Na 10 prije podne N. P. gosp. Nadbiskup
odpjevao je, uz prisustvo N. P. gosp. naoije-
stnka i svih ostalih vlasti, najsvečaniju svetu
misa.
U večer pak parobrod Hofer i vas grad
utonuo je' bio u suhu i milu pučinu svjetlosti.
Sjao je kod nekoliko dućana i liep broj proz-
račnica. Osobitog su spomena vriedne proz-
raćnico na knjižnri Vodickinoj; izradjene, ka-
ko čusmo, od poznate vješte slikarice gosp.
ne Bogdanović. I Samostan 0. Franovara Male
Braće imao je puno ukusnih svietlih nakita oko
četiri slike: dvije su predstavljale NN. VV. Cara
i Caricu a dvije Nj. C. Vis. Hudolfa i Nj. Kr.
V. Stefaniju. I ova je po tom svečanost pripo-
mogla dublje zasadit u srce svih ovdješnjih vjer-
nih podamka i tako nezbrisivu uspomenu ovoga
toli ugodnoga i znamenitoga dana.
Čestitom prigodom pira kralj. Rudolfa i kr.ne
Stefanije bila je u novom Zadarskom kazalištu aka-
demija ad hoc, I mladež učiteljišta u Arbanasim
dala je svečanu akademiju na proslavu i uspomenu
Rudolfova pira.
Bogoslovci nadbiskupije zagrebske, koja sama
zauzimlje skoro trećinu cieloga hrvatskoga naroda,
pošto u njoj ima pučanstva koliko u dvie Dalmacije,
stupaju s dneva na dan, a sliedeć primjer svojih sta-
rešina i najizvrstnijih i uplivnijih svećenika i rodo-
ljuba, u sve to tješnju moralnu svezu sa svojom
premilom braćom s ovu stranu Velebita. To je pre-
radostan znak! ipak se dakle mičemo! pače evo
nas jurve svih složnih, svih ujedinjenih u obrani
vjere i domovine. Mi smo po tom sada bolje, no
ikada do sada, dorasli uzvišenomu zvanju koje nam
je vršit, po Božjoj odredbi, na nasu i na korist po-
graničnih naroda, u mnogorodnom Istoku, u ovom
najvažnijem mostu izmedju dva najnapučenija, bo-
gatija i naprednija diela svieta. Sada smo zbilja
silni, sada smo zbilja jaki, jer čvrstim vezom duhova
skopčani. Da ovo nijesu tlapnje, nego živa i pre-
vjerna slika naše sadašnjosti, o tom imamo svaki
dan ugodnih dokaza. Odzvonilo je dakle vjerskom
i narodnom mrtvilu medju nama. Življela Katolička
Hrvatska! to je već obće geslo u mučenikom našem
narodu, koji izlazi iz stoljetne krvi, da krunu crpi
svojim dugovječnim patnjam i zaslugam pristojnu.
Da idemo gorostasno napried, mogu se uvjerit
i najokorjeliji naši Tomasi, samom prispodobom one
uzajamnosti u radosti i žalosti koja se sada opaža
izmed dvije glavne pole jedine Hrvatske i koje je
na žalost preriedko bilo nekoliko godina nazad.
Kao na dokaz te uzajemnosti evo i ovoga bratskoga
pozdrava, što nam ga budući radnici Gospodnjeg vino
grada iz Zagreba šalju a upravljen je dalmatinskoj
bogoslovnoj mladeži, gdje se medjusobno bodre na
stazi vjerskih i gradjanskih kreposti, osudjujuć ovom
prigodom uličarski napadaj od 19 pr. mj.:
„Plemenita izjava srdaca Vaših što nojuizra-
ziste prigodom dolazka Nj. Visosti kraljevića našega
Rudolfa u grad Zadar, to dično gniezdo hrvatskih
sokolova, odjekuula je širom premile nam domovine
velike Hrvatske" — Zatim, priniev dotičnu opisnu
viest, ovako uznosito nastavljaju:
„Radost i veselje, što ga uzbudi velika ljubav
Vaša prema miloj al nesretnoj nam domovini, po-
taknu nas, mila braćo, da k Vama poletimo duhom,
te Vam od svega srca kliknemo živili! i zajedno
s Vami slobodno zapjevamo „Živila Hrvatska!"
Ugledajmo se jedni i drugi u primjer dičnih i
slavnih djedova naših branećih svetinje svoje i prava.
Nek nam bez prestanka lebdi pred očima ona:
„Bog i Hrva ti!"
Dk, Bog i Hrvati: vjera katolička i hrvatska
domovina, to su svakomu duševnomu i bezstra-
»tvenomu čovjeku u ovim krajevim sinteza du-
žnosti a i polje prave slave, te i mi s punim ra-
zlogom završujemo riečima bogoslovne mladeži za-
grebske nadbiskupije, dovikujuć joj kao premiloj
nadi i budućem naslonu crkve i naroda: Življeli!
Pišu nam iz Šibenika na 10 tek: Po naredbi
M. P. O. Državnika jutros bi odpjevana svečano
Sv. Misa u Crkvi Sv. Lovre, sa čestito vjenčanje
Nj. Vis. Carevića Rudolfa za Kraljevnom Stefanijom
i za uzdržanje ciele c. kv obitelji. Misio je M. P.
bivši Državnik 0. Ivan Simunović.
Pišu nam iz Skradina, 9 svibnja.
Danas braština S. Josipa svetkovala je u ovom
građu njegovo Odvjetovanje, i na tu svrhu bila je
izpjevana S. Misa od Velečastnoga našeg Opata ka-
nonika Škarpe. Članovi braštine imali su pak sve-
čani objed u dvorani Gostionice "k miru", gdje je
prisustvovao i Gradjanski dični Opat. Po objedu
sva braća skupa podjoše u kafanu narodne Čitaonice
a za tim u ljubavi i slogi izadjoše na šetniu, od
kud pojdoše pak na S. Rožarije ; a po tom odpra-
tise dičnog svog pastira k njegovoj kući, nazivljući
mu da ga Bog poživi i pokriepi za mnogo ljeta na
slavu Boga a nami na uzor i diku. Jul. Alf.
razreda, zast. Mati Sladoviću i predsjedniku trg.
obrtn. komore Josipu Devideu vitežki red Franje
Josipa I. Gosp. Gamilšegu, kao veleobrtniku podie-
Ijen je zlatni krst za zasluge sa krunom.
Primamo iz Lukšića, 6 svibnja:
Jučer povratkom iz Trogira put Spljeta u 10 V2
prije podne prošli su kroz naše selo N. Preuzviše-
nost Nadbiskup Zadarski Maupas i Presvietli Biskupi:
Spljetski, Šibenski, Kotorski i Makarski. Netom
izadjoše iz kočija unidjoše u Crkvu, gdje na vratih
bješe dočekani od Presvietlog Župnika, od Obćin-
skog i Crkovnog Upraviteljstva i svega pučanstva.
Kada iz Crkve izidjoše dočeka ih dvanaest djevo-
jaka s košaricam cvieća kojim su pred njima put
posipali. Njihove Presvietlosti posjetiše polaču sta-
rinske odlične obitelji braće de Miheli-Lukšić, ter
uz urnebesno klicanje Živili nastaviše svoje puto-
vanje.
Onorificenza Sovrana ad un Vescovo cattolico
polacco. Scrivono da Pietroburgo ali' Abendpost di
Vienna che F imperatore Alessandro IH ha conferito
la Gran Croce dell'ordine equestre di S. Stani slao a
Mons. Vincenzo Teofilo Popiel, vescovo cattolico di
Vladislavia in Polonia. Anche alcuni altri ecclesia-
stici cattolici polacchi sono stati insigniti di decora-
zioni cavalleresche.
La popolazione delV impero tedesco, giusta 1'ul-
timo censimento ascende a 45,194.172. L'aumento
reale della popolazione, detratti gli emigranti, é stato
negli ultimi cinque anni di 500.000 abitanti ogni
anno.'
Si annunzia avere il Sultano fatto arrestare i
suoi due cognati |Mahmud Damat e Mûri pasciá,
nonchè Kafiz e Mehmed Bey, ciambellani di palazzo.
Questo arresto sta in relazione coll'inchiesta sulla
morte di Abdul Aziz e si riferisce alla vendita di
un prezioso gioiello del tesoro del Sultano, stimato
5 milioni, che sarebbe stato venduto ad un ban-
chiere greco.
L'inquisizione procede sotto gli occhi del Sul-
tano in Yeldez-Kiosk, e quale testimonio fu chiamato
da Smirne Mehemed Rusdi pasciâ che, al momento
in cui avvenne la morte di Abdul Aziz, era Grranvisir.
Budimpešlansko- zemunska željeznica. Poslije
dugotrajnih razprava napokon je, kako piše 0., sa za-
stupnici grupe Landerbank utanačen i podpisan 28.
pr. mj. ugovor o financiranju i gradnji budimpeš-
tansko-zemunske željeznice sa ogranci iz Kis-Korosa
u Kaloču iz Indije u Mitrovicu. Sa strane grupe
podpisali su ugovor zastupnik austrijske Landerbank,
glavni ravnatelj S. Kahn, i zastupnik parižkog
družtva Five-Lille, Gustav Mercier. Po ugovoru obve-
zuju se austrijska Landerbank i družtvo Five-Lille,
solidarno kao glavni gradjevni poduzetnici, da će
prema uvjetom ugovora sagraditi uz paušalnu svotu
budipeštansko zemunsku željeznicu sa obadvie gore
pomenute pobočne željeznice. Glavna željeznička
pruga počima kod tovarnog kolodvora kr. ugarskih
državnih željeznica u Budimpešti i ima se kolotečinom
spojiti sa postajom Franzstadt i uz mjesta Kis-Koros,
Subotica, Novi Vrbas, Novisad, Idija i Zemun sagraditi
do savskog mosta, štono će se podići na ugarskoj
granici. Kaločka pobočna željeznica počima na kraju
Kiš- Koroske postaje (zemunska strana na glavnoj
pruzi i imade se sagraditi blizu Keczela Kaloče.
Pobočna željeznica Indija-Mitrovica počima na kraju
Indijske postaje (zemunska strana) na glavnoj pruzi
i ima se blizu Rume sagraditi do Mitrovice. Postaje
Kaločka i Mitrovička imadu se sagraditi u neposrednoj
blizini pomenutih gradova na onih mjestih, koja će
se označiti iza političke obhodnje. Glavna pruga ima
se sagraditi kao jednotračna željeznica prvoga reda,
i to s ovimi postajami: Sorsksar, Taksony, Laczhaza,
Apaj Puszta, Kun-Szt. Miklos, Nagyalas-Puszta, Sza-
bad Szalas, Fiilop-Szallas, Csengeod-Puszta, Kis-Ko-
ros, Vadkert, Halas, Kis-Szallas, Kalebia Puszta,
Csantaver, Topolya, Kis Segyes, Vrbas, Kula, Oker,
Kisač Indija, Stara Pazua, Nova Pazua, Batejnica i
i Zemuz; izim toga imaše razširiti Marija Subotica
postaja Alfoldske željeznice. Krilna željeznica Kis
Kdrdš Kaloča ima se sagraditi kao jednotračna
željeznica drugoga reda sa sliedećimi postajami:
Keczel, Oereh-Cserto, Kaloča; napokon krilna želje-
znica Indija-Mitroviea kao jednotračna željeznica sa
postajami Putince, Ruma, Vaganj, Mitrovica.
Odlikovanja. Povodom vjenčanja njegove visosti
kraljevića Rudolfa donosi magjarski službeni "Koz-
lići,, sliedeća odlikovanja u Hrvatskoj: ugarsko
plemstvo podieljeno je saborskom predsjedniku
Nikoli Krestiću, podpresjedniku d.r Josipu Vuščiću
i nar. zast. d.ru Lavoslavu Schramu: nar, zastupni-
kom gosp. Ivanu Vončini rj^^^Je^m; 11
P. ÏVO Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Zanimivo u gornjem Zagorju. Pripovjedaju pu-
| tnici, koji su ga ovih dana onamo bili da se je od
| staroga Tabor-grada, koj je jošte jedin preostao shodan
| za obitavanje, prije dvanaest godina sa vrha nad
; Poklekom kod sv. Kate, počeo najprije viditi samo
| krov, a danas da se već polovina toga građa sa
istoga vrha vidi. Po tom diže se brdo nad kojim je
Tabor grad sagradjen.
.^-^-gigijb^-- - •
Ulovimeiilo della marina auslro-ungarica.
Auversa: a. 30 ap. Dione. Sarcellona: p.
28 ap. Josip Kosović, Delaware. Bari: a. 27 ap.
Empireo. Bona: a. 20 ap. Teodosia L. Boston: a.
14 ap. Bolivar. Cardiff: a. 29 ap. Deveti Dubro-
vački. Cartagena: a. 23 ap. P. Bazzoni. Cette:
p. 29 ap. Petroslava, Tomanović, Bona. Costanti-
nopoli: a. 23 ap. Sospir; — p. 23 ap. Pia S.,
Soldatić, Nikolajev ; Milivoj, Danilović, Kustengje;
25 N. Harnost, Poković e Ida ¡Vlaggiore, Svilokos,
Ragusa; 29 Cosmo G., Petrić, Galatz. Grooie: a.
29 ap. Maria Andrina. M&rsiglia: a. 30 ap. Osojnak
A., Conté G. Szapary; 1 mag. Matilde, Sušak.
N. York: a. 14 ap. Abraham; 16 Minerva V.; 17
Sedmi Dubrovaški; 19 Mercurius; 20 ap. Regent,
Mirni, Carolina; — p. 16 ap. Temi, Tomašić, Que-
enstown. Palermo: p. 28 ap. Giorgio Bosković,
Ginović, Trapani. Port Eađs: p. 18 ap. Nemirna,
Dabinovič, Havre. Queenstown: a. 30 ap. Mirni P.,
Esempio. St. Vincent: p. 15 ap. Paolina S, To-
manović, N. York. Suiiná: a, 28 mar. Pellegrino;
10 ap. S. Cost, ed Elena.
Gibilterra, 4 maggio. (Tel.) II bark au.-ung.
Luigi Premuda, cap. Medanic, carico minerale, da
Cartagena per Filadelfia, co!6 a fondo in seguito di
aver aperto una forte via d'acqua. L'equipaggio h
salvo.
Newport-Mori, 4 maggio. (Tel.) Felicemente
giunse qui oggi da Bordeaux con carico puntelli il
bark au. un. Plutus, cap. Bellafusa.
Bastimenti incontrati,
Vincenza, da Marsiglia per Buenos Ayres, il
19 ap. con 20 giorni di navigazione in lat36° Nord
e long. 8° Ovest. Tutto bene a bordo.
Odpisi ,,K. D."
Slavna Čitaonica u Dobroti — Boka Kotorska —
Primisno preko častnoga D. I. Radimiri poslala nam pred-
platu. Još samo novč. 50 i cienjena će predplata bit podpuno
smirena do konca tek. godine.
(X gosp- Jul. Af. — Skradin — Troška nikakva.
Da ste nam zdravo!
Č. gosp. D. L. Žulj. — Katuni Odmah u doj-
dućem broju. Srdačan pozdrav!
La sottoscritta Cereria raccomanda alle Spett.
Amministrazioni delle Ven. Chiese le sue
quali vengono per la loro genuinita garantí te e
Furono premíate alP Esposizione di Gorizia 1855 e
a Trieste con la medaglia di argento, alle mondiali
di Parigi 1855, Monaco 1854 e Vienna 1873 con
Diploma di i iconoscimento, come puré all' Esposi-
zione Universale internazionale di Parigi 1878 con
la medaglia di bronzo, ed a quella di Gratz 1880
con la medaglia dell' Esposizione.
Queste Cándele, la cui fabbricazione é sotto-
posta alia sorveglianza della Rev.ma Curia Arcive-
scovile di Gorizia, sono composte di pura Cera d' api,
come i riti ecclesiastici lo prescrivono, si consumano
assai lentamente e non colano.
II prezzo é di f. 2.50 al Chilo franco d'ogni
spesa sia di Nolo o Dazio ni Domicilio delle Spett.
Amministrazioni — pagamento alia Jine delV anno.
Tiskarna Ivana Woditzke,,
skoma Odbora one, koji bi se odlučili pridružit
se hodočašća.
Od Biskupskog Naredništva
U Kotoru na dan Usašašća Gospodinom 1881.
* Kažimir Biskup.
Za dan 5 srpnja 1881.
XXXVII. Imenica.
Sakupljeno u iupi Vodičkoj: Biskupija Šibenska.
cc.
gg,: Zurić pop Nikola Nadžupnik Vo-
diški for. 5, Roca Ante Vodiški glavar f. 1,
Fržop Grgo crkovinar for. 1, Kranjac Josip
crkovinar u. 50, Mačukat Pobro Šime crko-
vinar n. 50, Fržop Jure crkovinar n. 50, Ćićin
Šajio Martin- crkovinar n. 50, Srdarev Mate p.
Vicka crkovinar n. 50, ćićin Sajin Grgo i. 1,
Grgurević Božo pomorski čuvnr for. 1, Ćorić
Stipe p. Marćola f. 2, Ćorić Ivan p. Ante f. 2,
Škočić Šime for. 1, Jurićev Barbin Šime f. 1,
Grgurev Mise p. Ive f. 1, Srdarev Kata ud. p.
Tome f. 1
, Roca Tomica ud. p. Paške n. 70,
Ćićin Šajin Enrik n. 60, Poljicak Mate p. Fi-
lipa n. 50, Birin Blaž p. Petra n. 50, Španja
Roko p. Šime n. 50, Jedna bogoijubna žena n,
50, Jarićev Ivićin Stipe p. Ive n. 50, Trcin
Kata n. 42, Jurićev Ivićin Ante p. Ive n. 40,
Kranjac Marko p. Mate n. 40, Alfirev Enrik
p. Mate n. 40, Crljenkov Ivka n. 33, Samohod
Ante p. Mate n. 30, Dunatov Eoko p. Jakova
n. 25, Rodin Nikola p. Jure n. 25, Roca Jušta
p. Josipa n. 22, Trleta Marko p. Josipa n. 20,
Ivas Blaž p. Ante n. 20, Alfirev Stipe p. Ive n. 20,
Šprljan Bene p. Mate n. 20, šprljan Ivan p.
Mate nov. 20, Ćićin Šajin Vica n. 20, Barešin
Mate p. Jakova n. 10. Trcera Andrija p. Mar-
ćoia nov. 10, ćićin Šajin Luka n. 10, Markoč
Marija p. Ante n. 10, Grgurev Iva n. 10, Ju-
rićev Barbin Šunka nov. 10, Jurićev Malija p.
Spire n. 4, Crljenkov Niko p. Vicka nov. 30,
Lag&n Zorobabel Antica ud. p. Mise n. 50. Ukopno f. 28:91.
XXXVIII. Imenica.
Sakupljeno u Starom Gradu.
Veleč. Dominikanski Samostan for. 3, 0.
Albert Gamulin Nadstojnik f. 2, 0. Jerko Via-
hović f. 1, 0. Konstancij Stanojević f. 1, M.
P. gosp« Bartul Iiiić privr. žup. f. 1, M. P. gosp.
Ivan Plančić žup. pomoćnik f. 1, M. P. gosp.
Ivan Duboković žup. pomoćnik for. 1, Antica
Garbati Stalio n. 40, Kate Garbati Budrović n.
50, N. N. for. 1, N. N. for. 2, Obitelj udove
Klare Garbati for. 1, Ivan Vranjican posjednik
for. 1, Dinko Zaninović f. 1, Jerka ud. Marin-
ković n. 60, Ljudevit Vitali trg. n. 40, Josip
Vranković posjed, for. 2, File ud. Fabrio f. 1,
Vinko Selem c. k. porez. prig. n. 60, Bernardo
Dančević c. k. bivši pisar f. 1, Kamila Stalio
posjed, f. 1, N. N. f. 1. Ivan Jelineo trg. n.
50, Ante Dobrovoljić trg. n. 30, Lukrecija ud.
Franetović f. 1, Antica Stalio pok. Petra n. 50,
Juraj Matijević trg. nov. 50, Juraj Ostoić trg.
for. 1, N. N. f. 1, Petar Matković trg. n. 80,
Dinko Rossini pomor. kap. n. 50, Kate ud. Sr-
janović n. 50, Lavra ud. Buić f. 1: 60, Jeli-
sava ud. Iiiić n. 60, Petar Lušić trg. n. 50,
Petar Bervaldi trg. f. 1, Ante Bervaldi trg. n.
30, Ante Kovačević trg. n. 50, Mandaljena ud.
Jelinić f. 1, Kate ud. Daletis f. 1, N. N. f. 2,
Ivan Ljubić ljekarnik nov. 50, Nikola Iiiić trg.
f. 1, Ivan Ljubić pok. Jurja posjed, n. 40, Ante
de Denaro c. kr. pisar for. 1, Juraj Vranković
pom. kap. n. 40, Andrija Ljubić trg. f. 1, Mate
Vranjican gostionik for. 1:50, Braća i Sestre
trećeg reda sv. Dominika i svet. Frane f. 11:83,
N. Matulović c. k. porezni prijamnik f. 1.
Ukupno f. 58:23.
XXXIX. Imenica.
Sakupljeno u Zloselih.
M. P. Petar pop Gabrić župnik for. 3. Od
svojih župljana sakupio for. 2:4:2.
Ukupno f. 5: 42.
XL. Imenica.
Preko preč. i presvietlog Biskupskog Ureda
u Dubrovniku.
Korčula f. 13:36, Lumbarda f. 2, Žrnova
f. 2:03 Blata f. 1:60 Lastovo f. 11.
Ukupno f. 30:05.
Po prijašnjim Imenicamf. 713:87 '/2, 22 %
franka, 1 skud i pd križanice.
Svega f. 836:48 % I '/„ franka, 1 skud
i pd križanice.
' • J
Ođborov rad primiče se svrsi. Hrvatska
adresa je izgradjena, te će se ukusno vezati,
a njezin sadržaj uhvamo da će naći odjeke
od Vatikana do najdaljeg kraja domovine.
Prepisuje se stara hrvatska misa, po našemu
zaslužnomu Kuhaču našasta, te će se nastojati
da bude pjevana i u župnoj crkvi Sv. Marije
u Zagrebu, i u Basilici Sv. Klementa istog
dana 5 srpnja. Svaki dan prijavljuju se novi
hodočastnici. Sva želježnieka i parabrodarska
društva obališe tko više tko manje vozarinu.
Središnji odbor u Rimu piše nam, da on na-
stoji iste polakšice dobiti od tamošnjih zelje-
žničkih družtva, koja se pokazuju takodjer
sklona obaliti ciene vožnje. Ona bi bila spra-
vna, kad bi bio dovoljan broj hodočastnika,
staviti na njihovo razpoloženje posebni vlak
u Jakinu, te je sva prilika da će dalmatinski
hodočastnici uživati tu pogodnost prvo od
naših, koji neće skupa putovati, a malo ih je
koji se uhvaju povjeriti moru, makar bilo
ljetno vrieme. Sprema se deputacija Bošnjaka
i Hercegovaca, a na Čelo im Biskupovi, Dolazi
s njima i jedan bogati Bošnjak muhamedanac,
a odovle krenuti će takodjer koji vjernik grčko-
istočne crkve. Cesi i Poljaci 25 i m. -biti
će u Beču, gdje će se sastati, pak će u Trst,
a odovle u Jakin, da stignu u Rim za Pe-
trovdan. I naši hodočastnici nastojati će za taj
svečani dan biti u „Caput mundi," da apostolskim
poglavicam izruče potvrdu svoje vjere u dan
njihovim mučeničtvom u vječnome gradu po-
svećen. Svakako pakjur je uročen prm sastanak
svih hrvatskih hodočastnika dne dne 1. Srpnja
pod večer u svetojeronimskom zavodu, koji je
velikodušnim načinom došo u susret na razne
načine siromašnijim hodočastnikom, osobito
sveštenikom. Naša zviezda predhodnica, Pre-
uzvišeni Strossmajer, pozvan iz Rima, sutra
će Zagrebom proći, ostati će dva dana i sa
predsjednikom našega odbora preč. RaČkom
odputovati će u Rim. Njegovome Velikome
srcu, koje je čeznulo vazda za sjedinjenjem
braće jedne krvi, Providnost Božija priuzdr-
žaje najljepše i najdostojnije zadovoljstvo u
vječnom gradu, da predvodi Otcu kršćanstva
sva slavenska plemena u izpovjedanju jedne
spasujuće vjere. Sprema se u Vatikanu sjajna
akademija^ o kojoj pjesnici iz svakoga ple-
mena slavenskoga zapjevati će hvale slaven-
skim Apostolom, i uzveličitelju njihove slave
Lavu XIII. Tu će i Hrvat zapjevati svoju
pjesmu, a taj pjesnik pozvan po našemu od-
boru jest Vaš i naš Mihovil Pavlinović. Pohi-
tite, braćo, u Rim, da posije svakojakih borba
pretrpljenih posije toliko poniženja zadanih
slavenskim narodom po mognćnicih, uživamo
pred najsjajnijim i najsvetijim priestoljem
ove zemlje uživamo jedan dan nepomućenog
zadovoljstva, rajskog raskoša, kršćanskog i
narodnog ponosa. U Rim!
Zagreb, 7 lipnja 1881
Izvršujući odbor za slavensko hodočašće u Rim.
-———-»oofg-oo.-.-— —
Javit nam je, u ime Slavnog ovdješnjeg
Odbora za hodočašće u Rim, da mu nije mo-
guće odazivat se privatnim pismima na razne
upite i razjašnjenja, što je u ostalom i suvišno,
buduć se odbor starao da svaku točno priobći
u našem listu. Upozoruju se ujedno gospoda
hodočastnici na nuždu da se drže, u koliko je
ustanovljeno, javljenih naputaka, ako žele da im
odbor takodjer bude raogo sa svoje strane iz-
vršiti zadata obećanja.
Poljaci u Šlezkoj podnieii su grofu Taaffeu
spomenicu, koja se tiče ravnopravnosti u Šlez-
koj, iz koje vadimo: Žiteljstvo poljsko zahva-
ljuje vladi za njeno dosadanje nastojanje i iz-
riče joj svoje povjerenje. Govoreći o ulozi mi-
nistarstva, da uvede ravnopravnost svih narod-
nosti u državi, priznaje, da vlada veći obzir sad
azima na seosko žiteljstvo, na koje je dosele
malo pazila. „Nu pri svem tom — veli spome-
nica — tišti poljsko žiteljstvo u Šlezkoj jedna
nepravednost, koja je u drugim austrijskim zemljani
odstranjena budi posve budi samo donekle. Sve
naše molbe kod suda moraju se podavati jezikom
njemačkim, nam nepoznatim, šio je spojeno
s gubitkom vremena i novca. Ujedno se svi
propisi i proglasi sudova i drugih ćesarsko-
kraljevskih ureda izključivo izdavaju na jeziku
njemačkom, te moramo podpisivati listine kojim
neznamo za zadržaj radi tudjega jezika, u kojem
su napisane. Nedostatak narodne ravnopravnosti,
kakovu ipak temeljni zakoni svim narodim
monarkije zajamčuju jednakom mjerom, tišti nas
na svakom koraku, donosi nam preveliku, ne-
izrecivu štetu moralnu i materijalnuMa koncu
stoji molbo, da ministarstvo uvede narodnu ra-
vnopravnost u Šlezkoj, da ukine prije toga
naredbu ministarstva nutarnjih posala od 25
rujna 1851 broj 4665, dalje naredbu ministar-
stva pravosudja od 3 studenoga 1851 broj
13.470, napokon naredbu istoga ministarstva od
22 srpnja 1861 broj 6099. Spomenicu podpisalo
je do 50 starešina obćina iz kneževstva te-
šinskoga.
Srbska skupština bi zatvorena priestolnim go-
vorom kneza Milana, koji isti dan krenuo na
put u inozemstvo, da najprije posjeti Njegovo
Veličanstvo cara u Budimpešti, a zatim nje-
mačkoga cara u Berlinu. Iz Berlina odputovat će
knez u Petrograd, da pozdravi novoga cara.
Kako se s više strana uvjerava, knez ovom
sgodom kani kod tri carska dvora potaknuti
pitanje o uzdignuću kneževine na kraljevinu.
Depeša, koja je na 1. o. mj. došla preko
Biograda o stanju stvari u Arbanaškoj, svjedoči,
da ustanak arbanaški piše Obzor, nije još
sve dosele ugušen, a istom sad da će u istinu
buknuti. Dosadanje viesti, koje su došle iz Ca-
rigrada o ngušenju arbanaškoga ustanka slične
su valjda onim, koje su dolazile u svoje vrieme
o ustanku u Hercegovini.
f^C
U oči izbora u Hrvatskoj.
Svakomu iskrenomu Hrvatu predleži evo
opeta prilika i dužnost, da svoju ljubav prema
domovini zasvjedoči. Kako je dužnost pojedinaca,
da jedan dragomu dobrim savjetom, dobrim pri-
mjerom, dobrom riečju bude kod te stvari na
uslugu: tako je i dužnost patriotičnih listova,
koji su pozvani da brane vjero i prava domo-
vine, da takodjer takovom prilikom gdje koju
dobru prozbore. I „Kat. Dalm." koja nesudi
ljude samo po osobam, nego više po vrlim dje-
jim, drži si za svetu domoljubnu dužnost, da
lom prigodom svoje misli i čuvstva iztakne. Da
joj je moguće prodrieti i u najzabitniji kafić
mile Hrvatske, svakomu bi Hrvatu na srce sta-
vila : da, ugledav se u primjer vrlih naših otaca,
brani u ovo nevierno doba svoju vjeru, ali da
isto takovom odvažnošću i zanosom, u isto ovo
prama domovini sa mnogih strana nevjerno doba,
brani ona prava mile domovine, što nam jih
mirno pazit, al nebudi Vam prosto i čuvajte se nad
našim ognjištem grijat se, za mržnje nam namićat,
jer inače ćemo Vas prBtom kazat i riet da ste s puta
zašli. Nit Vas je starešina, Dalmatov dopisniče, k nama
poslao, nit Vas mi u obćinstvo takova primismo,
za propovjedanje i razprostranjivanje nekog Vašeg
novog sklada i bratstva, kog mi preziremo a Vas
za sad žalimo.
Čuvajte se, gospod., unapried tako Skradin
mirit, jer znajte da — tko u naša prava dirne, ne-
će sanjat sane mirne. —
Iz Pokrajine, na Duhove.
Jedna od najsvetijih dužnosti roditelja ta je:
izobražiti djecu svoju po mogućnosti stališa svoga,
e da jednom budu na čast i korist crkvi, otačbini,
državi i samim sebi. Ali ovoj dužnosti velika ve-
ćina roditelja neodgovara i to, ili iz crne nevolje
koja ih tišti, ili s nemarnosti, premda u položaju,
ili napokon s nevoljnog zvaničnog položaja u kom
se nahode. Medju ove zadnje spada narodni učitelj
ovkraj Velebita. — Ovaj odgajatelj naroda, dobro-
činitelj družtva, svoju djecu puštati mora u neznan-
stvu ! Užasno, ali ipak istinito! jerbo narodni^ uči-
telj, providjen kukavnom plaćicom, k6 najzadnji za-
natlija ili ključar, jedva jedvice da prožive i da
smiri svakidašnje običajne potrebe: jelo i opravu,
a kamo da doškoči svim nepredvidnim i neobhodno
potrebnim troškovom, štono ih zahtieva ugled i po-
ložaj njegov. Pa s toga riedko je naći oženjena u-
čitelja koji da nije zadužen. Takov nesretni položaj,
zadaje mu brige i nevolje i paralizira njegovo uči-
teljsko djelovanje. Zavidno ti li je učiteljevo stanje!
Pa po vrh sve te nevolje ovaj izobražitelj naroda,
prisiljen je biedan svojima očima, sit se nagledati,
kako se njegova djeca skiću bezposlena, zapuštena,
bez da joj on pomoći može, ili da se itko za nju
stara ma kojim načinom ili patriotičnom institucijom!
Ne, ništa i ni mrve nema za sama učitelja, već ti
o Bože mili pomozi njemu koji sama sebe žrtvuje
u korist roda i naroda, a družtvo zanj i za njegov
porod, ni pomilujuće rieči. Djeca ključara, žandara,
financiera itd. imaju pravo na tako rečene hand-
stipendije najmanje od 50 for. godišnjih, a sinovi pr-
vog i najvećeg dobrotvora družtva nemaju nikakova
prava na pomoć. Svi stališi imaju svoje zaklade, no
sami učitelji jok! nit se tko stara da takova šta
zasnuje, da djeci učitelja providi način izobraženja.
Zato, narode, najprije tebi se obraćam, daj, zauzmi
ze za nevoljnu djecu, tu sirotčad učitelja tvojih, ka-
kvim darom, da se zasnuje zaklada na pomaganje
djece učitelja, da neostanu bez kruha i krova, bez
alata i zanata, prosjaci od mladosti do groba. Od-
bore Zemaljski., Vlado, rodoljubna gospodo! vama
se izručam, promotrite malo stvar, te živo zauzmite
se da se što takova zavede, pa i dično Svećenstvo
naše neće zaostati u ovom rodoljubnom poduzeću,
svi i svak će rado pomoći. I vi, narodni učitelji,
nezaostanite, na Vašim sastancim dogovorite se, sa-
stavite odbor ili opunomoćite Vaše izaslanike na bu-
duću pokrajinsku skupštinu, da se dogovore i ute-
melje jednu učiteljsku zadrugu poput one braće
preko Velebita, sa malim i mjesecnimi prinesci, što
će mnogo oblakšati vašu starost kako da providite
izobraženju djece svoje. Nedriemajmo, dogovorimo
se, razvijmo što bolje predmet, samo napried, ame-
djutim od srca vam pozdrav od sudruga
Pag, 29 svibnja (zakasnilo).
Bolje ikad nego nikad. Kad nitko drugi evo
mene. Sa svih strana monarkije dohode nam na
znanje upečaćene i telegrafičke viesti i čestitke ve-
likog veselja i svetkovanja, to u sv. hramovih Bo-
žjih, koli po svih javnih mjestih, i ova sva nisu drugo
nego živa svjedočanstva o jednodušnom uzhićenju,
kojim svi puci Austrije štovaše srećno vjenčanje
Nj. c. kr. Visosti prejasnoga Naddužde Carevića
Rudolfa sa kr. Visosti prejasne kraljevne kneginje
Stjepanke} svi proslaviše ga živahnim štovanjem, te
i spomenici nosećimi ime Rudolfa i Stjepanke, i i-
nimi dobročinstvenimi djeli to isto potvrdiše.
Ovi isti znameniti dan 10 svib. bijaše prosla-
vljen i ovdje u Pagu: bje pjevana svečano služba
božja u ovoj velikoj Crkvi u prisutnosti g c. k.
političkog komesara skupa s inimi c. k. činovnici gra-
djanskimi, te vojničkimi i financialnimi osobami, uza
gg. načelnika i prisjednike obćinske, učeće mladeži
sa Mrojimi učitelji. Posije sv. Mise, prija koje bje
pje^na Carevka na hrvat, jeziku od školske mužke
i ženske diece, izpjevano bijaše „Tebe Boga hva-
limo" — Pucanja iz mužara čulo se dosta; razsvje-
tljenje grada, kako bijaše osnovano, nije sbog jake
bure moglo za rukom poći; nu i siromašad ovi dan
nije bila zaboravljena.
Takodjer čč. Majke i ine koludrice ovog mje-
sta da izkažu velesrdno svoja ćućenja dužne za-
hvalnosti prema Cesarskoj obitelji proslaviše ovi pre-
jasnim Zaručnicim Rudolfu i Stjepanki presrećni dan
na 11 tek. (budući dne 10 zapriečeni kanonici u svo-
joj crkvi), tu bje odpojena sv. Misa od preč. kan.
njihovog kapelana u pribitnosti preč. Kaptola, sa
Ambrozijanskom pjesmom; — te na svrhi odpojiše
ljubkim angjeoskim glasom narodnu Carevku u na-
šem majčinom jezika učenice njihove.
Lissa, 6 giugno.
(... ć) Ieri fu un giorno di vera gioia pei
Lissani i quali festeggiarono, con quella spontaneità,
che soltanto da gratitudine puö derivare, I'installa-
zione di Monsignor Stefano Siminiati Prelato Dome-
stico di Sua Santità, Canonico residenziale di Lesina,
a Prepósito di quell'illustre Capitolo Cattedrale.
Fin dal primo mattino le barche nel porto
erano tutte pavesate a festa, le finestre delle case
adorne di arazzi e strati con iscrizioni e peesie in
slavo ed in italiano, analoghe alia circos tanza, ed
alla sera vi tu generale illuminazione della borgata.
una festa alia quale prese parte la Chiesa e la po-
polazione tutta, e la rappresentanza Comunale in
quel giorno inviava a Mr. Siminiati un indirizzo di
congratulazione, e facendosi interprete dei sentimenti
dei comunisti, esternavagli la loro riconoscenza.
E avrebbe potuto Lissa far altrimenti? Nô al
certo ; chè Mr. Siminiati resterà sempre uno dei più
benemeriti suoi parroci.
Egli nacque a Lissa, e vi stette Párroco per
trenta anni. Tutte le sue cure furono sempre ri-
volte al bene della Chiesa e del popolo.
Lo zelo indefesso, 1'operosa carità e l'illimitata
generosità, sono doti, che distinguono Mr. Siminiati
anche a Lesina, ed i Lesignani gliene sanno grado.
Il telegrafo ieri ci annunziö che la città era in festa,
e che i cittadini tutti, senza distinzione di ceto,
esultanti le accompagnarono alla Chiesa.
Tale tributo di riconoscenza era dovuto a Mr.
Siminiati. Chi bene semina, bene raccoglie!
Drniš, 12 lipnja.
Po poznatomu razpuštenju ovomjestnoga učion-
skoga vieća, došlo se napokon do toga da se udje-
lotvori novo: nu na žalost, kao predsjednik istoga
bi predložen čovjek dakako nesposoban, koji nezna
pisati, a slabo i čitati: samo ga hvale ovdješnji fa-
kini. J) Bio je poslušnikom bivšeg sudca Piperate:
a po svomu uprapaštenju skitao se po Bosni, gdje
je služio Murat — bega Kapetanovića; te je i sada
strastveni ljubitelj turaka, što njegovu položaju ne
dolikuje. Ovo je tobožnji pašanac nekoga Lapenne,
— Tonin lakrdijaš, koji se hvasta da je fac-totum
u našoj obćini, i da će đojdućih obćinskih izbora
postati načelnikom. Ostali su članovi: Ante Raduić,
Antonija Baran, Marko Granda i Poznan Klane.
Sada neka naši sude, je li pristojno da nam ovakovi
ljudi zastupaju obću prosvjetu! Uz to se preporu-
čujemo starijoj učionskoj vlasti.
RAZLIČITE VIESTI.
La rappresentanza Comunale di Lissa ail' Ilhi-
sirissimo Monsignor Siminiati: ,,E chi più del paese,
che vide nascere V. S. Illustrissima e Reverendis-
sima, e che per trent' anni ebbe agio di ammirare
lo zelo e la pietà Vostra nell' e.sercizio dell'impor-
tante ministero parocchiale, puô godere, che i Vostri
meriti vengano premiati?
Nessuno certamente; ed infatti generale fu
l'esultanza dei Lissani allorquando i sacri bronzi
delle patrie Chiese loro annuuziarono la promozione
di V. S. I. e R. a Preposito del Capitolo di codesta
Insigne Cattedrale.
La rappresentanza Comunale, lieta di mani-
festare a V. S. Ill.ma e Rev.ma in questo giorno in
cui andate ad occupare lo Stallo conferitoVi, codesti
sentimenti de' suoi amministrati, che sono quegli
stessi, che essa professa per Voi, vi porge le più
sentite congratulazioni, e facendo fervidi voti al
Signore pella Vostra conservazione, prega Vossi-
gnoria Reverendissima di raccomandare la patria
Vostra a Dio, e di gradire le proteste della Sua
perfetta stima e riconoscenza.
Lissa, 5 giugno 1881.
di V. S. Illustrissima e Reverendissima
Devotissima
La rappresentanza Comunale.
Airillustrissimo e Rev.mo Monsignore
M.r Stefano Canonico Siminiati
Prelato Domestico e Cameriere d'onore
di S. Santità Decorato della Croce aurea
del mérito colla corona neonominato Pre-
posito del Capitolo Cattedrale di Lesina.
Viest sa sumnjom javljena, da je načelnik
Kotorski Lipovac bio ubijen, nije, na sreću istinita.
Pišu nam iz Šibenika, 18 tek.:
Na Duhove uz prisutnost množije naroda, u
Crkvi S. Dominika, bi svečano zaodjeven redovničkom
Dominikanskom haljinom momak od 21 godine rodom
iz ravnih Kaštila, imenom Mate Matijača, sinovac
sađanjega vrlo-zaslužnog Državnika Dominikanskoga.
Pri obredu što ga ovrši ovdješnji Samostanski Nad-
stojnik velevriedni 0. A. M. Miškov i preko go-
vora u kojem isti iztakne redovničke dužnosti, svakom
proteče suza na oko, a osobito kad novog redovnika
Nadstojnik i prisutni Redovnici zagrliše ipoljubiše.
Bijaše novoredovniku prisutan Otac i Sestra, oče-
vidno vrlo ganuti. Nadjenuto bi mu novo redovničke
ime Brat Agustin.
Pišu nam s Muća, na 10 o. m.:
Svih ovih dana bila amo povodnja kiša, a jučer
u jutro osvanuo na Svilaji debeo snieg kao usried
zime, a bilo ga je dosta i na Zelovu.
Primismo osim znatne jur oglašene svote i
drugu još znatniju u iznosu od 76:93 kao Petrov
Novčić, sakupljen u Sinju od dva lica koja su na
diku našemu narodu: preč. O Vinka Salinovića Dr-
žavnika 00. Franovaca i veleuč. gosp. Vinka Mi-
lića obćeštovanog Sudca u junačkom Sinju. Slava im!
N. P. Biskup Strossmayer i kan. RaČki stigli
su u Rim na 16 tek., da čine priprave za veliko
slavensko hodočašće.
Broj je južnoslovinskih hodočastnika toliko na-
raso, da će dohitit 200. Od prilike polovicom toga
broja biti će zastupana Dalmacija. Iz Bosne ide do
40 Franjevaca.
Na 16 tek. stigla je u Zagreb žicom žalostna
viest, koja će bolno odjeknuti po cieloj Hrvatskoj,
da je umro, nakon kratkog bolovanja, u Frankfurtu
slavni hrvatski umjetnik na guslam, Franjo Krežma.
Bio je rodom iz Osieka i imao je istom 19 godina.
Umro je u Zagrebu poznati knjižar Lav. Har-
tman. Rodom je bio iz Ugarske, a po vjeri žudio.
Na 13 tek. bio je barun Rodić u N. V. Kralja.
Ćula se je na 14 tek. u jutro opet trešnja za
jedno 4 hipa, u srednjoj Dalmaciji, osobito na Pe-
Iješću i u Neretvi.
La nostra Giunta pubblica il seguente Avviso :
Giusta deliberato dietale dei 15 iuglio 1880,
verrà costruito in Sebcnico un ospitale provinciale
con annessovi manicomio.
I lavori da eseguirsi, secondo i prezzi unitari,
sono i seguenti:
I. lavori di muratore al prezzo
fiscale di f. 105.000,
II. lavori di carpentiere al prezzo
fiscale di . . f. 21.000.
Le ulteriori condizioni, i piani ecc. ecc., sono
ispezionabili nell' uffizio della Giunta provinciale dal
15 giugno 1881 in poi.
Le offerte munite dei corrispondente bollo e
dei vadio dei 5 per cento devono essere prodotte
alla Giunta provinciale fino al 1d luglio 1881 allé
ore 10 ant.
Pišu nam iz Drniša, 8 lipnja.
Jučer na noć, neki bezsramnici, premda vrata
zatvorena, prozori gvozdjem i mrežom zapriečeni,
nutrnji pristup nemogućan, van kroz neke još visoko
stojeće otvore, pokupiše siromašnim majstorom, iz
Drniške — nove crkve Rožarice, sav aljit, u vried-
nosti od 100 forinta. A redari?
Zar su i tamo postali gospodari, kao ovdje u
vaora gradu ? Ur.
Il distinto professore Giuseppe Gelöic — il
noto raecoglitore di memorie patrie — redigerà una
pubblicazione mensile, la quale, sotto molti aspetti,
si presenta utile ed intéressante. Eccone il programma :
„Un considerevole numéro di monografie istoriche
di nostro interesse patrio, disperse nelle appendici
di giornali politici, quand' anche non trascorra inos-
servato, perisce coll'effimera vita de'fogli ne'quali
ebbero ricetto. Documenti importanti e preziosi la-
vori sull'istoria dalmata, retaggio inedito de'nostri
maggiori, deperiscon negli scafali degli archivi e'delle
biblioteche pabbliche e private, mentre gli studiosi
deplorano tuttogiorno il difetto di queste impor-
tantissime fonti. — A scongiurare i danni di queste
perdite, alcuni cultori di storia patria convennero
nel progetto di una pubblicazione periodica mensile,
che annualmente possa costituire;
fcéoapre avuto fortuna, perché, tutte le volte
che i suoi governanti hanno commesso er-
rori, le si offri 1' occasione di ripararli. Da
cinque anni i suoi ministri le fecero perdere
tutti gli amici, ed oggi li puó riacquistare".
La Deutsche Zeitung sopra citata é di parere
che 1' alleanza coll' Austria fosse per 1' Italia
una necessitk. „Essa (1' Italia) non trovava
piü nessun alleato a cui appoggiarsi, era
ridotta o a continuare da sola la sua taci-
turna opposizione oontro 1' ordine di cose e-
sistente in Europa, o sottomettersi alia po-
lítica pacifica, della quale e antesignana la
Germania."
Insomma, per quanti giornali d'Europa
noi consultiamo, in tutti troviamo un mi ra-
bile accordo nel dichiarare che il viaggio a
Vienna é un atto di resipiscenza, di ripara-
zione e di sottomissione. La Gazzetta d' I-
talia pero (24 ottobre) non é d'avviso che
nella nuova alleanza 1' Italia ahbia a trovare
il baluardo che la salvi, primo perché la
Francia le é avversa-, secondo perché la
Germania si serve di noi solo come di «tru-
niento. E, „quando lo strumento avrk ser
vito ai fini meditati, sara infranto e i pezzi
gettati a chi li saprá prima afferrare. E la
Germania sara allora a Trieste, perché l'Au-
Btria sark a Salonicco; e la Francia, padrona
incontrastata del Mediterráneo, e non ingiu-
stamente avida di galliche vendette, ci mi
naccerk con una quasi ininterrotta linea di
cannoni e di corazzate dalla Goletta al Ce-
nisio".
La France, in tempi non lontani tutta per
gli Italianissimi, ora in un articolo, a cui
da per titolo L' Italia in visita, scrive: „11
re Umberto sta per rendere visita agli Im-
peratori d' Austria e di Germania. Per la
aeconda volta, dopo la caduta del potere
temporale, il Re d' Italia stima utile un passo
che é meno un atto di cortesía che una pre
mura, per non diré un omaggioPoi di-
scorre nel viaggio che fece a Vienna e Ber-
lino Vittorio Emanuele. „Egli obbediva, dice
fra le altre cose, alio esigenze politiche, vol-
tando le spalle al passato, dimenticando le
ore in cui, piccolo Re, di Piemonte, egli era
un cliente della Francia, e chiudendo gli
occhi per non vedere i piani lombardi, tinti
del nostro sangue versato per 1' Italia. La
aventura non ha cortigiani. La nostra patria,
mutilata, poteva deplorare 1' ingratitudine di
coloro che aveva contribuito a creare, raa
non doveva meravigliarsene."
Venuta poi al viaggio di re Umberto, la
France dice di saperlo spiegare meno an-
cora di quello di Vittorio Emanuele. „Oggi
ci spieghiamo meno i passi di re Umberto.
Che va egli cercando a Settentrione, e che
vi porta con sé ?" E continua: ,,E noto che
últimamente, a proposito degli affari di Tu-
nisi, si fecero da Roma tentativi per otte-
nere un' azione comune dall' Inghilterra e
dalla Turchia. L' impresa avendo abortito,
1' Italia, che é molto isolata, volgesi ad altra
parte ed offresi a nuovi amori... Ma questo
non ci riguarda; e, per considerare !a sola
cosa che a noi importi, vediamo se i nostri
interessi francesi sono intaccati o minacciati.
Non lo crediamo. L' alleanza dell' Austria
Ungheria e della Germania é un' alleanza
di pace... Ci é dunque indiíferente che il re
Umberto entri o non entri in un concerto
di política pacifica. I destini della nostra pa
tria dipendono da avvenimenti, di cui il velo
dell' avvenire ci nasconde i misteri. Oggi
noi puré vogliamo la pace... La nostra pa-
POD US TAK.
Govor
(V. br. 81).
Tek je tisak obreten, evo našega Zadra-
nina Benka Benkovića gdje izdaje (u za-
dnjoj trećini XV. vieka) djelo (u akade-
mijskoj knjižnici čuvano) po nauci Duns
Scota, začetnika u XIV. vieku filosofijske
one škole, koja se opriečila kritički — (od
prilike kako poslie Kant Leibnizu—) nauci
Tome Akvinskoga. Po navodu predgovora
k akademijskoj I. knjizi starih hrvatskih
pisaca bio bi taj Benković učiteljevuo na
Sorboni, slovio s imenom „prvak svih zna-
nosti" i s mnogih tiskanih (od mene dosad
nevidjenih i u Parizu uzalud traženih) filo-
sofiijskih djela koncem XV. i početkom
XVI. vieka. Po navodu istoga predgovora
bio bi već prije Benkovića Nikola Kotoranin,
biskup modruški, (koj i da je bio i poslanik
kraljev pri stolici papinskoj, i daje u jednoj
glagolskoj svećenstvu i kapitulu modru-
škomu pisanoj poslanici krepko se zauzi-
mao za porabu staro-hrvatskoga jezika u
svojoj biskupiji) — taj Kotoranin bio bi,
velim, tik poslie sredine XV. vieka napisao
latinsko djelo o neumrlosti duše, kojega ru
kopis da se čuva u dvorskoj knjižnici u
Beču. Spominje se u istom predgovoru i
rola d'ordine dev'essere il raccoglimento
La minaccia, per essere velata, non è mono
chiara.
Dopisi.
Trogir, na 13 listopada.
Posije mog dugog putovanja po Dalmaciji
odoli da napokon posietim mog starog pri-
jatelja župnika u Drveniku Don Šimuna An-
gjelinovića. Čim stupili u Zironu iliti Drve-
nik, i vidjeh stan gdje biedni Župnik stoji,
podviknuh : ta to je spiia. Dne prvi listopada
obnoć Bog podieli liepu rosu težaku, ali
onu noć nebi mira u stanu župnikovu, jer
kuća kao rešeto teće. Upitah župnika: po
Bogu brate kako možeš stati ovdje, poginut
ćeš zimus! A župnik mi: Crkva plaća za sta i
župnika fior. 80 godišnjih. Iz početka mišlj; t
da se šali, jer vas stan nevridi fior. 80. Dozna-
doh pak daje ovo 13 godina da Crkovinarstvo
plaća najam od fior. 100, što biva fior. 1300.
A za župničku kuću ima sad 38 godina da
se kuca ali još nevidi se uspieha. Novom
godinom mora župnik seliti kad se nitko
neće da brine za stan. Kako sam razumio
tute je najveći neprijatelj neki Veraink,
koji svaku osumjećuje. U 38 godina učinilo
se je već 120 molbenica nek se načini stan
ili kuća. Vis. Vlado već bi bilo vrieme, da
se nešto uradi. Ovdje u Zironi nema ni
učione. Kažu da su se tri puta obratili bili
na pokrajinsko vieće, i to nudjajuć klupa,
stol, kalamare, tablice, a Crkva ustupila bi
kuću mukte za 10 godina a nek se samo
stan napravi na troškove a posije deset godin
da se trošak odbije od najma. Vlada nemiče
se premda zna da u selu ima 78 djece
mužke i ženske obvezane na nauk! Župnik
mi reče da nema u svoj okolici Trogirskoj
jedne učione! Gospodo moja, ovo neće reći
da smo u 19 vieku, ovo će reći nazadovati.
Nebih bio vjerovao da nisam vidio sve svojim
očima. Da nas Bog nenadari kišom dne 1
tek., naopako, jer jadni seljani usilovani su
nositi vodu iz Trogira, a župnik usilovan
kupovati ju, čim kako nema kuće nema niti
čatrnje. Gos podo metnite ruku na prsi i pitam
vas: kad vami što malo majka u gradovim,
kako ste uznemireni, a jadan župnik čami
u oskudici na selu. Pak? Pak?!
S otoka Hvara, dne 21 listopada.
Kadkada se je čovjeku i stvarju male
vriednosti zabavljati, pa ja i meni sada.
One dvie rieči tiskane u br. 71 ,,K. D."
na obranu zamjenika hodočastnih župnika
opekle častnog dopisnika „N. L," te da
oparini nadje lieka uhvatio se pera, pa udri
po dopisniku ,,K. D.", misleć možda kad
čovjek piše da zato i razloži, a kad je nešto
napiskarao da se je opravdao i uništio pro-
tivnika!
Gospodin dop. „N. L." tvrdi da zamjenici
nisu bili javno uvriedjeni njegovim dopisom
u br. 61 ,,N. L." a kao dokaz, recte da
prevari čitatelje, navadja neki dio rieči iz
kojih kako stoje u br. 79 ,,N. L." naravno
neproizlazi nikakva uvrieda. Ali zašto gosp.
dopisnik nije naveo cieli period nego samo
odlomak? Da je naveo sve, nebi mu bilo
pošlo za rukom onako zaključiti. Da imam
pri ruci br. 61 ,,N. L," naveo bih mu ja
Ivan Križan ili Crisalio, Zadranin, kao rektor
i kao učitelj filosofije na sveučilištu pado-
vanskom pod konac XV. vieka, te kao pisac
njekoliko filosofijskili djela; spominje se tu
i latinsko, valjda etičkoga sadržaja djelo
Sibenčanina Ivana Polikarpova Saveritana,
izdano u Mletcih po izmaku prve petine XV.
vieka pod naslovom : „način života ljudskoga/'
Za propasti bosanskoga kraljevstva za-
klonio se od turske okrutnosti u Dubrovnik
s drugimi plemići bosanskimi i mladi Juraj
Dobrotić. Krivo ga njeki tudji pisci smatrahu
Dubrovčaninom, ili dapače, morda porad
njegova književnoga imena „Georgiis Be
nignus", Talijanom; utvrdjeno je, da je Bo-
šnjak, rodom iz Srebrnice, a od stare bo
sanske plemićke porodice. Bio je u cvietu
života pod konac XV. i početkom XVI.
vieka. Izučiv nauke, kako sam u predgovoru
jednoga djela kaže, na slavnih sveučilištih
Italije, pak u Parizu i u Oxfordu, te upoznav
se najpače s filosofijskom naukom Duns
Scota, učiteljevaše u Florenciji, gdje udje
u volju Cosmi [i Lorenzu Medicim. Poslie
uzbune proti njima, kaže Cerva, vrati se u
Dubrovnik, gdje se dade posve -na nauke,
upokojen, jer, kako sam veli Dubrovčanom:
„kad sam poslie 33. godine što ljutinom
protivnika što Ijubavju srodnika potaknut
opet potražio nepoznatu mi već domovinu,
te sam braći bio tudjinac i sinovom majke
njegove rieči kako tu stoje, ali na žalost
nemogu ga poslužiti. Nu ipak, kao pravi i
valjani dokaz da su one rieči bile baš uvned-
ljive za zamjenike, reći ou da su uzrok nje-
govomu dopisu bile rieči tiskane u ,,N. L."
pod naslovom „pišu nam s otoka Hvara dne
22 Srpnjagdje se je u obće napadalo na
svećenstvo naše Biskupije. Ter se dobro
spominjem, tu se nije govorilo ni o sjajnomu
ni o dostojnomu načinu proslave, nego da
se je malo gdje ista proslava učinila. Na
ovu viest dopisnik ,,N. L." odgovorio je
onako kako stoji u br. 61. Sad pitam: za
ona mjesta gdje su pravi župnici bili u ho-
dočašću tko je bio odgovornim? ako se po
tih mjestih nije ni siajnim ni dostoinim dali
nikakvim načinom proslavilo dan 5 Srpnja,
tko je tomu kriv? ili župnici hodočastnici,
ili zamjenici? ovdje nije kud kamo ; ali gosp.
dopisnik ,,N. L." govori da župnici nisu,
dakle su po njegovom sudu, zamjenici. Ovako
zaključiti, nije li smiesno ustati na obranu
zamjenikai Nije li ovo javna uvrieda? Ter
je gosp. dopisnik „N. L." u stanju protivno
mi dokazati ja ću izpovjediti: erravi, ergo
parče; nu mučno mi je vjerovati da će mu
to ikada poć za rukom. Sada očito govorim
da je gosp. dopisnik „N. L." htio iskreno
opravdati svećenstvo naše Biskupije, bio bi
se drugčije izrazio, ali njemu je bila pred
očima jedna sama jedina osoba koju je želio
upravdati, a da mu stvar bolje i častnije
izpane sve je župnike hodočastnike u jedan
snop sakupio.
Što paka gospod. dopisnik govori da za-
mjenici niesu mogli održati svečanosti onako
sjajne i obćenite, kako bi ih bili održali
pravi žujjnici, to mu nitko ne nieče, to sam
ja bio i rekao u mojem dopisu, ali je to
gosp. Urednik uz nešto drugoga izostavio. ')
Nije dakle ni ovdje pogodio gosp. dopisnik
„N. L.«.
Gosp. se dopisnik kao podruguje da se
je, u dva ili tri mjesta dostojnim načinom
proslavilo SS. Ap. Cirila i Metoda ; na ovo
mu odvraćam da ja neznani kako se u jednom
malomu selu mogu održati toli sjajne pro-
slave.
Na onu čistiju i iskreniju obranu, te na
dotičnu liepu pohvalu što gosp. dop. daje
zamjenikom pri svršetku njegovog dopisa,
nemogu mu neg na ime istih srdačno za-
hvaliti i reći da sličnih pohvala za se pri-
drži; nek ne misli da je on jedini koji je
kader bez obzira i oklievanja izpovjediti
svoje političko uvjerenje, i to uvjerenje činom
pokazati. Tko zna da nije i ovo harnost
zamjenikom! ?
Na ostale uvriede i na liepa naslova pri-
šivena mi, navlastito na naslov licumjeract
uljudnomu gosp. dopisniku najsrdačnije za-
hvaljujem, i jer mi uzgoj zabranjuje ne od-
govaran mu.
Na svršetku pitam gosp. dopisnika ,,N.
L."; komu bi se moglo većim pravom po-
viknuti si tacuisses philosopJms mansisses meni,
ili vam? pl.
Dobrota, 18 listopada.
Progonstvo katoličkih učitelja u Boki Ko-
torskoj. Nemogu drugčije, da nazovem ovaj
svoj članak, nego ovako, jer mi se čini, da
J) Istina je, izostavili smo, pače i po koji dobri
dokaz i razlog, misleć da je suvišno i da dopisnik
N. L. nije onako osjetljive ćudi, te da će se i
su onoliko umirit. Uredništvo.
moje stranac: vi me osobitom Ijubavju pri-
miste". U djelu ,,de natura coelestium spi-
rituum", kojeno je zadnju godinu XV. vieka
izdao u Florenciji, kaže u posveti senatu
dubrovačke republike, da će istomu naskoro
posvetiti djelo (jamačno etičko i pravnofilo-
zofijsko): tractatus de rebus moralibus atque
ad civile regimen pertinentibus ; nu da li ga
je izdao, nije, sudeć po Cervi, poznato.
Cerva spominje i djelo njegovo o dialektici,
kojemu drugi izvor podaje podpuniji naslov:
„umieća dialektičnog nauka stara i nova",
s dodatkom, da jc to djelo u Rimu na koncu
prve petine XVI. vieka tiskano. Po navodu
Cerve izdao je Dobrotić i spis na obranu
Johanna Reuchlina, koji, potaknut Talijani
Marsilijein Ficinom i Giovannim Picom de
Mirandola, bio je znatan medju njemačkimi
obnovioci novoplatonizma koncem XV. i
početkom XVI. vieka, branio je i od lomače
obranio proti kodanjskim dominikancem iz-
vankanonske žudijske knjige, te je s gla
sovitim Ilirikom Huttenom vodio književan
boj proti strogoj orthodoxiji. Ako se je
Dobrotić iztaknuo književnim braniocem toga
muža, i ako je po navodu, — u Cervi manj-
kajućem, — koncem XV. vieka dao tiskati
u Rimu svoje djelce na obranu Savonarole
lomačom sažganoga: onda se dade suditi
kako je Dobrotić, prem naslovni biskup na-
zarenski, oddvajao od skolastičnoga pravca
su u Boki katolici uprav progonjeni od pra-
voslavnih. Evo vam dokaza!
Antun Brajilo učiteljevo je u Orahovcu
mediu samim pravoslavnima dvije godine
dana, bez prikora, kako_ mogu svjedočit sve
starješine, pa i isti seljani; al ujedan put
im nješto šune u glavu, te na njega i gore
i vode, neznam s čega, valjda za to što je
Katolik-Hrvat! Njeki od tih seljana ocrniše
ga nedužna i nekriva kod njegovih starje-
šina, nalagaše naime: Da se je mješao u
narodnost; da se je on rugao njihovoj vje-
roizpovjedi; da nije hodio u crkvu; da nije
pratio djecu u crkvu; te da je bacio pod
noo-e njihovu staronarodnu rusku zastavu!!
Na sve da odgovorim ja: Imate li duše,
gospodo, da rečete: učitelj se je pačao u
našu narodnost? Nek se nadje jedan da
reče, da ga je on nagovarao, da postane
Hrvatom. No biste htjeli možda, da on reče :
Srbin sam1' toga ne učini za dva oka
živa. Možete li reći, da se je on rugao vašoj
vjeroizpovjedi, kad nemate dokazi. Tvrdite
da nije hodio u crkvu? nu gdje su vam oči,
jer i sliepci znadu, da je više hodio u vašu,
nego li u katoličku crkvu.
Da nije pratio djecu u crkvu i tu ogro-
mno slagaste, jer ih je pratio kad bi došli
u školu, neli što će onda!? Kad vi stariji
neidete i nekažete izgled, već po krčmam
pijete i kartate se, kako će mladji?
Napokon poštovani Ljubiša, to je od Vas
proizašlo, da je učitelj potlačio rusku za-
stavu. Spominjete li se, da je u taj dan (18
kol.) osim Preobraženja bio imendan N. V.
Cara i Kralja Franje Josipa I.? Nereče li
Vam on, hoćemo li Otče stavit jednu au-
strijsku zastavu? Vaš odgovor bi: Ela te.
Tad ju metnusmo. Da li je to tlačiti? Jeli
pošteno lagati? Još da Vas pitam: živemo li
pod ruskom, ili austrijskom Vladom? Pa
kod crkve na najvišem koplju vije se ruska
zastava!
Ovo me sad k Vam, veleučeni Otče La-
zareviću ! Znajte, da Vam učitelj nije kriv,
ako niste bili kadri držati školu. Zatvorit
djecu u školu, a igrat po dućanima, nije se
zvalo učitelje vati. Mjesto sastavljat proti
njemu prosvjede, pazit Vam je bilo na svoju
dužnost. Vi kao katehet u dvie godine niste
bili 15 puta u školi. Gdje ste bili na 18
kolovoza, kad svi narodi našeg carstva mole
Boga za cara, jeste li Vi kao kapelan slu-
žili S. Liturgiju? Ne, starija je bila Srpska
0 mlat ina. Još bi bilo i drugih stvari, koje
svjedoče, da niste dostojan tog reda, al sad
mimolazim.
Pero Gopčeviću, čini vam se možda malo
nedat učitelju ključ od Škole; da, al vi u
Orahovcu imate Vladu po sebi, vi krojite
zakone i t. d.
Pa skupit sabor silujuć ga da nosi svoje
stvari iz škole. Kako bijaste počeli čudim
se, da nije bilo i štapa.
A Ti Visoko Vlado takove stvari propu-
štaš, mjesto da nagradiš učitelja, koji je
podnio mnogo truda učeć dvie godine * i
mužkaree i djevojčiće, to je valjda plata!?
Oravčuni su mislili da je učitelj propao,
da neima više za nj kruha. PrevariŠe se,
jer ko poštenjak dobio je bolje mjesto, eto
ga u Perastu medju odličnjacim. OravČani:
zaludne vaše klevete!
Istinović.
S granice Bosansko-Hercegovačke
12 listopada.
Velečastni G. Urednice! „Katolička Dal-
macija^ taj jedino ¿¿sio-hrvatski i katolički
filozofije, a naginjao na novoplatonski slo-
bodniji smjer; onda se dade zaključiti, da
je to sve bilo sigurno jedan od glavnih, po-
voda, s kojih se je on „pred ljutinom proti-
vnika svojih" — kako sam piše — iz Ita
lije zaklonio u Dubrovnik; onda se dade
nagadjati, da su ga na takov slobodniji fi-
losotijski smjer naklanjale pobude bogomilske,
boje će on biti iz Bosne mladjahan sobom
ponio u sviet.
Suvremenik njegov Grgur Budisaljić, po
otčevu imenu primajući književno prezime
Natalius, od nizka roda Dubrovčanin, izučiv
se na glavnih sveučilištih talijanskih, naučao
je na njekih, vješt mnogim znanostim a po-
imence filosofiji. S lovorikom magistra iz
Italije dodje u Zadar, gdje dugo učiteljevaše,
radeći neumorno uz knjige, a odnemarujući
svoje udobje sasvim, tako da Cerva nanj
uporavlja izreku Seneke: „čovjek veliki i
mudri odvraća misao svoju od tiela i mnogo
boravi s boljim te božanskim đielom bića
svoga, a s ovim kukavnim i lomnim, samo
koliko je nužda." Od napora kostoboiju
slomljen, nemože ni stajati, ali, mirno snoseć
boli, radi oko svojih djela; u tom, ako je
ta crta istinita, nalik na velikoga Leibniza.
Satrven vrativ se u svoj Dubrovnik, skoro
umre oko sredine XVI. vieka. Mnogo je
pisao i slovio na daleko te ga Didacus
Pyrrhus, slaveći ga epigrami, zove poligrafom
konj bi se, uslied budućih dogodjaja, mogla
naći ne samo talijanska vlada, dali i Fran-
»cuzka, koja kad bi otvorila jedra idejam i
zahtjevima radikalizma, pokazala bi se sa-
sviem lahkoumna. — Vnitd, Cattolica tuži
se, da u današnjim okolo vštinam u Italiji
katolici nemogu slobodno obćiti sa Papom,
dapače jira je gdjegod i zabranjeno. 1 zbilja
donosi,brzojavka papinih, koje nisu stigle
vjernici rn, kad i brzojavka vjeraika, koje nisu
- stigle Papi. Kad se to dogadja u mirno doba, što
bi se dogodilo, pita ugledno gladilo, u nemirno?
Svakomu je dakle jasno, da su Papa i vjer-
nici swb hosltii dominatione sonstituti.
* *
.: n * •
Evo nas saila na djelca 11 Papa e V Italia,
napisano od ugledne osobe. Pisac je na široko
izveo sliku dan^nje b n-be izmed Crkve i
Države, borba se zavela u početcima
kršćanstva, i./ b'.o cilj, da oslobodi
čovječju savjvt0': 5QQjrtna zemaljskih vlasti.
Izmoreni u °vLj!j0 adihovi radikalizma,
uzeli si dandanfL^.^cilj, uništiti i Crkvu i
Državu, da nestaju' jioca, nestane i borbe.
Razumi se po sebij^-a Uz crkvu i državu,
uništili bi i čovječj<fynlružtvO'. Pisac doka-
zuje na dalje da revot^čij™'u Italiji, kao i
drugdje, traži da politička vlast utjelovi cr-
kovnu.... „u Italiji su crkvu sasviem podlo-
žili državi, i Papa posta podložnikom Ce-
zara." Ipak, liepo primjećuje pisac, Papa je
bio suveren uprav kao Papa. Sa pravnog gle-
dišta, pravo je papino neoborivo, i katolici
punim pravom mogu poviknuti: aeterna
auctoritas esto. Ovdje pisac luči dvie i-
deje, biva Italija sdružena (unita), i Italija
ujedinjena (una). Dokazuje da se je prva
idea raznosila do mira Zuriskog i Vilefrau-
ke, i koja je nadahnula narodni pokret g.
1848. Drugu je ideju iznio Mazzini, da u-
ništi papstvo i talijansku monarkiju. Uslied
pobjede te ideje, Italija je u rukama revo-
lucije, i u pogibelji iz vana, koja joj tako
prieti, da članak njemačkih novina ili rieč
Bismarka preplaši njezino popečiteljstvo. —
Pisac pobija neistinu, da je od potrebe mr-
ziti Italiju, ako se hoće ljubiti Papu, i ži
vahnim povjestničkim crtama dokazuje da
se je genij Papa rukovao s talijanskim ge-
nijom, i da pod uplivom Papa, uljudstvo je
Italije napredovalo, te sgodno spominje vre-
mena, kad su Pape u slogi sa talijancim
tjerali bučane.
Kako da se riese ove potežkoće ? Možda
onim načinom, kojim htjedoše riešiti stari u-
mjerenjaci, biva da Papa naprosto pi iprozna
svrsene Čine (i fatti compiuti)? Ili načinom
radikalaca, koji hoće da na jednom unište
i Papu i Papstvo? Ili da se rieši na način,
kojim ga riešiše le guareittigie?— Pisac jez-
grovito pobija sve ove načine riešenja —
Ali ima još toga. Ima neki, koje pisac zove
nestrpljivim (impazienti), koji izčekivaju čudo
od Boga, ili izvanjsko posredovanje; pisac
ih osudjuje. Ni pomirenje nije mogućno po
piscu, i tu ti liepo šiba Curci-a i drugove,
koji brane mogućnost pomirenja u današnjim
okolnostima. „Papa suveren u neodvisnoj 1-
taliji, eto ključa pomirenju. Lav XIII. bio
bi Papa tog pomirenja, a Italija tražeć si
drugi glavni grad, riešila bi pitanjo, o kom
odvisi njezina budućnost." Kad se kršćanska
saviest udovolji-, sviet će se umiriti!
ooOgžOOc
La canonizzazione dei Santi.
(fine v. n. 98).
II Rocca nel suo commentario De cano-
nizatione Sanctorum, Romae 1601, ch' h
PODLISTAK.
Dvie sluge.
Iz moje bilježnice — pripovieda S. Dragoni
(v. br. 98)
II.
Na izpuz tri dni radišni i pošteni, al pre-
kodrtni, pregrizljivi Andrija odnjekle izne-
buha k djetiću izbio, te pričeo:
„Jesi li opremio, k6 što sam ti naredio ?
„Jesam: ono je meni bilo sve za mande-
šen! povrne Marko, tako slugi ime.
„Da čujem \"
„Imade na svih šestnaest lapata, to u če-
trdeset i šest zlatica vinograda ove vrste
loza: kuljenka, jabuke romanije, pošipi ka-
daruna lovore, divljake, pagaša, smrdljike,
zloždera (zloroda), bombaria, krivalje, tebi-
drago, kuća, površke, vrškajice, i ljepolista..
„Tu je svega i svašta! Izkrčiti ćemo, pa
ćemo boljom vrstom zasaditi. Nepitah te:
Može li se brzo trgati ?
,,0 čem su ti rieči? „ovdrnu sluga,,. I-
stom zamek počeo, te kada će šarkaV"
A Andrija: „Dela de ti prosliedi!"
la prima opera stampata in tal materia e
dedicata a'Clemente VIII, riporta un cata-
logo di tutte quelle Canonizzazioni, le quali
si sono potute da esso rinverire, incomin-
ciando da quella di s. Svvidberto, che vuolsi
celebrata in Ferden nel 803 da Leone HL.
Anche allora quando i Pontefici abitavano
il pStriarchio lateranense, le canonizzai^ni
si tenevano nella basflici vaticana, meno
quelle che Benedetto XIII fece del beato
Giovanni Nepomućeno, e Clemente XII ^e-
lebro dei beati Vincenzo, Gio. Francesco
Regis, Giuliana e Catterina Fieschi in s.
Giovanni in Laterano. Ma affinche non "vi
fosse si nelle Beatificazioni, che Alessandro
VII decreto doversi fare nella vaticana ba-
silica, che nelle Canonizzazioni, stabili Be-
nedetto XIV che in essa tutte si dovessero
celebrare, come si legge nella bolla Ad se-
pulcra Apostolorum emanata nel 1741 ai
23 Novembre. Dopo questa compendiosa no-
tizia sulla Canonizzazione ne daremo un' altra
sulla oolennitk del rito che 1' accompagna.
Dalle canonizzazioni dei santi il mondo cri-
stiano ritrae inapprezrabili vantaggi. La
Chiesa nei santi che - ' ™ ae
dei tipi, dei model'' ^ra
condotta. „Lirika e la VTa de precetti; BreVe
,,quella degli esempi. Onde la vita del po-
„polo cristiano grandemente si l'egge e si
„modella ad immagine di coloro, i quali,
„avendo la stessa nostra inferma natura, si
„sollevarono nondimeno ali' altezza di eroiche
„virtu, e dalla Chiesa sono a noi proposti
,,quali esemplari da ritrarre piu o meno
„perfettamente, secondo la possibilitk di cia-
„scuno o le peculiari circostanze in cui si
„versa. Si isti et istae potuerunt, cur non
,,ego? Fu questo il movente, piu che le
„lunghe disquisizioni, da cui fu determinata
„la conversione di sant' Agostino, e quindi
,,la sua rapida corsa per le vio della piu
„alta perfezione evangelica: 1' esempio dei
„Santi" '). I moderni increduli, se fossero
coerenti con se stessi, non avz-ebbero che a
ridire sulla canonizzazione de' Santi nella
Chiesa Cattolica; giacche anch' essi costu-
mano di canonizzare i loro eroi. Ma o con
qual differente effetto per la moraliti dei
popoli. Come osserva bene la Civiltk Catto-
lica „i titoli ali' apoteosi civile sembrano
oggimai consistere nell' apostasia da Dio e
dalla Chiesa e nella turpitudine di sfrenati
costumi". Agli agitatori de' popoli, ai ribelli
alla podestćt legittima de' Sovrani, ai regi-
cidi, agli spogliatori di Chiese, ai persecu-
tori della religione s' inneggia oggigiorno
dalla falange cosmopolita dei demagoghi,
s' intessono panegirici nei meetting, nei com-
mizii, a questi s' ergono monumenti e si
propongono ali' ammirazione de' popoli. E
qual meraviglia se la colluvie dell' immora-
lita ha straboccato in ogni regione; se il
suicidio, se la ribellione, se il furto sono
ali' ordine del giorno. I demagoghi incitano
le popolazioni proponendo loro per modelli
i proprii eroi, nei quali sono personificati i
piu turpi delitti. La demagogia e il paga-
nesimo redivivo. Perchž i popoli pagani
erano caduti tanto basso da distinguersi poco
dagli animali irragionevoli ? Perche il paga-
nesimo divinizzava e prescriveva culto ad
uomini insigni per enormi delitti; divinizzava
le passioni le piu brutali e sanguinarie. A
Baceo, a Venere ed altri simili offrivano i lor
sacrifizii. Felice 1' umanitk dopo la reden-
zione operata da Cristo! Non pu6 piu cadere
tanto in basso, ne smarrir il concetto della
virtu confondendola col vizio. Esiste nel
mondo un magistero indefettibile della vera
virtu, un tribunale infallibile preposto da
') La Civilta Cattolica, Quaderno dei 3 De-
cembre 1881.
„Neboj se, sluga će, upamtio sam ti ko
očenaš. Imade smokava bružeta, sušelica,
mrkušanta, mrkusa (crnica), lcarginja, zi-
mica, plakavica, petrovaca, vodenjača, ter-
menjača, litrenjača i glušica!"
„Evala, majčin sine \" pretrguu ga Andro.
„Masline, nastavi Marko, puste nebile,
sve ćećuvaste: i krupnice i sitnice, a tu su:
piculje, paštrice, oblice, duguše i uljarice."
— „A da je zeman branju bilo bi braniča,
kupljavica, i oparenica, nadoda gospodar,
smijući se izpod brka. Dragovoljno bi se
s njime po kadikad našalio, jer je Marko
dobar, ka i Badnja večer: da ga na ranu
priviješ. Nigda Andro njemu samu nije re-
kao: pače crno ti iza nokta! Koliko je Ni-
kola bio hala i naprasit, toliko je on do-
bričina. Prosliedi Marko: „Imade bajama
bubnjaša, plosnaća, mekiša, tvrdiša, sitniša,
duguljaia, i grkaša (grkunaca). A murava
crnica, murgulja i bjelica, uz to njeke kru-
ške stjepanjače i ciglovita bakača; dva šip-
ka sladunca, tri ljutunca i četri zamoštraka!
Još oni tako brojili eto ti Andrine stopa-
njice Ivane. Bila je ovo žena uprav s mje-
sta : kadno kad bi se srdnula; toga se dneva
preko običaja nješto namusila, neznala gdje
Cristo a cuslodia, a difesa, a glorificazione
della morale, della santitk; esiste la Chiesa
Cattolica, che imbevuta dello spirito di Gesu
Cristo suo fondatore ed animatore perenne
produce dal suo seno incontaminato i tipi
della santitk di Gesu Cristo nei suoi santi.
Se Iddio non ha condannato 1' Europa al re-
probo senso e al totale esterminio per la sua
apostasia da Cristo, verra un giorno, che dei
tanti monumenti e memorie erette ai corrifei
dell' empietk, dell' errore, del vizio non ri-
marra neppur traccia delle rovine, mentre i
popoli celebreranno finchč dura il mondo i
santi canonizzati dalla Chiesa Cattolica, quali
ornamenti preziosi dalla religione, decoro
dell' umana stirpe. Fra le tante regioni, dove
la Chiesa di Dio produsse tanti frutti di
sublime santitk nei suoi figli, la nostra Dal-
mazia non fu mai ultima. Fino dai tempi
apostolici pel corso di secoli novera essa
molti suoi santi; e se da qualche tempo in
qua non ebbe la Chiesa ad annoverare nei
suoi fatti alcuno de' nostri, h d' attribuir cio
a circostanze particolari, e non gik ali' infe-
conditi della nostra Chiesa. Fra i nosri po-
poli h ognor viva e celebrata la santitk di
varii servi di Dio. Sark forse per ispeciale
tratto della divina Provvidenza, che in questi
nemici d' ogni santitk, a nostra salvezza
abbia Iddio incrementato la pietk di varie
nostre popolazioni, eccitando lo zelo dei Pa-
stori e del clero a promuover la glorifica-
zione dei nostri servi di Dio. Gii'i nelle Dio-
cesi di Spalato e Makarska si e confezionato
il processo ordinario del servo di Dio Bjan-
ković Vescovo di Makarska, a Cattaro si e
costituita la commissione pel processo ordi-
nario onde ottenere la beatificazione e ca-
nonizzazione per equipollenza del nostro Beato
Grazia da Mulla, il cui culto alle Bocche ed
a Venezia e immemorabile. Sostenga Iddio
lo zelo dell' illustre nostro Episcopato, a pro-
muover sempre piu e condur a termine opera
si santa e proficua alla cristianita.
C&^ttC*^f^Cr-
ISieč Lava XIII.
Sv. Otac na badnji dan, primajuć
sv. stožernidki sbor i ođgovarajuć na
njihove čestitke i želje, gorko se potu-
žio na današnji položaj Crkve i sv.
Stolice. Naglasi Čisto i bistro da po-
ložaj papin u Rimu postaje danomice
nesnosniji. „Grovoreć sv. sboru, rieči
su sv. Otca, nije potreba da na đngo
izprepredemo dokaze. On se dobro spo-
minje tunekidašnjih žalostnih dogodjaja,
koji tamnom svetlošću otiliše Naš po-
ložaj u Rimu : on, ko i Mi, svaki dan
vidi što se ovdje dogadja proti kato-
ličkoj vjeri i proti njezinoj vrhovnoj
glavi". Spomenu da to dokazuje i pro-
slavljenje novih svetaca, jer je bio pri-
siljen, „sbog sigurnosti i reda", dr-
žati svečani obred u nutrnjoj svojoj
polači, proti običaju i istim bulam papži,
s velikom neprilikom prisustvujućih i
nepovoljnošću mnogih koji nisu pri-
sustvovali. „Ni sve to nije bilo do-
statno da se obrani od uvrieda i po-
ruga dostojanstvo Pape i četiriju sla-
vnih zatočnika vjere".
Dok je sv. Otac posvećivao svetce,
poslie pomljivog i strogog izpita, "ov-
dje u Rimu za više dana, javno, izru-
givao se i ismjehavao velebni obred,
joj je glava, ponajvećma od truda, zapuhala
se ko i prase na sirovu tikvu, podrla ku-
djelju i vreteno, prisuk, tobože, ko da prede,
a onamo sve gdje vratio, gdje batić: puholj-
ci jedan uz drugi, Bože te ti znaš! — pa
će njekud namušeno:
„Što to, mužu, čeprkaš?"
^ „Evo se nješto mučim, ko i vrag parom 1"
„Može ti biti! a ne znaš, jadi te crni ne-
poznali, da to stotinu posala čeka ! Ležećemu
volu nema izora!"
„To su moje brige ! „zagrominja An-
drija. —
A žena: „obdan u psovanje, a obnoć mi-
ran ka janje! U njeku ti si otišao za je-
dnim turskim kmetom!"
„Kako ?" upita Marko.
"Bio aga, poče Ivka da pripovieda, pa
imao u drugom čitluku kmeta. Ode da ga
obadje, neka mu dade što ga idje. A kmet:
„Nigda ni do vieka, dok je meni na ramenu
glave, a jatagana u ruci!" Aga bio pomu-
dar, vrati se doma, te mu piši da dodje. Eto
ti njega. „Šta mi se ti odmetnu ? počme
aga. Tko? kako? nedao Bog, ti moj aga,
ja ti kmet, sada i do vieka; pošteno ću da
ti odgovorim tvoje, dodji, kadgodj te volja.
i bez kazni izruživala se vjera cielog
Rima i svieta; i svetogrdnom drzovi-
tošću bacalo se punim rukama gftusobe
i blata na Našu osobu, , na Našu Vlast
i na iste proslavljene svetce."
,,A svakom i najmanjom prilikom
postupa se tako nedostojno —Jer ako
Mi, skrbeć se za dobro Katoličke Crkve,
dižemo glas, da obranimo potlačena
prava; ako, vjerni svetim prisegam,
koje svečano položismo, zahtievamo
svjetovnu vlasi, lsao neobhodnu za slo-
bodu i neodvisnost Naše duhovne vlasti,
koju nam ugrabiše, i koja s više ra-
zloga i s višestoljetnog zakonitog po-
sjeda pripada Apostolskoj Stolici, dižu
se namah proti Nama biesni glasovi
grdnje, prietnje i uvriede bez mjere. —
Ako se katolici maknu za Nas i traže
da bude uvaženo pravo koje jim pri-
pada, da vide tvrdo i krepko osigu
ranu neodvisnost njihove glave, odmah
jih potvore kao buntovnike il neprija-
telje Italije, ili kao mutljivce — Ako
hodočastnici iz sinovske ljubavi, do-
laze u Rim da utješe Naše otčinsko
srdce, ili da nam izkažu njihovu ne-
promienljivu privrženost, novinstvo jih
izsmjehava, a svietina ruži."
„Koje dakle čudo, ako, sbog ovih i
sličnih čina, koji se neprestano sga-
djaju, biskupi raznih naroda, koji ovamo
dolaze, otvorito zapoznaju da je da-
našnje stanje nesloživo sa slobodom i
sa dostojanstvom sv. Stolice ? Koje
čudo, ako se katolici svega svieta skrbe
i predaju za udes njihovog vrho-
vnog Učitelja i Otca? I zaista kogod
pomljivo prati razvijanje stvari u Ita-
liji, na prvi mah pripoznaje koliko su
smione odluke neprijatelja proti Nama,
koje nove uvrjede pripravljaju crkvi;
i koliko gorih imamo čekati u bu-
duće."
„Sasviem tim, uhvajuć se u Boga,
stavni u krepku pripomoć sv. Sbora,
uzdržali po neprestanim molitvama
cielog Kršćanstva, tražit ćemo da kor-
milamo po toli uzburkanom moru iz-
probijanu brodicu Petrovu, izčekivajuć
puni uhvanja Čas, (k nebesni Učitelj
zapoviedf—^trcA'ima i olujama" te, đa~
utiši."
Tvarstvo
(ma terijalizam).
(V. br. 98.)
Istinabog takova šta nepočinja za nas ni-
kakove novosti, ta to je jezgra nauka onih
prastarih filosofa koji neznavši dati sebi
razlog obstojećih stvari, sve bi prišivali ne-
razumnoj nekoj tvari: vodi, zraku i sam ti
ga Bog zna još čemu. A nisu li zar nešto
slična na sviet iznieli tobože velikani mi-
nule dobe, francuzki materijaliste Diderot i
d' Alambert, a još gori od njih Holbach i
Elvecij, koji uskrisujući goleme zablude i
žalostne prastare tlapnje, sve su to ipak pro-
davali kao neka nova iznasašća, pa trubili
Neprodje vele, aga k njemu:" „daj moje!"
„Kako tvoje? jesi li pri sebi? nedam pošto
sam živ" povrnu kmet. I tako, kada on u
age, tko. Bože moj ! dao bi mu krvi izpod
vrata, kada aga u njega, bre izpriči se da
mu neda rednje nikako i zanikada. To je
lje bilo dva tri puta. Pošlje aga, pa mu do-
nesu iz kmetova mjesta vreću zemlje. Tada
poruči on ponj. „Jesam li ti aga?" „Jesi!«
„Jesi li mi kmet ?" „Dakako!" „Hoćeš li
mi dati moje!« „U svaka doba: u podne,
u ponoći!« „Sjedi, čovječe, stara mu majka!"
reći će aga; „ta ista ti plaća : što dvoriš bez
potrebe ?" te kmet sjedni na onu vreću zem-
lje. „Sada smo na čistu, prihvati aga, ja
ću doći u taj i u taj dan po četvrtu: na-
daj mi se!« „NemuČi se, jer ti nije hvajde.
Zašto da ti dadem?« „Eh, Božja ti vjera,
brate, rekne aga, baš je čovjek zemljom
slobodan, a zemljom strašljiv!« — pa i ti
mužu. ..
„Ostavi mi tu pričanja i smokve! Da u-
mieš ni po jada, nego onu s brda, a onu
s dolina«, pridoda Ivan, te s otim se razidju.
(Sliedi).
nešto, što .zjjpfjemačku, obzirom na njezinu
prošlost,\jsaiSfei pravu i korjenitu promjenu.
Posliednjih godina u Europi sbiše se važni
dogodjaji; socijalistički pokret u Njemačkoj,
ruski nihilizam, Francuzka smutljivica, ne
rad vrste vlade, već s pustolovne politike,
s koje skupnovlade ko da je nastava carstva,
urote na vladaoce, loš uspjeh u nekim zem-
ljama slobodnjačke ruke, krupni razdor u
slobodnjačkom življu Europe, smrtonosno su
uplivali na neke ideje, o kojim se mislilo
da se netreba ni preprirati. Njemačka, kojoj
se je govorilo da je po uspjesim g. 1870
pokopala stari sviet i stare ideje, poniknula
je Brbljavci hoće da je sve to svedu (pa-
zite! kaže Bersagliere!) na neko parlamen-
tarno kretanje, puku spletku, laskanje;
dnevni sgodjaji i iste izpovjesti njemačke
vlade pobijaju to lagodno tumačenje; poli-
tičko socijalna promjena kaže Corrispond,.,
i govori o Gdanskome i o miru sa Rimom.
Gdansko, gdje se sa Carem ugovorila ta po-
litika.... Rito, u kojeg se pita pripomoć da
katolici povjeruju živoj želji sjevernih vlada,
steći Papinstvu, što no je u njih rieč, častni
položaj. Dokle je dopro taj rad? Dokle ta
promjena u politici? Corr.Prov. pozdravlja,
k6 u ime uspjeha, novu godinu; tvrdi da
su sporazumni Petrograd i Berlin, pa i ako
ne tvrdi izriečno i za Beč, kaže da neće ni
on faliti. Evo istine! evo položaja!! — Bravo!
Bersagliere] Nemože se poreći, da talijanske
slobodnjačke novine, volens ili nolens, pišu
istinu — dura verita — i udaraju u one
žice, u koje kad su do lani udarale katoličke
novine, podviknivalo jim se ultra-intolleranti.
Vjitajuć članak Bersagliera, nebi li se reklo,
izuzam neke izreke, da to piše Osseioatore
Romano ili Unitčb Cattolica Don Margotti-a?
— Završuje Bersagliere upitom, kako da se
izkoprca Italija, kad se državam prohtjede
urediti rimsko pitanje? Kaže da će a doj-
dućem broju odgovoriti. Mi ga čekamo! —
Diritto, glasilo naprednjačke talijanske vlade,
videć veliko zlo i veliku pogibelj (,,K. D."
br. 2) otvorio oči i smetnuvši s pameti što
je dan prije pisao, promienio na stavu go-
dinu kabanicu, i udario u quos ego! Evo
njegova dernier mot: „prestat je Vatikanu
biti središtem političkih agitacija, pod izli-
kom vjere, i nek Papa ostane samo I'apom,
navješćujuć Evangjelje i sliedeć ga". Diritto
da dodje do tog zaključka valjalo je da sam
sebe, ako i ne svoje čitaoce, uvjeri da u
ovoj borbi izmed Papinstva i revolucije
svemu je kriv Papa, da je Papa uvrieditelj,
Papa napadač, Papa krivac, i da je sadašnje
stanje stvari nesnosljivo ne za Papu, već
za Italiju. „Od potrebe je poviknuti Evropi,
kaže Diritto, da naše snošljivosti i dugo
trpnosti može jednom nestati". Dakle Papa
komu oteše države postao je otimačotn ta-
lijanske države. I to kaže u ovom naprednom
vieku glasilo napredne države. No nije se
ni čuditi, nije iz svoje glave govorio, stara
je priča o vuku i janjcu, koja je danas po-
stala političkom dogmom, temeljem novog
gradjanskog i medjunarodnog prava. Od
mnogo godina vlada vuk u Europi, ali ovog
puta vuk, u ime kojeg piše Diritto, mator
je i krezubast s mnogo žvakanja, a janjac,
sasviem da je s krotkosti i blagosti pravo
janje, ipak je glede na krepost duha, uzvi-
šenost duše i velikodušja, Lavi — I Rij orma
hoće da reče posliednju: „prije no preda-
demo Rim, kaže Crispi-evo glasilo, neosta
u Rimu popa ni stiene od Vatikana". Pojela
bi dakle i stiene, kad ju ne nasitiše dobra
ugrabljena manastirima itd. „Zakon „delle
guarentigie", kakov bio da bio, odvisi i od-
visit će uvjek o volji Talijanaca (iliti vam
revolucionaraca) uzdržati ga, promieniti ga
ili uništiti ga". Rim dakle Papi nikako, iz-
mirenje još manje, neostaje no da Papa
skuči vrat pod revolucijom, inače kaže Re-
forma (risuin teneatis!j uništiti Papinstvo
Dakle uništiti Papinstvo? Dakako! tako
je barem rekla Reforma na staru godinu
izgledajuć ko tirjan. A na mlado ljeto, pitat
će čitaoci? Obukla se u lječničku odoru,
te naviešta svojim čitaocim da je Papinstvo
na umoru. Čemu dakle udarati po umiruju-
ćemu? Pa ako je Papinstvo na umoru, čemu
ga se plašiti, čemu tražiti način da ga su-
spregnete, odklonite? Kud se djela pamet
tim slobodnjacim! — Za danas ćemo turiti
na stran talijanske novine, i izpripoviedit
ćemo samo jednu smiešnu. U posljednjem
smo broju donieli izvadak iz Diritto-a o posre
dovar.ju Bismarka. Diritto-a ne samo u Ita
liji već i u inozemstvu drže za glasilo Con-
sulte. Da se oprovrgnu rieči Diritto-a i
oslabi njegova tvrdnja, dalo se brzojavit iz
Beča da po službenim viestima koje stigoše
iz Rima, izključuje se mnenje Diritto-a. Ri-
sum teneatis!
Brzojavljaju iz Berlina Clairon-u da „knez
Bismark misli potaknuti evropejski kongres,
komu bi bilo na novom temelju učvrstiti
svjetski položaj Sv. Stolice. On misli ne
samo Njemačku dali i Evropu odklonuti od
pogibelji, koju joj pripravljalu slobodnjaci, i
uvjerio se je da samo snažna i štovana ka-
tolička Crkva, može zaustaviti osvojenja
medjunarodne demagogije". — Frank. Zeitung
naviešta da je g. Schlozer dobio naredbu
da iz Washingtona podje uprav u Rim.
SchlOzer je i prošlog ljeta bio u Rimu i
vodio dogovore sa Kurijom. — Pariš Journal
pod naslovom „Rimsko pitanje" piše: Mnogo
prije Bismarka, protestant Leibnitz, bio je
zabio u glavu, učiniti Papu obranikom kr-
šćanskih naroda. Tad bi se, govoraše Leib-
nitz, povratilo zlatno doba (aetas aurea)". —
Rimski dopisr'k Pungolo-a, piše, da kako
se otvori Montecitorio popečiteljstvo će bit
upitano glede 'rimskog pitanja. — Po brzo-
javci pražke Politik, talijanska vlada nalo-
žila je svojim poslanicima kod evropejskih
dvorova da se obaviešte, kako bi se vlade
podniele, kad bi se stalo razpravaljati o
rimskom pitanju.
PODLISTAK.
Pripjev
PRESVJETLOMU GOSPODINU
BISKUPU
Fr. Paškalu Buconjiću
UZ UZPOSTAVLJENJE BISKUPIJE
MOSTARSKO-DUVANJSKE
Podviknula Veležkinja Vila:
Zeleni se Duvno polje divno
I poigraj kolo na veselje.
U tebi su popjevale vile,
Još kadno sa Rimljankinje bile,
I uz njiha bozi božićkali
Niz poljana kud sad ovce pasti.
Od tada se tvoja dika znade,
I veleban pripovjeda grade;
Pa kad niče Bože istiniče,
I krstom se javi ponoBniem,
Da po kratu njega znadnu ljudi,
Krstonosni išli poslanici,
Da avietu Evangjelje kažu
1 u tvoje dosj& polje ravno
Jasna iskra nebesnoga žara,
Za njom stiena poniknnla steća
Propoata Provvidenziale
Abbiamo gia parlato brevemente altre volte
di questa Pia Opera istituita anni fa a Ge-
nova dali' or deceaso sac. Monsigaor Antonio
Rivara, approvata e beuedetta dal Sommo
Pontcfice Pio IX di s.rn., il qaale ebbe an-
che ad iniziarla colla generosa offerta di
4000 francbi ia oro. Da aao scritto direttoci
da Vienna in data 27 dicembre 1881 rile-
viamo con vera soddisfazione, che a questa
santa istituzione, alla quale presero parte
anche tatti i Vescovi della Dalmazia, e quello
di Veglia, si aggregarono anche nell' anno
1881 oltre 2600 persone, sicchč in poehi
anni da che a questa parte & conosciuta, il
Rappresentante e Capo colletore per la rao
narcbia aastro ungherese sig. Commendatore
Nicol6 cav. Giuriceo ebbe il dolce conforto
di riportare nel suo Registro ormai oltre
10.000 aggregati.
Durante 1' anno 1881 si distinsero nella
raccolta d' aggregati: il collettore ausiliario
U tvora Duvnu gradu bielomu,
A na stienu izpela se Crkva,
Uz nju sjala Biskupija slavna
I slavila njekolike vieke,
Dok raskolje nezarazi kleto
Od Crnoga do Jadarskog mora,
Ter zajazi i sela i grade,
I pogradi svakojake jade;
Tad i Crkva ta se smete bjela,
I Biskupsko poruši priestolje.
Zamri ono al' ne osta pusto
Jer sa knjige bilježile biele,
Gdje je čije njegda dobro bilo,
Da njegovo uzdrži se pravo,
Kad se snadje neka svoje nadje.
S toga Duvno pokruti se ravno,
E je tvoje pravo nezamrlo
Jer ga Rimska dohranila Crkva
I jako ga na starina kreće,
Da priuzmu baštinici pravi,
I njime se na svojini slaže,
A po toma ustanovni druže,
Stolnoj Crkvi kono svojoj majci
Nek sa sinci svuda pojednaci, —
E u slava Boga velikoga
I a zdravlje Cara čestitoga
I glavara vjere velikoga,
Neka Duvno časti milodare
A i ti se ponosi Mostare
Uz Zahurasko i Davanjsko slavje
di Zara sig. Consigliere N. Delić, il qnale
completo e rimisle 4 schede d' aggregazioni,
ed i coliettori ausiliar!: di Curzola R.mo
Canonico D. Pietro Bačić, della Brazza D.
Nicolč Ciearelli e sig.ra Mattietta Carlovatz,
e quello di Lešina, Don Paolo Marinković,
ognuno dei quali completč e rimise due schede
d' aderenti. Una scheda per cadauao comple-
tarono poi e rimisero : il Collettore ausiliario
di Spalato sig. Tommaso Forti, quello di
Arbe sig. Luigi Tudorio, quello di Trieste
sig. Domenico Colli, quello di Pago Don
Francesco Vidalin, noncbč quello di Macarsca,
R.mo Canonico Giuseppe Bežić.
Del resto mediante riraessa di parziali
schede da parte del Collettore ausiliario di
Sebenico, Rev.mo Can. D. Giovanni Mazzo-
leni e della Collettrice di Zara sig.ra Elena
Calvi ved. Giacomelli, nonchč mediante estese
liste d' aderenti favorite dagli zelatori sig.
Comniend. Antonio Conte di Fanfogna da
Traft, e dal M. R. P. Pio Titius dei Con-
ventuali da Pirano, si eompletarono dal Ca-
pocollettore altre 6 schede, una delle qua!i,
a merito del aullodato P. Titius, comprende
onninamente individui dell' Ungheria, fra i
quali v' ha un Vescovo, nu Preposito e pa-
recchi Canonici. Vi ha fondata speranza poi
che qoesta Pia Istituzione, pell' impegno as-
suutosi da! detto P. Titius il quale tradusse
qualche pagella nella lingaa uugherese, si
diffonderž quanto prima maggiormente anche
nell'Ungheria, con che verra adempiuto 1'ar-
dente voto esternato e quasi profetizzato dal
santo fondatore MODS. Rivara.
Consta inoltre al Rappresentante generale
1' ill.mo sig. Cav. Giuriceo, che oltre ali'in-
dicate eomplete schede, varie altre sono
pros8ime a eornpletarsi. Anzi nel 5 dicembre
1881 il Collettore ausiliario di Trieste sig.
Domenico Colli lo preveuiva d'aver in pronto
altia (la quarta) scheda gia completata a
Trieste. Pur troppo perd non pote trasmet-
terla, corae si riservava di fare fra pochi
giorni, attesocche que! vero modello di ze-
laute, pio e franco cattolico, sorpreso da
grave tnorbo, spirava nel bacio del Signore
nel giorno 16 dicembre 1881, lasciando presso
tutti cara e non peritnra memoria di sč.
Nell' iocarico di Collettore ausiliario di Trieste
gli vniine sostituito il degnissimo sig. Ales-
saudi'o Margntti.
11 Rappresentante e Capocollettore sig.
Nicolč) Giuriceo potč pertanto rimettere, e
rimise difatti al Direttore e Collettore ge-
nerale della Proposta Provvidenziale M. R.
Don Giovanni B.tta Dotta a Genova durante
1' anno 1881 23 schede eomplete, delle quali
dieci nel giorno 8 aprile 1881, ed altre tre-
dici nel dl 26 dicembre 1881 accompagnan-
đole col!' iinporto delle relative offerte, di
it. I. 1000 Ia prima volta e di it. 1. 1300
la aeconda.
Qaando sari meglio conoscioto a Vienna
ed in altri lnoghi tedeschi 1' inestimabile
tesoro apirituale di queta Pia Opera non v'ha
dubbio che i! numero deg!i aderenti si aumen-
terk d' assai, mediante il potente ajuto della
Vergine Immacolata, trattandosi di un' Opera
che ha per iacopo 1' onore di Lei, e la salute
spirituale di coloro che nel mare tempestoso
di questa misera vita riparano sotto il valido
suo inanto, e fiduciosi vi cercano il proprio
rifugio, nella certezza di trovarlo. X.
Jer se kruniš su dyje krune stare
Sto se s njiha vienac vinu na te.
I pravo je da se vijne perje,
Da na tebi koli se Mostare.
Kako sreća hoda niz kotare,
I sam znadeš nije puno ljeta
Malo bilo uha kršćanskoga
Sto je tebi zdravilo Mostare
Dok u nj nije sjeo zatočniče,
Haran Pastir Barišiću Rafo
Sto do sebe savika Misnike
Na nslugu dobre uzdanike,
Pa se djela ođpočela vela.
I Kraljević sliedio zadaće,
I uzanj sa vrli druži bili
I na poslu nesustali radni,
Žudan pače, Svećenici marni,
Mnoge Crkve sagradili bjele,
I pouke u puku počele.
Dobra sreća pa Paškala brala
Što ga roda rodjenica dala
Vjernu stadu na uprava prava
I našo se na priestolju stojnn
Ko dobitnik na mejdanu bojna.
Kad se hoće da ntvrde Crkve,
Sveti Otac njemu prava dava
A Cesarska kruna potvrdjava.
Pa nuto ga sokolovi sivi!
Istor hoće da kolom okrene,
U bratim8tvu u narodu harna;
Tvarstvo
[materijalizam).
(V. br. 1.)
Tako moralo je biti kad se nije htjelo
priznati ono staro kršćansko načelo, ubilje
ženo na prvoj strani sv. Pisma, koje glasi
reče Bog, i učinjena su svaka. I doista ne :
beske su ove rieči, tako da i isti Rousseau
bi usilovan napokon uzkliknuti i reći :
„zaisto su liepe, uznosite i veleutješljive te
rieči, te podpuno sposobne uzdignuti dušu
našu, i učvrstiti ju u krieposti. Može li se
naći, kaže on, što bistrijega, usnositijega i
jednostavnijega razumu, a kraćega u izgo-
voru? Pridržavaju u sebi dakako nešto otaj-
stvena, ali drže nas daleko od onog neiz-
mjernog broja protuslovnih podmjena, s kojih
stradaju svi ostali filozofski sustavi". Sve
se to zgadja i uviek će se zgadjati slično
dok se bude izostavljalo i trzalo se iz dje-
tinskih ruku onu malu knjižicu vjeronauka,
koja sama pridržava u sebi jezgru najzdra-
vije filozofije; i riešava jasno su malo rieči
glavna životna pitanja. Sudbina neprestanih
bludnja imala je stići prvo ili poslie mu-
droznanost zadnjih viekova, pokle se nije
već napajala na starom zdravom izvoru tra-
dicionalne katoličke znanosti; te odkad je
Des-Cartes pokrenuo novim mudroslovnim
iztraživanjem na temelju samo subjektivne
promisli, odtad bjeločano vidimo, kroz s,ve-
obći mutež i metež neizbrojnih filozofskih
sustava, svaku na dvor izplivati, doliš same
i jedine istine. Svakom sustavu moglo se je
stalno doviknuti: gle dobro, oni koji te mo-
raju zakopati, blizu sul I tako će uviek
biti. Panteizam bio je izišao kao slavodo-
bitnik iz golog racionalizma i subjektivnog
kritičizma; ali je morao sada ustupiti mjesto
samom materijalizmu. S toga vidimo ga na
silu penjati se da preuzme uzvišeno mjesto,
na kojem je dosad počivala vjera stare kr-
šćanske Evrope, da odtle teorično opravda
skroz materijalističko ponašanje ove naše
dobe.
U doba kad se žrtvuje ono što je bolje
za pribit se goremu; kad se ugnjetava i
nieče svaki pojam duha, na uhar same tvari;
kad sve drugo ništa nevriedi do same mate-
rijalne koristi; kad se čovjek samo posve-
ćuje materijalnoj radnji, trgovini i obrtu; u
doba kad nijedna stvar, ma ni najplemenitija,
neima ciene ako se nezove i nije srebro i
zlato; kad su se napokon i najvidjeniji dr-
žavnici i današnje zakonarstvo stavili stvarnu
korist ciljem svakog dalnjeg nastojanja; u
to doba svaka teorija koja tomu idje u pri-
log, ma kakva bila, uvjek je dobrodošla.
Tvoj postanak i svrha slična ti je il jednaka
svakoj drugoj stvari koja žive i raste, kaže
nam čisto i otvorito Biichner, taj omiljeli
današnji materijalista, u najnovijem svojem
djelcu pod naslovom: sila i tvar. Tu ima
strpana svega i svašta, najmanje nova, a
zanajviše stara izprepredena. materijalističkog
prediva; stare su to bezumnosti u najnovijoj
nekoj ugladjenosti, po sadašnjoj slasti i
ukusu, koje mora svaki grozotno- od sebe
odbiti, kao stvar koja se suprotivi ne samo
svakom kršćanskom ćuvstvu, dali i najnižem
pojmu ljudskog dostojanstva. A znati i vi-
djeti kako za tim danas tobož prosvietljeni
sviet grozničavo hlepi, kojom se i kakvom
slašću sve to zoblje, kakvim se smionim
hvastanjem sve to sbiva, stvar je to doistine
koja sadržava u sebi nešto otajstvena, ali
uprav radi toga dostojna najveće pažnje, jer
odveć poučna! Dosta da je što nova, ili
On nam pastir, a mi smo mu ovce;
Pastiru je da napasa ovce,
1 da brani od metilja zdrave,
I od vuka da očuva glave :
Biskup pastvi, što je pastir blagu,
A mi stado na uzgoju dragu;
Pa evo smo priklonito blago
Nek nas javi gdje se duše pasu
I vječnome pridohrani spasu.
Ej! ko neće poklikuut junače:
Blago nami gdje smo dostojani
Da najednoč dva slavimo slavja:
Jedno alavje danu Božičnomu,
A drago je čina Biskupskomu,
Gdje na svoje sjede pravo staro.
Daj nam Bože! i božični danče,
Da požive Biskup narodnjače,
Za čast vjeri i narodu svomu
A mi a ujime sjatni do vieka,
Kano pčele uz Maticu jaku
Da rojimo roje i parojke,
Nek se širi Biakupija mlada
Od Mostara do Novog Pazara.
To će ravnat Božje providjenje,
A mi braćo ! daj da davorimo
Uza naše blago njegovano,
Štono smo ga došle uzdržali,
Nebil' boljma još procvale Crkve,
Nebil' jače učio se puce,
Sto je godjer milom Bogu drago
Važuosti za spas neumrlih vaših duša, na-
stojati ćemo da vam dokažemo sa njekoliko
primiera, izerpljenih iz poviesti: kako kato-
lićanska Crkva u razvijanju nauke, povje-
rene joj od Isu-Krsta, nije nikad kakvu bitnu
promjenu u dogmatima učinila.
Mimoišavši tri prva stoljeća, u kojim je
Crkva takodjer vršila svoje nebesno po-
slanje, braneći zalog objavljenih nauka od
krivovjeraca onih vremena, uzećemo u raz-
matranje veliko krivovjerje IV. stoljeća, koje
Arijom niekajući božao9tvenost Isu-Krsta,
udaraše ua podlogu na koju je naslonjeno
cielo Kršćanstvo. Crkva, da odbije toli že-
stoki udarac, godine 325 sabere se u Nikej-
ski Sabor, gdje izda ouu znamenitu izpo-
vjed vjere, koja postade predmetom najžeš-
ćih navala od strane Arijanaca. Nikejski
Otci, da označe odnošaje prolazeće medj
Otcem i Sinom, nadjoše zgodno _ upotrebiti
medj ostalim izrazima i onaj „istobitan Otcu",
da bi dokazali, da nije Siu puki stvor, neg
jednaka bistva kao i Otac. Buduć da ova
rieč uništavaše u svom korenu Arijansko
krivovjerje, sva se dalja borba vrtila oko
te jedne rieči, da se tako reče medjn sljed-
benicima prave nauke i njezinim protivnicim.
Niti tko smije rad toga prigovorit Crkvi,
kao zbog kakve novosti, što, da označi
svoju vjeru, upotrebila je ovu rieč; jer i
ako se ona ne nalazi u sv. Pismu, da o-
znači odnošaje medj Otcem i Sinom, nalazi
se ipak nauka, koja ju izrazuje. Da se svak
uvjeri, dosta je štiti ona mjesta evangjelja
Sv. Ivana, gdje Isu-Krst tvrdi svoje bistveno
jedinstvo s Otccm, takodjer da je u Otcu,
onako, kao i Otac u Njemu '). U ovome
i crkva grčko istočna odieljena od katoli-
čanske Crkve podpuno se slaže. Gdje po-
činje velika razlikost koja bi izlikom u IX.
stoljeću žalostnom razdieljenju, jest u do-
datku umetnutom Symbolu drugog obćeni-
tog Sabora, držanog u Carigradu god. 381.
Onda Macedonij Carigradski biskup, bludnju
Arija spojivši, i sljubivši nauci o Duhu
Svetome, zanieka mu božanstvo. Sabor, što
se sakupio da brani sveti razlog, potvrdi
satno ono, što su Macedonijanci niekali,
to jest » znači da Dub Sveti nije stvor, nego
da proizlazi od Otca, i da je dosliedno 8
njim istobitan. Buduć da niesu oni niekali
njegovo proizhodjenje od Siua, usteguu se
Sabor označiti njegovo proizhodjenje i od Sina.
Docnije paka, to jest kada se Arijanci u
Španjolskoj povratiše na katoličanskn vjeru,
trebalo je obširnije ih podučiti u vjerskim
stvarima, i zbog toga pridodala se jo Cari-
gradskomu symbolu čestica ,,Filioque", koja
sve dalje šireći se, bje napokon od Crkve
piOunvm... Mri/Jo'laiaji. iu_S_ymbolu, ona nije
promotriti dodatke, Stoje Carigradski Sabor
dodao Nikejskom Symbolu, da 8e uvjerite
da je Crkvi dopušteno razširivati svoje sym-
bole, u čem je takodjer od Doba Svetoga
podpomožena. A neka nam se ne prigovara,
da je obćeniti Efeški sabor zabranio izda
vati symbol različan od onoga, što ga je
Niki jaki Sabor proglasio. Svojom zabranom
Sabor je na to satno smjerao, da zaprieči
izdavanje izpoviedi vjere, koje bi protivne
Symbolu Carigradskomu bile, a ne, da se
nesmie obširnije razvijati vjera jednom o-
predieljena; inače moralo bi se osuditi
Kalcedoninski Sabor, i toliko drugih vase-
lcnskih Sabora, koji po okolnostima izdali
su izpoviedi vjere.
Da pak Crkva, tiem što je dodala česticu
,,Filioque" nije izkvarila staru vjera sv.
Otaca, nego ju samo razvila, to se vidi iz
mnogih mjesta sv. Pisma, koja dokazuju
proizhodjenje Duha Svetoga ne samo od
Otca, nego takodjer i od Siua. '). U tomu
sveti Otci, toli grčki koli latinski, slažu se.
' Za čudo je, da nauka toli duboko uko-
neujena u sv. Pismu i u Predaji, mogla je
poslie naći tolikih protivnika inedju Grcima.
Ali se to zbilo, Predragi, jer se htjela iz-
naći dogmatična izlika razdieljenju, koje se
je bilo nakanilo izvesti. Nego Crkva istočoa
sliedeć nauk prvih stoljeća, bila je vec
svečano priznala vrhovno vlast Rimskog
Pape u vaselenskom Saboru držanom u
Carigradu god. 869, podpisujući glasovitu
izjavu Pape Ormizde <l), i priznajeći u 2
Kanonu, Papu Nikolu orudjem Duha Sve-
toga naredjuje da se sve mora obslužiti, što
on i njegov nasljednik Adrijan bijahu pro-
glasili na obranu vjere, i glede stanja Cari-
gradske Crkve; kao što takodjer u 21 Ka-
nonu, Rimska Stolica nazivlje se Petrovom
Stolicom, a njezin Nadsvećenik nazivlje se
Papom Apoštolske Stolice 3). Ipak zbog
razloga, što smo vam naveli u našemu
Pastirskom lista lanjske korizme, zlokobno
je razdieljenje sliedilo.
Dali katoličaoska Crkva vazda brižljiva,
da povrati na jedinstvo sve one, koji su se
ociepili, nastojala je kroz dva znamenita
Sabora, u Srednjem Vieka obnoviti zajednicu.
Prvi držan je u Lionu god. 1274, i u njemu
Grci, pošto priznaše u II kauonu proizho
Petra, i naprotiv razumiju kamrn vjere od |
Petia izpovidjene, tako je izkrivljeno, da su
isti noviji protestanti ga odbacili. Istina je,
da je Isu-Krst glava Crkve. To svaki ka-
tolit vjeruje. Ali je on nevidljiva glava, što
ne izključuje, da Crkva, koja je vidljiva
zadUga, bude imala takodjer jednu vidljivu
gla^, koja je baš Rimski Papa uaslieduik
Sv. Petra; kao što takodjer, jer je Isu-Krst
nevilljjpj veliki Svećenik Crkve, ne smeta
da >ude i vidljivog svećenstva, koje njega
zastpa na ovoj zemlji i 8 njim sudjeluje
na losvećenje duša. Ovom navodu imamo
dodti onaj drugi ne manje važnosti, po
kom Gospodin poslie svoga uskrsnuća po
dieli Sv. Petru vlast da upravlja Crkvom
kao vrhovna Glava, budući mu rekao:
agnos meos. Pasce oves meas. Pasi
jagace moje. Pasi moje ovce ').
ŠJ se tiče prvenstva, koje od sv. Petra
preo je na njegove nasliednike, Rimske
Paj, isti Focio, premda djelom odmetnik
od apinske vlasti, ipak theoretično izražuje
doiekle smisao predaje Crkovne; jer uz
svi svoju peutarkiju, pušta obično njeko
ppmućtvo rimskomu patriarki, u svom
saodu od god. 879 priznaje ga, premda se
tdi koliko se trudi da izjednači, koliko je
noguće više, stari s novim Rimom. Poput
sarih grčkih Otaca daje on Sv. Petru naj-
djenje Duha Svetoga od Otca i od Sina, u čstnije naslove: nazivlje ga prvim i vrho-
izpoviedanju vjere priznaju prvenstvo rimske vim, najodlični jim medju učenicima, glavi
Crkvo nad svom Crkvom, koje ona primila
je od samog Spasitelja u osobi Sv. Petra,
poglavice Apostola 4). Ali znamenitije bilo
je sdružeuje što se zbilo u Saboru držanom
u Florenci god. 1439; gdje je bio nazočan
isti Car Ivau Paleolog, a medju ostalim
istočnim Prelatima Josip Carigradski Patri-
jark, veleučeni Besarion, nadbiskup Nikejski
i Isidor Metropolit Kiovije u Ruskoj. Tu u
podpunom suglasju sa starom naukom Crkve,
bje svečano opredieljeno: da duh Sveti pro-
izhodi od Otca i Sina, i da sveta apostolska
Stolica i Rimski Papa imaju prvenstvo u
svem svietu, i da je isti Rimski Papa na-
sliednik blaženoga Petra poglavice Apostola,
i pravi namjestnik Krista, kao i takodjer
da je on Gl'iva sve Crkve i Otac i nauci-
telj svieh kršćana, i da je bilo njemu u bla-
ženome Petru povjerena od Gospodina našega
Isu-Krsta podpuna vlast pasti i vladati
i upravljati vaselenskom Crkvom 5)
Ovo okončanje vjere bje podpisano od
Grka, i u svemu je po staroj nauci Crkve,
kako sam vara malo prije dokazao. I u
istinu i sv. Pismo i Predaja u suglasju su
u učenju, da osobi Sv. Petra bje od Krista
obećano prvenstvo, ne samo časti, nego i
vlasti nad svom Crkvom sa ouim riečma: jin/ram aedifi-
klovodje Apostola, onom komu je povjeren
kuč vrata kraljestva nebeskoga, onom na
ga su naslonjeni temelji vjere. A što ta-
kljer Focio kaže, da je Crkva osnovana
n Petrovoj vjeri, tiem on ne nieče da je
lar Glava Crkve, nego hoće navlaš da
iikne kako je baš izpovjedanje Petrovo
stlo mu prvenstvo, i da je Crkva bila
oovana vrh osobe Petra rad stavnosti
rgove vjere. Tako nemože se dvojiti, da
n on u obće pripoznao to prvenstvo (ako
sizuzme doba njegovog strastvenog prie
ja) u nasliednicima Sv. Petra, u Rim-
an Papama
Ui združenje, koje se je bilo toli srećno
bio u Florentinskom Saboru medju Gr-
čra i katoličanskom Crkvom malopotraja;
kntinslta crkva, razkide opet svezu, i za
som povuče i onaj dio slavenskih naroda,
li su je već prije bili slicdili u njenom
dieljenju od Rima.
ledjutiem u zapadnoj Europi bjaše u-
stuo u protestantizmu jaki protivnik jedin-
a Crkvo, koji je takodjer tajno i nesretno
uvisao na one, koji su bili vanjskim
nnom ostali vjerni crkvi.
jeki t. j. ne popriraiše protestantizam
daatično, ali ipak presadišc u katoličanskn
Om protoatanske nauke o crkvenoj vla-
>) Vang. Sv. Ivan X. 30 i XIV 10 i 11.
conomisti da piazza e da caffe riesce facile
il riunire i lavoranti delle otficine, e fare di
essi un pubblico uditorio, cui si bandiscono
le pii strane e pericolose teorie. S' improv-
visa per essi un codice di diritti senza do-
veri, si esagera il valore dei loro lavoro,
senza tenere conto dei meriti dell' industriante,
che col suo ingegno, col proprio capitale e
colla operosita direttiva tiene in moto mac-
chine e migliaja di braccia, procura da vi-
vere a tante famiglie e spaccia nel mondo
utili produzioni. In queste plateali concioni
nonchž in effemeridi petulanti, i borghesi
vengono designati quali turbe spogliatrici e
gli operai per infelici disredati, mentre la
borghesia 6 la forza piu vitale della societk,
uscendo da essa non solo nell' ordine morale
i piu splendidi ingegni nelle lettere, nelle
scienze e nelle arti, ma eziandio nell' ordine
economico, perchž essa oltrechž alle altre in-
dustrie si applica generalmente ali' agricol-
tura che la fonte di tutte le industrie. La
classe borghese deve tutto al proprio inge-
gno e ali' operosith. propria, nulla togliendo
alle altre classi.
Si dovrebbe ormai apprendere che ecci-
I _ . * I • ••••»• u jji uvuoirtuaivu iiautvvi KJ UI a « biiuj vic* cabo ecclesiam meam. Et tibi dabo claves** da bi se pak mogli poslužiti u upravi
regni coelorum; et quodcumque ligaveris su- ' ......
per terram, erit ligatum et in coelis; et quod-
cumque solveris super terram, erit solutum et
in coelisu. Ti si Petar, i na ovome kamenu
sazidaću crkvu m.>ju. I daću ti ključeve
kraljestva nebeskoga; i štogod svežeš na
zemlji, biće svezano na nebesima, i štogod
razdriešiš na zemlji, biće razdriešeno na
nebesima
I ovo tumačenje nije lažno, nego oslo-
njeno na smisao naravni onog navoda,- do-
čim tumačenje onih koji izključuju osobu sv.
kve, umanjivši njezina prava, a proširivši
a Države. Pod uplivom tieh načela u
•ancuskoj pod Vjekoslavom XIV, koji
jede u sebi usredotočiti državu, ustade
alikanizam, koji svojom Izjavom god.
582 htjede ograničiti vlast Rimskog Pape,
taknu u najnježniju žicu, čineć da odviše
egove odluke u stvarima vjere od privo-
snja Crkve, dolazeć tako u protuslovlje sa
. Pismom, koje uči da je Krist molio za
etra, da njegova vjera ne dodje na manje,
on jednoč obraćen da utvrdi svoju braću:
Ego rogavipro te, ut non deficiat jides tua :
tu aliquando conversus confirma fratres
IOS" 3) i dolazeć u oprieku sa SS. Otcima.
ivaj sustav bje pak razvijen u Njemačkoj
d Febronija, a uveden takodjer u Austriju
takozvanim Josefinizmom. Sveti Otci
4 „ ape nijesu odustali podizati svoj moćni
) AIzog, Ručna knjiga obće Poviesti Crkve las protiv tako pogubnim šuštavim; ali v' " e bilo nuždno da vaselenska Crkva saku-
) Denzinger, Enchiridion Symb. et definit. lijena u Saboru, obzirom na iste, okonča 6) Sv. Mat. XVI, 18 i 19. tielu nauku o prvenstvu Rimskog Pape, i
to je učinila u Vatikanskom Saboru glaso-
ritom ustanovom „Pastor aeternusn 18 Srpnja 1870.
tare e secondare i conflitti fra le classi so- U istoj sasvim u suglasju sa Sv. Pismom,
ciali, sono disordini eho riescono sempre a PrcJajom> SS. Otcima i Odlukama Rimskih
danno dei governi. La saggia politica inse- Pip,a 1 °bćAh Sabora bje potvrdjena stara . , 1 niuka, o Prvenstvu Sv. Petra, njegova
') Vang. Sv. Ivan. XV 26; XVI 7. i 13-
2) Denzinger, Enchiridion Symbolorutn.
-15.
3) Hergenrothcr, Focio patr. Carigradski Sv
II st. 120-121.
gna, che reggere non si puo se non garan-
tendo 1' esecuzione della legge.
Onde prevenire si disastrose conseguenze,
dalla mala applicazione della polizia giova la-
sciare la maggior possibile liber ta al serio e pa-
ne-
jrestanost u Rimskim Papama i njegova
moć i narav, kao i o njegovom nepogrieši-
K>m učiteljstvu; glede koga bilo je okon-
Sano, da kada Rimski Papa govori kakono
3astir i Naučitelj svieh Kršćana, moraju so
smatrati nepogriešiva njegova okončanja o triottico giornalismo. Da esso i governi possono vjeri i ćudoredju.
attingere giornalmente notizie sullo stato dei Niti je lcatoličanska Crkva tiem promie-
movimento sociale, udire i lagni e portarvi ri-n''a svoje dogme i novih uvela; već samo
mfidin mn ali' : • , novim izrazom, kakov ia nvai. ..nennnrieŠi-medio, ma ali' incontro conviene reprimere le novi izrazom, kakov je ovaj, „nepogrieŠi-
effemeridi burbanzose, che si lanno dispen- c7kvf''f t'lvf'eZT^voi ^ćtvo" Rimsko"
satrici della fama e dell'onore altrui facendo pipi' kojTs'e KeT ul<hzT\ 'perve^vu^
elogi ad uomini da ergastolo ed insultando ono preimućtvo koje mu je na osobiti način
alle piu stimabili riputazioni; effemeridi che potrebito, da se dostigne cilj Pervenstva,
con linguaggio da trivio sem:nano la diseor- koj' Je vrhu 8veSa čuvanje vjere. Vati-
dia, la demoralizzazione e spargono teorie kamki S?b°r niJ® druS° ««nio nego obSir-
„T^ A„AT„QN„ i. A- .LI. n . nlJe razvio ono; sto već Floretinski Sabor
che scalzano 1 ordine pubblico. Egualmente Qz privoljenje Grka bijaše okončao, progla-si dovrebbero prendere le piu serie misure sivši Rimskog Papu: otcem i nauiiteljem
contro quei pubblici funzionari i quali non
sanno e non vogliono fare il proprio dovere
ed abusano continuamente della propria au' Ev"ng- Sv' Iva"- XXI' 16'17-
toritži. q p ^
svieh kršćana. I dopuSteno je, kako ste
vidili,^ vaselenskim Saborima izraziti novim
riećmi staru objavljenu nauku, i to au uči-
nili vaselenski Sabori držani na istoku, kao
joštera proširiti Saborske Symbole, i sači-
niti novih na podlozi Objava, kada to iz-
skuju okolnosti. Dapače u ovom razvijanju
objavljene nauke po saborskim okončanjima
imamo dokaz onog subjektivnog napredka,
što se u Crkvi Isu-Krstovoj nalazi.
Nije Crkva osudjena na nepomičnost,
već može vazda razvijati svoje dogme, iz-
razivajući ih većom jasnoćom, predstavljajući
ih pod novim vidom, izvadjajuć novih po-
sliedica za praktični život; niti stoga smije
se rieti, da je vjeru promienila.
Uzkliknimo dakle s Vatikanskim Sabo-
rom i Vincencom Lirinenskim: nek rasle
dakle, i tot moćnije neka napreduje, kako
idju napried vremena i viekovi, razum zna-
nje i mudrost toliko u pojedinima koliko u
sviema, toliko pojedinog čovjeka koliko sve
Crkve, ali jedino u svojoj vrsti, t. j. u i-
stom dogmu, u istom smislu, u istom mnenju ').
Ovo je, Predragi, nauka, koju samo ka-
toličanska Crkva čuva ciolu, i nepovriedjenu
već od prvih stoljeća, koja tekom vremena
pod zaštitom Duha svetoga, samo se ob-
širnije razvila. Neka vam ona bude utjehom
za sadašnji vaš život i temeljem vašega
vječnog spasenja.
A budući da je lau-Krst umro za sve
ljude 2) i hoće da se svi spase, i dopru
do spoznanja istino 3); zato molimo, da je
čini poznati sviem onima, koji so od nje
odalečiše, i uložimo sve naše sile, da ih,
navedemo, da so k njoj povrate, pokazujući
tiem pravu ljubav koju ćutimo prama našoj
odieljenoj braći, kojim žudimo najveće dobro
to jest posjedovanje cielo istine u ovom ži-
votu, i vječno blaženstvo u drugomu. Ali
navlastito u pokornim dnevima, koji se nam
primiču budite brižljiviji da se izučite u
lsu-Krstovoi nauci, slušajaći ju marljivo i
pomnjivo iz ustiju različitih propoviedalaca,
koji će ju navjestivati sa BV. propovjedaonici
te ju držati za pravilo vaših djela. Ova ne-
beska nauka pokazati će vam važnost postS,
sto ćete morati činiti kroz sveto korizmeno
vrieme, potaknuti će vas na pomnjivije
saučešĆe svetih crkovnih čina: probuditi će
u vašim dušama iskreno pokajanje od po-
činjenih grieha, pripraviti će vas da dostojno
budete primili Sveta Otajstva Izpoviedi i
Pričešćenja u Vazmenom vremenu.
Deh! nek no bude ni jedan inedju Vami,
koji bi zanemario ovu velevažnu dužnost
kršćanskog života, bez koje sva ostala vaša
djela, pak se vam činila dobra i poštena,
nebi vam nimalo koristila za spasenje. Kad
budete očistili duše vaše, Bog će vam milo-
srdniji biti, i takodjer radi ovoga razloga
činiti će sjati pred očima zašlih svjetlost svoje
istine, koja čista, nepromjenjiva čuva ae u
samoj katoličanskoj Crkvi, da s upoznanjem
i zagrle ju, i tako osiguraju pako i oni svoje
vječno spasenje.
La Missione Cattolica
đi Rito Greco in Oriente.
Sotto questo titolo venne di recente
pubblicato un opuseolo đi granđe im-
portanza e che & la migliore confuta-
zione dei pregiudizi contro la Chiesa
romano-latina. Ne togliamo alcune
parti:
„Mentre le grandi potenze s' adope-
rano ad estendere in Oriente la loro
influenza sotto il pretesto di migliorare
le sorti delle popolazioni criatiane, il
Vicario di Gesii Criato, il Sommo Leone
XIII si adopera affinchk i dissidenti
cristiani dell' Oriente ritornino in grem-
bo ali' unita cattolica, da cui furono
per lungi secoli da un fatale scisma
e da velenose eresie separati e divisi.
Ma gli occhi pietosi dei Sommo Ge-
rarca sono specialmente rivolti alla
chiesa greca, la quale nella sua mag-
gioranza rimane, or volgono oggimai
sette secoli, staccata dal centro della
cattolica unit&, che b Pietro per isti—
tuzione divina, e per Pietro i suoi
successori. Le cure dei S. Padre per
la chiesa greca non possono che avere
il plauso di tutti i veri cattolici. E
consolante per ogni cattolico la spe-
ranza che un giorno la chiesa greca
possa ritornare ali' unione con Roma,
e riconoscere il primato divino dei
Romano Pontefice, come lo riconobbero
gli Atanasi, i Basili ed i Crisostomi,
2) Dokazi za ovo sve mogu se viditi Hergen-
rćither. Focio, Carigradski Patrijarka Svez. III. st.
336 i slied.
3) Sv. Luka XXII, 32.
>) Costit. „Dei Filins", Glava IV.
2) II Korin. V 15.
3) I Tim. II, 4.
jake. Krste jih slovenske i slovensko-nje-
tđaeke, ali i tamo se malaraalo uvadja nje-
mački naukovni jezik. Najgore je u Koruškoj.
(Nazad nekoliko vremeoa učinio upit Vosnjak
i drugovi, misli li vlada priteć a pomoć Slo-
venima Koruške. Dr. Russ (ljevice) prigovori
što se zastupnik pača u stvari drugih po-
krajina, jer je Vosnjak Slovenac iz Kranjske.
A1 mu Vošnjak liepo odgovorio, da je on
držao da su ustavovjerci tvrdi centraliste i
da se grade zastupnicima carstva a ne samo
pojedinih pokrajina.)
Isto koruško svećenstvo, koje se sasviem
malo bavi sa politikom, bilo je poslalo
prošnja na školsko pokr. vieće glede vjero-
zakonskog nauka, jer da djeca nerazume
njemačkog jezika. Školsko vieće nije ni po-
gledalo na prošnju, no naredilo da se tjera
stara. Tad je isti ordinarijat celovački po-
tužio se popečiteljstvu. Nu ne samo ordina-
rijat, no i koruški učitelji u skupštini god.
1875 zagovaraše slovenski jezik k6 naukovni
jesik, barem u prvim razredima. Ali ni to
ueuze n obzir školsko vieče.
Što se tiče školskih knjiga, koje se u
koruškim školam rabe, mjestna školska vieća,
a želji da njemački jezik postane što prije
Bankovnim jezikom, potvrdila su samo jednu
početnicu na slovenskom jeziku, pa i ta nije
sva slovenskim jezikom napisana. Sve droge
knjige, izuzmeš li katekizam, njemačke su.
Pokrajinsko školsko vieće uvidilo da ta po-
četnica (azbuka) nije dostatna, pa uvelo još
neki uvod k slovenskom-njemačkom govoru,
da slovenska djeca nauče njemački jezik.
Tom uvodu daju najveću važnost nadzornici
škola, te kako stupe u školu pitaju za nj.
Eto kakvi su školski odnošaji u slovenskim
krajevima Koruške.
Ako puku oduzmeš jezik, ne samo ćeš
ma uništiti narodno dali i moralno ćustvo.
Njemci Koruške svim silam nastoje da od-
narode Slovence, a na ruku jim je i sadašnje
popečiteljstvo, koje za Slovence nije ništa
bolje od Auerspergova. Vlada ko da želi
da Slovenci budu potaljančeni i ponjem-
čeni, a ne razumi da radi proti svojoj
glavi. Slovenci susjedne strane napastovani
od Taljanaca, koji sve dublje prodiru u Go-
ričko, a s druge od Njemaca, koji su raz-
tikaui po svim krajevima, gdje stanuju Slo-
venci; pa ako hoće uzdržati svoje narodnosti,
a donekle i vjere, red jim se osloniti na
Hrvate. Pod Ljudevitom borio se Slovenac
uz Hrvata, pa nebi li mogo i sada? U slozi
je spas. *)
-ooO§§CXX
Okružnica
Preuzv. Josipa J. Strossmayera.
(v. broj 18.)
Za tim spominje kako ga je vladika lani
n Eogatcu osobitom ljubavlju i prijaznošću
pozdravljao, te prelazi na vladika karlo
vačkoga:
„Što se pako tiče vladike karlovačkoga,
on je osobito blagodaran u osvadah i pogr-
dah prama meni. Vladika karlovački služi
se u okružnici svojoj poetičkim slogom i
zanosom, sto je nezgodno u naukovnih raz-
pravab, u kojih treba točnosti i podpune
izvjestnosti. Ja scienim, da vladika karlovački
svoje nazore crpi više iz mašte svoje, nego
iz života i prave poviesti; više iz taštih i
nevjerodostojnih, nego iz pozitivnih kršćan-
skih izvora. Vladiki karlovačkomu je crkva
pravoslavna pravi raj nebeski, mi pako bi-
skupi katolički hudobe paklene i pravi ne-
čisti duhovi, koji poslanicami našimi pravo-
slavnu crkvu u rajskom užiću njezinom bu
nimo; srdce naše je leglo nečistih dahova,
radnja pako na§a paklena radnja. Ja sam
posebice vladiki karlovačkomu osobita za-
zubica, ja vrtljavac nečistim duhom za-
nešen, koji sam se na krilih taštog slavo-
ljublja i 'proste sebičnosti od ovoga svieta
u pravoslavno stado zaletio, da zamutim
najpobožnije njegove misli i najsvetija osje-
ćanja njegova; ja ga besjedama najljubezni
jima i jezikom sladkim kao med savjetujem,
opominjem, pozivljem i preklinjem, da pre-
dje uniji, koja je vladiki već sama a sebi
naprama raja božjemu, koji uživa, pravi
pakao. Svatko živ tko čitati znade i kr-
šćansko srdce ima, lako će razsuditi, kako se
sve to slaže sa duhom svetoga evangjelja i
svetoga apoštolskoga zvanja našega. Meni
budi dozvoljeno glede toga samo njeke
opazke učiniti. Vladika karlovački stanje
pravoslavne crkve stanjem rajskim naziva.
Je li to iz života crpljeno? Ima li na svietu
*) Ovaj članak većinom nije no dio govora,
kog je slovenski rodoljub Vosnjak dne 2 tekuć,
držao u carevinskom vieću.
crkve, koja bi se tiem stanjem ponosti
mogla? Ja mislim, da je udes crkve, kato
zaručnice Isusove na ovom svietu onaj isj,
koji i vječitoga zaručnika njezinoga Isuia
Krsta? I njezina je vječita zadaća: ontj
isti teret i onaj isti križ, koji je on saQ
na goru Kalvariju nosio, na se uzeti i i-
sried svakovrstnih nevolja i progonstva t
njem i po njem svladati. Ko što su meo;
progonili, tako će i vas proganjati, rieči si
Isusove, a on samo prispodablja crkvu svoji
stieui, na koju sveudilj navaljuju vrata pa
klena. Nekoristi ta ništa ugrijana mašta,
ovo je stanje redovito u crkvi, ovo je crkvi
izkusila ne samo tečajem prvih triu stoljeća,
nego je svako stoljeće sve do donašnjegi
imalo svojih muka i nevolja, koje je crkvi
svladati imala. Za to crkva svoje stanje nc
ovom svietu označuje vojnom, ecclesia mi-
litans, ter u tom smislu Isus sam veli: đj
uije došao na ovi sviet, da mir, nego da
vojnu navješćaje".
Doniev za to novih dokaza, preuzv. biskup
Strossmayer nastavlja:
„Ja mogu reći, da bi mene srdce u gru-
dih zazeblo, kad bi ja stanje svoje crkve onako~
opisao, k6 što stanje svoje crkve opisuje vk-
dika karlovački, jer bi punim pravom sum-
njao, da li je u takvoj crkvi dovoljno života
i snage, dovoljno slobode i neodvisnosti, za
onu svetu borbu, na koju je crkva neumrlim
zvanjem svojim upućena. Sviet ovaj, dokle
god je sviet, on će uviek na crkva božju
navaljivati, jer osjeća, da crkva nije od o-
voga svieta, nego da joj je zadaća sviet o^aj
preporoditi i preobraziti, što nikad bez muke
i pokore, bez boli i otimanja nemože biti.
„Da ste od ovoga svieta, veli Isas svojim
učenikom, on vam se nebi protivio, nego bi
ljubio u vas ono, što je njegovo; ali budue
nieste od svieta ovoga, on vas mrzi i pro-
goni, ko što je mene mrzio i progonio. „Ove
svete rieči, ko što su velika utjeha onim koji
se pod zastavom svetoga križa za istinu i
pravda božja bore; tako su i vječita opo-
mena onim koji vapiju: mir! mir! gdje pra
voga mira nije.
Evo nek sada svatko sudi, dali smo mi
katolički vladike pravedno osvadjeni, kad
se veli: da pravoslavnu braću našu iz raja
izgonimo. Ali imam još vladiki karlovačkomu
opaziti. On nas, katoličke .biskupe, pretvara
u nečiste dahove, a kad tamo, a on ni ne-
vjeruje u nečiste duhove i opasno njihovo
djelovanje na ovom svietu. On po običaju
svojem i o tom poetički i zanosno, ali ujedno
i tako jasno govori, da o njegovoj u tom
obziru vjeri ili da bolje reknem nevjeri nemože
biti nikakve dvojbe. Evo što on o tom piše:
n. sta ja. rekoh jadan, nečisti duhovit ta pametni ljudi kazu aa su iu p«
samo, njihova djela vražja maštarija od bab&ke
sijeri bez svake istine Neima takvih
nečistih duhova na svijetu." — Evo što vla-
dika karlovački na dan Duhova svomu puka
pripovieda, koji bi pravo imao upitati ga:
jeli to crpljeno iz svetoga pisma i svete
predaje?jeli to pravi nauk pravoslavne cr-
kve? kako ćemo po tom nauku protumačiti ono
napastovanje, komu se u pustinji podvrže sam
Isus, Bog naš i spas naš poglavito za to :
da nam svima primjer ostavi, proti čema i
proti komu i kako se čuvati i braniti imamo,
dok smo na ovom svieta? Ako su nečisti
dahovi samo babsko sajevjerje, što znači ona
poslednia osada Isusova prot zločincem
ljevakom: odlazite od mene u oganj vječiti
koji je spremljen djavla i angjelom njegovim?
Zar je samo basna i puko sujevjerje ona
opomena svetoga Petra: „braćo! bdijte i
pazite, jer protivnik vaš djavao obilazi oko
vas kano ručeći lav, da vas proždre. Branite
se štitom žive i jake vjere?" Nije li možebit
taj nauk crpljen iz onoga istoga izvora, iz
kojega i one grdne navale na presveto Troj-
stvo i božanstvo Isusovo, koje je nedorašće
njeko iz tudjih knjiga crpilo i koje su čak
i a našem saboru žalibože odziva našle, ko-
jom prigodom, vele svjedoci očevidci, da se
je njeki vladika dosta zablaznjivo ponašao?
U svetoj vjeri našoj sve je u nerazriešivom
savezu. Svaki članak svete vjere naše osniva
se na jednom ter istom ugleda Boga našega
i uzkrsnuloga Spasitelja našega. Tko u je-
dan članak dirne, taj ujedao i svicm ostalim
temelj podkopava. Tiem pravcem se i isto-
čni grieh i nužda odkupljenja našega, to
jest otajstvo sv. križa nijekati dade, ter
pitam vladiku: dal i to na raj božji, na
mir i uživanje božje spada, da se slični
nauci bez ikakvoga ukora i priekora, bez
ikakvoga grieha i grješica, ko što naši vele,
javno predavati, širiti i puku kršćanskomu
kano zdrava hrana podmitati smiju? Ja bi
mislio: kad neima u crkvi žive moći, koja
bi tomu uspješno na put stala, onda se
baština svete vjere — depositum fidei —
čuva ne toliko živim sustavom crkve, nego
više mrtvilom i nehajstvom. Bilo medjutim
tomu, kako mu drago, stalno je: da vladika
karlovački odlučno niječe biće i opasno
djelovanje nečastivoga, samo kad treba braću
svoju u apoštolskom zvanju uvriediti, po-
grditi i omraziti tada najedanput ima ne-
častivih duhova, tada sam ja nečistim du-
hom zanesen vrtljivac. Može li se veće na
ovom svietu pogrde i pomisliti? Častni moj
vladiko! je li ste Vi ovu osvadu vrtljivca
izvadili iz moje sviesti i iz mojega života
ili iz svoje vlastite sviesti i iz svoga vla-
stitoga života, to nek sam Bog sudi; na sva-
ki pako način znajte i dobro pamtite: da
nemože biti u naroda veće bolesti i pošasti
do prevrtljivosti, koja do sviesti i osvjedo-
čenja, do časti i poštenja, do pravde i istine
božje ništa nadrži. Gdje se ta bolest i ta
pošast u narodu uvrieži, tu je smrt i pro-
past njegova neizbježiva. Mi smo vladike i
svećenici svetim našim zvanjem, kano za-
kletvom božjom, najprvi obvezani, da se
tomu zlu iz svih sila opremo, a ako je igda
u našem narodu bilo vrieme, a to je sad,
da mu na sva usta rečemo: da neima na
svietu većega grieha, veće štete i sramote,
nego sviest svoju zatajiti i prot osvjedočenju
svomu govoriti i raditi."
Pa malo za tim :
„Da pako ta unija, koju vi paklenim
djelom nazivate, i sbog koje Vi mene ne-
čistim duhom, u kog nevjerajete, krstite,
nije a sebi samoj zlo djelo, posvjedočiti
Vara mogu deset prvih stoljeća crkve božje,
kad je iztok sa zapadom u jedinstvu i
slogi živio. Hiljadugodišnja ta unija bila je
iztočnoj crkvi obilnim izvorom neumrle slave
i divnoga života. U toj su se dobi obdr-
žavali u iztoku svi oni slavni sabori crkveni,
kojim se i danas vas sviet klanja, a kojim
od vremena razdora ni glasa ni traga više
u iztoku nije. U toj su dobi poslije apoštol-
skih svetih otaca Poljkarpa, Iguacija, Ire-
neja živili i Cirili i Grguri i Atanaziji i
Baziliji i Zlatousti i drugi, sve vladike neiz-
mjerne učenosti, rječitosti, svetosti i po-
žrtvovnosti, kojima parovnjaka, ja barem,
zabadava tražim u poviesti crkve istočne,
odkad se je od zapadue razdružila.
I jedan i drugi vladika priznaje njekim
načinom da svemu tomu nije povoda u rie-
čih i spisih mojih, kojim se pristojnost i
umjerenost nikako odreći nemože; ali za to
upravo navaljuju na namjeru moju kano
budu i opaku, nepažeć na to : da namjere
naše i tajna srdaca naših sam Bog jedini
prosuditi i dovoljno oeieniti može, a da grje-
šni ljudi često i često put onim upravo,
što drugomu podmiću, same sebe izdaju,
crpeć osvade i pogrde svoje jedino iz vla-
stite duše i vlastitoga srdea svoga
„Ja medjutim taj neljubezni i nebratski
način postupanja prama meni drage volje
vladikama opraštam. Čovjek toliko i toliko
put čuje i nezasluženih hvala, što ga je
kadro oslabiti i cienu mu života umanjiti;
zašto nebi kadšto slušao i nezasluženih po-
grda, šta ga na vlastite njegove slabosti
sjeća i na poniznost opominje. Sto mene u
cieloj ovoj stvari osobito žalosti, jeste: što
je to nepovjerenje i ta odurnost prama mo-
prenešena sa nepovjerenja i odurnostfprema
sv. crkvi, kojoj ja pripadam; koja mi se
odurnost tolika čini, da bi po njoj kad bi
po nesreći uztrajala, medju dvjema najbli-
žjima crkvama strahoviti jaz još i tada zjati
morao, kad se sav ostali sviet pretvorio
bude u jednu ovčarnicu pod jednim pastirom
a to će reći: da bi mi Slaveni poslednje svrhe
i ploda svetoga odkupljenja našega, to jest
jedinstva i pravoga života i tada lišeni o-
stali, kad bi se sav ostali sviet medjusobno
izmirio i u jednu bratsku obitelj pretvorio.
Ja se nadam, da to neće biti, jer što je o
svih drugih narodih ovoga svieta pisano, je
i o nas: Sanabiles fecit Deus nationes orbis
terrarum, nec est in illis medicamentum ex-
terminii. Sapien. I. 14. — Bog je sve narode
ovoga svieta izlječivimi učinio a neima u
njih otrove, koja bi ih upropastila; ali ipak
svjetujem narodu svomu, da danas upravo
više nego igda često put ozbiljno promatra
ono slovo božje, koje kod Ecel. XV. 14. veli:
Deus ab initio constituit hominem (nationes)
et reliquit illam (illas) in manu cousilii sui.
Adjecit mandata et praecepta sua; ante ho-
minom (nationesj vita et mors, bonum et
malom, quod placuerit ei dabitur i 111 — Bog
je čovjeka slobodnim ! stvorio nadodav mu
zakone i pravice svoje. Pred čovjekom je ži-
vot i smrt, dobro i zlo; što bude odabrao,
to će mu se dati. Bog narode štiti i pomaže,
ali pod jednim samo uvjetom: da svom si-
lom i snagom slobodne svoje volje i odluke
uz istinu i pravda božju pristanu, i ničim
se na svietu od providencialne svoje svrbe
odvratati nedado. (Sliedi).
—zr^ss^c^pri^—
I«' Ortođossia Russa stromento
đi cospirazione politica.
„Non vi ha governo che tanto si naseonda
„sotto il manto delia religione, e che nel
„medesimo tempo calpesti cosl temerariamente
)7la religione, la ehiesa e i suoi ministri dal
,,primo fino ali' ultimo quanto il governo
„russo". J) Queste parole del celebre istorico
tedeseo Thein^r ci vennero spontaneamente
alla memoria nel riandar nei fogli i falti testč
accaduti in Galizia e in Bukovina, orditi dalla
Russia col solito mezzo del fanatismo reli-
gioso a danno dell' Austria. Que' fatti ci danno
ragione a poter liberamente đefinire i moli
rivoluzionari che si svolgono: ribellione sci-
srnatica panrassica. „Non ignoriamo, ripeteva
„lo stesso celebre istorico, come percorrouo i
„suoi (della Russia) emissarii la Gallizia, la
„Transilvania, 1' Ungheria, le provincie su!
„Danubio, la Macedonia, la Grecia e !a Tur-
„ehia, fino in Oriente, per animare e confortare
„gli scismatici nella propria credenza e a
„persuadere gli uniti, perehč si separino
„dalla S. Sede, e preparare questi e quelli
„a rendere anticipatamente omaggio a' trofei
„russi, se il destino li faeesse entrare in
,,que' paesi, ribellandosi gli abitatori a' proprt
„sovrani per dure ajuto cosl alla viltoria
„della cultura ed incivilimento russo, che pel
„bene delP umanita trovasi unito alla sebia-
„vitii sotto 1' ombra e la terribile potenza
„del formidabile knut". Gli altri governi per
conservar la propria potenza, s' occupano
nel!' organizzare gli eserciti, nel perfezionare
le armi, nell' inventar cannoni; la Russia
invece s' occupa a preferenza nelio eateuder
la sua Chiesa ortodossa. II soo dicastero
della guerra 6 la santa Sinodo imperiale, i
suoi eserciti sono i popi e i calogeri orto-
dossi in Austria, in Turchia, in Oriente. Le
armi sono le icone, i paramenti sacri, i libri
1 iturgici di suo conio, che diffonde tra gli
ortodossi in Austria, in Turchia, in Oriente.
I mezzi co' quali 1' impero russo si b retto
fin qui in piedi nell' interno, sono 1' igno-
ranza, la schiavitii, la barbarie, la tirannia,
religiosa e civile, ch' esercita sugli infelici
suoi sudditi. I mezzi coi quali esercita l'in-
fluenza ali' estero sono il fanatismo, 1' odio
religioso, 1' intollerauza ortodossa che dis-
semina a mezzo del elero ortodosso nei
paesi stranieri ed a mezzo degli emissarii,
agitatori, cospiratori che sa creare ed inviare
dappertutto dove esiste un ortodosso, una
chiesa ortodossa, un monaslero. I principati
dei Balcani non sono che posti avvanzati
della Russia, sono provincie russe, non hanno
fatto che cambiar di vassalaggio. Non sa-
ranno perciO giammai politicamente liberi
i popoli dei balcani, se liberi non divengano
in religione; e giammai religiosamente liberi
non diverranno finehč non eercheranno nella
santa unita colla Chiesa cattolica la lor sa-
potazionf U(far g?ogo: ella" "KttffiSEŽ iti^gravita
su di esse col mezzo religioso dell' autocrazia
erudele, spietata ed anticristiana. Non avranno
mai vera individualita politica finehe con-
giungendosi alla Chiesa universale n->n ricu
perino la libert4 religiosa, quella libertk di
coscieoza, quale Gesfi Cristo l' lia garantita
nei suo Vangelo coll' istituire un sacerdozio
che regga le coscienze indipendentemente
da ogni laica ingerenza, preponendo al sa-
cerdozio cristiano un Capo viaibile e supremo
nella persona dell' Apostolo Pietro e dei di
lui 8ucces80ri. Un popolo cristiano, una chiesa
cristiana, un sacerdozio, un epiecopato cri-
stiano che abbia per suo capo spirituale nn
secolare, un laico, sia pur questo il piu po-
tente sovrano; che da lui riceva la missione
nel ministero delle anime, lo riconosca fonte
della giurisdizione ecclesiastica! Questo noa
č solo una mostruosit^ al cospetto dell' Evan-
gelo, della tradizione, della storia del cri-
stianesimo, č aneho uno stato diametralmente
opposto allo spirito moderno, alla civilt&, al
vero progresso dell' umanitft. E' uno stato
cosl violento dal quale non deve lar mera-
viglia si sia sviluppato il Nichilismo, che
segna a traccie di sangue a qual građo di
disperazione possa giunger un popolo cri-
stiano oppresso nella piu sacra delle libertk,
qualc 6 qaella della liberta della coscieoza
cristiana. Non 6 questo precisamento lo stato
dell' ortođossia in Russia, della Chiesa russa?
Essa d' altra vita non vive che della vita
politica del suo autocrate; altro movimento
non ha, che quello impressole dalla mano
del suo autocrate. „Propriamente non siede,
„diče lo stesso storico Theiner, ') e non ha
„voće al Sinodo, che il solo imperatore. II
„solo imperatore dispone e comanda. Egli
„eommette i suoi ordini al supremo proco-
„ratore (che č sempre un militare, orđina-
„riamente un colonnello, e presiede a lunue
„dell' imperatore al Sinodo), ii quale li coin-
„munica ai veseovi esortandoli di mettere in
„puntuale esecuzione, quanto b stato ordi-
La Chiesa russa descritta e cc.: pag. 247.
La Chiesa russa descritta d»Ue relazioni del
Sinodo ecc. pag. 21.
šteta držimo i nove svaki dan izlike snu-
jemo i potvaramo, da se ponor medju natni
sve više i više razjaziva. Čudnovat je u-
pravo u tom obziru vladika karlovački.
Njemu je izmed ostalih i to iaz medju dvie
ma crkvama, koji se premostiti neda, što se
mi katolici pozdravljamo sa „hvaljen Isus i
Marija!" a pravoslavni sa „pornoz Bog!"
Bože moj! što bi na to rekli sv. Ivan
Zlatousti, sveti Bazilio i učeni Bezarion, da
danas iz grobova svojih nstauu? Jeli pri-
stojno tako pisati o stvari ozbiljnoj, koja
toli duboko u udes cieloga našega naroda
zasieca? Crkva je iztočna dva put naj-
svečanijim načinom, u saboru lionskom i
florentinskom, ugovorila mir i sdruženje sa
crkvom zapadnom, pak nikomu na svietu
nije ni ua pamet palo one razlike medju
jednom i drugom crkvom brojiti, koje vla-
dika karlovački broji. Moj vladiko ! lako
bi bilo sa pravi mi razlozi, samo da nije
starih i novih predsuda; a svatko bi Vas,
tko stvar iole razumije, uvjeriti mogao da
bi poleg svih onih razlika, koje Vi nava-
djate, obe crkve u svetom miru, slozi i je-
dinstvu živiti mogle samo da je pameti,
mudrosti i one ljubavi, koju nam sveti Pa-
vao apostol toliko preporučuje. — Nješto je
barem u tom obziru ozbiljniji vladika za-
darski, prem i kod njega iz svakoga skoro
redka prodire davuašuja grčka navada, jaz
medju dviema crkvama ne mirnim i stvarnim
načinom suzivati, nego novimi i starimi iz-
likami sve više razširivati. Ono, što on u
tom obzira navadja, u dvie se od prilike
strane razlučiti dade, i to jednu posve novu,
a drugu staru. Ni jedna pako ni druga na
samu stvar nespada. Meni nek bude doz-
voljeno primjerice samo o jednoj i drugoj
nješto reći.
Vladiki zadarskomu nije po volji, što se
u crkvi katoličkoj svakdanje, tako zvane
male mise govore; ali moj vladiko, recite
mi molim Vas, držite li, da i u crkvi ka-
toličkoj obstoji od Isu Kista pak neprekidno
do dana današnjega prava i istinita apo-
štolska i svećenička moć, to jest, da smo
i mi k6 i vi pravi vladike i svećenici, pak
da se i na naših, kS i na vaših, žrtvenicih
pod prilikom kruha i vina ponavlja otajstvo
svetoga križana spas svieta? Ako to držite,
zašto za Boga crkvi zapadnoi zamjeravate,
što to sveto otajstvo svaki dan ponavlja?
Zašto čiuite razlike medju jednom i drugom
crkvom, gdje razlike nije, i gdje se samo o
stezi crkvenoj i prostoj navadi radi? Vi cr-
kvi katoličkoj zamjeravate, što u nekvasnom
kruhu otajstvo sveto obavlja. Ja mislim, da
je znanstveno posve dokazano, da je Isus
Bog naš i spas naš posljednju večeru sa u-
Čenici svojirai u nekvasnom kruhu po običaju
Žudija obavio. Bilo tomu medjutim kako mu
drago, za što i opet stvarate razmirice, gdje
jih u istinu nije? za što korite crkvu za-
padnu kad je stalno: da se pravo i živo
otajstvo u nekvasnom isto tako, kao i u
kvasnom brašnu obavlja? Isto to valja i o
primanju svetoga otajstva pod jednom ili
obima vrstima, kad je bitno, da je Isus sa
božanstvom i čovječanstvom svojim i pod
jednom ma kojom vrsti isto tako nazočan,
kao i pod obima. Za što i opet stvar di-
scipline hotomice u razdor medju jednom i
drugom crkvom pretvarati? Za čudo je pako,
što vladika zadarski zapadooj crkvi porabu
latinskoga jezika u službi božjoj u ovaj
upravo čas predbacuje, kad drugovi njegovi
zapadne crkve o tom rade, da se pravo po-
rabe staroslavenskoga jezika u njihovoj li-
turgiji opet uzpostavi. Ja sam zaisto veliki
štovatelj naših svetih Apostola, i uvjeren
sam, da je božja providnost čudnovatim
opravo načinom u jednom dielu našega na-
roda jezik slavenski u liturgiji zapadnoj po-
glavito za to do dana današnjega uzdržala,
da se mi svećenici katolici njiro poslužimo
na korist i promaknuće jedinstva i sloge
medju dviema našima crkvama; ali sam u
jedno uvjeren, da je crkva katolička iz vrlo
važnih razloga i prema uzvišenoj svrbi je-
dinstva crkvenoga vrlo mudro radila, što je
jezik latinski u liturgiji svoj pridržala, jer
je tiem svećenstvu svomu po svem svietu
priliku pružila upoznati se sa jezikom naj-
ljepšim i najbogatijim ovoga svieta, koji je
ona punim pravom od smrti i propasti spa-
sila, da joj bude vanjskom svezom divnoga
onoga jedinstva, koje na najljepši njezin ures
spada. Kamo sreće, da svaki naš svećenik
i jedne i druge crkve podpuno poznaje ne
samo jezik sv. Jeronima i sv. Ambrozjje,
nego i svetoga Bazilija i sv. Zlatousta! Sto
se pako nas svećenika zapadne crkve tiče,
ia bi rad, da i onda, kad se kod nas po-
raba staroslavenskoga jezika posvuda, ko
što je njegda bilo, u liturgiju uvede, svaki
nas pravo svoje zadržimo i lantinskim se
jezikom u sv. misi poslužiti, da se tako
svuda po svieta braći svojoj lako pridružiti
i sveto otajstvo obćim načinom obaviti uz-
mognemo. — Ali ja velim i opet: radi se
jedino o disciplini, zašto dakle da razmirice
bez ikakvoga razloga medju crkvama iz-
mišljamo i uzmnožavamo? Ostavimo ijednu
i drugu crkvu u mirnom posjedu svojih
starih običaja, a gledajmo radje, da se čim
prije u jednoj ter istoj crkvi, i n jednoj ter
istoj bratskoj ljubavi složimo!
Nemogu medjutim kazati, koliko sam se
razžalostio, kad sam pročitao one osvade i
potvore, koje tom prigodom na crkvu katoli-
čku častni vladika zadarski baca. Po njegovu,
crkva katolička sakriva od naroda (?) božan-
stvene tajue; drži narod u neznanju i nepoji-
manju onoga, što se u crkvi svršava. On nazire
u porabi jezika latinskoga težnju narod u
neznanstvu hrišćanskih istina uzdržati. Bože
moj ! koliko rieči, toliko uvrieda, crpljenih
ne iz života samoga, koji vladiki pred očima
stoji, nego iz tudjih crkvi katoličkoj protivnih
knjiga, kojima se crkva pravoslavna skoro
izključivo služi. Istina je pako neporeciva,
da je crkva katolička uviek i uviek znanost
i^ umjetnost tolikim izobiljem njegovala i
promicala, da se s njom u tom obziru ni jedno
drugo družtvo na ovom svietu uzporediti
nemože. Istina je neoporeciva, koju i najljući
njezini neprijatelji priznaju, da je crkva
katolička u srednjem vieku zuanost upravo
od propasti spasila, dočim je po svojih
monasih stare spomenike svake ruke pre-
pisivala, a posije po Benediktiucih i Bol-
landistih i drugih na svjetlo izdavala. Lako
bi bilo i posije razkola i svakoga stoljeća
navesti slavnih muževa i učenih djela, ko
jimi je crkva katolička svjetlost širila i sva
tajna božje nauke i liturgije svoje narodom
tako tumačila, da ništa na svietu nije ja-
snije i otvorenije, nego su istine svete, koje
crkva katolička izpovieda i uči. Sve biblio-
teke ovoga svieta sjajno svjedočanstvo toj
dičnoj istini pružaju. Dosta je medjutim u
tom obziru spomenuti poslednja tri vieka
u Francezkoj. Slavnomu imenu Bossueta,
Fenellona, Bourdaloua, Massilona u starije,
u novije pako doba Dupanloupa, Gratrya,
otca Felixa i drugih sav se sviet, koji se
knjigom bavi duboko klanja. Neima nijedne
istine svetoga evangjelja i svete liturgije,
koju nebi ti osobiti genij'i čovječanstva onom
učenošću i rječitosti pred najučenijim svie-
tom razvijali i u klasičnih djelih tumačili,
kojom su to iato njegda sveti Baziliji sveti
Zlatoust, sveti Jero i sveti Augustin činili.
Njima manje više sličnih ljudi svaki narod
katolički imaj dosta je spomenut u Italiji
Roaminia, u španiji Balmesa, u Francuzkoj
Lacordaire, ljude neumrle slave i uspomene;
za to je čudo upravo, kako se smije tvrditi :
da crkva katolička evangjeoske istine pred
narodom krije i da puk kršćanski hotomice
u neznanstvu drži? Svaki katolik ima pravo
upitati vladiku zadarskoga: koje su to svete
istine, koje crkva katolička puku kršćan-
skomu ozkraćuje i u potaji drži? Ali nek se
vladika zadarski samo okom po narodu na-
šemu baci, pak nek crkvu sa crkvom uz-
poredi, pak će odmah opaziti, gdje se nemar
baca na svetu zapovjed Isusovu: idite i u-
čite sve narode ovoga svieta; opaziti će,
gije maleni zahman vapiju za kruhom i
hranom nebeskom, koja im se uzkraćuje;
opaziti će odmah, gdje se luč svetih istina
pod pokljukom ostavlja, a gdje se na svie-
tnjak meće, da svietli svima, koji se u kući
božjoj nalaze. Neima hvala Bogu u nas ka-
tolika ni najneznatnije župe, gdje se nebi
nedjeljom i svetcem sveta rieč božja propo-
viedala i kršćanski nauk djeci tumačio. Kod
nas su vladike saborom tridentinskim ob-
vezani, da svu svoju eparhiju u tri godine
prodju i svagdje na prvom mjestu pitaju:
da li se rieč božja svakim svetcem i ne-
djeljom puku i djeci kršćanskoj tumači? da
li se bolestnici pomnjivo pohadjaju; da li
se osobiti obzir na sirotinju uzima, koja je
Gospođinu našemu toliko mila i draga bila?
— Nek mi oprosti vladika zadarski, ali kad
bih ja htio tu stvar drugom prispodom raz-
jasniti, nego što to sveto pismo prispodobom
polja, il pomnjivo radjena ili posve zapuštena
čini, ja bih rekao: evo preda mnom sjedne
straue triu slika: Rafaelove dispute, Fiesolova
raja i Mihael Angjelova stvorenja svieta; s
druge pako strane triu bizantinskih slika,
koje iste predmete predočuju. Prve su slike
vriedne, da ih Bog na sudnjem danu po
angjelih od propasti sačuva, one bo divnim
načinom tumače svete istine, one siluo dje-
luju na dušu i srdee tako, da pred njima
sviet i nehotice na koljena pada i Bogu se
svomu klanja. Druge slike iste svete stvari
predočuju, ali su loše, hladne, ukočene,
mrtve, one ništa negovore i netumače, one
nisu ni malo moguće dušu i srdee razgrijati
i na uzvišene božje svrhe uputiti.
(Sliedi).
Pak se je evo tako i zgodilo, premda do-
gadjaj sam po sebi neznači nikakova zna-
čajna razdobja; b\V vrieme u koji je zgoda
prihvaćena, da se do toga dodje, tako je
značajno, da je samo u tomu tražiti zname-
nitost novoga srbskoga kraljestva.
Stara srbska kraljevina od XII. vieka
našla je temelj svom postanku u tom, što
jo „Nemanja" pojedine srbske razlučene po-
krajine pripojio. Danas je srbska kraljevina
mogla postati samo tim uvjetom, da se u
samoj Srbiji odreka učini ua pokušaj poli-
tike Nemanjića, jer inače vrieme uebi bilo
doista zgodu pružilo proglašenju kraljevine.
Temelji dakle, ua kojih je negdašnja i da-
našnja kraljevina srbska podignuta, upravo
su diametralno protivni. Prvo kraljestvo srb-
sko trajalo je od 1222 do 1346, do godine
naime u kojoj se je isto do carstva uspelo.
Ali carstvo bijaše niklo iz politike nezasitnosti,
iz pohlepe za osvajanjem dok napokon i
samo nebi osvojeno. Sadašnje kraljestvo
neima već nikakva izgleda cfa se~u carstvo
obrati i obori; temelj na kom je ono danas
Dostavljeno neima ter neima nikakova izgleda.
„Srbska kneževina", koja je dne 6 ožujka
t. g. prestala, ustrojila se je početkom ovoga
stoljeća iz jednoga „turskoga pašaluka".
Kroz mnogoljetne bune i krvave bojeve po-
stade nezavisna i prokrči sebi put do ustav-
nosti kroz dvorske bune. Srbska je kneže-
vina igrala na balkanskom poluotoku zama-
šitu rolu, koja nije u nikakvom odnošaju
stala sa njezinom veličinom i njezinom zna-
menitošću. Ona je bila uz crnogorsku kne-
ževinu najžešći buntovnički elemenat u istoku,
svaki njezin kret uzvitlao bi po europejski
mir toli opasno iztočno pitanje, pak je zato
obraćena bila na nju osobita pozornost.
Srbska kraljevina sad drugim putem udarila.
Ona se obvezuje odreći se svojih predaja i
mir uzdržati, zato mnogi prijašnji grditelji
Srbije sada pozdravljaju nju prijaznimi
riečmi.
Ovo je samo jedna i to spoljašnja strana
srbske kraljevine; druga nutrnja strana jest
daleko tamnija i mutnija. Bez ikakova vanj
skoga uzroka, kad je skupština očekivala
Dopisi,
Srbija — kraljevina.
Ob ovom dogodjaju piše Bečki „Parla-
mentar" od prilike ovako:
„Kadno Bokaretski „Romanul" ooomadne
donese viest, da će na skoro knjaz Milan
postati kraljem, neki se dnevnik jednostavno
izrazio: „Duraj Dore, daleko je more". —
Taj izraz označuje koliko je nenadan taj
slučaj bio, jer zbilja za dan 6 tekućega
svak se je prije nadao čuti proglašenu srb-
sku skupnovladu, negoli srbsko kraljestvo ;
premda nitko dvojio nije, poslie dana 26
ožujka 1881, t. j. od dana kadno je podignuta
bila Rumunjska na kraljevinu, da Srbija
vreba na zgodu, da protnieni svoj naslov,
odgovor na upros odnoseći se na „Union
Generale", bi ista izuenadjena predlogom
kraljestva. Mi smo više puta imali prigodu
a ovom listu opisati položaj Srbije i raz
jasnjivati kolebivost iste. „Videlo" u jednom
svom zadnjem članku nazva stanje u Srbiji
jadnije no je ikada bilo, zagrozi se oštro
oporbi i zaprieti reakcijom. A kad tamo...
kraljevina!
Svak se spominje Alekšinačkoga trodnev-
noga kraljestva (u rujnu 1876). Onda kadno
vanjski položaj smlaćene Srbije bijaše kriti-
čan, pokušalo se Europi imponirati klikom :
„Živio kralj Milan!" Danas, kad je u nutr
njosti zemlje došlo do najžalostnijih prizora
i pri strančarenju kad se o istom imenu
knjaza pretresivalo, odjeknu narodni klik:
„Živio kralj Mi izpoviedamo da neće ovaj
klik svog cilja premašiti. Kralj je još veoma
zamamljiv naslov za srbsko pučanstvo, koje
će ga za njeko vrieme uzhititi i lišiti ga
razuzdane oporbe. Nastupiti će dakle čas, u
koji će se moći sa strane kralja i njegove
vlade mnogo koješta izpraviti, obasjati
bar za čas nekim čarom, oni će se ćutiti
osnaženi i prostih ruka. U ovom smislu uzeto
može kraljestvo ujma donieti, ali uzbićenje
nemože dugotrajno biti, pak bi dvostruka
nesreća bila, da se ovo vrieme propasti da
bezkoristno prodje i da puk do osvjedočenja
dodje, da je svojom kraljevinom samo teže
namete na se uprtio.
Od ostaloga ostaje još jedna mogućnost,
koja se poznavaocu srbskih okolnosti neho-
tice narivava, mogućnost naime, da je, ne-
recimo kraljestvo, nego na brzu ruku izvu-
čeno kraljestvo, u odnošaju sa onim prietnjam
Viđela. Mi smo već kazali, da je današnja
vlada preveć slaba, da izvede zaprietjeni
državni preokret, i mnenje smo izrazili, da
će po svoj prilici sam Milan sav svoj upliv
uložiti pri ovoj slučajnosti. Zar nebi kralju
prije no knjazu pošlo za rukom izvesti jedan
takav preokret? Mi uhvamo da takav po-
kušaj neće biti učinjen, a toliko više, što
će se znat ovažiti koliko je vriedno za
neko vrieme čvrst položaj pridržati i riešiti
se zaprieka neobuzdane oporbe. Srbsko kra-
ljestvo može sadanjoj vladi puno pomoći,
ako iuba o kakvoj pomoći još govora ima".
Iz Dubrovnika, 19 ožujka.
Prosim gospodine Uredniče, da biste kroz
vaš cienjeni list obielodanili ovo malo re-
daka.
U bližnjoj Mokošici imamo vrlo revna du-
šobrižnika: m. p. D. I. Sangaleti. Po njego-
vom nastojanju uzdignut je krasan zvonik
u sadašnjoj njegovoj župi troškom od 3200 f.
Netom dodje u Mokošieu, a to bi na 26
travnja 1880, videć da ona crkva neimade
prilična zvonika ni zvona, pobudi se u njem
želja, da doskoči ovoj oskudici. Da izvede
liepu namiso stalo ga je mnogo truda, ali
ipak okriepljen plemenitošću djela nije za
čas duhom klonuo, dok uz sudjelovanje žu-
pljana i dobročinaca nije stvar koncu priveo
što se tiče zvonika, ter ako mu Bogpodieli
zdravlje, kako čujem, neće proći mnogo
vremena da će pribavit bolja zvona i ure
ter postaviti na novo zgradjeni zvonik.
Cienim ovo samo djelo da bi zadosta
bilo da čovjek ostavi blagoslovjenu uspo-
menu, mnogo više pak ako k ovomu prilo-
žiš ne malen broj i drugih plemenitih i u-
zoritih čina. Još mlad sveštenik poslan je
u Majkovo; prva njegova miso bi sagraditi
crkvicu obskrbit ju odorom za službu božju,
a to da nabavi nije se oblienio i do Popo-
vapolja požuriti se kupeči milostinju, pak i
do vrata g. Iva Pitarevića u Gružu doprieti
i od istog svojim blagim i uljudnim načinom
dobiti sliku sv. Petra, koja vriedi 100 for.
U istoj župi ustanovi pomoćnu učionu, koja
jur bi preustrojena u redovitu. S Majko.va
premješten bio u Mali Ston; ovdje popravi
crkvicu sv. Ivana u Hodiljam, av. Vida u
Luci i B. Gospe na Rusanu; u istom mjestu
uvede pohvalni običaj, činiti mjeBec Marijin
sa svako večernjom propoviedi, podje mu
za rukom izkorieniti psovke i ustanoviti bra-
tinstvo B. Gospe od Karmela. Iz Stona pro-
dje na Vrućicu, gdje pomoćju velečastnog
domorodca i dobročinitelja m. p. D.n Mata
Štuka pelješkog nadžupnika ponovi i tro-
struko poveća crkvu maticu, sagradi i mje-
sto za pomoćnu učionu.
U istoj župi imenito u odlomku Duba,
mjestu od 30. kuć& dopre sagraditi krasnu
palačicu potrošiv 3000. for. kojemu trošku,
dobrovoljno se podložiše oni mještani i da
bi i tu uveo učionu, koja jur je kao redo-
vita. U istom ovom seocu znadijaše prignuti
onaj narod, da nabavi mramorni oltar u
vriednosti od 1100 for: koji, kako mi kažu,
bit će namješten do 13 lipnja ove godine.
To je liepo i pohvalno. Napried!
Svemogući Bog povećao broj ovakih sve-
štenika na uhar svoje crkve i mile naše do-
movine, koji uzdržali narod ugodan Bogu a
ljubezan i vjeran svome Caru.
Makarska, 19 maržo.
e don Mijo, und kein' Ende! di-
rebbe il tedeseo. II frustapenne di Makarska
non cessa d' innestare nelle colonne dell'-Au-
venire il suo acido prussico senza far cal-
colo delle risa saporite della gente dabbene,
preferendo gli applausi d' un Musan e eom-
pagnia bella. II novello don Chisciotte sogna
castella e vittorie, agita un' irruginita penna
e crede di colpire Ljubić e Pavlinović; que-
sti invece se ne ridono a crepapancia del
povero faccanappa, cui 1' avversa fortuna
condanno alle fatiehe di Sisifo, nel mentre
le donnicciuole che lavano i panni „sotto la
torre" eternano in versi le gesta delpiccolo
bahati,, e cosl la poesia eroicomica dalmata
porrk accanto i Gire, i Cićola, i MeŠtre Ive
ed i Runje... anehe il nostro don Chisciotte.
II Gittadino, di cui ho parlato nelle ultime
due mie, finisce col dire che č venuto il
tempo per don Mijo, ,,voi dovete morire per
noi... dopoehe per 6 anni avete sperperato
107,000 fiorini di addizionali." II Cittadino
misurando col proprio bracciolino, vuol far
passare ad ogni costo il don Mijo per un
ladro. Una simile calunnia avventata e non
dimostrata, caratterizza per bene il corri-
spondente. Fatti e non parole, ragioni e non
insulti, onorevole Cittadino, e Be arrivate a
dimostrare che don Mijo davvero sperperfr
i 107,000 fior. di addizionali, vi erigo a
mie spese una lapide „sotto la torre" col-
1' iscrizione: divo fuso — benemerito civi...
Ma voi ridete, voi siete come quelle donnic-
ciuole di piazza, che credono d' aver ragione
quando a forza di gola coprono la voće del-
1' avversaria. Ridete pure, fate pure le spese
al buon umore del pubblico macarano, io
vedete m'accontento di portar fatti in campo.
Tre anni f& durante le elezioni comunali
don Mijo si trovava a Vienna e non potč
influire nelle elezioni. Ritornato da Vienna
trovč il nuovo consiglio ed i Nonković e
comp. che gli stendevano la mano e pone-
vano in lui tutta la speranza — e don Mijo
scielse i migliori elementi e formć la nuova
amministrazione comunale. La scielta d' un
Vuković veniva bene accolta, come pure
quella del Rismondo, a cui si affidarono le
chiavi della cassa — ed ora invece si grida
contro don Mijo tacciandolo d' affarismo. Dato
e non concesso che don Mijo sia un ladro,
si dovrebbe per esser conšeguenti dire: il
Iascio scritto che questa venne attribuita dai
Ragusei ali' intercessione dei tre martiri Pie-
tro, Andrea, Lorenzo, dei quali in quel gior-
no (6 luglio) a Ragusa si celebrava la fe-
šta »). Si credfe, diče 1' Appendini, che que-
sti sauti, i quali perdettero la vita presso
Cattaro, sotto la spada di empi scismatici,
liberassero Ragusa, pos3editrice dei loro corpi,
dal furore d'un principe involto nel mede-
simo scisma, il quale se fosse stato vittorioso
avrebbe sparso fiumi di sangue.
(Sliedi).
Obraćenje i pokrštenje sv. Augustina
po sv. Ambrosiju.
(h Baunardova zida sv. Ambrosija)
Kada crkva trpi, njezine se muke napla-
ćuju: one su težkorodjeno diete te neumrle
majke. One nevolje, što ih je morala pod
nieti za arijanskog progonstva, doniele su joj
Augustina, sina Ambrosijevog po milosti, ve-
ćega duha od njega, a doskora i po svetosti
ravna njemu.
Augustin došao je u Milan g. 384. Sym-
mak je bio onaj koji je poslao mladoga u-
čitelja iz Rima u carski grad Milan, odliko-
vavsi ga prije prigodom javnog priegovora
lovor viencem. U ono vrieme nije učitelj bio
ono što je danaske akademički profesor.
Bili su si ti učitelji misli občuvali nešto od
onoga slobodnoga kretanja Akademie i Por-
tika. Življahu sa svojimi učenici na uzdanu
razgovarajuč se š njimi, podučavali bi jih
bilo prigodom šetnje, bilo na trgu, bilo u
vrtu, ili na kojem zaselku, razpaljivali bi
njihova srdca, te bi s vremenom bili u toliko
jedne misli i jednakih osjećaja da je bilo
priličnije ih nazvati njihovimi prijatelji nego
li djaci.
Upravo s te strane jedva je bilo vrstnika
naći mladomu naučitelju afrikanskomu, s
kojim se je kasnije toliko ponosio Milan.
Bilo mu je 30 godina. Rodila ga je majka
kršćanka, za rana bio je primljen u kateku-
mene; nu za tada bio je samo po imenu
kršćanin, razpušten izbrisao je živa vjerska
načela. Iz Tagaste svog rodnog mjesta u
Madauru, iz Madaure u Kartagu, iz Kartage
u Rim, iz Rima u Milan, nosao je žedjajuću
za istinom neugasivu dušu, sputanu u putene
verige. Došao je u Milan u nezakonitom
društvu žene koja je vladala njime već
deset godina, te mu rodila sina, za tada
mladjahna Adeodata. Vjera majčina nije o-
staviia ničesa u njegovoj duši do tinjajuće
iskre saviesti, koja bi se i na najmanji pojav
istine uznemirila, poništila, kad bi samo
začula naspomenuti presladko ime Isusovo.
i) V. Notizie Istorico-Critiche dalle antichita etc.
etc. della Repubblica di Ragusa pag. 270.
I ta iskra bit će sve u njem, imati će raz-
paliti, oživiti, razsvietljiti.
Jaram kažnjive strasti bio je otežćan kod
Augustina bezbožnom naukom. Poznat je
cienjenim čitatelj im manikeisam. Ta zabluda,
u kojoj je bilo smiešano i fatalisma i mi-
sticisma, idealnosti i putenosti, godila je sa-
njam njegovog žarkog duha, i griešnim že-
ljam pokvarenog srca.
Augustin bio je zanesen za otim starin-
skim dualismom, koji se nahodi u najsta-
rijih vjerozakonih, ko što ga ima u duši
svakoga nas; a ima ga u naravi, ima ga u
poviesti. Da bitišu uzporedo dva počela
prvobitna, jedno dobra, a drugo zla; to je
hypoteza smušena, nu široka, kojom ne
možeš ništa raztumačiti, dočim se pričinja
k6 da možeš sve. S druge strane ta je blud-
nja podavala božanski izvor strastim jer da
im se nije moguće oprieti; pa s toga da
može mirovati saviest: dočim se mašta na-
sladjivala varavimi vidici pobjede dobra.
Augustin bio je u nauci, te se je u bludnju tu
lagodnu sasma zaputio. On je u tajnoj sekti
manikejskoj obnašao čast auditora, pa kako
je obično, kao djak te sekte, bio medju
svojimi njen apoštol: mnogo se je trudio,
da joj nadje čim više pristaša u Milanu.
„Bože moj, piše on u svojih izpoviestih,
Ti si me, a da nisam ni sam znao, doveo do
službenika Tvoga Ambrosija, da mi otvori
oči, de me k Tebi privede". To je sigurno, da
je veliki biskup najviše doprinio njegovomu
obraćenju. Augustinu samomu milo je bilo
to svakom prigodom opetovati; pa kad smo
mi nakanili taj divni dogodjaj pripoviedati,
koji je bio neprebrojne pute već pripoviedan
najkrasnije od samoga Augustina, to smo
nakanili iztaknuti ulogu Ambrosijevu u toj
velebnoj drami.
„Došavši u Milan" pripovieda nam Au-
gustin „pošao sam pohoditi biskupa Ambro-
sija, kojega je čitav sviet poznavao kano
najplemenitijega muža svoga vieka, kao bo-
gobojnog službenika Gospodinovog". Mladi
naučitelj mogao je i od Symrnaha čuti,
kakav je besjednik taj zatočnik kršćanstva.
Možebit ga je prefekt i naputio na biskupa;
jer ako i jesu bili načelni si protivnici u
vjerskih pitanjih, to ipak obstojalo je medju
njima prijateljsko obćenje. Nije bio Au-
gustin primljen kao tudjinac. „Službenik
Gospodinov, primio me je kano otac, veselio
se je momu dolazku biskupskom ljubežlji-
vošću. I od toga pohoda obljubio sam ga,
ne toliko kano naučitelja istine, jer se nisam
nadao naići na nju u Crkvi; već kano meni
sklonoga zaštitnika". Ambrosij znadijaše do-
bro, da ponajprije apoštol mora nastojati,
da ga obljube kano sveštenika; da kasnije
sveštenik može naučit ih obljubit Boga. Au
gustin je s mjesta zaželio čuti onoga, koji
ga je tako očinski primio.
„Njegovo besjedničtvo", govori on „dieli
Obrtnik: Štije se u amerikanskih novinah,
da u Pensilvaniji stoji pripravnih kamiulja
ok6 30 milijuna bačava; nije dakle straha,
da će nam nadometnuti porez nauditi. Sto
se pak tiče poreza na kava i nje skupoće,
proračunalo se, da, pri porezu od 16 fr. po
metričkoj stotini, dolazi lot jedno % novč.,
nu ako se od 1 lota svari 4 kavenke, tad
svaka kavenka dojde stati Vi a novč-
više nego sada.
Tuj napose sjedahu dva našinca, slišaše
pomno razgovor ove družine; kad umuknu,
zaČeše i oni svaki svoju:
Vinko: Ovo su mi najpovoljniji glasi o
kamenulju, kavi i kruhu, uprav dobro došli
meni i momu sinu Don Petru cjeć kućne
ekonomije. Da nije kave često bismo bez.
večere ostali, jer sbog rdjavih ljetina zadu-
žili se, a ja svako toliko betežan. Na mol-
benicu od pr. god. sad pred nekoliko dana
dobio Petar od Vlade samih kukavnih 25
for., šta ćemo od njih ? hoćeš li ovo, ol ono.
Ognjeslav: Tako i mome sinovcu Don
Jerku došlo 20 ol 25 fr, podpore, neznana
pravo; kod njega mu starica majka udovica,
i on pun duga, već je u oO.oj god. ima 28
god. službe. Reichsrath, čujem, ove godine
odredio 10.000 fr. za poclporu siromaškom
katol: kleru, barem s ovima netreba ekono-
mizirat.
Vinko: No neznaš, da treba štogod pri-
stedit i za srbske popove, možda i za ka-
lugjere, oni imadu svi dosta zasluga u dr-
žavi i za državu, nitko od naših toliko; u-
pitaj vladu i čut ćeš !
Ognjeslav: Uprav prosjački naša vlada
postupa s katoličkim dušobrižnicim. Doista
u nas ima potrebnih dosta, ali nijesu očiti
prosjaci. Od ovih nahode se dvie vrste: oni
koji idu od vrata do vrata; drugi su oni,
koji se šetaju knjigom u ruci po sobici, te
više misle nego štiju, kadgod, često, „što
će za objed, a kako za večeru".
Vinko: Dušobrižnici se nadaju^ da će jim
ove godine povisiti plaću !
Ognjeslav: Već je i doba! o tome se go
vorilo još g. 1825, pak čekalo se do 1852;
tad stari dušobrižnici ostaše pri staroj plaći,
a noviji dobiše 300 fr., a ini 200 fr., ali
skupa uračunajuć i župnikovinu. Po sadanjoj
privremenoj uredbi obskrbe neće bit loše,
samo ako naša pokrajinska Vlada neumetne
zapor med cienom od prihodka i gotovim
novcem; i opet ako u Reichsrathu budu
htjeli izjednačit naše dušobrižničtvo barem
s onim Istre ol Bukovine. Bude li to, bit
će jim doista dušobrižnici veoma zahvalni,
kako ostaju harni slavnomu odboru ad hoc,
koji jednodušno sa izvjestiteljem grofom
Klam-Martinic-em zauze de za mirovinu
doslužnika, prem da ministar o tom ni
spomena. A. S.
—
puku pravom živonosnom gorljivošću čistu
pšenicu, njegove rieči, veselje svetog bogo-
dušja, i razbudjujuće vino, koje ne pornu-
ćuje razuma; makar se ga i suviše popilo.
Ja sam marljivo polazio njegove propo-
viedi, što ih je držao medju svojim narodom,
dakako ne s onom pripravom, koja je tre-
bovala za te propoviedi; već što sam se
htio osvjedočiti: koja je to ta njegova hva-
ljena rječitost. Htio sam saznati, da li je
zavriedila toliku hvalu. Pazio sam sabrano
na njegove rieči, bio sam uznesen od milnih
i ljubkih njegovih besjeda; premda se nisam
osvrtao na ono, što je govorio, već samo
na ono, kako je sborio".
Nu i sadržaj stvari, o kojih je razpravljao
Ambrosij, bio je kao čudestveno priklonjen
potrebam duše i srca, toga nemirujećega
duha. U to vrieme, godine naime 384 do
do 387, razpravljao je sveti i veliki biskup
ob onom, što nahodimo u knjigah o Abra-
hamu, o Isaaku i o duši, o Jakovu i o
sretnom životu, o blagoslovih patriarka. U
tih razmatranjih tumač je popreko allegoričan
te mjstičan, u tolikoj mjeri, da se pričinja
prećeranim; kad se nebi sjetili, kako je baš
taj način razlaganja bio onaj otajni privla-
čivi magnet, koji je spinjao oštri, pristrani
duh Augustinov. On je naime na propovie-
daonicu donio sve prigovore manikejske
protiva starom Zakonu. „Ti su naime here-
tici, kaže nam Ambrosij, držali, da je Bog
starog Zakona početnik zla, dočim je jedino
Evangjelje djelo dobroga Boga". Kad su
tako mislili, tad nije bilo ništa sgodnijega
sprijateljiti ih sa pripoviestmi Genese; nego
uznosito, skroz duhovno tumačenje bisku-
povo. Sad će, ko što na početku svoje knjige
o Abrahamu, pokazati, kako je taj patrijarka
nadkrilio sve mudrace starinske škole i po
viesti; sad opet zadivio je zanosnom prili-
kom Jakova, kako blagosivljajuć svojih dva-
naest sinova, u njima blagoljivlje dvanaest
plemena izraelskih. Augustin sluša napeto,
čas začudjen, čas uznesen: priznaje, da mu
se stvari sad prikazuju u novom, dosad ne-
poznatom svietlu. „Slušao sam s veseljem
Ambrosija ponavljati puku : slovo ubija, duh
je koji život daje! Pa u istinu, njekoja
mjesta, koja ko da nisu pripuštala drugoga
do gruboga smisla, on ih je raztumaćio du-
hovno. On je podigao tajinstvenu koprenu,
koja je visila nad njima, i tad te rieči nisu
imale ničesa nedostojna: premda nisam bio
na čistu, jeli to sasma istini odgovara".
Ta nepoznata istina meni, bila je od mene
čuvena. Ambrosij ju je korak za korakom
razsvjetljivao izpred očiju svoga zavedenog
učenika. Sve bludnje, sve predsude sektičke,
o naravi božjoj, o naravi čovječjoj, o vjeri,
o crkvi bijahu oli razpršene, oli razsvietljene.
Uzmi u jednu ruku knjigu duhovnih besjeda
Ambrosija, a u drugu ruku confessije Au-
gustina, zadivit će se štilac, kakovu je
skladnost i harmoniju Duh Sveti ulievao u
te dvie velike duše, propoviednika i njego-
voga slušatelja, kasnijega duhovnoga sina.
Ne čini se, da je ikada upravo tražio svoga
mladoga Afrikanca medju množtvom naroda;
pa ipak kao da je biskup samo za njega
govorio.
(Sliedi).
da je on zastupnikom govorio i da za go-
vore, što ih izušćuje u zastupničkoj kući,
nedaje zadovoljštine. Istoczy, nezadovoljan
time, podje sa svojima svjedocima k Wahr-
mannu, koga nadje u dvorani knjižnice raz-
govarajućeg sa zastupnikom Rohonczy-em.
Iztoczy pristupi k Warhmannu i reče mu:
Vi ste zaniekao pred mojim svjedocima, da
niste proti meni izustio uvredljivih riečih.
Vi ste dosta velika kukavica da vriedjati
možete a onda izazov odbijete. Na to od-
vrati Wahrmann: „Ja vas nisam uvriedio,
ja nedugujem nijednom čovjeku zadovolj-
štine za rieči, što ih u saboru govorim."
Nu to povikne Istoczy: „Ja vas time pred
svjedocima proglasujem prostim nitkovom".
,,A ja, reče Wahrmann pred Istoczy-a stu-
piv, povraćam vam podieljeni mi naslov."
Sad Istoczy dignu pjesnicu i zamahne veli-
kom silom proti Wahrmannovom licu. Ali
se Rohonczy med obojicu postavi, te udarac
sgodi Wahrmanna samo po vratu.
Slučaj imao je svoj nastavak u tom, da su
nekoji mladji članovi kasina odlučili Wahr-
manna izbrisati, nezadovolji li izazovu Vik-
tora Istoczy-a. Wahrmann dočuv zato, posla
Istoczy-u dva svoja svjedoka: kneza Ode-
scalchi-a i Ladislava Kovacha, a ovaj opet
Onody-a i Ilentallera k Wahrmannu. Dvoboj
je primljen i 11. o. m. med Racz-Kerestu-
rom i Cresi obavljen. Oba duelanta ostaše
neozledjeni. S. H.
Istoczy — Wahrmann.
Više no ičim drugim bavi se danas javno
mnienje u Ugarskoj aferom zastupnika Vik-
tora Istoczy-a i Moritza Wahrmanna.
Istoczy spada med najžešće protivnike
Židova u Ugarskoj i kao takav zagovarao
je u ugarskomu saboru molbu stanovnika
szatmarske županije, da se zaprieči progna-
nim Židovom iz Rusije naseljenje u Ugarskoj.
Moritz Wahrmann, kao Cremieui nekad
u Francezkoj, tako sad on u Ugarskoj gla-
vni zagovornik svojih jeđnovjernika, na do-
kazivanja Viktora Istoczy-a odgovorio je
načinom dosta nepristojnim i uprav izazo-
vnim, što je dovelo do vrlo neugodnog pri-
zora u prostori]ah magjarskoga parlamenta.
Wahrmann je na ime u svom govoru proti
Iztoczy-u spomenuo, da se s čovjekom nje-
mu sličnim neće u razpravu upuštati i pri
tom prstom na nj pokazivao.
Istoczy ogorčen posla k Wahrmannn dva
svjedoka, Onody-a i Szlay-a, neka ga na
dvoboj pozovu.
Wahrmann odbije izazov s pri inje ti) om,
Kazkol i nihilizam.
(V. br. 45)
II.
Sigurno je da svi slovinski narodi, po-
primiv kršćanstvo neki prije neki kašnje a
ruski pako dok trajaše to da tako rečem
primirje izmedju jedne i druge crkve; svi,
rekoh, za stalno nalazili su se u početak u
miru i saobćenju s rimskom Petrovom va-
selenskom crkvom, poslanstvom koje i po-
kršćeni bijahu. Nu stari upliv, zemljopisni
položaj, neposredno nuždno obćenje sa vi-
zantinskim carstvom, prouzrokova da dobar
dio slovinskih plemena na sveobću našu
nevolju ne samo bi odtrgnut od posluha i
štovanja rimske crkve, nego im otupio slo-
bodni, drevni plemenski, značaj čim se stalo
namećati im nove običaje, i navrćati na
slovinsko stablo tudja politička prava i ne-
prirodjene ustanove. Platili su grci gorko
to nedjelo i danas ga plaćaju. Nek mrze
oni crkvu katoličku, nek napadaju na slo-
vinstvo koliko hoće, kad je poviest odavna
već osudila te sramotne osvade. Sto im je
zar katolička crkva kriva da je poznata
grčka oholost nesmotrenom takmom ponižila
vlastitu crkvu, upropastila narod i skučila
ga u robstvo divljim azijatskim čoporom;
ili im je što slovinstvo dužno, ono slovin-
stvo u komu su oni ugušili i izkrivili najple-
menitija ko što i najspasosnija vjerska ću-
stva; ono slovinstvo koje su oni odvratili
od zdrava vrela istine, uljudnosti i slobode;
koje je toliko dugih viekova nosilo na svojim
ledjim i grozno stenjalo pod nesnošljivim
ponizujućim jarmom nametnutim mu jedino
njihovom krivnjom; ono zlopatno slovinstvo
koje je bilo bez vlastita svoga grieha strašno
mučeno pod okrutnim gospodstvom krvnika
svojih, koje je tako za dugo čamilo u sva-
kojakih tminah i toliko pretrpjelo i žrtvo-
valo na potoke svoje dragocienjene krvi?
Vizantinska je to stara njihova naopakost:
osvadjati druge o čemu su sami krivi.
Vriedi dakle to dobro utvrditi u pamet, da
su sve slovinskc grane živile najprvo u miru
i zajednici sa rimskom svenarodnom crkvom,
da su pod samo njezinom brigom i zaštitom
poprimili kršćanski nauk, a da njeki od
njih prevareni po nesreći tudjom zlobom i
opakošću, prije nego razkolnici bijahu ka-
tolici, siuovi t. j. vaselenske a ne razkol-
nici osobite carigradske crkve. Povjestna je
to istina, većkrat izkrivljena i naročito zlo-
rabljena, da se zavede i u sužanstvo i tmi-
nah uzdrži nevoljni naš narod i sve istočno
slovinstvo. Tk evo nam našeg naroda po-
krštena još prvo neg se zasnovao istočni
razkol; eno nam Bugara, Čeha i Moravaca
pak i Poljaka koji si kršćanski križ iskreno
nametnuta u doba kad je otrovna guja isto-
čnog razkola stopro šarovitu glavu ukazivati
stala, a eno nam i ruskog naroda pokrštena
i u iskrenom saobćenju s rimskom svenaro-
dnom crkvom prije i poslie onog drugog