Frank mtftđa da ima druge auktoriteie,
nego U on, 4r. Spevec. Pita dra. Franka,
što je do »ada radio po načelim „jezuiti-
zmU«? On što tvrdi, Sto brani, da to čini
na temelju osvjedočenja. — Fuzija naj-
novijeg vremena možda ima u sebi viSe
jezuitizma, nego li se je njemu moglo
predbaciti.
Dr. Tomašii i on se osvrće na govor
dra. Franka, hoteći reći, da ne valja
tumačenje njegovo o pragmatičkoj san-
kciji. Odatle prelazi na kraljevsku za-
vjernieu, te kaže da stranka prava sa
svog* stanovišta može se lahko pozivati
na samu nagodbu i na njoj zahtievati
temeljitu zemljiStnu cjelokupnost hr
vatskih zemalja. Rada bi znati, Ita bi
stranka prava činila, kad — metnimo
— ne bi bilo granica monarkiji, kad
ne bi bilo nagodbe, dokle bi ona pro-
tegnula svoje težnje. — Ugarska ima
samo jedan interes, što je svezana 8 Hr-
vatskom, a to more. Da ona može doći
do mora po Rumunjskoj ostavila bi Hr-
vatsku na miru. Na temelju Studija
njegovo je osvjedočenje, da je u početku
bila personalna unija, koja se je malo
po malo razvila u realnu. God. 1861. kad
hrvatski sabor nije bio pod nikakvim
pritiskom Magjara tražio je realnu uniju,
kad nije bilo nikakvih veza izmedju
Magjarske i Hrvatske.
Crkvene viesti.
Na 22 tek. bio ja svečano pobla-
ženjen Sluga božji Franjo Saverij
Mar* Bteachi baraahit.
*
* *
Premda izmedju Sjedinjenih ame-
rikanskih Država i Sv. Stolice ne
postoji nikakav služben odnošaj, ipak
je inr. Satolii, odaslanik Sv. Stolice
u Vashingtonu priznan ovih dana čla-
nom diplomatičkoga zbora.
« *
U koncistoriju od 16 lek. Sv. 0.
Papa držao je sliedeći govor:
Conaervatrix vitae atque eventuum
humanorum moderatrix providentia di-
vina benigne effecit ut, circumaeto quin-
quennio, poatea quam initi Nobis sa-
eerdotii natalem non aine magna aigui-
ficatione laetitiae publicae egimus, an-
num a eonsecratione Nostra episeopali
quinquagesimum aospieđremur. Sentit
animus vim beneficii, Venerabiles Fra-
tre« ; proptereaqne praedicare geatit in
h c amplissimo consesau vestro sum-
mam Dei sospitatoria benigoitatem, qui
(antam Nobis mortalia aevi usuram,
ineolumi valetudine, dedit. lllud vero
maius, atqoe ad eogitaudum gratius,
quod ex beneficio Nobis privatim tri-
buto posse videtur aliquis in eommu-
nem salutem fructus efflorescere. Hao
enim, de qua loquimur, occasione
permoventur homines, ae vnlgo respi-
ciunt in hane Apostolieam Sedem pro-
pensiore volunUto studioque maiore,
proveetam Pontificis aetatem velut
quoddam pignus patroeinii eaelestis
non sine cauesa interpretantes. Ita fit,
ut privatum ne« magni momenti factum
in fidei religionieque ineitamentum Dei
nutu, traducitur: idque praeclara sane
opportunitate si rerum temporumque
ratio-spectetur. Siquidem in tanto ini
mieorum numere, fidem atque instituta
ehristiana pari faatidio spernentium, id
nune malima quotidianaque contentione
datur opera ut Pontificatum romanum
invisum ae suspectum multitudo habeat,
perniciosoque ercore decepta omnino
animum iuduat ab Eeclesia aiienum.
Sublatis igitur in eaelum oculis, eonsilii
pietatiaque diviaae cogitatiooe leniuntur
aegritudines Nostrae iucundo eodemque
tempcstivo solatio; immo etiatn ad di-
mieandum et perpetiendum, quam diu
oportuerit, valde obfirmatur animus.
Cum vero fausta ineuntis anni pri-
mordia liberet insigniora faeere, pri-
mum quidem consilium C8pimus de-
etjrnere beatorum caelitum honores
venerabilibus nonnullis Servis Dei, e
quibus et ezerap^a virtutam eaeleste
praesidium populus ehristianus oppor-
tune petat. Deinde vero animum adie-
cimus ad amplisaimum Collegium ve-
strum, Venerabiles Fratres, supplen-
dum. Scilieet Cardinales ereare eii-
mios viros aliquot decrevimus, bene de
re ehristiana meritos, quippe qui in
epiaeopalibus muneribu'}, aut le^atio-
nibus, aut honoribus urbanis gerendis,
diligentia. integritate, rerum usu, spe-
ctata in Apostolieam Sedem fide prae-
stitere. Mi autern sunt
losephus Guarino, Archiepiscopus Mes-
sanensis.
Marius Mocenni, Arehiepiacopus Tit.
Aeliopolitauus, Adiutor a Negotiis No-
atria publieis.
Amilcar Malagola, Archiepiseopua
Firmanus. •
Angelus Di Petro, Archiepiseopua
Tit. Nazianzenus, Nuntius Apostolicus
in Hispania,
Benedictus Sanz y Fores, Arehiepisco-
pus Hispalensis,
Gulielmus Meignan, Archiepiscopus
Turonensi8,
Benedictus Leo Thomas, Archiepisco-
pus Rotbomagensis,
Philippus Krementz, Archiepiscopus
Coloniensis,
Ignatius Persico, Archiepiscopus Tit.
Tamiatheosis, Sacri Oonsilii ehristiano
nomini propagando Secretarius,
Aloisius Galimberti, Archiepiscopus
Tit. Nicaeoua, Nuntius Apostolicus in
Austria Hungaria,
Miehael Logue, Archiepiscopus Ar-
macanus, Primas Hiberniae,
Claudius Franciscus Vaszary, Archie-
piscopus Strigoniensis, Primas Hunga-
riae,
Erbertus Vaughan, Arehiepiacopus
WestmoDa8teriensis,
Georgius Kopp, Episcupua Vratisla-
viensis.
»
* *
Nestalo je opet jednoga veterana
u njemačkom središtu: Petra Reichen-
spergera. Pokojni Petar Reichensper-
ger bijaše živa poviest dvaju odsjeka
novije dobe njemačke. Od 1850. do
1870. njegov brat Augusto i još če-
tiri zastupnika visoko su držali ka-
tolički barjak u pruskom saboru.
Malena četa, ali puna vjere, ugleda,
znanja, sloge. Kad je 1852. proši-
ren bio pruski ustav našo se je tu
i Petar Reichensperger, te je njego-
vo sudjelovanje kod to^a rada za
pravednost i za mir našlo priznanja
na svim slranam. Taj je ustav na-
pokon dao pruskim katolicim slobo-
du, a crkvi samoupravu. Nakon bu-
re i nesklada, što se je u najvećoj
mjeri pokazalo u dogodjaju s nad-
biskupom Kolnskiin, nadošlo je doba
mira i plodna rada. Kralju i uplivu
Reichenspergerovu valja zahvaliti, ako
se je tada Prusku smatralo klašičnom
zemljom vjerske slobode. Petar Rei-
chensperger i biskup Ketteler u to
doba plodnoga rada bijahu kroz d* a-
deset godina najvjerniji tumači erkve,
njenih želja i težnja koli na politi-
čkom toli na socijalnom polju. Nu
kako sreća u obee, tako je i taj mir
kratko potrajao. Godina 1870. smela
je Prusku. Razbudila se stara miso
0 evangelićkom carstvu, a ponos ra-
di izvojštenih pobjeda davao je na-
de, da će mu slavna biti budućnost.
Prolestantisam je, veljahu, pobiedio
katolicizam kod Sadove i kod Se-
dana. Nakon borbe od dvadesed go-
dina, pošto se je proska država ra-
zabrala od svojih sanja, poučno je
čitati osnove i izčekivanja njekada-
nja. Eduard Hartman, kao filosof
budbista a kao politik bismarkijanac,
razpaljivao je te nade svojim filo-
sofskim zasadam; Menzel kao po-
vjestničar; Strauss kao kritik, apod-
pirivali su vatru i Reusch iz Bonna
1 Dollinger iz Munchena. U svojoj
oholiji sanjali su u tom: kako će u
Njemačkoj stvoriti narodnu katoličku
crkvu ; svećenstvo odciepiti od Ri-
ma ; hierarhiju podložiti državi, da
bude poslušno koleso u birokratskom
mekanizmu; kulturna borba đa bude
medjunarodna, a na Papu da se na-
valjuje svuda; neka na rulevinam pa-
pinstva pridigne se protestantizam.
Kad je naviešlen ovaj hoj stvoreno
je njemačko središte. Malena četa
Reichenspergovaca postade krilo voj-
ske. Godine 1812. bijaše ih 50, a
danas ih imade 110, te su osovina sa-
borske većine. U toj divnoj borbi Rei-
chensperger se povuče u drugi red. Tu
se nadjoše Mallinkrodti i Vindthorsti,
odlučni borioci, ali mudri i vješti u
sabornici. Nu Petar zadržao je odli-
čno mjesto. U borbam bio je često
puta savjetnik, mironosac. Lieplm
svojim znanjem, on odrješiti rimski
jurista, savjestan i uztrajan, a uz to
umjeren bio je u njemačkom sredi-
štu isto, što Theofil Foisset u stran-
ci Montalemberta i Lacordairea. Po-
sred kulturnoga bojaa obieiodanio je,
piše j,Vrhbosna" o ovom odličnom
pokojniku, hnjižicu crkvi i državi.
Tu je on razvijao, kako crkva, po-
što joj država radi o glavi, mora se
latiti svoje prrodjene joj slobode.
Mjesto konkordata i ugovora, kojim
se služe kao sredslvim kako će ju
zasužnjili, neka zauzme mjesto po-
svemašnja razstava. To je riešenje
radikalno, ali nuždno, doklegod dr-
žava prisvaja pravo, da katolicizam
pobija i njim upravlja. Taj spis na-
šo je odziva. Mnogo bo je pomo-
glo, te je došlo do zporazuma, baš
njegova izkrena, otvorena razprava.
U dana najžešće borbe Reichensper-
ger izČezava. Svuda izbija samo
Windlhorst Bismurck i on pokazati
će kao u dvoboju, tko je vještiji,
Iko domišljatiji, a tu borbu proma-
tra Europa, dok na posredovanje Pa-
pino ne svrši primirjem pa izmire-
njem. Petar Reichensperger premi-
nuo je na početku nove dobe. iMallin-
krodt je pao na bojnom polju,
VVindthorst na zenitu svoga slavja.
Sretan borioc umro je u zlatnom
oblaku posred divljenja, kad je Vil-
hein II. počeo politiku zbliženja. Pe-
tar Reichensperger mogo je još vi-
djeti nade i neiz\jestnosti novoga
položaja. Težko je ka»ati, što krije
to doba. Nu Mgurno, d^ središte
čeka osobita zadaća. Danas prikazuje
se jedino crkva kao nepomična o~
brana proti anarhizmu i liek proti
razpadnuća. Ni jedna stranka, ni
jedna sila ne ima njene sloge, nje-
ne stege, njena obećanja, da je svje-
tlost i život. Samo moćnim sudjelo-
vanjem katolicizma moći će Njema-
čka da utiče u tečaj našega doba.
Ako je Petar Reichensperger možda
i drhtao na rubu groba pred neiz-
vjestnošću položaja, mogo je ipak
utješiti se, kad je .vidio, da sje-
me, koje je on bacio, nosi obi-
lat, zlatan plod. On je bio čedan nu
odličan radnik za veliku stvar crkve
i Njemačke; sličan onim redovnicim,
koji su tim obilaliji radom, čim su
skrovniji.
*
# «
U sebi, razmierno, neznatna okol-
nost potresla je cielom Francezkom.
Romanopisac Paul Bourget napisao
je roman Cosmopolis, gdje prvi put
izliče vjeru kao jedini zadružni
liek.
Tko zna što se ovaj čas doga-
dja u Francezkoj, pojmiti će, kako
ona država i nemože nać lieka ne-
go u povratku na vierske predaje.
Odatle sensacijonatnost zadnjeg Bour-
getova romana.
NAŠI DOPIS
IK bosanske-sriemske Biskupije,
20 aiečnja.
Četvrta je već godina odkako Vlč.
00. Miškov i Vlahović dolaze iz kršne
Dalmacije amo k nama u ravnu Slavo-
niju, da obavljaju sv. poslanstva. Ove su
godine obdržan«: u VrpJju, Vrbici, Tr-
navi, Drenju, Gorjanima i Punitovcima,
i to počam od l.og stud. do ll.og
prosinca.
O uspiehu ovih svetih poslanstva naj-
bolje svjedoče brojevi: za oto vrieroe
pristupilo je preko 3000 oaoba k sv.
tzpoviedi i pričesti. — Naš puk, pobo-
žan i golubinje ćudi kako je, svuda je
sa suzom radostnicom dočekivao drage
biele fratrove. Slušao aam često kako
puk med sobom divani, nebi li barem
svake godine mogla ta dobra gospoda
k nama doći. Glavom bio sam prisutan
kod njekojih poslanstva, a svud sam gle-
dao suze i pokajanje. Suze one, blago-
sovljene su suze. Bog Va n platio, otče
Miškove i Vlahoviću !
Kako rekoh, uspjeh je svuda b o iznad
svakog očekivan ja,osobito u trima zadnjim
župama, a ponajpače u punitovačkoj. U
ovoj zadnjoj župi odaziv od strane puka
bio je upravo utje«ljiv. Valjda i zato Što
su poslovi u polju bili gotovi, a poslan-
stva Da koncu, te narod sa većom željom
i bolje pripravan dočekivao poslanike.
Pišem obširnije ob ovoj župi, jer sam
tu primio najbolji utisak od svetih po-
slanstva. I sad mi suze na oči naviru
kad mislim kako je pobožan narod i po
zlu vremenu hrlio od rana iutra pa do
kasne noći u božji hram. Sad bi stigla
povorka s odaljene Vuke, sad iz malih
Beketinaca, sad iz liepog Sirokogpolja;
medjutim bi opazio urednu procesiju po-
božnih Slovaka iz Josipovaca, slušao milu
pjesmu Jurjevčana —; a svi.n ovim pu
nitovačkim filijalcirsa mogo si čitati na
licu kako jedva čekaju da u matici vide
i slušaju toli očekivane i mile poslanike.
Ma žalost od silne vreve puk nije mo-
go da vas bude u Crkvi; mnogi i mnogi
morati su pored sveg nevremena stajati
na polju; mnogi filijalci, osobito koji su
iz daljega, ostali bi preko noći kod roda
ili prijatelja, samo da dobiju mjesta i
da se naslušaju rieči božje.
Svojom rječitomu vid. 00. poslanici
7aČaralivsu, osvojili su sroa našeg pu-
ka. — Cesto su bili prekinuti od glasna
plača sto bi u crkvi od velika ganuća
nastao. Mnogim i mnogim tvrdokorcima,
koji su u župi poznati s njihove nemar
noeti u pohadjaoju crkve, navrla je na
oko suza, nakon što, izprva valjda iz
puke znatiželjnosti, u crkvu stupili i
slupali ove vrstne govornike, mnogi i
mnogi koji nisu od toliko i toliko go-
dina pristupali k svetim sakramentima,
gledao sam kako pobožno i sa njekim
osobitim pietetom čekaju da ih dodje red
na svetu izpovjed, te obraćeničkim du-
hom kako pristupaju k sv. pričesti.
Zaista su ova sveta poslanstva doniela
obilje božje milosti i njegova svetog
blagoslova. Nastojanje naših poslanika i
vič. župnika bilo je okrunjeno najboljim
uspiehom. Uspomena na mile domini-
kance ostat će duboko usadjena u srci-
ma našega puka. Kako je žalostun bio
rastanak, opisati se ne da. A kako i
nebi? Bogoljubnost, učenost, vještina,
milina vič. Otaca osvojila je podpunoma
srca uaseg puka; njihova apostolska re
vnost i nastojanje zamamiia je duše po-
štenog našeg naroda; i njihovo rodolju-
bno ćustvo doprinielo je u velike ovo-
me krasnome uapiehu. Sinovi su jednog
naroda, put od jedne puti ; pak su i
8 toga njihove rieči još boljma išle od
srca k srcu. Iz naroda su nikli, narod
poznaju, s narodom i za narod živu. O-
pet jednom hvala, otče Angjele, hvala
Otče Jerko, Bog Vam platio.
Blažena Dalmacijo, dok imaš ovakovih
božjih službenika! — Ustupi ih drago-
voljno i tvojoj posestrimi Slavoniji, bar
za ono malo dana u godini preko sve-
tih poslanstva. B.
„Hrvati s kandžijom" ovaj put
ne bili gretni: zaplienilo im dopi§
sljedećom odlukom:
Br. 22-taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo.
Odlučilo se je zaplieniti JBr. 7
političkog Lista „Katoličke Dal-
macije" izlazeceg u tiskarni Kat.
Hrvatskoj.
Naredjuje se c. k. red. povj. g, 0.
Vračku da uz prisutnost Upravitelja
gorerečene tiskarne, stavi pod zvani-
čni pečat eieli tiskopisni sastavak
Lista i đa zaplieni sve primjerke
istoga.
Od c. k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 26 Siečnja 1893
Nasso.
častnom Gospodinu Dn. Ivu Prodanu
Uredniku „Kai. Dalmacije"
u Zadru,
LISTOVNI PAPIR
i
otovoli
imamo razpoloživa eiela shra- M
;no izvrstnog bielog čvrstog, glad-)if
'kog listovnog papira i svakovr- jjr
četnih velikih obvoja. %
200 araka listovnog papira sa |
^200 obvoja, može t*e dobit QZ
tcienu od sama 2 fiorina.
Tko želi samih obvoja sa ime-
lom župe, trgovačke tvrdke i t. d.,
'može dobiti lOOO takvih obvoja
>uz eienu od sama 4-6 f.
\ Poštarinu plaća naručitelj.
| Uprava
1
nKat. hrv. tiskarne". I
* TORBE ZA MLITO. -
Prave mletačke torbe za mlivo
od koka, jednostruke i dvostruke
svake širine, po for. 2.50 na više
prodaju se u Zadru
kod
Beciamina Vukioa
napram erkvi Sv. Mihovila.
Ferdinand* Zorzoni Droghiere,
Via DonotaN. 1. Triaste
Assurne commissioni in importa-
zione ed esportazione di qualunqae
traicolo.
Domaće Viesti.
Po viestim iz Italije doznajemo, da
je od listopada do polovice siečnja uve-
zeno preko Trsta 297.187 a preko Rie«
ke 201.148, ukupno 498.335 hektolitara
talijanskoga vina u AustrO' Ugarsku. Stia-
mo fresehi!
* * *
Namjestnistvo je darovalo 1.900 bo-
rića zadarskoj obćini za ukrasenje grada.
*
* «
Novo imenovani putnik učitelj gospo-
darstva za dalmat. zagorje, g. Mate J.
Dudan imati će, veli „Smotra", kao svoj
glavni zadatak da proputuje naše Zagorje,
te živom noči i praktičnim pokušajima
pouči tamošnje ratare, kako se imaju
razumno njegovati naše poglavite grane
gospodarstva, u svrhu da se postigne
što veća korist teženjem zemlje i stočar-
stvom u obće.
Kako pak i u samom Zagorju nijesu
potrebe svugdje jednake, nego u jednom
kraju imade vise važnosti n. pr. gojenje
žitarica, u drugom okopavina, u trećem
duhana, u četvrtom ovčarstvo, u petom
govedarstvo, u šeatom vinogradarstvo, u
sedmom povrtline, u osmom voćarstvo itd
to će naš putnik-učitelj dobro proučavati
ratarske plodove našeg Zagorja -i prama
prilikama zemljišta, podneblla i trgova-
čkih izgleda, zagovarati one teiatbe,
koje su za dotičan kraj prikladnije i
koristnije.
Zadatak je, kako vidimo, plemenit i
tegotan, stoga ee nadamo, da če uči-
telju gospodarstva svi slojevi pučanstva
biti pri ruc;, a osobito odlučnije ličnosti,
kao veliki posjednici, župnici, načelnici
i pučki učitelji, t. j. svi oni staleži, koji
uajviše dolaze u dodir a ratarskim pukom,
i njegove potrebe, mane i vrline dobro
pozaavaju.
Budući je pučka škola temelj oao-
brazbe i napredka, osobito seljačkih si-
nova, koji poslie dovršene osnovne škole
idu da plugom t motikom svoja zemlji-
šta obradjuju i da marvu uzgajaju, to
će putnik učitelj gospodarstva obra-
titi osobito svoju pažnju i poljodjelsko]
nauci u pučkoj školi, t. j. dogovorno sa
školskim vlastima, upućivati će pučke
učitelje kako moraju poučavati djeeu u
gospodarstvu u obće, a napose kako
imaju prirediti školski vrt, eda bude
Sto uzorniji, da oe samo djeca, nego i
odrasli seljani uzmoguu crpsti zdrava
nauke u težatfoi najglavnijih bilina sta-
novitog krnja.
S toga, ovom prigodom upozoruje
„Smotra" sve one obćine, koje joS nijesu
pučku školu obakrbile potrebitim vrtom,
da se ne samo u ime zakona, nego i u
sjeda jur omiljela narodu, te se je na-
dat veliku duhovnomu plodu.
* * *
Pogodba izmedju da lm. vlade i Tra-
pista u Banjaluci glcdo zaklade Fonta-
nella u Zemuniku, jur je lzradjena
# « *
Jučer nam je atigo 2. broj „Glasnika
bisk. bos. i ariemske" sa pastirskim li-
stom preuz. pragosp biskupa J.J.Stros-
smayera. Zaprema punih 45 strana u
4. ni
Možda ju priobćimo, po običaju pro-
šlih godina, cjelovitu, ili u obilnim iz-
vadcima
* * *
Pokrajinsko sudište u Zadru pitalo je
dopust bečkoj komori cesar. vieća za
sudbeno proganjanje zast Bjankina, radi
„uvrjede poštenja."
* * *
Belgijski konsuo u Spljetu g. Cvjetko
Katalinić dobio je kraljaki exequatur.
# « «
Promjene u spljetskoj Biskupiji. Biše
imenovani: D. Teodor Pavlinović izlo-
ženim kapelanom Podstrana, D. Mate
Karaman župskim upraviteljem Donjeg
Muća, D. Frane Jerkunica župskim u-
praviteljem Donjeg Dicma, D. Filip Gip-
čie župničkim kapelanom Dugopolja i
eskursorom Koprivna, D. Ive Juginović
provizorom Triija i eakursornim kape-
lanom Vojuić Garduna, D. Viadimir Ba-
kotić župničkim pomoćnikom Omiša i
eskursornim kapelanom Zakučca, j).
Mate Mrduljaš, izloženim kapelanom ()-
rihovice. BiŠe odredjeni: O. Angjel Fran-
kić m. župnikom u Živogošću, O. Bone
Donelli m, župnikom u Drašnicam, O.
Andrija Matutinović m. župnikom u 1-
granam, O. Vinko Sisarić m. župnikom
u Gradcu, O. Ante Špika m. župnikom
u Sinju. 0. Frano Milun žup. pomoćni-
kom u Sinju, O, Ante Poparić m. žu-
pnikom u Hrvatcam, O. Petar Plepel
m. župnikom u Grabu.
puno} sigurno i točno, duboko i preja-
sno protumačenje nauka S. Tomeu.
Djelo sastoji od tri velika svezka. Prvi
od X—662. strane,- drugi od 548, a
treći od strana 484.
Ovakovo djelo, od upravo umjetničke
ruke Otca De Marije izvedeno, moralo
bi svukud prodrieti i u sve škole se u-
vesti; danas osobito pri tolikom druž-
tvenom kvaru, na dobrobit i neizrečeni
uhar intelektualni mladeži, i za znan-
stvenu sigurnost, od kojih ponajviše za-
visi praktično dobro naroda i družtva.
Pri svršetku ovog oglasa stiže nam
znameniti „Breveu Njegove »Svetosti,
upravljeno na veleučenog Isusovca, koje
najsjajnije dokazuje vriednost. djela i
potvrdjuje najbolje što amo ovdje u
kratko spomenuli. Breve jar priobćismo
u predproš. broju.
* %
Primili smo iz Zagreba prvi i drugi
bi oj novog čosopisa za zabavu, znanost
i umjetnost, sto ga objelodanjuju gg. Dr.
Tresić i Fran Folnegović: Prosvjetu.
Netom sve pročitamo, dostane li nam
vremena, osvrnuti ćemo se potanko na
smjer i sadržaj i način ured ji van ja „ Pro-
svjete". Uz to ju toplo preporučamo, jer
pored tolikih inozemnih ili inojezičnih
Časopisa bila bi sramota kud ne bismo
poduprli domeće novinstvo za domaće
potrebe uz tolike trude i žrtve obielo
danji vano.
„Prosvjeta" donosi i slika. Izlazi sva-
kog petka Ciena 7 f. na godinu.
*
$ *
Bečka vlada, na predlug namiestnletva
namiemla je za g. 1*93, 1894 i 1895
muzeju HV. Donata u Zadru godišnju
pripomoć od 400 f. i naknadno 350 f.
za lani.
* « *
Rek'bi, da su predhodne radnje za
prosušenje. solinskog blata dobro napre-
dovale. Barem tako uvjeravaju oficijozoe
novine.
» • *
Ovih dana bio je u Zagrebu izasla-
nik spijetske obćine, fcojemu je bila
svrha da razpita, bi li mogli članovi
zagrebačke drame dati u svibnju, kad
se otvori spljetafco kazalište, nekoliko
predstava. Kako čujemo, obećano je, da
će se gledati da udovolji želji Spljećana.
*
* *
Poštanski vježbenici Rafo Nonković,
Josip Dalma i Katarin Dobrić imenovani
su poštanskim pomoćnicima.
•
* *
Primamo s Paga, 12 veljače: Naš
sudbeni pisar velecienj. Gosp. Emilij pl.
Mirković zapitao je kako čujemo pre-
mještaj u Sinj, jer ga ovdje zrak nepo-
dnosi. Ako se obistini viest, žalili bismo,
jer je g. Mirković dobro vid jen i cienjen,
ali, zdravlje je pr/o, te želimo da mu
se upitna molba usliša, tim više posto
ima obitelj, a tko je bolestan nemože ni
sebe da pomože, a kamo li, da se i za
druge skrbi.
* « *
1 u Slunju obaviti će se proslava bi-
skup. jubileja Sv. O. Pape sa sliedećim
programom: Na 18 veljače na večer
svečana razsvjeta mjesta s pucanjem mu-
žara, zvonjenjem i mirozovom. Dne 19 zo-
rom budnica. U 10 sati svečani ulaz
u crkvu, procesijaiz Cvitovića, Ladjevca
i Blagaja sa procesijom slunjskom.U lO'/a
sati svečana misa i propovied. U 1 sat
banket n gostioni Mlinca. U 7 sati kon-
cert sa ovim razporedom : a) Papinska
himna (pjeva zbor); b) prolog (slovi
Gruber); c) „Ustaj rode" (pjeva zbor);
d) ,,U slavu jubileja" (deki. g. Anka
Marković); e) „Bože živi blagoslovi
(pjeva zbor); f) „Molitva hr. rodoljuba"
(deki. g. Gena Barili : g) „Sarafan kra-
sni" (pjeva zbor); h) „Kameni svatovi
(deki. gdj. Dragica Vrbančić); i) „Moj
zavičaj" (pjeva zbor).
Književne viesti i ocjene,
JNovo mudroslovno djelo.)
Veleučeni Isusovac O. Mihovio De
Marija, profesor nudroslovja i nadstoj-
nik nauka na Gregorijanskom Sveučilištu,
u Rimu obielodanio je ovih dana drago-
cienjeno djelo s naslovom: „Philoso
phia Peripatetico• Scholast>ca ExFontibus
Aristotdis Et ti.Thomae Aquinatis E-r.pres-
sa Et Ad Adolescentima Institutionem
Accomodatau • kojemu predstoji krasna
epigraphe Angjeoskomu Doktoru, pod o-
kriljeiu kojega bi izradjeno i dokončano
toli obširn važno i hvalevriedno djelo,
na veliku korist današnje mladeži ; sa
divnim predgovorom: nDe Philosophia
Ch ristiuna ad mantam S. Thornae Aqui~
natis instauranda*.
Sveti ciij i providna namjera Lava
XIII., isSom kako bi uzdignut na Pe-
trovu Stolicu, bijaše poboljšanje velike
kršćanske diosofije, sintetizane i čudno-
vato razjašnjene u uauc h S, Tome.
Zato tko želi i ho^e da iz korene za
blude i doskoči potrebam današnjega
družtva, sredstvo mu je prvo i neobho-
dno da udesi pojmove prama zdravoj
filosofiji. Po taj način svaki koji, slie-
deoi Papine osnove, nastoji da dostojno
protumači u svoj-h kojigah to blago kr-
šćanske mudrosti, u istinu postizava ne-
izmjernih zasluga, bilo u nauku, bilo u
družtvu.
I dragoc'enjeno nad svimi jest blago
koje Otac De Marija, taj medju prvimi
i odabranijimi inteligencijami s kojimi
se diče Isusovački Red, Sveta Crkva i
znanost, pruža učećoj se mladeži i na-
obraženomu družtvu. Glasoviti ovaj u-
čenjak bi pozvan god. 1879. u Rim po
izričitom nalogu S. O. Pape, da podu-
čava mudroslovje po duhu i pravilih
naznačenih u E iciklici „Aeterni Patrisu,
Sude na rad, i za cieiih 13 godina
rouči duboko i postojano djela Aristo-
telova i S. Tome, te njihovom pratnjom
pripravi i obogati naukom neizbrojnu
četu mladih Svećenika različitih naroda
i po svem svietu raztrkanih, *Svi ti o-
dabrani mladići, koji kroz tri pune go-
dine osietiše sa zanešenjem plemenitu rieč
vriednoga im Profesora, svukud izpo-
viedaju ga Ijubeznivim otcem. Te do-
isto, tkogod s bližega pozna simpati
čnog Otca De Marija, prisiljen je pri
znati u njem onu dobro poznatu Quin
tiljanovu: nSumat igitur ante omnia
parentis erga discipulos suos animum)
ac succedere se in eorum locum a qui-
bus sibi liberi tradu nturf existimetu.
(Q,uintil. Orat. lnst. Lib. 2. cap. 2.)
Nezadovoljan ipak s time, žace tako-
djer misao da izpiše mudroslovno djelo
koje bi vierno i podpuno odgovaralo
naukom Stagiritskoga i Aquinskoga ii
iosofa. 1 u četrnaestoj godini svoga pre-
davanja u Rimu, dokonča to djelo, koje
svaku mudroljubnu ličnost mora da za
travi i dušu njoj zanese čarom tolika
znanji i mudroslovnog poleta.
Najbolji pojam a istodobno i najpodo
bnijo svjedočanstvo o tom djelu jest sud
glasovitog Otca Liberatore-a, koji ga u
kratko karakterizao: „Lzvrstno i pod-
Radišni prekovelebitaki župuik veleuč.
g. Luka Turčić, posvećuje dokono svoje
vrieme, što mu preostaje od svetih du-
šobrižničkih časova, ozbiljnoj nauci,. Naj
novije njegovo djelce jest o darvinizmu
(str. 172. Ciena 50 n.) gdje je razumlji-
vim načinom nanizao prigovore proti
darvinizmu, Radnju je razdielio na deset
poglavja te se razpravlja najprije o dar-
vinizmu u odnoŠaju prema vjeri. Pisac
se odmah u početku izjavljuje načelnim
protivnikom te teorije, navodeć, da to
ne čini radi toga, što bi crkva zabra-
njivala svećenicim pristojati uz tu teoriju
pošto se ona, kao takova, nije o toj teoriji
još nigdje izrazila. Zatim razmatra one
razloge, s kojih ne može da pristaje uz
tu teoriju. Prorešetav sadašnje stanje
darvinističke nauke, razvija glavna na-
čela teorije, koja u eliedećih šest po-
glavja ocienjuje prema rezuitatim dana-
šnje znanosti. U desetoj glavi osvrće se
na govor sveučilištnoga profesora g. Špire
Brusine, držan na skupštini mineraložko-
geoložkoga družtva dne 15. ožujka 1891.
Svoj trud posvetio je g. Turčić veleč.
gospodinu Franji Pavloviću župniku u
Tepolovcu kod Belovara s kojim pisca
vežu liepe uspomene na doba kapelo-
vanja. Preporučamo ovo djelce svim
prijateljicu naravoslovnih pitanja, jer će
u knjižici g. Tureića naći zanimiva i
poučna štiva o pitanju, koje je u ovom
stoljeću možda najviše zanimalopremno-
ge umove.
i) Ovaj članak bi pri razredjenju za
dnje strane broja 10, cjeć preobilno
sti, izpusten. Inače morao je bit uvr
šten, kako se to vidi iz prve crkv. u
spomen- broju. Ur.
na nase hrvatske odnošaje, opazit ćemo
kod točnijeg i podrobnog izpitanja, da
su naši gospodarsveni oduošaji pomakli
se ponešto u naprednom pravcu, nu
da se ni iz daleka ne mogu sravniti
sa napredkom ostalih susjednih pokraji-
na, napose sa Ugarskom, s kojom su
naši gospodarstveni odnošaji uzko skop-
čani. Mnogo doprinaša usporenju dojma
tih možnih čimbenika uljudbe pozna-
ta obstojnost. Što ugarski mjerodavni
krugovi, nadležni kod provadjanja mno-
gih gospodarstvenih mjera u Hrvatskoj
i Slavoniji, ne mogu naravnim nagonom
da najprije ne unaprede svoje vlastite
gospodarstvene prilike, bavit se dovolj-
no proučavanjem osebnih naših gospo-
darstvenih potreba a uz to jesu gospo
darstvene potrebe Ugarske jošte toli o-
mašne, da ostaje malo državnih novča-
nih sredstva za udovoljiti mnogim jurve
priznatim potrebam hrvatskim . .
I u ovom pojavu, mi nalazimo puno
razloga za pobijanje današnjih hrv. o-
dnošaja prema Ugarskoj. Da se krozo
vili dvadeset i pet godina ne tužimo re-
dovito na te abnormalne prilike, razu-
mjeli bismo nehaj za naše gospodarsko
unapredjivanje. Ovako ga drugčije ne
možemo tumačiti, nego kao svrhu Ugar-
ske, koja uavlaš zanemaruje to naše ži-
votne probitke. Nije li prema tomu na-
ravno, da se od dana do dana dižu tuž-
be pioti ovomu stanju? Izvješće trgo-
vačko-obrtničke komore poučava nas i
brojevnim statističkim svojim materija
lom, du su one misli toga izvješća još
vrlo blagoizražene. Nas, koji u ničem ne
znamo za obzire ma kakve naravi, kad
se radi o dobrobiti hrvatskoga nareda,
i ova publikacija trgovačko-obrtničke
zagrebačke komore potvrdjuje samo u
starom uvjerenju: težko Hrvatim dok
se za nj.bove gospodarske prihode ima
tudjinac da stara!
Na 22 tek. engiezki nasliednik
prestolja uputit će se 8a kneginjom
put Marsilje, gdje će se ukrcat na
parobrod Osborne i 8 njim obać sre-
dozemno more.
* * *
»
* *
Primili smo: Statističko izvješče tr-
govačko-obrtničke komore u Zagrebu o-
buhvaćujuće sve gospodarske grane ko-
morskoga okružja od godine 1886—1890.
u Zagrebu 1892. Nakladom trgovačko-
obrtničke komore. Tisak C. Albrechta.
Knjiga nosi ćak 1062 stranice u ve-
likoj osmini i sadržava vrlo poučan i
pregledan izvještaj o gospodarstvenom
stanju onoga diela naše otačbine, koji
obuhvaća područje trgovačko-obrtničke
komore zagrebačke. Omašna ova knjiga,
piše zagreb. „Hrvatska", svjedoči o u-
zornoj marljivosti i zdušnom i požrtvo-
vnom radu njezina tajnika g. Milana
Kresića, koji nije žalio truda, da mu
izvješće bude do najmanje sitnice točno
i pregledno. Priznajemo rado, da je ulože-
ni trud liep dokaz o riedkoj sposobnosti
njenoga sastavitelja. Izvješće ovo ne taji
ništa, ne propušta ništa. $to je god vrie-
dno bilo, da se zabilježi, sastavitelj je
saviestno zabilježio. Nijedna gospodar-
stvena grana, nijedan pojav u trgovini,
industriji i malom obrtu, nije umakao
budnomu oku sastavitelja. Iz publika-
cije odiše prava ljubav prema gospo-
darskomu napredku Hrvatske, neobičan
mar za razvitak hrvatske trgovine i
obrta. Sastavitelj crpio je statističke po-
datke iz službenih vrela, a svojemu iz-
vješću predpostavio obćeniti dio, u kojem
je ccrtao razvoj obrta i trgovine u pet-
godištu, kojim se bavi njegovo izdanje
Iz objektivnoga crtanja cienjenoga pisca
razabire se, da je velika šteta, što su
hrv. gospodarski interesi izručeni skrbi
Ugarske. Pisac ne misli baš, da izreče
tu misao, ali ona je očevidan rezultat
proučavanja njegove publikacije. U ob-
ćenit m opazkam nailazimo i ove rieči:
„Prelazeć napose na promatranje dojma
; ovih svih gospodarstvenih pokretača
Najnovije viesti.
U Donjoj je Kući u Londonu Glad-
stone izjavio, da bili o Ilomerule,
teži na ustanovljenje zakonodavnog
zbora sa sjedištem u Dublinu.
Zamjenik kraljev biti će biran za
6 godina, ali će ga Kruna moći i
skinuti. Zakonodavna će skupština
biti birana na 6 godina, a u njoj će
hiti 103 druga. Broj irskih zastu-
pnika u zajedničkom saboru spnsti
ce od 103, na 80. Irska će prino-
siti svoj dio za skupne državne
troškove.
Balfeur je oštro napao ovaj Ilo-
merule bili, označajući ga sasvim
neprihvativim. Vodja Parnclovaca,
Rechmond, izjavi da ćo moći tek
onda izreći konačno svoje mnje-
nje, kad bili bude podastrt od rieči
do rieči. Konačni sud da će bit mo-
guće izreći tek kod trećeg stenja.
Medjutim mu se mile načela bili-a,
i -podpuno se s njima slaže.
Londonski Standard odobrava što
će Francezka bit znsiupana na Pa-
pinim svečanostim. Istodobno pripi-
suje Papi (?!!), ako nema one sr-
dačnosti izmedju Vatikana i Kvirinala,
koja obstoji izmedju Pope i Francezke.
I'riobecno.')
Učenomu Gosp. Vrof. J. Modrić-u.
Nekako mi je do ruke došao „II
D. C.« br. 12,1892. U Vašemu pi-
smu na N. P. gosp. Namjestnika, na-
veli ste i lanjski amo pohod gosp.
Podpredsjednika Pavića.
Kad bi bili od koga (^što od me-
ne niste) ovlašćeni bili o ćemu pi-
sati, ili kakav prosti razgovor —
kakav je uprav i moj bio, gdje sam
pripovidio kao riedki dogodjaj, da
napokon i u ovu pustoš jednom za-
virilo oveliko lice — obiolodaniti;
dužnost nalaže zbog štovanja onoga
koji Vas ovlašćuje, zbog ponosa Li-
sto, pa i ugleda svoga, jedine se i-
stine držati, i ne iztaknjivati što bi
se moglo na prigovor odnositi, kao
n. p. u pogled gostoljubivosti, pa o-
va bila „(rugale* ili IVugalissima, u
goslbi.
Ovo s moje sirane na ono Vaših
nekoliko rieči o rečenom, premda ga
Vi ne kažete, kod mene pohodu. Od
ostaloga sa uljudnim štovanjem.
Kistanje, u sicčnju 1893.
' Vaš
B. Fr. Ivankovič.
* « *
Objava Stambulova u Sofiji navje-
šćuje zaruke kneza Bugarske s Ma-
rijom Lujizom Bourbonskom, kćerju
vojvode od Parme.
* * *
Iz Tangera javljaju, da su se Ka-
byli pobunili i da je jedan sin ma-
ročkog sultana ranjen.
Iz Malage javljaju viesti, da je
pokret velik. Siri se kod afričkih
plemena dapače i najmiroljubivijih.
Oružje kupuju u Gibraltaru.
*
Po viestim iz Pariza Ferry je dr-
žao žestok govor, u kome je zah-
tievao nutarnje reforme, koreći po-
greške pod sadašnjom vladavinom.
Moguće, da s ovim Ferry gleda na
predsjedničku stolicu, jer je on od
one nokolicino, koji nijesu nmiešani
u Panamu.
* « «
1 engiezki prestolja nasliednik pri-
sustvovao je znamenitoj sjdenici
Homer ule billa.
*
ft «
') Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na se nikakve odgo-
vornosti.
OripiRi „Kat. 0: . ii.A
Platili:
do konca ožujka g. 1894 : č. gosp. Niko
Oman veleposj.;
do konca god. 1893: presv. preč. prag.
Dr. Juraj Posilović biskup, preč. prag,
D. Franjo Bulić, veleuč. gosp. Dr.
Ivan Banjavčić, preč. gosp. D. Mate
Benković, vlĆ. Samostan 00. Franje-
vaca u Sinju, vlč. Samostan 00. Fra-
njevaca u Visovcu, slavni Sbor duh.
mladeži u Zagrebu, »davni Ladanjski
kaptol u Dobrinju, vlč. Samostan OO.
Domin. u Dubrovniku, vlĆ. gg.: D.
Šime Uglešić, D. Šime Torić, O. Ln-
ka Begić, D. Toma Morović, I). Mar-
ko Margetić, D. Petar Franceschi i I).
Torao T'rošić;
do konca lipnja g. 1893: č. g. Darajan
Katalinić, vlč. g. D. Fran Kožule i
vlč. g. D. Mate Gamulin;
do konca svibnja g. 1893: vlč. g. 0.
L. Juras;
do 15 aiečnja 1893. vlč. g. D. Nikola
Vučić;
na račun g. 1893: vlč. g. D. M. Cur-
ković t. 5;
do konca lipnja g. 1892: slavna Ko-
mižka Zora;
do konca ožujka g. 1892: vlč. g. D.
Josip Luetić;
do konca g. 1891: vlč. g. D. L. Drag.
(Nastavit će se).
C. g. O. Ii. B&Y — Pisasmo — na 13.
tek. i poslasmo naručenu knjižicu.
Na slusliedni pak upit odgovorismo
sutra dan brzojavno i poslasmo želje-
nu naručbu. Živjeli!
0. g. D. — Jelša — NaruČba zgoto-
^ vijena i odpremljena.
C. g. V. — Rim — Uvratismo veoma
dragovoljno.
C. g. Komiska Zora — Osim mnogo*
brojnih posebnih listova, za čudo
nam je, kako niti odpise ne uvažu-
jete. I lani smo vam javili, da se
računi ne sudaraju, pa i potanko svaku
dokazali, a ove godine evo opet star«
tvrdnja — gratis jacta. Jednom za n-
viek: zaostajete za godinu i p6, te pri-
poslata svota dopodmiruje ne do konca
tek. g., kako stoji na coup., nego i-
sčom do konca lipnja proSle godine.
Molimo, uredite stvar, na obostrana
zadovoljstvo \
Na 27 svibnja bio je kod Sv. O.
Pape major Filose kao odaslanik
Indijskog kneza (Gvaliorskog Ma-
haradja), koji je poslao Sv, 0. Papi
pismo i raznih darova u znak što-
vanja prigodom Pap. Jubileja.
« * *
Na 29 svibnja novi nuncij u Ma-
dridu mr. Serafin Cretoni prikazao
je svoje vjerodajnice kraljici Regen-
tici, koja, ga je vanredno Ijuhezno
primila. Čitala je i važan govor.
Journal de Debals ima dopis iz
glavnog grada Holnndije, gdje se sn
zanosom pripovieda o velikom kato-
ličkom sastanku što su ga ondje imali
sve sami radnici.
Svaka skupština zaključila se uz
uzklik, da živio radnički Papal
* *
Neka crnkinja dala je nekomu
francezkomu misijonaru Misu za pok.
Viktor Huga. Svećenik se začudio
kako to da crnkinja daje Mise za
dušu Viktora Huga te upita pobožnu
crnkinju o stvari, Ona onda kaza da
je jednom pratila kćer glasovitoga
pjesuika u Francezku, a kad se po
tom vraćala u zavičaj, Viktor joj
Hugo reče; „Kad čuješ da sam u~
mro, dini mi izree tri Mise".
Crnkinja je istom sad doznala za
Hugovu smrt, te je počela izpunjat
njegovu preporuku.
Ovdje ne treba komenata, Dobro
kaže neka francezka poslovica:
„ L komine s agite et Dieu le mene,
ili ti što latinci vrlo liepo kažu: nEsl
Deus in nobis: agitante calescimus
illo
Na 25 svibnja bilo je pred Sv.
O. Papom i treće ugarsko hodoča-
šće. Ukupno 250 osoba. Pridružili
su im se neki Australijanci. Saslu-
šaj je trajao sat i po. Hodocastoike
je predvodio primat Vaszary.
Rad je Sv. 0. Papa ušo u dvo-
ranu sa svih strana zaori gromovito
i dugotrajno eljen.
Isto i pri odlazku Sv. 0. Pape.
Na adresu, Sv. 0. Papa odgovorio
je sliedećim iznimno drugim i veoma
zanimivim govorom koji je višekrat
pretrgnut oduševljenim uzklicima:
Adfuit Nobis non ita pridetn piuai
ex Hungaria peregrioantiuiu agmen,
Csanadensi Antistite duca. I? a Nobis
discedens certam spem ostendit alios
subinde adfore Nobis ex eadem regio-
no fidales, quos excitura esset civium
regredientium vox et pariš erga Nos
pietatis aemnlatio. Neque nos egregii
Praesulšs promissio fefellit: ecce enim
ipso praeeunte Hungariae Primate, alios
atque alios indidem profectos hic cer-
nimus eo studio eaque frequentia,
quae vix Nobis speranda fuerat
ai primum atque utium agmen ve-
stram hoc anno gratulatum Nobis
Hungaria misisset. Neque absiualiis ab
ea qaam in fratribus ve3tris dileximus
enitunt in vobis filialis erga Nos pietas
et observatia. Q,uippe hane dilacide te-
stataui feeit, dileete Pili Noster, nobiiis
oratio tua, qua complesus ea quae ge-
renda censuimus in commune bonum,
ceu ratio poscebat ministerii Nostri, pia
nuncupabas vota ut Deus adhuc Nos
sospitet diu et certamini quod obimes
pro Domo Dei laetos det exitus et fru-
ctus vitoriae. Equidem dum tecum me-
ritaš summo Deo gratias agimus pro ii3
quibus gerendis lumen praebuit Nobis
»uffecitque vires, aequum esse intelligi
mus ut votis vestris quae filialis expre?-
sit amor, paria hine a Nobis vota re-
spondeant paterno nomine et caritate
digna. Itaque illustri nationi vestrae so-
Jidatn ominamur prosperitatem et glo-
riam: hane vero optante3 ex animo,
quiđ praeatabilius i 11 i adprecari possu-
mus, quam ut integrum servet et in~
commutabile studium cathoheae fidei.
optimarum, tot illi parta sunt belli de-
eora et ornamenta pacis? Per eam feri
cultus depulsa barbaria, induetae ac
provectae humanitatis artes, emendati
mores atque expoliti. Qiae maxime
effecta novimus duetu et auspiciis Ste-
phani primi, a quo saneto conditore
est profeetum regni Hungarici initium.
Haerent memoriae posteritatis exempla
virtutum eius resque ab eo domi rnili-
tiaeque praeelare gestae : manent eius
salutaria instituta, quarum ope benefi-
fiea mirifice iuvantur eives. Imo ne
quando apud vos languesceret viva
evangelii lux uede tantus manaverat
splendor humanitatis et g'oriae, studuit
excellens providentia Regis fidem gen-
tis vestrae iirmis munire praesidiis.
Atque eo speetavit pia conseeratio qua
regrmm satu« dicavit Reginae Superum
quam illius patronat« eiegit rogans ut
receptum in tutelam suam perpetuo fo-
veret ac tegeret, Ntque alio curae in-
tedebant quas eontulit uč arclior eoniun-
ctio fieret regni srii cum Apostoliea Sede,
a qua insignia est adeptus privilegia,
gratias, honores. Quae quidem studia
et officia inter Decessores No3tros et
Hungariae Reges ne morie quidem eius
defecere« Nam quae in lucem quotidie
prodeuut e vaticanis pluteis monumenta
vetustatis, edita doctorum virorum in-
(iusttia, luculeatius in clies ostenduut
nuoaquam romanorum Pontiiicum vigi-
lantiaru Hungariae lemporibus, nec
studia geutiij vestrae Sanctae huiusce
5edis honori defuiase. — Atqi<e ut ad
ilium redeumua, quem uicminimus 8an-
ctum vestri condiiorem regni, abs re non
erit studium attsngere, quo suorum a-
nimos curavit iacendi ui aaeras inirent
peiegrationcs ad t'ana religiossima,
niaxiuie ad sepulcrum Apostoiorum
Principi^, tolius orbis veneražione ce-
lebratum. Morem hunc fovende firman-
daeque tidei apprime accommodum pro-
vexit ili« exemplo suo, et paratia op-
portune .hospstiis quae pios advenas
excipereut. Cuius rei recordatio per-
grata vobis obtingat aecesse est *} mo-
net enim vestrum hoc ad urbem iter
veatiia congruere tašti s et gloriae vo-
bis a maioribus traditae. — Qu od vero
ab lllis aecepistia sauctnm tidei depo-
aituiii et, verae humanitatis decus, boo
ineorruptum a vobis tradi par est li-
beris vestris 5 uul a e.dt enim herediias
inagis ab us expetenda. Plane in ea
tempora iucidimus, quae misera et di-
scrinjine plena ease nostis, eademque
quum m reg onibua eeteris, tuni in pa-
tria. vesira Ecciesiae reique catholicae
imprimis infensa. id vero magis ad e-
figeodos cutifirmandosque quam ad
deiiciendos auimos vestros valeat opor-
tet. Constantes itaque retinete ac tue-
mini quaus ab Ecclesia Matre didici-
stis veritatis docirinam; cumqae in ea
post mandatum primum iliud emineat
quod uiutuam caritaiein praecipit, vir-
žutem hane praeprimia ddigite et eo-
lite: ex hac eui;n vera pax coastat et
ansmorum concordia, unde omnis oritur
commodi(a3 proaperitasque rei quum
privatae tum publicae, Quae bona ut
affluant Hungariae vestrae, primum Regi
Apostoiico Eiusq(ie Domui augustae,
tum omnibus Regtii Ordinibua uberta-
tem adprecamur caelestium munerum,
quorutu Huspicem esse cupimua Apo-
sioiicam benedictionem, quaca iliia, ac
vobis, iamiliis c!vibusque vestris uni-
versis et singubs peramanter in Domino
impertimus.
Benedictio eto.
skoga kluba pozdravio ga je predsje-
dnik Blažek. Dr. $amanek u svojoj za-
hvalnici leče, da taj svečani doček ne
prima za se, već za junačke Češke ma
njine u t. zv. zatvorenom jezičnom pod-
ručju. Na ove rieči nastalo je neopi-
sivo veselo klicanje i mahanje v seširim.
Sa kolodvora odpraćen je g. Šamanek
u silnoj povorci privatnih kočija u grad,
a množtvo je sliedilo pjevajuć pjesme.
Pred njemačkim kazalištem nastalo je
silno psikanje i zviždanje, dočim je po-
vorka pred zgradom „Narodnih Listih"
pozdravila srdačno izdavatelja Gregra,
a tako je pozdravljeno družtvo „Slavia"
kano i dr. Herold, pred čijim se sta-
nom klicalo „slava!" Tuj se je možtvo
porazdielilo, te je jedan dio krenuo u
gradski predjel Vinohradi, a drugi na
Sofijski otok.
Ovdje je u 8 šuti u velikoj dvorani
bio urečen sastanak tev je dvorana bila
dubkom puna. Medju Oeaim bili su iz-
medju inih dr. Eduard Gregr, profesor
Blažek, Vašaty, Sokol te gotovo svi tnla-
dočeški gradski zastupnici i neki pro-
fesori češke visoke škole. Kad se je
pojavio dr. Šamanek nastalo je oduše-
vljeno klicanje. Prvi je uzeo rieč g.
Šamanek. On se je najprije izpričao, što
je prije sliedio staročešku politiku. Do-
šao je sada do uvjerenja, da staročeška
politika škodi češkomu narodu. Sada
stoji podpunoma na mladočeškom stano-
vištu, te će u buduće raditi za oživo-
tvorenje češkoga državnoga prava, za
obće izborno pravo i za to, da se u
mirno doba odstrani stojeća vojska. Na
to je podvrgao oštroj kritici sadašnji
vladajući sistem i stao dokazivati, kako
će raiadočeška stranka konačno pobiedšfi.
Za njio^ govorio je dr. Gregr., koji
je slavio $amaneka radi njegove uztraj-
nosti u prkošenju proti fanatizaooj nje-
mačkoj svjetini u Libercu. Nieaiei su
nametnici u Češkoj, te su samo trplje-
ni. Žali, što Česi itnadu blagu narav
poput janjaca. Sacbanek je pravi čovjek
koji će muževno nastupati češke ma
Djine, a za njegovo mučeničtvo, da ti će
mu narod zadovoljštinu time, što će ga
izabrati za zastupnika, a to je više
vriedno, nego težnja za najvećim služ-
"bam. (Tu su nastali burni poviti:
Pereat Pienerl Dolje sEiegeroml) Go-
vornik je za tim slavio češki naraštaj,
koji je uza mladoeešku stranku hva-
lio i češku svieat. Po tom je je osudio
pražko gradsko zastupstvo, čija se ve-
ćina drži, kano da su kramari. Mlado-
čeai da sa ne srame za one prizore
u češkom saboru, oni će ih ponoviti u
cesarevinskom vieeu, kad se bude ra-
dilo proti češkomu narodu.
Na to je predsjednik zamolio, da se
glasuje za kandidaturu Šamanekovu,
koja je uz bučno odobravanje primljena
jednoglasno.
Po tom je govorio aveučilištni gra-
djanin Sokol, sin zastupnika, koji je
naglasio, da treba tražiti nezavisnost
Češke. Hvalio je zatim ustrajnost če-
škoga naroda i izjavio u ime omladine,
da ona stoji sa mladočešlsim zastupni-
cim te odobrava njihov rad. Još su go-
vorili zastupnici Crnohorsky i dr. Vasatj,
a onda se je skupština razišla pjevajuć
narodno pjesme.
Ugarski ja sabor odgodjen do 25. rujna
Na 30. svibnja počeli sa novi izbori
u Srbiji. R. diki Ina stranka sudjeluje u
izborima izvanredno živo.
Parižki .,Temps" je zadovoljan, što
N. V. naš kralj nije spomenno u svom
govoru u delegacijara ni trojni savez
ni Balkan.
Veliko bugarsko sobranje u Trnovi
bi zatvoreno, nakon što je usvojilo sve
predložene- preinake u bugarskom ustavu.
Knez je u svotn govoru pohvalio takt
zastupnika, jer da su oni tim svojim ra-
dom puno doprinieli sreći i slavi Bu-
garske.
Morning Post ima iz Berlina, da se
u novom Reiehstagu predvidja 40 50
glasova većine proti vladi.
' Kod primanja austrijske delegacije
bili su mladočeški poslauici posve za-
nemareni. Kad je ministar predsjednik
Taaffe predstavio delegate Masaryka i
Adameka, vladar je samo primietio;
ovdje u delegaciji?" A kad je grof
Taaffe upozorio na Herolda i Pacaka,
kralj je rekao: „Znadem!" i obratio se
drugim delegatim.
Srbski kralj Aleksander imenovao je
posebnim ukazom Garašanina za puko-
vnika.
Na 28 pr. mj. sukobili su se stano-
vnici Skadra sa Miriditim, Ostalo 5 o-
soba mrtvih.
Na 28. pr. mj. otvorena je tunižka
luka. Pri otvorenju prisustvovali su bey
i francezki ministar pravosudja. Ovaj
je držao govor, u kojem je kazao, da
Francezka nije došla u Tunis, da ra-
tuje i osvaja, već da pospješuje mir i
uljudjjp i da zajamči sigurnost izvanj-
skim 1 francezkim radnicim i glavniča-
rim.
I.
Biograd, 31 svibnja
Danas ostavi nas, jer na vlastitu že-
lju premješten u Makarsku, čestiti gosp.
Cesar Rubčić c. k. Prijamnik Poreznog
Ureda. On je cielih 10 god. boravio
s nama kao prijatelj i drug, pomagajuć
biednom narodu na svaku ruku, zauzi-
majuć se za naše interese riefju i dje-
lom mnogo više negii kojekakovi naši
predstavnici, hrvat, koji je i djecu s ple-
menitom svojom gospedjom uzgajao i
uzgojio u strahu božjem i čisto hrvat-
skom duhu, da je milota. Mi žalimo
odlazak čestite one obitelji koliko se
ž«li dobro kog je nestalo i želimo joj
svaku sreću.
Ostavlja nas isto gosp. Dr. Lubin
sudb. prist. koji bijaše dodieljen ovom
sudu da dovrši neke zemlj. knjige jur
od više godina započete. Šesti je ovo
Činovnik što nam se u tri godine u i-
stu svrhu šalje i oduži ml je. ZiTako se
vidi, sudb. činovnici putuju kao kakvi
trgovački agenti a posao im kod nas
ma ni pedalj napried; oni tako i bie-
dan narod troši i dangubi rupajuć ba
dava u Biograd za uredjenje grunto
vuika. Bi.
Sinj, 27 svibnja.
Jučer na 3'/
Sto ima nova po svietu?
Izkaze u zlatnom Pragu, kad je do*
šao mladočeški zastupnik dr, Samanek
iz Liberca, opisuje novinstvo ovako; Oba
predsjednika mladoćeškoga gradjanskoga
kluba te mladočeški gradski zastupnici
otišli su mu na susret nekoliko postaja.
Na peronu željeznice Franje Josipa do-
čekali su dra. Šamaneka zastupnici ce-
sarevitiskoga vieća gg. Blažek i Sokol.
Na kolodvor došle su tisuće ljudstva, a
modju njima mnogo djaka. Kad je sti-
go vlak, zaorili su burni uzklici u po-
zdrav g. Samaneku, koji je došao iz
Liberca (Reichenberg) da primi kandi-
daturu u pražkom Novom Mjestu, jer je
tuj položio zastupnički mandat Staročeb
unde tanta in eam fluxit copia rerum I Matuš, U ime mladočeškoga gradjan
U razgovoru sa ugarskom delegacijom,
pitao je naš kralj zastupnika Batthya'
nia o razvitku Rieke. S Hrvatom Niko-
lom pl. Crnkovićem govorio je 0 zad
njim naknadnim izborim u Hrvatskoj
Službene novine još ne javljaju, što je
Ornković odgovorio. Sa Francisciem
razgovarao se o radu hrvatskoga sabora.
Gosp. Kuševiću govorio je kralj magjar-
ski, nu ovaj je odvratio, da ne zna taj
jezik, našto je kralj nastavio njemački,
te pitao dotičnoga delegirca o strana
čkim prilikam u Hrvatskoj.
Milanežk a „Perseveranza" piše, da
je Giolitti nov Faust, za kratkotrajni
užitak upisao dušu djavlu,
ure posle ponoći usnu
ovdje nadobudni mladić, pitomac ovomje-
stnog franovačkog Sjemeništa, učenik
četvrtog gimnazijalnog razreda, Bože
Ljubić. Zenuo na Brnjici selcu župe
Konjevrata kotara šibenskoga. Početne
učione dovršio sto u Obrovcu, što u
Kninu. — Bio mezimče dobrog strica
O. Mate, koji se s njim ponosio, k6 cviet
bosiljkom za kapom. Miran bio k6
anje, tih i krotak k& grlica: sa 3voje
prirodjene milote i blagosti, svakom
drag. Resila ga dobrota duše, krotkost
srdea. Cvao ko ružica 5 miloduh njegove
skromnosti sudrugovima ga činio dragim
' milim, a mlad uvehnu ko struk liljana,
prelomljen burom. Zaražen pošalinom,
nakon treće sedmice, pokriepljen svima
utjeham sv. vjere, u zagrljaju Isusa
Propetog, dvoren od duhovnih otaca, iz-
dahnu dobru dušu. Sprovod mu bio sja-
jan, uz pratnju glazbe, mnogih prijate-
lja i štovatelja, konšija, svih učenika i
učenica ovomjestnih početnih učiona sa
učiteljim i učiteljicam. Lies okićen vien-
cima i pjesmieam nošen od gimnazija
laća, bi unesen u crkvu Svetog Frane
u groblju. Danas posle podne pokopan
je u istom grobu, gdje je pokopan otrag
33 godine jedini pitomac ovomjestnog
sjemeništa što je umro, odkad je ovdje
bilo proglašeno javno gimnazije, I. Braj-
ković s Dubravica. Po nekom slučaju
obojica rodjeni na obalam rieke Krke,
na domak jedan drugomu, položajem
rodnog mjesta, oba pitomci istog zavoda,
oba snivaju vječni sanak u istoj gro-
bnici. — Dobri, Bože Ljubiču, pokoj ti
nevinoj duši. —
Iss Rogoznice Šibenske, 2 lipnja.
Na Bi svibnja odputovah parobrodi-
ćem iz Šibenika u Rogoznicu, da oba-
vim neki posao. Tu sam ostao i slie-
dećeg dana. jSudući na 1. lipnja bio
veliki blagdan „Tiela Gospodinova" htje-
doh se odazvati kršćanskoj dužnosti, da
odem u crkvu, jer bi me inače bila pe-
kla duša. Prisustvovao sam bas zadnjoj
svečanoj misi, koju je odpjevao mjes-
tni m» p. župnik Dn. Dinko J3uči6. Ne-
što mi tu pade u oko, što doista nemogu
premučati. Dobro mi je poanatos da
|e ovaj blagdan istodobno^ blagdan
kraljske kuće: te da svi činovnici i-
maju pravo bit pozvani k BV. misi i
obhodu. Zaćudih se vrlo, kad pri ovome
činu nisam opazio nit ciglu od mjestnih
vlasti. Nu upravo sam se križao, kad
sam od istih činovnika čuo, da oni nisu
službeno prisustvovali, pošto ih crkovna
vlast nije pozvala. Nikako doista čudo,
što u taku slučaja činovnici ne udioni-
štvovaČe svetkovini, jer doista nisu
smjeli sami o sebi uredovno doći (nama
se čini, da su mogli, jer je crkva za
svakoga. Ur.), Što je zar mjesmi g. žu-
pnik sbog silnih posala (!) zaboravio
pozvati mjestne vlasti ? On, komu mora
da stoji na srcu sjaj svečanosti, Što spa-
da na slavu božju, tako se za to brine?
Stvar me je upravo preaenetila, da žu-
pnik nije izvršio svoju dužnost, jer se
osobno dobro ne gleda s Petrom ili Pa-
vlom (ovdje je sliedilo nekoliko re-
daka o uzgrednoj ličnoj stvari, te izo-
stavljamo. TJr.)
Putnik
Solin, 30 svibnja.
Velecienjeni Gospodine uredniče, dične
nam „Kat. Dalm.", dozvolite mi maio
prostora u Listu, da se izjadam nad tu-
žnim i zapuštenim stanjem miloga mi
rodiioga mjesta.
Ćutim sa pjesnikom i uzdisem:
,,Pusta 1'polja, moja majko mila,
„To rimljanš hrabneh su dvori,
„To je Petra Krešimira sila,
„To je Solin o kom sviet zbori!" itd.
Jest, ti si to milo mjesto postalo gla-
sovito i u tudjem svietu tako, da se za
te svietski nauČnjaci zanimaju i da tebe
odabiru kao središte i vrelo dokaza, koji
oe koristiti podlozi svietske izobrazbe,
U tebi će 8e početkom rujna sakupiti
prvi veliki sastanak kršćanskih arheo-
loga. U tvomu će se krilu pretresati
gorostasna i velevažna tvoja prošlost,
razgledati romantična sadašnjost i pro-
ricati velika budućnost.... što rekoh:
velika budućnost! Tužna se, zalostna i
čemerna prikazuje, tvoja budućnost, vi-
linski moj kraju. Tvoji te rodjeni sinovi
zanemariše, uzrokom osobnih mržnja i
zadjevica. Bližnje Vlasti nehajtaju za
tvoj boljak, gledajuć te maćuhinskim
okom, gdje gineš; gdje se upropašćujes
i oris, ko što se te tvoje starodrevne zi-
dine ore i ruše.
Sad, kad je došo čas, da ti se pomo-
gne; nitko se nemiče, nitko neradi, ko
sto i do sada nitko nije radio, da te od
najgroznije nesreće obraui, da ti mar-
ljivu radilicu ruku očuva od nemani —
groznice. Užasno, strašno!
Ali ne, ako ti tvoji neće pomoći, hoće
stranci. Stranac je za tebe čaatni zastu
pnik Juraj Biankini, koji je prvi odrie-
Šito digo glas u saborim na tvoj spas.
Stranci su svi oni, koje ti svaki dan vi-
diš u svomu krilu i koji, vrativ se 0
domovinu, pripo?iedaju tvoje veličine. A
taj stranski glas neće se Ije ugušiti,
neće zamnieti, on će s vremenom tebe
spasiti, jer nezaboravi onu: vrieme gradi
po kotarim kule, vrieme gradi, vrieme
razgradjuje. Gospodo na upravi, zgoda
je da odvratite solinjanim rn-lo za dra-
go, da im pomognete, da im život spa-
site, a oni će vam biti harni sve do
groba i neće žaliti niti truda niti tro-
ška, eda vam budu pri ruci.
Doznalo sih od vjerodostojne osobe,
da na ministarskoj stolici leže tri plana
za novoustanovljenu željezničku postaju,
izmedj kojih je i onaj, koji prolazi pre-
ko sela kraj staroga rimskoga mosta, te
bi se u tomu slučaju morala i stara po-
staja premjestiti k novoj. S druge je
strane Ministarstvo preporučilo željezni-
čkoj upravi, da dobro prouči stvar glede
solinske bolesti (blata) dotično koje mjere
da se poduzmu i kako da se radi želje-
znica, eda se nepoveća, već umanji bo-
lest u selu.
Eto, gospodo, i Visoka vam je Vlada
naklona pomoći, nesamo pogledom na
željeznicu, dali i novcem. Dela dakle
složite va£ um i nastojanje sa materi-
jalnom silom naroda, koji će vas u tom
slučaju blagosivati, a u protivnom pro-
klinjati.
Solinjanin,
Tribohunj kod Vodica, 0 Duhovima')
Ovo jadno selašće ko sirotČe u jogu-
uaste majke baš je postalo za priču i
rugo svoj cieloj okolici, a za smieh i-
stoj konšiji Vodicam. Svak se za sebe
bripe, svako i naj manje selo napredu-
je; čujemo da se u onom sela ustano-
vljuju poštarske sveze, u drugome i u-
stav parobrodića, tamo podižu ee škole
za uzgoj djece, u onom mjestancu pu-
tevi se novi otvaraju a stari se uredju«
ju, gdje je pri moru, kao kod nas, lu-
kobrani se prave i fenjeri se dižu, ron«
de se uredjuju, psostim se glasovi ugu-
suju, za župničke stanove radi se, za
obskrbu vode uz rad i kuca se; a ovdi u
Tribohunju kod nas nema od svega toga
ništa. — Imamo glavara ali je na ža
lost našuzasamu korist vremenitu Bame
svoje kese, a na našu vjekovitu propast«
'.} Pod odgovornost g. dopisnika. Dr.
bi poslanstva, te sa iste bile foto-
grafane po Morćs-u i onda povraeene.
LieČnici Charcot i Brojiardel i-
zasiati tz Pariza u London, izvje-
šćuju, da se Hertza nemože prenieti.
Berlinski „Reichsanzeiger" javlja,
da je Reichstag sazvat za 4 srpnja.
^Norddeutsehe Zeitung" javlja,
da će Car lično otvoriti Reichsćag.
Millevoye pita glede Hertza, te
uz prosvjed predsjednika i ministra
vanjskih posala čita ulomke iz to-
bože ukradenih pism&, izmedju kojih
izpravu englezkog poslanstva, po
kojoj su Burdeau, Clemenceaui 2?o-
cheiOrt dobili 500 do 20,000 lira
šlerlina (smieh i prosvjedovanja).
Develle misli da je Millevoye žrtva
grdna zavedenja. Predsjednik mi-
nistarstva izjavljuje, da viada dini
sve moguće da dostigne izručenje
Hertza; stvar o ukradenim izprava-
ma bila je predata sudu, koji je za-
veo iztragu. Komora odobri sa
382 proti 4 glasa dnevni red,
kojim se žigošu strastvene i smie-
šne osvade. (Povladjivanje komore).
Millevoye i Deroulćde polažu man-
date.
U Toulonn, na 22 tek. umrlo je u
gradu jedno čeljade od kratelja, a u
području grada troje čeljadi.
f
NAŠI DOPISI.
Iz šibenske Rogossnice, 18 listopada.
Viersko je ćustvo u našem hrvatskom
narodu, hvala Bogu, duboko uvrieženo;
te je narod uviek pripravan, da iskaže
dostojnu čast različitim svetkovinam
preko godine. Nu doista izmedju mno-
gih svetaca, on na osobit način štuje
neke, koji bolje cdgavaraju njegovoj
ćudi. Medju ovima sigurno spada i /Sla-
vni Paduanski Čudotvorac Sv. Ante.
I naša varoš štuje blagdan Sv. Ante
osobitim načinom. Odam dana prije ju-
trom, o podne i u večer slavi se na-
stajućem blagdanu, a po podne u oči
svetkovine uz slavljenje zvona iznese
se na sred Crkve preliepi kip Sv. Ante
pjevanjem pjesmice: „Ako išteš čudno-
vata" i izmolenjem 13 Otče naša na
čast trinaest milosti Sv. Ante. Od o-
voga časa pak do kasne noći vidjet
ćeš kako bogoijubni ovaj puk vrvi u
Crkvu, da se pokloni i pomoli pred
kipom božjeg Ugodnika. Jutrom na
vrieme redaju se tihe Sv. Mise uz mno-
gobrojno saučešće pravovjernika, a ka-
šnje okd 9 sati uputi se veličanstveni
obhod s imenovanim kipom Sv. Ante
uz pjevanje preliepe pjesmice: „Srcem
užganim i glasi sladkimi*. Ovomu ob-
hodu po mjestnom običaju učestvuje
sva Školska mladež, od koje nekoliko
djevojčica u bielo obučenih siplje pred
kipom cvieče; dočim je povorka pobo-
žno stupajućih ljudi takova, da ju ne-
možeš okom pregledati. Osim naime i-
stih mješćana grmi amo onog dana i
svi dvorani, a suviše je vidjeti i mnogo
nostranog svieta iz Primoštena, Marine,
pa čak i iz Vlaškog. Obhod se usta-
vlja Četri puta na Četri različita mje-
stu, gdje se pred Svetčavim kipom
izmoii kratka molitva. Došavši obhod
u Crkvu, odmah se pjeva život Sv.
Ante, koji je od bogoljubnih slušatelja
pomno i osobitim zanimanjem slušan, a
zatim odmah nastane svečana velika
Misa.
Nu ova se svetkovina time nije za-
vršila, već po običaju mjesta na 15 i«
stog mjeseca župnički pomoćnik uz ve-
liko saučešće pobožnog puka, odvezao
se do podnožja brda Movra, preko je-
dnog kilometra izvan luke, gdje je u
kapeli Sv. Ante izpjfevao svečanu Misu.
Raduje se upravo svako kršćansko
srce, videći da dobri puk na ovaj na-
čin štuje svoje nebeske odvjetnike, koji
jim neće uzkratiti svoju pouioć u nji-
hovim potrebam.
V.
Umro je dobri i čedni plovanvi nad-
župnik kolegijalne crkve sv. 5imuna
u ovom gradu, u 73. god. života,
preč.
i> Josip Milin.
Župnikovao je dugo vremena na 0-
toku Ugljanu gdje je ostavio naj-
ljepšu uspomenu.
Prekojučer bio mu sprovod s ve-
likim učešćem svećenstva i gra-
djanstva. Preuzv. pragosp. Nadbiskup
dao je zadnje odriešenje.
Mrtvi ostanci preneseni su na U-
gljan-
Bog mu dao vječni pokoj!
Predjučer je bilo ovdje na prolazku 170
Hrvata iz prekovelebitske. Medju njima
i Dr. Frank i književnik Kumičić s go-
spodjom i mnogo drugih odličnih lica,
do 30 Doktora, kao 27 svećenika, i li epa
kita veleposjednika i t. d, i
Kad je stupio na obalu parobrod
„Austrija"') odpjevalo je zagrebačko
kolo narodno himnu „Liepa naša domo-
vino". Desila se na obali šaka deran-
čadi koja, govori la rama, la šćaffa, i
drugim takim „talijanskim" (I) riečima,
i izpod još dobro ne ostavljene crven-
kape stali pronosit talijanačku uljudnost
sa »vizdanjem i revanjem!! Nemo dat
quod non habet.
Naravno, Hrvati nijesu mogli nego
sažuljivat takav dokaz talijanaškog na-
predka, pa prema onoj Danteovoj: „non
ti curar di lor, ma guarda e passa" iz-
krcali se da mirno i dostojanstveno, ko
što dolikuje naobraženu narodu, posie-
te grad.
Bili su i u narodnoj Čitaonici, (čuje-
mo da na predlog Dra. Franka! U So-
kolu ne!) i tu su liepo biii dočekani
i pogošćeni.
Izpjevav rodoljubnu pjesmu opet su
nastavjli razgledanje grada.
Talijanaši ne mogli podniet videć ko-
liko su niže niže izpod „varvara" Hr-
vata, pa odkrili ponovno ljepote svoga
italskoga odgoja, bacanjem jaja i povi-
cim; „. . avronazni de Croatiu 2) i sli
čna.
Pa da slika talijanske uljudnosti i u-
gladjenosti i svoj okvir dobije, njih sto-
tinjak stadoše na obali opet revat i zviž
dati (moderna glazba!) u više navrataka
dok se parobrod odalečio od obale.
Da su ovdjesnji Hrvači jednaka po
odgoju pasmina, moglo je doć do ozbilj-
nih nereda, ali u neku bolje je bilo pu
stit proste, kS što se i pustilo, talija-
naške izkaze, neka se vidi što vrieie
naši protivnici i neka naša braća uzmo-
gnu odniet sobom uspomenu talijanaške
finoće i gostoljubivosti.*)
*
* *
Jučer je i gosp. namjestnik podmar-
šal pl. David odputovao na slavlje u
Dubrovnik, sa glazbom.
* * *
Nakon što smo odpremili bilo proša«
sli broj, bilo nam je javljeno iz Zagreba
da ide u Dubrovnik k odkriću Gundu-
lićeva spomenika i pjevački zbor hrv.
trgov- družtva „Merkur". Taj zbor je
poznat po svuda sa svoje „patriotičnosti
a imade i najbolje pjevačke sile".
* « *
Predjućer je izašo 12 svečani broj
„Hrvatske" i „Hrv. Krune" za sliede-
ćim sadržajem:
Slava Gunduliću (sa pjesnikovom sli-
kom). —• Istri, Sonetni vienac. Spjevao
') Jedan od najvećih LIoydovih paro-
broda. Unajmljen je za 8.0(J0 f.
*) Intonaciju ovom« krasnomu talijana-
škomu ritornellu čujemo da je dao
sin Hof'raiha gosp. B.! Jadan otče, ako
je istina, da si takav porod odnjibao!
3) Doznajemo, da je i nekoliko rišćan-
sitih klerika pomagalo ili poticalo na
revanje i zviždanje. Hoće ti i ovdje
gosp. Glavinić k6 u Spljetu proti hrv.
omladini zametnut iztragu? Čekamo,
da vidimo!
I. Ž. K. — Za čistoću hrvatskoga jezika.
— Prva pjesma (spjevala Dobroslava
Hrvatić). — Atala „ (pripov. Chateau-
brianda. Preveo Z. Š). — O Domovini
(rečenice). — Stogodišnjica Gjurinove
latinske slovnice sa hrvatskim tekstom
(uspomeni pisca posvetio F. Radić). —
Haramija Dos (pripoviest iz naroda.
Piše Radomir Hrvat Bošnjak). — Sje-
ver (pjesma Dobroslave Hrvatić). Knji-
ževne viesti i ocjene: 'Modrićeva „ La
Dalmazia" (ocienio 'F. Radić) — O zna-
čaju (rečenice). —Bibliografija. — /Šala
i satira. — Odgonetke zagonetkam proš.
broja. — Odgonetke umjetnim zagone-
tkam proš, broja. — Hrvatske narodne
zagonetke. — Različite viesti. Vrieme
u Zadru.
U Prilogu „Hrvatska Kruna" : Hr-
vatsko državno pravo pravo VIII —
Hrvaču (pjesma samouka Hrvata iz A-
merike). — Statističke viestf. — Ovi-
dijeve tužne pjesme preveo za „Hrvat-
sku" F. F. Belamarić) IX — Znanstve-
ni i umjetnički napredak. — U podlis-
tku ; Lav ili pobjeda nevinosti (konac).
* • #
N. V. naš kralj odielio je vlastniku
tiskarne g. S. Artale zlatni zaslužni
krst s krunem na priznanje njegove
„prospielne djelatnosti*'.
*
* *
Jutros se dogodila velika nesreća na
vojničkoj poljani kod Zadra.
Nekoliko domobranaca kopalo zemlju
izpod trošnog zida stare vojničke utvrde
i jer gornja strana ne bila ničim podu-
prta sruši se na nesretne vojnike i sasu
ih. Jedan je osčao mrtav, a četiri , su
čežko ranjena.
Gdje je oprez?
* * «
Jučer u jutro k nama došo poglavar-
stvom činovnik, da nam prijavi, da je
poučno zabavni časopis „Hrvatska" za
plienjen.
Ovo je druga zapljena ovog tromjeseca.
Cieoimo, da se nigdje na svietu nije
dogodilo, da poučno zabavni časopis
bude na 12 brojeva dva puta zaplienjen.
.SThueo Hedervarv na pr. dade nemi-
lice plienit političke Listove, ali nikad
nijedan poučno-zabaveni časopis nije
pečate ugledaa razmierno ta sreća
oli nesreća riedko zapade i šaljivi sa-
tirični List Trn, premda on draču pod
nokte podbada,
* - ^ 'j*
O junaštvim zadarskih Hotentota proti
mirnim hrvatskim građjanim doznajemo
razne epizode. Jednoga Doktora udarili
su štapom po glavi samo zato što je
nosio trobojnu vrpcu. Da je nosio ta-
lijansku ko nekad Riečani i Jakinjani,
ne M mu bilo ništa. A drugoga izlu-
pali pestima, jer i on nosio trobojnu
vrpcu. Dakako to nije dopušteni u Za-
dru, a kitit se margaritam, iztscat talija-
naške trobojnice, željet Italiju, to je sve
dopušteno u ov< j nesretnoj zemlji iz-
nimaka.
Medju Hrvatim nahodi se i dopisnik
talijanskih novina. Borme ima šta da
opisuje o dalmatinskim Kairim, tobož-
njoj braći prekomorske zemlje.
Doznajemo takodjer, da su liepi „Dan-
teovi" sinovi bili ua zidinam pokraj o-
bale sabrali kamenja. Srećom oružnici
to opazili i prepriečill opaki i sramotni
naum. Meminisse javabit.
» * *
Na 21. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva metkovske
obćine. Odabrani ostadoše g. Antun
Glušćevič p. Ivana načelnikom, a pri-
sjednicima gg. Marko Veraja, Antu,
Nikolac, Pavao Fabrić, Ivan Jerići
M&to BabiĆ i Mihovio Jeramac,
*
* «
Vlada je naredila Popravak rim. kat.
crkve ua Viru (Puntadura) uz potrošak
od 1305 for Popravak župničke kuće u
Dragovim u zadarskom kotaru, i zida-
nje, bunara za župnika, uz potro&ak od
1650. for. Popravak župničke kuće u
Slandm u dubrovačkom kotaru, uz po-
irosak od 1160 fior.; i popravak r. k.
crkve u Novigradu u zadarskom kotaru
uz potrošak od 542 fior.
*
* *
Vlada je odlučila sagradit gvozdeni
most preko potoka Bjeluštice kod Budve.
* *
„Smotra" od 21 tekućega spominje
u članku nLe elezioni in Germania" i
nabraja tri demagogije. Prva je po redu
„klerikalna" demagogija („demagogia
clericaleli) i svrštena je u isti red sa de-
magogia „progressista « sooiulistaw.
Jeli to promišljeno ? Nije li to uvrje-
dljivo?
6'to bi „Smotra" kad bi katolici (ona
voli reći po protestantska „klerikalci")
vladine zastupnike krstili „demagogia
governialeu ? Valjda ne bi begenala !
* * *
Znancim i prijateljima, koji su
me se vanredno brojno, a cienim,
radi svetih načela, koja imam čast.
da zastupam, blagohotno štetili pri-
godom imendana, najsrdačnije skup-
no blagodarim, jer bi mi cjeć po-
sala bilo nemoguće izvršit dužnost,
zahvaljujuć svakomu na po se.
Don Ivo Prodan Ured.
* * *
Tuže nam se i opet s Bolu sto se
nediele milodari za postradale. Ima već
5.000 f. (?emn se barem ne iznese stvar
na pretres, da prestanu već jednom o-
pravdane tužbe ojadjela pučanstva i
da se zna na čem je stvar.
# *
# *
Namjestništvo je potvrdilo ustano-
vljenje novog društva: Seljatko gospo-
darstvo društvo Dalmacije, sa sjedištem
u Zadru. Svrha je društvu: ćudoredno
i gospodarstveno poboljšanje naroda i
promican/e poljodjelstva, član je dru-
štva svaki punoljetni, koji od godine
do godine plaća 2 fior. taj prima dru-
štveni list mukte.
* # *
Na 19. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva u Korčuli; te
ostadoše izabrani: Slavić Frano načel-
nikom, a Nikola Cvilićević, d.r Roko
Arneri, Joso Fazinić, Antun Gatti, Petar
Depolo Beor i Pavao Vlašić priajedni-
cima.
* *
Predjučer i jučer grad (Sisak slavio
je najsvečanijim načinom 300 godišnju
uspomenu slavne pobjede nad Turcima.
Vriedno je zapamtit da slavni onda-
šnji hrvatski ban Bogu i njegovoj Majci
pripisivno je sjajnu pobjedu, radi koje
je cielo kršćanstvo odahnulc.
U Sisku još se čuva slika Majke božje
koju su ondašnji junaci nosili uoči bitke
da Gospinu pomoć izprose.
U Bogu pobiedifi bio je poklik bana
Bakača nakon pobjede.
BakaČ je bio viernik, s toga i junak.
Slava neumrla palim braniteljim vjere
i doma !
* # #
Javljaju iz biogradske okolice, da su se
ovih dana opet počeli ponavljat slu-
čajevi kradje. Tako dvama težac. ru iz
Pakoštana ukradena su bila s večera
dva ovna. Lupeži poslužili su se iste
večeri kolima Mate Bačka i su njegova
dva paripa, da brže odvezu ovnove u
Biograd, gdje su kušali iste večeri pro-
dat ih, ali ne mogli, te trkli su se i do
Turnja i tu su ih prodali, kako se glasa
za 6 fiorina oba
* * *
N. V. potvrdilo je ugovor izmedju
zaklade Fontanella i Banjalučkih trapisla,
c •
Slavlje u Dubrovniku.
Primismo danas sliedeće brzojavke:
Dubrovnik, 29 lipnja u 6 sata
15 časa:
„ Sinoć skupno prispieše izletnici
Hrvati parobrodom „Austrija". Oso-
bita ovacija Hrvatim iz banovine.
Sinoć predstava i rasvjeta izpala di-
vno. Zagrebačkim se Kolašim odu-
ševljeno pleskalo. Zaoriše himnu: ži-
vjela Hrvatska! Obćinstvo burnim, o-
duševljenim živjela! prihvatilo. Kaplja
srba izčezla u moru hrvatskih izle-
tnika. Vlada podpun mir.
*
Darovnik, 26 lipnja u 3 sata po podne.
Proslava mirna, dostojanstvena, tfvuda o-
ružnici. Veliko slavlje uz učešće ciele o-
kolice dubrovačke. Stara republika o-
svanula sva pod hrvat, zastavam. Jutrom
i kašnje silno pucanje i gromorni uzklic5,
da živio hrvat.Dubrovnik. Viencim, zastup-
stvim hrvatskim iz baDOviae, Dalmacije,
Istre, uezna se broja. Spljetaki „Sokol"
začarao obćinstvo i najzad obkolio spo-
menik. /Srbski kralj poslao vienac „pje-
sniku Gunduliću". Dalmatinski namje-
stnik David: „neumrlom pjesniku". Od-
kriće izgledalo kao ponešto službeno.
Harambašićeva himua uglazbena od
Vilhara burno primljena. Nakon od-
krića opet veličanjne hrvatske ovacije.
Najljepši položeni vienac jest onaj če-
škog naroda, kojim zasvjedočio hr-
vatstvo Dubrovnika i Gundulića. Ne-
dospitni uzklici: življeli Česi, Živjela
Hrvatska. I Srbi prisutvovaše ovomu
pravomu hrvatskomu slavlju.
Dubrovnik, 26 lipnja u 6 sata po
podne:
Vasiono srbstvo slavi Kosovo, Gjuniš,
Slivnicu. Danas proslavilo Dubrovnik.
Odpisi „Kat. Di liu
C. g. Motrilac — Brač — Boj{BK>
da bi branjeniku više škodilo nego
koristilo, stavljajuć odpust u one od-
nošaje! Znate i po činu kojim se ba-
vite kakav vjetar pu$e,
0. g. D. M. — y Bol -— Iz dna srca
blagodarimo. Živjeli!
C. g. S. T. - č. g. A. D. — č. g. M. Č.
i čč. gg. N. B , J. B.. I. B., B. B., A.
J., M. J., R. K.,I. K.,H. L.,M. I.,A.
M., P. S., N. T. T.; J. B., L. B., J.
D,. M. F., F. P , T. K., V. K., F L.,
A. M., A. P., G. L., F. V., i I. V.
Možemo po istini kazat, da nijesmo
čitali, nego učili Vaša cienj. pisma,
e da bismo se primakli onomu Sto Vaša
blagohotnost plemenito predočuje. Kad
u doba tolika truhleža u zadruzi niču
cvjetovi koji onolikim mirisom pa-
triotizma i dobrote napunjaju hrvat-
ski zrak, stariji nemogu nego Bogu
hvalit, što u novu pokolenju boljih
sila Vjeri i Hrvatskoj priprema, boljih
nego su kukavne današnje. Da Vas
Bog poživi, gg. i mila braćo, jer bu-
dućnost nije izvjestna i trebat će
svietlih umova, junačkih racžiša, da se
ni u tminam narod ne smete, ni u
p itežkoćama duhom ne klone dok do-
bri Bog pusti sunce i na naša vrata i
narod dočeka svoj pir. Hoće!
v Excelsiores ! Živjeli!
C. g. G. L. — Mljet — Prijateljsko sje-
ćanje i nakon od'eljenja, milo je, a
osobito kad je iskreno i kad iz
otačbeničkih uzroka niče. Što se nas
tiče, bratska hvala !
& g. D. - Komiža - Takodjer. Bla-
godarimo unapried na obećanoj brz.
obaviesti. Da je češće takovih!
Ć. g. I B. — Komiža — Vieran drug!
Žalimo što ne doprieamo da pismeno
na one upite odgovorimo. Nu bit će
na vrieme i kašnje Živio, hrvatski
sokole 1
ČC. gg. R, i K. — Nerežišće — Znani
ste i prokušani ste te i u pismu i brz',
čest. mili ste. Živjeli !
ČČ. gg. Dr.M. St., K., L., P.— Zagreb -
Brz. čest. onakve a od takovih od'i-
čnih otačbenika čast su nam i na-
grada. Smierno blagodarimo. Živio
Vas Bog!
č. g. O. K. B. — Pir»matovci — Na-
ručene tiskanice odaslasmo Vam na
22 tek.
Onaj sast. red izpustit, jer Vas drugi
predteko, u istom žalobnom predmeta.
Da ne, uvrstili bismo rado i radi ple-
menitog cilja i liepe pjes. forme. Ne-
zaboravite nas!
Zdravo!
Č. g. D. P. Z. - Rab - Bit ćete već
primili. Ciena f. 1:30.
ČČ. gg. Rogoznica, Komiža, i t. d. -
U dojdućem broju.
Č. g* D. D. — Imotski — Srdačna
hvala!
0. g- P. M. — Igrane — Odpremljeno
jučer.
ć. g. D. P. Z. — Lubenice — 1 Vama.
0. g. M. Ž. - Šibenik — 1 Vama 5.
izt. pr. broja.
0. g. 1. B. — Benkovac — Primismo
predplatu i ugodne bratske rieči na
v bodrenje i čest. Liepa hvala!
C. g. x. — Sinjska krajina — S naše
strane nepristranost u mjestnim pi-
tanjim, u koliko takvo stanovište nije
očito zlo. S toga će i vaš dopis u sviet.
Ono Što velite, da budite svakoga
iz mrtvila, e da se bore u čisto hrv.
smislu, veoma je hvalevriedno, jer
bez čista pravca, nema ni čista rada.
& g. B. i ost. biogr. pravaši — Biograd
Takodjer, sokolovi l Živjeli!
U. g. P. i I. B. -r Benkovac — Liepa
hvala!
Imamo da objelodanimo liep broj
predplatnih odpisa. Priobditi ćemo
ih dojdući put.
Uz to} da je toplo preporučeno
onoj gg. predbrojnicim boji otežu
s izplatom, da ne dulje dalje.
D. Ivo Plodan, vlaitnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Brsotukom katoličke hrvatske tiskarne
Veritate&i facientes in charitate,
cregcamus in illo per omnia, qui
est caput Christus,
(S. Paul. EPH. IV. 13.)
Izhodi u PQi^djeIiiik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auuliante Deo iu dies alaoriter operem - •^'ktiai.rftjapeasuras' ia tuenda salufcari Ecclesiae doctriaa animisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roboraadis!.... {Pio lŠL:updpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito:
Si quis Catheđrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronyn. EPIS. XVI. AD Ban.
UVJETI PREDBROJBE: — U Zadru, unapried 7 Bor. na godinu. Po ostaloj carevini $ Bor- tko wasta&£M. pwM>PUTbH plaća I Bor. više — Za inozemstvo fior. "i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu .godio«'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. Predbrojbe i najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke đalmacuk u Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 n$|?iiža. Rukopisi se ne vraćaju. .
Br. S5 Zaaar, CetvrtaM: ^ Kolovoza 1B93 God. XXIV
Novi politički odnosaji.
XIV.
Tko je iole pomno pratio dosada-
šnje elank®, bit ćj se, cienimo, pod-
puoo osvjedočio o dvie nepobitne
istine, jer činjenicam potvrdjene, biva:
1. da je i nama sloga draga ko-
liko god ikomu drugomu ; a možda
i pano više nego mnogima od onih
kojima je ona svaki čas na ustima,
jer dučim ju drugi, u« pohvalne iz-
nimke, njeguju samo gdje im je ona
koristna, kao naši narodnjaci u oči
izbora; mi smo nastojali držat se
sloge kad god nas je dužnost stezala;
Gledali smo pače pokoravati se tomu
svelomu načetu i bez preporuka, ne
samo onda kad nam sloga mje ško-
de donosila, nego i onda kad je ona
od nas 1j§Iikih moralnih žrtava zah-
tiev&la. -cg
2. da pri tom ipak mi neodobra-
varno nego jednu jedinu vrst sloge:
slogu dobrih u dobru i za dobro.
Nu nije li to dvoje korektno? Nije
li to pravilo, kojega se ima dr-
žat svaki čovjek, svaki kršćanin, sva-
otačbenik, i od Čega se nitko
uesmije odalečit ni za dlaku?
Mi cienimo, da jest; te s toga smo
punim pravom pokudili, što se do
sloge izmedju obzoraša i pravaša
nije i prije došlo, i što se do nje
došlo velikom mukom i velikim na-
Na dobro imamo svedj bit pripravni,
a ne da nas parnncima potežu.
Rađajmo se dakle slobodno, i od
sroa le rađajmo, Što sada Amruševa,
Hackieva, Brestienskieva, Smičiklaso-
va ifed., a povrh svega Strossmayerova
osoba nije više bete noire u očima pra-
vaša. Ta je radost podpuno opravda-
na, jer su spomenuli ljudi u inokupno
dobri Hrvati. Pojedine im zablude i
pogreške na političkom polju nijesu
u njiirta ugasile prirodni živi ota-
cbeifički žar. Oni su to i dokazali,
dokazuju i dan danas, najviše onom
obilnom mržnjom, kojom ih Magjari
darfveju, a koja mnogo znači.
' rfjsti isto velika je utjeha, što je i
sieđamn vodji stranke prava po stare
dane povračena zaslužena čast, ono
Štovanje na koje on ima svojima dje-
lima, a najviše svojim životom pravo,
a što se za toliko godina odveć uporno
i neprestano nijekalo s obzoraške
strane.
I druge koristi što >h iz sloge
crpi narod, i one što on može i hoće
crpsti, u buduće, ako bude prave i
dobre sloge, medju sinovima jedne
Majke; nek nas radošću i nadama
napunjaju, i nek nas bodre i odu-
ševljavajo u poležkoćama političke
je od Boga dan. Gojimo ga,
. ženicu oka svoga.
4^11 treba unum facere et aliud
jibn ommittere. 1 istina je nešto,
g£«|fea je nešto, pače istina je i
pravica starija nego sam mir* S toga
i za mir sunt denique fines.
Ako su se pomirili prokušaniji
•jiuiM'ali s pravašima, to nas neuo-
L* ilaj o»ir dovodimo u su-
5qI> sa aSbeničkim dužnostima, niti
nam dozvoljoje, da mironosnu za-
daću proteguemo i na one s kojima
'»lira nemote i nesmije da bude.
I liem evo nas na zadnjoj, mož-
da najvažnijoj, na trećoj točki.
* * *
U više smo navrataka po pisanju
djelovanju opazili, kako se go-
ubica sa grančicom mira zalieće i
onamo kamo joj se prozor narodne
iorablje ne bi imao otvarat, jer se
ta sloga protivi gori donešenu na-
čelu : slogu da- ali jedino slogu do
brih u dobru za dobro.
Već u prve mahove nije se mož-
da probiralo, ili se nije možda
dovoljno svaku mjerilo, pa je, kako
ur vidjesmo, sloga počela donosit
žuhkih plodova, koji ogorčavaju
narod, te koji pod silu u ime sloge
neslogu siju. Tomu zlu treba nać
na vrieme lieka, jer kad se krivo sjelo,
sliedi od sebe, da se mora i krivo krojit.
Nije se dogedilo šio se držalo ko u
ruci, t.j« da će sloga doniet jedno-
slavno pristup boljih obzoraša k stran-
ci prava, i Bog mi te veselio, a ne
obratuo. Velimo „obratno", jer sudeć
po uspiesima i člancima kompeten-
tnih organa, pravaška osnova ulazi
ga samo dieiom, ulazi ga t. j. obćim
slovom, nu onim koji ubija, a ne du-
hom, koji oživljuje.
Uzelo se nešto od ovud, nešto
odotud i napravilo se nešto treće. Ta
nije tomu davno, nije nego samih
petnaestak dana, da je „Hrvatska"
pisala u uvodnom članku :')
„Mi smo napokon našli pravu s ta-
z u, kojom nam je odsele koracati (dakle
staza nova). Raditi nam je za buduća
naša pokoloDja. Da se uzmogne raditi
uspiešno, kloniti nam se je prvasojih
pogrešaka".
Ovdje se vidi, da se staru stazu
kudi, a da se nekom novom stazom
hodi.
1 Dr. Amruš je, cienimo, smierao
na to isto, kad je prigodom banketa
u čast Starčevića kazao:
„putevi su bili do lani različiti
(to znamo). Hvala Bogu nahli smo i put
koji nam je z aj ednićkiu.
Mi smo proučili ovaj put, u ko
liko je iz tmina na svjetlost izvirio
(jer je u cielostijoš tajna!); prou-
čili smo teoriju u današnjim djelima,
i našli smo, da ta nprava staza",
taj novi „zajednički" put, uz dobroj
ima i svoje rdjave sirane, vidjeli
smo da svakako, ta „prava staza"4
nije više stara staza pravaška. Jer!
djela, koju se na toj stazi vrše,
dva stožerna naša pitanja, protuslo *
ve hrvatskoj poviesti, protuslove hr
vatskoj sviesti, a ne skladaju pod-
puno ni s hrvatskim pravom, ni s
čisto hrvatskim imenom.
vCielokupnostu na pr. mirise po
trojednici, a to je kao obliecat oko
nagodbe, kakono oblieću leptiri okd
svieće, dok se op-Sre i padu. Znamo,
I da ju se ne priznaje, ali to je o-uako kao od šale, jer ako ne vrie-di, na nevriedno nitko se ne pozi-
1 vije. Nitko se o zrak ne oslanja,
kad se ima kamo god popet. Pa
Magjari nijesu ludi; oni vrlo dobro
razumiju, da im nemože bit jednako
protivan onaj, koji se ni ex aban-
dantia argumenloi%m neće da po-
zivlje na nagodbu i na njihove za-
vjeruice. kao onaj koji o „grobnici
hrvatskih prave" nastoji, da mu ne,
dodje ni na oči. ; '
Što se tiče hrvatskoga' državnoga
i prirodnoga prava, istina je da
ono još stoji na svon* dičnom pre-
hlolju, ali stoji ko dvolični Janus,
ko srbsko-hrvatski stvor.
Dobro je s toga re&o „Narod",
da je program sjedinjene opozicije
„istovjetan sa programom narodne
hrvatske strankeK (ove u Dalmaciji)
i da je za to „sasvim naravno, što
joj ova donosi sve načelne simpa-
tije, koje izviru iz jednoga te istoga
stanoDista" '). Capite questo latinof
Ove rieči „Naroda" nijesu bile
odnikle oprovrgnute.
A i kako bi ih se moglo opro-
vrći, kad smo mi to i dokazima pri
ruci uvidjeli, da je na dlaku uprav
tako.
Jer hrvatsko državno pravo, to
je sada panacea universale. Rek'bi
da smo se uprav urotili: lako govo-
rit i pisat o hrvatskom državnom
pravu, kako će ono izgubit cienu u
odima naroda i inozemstva, a njim
izgubit ugled i cienu i sve opozicijo-
nalne stranke što ih Hrvatska pamti.
Jer zazbilj već u prvoj točki i naro-
dnjačkoga programa stoji:
1. „Narodni hrvatski klub* atoji ne-
pomično na sto*ernota temelju drža-
vnoga prava hrvatskoga i cjelokupnosti
Hrvatske. Prama tomu teži, da se Dal-
macija što akoi ije sjedini sa Hrvatskom
i Slavonijom, i da ae Hrvatskoj državi
povrate sve stare njezine česti",®)
Tko će reći, da nije ovo, u teo-
riji, krasan program? Bolji uego i
onaj sjedinjene opozicije, jer evo
ovdje ako i ne nabraja Bosnu i Her-
cegovinu3), ako i nespominje Istru,
Medjumurje? i t. d., ali pušta u pro*
gramu prostora i za sve ove ostale
hrvatske krajeve.
Nego, koja korist, kad uz prvu
ima i druga točka, o „Srbima", koja
svu prvu točku kvari i obara?
Pa i da nije druge, i susliednih
točaka, isto bi naopako bilo, a to zato
šio praksa ne odgovara teoriji, kako
smo to baš g. 1889 nepobitno o na-
rodnjacitn dokazali, a dokaze nam „še-
sterica" istupom potvrdili i zapečatili.
Apropos kad smo „šestericu" spo-
menuli. Ako se uzme stanovište hr-
vatskeopozicije,t.jistanovište „hrvat-
skoga državnoga prava", kao spaso-
nosno: neima li onda pravo „Narod%
da pripisuje osobnostima ciepanje
narodno-hrvatske stranke ?
„Istina je, da gospodin Biankini iz
osobnih razloga traži radikalniju, bržu
taktiku«.4)
Jer i program šeslerice na oko
idem je per idem sa narodnjačkim
programom.5)
V. broj od 20 proS. srp.
V. »Htv«. od 14 lipnja t. g.
') „Narod" od 1 srpnja t. g,
2) V. „Katoličku Dalmaciju« od 26 ko
lovora 1889.
3) Nju &e izriečno spominje u zadnjoj
točki programa (ibidqm)>
4) V. ^Narod" 7 Brpnj* t. g. i slično više
puta ovo zadnje doba.
6) „Mi smo, veli „Narod" u broju od
16 lipnja t. g., pokazali kakg $>o
Te onda volja reć, da smo mi bili
bene,kad smo istup šestorice odobrili,
bene prekovelebifski pravaši, koji su
se još više nego mi istupu radovali,
bene narod koji se radje za šesto-
ricu nego za šestnaesloricu u stotina
prigoda izjavio!
g Sto kako stojeć u praksi na sta-
novištu sjedinjene opozicije pokazu-
jemo se smiesni mi. i narod, a pa-
triotičnija akcija šesterice izgleda
Jiao velika komedija Nije li tako?
Nu hajdmo dalje.
Bud nas samo „hrvatsko državno
pravo" u jedno kolo ima da druži,
treba da piestanu sve posebne stran-
ke u Dalmaciji. Šestorica i šestna-
estorica valja da se opet grle i ljube.
To šestnaestorica i žele. Oni pače
to kroz svoje glasilo već potiču.
Čitali smo jur na 16 svibnja prve
salameleke za preokret:
„Onaj živi, djelatni dah, koji zada-
hnjuje najnoviji rad sjedinjene oporbe
j 'inči nam, da će ona »potrebiti sva
zakonita (sic) i sva duševna sredstva,
koja joj stoje na razpolaganje, i da se
s uspjehom bori proti nutarnjemu su-
stavu. Uz komerse, koji (pri čaši piva
Op. slagara) jačaju narodnu sviedt* treba
na temelju zakona o pravu sakupijauja
pozivati sastanke (poruka Makaranim.
Op. šlag,), da se na Djima odkrije sve
ono, što tišti i sapinje narodnu dušu."
iCašuje išlo se dalje, te na 27 lip-
nja „Narod" je Već pećatao i ovo:
„Sloga bi sad mogla obuhvatit i ost ale
el emente, sjedinivši jih u obrani od
protivničkih navala".
Tim je riečima „Narod" prihva-
ćao slogu na osnovi sjedinjene o-
porbe, pa se čudimo, zašlo Dr. Bu-
lnt nije napio sjedinjenoj opoziciji,
nego je na odnosnu viest dementi
donio. Mogo je bez uštrba svomu
načelu, jer je stanovište jedno te
isto i jer on, k6 pametan čovjek,
mogo bi lako predobit protivštinu
svojih drugova jednostavnim upitom:
Što ima da izgubi narodna stran-
ka pristupom k sjedinjenoj opoziciji?
Ništa. A što ima da dobije? Sve.
A što ima da izgubi jedina proti-
vna nam pravaška stranka? Sve. A
što ima da dobije? Ništa.
Nego ostaje vremena. Po novitn
teorijama svedj je na vrieme oda-
zvat se primljenu pozivu.
Naumice podcrtasmo ovu rieč „po-
ziv". Jer laj poziv k jedinstvu obsloji.
A ineredibile ma pur vero, du je taj
poziv k jedinstvu poteko najprvo
od .... glavnog glasilo slranke prava,
od glasila one stranke koja jedinT
stvom opozicije, kako gori rekosmo,
nema šta da za narod dobije, a ima
sve da izgubi.
Bilo je na 6 ožujka t. g. kad je
„Hrvatska" pisala:
Što je nadalje u ovom dielu Hrvatske
sjedinilo oporbeni dub, ako nije misao
hrvatskoga državnog® i narodnoga pra-
gledom na drzavopravno pitanje nei-
ma izmedju narodne stranke
i njezinih frondeura (fraza proti
&e8teriei) a ma nikakve razli•
k ua, nisti im je program u samoj su-
štini, iste namjere i težnje: učvršćenje
hrvatske svi est i u zemlji, sjedinjenje i
oživotvorenje hrvatskoga državnoga
yravau.
va ? Sustav, koji pritiskava banovinu,
posijao je u srdea hrvatskih rodnljubah
sjeme, koje će doniefi krasan plod : snaž-
nu i jaku falangu boracah za slobodu
i cjelokupnost Hrvauke.
I kolje.vka Hrvatstva, krsna Dalma-
cija, obuzeta je ognjem žarke misli o
uzkrisenju slobodne i ujedinjeoe Hrvat-
ske, jer se i tamo, na žalovib Jadranskoga
mora, počeše hvatati u snažno koio svi
oni sinovi, koji dobrobit i slobodu hr-
vatskog* naroda smatraju jedinom i pra-
vom svrhom svoga javnoga rada. Hr-
Hrvatska misao nadahnjiva častnoga
Jur ja Biaokinija, kad zanosno i duho-
vito pita u carevinskom vieću hrvatsko
pravo, kad vjernimi, makar i tužnimi
besjedami odkriva jadno stanje hrvat-
skoga naroda pod sustavom, koji se i
u Dalmaciji bani, uzprkos hrvatskomu
pravu.
Svi ovi pojavi stavljaju na rodoljube
u Dalmaciji zahtjev, da se i oni skupe
ujedno kolo i da se tako očituje vo-
lja svega hrvatskoga naroda u Dal-
maciji za jedinstveni rad oko oživo-
tvorenja hrvatskoga državnoga prava.
Ovakova manifestacija djelovati će tad
i na one elemente, koji jofi misle, da im
je ostati u Hohenwartovom klubu, jer
bi se na taj način i oni mogli sklonnti,
da se konačno rieše sponah, ko]e im sme-
taju u uspješnom radu oko interesah Hr-
vatstva.
A malo redaka napried:
Nuždno bo je, da se očituje uaša so-
lidarnost glede državnoga hrvatskoga
prava, nuždno je da se solidadnost svih
hrvatskih elemenatah u Dalmaciji oči-
tuje vanjskim činom, kako bi usljed toga
moglo doći do bližega dodira sa Mlado-
česi na carevinskom vieću.
Pa odmah za tim :
Ali čemu je nuždno, da se to učini V
Zašto rodoljubi u Dalmaciji ne smiju
više oklievati, već moraju stupiti na
čisto poprište prave hrvatske misli, na-
rodne slobode i ujedinenja? To je po.
sljedak nužde/ Mi eto vidimo, da se u
cislitavskoj poli monarkije pripravlja
nova dispozicija, koja će stvoriti sasvim
novu političku konstelaciju (do danas
je još nema!). Kakva će ta konstelacija
biti, koliko li će dugo vremena još pro-
ći do nje, to se ne može znati, ali je
stalno, d& se ona pripravlja.
Ta nova konslelacija, imao je bit
„novi sporazumak izmedju Niemacah
i Cehah^l To je „Hrvatska" uvidjala
po čifutskoj „Neue freie Presse" i
sudila po riečima glasovitoga Plenera,
vodje liberalne stranke njemačke,
jer da je kazao
„indirekte dosta jasno za svakoga
Čovjeka, koji osbiljno misli, da bi i on
pristao (bi po slavosrbsku. Op. slag.) oa
oživotvorenje teškoga državnoga prava,
na sjedinjenje (?eske, Moravske i <Sle-
zke, te osnutak posebnoga češkoga mi-
nistarstva, za slučaj, da bi se Niem-
c em u Ceskoj driavi obezbiedio obstanak
i naravni razvitak" ').
Medjutim evo prošla Četiri mje*
seca, a od sVega toga ne bilo ni-
šta. I u dgbar čas ne bilo. Jet
gornji nazori »Hrvatske" bijesu
nego nazori Staročeha i grofa Ta-
affea, oni nazori, koji su u Češkoj
') „Hrvatska", 0 ožujka t. na 1 »truni,
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnja, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPIU IV. 13.) Vos
Reiigionis
Izhođi u Ponedjeljak i u Četvrtak.
/os ipsos, auKiliaate Deo iti dies alacriter operain Vestraitr itnpeusuros ia tuenda salutari Ecclesiae doctrina aninnsqae m
is a more et in verae iidei professione roboraudis (Pio MC u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocini Katoličke Dalmacije. professione
UVJETI PREDBKOJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostane s MEOPUTO* plaća l lior. više
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin"
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco* na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svak'i broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ,
Br. 57-58 Zaaar, Foneaijelngs: Kolovoza 1893 Goa. xxiv
Ni za dlaku od čista pravca!
(glas iz naroda.1)
Ovamo je dopro glas o skorom j
preokretu u narodnoj stranci, Imalo I
bi doć do zbližehja, pače i pomire- *
nj a (od davna se o tom nastoji, j
Ur.) izmedju šestorice i spljelskiti i
zastupnika. Kažu, da će prigodu po- j
mirenju pružit radikalni bubanj, u j
koji će se udarat dojdućega neda-
lekoga saborskoga zasiedanja sa ili
bez dogovora s vladom, Oa se ola-
koti preokret, čujem, a vi ćete koji
ste bliže izvoru znat bolje (govorka
se, ali nije svakoj vjerovat. Ur.),
da je i bečka vlada nešto natni-
gnula gospodi na trgu sv. Sitnima,
Stalno je pak, da je Dr. Amruš na
prolazku kroz Spljet, vraćajuć se iz
IJnbrovuiko, napeo sve sile, da se
prekine polemika izmedju „Naroda"
i „N. L.", kao prvi korak. To se
već i obistinilo, koplja su položena
kako znale: Dr. Bulut i g. Borčić
mirne sanke snievaju, ako prem
nije u narodnoj ni u obćinskoj stvari
još došlo do nikakve poboljšice.
Ovo satn predpostavio kao pristup
onomu što idem da kažem.
' Hoće li neće li konačno doć do
ovoga zbliženja i pomirenja izmedju
narodnjaka i šestorice, neću gone-
tat. Ja sam mnenja, da hoće, netom
se nadje načina da se lični posli u-
rede. Svakako medjutiui svi koji sliede
Šestericu, a i ja sam, ko šio znate
g. urednice, s jednom nogom k nji-
ma pristupio, živu u nekakvu čudau
duševnu raspoloženju: neznadu se
sasvim odvažit ni ovamo ni onamo.
Ovomu otezanju krivi su oni koje, radi
dobra rada i čišćega pravca, želim da
sliediui — šesterica sama. Nikako mi
nije moglo u glavu što se svedj nakon
istupa u „Nar. Listu" štedilo pr-
vaka Dm. Klaića. Um! govorio sam
vazda: Gatta ci cova. A sad opet
nerazumijem: mi pristaše, uko ex
abrupto, u času kad trublje stanu
trubit da oa juriš skačemo; što ćemo
ako se ponovi staro fraterniziranjel
Što, more, ne bi li bilo liepo po-
zvat onaj čas g. Burata tamo iz
kamenog Zadra, da uhvati sliku
dviju vojska, s napetim puškama na
nosu, koje čekaju vatru (.Feuer), a
čaju mir (Rulh l) Tablean.
U sumnji, da bi a questi chiari di
luna, u ovo doba čestih otačbeničkih
iznenadjenja, moglo doći, pače da će
doći do toga pomirenja; nije medjutim
uharno, kušat organizaciju. Non val
In pena di secearsi, kad možda će
nas po putu zaleć viest o pace
fatta. Evviva la pace!
Eto kako neizvjestnost položaja,
nestalnost mišljenja i djelovanja u-
bija volju rada i škodi budućnosti
naroda, pri čem lako da se i šeste-
rica nasukaju na grebene.
$ toga meni se čini, da bi še-
storica morali, u interesu svomu i
naroda, izjavit senz' ambagi, kao klub,
što misle o stvari pomirenja) to jest,
da li oHi smatraju Šestnaestoricu još
vrtednom da na dalja upiivaju na
Sudbinu nareda ?
Bojim se., da radi sto uzroka
S ftvara. Ur.
neću bit sretan, ni ja ni drugi čut
ovu izjavu, odrješito i peremptomo.
S toga razmišljajuć vrhu ove ob-
ćenite neizvjestnosti, ovomu kako ga
zovu,političkom kaosu,nahodim,daje
sasvim dobro, što se „KaJoliČka Dal-
macija" drži svoga staroga i di-
čnoga čistoga pravca, ne vrndajuč
ni desno ni lievo Jer bez takva postu-
pka naopako. Na, eto se sve po-
miešalo i izmiešalo, te se nezna ni
tko pije ni tko plaća. Da je mru-
Čeno i plaćeno da se tako kobno
radi, neznani bi li se naručba bolje
obavljala i plaća obilnije izplaći-
val».
Uz takve okolnosti, nije moguće,
g. uredniče da vam svaki pravi pa»
Iriot ne odobri članka, kojima sle
puno doprinh'li što još nije zadnji
oblak zastro našli busuln — stran-
ku prava, i što se nije ugasila nje-
zina luč.
Non quis sed quid.
o c- «
0 katoličkomu socijalnomu
pokretu kod nas Hrvata.
IV.
Dotakli smo se u dosadanjemu
razpravljanju glavnih čimbenika uz-
goja,: obitelji, crkve i škole; vidjeli
smo na čemu smo u tome pogledu,
što nam manjka, čemu bi trebalo da
se doskoči, Ćemo da se opirerno sa
svima silama, ako želimo da nam
religijozni i moralni odgoj puka bude
obezbiedjen. Nastojali smo dokazati,
da i kod nas ima kvara i ako pod-
mukla i skrovita, od kojega će se
izvrći grdna rana, ako se za doba
ne prione da se razčisti. Tko sve
ovo ne vidi, posije mnogoga gor-
koga izkustva u raznima prigodama,
taj svojim ne opravdanim optimizmom
može silno da štetuje samoj dobroj
stvari.
Okanimo se, braćo katolici i Sve-
ćenici, već jednom popustljivosti;
ne puštajmo se da nas vode nika-
kovi obziri prama ma kome; pre-
gnimo s najvećim marom, da oču-
vamo dragoj našoj Hrvatskoj domo
vini ono obilježje kršćanstva, s ko-
jega je za prošlih vjekova toli sla-
vljena bila. Ne puštajmo da i na-
šom domovinom, i tako biednom i
nesretnom, zavladaju ona zlokobna
načela, koja su unesrećila, pod izli -
kom prosvjete i napredka, ostale na-
rode, pruživši im mjesto prosvjele
klicu moralne družtvene razvraće-
nosti, koja vodi na poganstvo i u-
ništuje svako plemenito ćustvo i
pregnuće.
Ovdje bi tkogod mogo zapitati,
gdje je ovdje govora o katoličkome
pokretu obzirom na naše prilike; na
što bih odgovorio, da sve što se je
reklo o obiteljskom i crkvenom i
školskom odgoju jest predmetom toga
pokreta i osnovom na kojoj treba
raditi i bez koje ne bi se ništa po
stiglo. Katolički pokret glavnome
stoji u poboljšanju družtva, što se
bez dobra uzgoja neće nikada po-
slić. Treba ipak tome pokretu dati
uekakav oblik, što ću ovdje poku-
šati da u kratko pružim, ostavlja-
jući naravno u ovome pitanju sva
kome svoje nazore slobodne! kako
se kome bolje il shodnije svidja.
Sretan bih se smatrao kad bi mi se
tkogod vrstniji pridružio da razpra-
vlja ob ovom pitanju u ovome ča-
sopisu. Ne zaslužujem li ja, zaslu-
žuje pitanje - p. Li,««? radi.
Oblik katoličkoga socijalnoga po-
kreta kad nas cienim da ste trna u-
zeti po kalupu ostalih katoličkih na-
roda, jer su u tome oni izkusniji;
pa kod njihov rad obilato radja, ne
bi ni naš s nerodice trpio.
Kad se prouči rad ostale naše
braće katolika raznih naroda naj-
prije se vidi da prvu ulogu imadu
kongresi ili sastanci. To je podloga
svemu, jer bez dogovora nema u-
spješna rada. — Kako smo mi na
ovoj tački? Niti se sastajemo, niti
se znamo, niti se pitamo za obće-
nite potrebe. Prvu su častnu iznimku
ovdje pružili gg. katekete u Hrvat-
skoj, koji se eto drugi put sastaju,
dao Bog na divuu korist. Neka mi
se ipak ovdje dopusti jedno pitanje:
Sto će katekete i svećenici sami,
)ez učestvovanja svjetovnjačkoga
stališa ? Ta svjetovnjaci su oni ko-
ih u sastancima najviše treba! 0-
vakovi sastanci imali bi se držati
dajbudi jednom na godinu a sva-
koj Biskupiji, koji bi služili da pruže
jodalaka jednome obćenome godi-
šnjemu kongresu u domovini.
Drugo sredstvo kojim se ostali
katolici služe jest štampa. Na čemu
smo mi ovdje, budi s odgojnim knji-
gama, budi s katoličkim dnevnicima?
Imamo li mi kakvo društvo, kakovo
tiskarnu, te bi odgovarala podpuno
ovoj svrsi? Gdje su kod nas ostav-
štine za tiskanje i širenje dobrih,
kršćanskih knjiga? Koji se rodoljub
sieća da utemelji sličnu kakovu za-
kladu? — Neću reći da smo baš
posve oskudni te da baš niČesa ne
imamo. Imamo štogod, ali to nexlo
staje, ili se malo por.upire. Gdje je
kod nas Hrvata, jedan katolički dne-
vnik, koji bi toliko utjecao na kr-
šćanski odgoj našega družtva?
Izmedju ostalih sredstva za odgoj
mladeži, osobito školske, postoje i
družtva katoličke mladeži, osobito u
gradovima gdje su sveučil šta, da
se tako mladić očuva od pokvare-
nih drugova. Gdje su takova druž-
tva kod nas? Bili bila potreba od
njih i za našu mladež, koja najviše
vjeru gubi na sveučilištima?
Drugdje katolici ustrajaju katoli-
čke škole, katolička sveučilišta. Mi
tomu još nijesmo dorasli, niti nam
je moguće. Pače, da pravo kažem,
nije nam ni potreba osnivati sveuči-
lišta. Ta, čije je sveučilište u Za-
grebu ako ne naše katoličko, podi-
gnuto glavnom pripomoći B'skupa
Strossmajera i prinosom hrvatskoga
katoličkog« puka? — Kad je dakle
porietlom katoličko, treba da takovo
uviek bude i ostane. A znademo li
mi podržati tome našemu najvišemu
učilištu obilježje katoličko? Kad bi*
smo uprav znali, ne bismo trpjeli da
ni na jednoj profesorskoj stolici sjedi
profesor koji za Boga ni za vjeru
ne mari, ili još go»e, koji otrov bez-
vjerslva slušaocima pruža. Zagreba-
čko sveučilište kad bude podpuno i
u 9vemu ravno ostalima u monarkiji,
moglo bi biti prava blagodat za naš
narod. Vigilantibus iural
Naj jače pak sredstvo kojim se
os'ali katolici služe jest vršenje prava
pri izborima. Ovo je, kako smo od-
mah u početku ove razprave na-
glasili, stožer oko koga sav naš rad
ireba da 6e okreće. Uzalud svi na-
pori, uzalud sva nastojanja, uzalud
jadikovke, uzalud liepe rieći, — »ko
se jednem ne odvažimo da u bira-
nju kandidata uzmemo u obzir ne
samo njegovo rodoljublje već i vjer-
sko osvjedočenje. Braćo katolici!
Leži li Vam na srcu kršćanski od-
goj Vaših sinova; želite li da oču-
vate našu i tako tužnu domovinu
od pogubnih posljedica bezvjerstva;
želite li oprieti se sa svim silama
odmetnuću od I^ukrsta Hpasa na-
šega, koje je kao more poplavilo
ostali sviet, a Vi nastojte sa svima
silama da predstavnici Vaši budu
takovi u pravomu smislu. Puštite
neka se slobodno sa nekih strana
viče na klerikalizam; za nas taj
klerikalizam ne znači drugo nego
,,o bran a od napadaja na vierske
svetinje." Pod ovim geslom mi ćemo
s ostalom braćom katolicima, ma
koje narodnosti bili, vazda biti slo-
žni u vjerskim pitanjima, a narodna
prava znati ćemo čuvati i z&htie-
vati onom marljivošću i značajnošću,
što sama vjera može u srce uda-
hnuti ; poznato je bo da dista ljubav
prama domovini gori jedino u onome
srcu, koje znade ljubiti vjerske sve-
tinje. Braćo katolici i svećenstvo.
Vama je na duši budućnost našega
naroda. Do sad se je malo pazilo
na osobe koje su se birale, te se
je za to u raznim prigodama doži-
vjelo grdnih primjera koji dokazuju
koliko se od n: ših narodnih pred-
stavnika ciene i poštuju vjerske
svetinje. To je uzdarje Svećenstvu,
svjetovnomu i redovnomu, zn sve
ono što je za narodnu stvar, pa i
za njih, uradilo! Crna neharnost,
koja bi nam jednom već imala oči
otvoriti, i to na vrieme, prije nego
nam se jasnijim činjenicama još cr-
njom ne prikaže.
Naravno je da prigodom izbora
trebalo bi se po raznim mjestima
dogovarati i za to se kup ti u sa-
stanke, da rad bude složan i uspje-
šan, Bit će ih koji će u ovome na-
zrievati ciepanje u stranke i kojima
sve ovo neće begeni-ati, nu za to
nam mala briga, mi treba da ovim
putem jednom udarimo. Ovdje cie-
panja nikakova ne ima. Naš je pro-
gram: čist pravac u svemu pa i
pogledom na Vjeru; ovdje se stranka
ne ciepa, nego se čisti, pa da bi se
i ciepala, ciepala bi se s koristi,
dek smo i tako i sad razciepljeni,
osobito u Dalmaciji, da je sve je-
dan kaos, koji se razbistriti neda,
i a sve na golemu štetu naroda i nje-
Igovih pravica. Onima pak koji će nas okrstit klerikalcima, nazivom skovanim u taboru bezvjeraca, od-
. vratit, ćemo da je klerikalan ne samo
sav hrvatski narod, nego sva nje-
gova poviest i prosvjeta da je kle-
rikalna, pa da su i oni sami, ili
dajbudi da bi imali biti, najprvo pri*
• jatelji klerikalaca, pošto jedino kle-
rikalcima imadu zahvaliti da su ono
što su. Lako ti je po tudjima šti-
• tovima popeli se do tvrdjavel
1 Sva ostala sredstva, kojima se
služe katolici da svoj cilj postignu
bilo bi dugo nabrajati, a donekle i
suvišno, kad to svak može ćitati
po Listovima. Neka nam to bude
ujedno i bodrenjo na sličan rad, koji
ćemo, s Božjom pomoću, čvrsio
se je uzdati, i mi poduzeli. Bilo u
dobar čas!
Iz Dalmacije, polovinom srpnja, 1893
— J. K. —
iz Južue Dalmacije.
28 srpnja.
(v. br. 56).
Št o pak g. dopisnik osudjuje naj-
noviju propagandu koja ide zatim
da Muhamedovci ostane svoju vjeru
i krivi s toga redovnike, neka za
to bude miran, jer Katolička Crkva,
koja s kršćanskom vjerom širi ci-
vilizaciju do kraja svieta, do na
pokon i u Patagoniji, ne ima na-
mjere da pošlje medju Muhamedan-
ce ni cigloga misijonara, dok oni
razloga ne će da razumiju. Kudjenje
pak redovnika ili popova u ovome
dopisu, jest rekao bi drugo izdanje
onoga famoznoga dopisa iz Stoca,
izišloga ove godine u „C. H.", što
ga je, kaže, iznimno tiskala, jer da
se ona ne bavi u obće vjers im pi-
tanjima (apagel opekla bi se!) —
Čudne doista stvari! Sve se viče i
pjeva u sve glase o nekakvu libe-
ralizmu^ i sve se veli da vjera ne
ulazi u narodna pitanja,* ni u poli-
tičke Listove, a kad tamo vazda
izbija na površinu / Ta zašto dakle,
„C. Hr.", primaš nekakve članke od
strane Muhamedanaca ili njihovih
prijatelja, koje nigda ne bi primila,
uvjeren sam, od strane katoličke, i
ako si u prvome tvome broju, biva
u programu, obećala da ćeš branili
moral i vjeru? Ili li jo više slalo
za Muhamedance, nego za katolike,
i ako ne možeš koliko bez jednih,
toliko ni bez drugih?
Da se vratimo pak na satnu stvar.
Zašto Muhamedanci dižu galamu,
ako se tko obrati na kršćanstvo bez
sile ikakove? Zai nije po samim
načelima liberalizma svakome prosto
prihvatiti onu vjeru, koje se kome
više svidja? Hi se zar boje Muha-
medovci da će ih kršćanski redo-
vnici malo po malo svih obratili?
Polako se ti viernici obraćaju! —
U ostalome, meni se čini, da Bo-
sanski Muhamedanci, ne bi imali
biti toliko prot vni obraćanju na kr-
šćansku vjeru, pošlo svi znadu da
njihova stara genealogija kršćan-
ska. Pače radi ove zadnje okolno-
sti, asačudno je kako malo tko ili
niko od Muhamedovaca ne ugleda
se u Engleze, izmedju kojih naju-
čeniji, pa i njihovi pastori, na hrpe
se vraćaju onoj vjeri, koju su nji-
hovi predje izpoviedali. Ako ih pak
kogod ne umjestno ukori da pre~
vrću vjerom, oni odgovaraju poput
glasovitoga protestanta De Stol^
berg-a, obraćena na katoličanstvo,
koji svome vladaru, te ga za obra-*
ćenje ukori, ovako odgovori: „ Ve*
ličanstvo, da moji predje ni jesu o •
stavili vjeru otaca svojih, ja se ne
bih morao sada k njoj vraćatiw [
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EFH. IV. 13.)
V Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIEHONYM, EPIS. XVI. AD BAM. Vos ipsos, auoliante Deo iu dies alacriter operam Vestram impensuros in tueada salatari Ecclesiae doctrina aniinisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio 1 Mupapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko aaostane S PH^DPLATOM plaća i iior. više — ZA INOZEMSTVO ftor. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin«'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbiojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 najčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 77 Žad.ar, Četvrtak 26 Listopada 1B93 Goa. xxiv
i čionske sgrade.
.Pamo^JRoca).,
III.
lični kućevlastnici ne obvezu prire-
rediti zahod").
§ 1Q. „Svaka učionska sgrada
\ mora da bude dovoljno obskrbljena
J dobrom pitkom vodom. Ne bude li
, , , u j ž na raspoloženje žive vode ili zden-
Nastaje pitanje: kakve da budu c ^ , . ^ ^
učionske sgrade, a da odgovaraju * zajamči(i koliko je vode polreba ZH
svojoj svrsi. piće i za čišćenje
U ministarskoj naredbi 28 srpnja r
1815 br. 11318 sadržani sa „pro-
pisi o prilagodjenju učionskih sgra-
§ 20. „Kad bi se priznala nužda
da se nova nčionica sagradi, c. k.
_ učionski nadzornik, dogovorno sa
da za pučke učionice i o zdravstvu mje8lniu) učionskim viećem, ima po-
u istim učionicama u Da.macji ; a, tanko iztraziti nužde, kojim bi ta
temelje se na § i2 pokraj, zak. M » ada mora)a udovoljiti, i sasta-
prosinca 1871 (P. Z. L. broj lu
god. 1872).
Ne ću da cjepidlačim sa svih
33 §§ pomenute naredbe; i onako
%f\ zemlju iznimaka ne bi vriedilo.
Pomenut ću glavnije §§:
§ 1. „Učionska sgrada mora da
je po mogućnosti slobodna, da joj
okolica bude pristojna ... a svugda
prostorna svietla i provjetrena.
§ 2. „Učionska sgrada ima biti
sagradjena na suhu mjeslu ... Pri
odabiranju mjesta izbjeći je blizinu
baruština i mrtvih voda, grobište,
viti iskaznicu o sgradi, pokle ne-
go na mjestu sa jednim tehničkim
i zdravstvenim vještakom bude pro-
učio svaku, koja bi mogla utjecati
nn gradnju i na prilagodjenje učion-
ske sgrade. ... Pokraj, uč. vieće,
prije nego privolnu povlast do-
zvoli, saslušat će mnienje svojih
tehničkih i zdravstvenih pošlo vača
da se uzmogne suditi o nji-
hovom pripustu sa zdravstvene stra-
ne, moraju se točno u dotičnim o-
snovam pokazati. Istog se je pravca
držati pri pregradnji i razmaknućil
i gnjojišlk, kao što i blizinu trgovU, ućionskih s da što već
bučnih ulica, djelaonicz,. .., a na -
pokon svaku priležbinu, koja može
smetati, uČevnoj svrsi, prietiti zdra-
vlju ili povriediti ćudoredne
Mjesto će se konačno odabrati sa-
mo pokle uredovni Ijekar bude po-
dao mnienje o njegovoj zdraco-
$ti ...
e.1
§ 33. „ IVJjestna, kotarska
i pokrajinska vieća nadgledat će
uredjenje učionskih mjesta u smislu
ove naredbe i izvršbu pravila o
zdravstvu prema zahtjevima Šfcolsftocj
i nastavnog pravilnijoj a kad bi
opazili kakvu manu i nedostatak,
. o dm ah im doskočiti i do potrebe § 3. „Gradnja učionskih sgrada d,ožiu dna starjjoj nčionskoj
mora da bude čvrsta ... Uzeti je vIa8tj _ Kod gvake kotarske učion.
u obzir mogućnost, da se sgrada J §ke vlagtj 2ametnut će se suviše
vremenom pomakne.... Učionska
egrada rce može imati nego ona \učionicarrit pozvali mu je redQvi
mjesta koja se imaju upotrebni u Xm č,anom ^^ Hečnika
svrhe ili za stan ooitellima l I koga je dužnost? da savjetuje što
godišnjim izvješćima naglasivaju sta-
nje školskih zgrada, nego dapače
po okružnici pokraj, vieća 29 sie-
čnja 1B79 br, 4379 i sami učitelji,
odnosno ravnajući učitelji šalju „od-
mah iza završetka učioničke godine
c. k. kotor. uČ. viećn sve potrebite
podatke za sastavljanje godišnjeg
izvješća"; a 14.i stupac istoga nosi
„Stanje sgradb, (i pokućtva) škol-
skih«.
Do koga je dakle da u obće
sve učionRke zgrade naše pokrajine
neodgovaraju „skolskim potrebam",
pa ma koliko se natezalo: „u ko-
liko se može zahtievati od sgrada
naročito nesagradjenih" ? Opet, po-
novno ja istu istu, te istu: s glave
riba .....
ZagSavak. Kad častim gospoda t.
zvani „zastupnici naroda" ne bi kod
svojih kuća sjedili i ziiake proda-
vali, nego da bi se ugledali u za-
stupnike n. pr. bratskog nam češ-
kog naroda, pa zašli u nar od,
obašli svoje izborne kotare, nebi
se tad dali uhvatiti u Saboru na
ničiji liepak, nego bi u brk odra-
pili popu-pop, bobu-bob! — učion-
ske zgrade ne odgovaraju u obće
školskim potrebam. Nu vidji ti me-
ne! pišem, a sve kao da neznam, da
smo u zemlji —• %zni%nak%!
učevne svrhe učiteljima
poslu^nipima • • • ?"
§ 4. „Ulazna vrata i pridvorje,
kao što hodnici i stube, mora da
budu dovoljno široki
^ 6. „ Obuzima li učionica
različitih razreda za mužkiće i žen-
ekiee, razredi se dvaju spolova
diele posebnim ulazcima i pri-
dvor j ima.u
§ 8. „Prostorija učionskoj sobi ..
visi o broju učenika, kojih po za-
konu ne može biti preko 80. Sva-
komu se učenikj hoće površina
0.6 četvornih metra ,. .
treba u zdravstvenom pogledu, da
priznatim nepodobštinama o tomu
odmah doskoči, da kad pregleda
učionice kotarskoj učions^oj vlasti
podložne, i da ovoj podnese izvje-
štaja i predloga o tomei(, —
Prenavedenoj ministarskoj naredbi
i samo pokraj učionsko vieće dalo
je osobitu važnost sa svojom okruž-
nicom 8 rujna 1888 br. 3438:
„Prigodom ponovljenih posjeta puč-
kih učionica biio je pripoznato, (Ja
mnogobrojne školske prostorije
tako što se tiče visine i prostora
Za našu trgovačku mornaricu.
latom sad, kad je skoro sasvim pro-
pala naša trgovačka mornarica^ odjučir
la se vlada, da joj, pp&togod priteče u
pomoć. AH ato s bolje ikad nego nikad.
Ministar trgovine je prikazao na 21
tek. zakonsku osnovu koja postavlja na-
čelo o državnim pridodatcim, koji po-
stavljeni na raznim stepenim, dat^ ćečvr-.
afca temelja cieloin poduzeću. Pobitci od
državnih dodataka služe kao pridodatci
£a promet i putovanje. Parobrodi i jedre-
njače, ito au upisane u austrijskom
popi-m brodova za duga putovatija? ili
za velika obalna putovanja, primaju do-
datke za promet, ak>> su barem za dvie
trećiue svojina austrijskih podanika i
ako od porinuća nije prošlo više od 15
godina., fe nko jo osigurana valjanost
broda. Dodatak /.a promet izpliićivan do
15.te godine od porinuća u prvoj <W
godini iznositi za svaku tonc|ala čista
§ 10. „Učionske će sobe dobi- I prama broju djece koja, pohadjaju, J prostora 5 tiorina za parobrod odgvož
vati svjetlost kroz prozore ... na- | |<ano ; §t0 ge tiče zahoda, vjetre-
žinom da svjetlost prodire s lieve J nja i svjetlosti nipošto ne od-
strane učenik^;...." I govaraju didaktičnim i igijeni
§ 15. „Osekice imaju biti ili u ! čkim propisima. Pozivlje se uslied
uzgrednoj sgradi, pridruženoj gla- I toga c. k. kolarsko školsko vieće,
vnoj sgradi preko pokrivena hod-
nika, ili od sgrade toliko daleko
da posebno budu stršile. Pri oda-
brauju mjesta opaziti je na vlada-
juće vjetre. Gdje se osebice moraju
načiniti u istoj kući, tu će se sta-
viti dvostruka vrata.... Odtoci se
ne imaju podlagati prociedjivanju ili
ugrašavanju smrada; i paziti je da
ge zabrani upijanje kućnih zidova .. /
f A pokraj, vieća okružnica 29 sr-
pnja |S87 Br. 2338. točka treća:
3da se od sele ne uzme u najam
ssa školsku upotrebu nikakva sgrada,
koja ne bude providjena zahodom,
i da se, netom svrši najmovna po-
godba za sadašnje školske sgrade,
dade odpovjed najma9 ako se do-
da unapried, pri unajmjenju učion
skih prostorija, ne uzme u obzir ne-
go one sgrade, ko\e odgovaraju
propisima ministarske naredbe 28
srpnja 1875 br. 11318.'
Ne ua situ, već aa rešetu pro-
strojio sam pomenutu ministarsku
naredbu 28 srpnja 1875 br. 11318;
a slavno obćinstvo nek ju nategne
sa sadašnjim stanjem učionskih zgra-
da, pa će uvidjeti da neodgovaraju
školskim potrebam niti „u koliko
se može zahtievati od sgradS na-
ročito nesagradjenih"; a kamo li
da samo „47 su u nepovoljnom
stanju**!
A ipak, ue. samo Što kotarski
nadsQrnici? kotarska vieća u svojim
dja i ocžili j f. 4,50, za jedrenjače od
gvoždja i ocali; 3 fiorina za jedrenjače
drveae ili mješovite gradje. Ovi ee iz-
nosi početkom druge godine bit uma-
njeni svake godine za njihov petpostotni
dio. Prometni dodatak, za brodove gvoz-
dene ili oc^iue, koji će biti sagradjeni
na domaćim Skverim poBlie l,og siečajž*,
godine 1894, biti ćq povišen za 10 po
bto, a ako su, barem za polovicu sagra
djeni ia domaćih tvorina; za 55 po sto;
za brodove, koji dobiju pravo na doda-
tak nakon prve godine poslie porinuća,
biti će računan dodatak, odbivSi onu
svotu, koja tdpada kod uvadjanja gori-
rećenog postotka. Svi brodovi ubilježe-
ni oko prvog Brpnja godine 1893 u po
pisu brodova za daleka, i velika obal-
na putovanja, od porinuća kojih je proš-
lo više od 15 go'dina, primaju podamši
od l.og siečnja 1894 za pet godina do-
datak amortizacije od godišnjeg fiorina
a« toneladu ći^a prostora, Osim tog*
primaju gorirećeni brodovi putni doda-
tak za putovanja izvan granice obalne
vožnje iz i prama austrijskim iukam,
ako to putovanje nije poduzeto na jednoj
liniji redovitoj, podpomaganoj od drža-
vne vlasti. Putni dodatak iznosi na sva
ko 100 morskih milja za toneladu čista
prostora 5 novčića. Ovaj dodatak ima
svrhu da promet sa domovinom bude
sveden k naravnom njegovom posredova-
telju, k narodnoj zastavi. Ako brod sto-
ji za 6 mjeseci neprekinuto neupotreb-
ljen (disarmo) ili bez posla, gubi za do-
tično vriem«. pravo na prometni do-
datak, i na dodatak za amortiza-
ciju. trvovački brodovi od l.og
sječnja 1894 biti će oproiteni od obrt-
nog i dohodnog poreza. To vriedi i za
brodove sagradjene za vriema valjanosti
ovog zakona, ali ne za one brodove,
koji spadaju društvu podpomoganu od dr-
žave. Brodovi koji su sagradjeni u tudjini,
a primaju prometni dodatak, ako prije
no izteku 3 godine od primanja dodat-
ka, predju k inostranoj zastavi, moraju
povratiti cio iznos do tada primljen; a
brodovi koji su bili sagradjeni na domaćim
škverim moraju povratiti prometni doda-
tak, ako su bili prodani već druge godine,
pošto su dodatak primili. Brodovlaatnici,
koji primaju jednu od gorirečenih pri-
pomoći (osim oprosta od poreza^, obve-
zani su da u slučaju rata stave dr žavi na
razpoloženje brodove uz nagradu. Isto-
dobno po sebi je stavljen izvan kre-
posti zakon od godine 1890 odnosno na
oproatenje od poreza trgovačkih brodo-
va. i^ovi zakon stupa u krepost l.im
siečnja 1894 i vriedi za 10 godinS.
-"T. CP
Crkvene viesti.
Bočja mornarica, i na nju su
plemeniti Francuzi promislili. Brzo-
javljaju o tom Pariza talijanskomu
Corriere nazionale:
„Odbor koji se stara za hod<»£ašća u
svetu zemlju postigo je št(> je živo želio.
Štednjam, podpisim i zajmovim pošlo
mu je za rukom kupit liep parobrod,
koji će se rabit jedino za prcvoz ho-
dočastnika u Sv. Zemlju i biti će prvi
parobrod buduće bolje mornarice, koja
će se zauzimat za poduzeća na moru.
Ideja je pjesnička i veličajna i budi
zanos.
Parobrod zove: Gospa od Zdravlja.
Kad je bio nov, ovaj je parobrod za-
pao 1,500.000 franaka. A sad je naba-
vljen za samih 300.000 franaka.
# *
Prigodom dolazka ruske morna-
rice obielodanio je parižki nadbi-
skup kardinal Richard pastirsku
poslanicu. Stožernik Richard piše
i*medja inoga ovo: U svomu srdač-
nomu otačbeničkomu sjedinjenju dva-
ju naroda nazrievamo mi rado
blagoslov božji po našu zemlju i
jamstvo mira i sigurnosti po Čitavu
Evropu. Odgovaramo želji svib, po-
što sutra (26 o. mj.) naredjujemo
Te deum u svim diecezanskim cr-
kvam. Mi sami prisustvovati ćemO
Tedeumu u Sacre Coeur-basilici na
Montmartreu".
* *
U Rovigu izlazi mjesečno časopis
nazvao „Bollettino della Santa legau
a vas je namienjen širenju dobre a
odbijanju opake štampe. Ovaj List
donosi, da se ustrojilo i družtvo »je-
dnako plemenitom cieli.
*
Stožernik knez primas Vaszary
predao je ministru-predsjedniku We-
kerle-u svoje mnienje o karnoj iz~
traži grčkokatoličkoga rumunjskoga
biskupa Pavela. Kako „Hiesarnok"
priobćuje, očituje primas u uvodu
svojega mnienja, da odgovara na
predloženih mu dvanaest točaka,, ka-
ko mu je nalagala savieat i njegov
patriotizam. Dotični se spis nalazi
sad kod ministra za bogoštovlje i
nastavu.
* * *
U gradu Strassburgu, odkad su
došii onamo Niemci, broj se kato-
lika umanjio za 77.000, dočim broj
proteslanata naraso je za 100.000.
Uzrok je umanjenju što mnogi ka-
tolici vole selit, nego se ponjemčil;
a uzrok prirastu, što je vlada po-
slala u Slrassburg samo protestant-
skih činovnika.
Pa još kažu da ga u naobraženim
državam vjera neolazi. A eno je
svugdje na prvom mjestu: bilo u
ljubavi, bilo u progonstvu.
»
* *
Na 19 tek. bio je primljen kod
Sv. O. Pape grof Merveldt namjestnik
u Tirolu. Isti dan biše primljeni ta-
kodjer Dr. Hertling bavarac sveud.
profesur i slaroviećnik, i dvorski savj.
Freytag bivši predsjednik bavarskog
cenlruma.
* *
Pariška „VćritAa doniela je ne-
davno ovu viest: U Volbecu i Lil-
lebonnu inscenirala je, u slavu pobje-
de kod zadnjh franceskih izbora, po-
bjedonosna stranka sablnžnjivu sve-
čanost. Naredila je, naime, neka se
drži sprovod, pak lies, koji je imao
prikazivati pobjedjenoga kandidata,
spusti u gradski kanal. Glavni za-
četnik ove sablazni i kolovodja imao
je pri lotn persedirati ulogu sveće-
nika. Kazna Božja zu ovu pogrdu
kršćanskih svetinja nije dugo zao-
stala. Kolovodja umro je naglo iza
toga čina; čovjek, što je spuštao
lies u kanal, uzet je na svemu tielu,
te ne može ni stajati, ni sjediti, ni
ležati, već mora klečati u onakovu
položaju, kake je spuštao lies u
kanal; izabrani pak zastupnik obolio
je ua tifusu, te je u časovima de-
lirija gledao, gdje čitavi Volbec go-
ri plamenom, predan na milost i ne-
milost revolucijonarcima, njegovim
prijateljima, kojih grješnu nakanu
nije htio da zaprietfi. Napokon u-
mrie i on, te je „pobjeditelj" u isti-
nu spušten u grob, što je njegova
stranka samo slikovno, nu lakodjer
bogumrsko bila učinila s njegovim
izbornim protivnikom. K. L.