je poslana svakomu
plemenu". Ako je ova ploča zbi-
lja autentična, od velike je vried-
nosti i znamenitosti.
Zgode i nezgode
O parlamentarnom položaju u
Ugarskoj, javlja se, da Vla-
dinovci uzprkos silnoj žegi, stoje
svi na okupu, da zorno pre-
doče opoziciji, kako su već i po
broju jači od nje. I oporba je
izašla na poprište u podpunu bro-
ju, nu ona je, hvala „slobodnim"
izborim, izgledala kao mala če-
tica prema ogromnoj vojsci vladi-
no vaca. Nakon što je predsjednik
Szylagy otvorio sjednicu, uze
rieč ministar predsjednik Banffy:
Poštovana kućo! Vi znate, da su
mnogobrojne i važne zakonske
osnove predložene na stol kuće.
Vlada želi, da bi one po mogu-
ćnosti bile što prije riešene. Pošto
razabirem, da za ove osnove
vlada živahan interes (Veselost
na desnici) i da za njihovo raz-
pravljanje treba dulje vremena
nego obično, držim nuždnim pred-
ložiti, neka visoka kuća zaklju-
či, da se ne obdržavaju sjednice
od 10 do 12 sati, nego od 10 do
3 sata po podne (Odobravanje na
desnici, gibanje na ljevici). Bude li
ovaj predlog primljen, moći će
se riešiti predmeti koji su na
dnevnom redu. Arpad Szentivany
želi da bi se povela razprava o
ovoj stvari dan kasnije, jer nisu
mogle stranke zauzeti stanovište
prema ovom predlogu. Banffj
je na to pristao, što je bilo ve6
prije sjednice ugovoreno. Po tom
se prešlo na razpravu glede za-
kona o sladoru. U 11 \\2 sati za-
vršena je glavna razprava o toj
osnovi, a trajala je 19 dana.
U hodnicim sabornice širile su
se najraznovrstnije viesti. Govo-
rilo se, da će doći do kompro-
misa izmedju većine i manjine;
da su dva zastupnika od opozi-
cije išla predsjedniku, neka on
posreduje. Na dalje, da se ladi
o tom, kako bi se § 16 tako
stilizao, da bude vuk sit i koza
ciela. Idu dapače i tako daleko
glasovi, da neće doći samo do
kompromisa u stvari osnove za
slador, nego i glede nekih nagod-
benih osnova. Čekajmo, da vidi-
mo koliko su osnovane te viesti.
parlamentu. On želi, da se od-
strani onaj § 16, koji steže slo-
bodu štampe.
*
% *
„Fremden Blatt" priobćuje,
kako već javismo, da ministar
stvo Badenievo ne odstupa. Uz
to isti list naglasuje, da će vlada
i nadalje nastojati, kako bi iz-
ravnala češko-njemački spor.
*
* *
Magjarski zastupnik Polony,
govoreći u ugarskom saboru proti
povišenju carine na slador, izjavio
je, da se čudi, kako mogu zastu-
pnici iz Hrvatske za to glaso-
vati, dok u Hrvatskoj nema ni
jedne tvornice sladova. Mi se ne
čudimo.
* *
#
* *
Mesinski stož. nadbiskup Gua-
rino preboljuje svoju ljutu nemoć
Liečnici drže, da je već van po-
gibelji.
* *
Prije sjednice od 2 I tek. ugar-
skoga sabora imali su se vodje
stranaka sastati kod predsjednika
Szilagyia, nu sastanak je odgo-
djen.
Na dnevnom redu je predlog
da se sjednice produlje z>i jedan
saf. Zast. Kossuth se tomu pro-
tivi te želi da ostane, kako je i
do sada bilo. Opat Molnar veli,
da je predlog predteča Jđoture te
ga u ime svoje stranke odklanja.
, Grof Albert Apponyi drži da pred-
' log ne može uspostaviti red u
U glavnom gradu Budimpešti,
kao što i u pokrajini, dogova-
raju se katolici o pripremam za
katolički kongres. Vriedno je iz-
taknuti, kako se već sada silno
prepiru katolici, i razilaze tako,
da je gotovo nevjerojatno, što se
mnogi protive kandidaciji mu-
ževa, kao što je jedan grof -Ni-
kola Mavro Esterh&zy, i slični,
da budu svjetovni delegati ko-
gresa Uzrok toj neslozi valja
potražiti kod onih „ liberalnih
katolika, pomoću kojih bi morao
katolički kongres da zaplovi o-
nom strujom, koja je po volji li-
beralnoj vladi,
* * *
Kako javljaju budimpeš/anske
novine, sazvat će ugarski pri-
mas Vaszary prvih rujna biskup-
sku konferenciju, u kojoj će bi-
skupi viećati. koje točke autono-
mnoga programa iinadu strogo
spadati u djelogiug episkopata. *
* *
Jzbori za\ crkvenu autonomiju
u Ugarskojf već su započeli, te
početkom prošloga tjedna bi je-
dnoglasno izabran grof Alberto
J Appony i to sa 1066 glasova.
| Ovaj izbor nije na utjehu, jer ne
može napuniti katolika pravim
pouzdanjem za korist kongresa.
„Katolici" Budimpešte kandida-
ju svoga načelnika Markusa, koji
je stavio kao uvjet, da se ne i-
zabere grofa Esterhazya, vodiu
ugarskih katolika. Hoće li „kato-
lici" Budimpešte na to pristat?
Svibnja o g. sklopilo se dva-
naest civilnih ženitaba u Austriji.
Od tih je šest bez konfesije, u
tri slučaja je vjerenik bez kon-
fesije, a vjerenica židovldnja, a
u posljednja tri bijaše vjerenik
židov, a vjerenica bez konfesije.
— Osim toga 112 promienilo je
u ovom mjesecu vjeru ! Od ka
toličke crkve odpalo je 50, a
42 unišlo je u nju. Od evange-
ličke crkve odpalo 15, a 43 pri-
stadoše uz nju. Pored svega toga
čude se, što je u dvadeset go-
dina od 25.000 protestanata na-
raslo 45.000. te što im adu četiri
zupe.
*
* *
Ove godine bit će kongres ta-
lijanskih katolika u Milanu doj.
nij. kolovoza. Kako se vidi iz pro-
grama, što ga je glavni odbor
sastavio, razpravljat će se na
ovom kongresu pitanja kojadišu
skroz drugim duhom, nego pri-
jašnjih godina. Tu se iztiče, ka-
ko §e imadu ustrajati i organi-
zati djačka društva na sveu-
čilištu i u srednjim školama;
kako se imadu katolici vladati
kod obćinskih i političkih izbo-
ra ; kako se imade podignuti
zdravo štivo za puk i novinstvo ;
kako se ima urediti pučka škola,
da zadrži svoj vjerski karakter
i t. d. No najinteresantnije je,
što su na tom kongresn sami
•vjetovnjaci, i to većinom gro-
fovi, odvjetnici, koji će razpra-
vljati o tim tako važnim vjer-
skim i socijalnim pitanjima.
Poljski zastupnik dr. Levakov-
ski, koji je lani izstupio iz polj-
skoga kluba i utemeljio poljsku
pučku stranku, odselio se je u
Švicarsku
* * *
Kad je Crkveni kongres u
Karlovcima primio umjereniji
nacrt adrese od dra. Polita, a
odklonio adresu radikala, kome-
sar barun Nikolić primajuć a-
dresu, izrekao je u saboru opet
magjarski govor, a da nije nitko
prosvjedovao. Naročito iztičemo,
da niti prvi blagi prosvjed ba-
runa Živkovića nije stavljen u
zapisnik, te je na naročiti upit
izjavio barun Živković, da ne
zahtjeva, da prosvjed dodje u zapi-
stnik. Sluga pokoran !
*
* *
Po ruskim službenim izvorima
javljaju iz Petrograda: Dosada-
šnji poslanik u Stokholmu, £ino-
Izvadci iz Tuliuuda.
XII
Sad ćemo go ori i o Zakletvi, pred
mfttu ve >ma znamenitu, za razbistrenje
odnošaja izmedju Židova i kršćana u
u trgovini i u sv gdanjem obćenju.
Koliko 8u Be njekoji talmudski učitelji
zakona daleko odmakli od bibličkog
nauka vrhu svetosti zakletve, vidi se
po nazoru slavljenog Maimoniđesa, da
se može krivo zakleti razbojnicima, lu-
pežima, carinarima itd., ako na nijedan
drugi način nije moguće njihovoj sili
izbjegnuti; da zakletnik ima zbilja mi-
sliti u obć.e ono što govori, ali pri o-
•Obitu slučaju može štogod ćutjeti sa-
»viem različita od onoga o čem se kune;
da Židov nije ob/ezan istinu prisegnuti
pred praznovjercin a, ako odatle ima
proizaći Šteta kojemu drugomu Židovu.
Zato se lako razumije, zašto se kod
Grka i Rimljana nije držala vele is-
krenom znkletva židov&, i zašto se i
dandanas u Iztoku pri zakletyi jednoga
iidova dvostruk 3m s io sumnjiči. S toga
osobitieh opreznosti pri zakletvi Židova.
Rabini pak prednjače Židovima zliem
izgledom, kao što se vidi u Talmudu.
Tako u poglavlju Calla, list 18, štije
so: „Onda žena reče njemu (rabinu A-
kiba): zakuni mi se! Na to se rabin
Akiba svojim ustima zakune, ali opet
u svome srdeu uništi zakletvu".
U talmudskom poglavliu Aboda sara,
list 28, i u poglavlju Joma, list 84,
štije se kako rabin Jochanan prevari
jednu odličnu krši^anku (Groj) krivom
zakh tvom. Težko su ga b li zaboljeli
zubi, pa jednog svetka večer oti<le
k njekoj uglednoj ženi, koja mu dade
ljekariju protiva boli. Kada htijaSe o-
tići, reče joj: A što ću u subotu uči-
niti, p što taj dan neim gu izaći? —
ti biti potrebe, odgovori žena —
Nu ako mi bude potreba, upita još je-
dn m, što onda? — Zakuni mi se sada,
oigovori žena, da nećeš izdati moje
tajne, ja ću ti je povjeriti, i kazat ću
ti, što da činiš — 1 Jochanan položi
traženu zakletvu, i reče: Kunem se Bogu
Izraelskomu da neću izdati, a u srdeu
govoraše: ali ću liepo kazati njegovu
puku. 1 ugledna žena, koja povjerova,
da se je on zakleo Bogu Izraelskomu,
da neće izdati tajne, kaza mu je. Ali
je on pripovjedi svim Židovima baš i-
sti dan.
Ako je židov ukrao štogod kršćaninu
(Akum), i to n;ječe pred sudom, kad
mu je ponudjena zakletva, tad se svi
Židovi, koji znadu za kradju, zauzmu
eda bi došlo izmedju Židova i kršćanina
do nagode. Nu kad se oagoda nepoluci,
i Židovu je zakletva položiti, ako neće
da izgubi pravdu, tad se on možekrivo
zakleti, a u svome srdeu zakletvu uni-
štiti, mistici u sebi, da inače nemože.
(Schidchan aruch, Jore Deah § 239,
izvadjeno iz Talmudskog poglavlja Sche-
buoth (Zakletva) Uz to ovaj zakon
vriedi samo u slučaju, kad Akum (kr-
šćanin) nemože dokazati kradju; ako li
je može dokazati, tada se židov ne-
smije krivo zakleti, eda neobezčasti
Božie ime.
JSaMo )e, da se židov možekrivo za-
kleti, kad mu priete tjelesne kazne, baš
i onda kada postavci krivo' letnik obez-
fcasti Božje ime; nu kada priete Bamo
novčane kazne, m> že se zakleti krivo
samo onda, k >d nebi postao krivoUlet-
nik i nebi o3'alo obezča^ćeno Božje ime
[Beer Hagolah).
XIII.
Veoma je jednostavan, ali dosljedan,
talmudski ćudoredni nauk. Nežidov oe-
ima duše; on j^ naprosto živina u ljud-
skom obliku; njegovu je žmitba nika-
kova, i takov m je treba smatrati. I-
zrael je isključivi gospodar zemlje,
njemu sve po pravu pripada. Nežidov
je predodredjen za vjekovito odsudje-
nje, a na o^ume svietu dostojan da
svakako bude progonjen i izkoren en.
Nek se potegnu posljedice od ovieh
kratkih stavaUa, imat će se židovsku
ćudoredbu naprama nežidovima. Izvan
sebe i svojih jednoviernika Talmudski
židov nepoznaje i nije moguće da po-
znaje nikakova iskrnjega, nikakovabli-
žnjega. Sto dakh može da znali za
kletva naprama nežidovu, naprama ži
vini? A da židov misli, da nije obve
zan obdržati zakletvu, koju je učinio
nežidovu, izkustvo pokazuju Neprisiže
li se žid. vski trgovac najstrahovitijom
zakletvom, neprizivlje li najveće nebe-
ske pedepso na ae, na cielu svoju obi-
telj, na roditelje i djecu, kad se radi,
da jedan novčić dobije? Držim, to ni-
tko neće zanijekati.
A nemisli li suviše talmudski židov,
da će na pornirni dan steći odriešenie
za najteže svo e griehe i krivokletve,
pa odriešenje bez bilo kakova povrat-
ka? — Kad je taj dan obćina u sina
gozi skuplj na, pristupe dva č »vjeka
naučna, ili barem ugledna, to jest pa-
metna, kao pievači; jedan se stavi na
desnu, drugi na lievu »tranu, i oni go-
vore visokiem glasom: „Po znanju Bo-
žjem, i po znanju obćine, u visokoj ne-
beskoj ikoli i u nizokoj školi na ze-
mlji, mi dopuštamo, da se može u skup-
štini prika/.a'i molitvu prekršitelji, i
griešnika". Sada pjevač poeme molitvu
odpoštenja, koja ne z-ve Mol Nidre, i
pjeva se tri puta sus^edice, svaki p it
jačim glasom: ,,Z i sve zavjete (Kol
Nidre), obveze, progonstva, izkljuČenja,
uztegnuć*, zakletve i kako se sve zovu
slične stvari, koje ćemo od sada do
vjev biti će imenovan poslani-
kom u Carigradu, dosadašnji ca-
rigradski Nedilov poslniiikom u
Kvirinalu; poslanik u Teheranu
Batzov poslanikom u Si okholmu;
podravnatelj azijatskog odsjeka
Gubastov, poslanikom u Cetmju,
a dosadašnji ministar resideut
Argyropulo, poslanikom u Tehe-
ranu. * * *
Sve su ugarske stranice zaklju-
čile, da će nastaviti borbu proti
vladi svim sredstvima i jakom
energijom.
*
U Bruxellesu sastao se kon-
gres koji se u neku može zvat
medjunarodniL:I kongre. om mo-
ralnosti. Kongres pobij i porno-
grafiju i javna bludilista, kao
pravu sramotu kršćanskih dr-
žava.
U Zurigu je i puk ustao u i-
stom smjeru.
*
* #
U Americi često ima primje-
ra o pravoj i iskrenoj slobodi.
Na dieljenjn nagrada pri svr-
šetku školske godine n.\ kat.
sveučilištu u Georgetovnu kojim
upravljaju Isusovci, pozvan pri-
sustvovao je i novi predsjednik
Sjedinjenih Država, protestanat,
fcTac Kinley. Dojednomu je na-
gradjeniku stisnuo ruku i upra-
vio nekoliko vrlo ljubezni\ ih rie-
či, a pri odlazku pohvalio uspie-
šni rad i mar 00. Isusovaca.
U staroj Europi čudili bi se,
da se što slična dogodi.
Eh, nije za ništa Europa stara.
*
* *
„Srbski" kongres u Karlovci-
ma sad vieća o upravnim odnoša-
jim, a zatim će preći na organiza-
torni štatut, što se protivi izja-
vi komisara, za to bi moglo doći
do sukoba.
* * #
Dva su njemačka liečnika pre-
gledala carevo oko, te dali o tom
buletin, koji izpostavlj i, da je oko
posve ozdravilo i normalno. Car
Vilim će nastaviti put u Norve-
žku.
* * *
Pruski sabor će ovoga tjedna
svratih na se pozornost. Očekuje
se naime, da će biti ustavom
propisano drugo glasovanje o no-
veli zakona o družtvima, a dva
dana kašnje odlučiti će o tome
doftastog n mirnoga dueva zavjetovhti,
prisegnuti, obećati i bilo s kiem se ob-
vezati, mi se ovdje već unapried ka-
jerno; stoga se one moraju oviem pro-
glasiti za ukinute, odpuUene, odr'e&eue,
uništene i ne\aljane. Naši zavjeti mot iju
biti nikakovi zavjeti, i nah zakletve ui>
kakove zak'etve
Da se sadržaj ove molitve nemože
navesti u pri.bg židovske zakletve, to
dokazuju mnogi svečani i strogi pro-
pisi, koji se od žid->v& ob-dužuju pi!-
godom zakletve. Rabin Jakob bar A-
scher zbilja kaže: „Ovo uništmjepru i
s imo za zavjete i zakletve, što ih ie
tko s&m zavjetovao i prisegao, ali na-
protiv za zavjete i zakletve, što ih je
tko položio bližnjemu ilt pred sudom,
neima nijedne krep< sti«. Svakako je
ova molitva vrlo prikladna za uajde-
blie zloporabe; jerbo, a nemože li ži-
dov biti napastovan, po onom kako so
u obće shvaća Kol Nidre, u svojoj mr
žnji na sve ono, št i nije židovsko, i p »
veoma slobodriiem židovskim nazorima
o kršćanstvu i <b odno-aju židov& na-
prama kršćanima, da oblik ovog odrie-
šenja proiegne i na zakletve, koje se
tiču treće o^obe, a osobito Goja?
PRILOI LISTU DALMAC
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EM. IV. 13.)
Izkodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
-OOS^OOO-
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens esi.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, auxiliaute Deo in dies alacriter operam Vestram impensuros iutuenda salutari Eecle^^jb&n^iP ¿&ihi|sqae in
Religionis amore 'et in verae fiđei professione roborandis {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 lUljIiiIltf Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 tior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOSI plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO f fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra so predbrOjnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienr. Svaki broj napise JO^novcića. R^opl^ ^^^^.i11'
Br. 8. Zaaar, CetvrtaK, 11 Veljače 1892. God.
Evo četiri puta zasebice List pod
pečatel Uprav da li dodije. Na-
ravno, slavno državno odvjetništvo
bilo bi željelo, da prekinemo s Član-
cima o „Bošnjaku" i Bošnjakovi-
ćim, ali jer su članci rodoljubni i
istiniti, a po našem sudu istodobno
i skroz objektivni, smatrali smo
dužnošću podvrć se radje dasadi,
dangubi i trošku zapljene, nego pre-
kinut s člancima. S toga evo im
danas donosimo nastavak i konac.
Nego se bojimo, da će i ovaj
članak, nevin i patriotičan, bit shva-
ćen naopako, ko prošasti, te s toga
davamo danas pd arka, nek uz-
mognemo slučajnu znatnu pra-
zninu zapljenom prouzrokovanu po-
punit^ na mjesto oglasim, gradivom
treće strane, i tim brže priredit II.
ediciju, za vanjske naše predbrojnike.
Godina 1891-
VIII.
Obećanje dugovanje. — U pro-
šastem članku obećali smo, da ćemo
se osvrnut na zadnji aukt«ritet, što
ga (nakon Deakova I) „Narodni List"
iznosi, da svoje ^subjektivno mnenje"
opravda. Kako je poznato, taj zad-
nji auktoritet jest glavom . . . pok.
Pa v li oo vic!
Mi držimo, daje velika nepristoj-
nost ovo postupanje ^Narodnoga
Lista". Jer da je on iznio Pavlino-
•ićev auktoritet odmah u prvom
svom članku, hajde, ni po jada; ali
izniet go, nakon što je per longum.
et latum nagodba i nagodbonjake,
Magjare i Magjarone vitežki osedlao,
to nam se čini velika lakoumnost, i
povrjeda Pavlinovićeve uspomene.
Ali, što bile da bilo, kliče možda
u duši „Narodni Lnt", to stoji daje
Pavlinović, glede nagodbe, s nama,
a svak zna kolik je rodoljub bio
pok. Pavlinović. Dakle?
Jest, pok. Pavlinović bio je velik
rodoljub, nu baš zato trpat njega rodo-
ljuba uz Deake ili u* magjarone, u tom
i stoji sva grdoba u pozivu „Naro-
dnoga Lista" na Pavlihovićev auk-
toritet.
S toga nastaje pitanje: da li je
zazbilj pok. Pavlinović nagodbu bra-
nio i ako ju je branio, kad ju je i
kako ju je branio.
Najprije predpostavimo (ali ne
tvrdimo), da je pok. Pavlinović na-
godbu zazbilj branio. Pa što zato?
To bi jednostavno dokazivalo, da
koji put i veliki, odlični, zaslužni
rodoljubi krivo stvar shvate i posrnu.
A pošto je „Naiodni List*, na te-
melju izkustva o nagodbi, izkustva
duljega nego ga je imao pok. Pa-
vlinović, nepobitno dokazao, da se
nagodbe valja čuvat kao političke
hitfe, i da treba izmedju Hrvatske
i Magjarske stvorit kinezki zid; na-
kon takvih dokaza, pietet napram za-
služnim pokojnicima imao je napu-
ci pisoa „Narodnoga Lista", da ne
prikazuje pok. Pavlinovića glede
n&godbe kao površna političara ili
slaba otačbenika.
^ Nego. predpostavka, kao da je pok.
Pavlinović bio za nagodbu, ne stoji,
možemo dokazat jasao ko sunce
» ta samoga onoga što donosi »Naro-
dni List", u onom istom članku gdje I
se pok. Pavlinovića dotako. On piše:
Mi cieViimo da pokojnomu Mihovilu
Pavlinoviću nemože nitko poreći pravog
hrvatskog rodoljubja i političke razbo-
ritosti. E pa dobro, on je u svoje vrieme,
kroz „Narodni List" savjetovao preko
velebitske sumišljenike, da se iskreno
prilagode nagodbi') te da se stave na
put praktične, razborite narodne politike.
On je izraedju ostaloga pisao: „naša
braća a posavju plaču na obatojeću na-
godbu sa Ugarskom, te nastoje da je
poprave, i pravo imadu, Ali prava nemada
oni, Što nagodbu krive svega zla2) s kojega
težko boluje državni život u Hrvatskoj
Magjari su krivi*) što dadoše u šake
stanovitim Ijudim zapovjed nad Hrvat-
skom ; ali nisu krivi Magjari, da je
Hrvatska i takovih sinova odgojila.
Magjari su se nečovječno okoristili sla-
bostima Hrvatske i savez prometnuli u
neviteiku zasjedu proti pobratinskom u
narodu ; ali je samomu narodu red
najprije svoje slabosti viđati, da one-
mogući vjerolomni naskok, ili da mu
priugotovi najuspješnijega uztuka".
Tko zna hrvatski, vidi očito,
da ovdje pok. Pavlinović u jezgri !
iznosi one isti misli koje je „Na- |
rodni List" razvodnio u svojih pr- i
vih sedam članaka. Nije li dakle \
prava bezobraznost kaljat Pavlino- f
vićevu uspomenu nekim bezuvjetnim
nagodbenjaštvom i prikazivat ga kao
magjarona ?
Nego, stavimo, da je pok. Pavli-
nović onim riečima htio navesti pre-
kovelebićane uprav na nprilagodje-
njeu k nagodbi; treba uzet, što re-
kosmo, u obzir, glavni momen&t
Pavlinovića na opravdanje: t. j. doba,
kad je on takvo stanovište zago-
varao. Ta poznato je, da su i svi
sadašnji obzoraši bili onda nagodbe-
njaci, ali sadf Malo koji. Onda
i preuzv. biskup J.J. Slrossmayer
nije osudjivao nagodbu, ali on sada
pregledanu i istodobno pogoršanu ]
nagodbu najodrješitije osudjuje, di-
vnim riečima, i to čini na neki
način sa najsvetijeg mjesta, s oltara,
jer tu osudu u svom pastirskomu
listu izrazuje.
Dakle, okolnosti onda i sada ni-
jesu jednake, te i ako ni onda nije
bilo umjestno stat uz nagodbu, sad
pogotovo, skroz je nepatriotično, pače
uprav izdajničko djelo, oeudjenu na-
godbu hvalit i branit.
vierno uz misao hrvatsku i nju sirite, |
a nek vas ništa nezavara niti nepornete i
smrdljivi „Bošnjak", velim List, a ne na-
rod. Vami velim osobito mladeži, ta
nisu sad vremena stara, pak da sviet
dieliti nezna vjeru od narodnosti. Znajte
sigurno, da to nije vaše pravo glasilo,
nego švabsko, u kom se oni samo za I
vas u toliko zauzimlju u koliko je to
njima po ćeifu i nekvari im osnove.
Njima nije do naše niti do vaše
vjere — ko ni do lanjskog sniega —
nego nas hoće samo pod tim ime-
nom da zavedu i zavade. Isto je tako
njima do te narodnosti bosanske. Tim
bo oni samo hoće da nas razćvrlje pak
pričvrlje, više ništa. No, to je stara igra,
s tog sad teima uloge. Ta vi, kao naši
aristokrati, to bolje od nas znate, t. j.
da su tako isto i oamanlije radili, dok
su nam sasrna sviest narodnosti hrvat-
ske izčvrljili i izčupali. Bar se sad na-
učeni na svojim ledjima već oaviestimo
jednoć; te se više nedajmo voditi za
nos. Ogledajmo se u našeg i vašeg
Stafića i u rieči pune soli gori navedene,
koje izusti vaš neki dični atarac. U hr-
vastvu je i nama i vama spas, a izvan
njega jaoh i nama i vama. Zajedno moći
ćemo mnogo, a obaška baš ništa, pa
ništa. Deh, progledajte dičnog roda
sinci! Pokažite, da shvaćate stečevine
osamnestog vieka. Zapadnjacima poka-
žite, da ste sposobni elemenat, koji se
neda zamamljivati ni novcem, ni liepim
riećma, nego da ljubite svoju narodnost,
kojoj, kao ni svojim običajim, ni svom
jeziku i t. d., ni za čiju na svietu lju-
bav iznevjeriti se nećete. Od šta biste
vi mogli zazirati kod svoje braće, koja
no vas objeručke čeka, da biste joj u
naručaj bratski pali, da vas poljubi.
Možda ćete reć : bojimo se našoj vjeri !
Ali taj vaš strah nema temelja. Mi vag
slobodno u vjeri smetati nećemo, biti
ćete u njoj dakle slobodni. Samo nam
se pridružite u narodnosti O tom strahu
vas mogu samo naši a i vaši protivnici
uvjeravati. Da je sve ovo ovako, eto
vam čistih fakata. — U našoj carevini
ima protestanata, hrišćana, ćifutži i t. d.,
pa vidite li vašim očima, da su svi ne-
aamo slobodni, nego dobivaju još i služ-
bu isto ko i katolici (i bolje. Ur.). Eno
je li na pr. čifut sad ministar financija.
Dakle rad šta biste od nas zazirali.
Najpotle, ćemo se složiti, jer dugo nemogu
ovako stvari. Sto učinimo prije, to je
bolje i po nas i po vas.
dvojstruči svoj rad, ta vidiš, da je ave
na te graknulo i ustalo. Zar da oni
nas kupuju i prodaju poput nieme marve
i to za naš novac. Osvieatimo ee već
jednoč, te pohlepnog magjara zapra-
timo preko medje, a mi ćemo ostati
gospodari svog novca, te ćemo ga die-
liti, ne izdajicam, k6 sto sad biva, nego
našim zaslužnim sinovima bez razlike
vjere. To mi sve moremo lašnje zako-
nitim putem postignuti, neg madjari
nezakonitim, pod vladom našeg premi-
iostivog Cesara i kralja; samo ako u-
mjeli budemo. Ta oni su nezakonito
počeli svoju prevlast, nezakonito je tje-
raju, pak moraju baš i propasti u svom
nezakonju ti bahati naši neprijatelji. A
da to uspješno postignemo, radimo, ra-
dimo, radimo, prama svom geslu: sve za
Boga i Hrvatsku ! Odmora nečioimo, do-
god ju nevidimo sretnom.
* • *
' j
0 „Bošnjaku*4 i Bošnja-
kovieima.
V. ')
Nakon savjeta sn>ierno našoj braći
dana vrh zlokobnog „Bošnjaka" izručiti
nam je neke poruke hrvatima turcim-
\i naša po krvi prava braćo, uztrajte
-j Malo niže vidjet će se. koliko je ova
tvrdnja istinita \ Ur. K. D.
2) Ovo se zar zove „prilagoditu se na-
godbi, kad se reče, da ona nije svemu
zlu kriva? Ur. VK. D.u
«) A kamo li prilagodjuje se nagodbi!
Ur. K.D.
*) Da do skrajne skrajnosti zadovoljimo
Drž. Odvjetništvo, izostavljamo i u
ovom članku iole ožešće rieči, a za-
mjenjujemo ih piknjama, Ur.
* * *
Poruka rodu hrvatskom. Eto vidiš, rode
IBOJ, šta se amo čini, k(5 u kakvoj pustari
afričkoj. Sve sa stavilo da tebe u tvojoj
kući, na tvom pragu izkorene, uništi i
jo$ ti trag zamete! Oaviesti se vi«e jed-
nom, moj stari dobričino, osviesti. Jer
što si god ti bolji i popustljiviji, to će
tvoji neprijatelji biti smionijH drzovitiji
u potlačenju prava i svetinja ti. Ako će
i biti tvoji neprijatelji vehoma lukavi i
jaki, da si ti okretniji i oštrijeg zuba, nebi
oni s tobom, k6 s marvom patrgali. Pokaži
svima .... pak će oni u pasje
rupe pobjegnuti, a ti ćeš
ostati gospodar svoj u svom, kao što to
B«g i car tvoj žele.
ćini, da više nevlada ona kobna rieč
Andrašjeva: hrvate valja upravljati
toljagom u jednoj ruci, a zobnicom u
drugoj t Ako igda a to bar sad po-
Poruka našim fratrim. Vi zatočnici
roda i morala, ništa se nebojte, što na
vas navaljuju našeg roda neprijatelji.
Mi ih dobro poznajemo sa njihovim
težnjama, a još će bolje budući nara-
ščaj. Oni vide, da vi jedini danas je-
ste sposobni odvatiti njihove kombina
cije, pak se boje, ko i lupež od svieće.
Nu svećenstvo nigda svog naroda nije
ostavljalo ni kod kog naroda, tako ste
i vi uzorno se došle vladali, pak ne-
klonite dubom. O čem mi i nesumnjimo,
jer znamo, da niste svog puka osta-
vljali ni onda kad se je o glavi radilo.
Reći ćete : ma koja je korist, kad nara
je sviet nezafalan. Iatina, da će biti
vazda neharnika, al medju to biti će i
onih koji će zuat, a i hotjeti vam bili
zafalni. Ta fratri, vi jeste bili dobro
tvori narodu hrvatskomu, ko Benedi-
ktinci njemačkomu, pak eto su im vaz-
da zafalni ostali. 8ad biste velik grieh
učinili, kad biste zanemarili napućivati
svoj narod za vrieme prelaza iz prve,
stare metamorfoze u novu, o kojoj na-
rod sad i nepojmi, a kamoli da zna u-
priličiti svoja djelovanja, svoj rad prema
istoj. Nepustite narod, bar dok se on
malko neosovi i osviesti. Tu neima po-
litike, braniti i čuvati svoju narodnost.
* * *
Buduć svaki svršetak sličan svomu
početku, tabo ćemo evo i mi svršiti o-
bazdiruć se još jednom na „Bošnjaka",
taj smrad na hrvatskom tlu.
Nesamo se neobazirimo na nj i nje-
gove diple, nego još i svaki pošteni hr-
vat nek mu odbije i predbrojbu. Pače
i oni rodoljubi, koji su ga za cielu go-
dinu predplatili, valjalo bi i bilo bi pa-
triotično, da ga odbace. Na ovo će nam
odvratiti gospoda ok6 Bošnjaka: pa mi
moremo i bez vas prosliediti izdavanje.
Mi to i sami znamo. Ta da ni ciglog
neima taj List predbrojnik a, on bi mo
gao obstati. ODa bo zaklada koja svaki
dan hrani po toliko stotina gamadi,
neće se izprazniti ni od izdržavanja
„Bošnjaka", dok je žulja na rudama hr-
vatskim. Nego mi a tog govorimo, po-
što želimo, da bar svojevoljno hrvatski
narod netroši novca svog za izdržavanje
krvopije. A isto bi tako imao narod u
činiti svakomu listu „saronji". Kapeta-
noviću, kad ćeš prestati već jednom biti
ćuprija (most) preko koje se otrov pre
nosi tvog roda! Ta SU bar tebi man[<
ka. Eto imanja i kmeta izobila. A znaš
da ni tog niata nije, je bi bolji pošten
glaa neg zlatan pas. Da je koji t<ircin,
iz kog mjesta gdje neima naših fra-
tara ustao protiv njima i narodu hrvat-
skom, ti bi iz svog vlastitog izkustva
imao ustati proti njemu, te na temelju
tomu dokazati čisto i bistro: da, ili do*
tičuik nije tih ljudi poznavao i njihove
vrline, te tako to izreko, ili da je lagao
To bi velim imao učiniti ti, ako i-
maš Ta znaš koliko si dobra od fra-
tara — sad toli svom listu zazornih pri-
mio! Živine su svom dobrotvoru za-
falne — a ti!?! Radi ti šta hoćea, pače
izmače mi se, pušćaj, hoću da rečem,
da se na ime tvoje svašto piše, vidjet
ćeš na koncu sta ćeš dočekati. Kad i-
zigraju s tobom svoju komediju, onda
će te udušiti, ko i avoje čedo „Napre-
dak". A ti će« ostati misleć se i niz
čibuk gledajuć, te se pitajuć sam: sta
ovo bil Budimo na čistu. Ostati ćeš na
•jedilu.
* * «
Ovo pisah, da bih upozorio naše
obćinstvo na spletke, koje s« oko
njeg podmuće zbivaju. Još bih pisao,
al se bojim, da sam obćinstvu i onako
dosadio. (Ni iz daleka. Dosadili ste
samo državnomu odvjetništvu. Ur.) Nu
iz ovog se mogu dosia praviti analo-
gije. Ja ću biti zadovoljan, ako makar
nekolicina našeg naroda ob ovim ko-
bnim viestima i njihovim razglabanjima
bude ozbiljno razmišljala, kako i aivar
zahtieva makar i neizražena, onako kako
bi valjalo, te još povrh tog mnogo i
izpušćeno, što bi baš valjalo napome-
nuti. Ja baš ni imao nisam nakanu pi-
sati brošuru (koja bi nužna bila), neg
samo u kratko odkriti pravac politike
švabo-magjaro-srbske amo&nje. Na noge
se dakle rode moj. Vigilantibus jura.
Poslie boja kopljem u ledinu.
Hercegovac.
-
Hrvati mogu i sami.
U glavnoj skupštini hrv. slavons.
gospodarskoga družtva predsjednik
Gjuro grof Jelačić pozdravi prisutne
govorom koji zaslužuje i našu pazku.
Reče :
„Veleštovaoa gospodo ! prije nego
otvorim sjednicu, dopustite mi da
rečem koju o našem gospodarskom
družtvu i jubilarnoj gospodarsko-
šumarskoj izložbi. Imade devetnaest
godina, odkako mi je čast biti pred-
sjednikom hrvatsko-slavonskog go-
spodarskog družtva (Burno „šiviol").
Kao takav pratio sam rad našeg
gospodarskog družtva, koje je, premda
s malom podporom, neprestano na-
predovalo. Mi smo doživjeli dan,
koji smo mogli svetkovati petdeset-
godišnji obstanak našega družtva
gospodarskom izložbom, kojom je
narod naš pokazao, da bi mogao
svoje ikonomijske potrebe obavljati
sam beztudjeg tutorstva. Ovo tvrdeći
mislim na jedan mali dio trojedne
kraljevine, naše domovine, mislim na
Dubrovnik, koji je bio već u Šestom
stoljeću samostalna država. Ova drža-
va poznata je u svietu pod imenom
Ragusa, a evala je poput Mletaka i
Genue po trgovini. Postala je veoma
bogata, te bogatstvom tako moćna^