tiiaV. 20: — Jerko Radisić nov. 20. — Ivan
nov. 20. — Stjepan Radisić nov. 20.
Mate Ivanković nov. 20. — Ante Bakulio
nov. 20. — Petar Sorić nov. 20. — Roko
Rpkov nov. 20. — Niko Zorotović nov. 20.
Stjepan Radisić nov. 20. — Ante Bakulić
nov. 20. — Stjepan Lukšić nov. 25. — Pe-
tar Kargotić nov. 20. — Ana Perlusin nov.
20. — Grgo Muljat nov. 20. — Ivan Voj-
ković nov. 20. — Poduje Mate nov. 20. —
Poduje Niko nov. 20. — Linčir ud. Ivanova
nov. 20. — Luka Gazia nov. 20. — Marin
Lukšić nov. 20. — Niko Ruljančić nov. 20.
— Petar Bradanović Capello nov. 20. —
Josip Zanić nov. 20. — Stjepan Kurtelačić
nov. 20. — Vica Vassilli nov. 20. — Ante
Mladineo nov. 20. — Marko Gizdavčić nov-
20. — Lovro Perković nov. 20. — Vica
Bradanović nov. 20. — Marko Bradanović
nov. 15. — Ante Bradanović nov. 15. —
Macchiavelli Niko nov. 10. — Ante Darlić
nov. 10. — Stjepan Farolfi nov. 10. — Ana
udova Radonić nov. 10. — Luca udovaTo-
mić nov. 10. — Mate Vojković nov. 10. —
Andrija Kuljiš novć. 10. — Toma Cvitano-
vić novč. 10. — Cvitanović Viško nov. 10.
— Bartučević Marko nov. 10. — Toma
Devčić nov. 10. — Ilija Mamut nov. 10. —
Iyan Radišić nov. 10. — Antica Ivulić nov.
10. — Ante Rabanašić nov. 10. — Kuzma-
nić udova Andrije nov. 10. — Niko Ilić
nov. 10. — Andrija Kuzmanić nov. 10. —
Niko Kuzmanić nov. 10. — Kuzmanić Ante
nov. 10. — VigoS Kuzmanić nov. 10. —
Jakov Kuzmanić nov. 10. — ProBper Rulja-
nović nov. 10. — Mate Radičić Muslija nov.
10. — Radišić udova Stjepana nov. 10. —
Ante Radišić nov. 10. — Ante Sorić nov.
10. — Luka Iiossini nov. 10. — Pera Ra
stović nov. 10. — Stjepan Ilić nov. 10. —
Viško Siljić nov. 10. — Petar Ruljančić
nov. 10. — Ante Radišić Pavlov nov. 10. —
Petar Kuljiš nov. 10. — Ante Letunović
nov. 10. — Lucia Belover nov. 10. — Ilić
Gruje udova Cvitana nov. 10. — Ante Skir-
ković nov. 10. — Jopo udova Viska nov.
10. — Ante Kuzmanić nov. 10. — Franjo
Widler nov. 10. — Josip Faterber nov. 10.
— Dominik Bučić nov. 10. — Jakov Mu-
žina nov. 10. — Bartul Ivanišević nov. 10.
— Viško Muljat nov. 10. — Ante Muljat
nov. 10. — Ante Bradanović nov. 10. —
Dominik Rocchi nov. 10. — Mužina udova
Jakova nov. 10. — Niko Karuza Buda nov.
10. — Ante Cikalović nov. 10. — Rocchi
Lazo udova nov. 10. — Frana Mratinić nov.
10. — Niko Zagora nov. 10. — Viško Ka-
ruza nov. 10. — Luka Karuza nov. 10. —
Nikola Rocchi Lazo nov. 10. — Niko So-
ljanić nov. 10. — Spiro Marić nov. 10.
— Mate Jakubović nov. 10. — Ivan Deja-
nović nov. 10. — Franjo Rocchi nov. 10. —
Roko Žitko nov. 10. — Ante Bradanović
nov. 10. — Kate BeJić nov. 10. — Marin
Bučić nov. 10. — Luka Bradanović nov. 10.
Sakupljeno u župničkoj crkvi i u crkvam
svetoga Duha i sv. Cipriana for. 16.17. —
Svega skupa for. 65. —
Veloselo. M. P. d.n Ivan Benussi for. 1.55.
— Sakupljeno u crkvi for. 6.59. — Saku-
pljeno u selu for. 7.86. — Svega skupa
for. 16.
Komiža. Sakupljeno u crkvam for. 40.08.
Supetar. Sakupljeno u crkvi for. 25.10.
Stivan. Sakupljeno u crkvi for. 3.03.
PODLISTAK.
Vjera.
Ljudsko srdce — široko je
Nepregledno more,
Razne strasti — burni vali
Što se stiču, bore.
Vječni vjetar s kojeg često
Čun slabašan strada —
Ljubovna je čarna sila,
Koja svietom vlada.
Ljudsko srdce — bukteći je,
Vjekotrajni plamen,
Koji grije mrzle grudi
Kano stanac — kamen...
S tog se mora i plamena
Pare u vis dižu,
I oblaci, magle tamne
Naokolo nižu:
Umrlika misli tiesne
I pojmovi to su,
Koji suze uzrokuju,
K6 oblaci rosu...
I kad takve kroz oblake
Sunce — vjera sine,
Pojavi se šarna duga,
Da nas želja mine...
Mira. Sakupljeno u crkvi for. 12.
Poatire. Sakupljeno u crkvi tor. 22.
Dol. Sakupljeno u crkvi for. 14.30.
Škrip. Sakupljeno u crkvi for. 5.
Splitska. Sakupljeno u crkvi tor. 9.66.
Pučišće. Sakupljeno u crkvam for. 33.10.
Pruznice. M. P. Župnik d.n Mate Skarić
for. 1. — Josip Sekulović for. 1. — Antun
Goić for. 1. — Marija udova Lučić for. 2.
— Ivan Mihovilović for. 1. — Marko Ko-
ljatić for. 1. — Juraj Jerčić nov. 50. —
Juraj Kusanović nov. 50. — Antun Mihovi-
lović Lukrić nov. 50. — Andrija Mladineo
nov. 50. — Antun Mihovilović Franjev nov.
50. — Antun Ivelić nov. 50. — Frana Mi
hovilović nov. 40. — Juraj Mihovilović nov.
34. — Antun Lukrić nov. 40. — Jela udova
Goić nov. 34. — Manda Buvidrić nov. 30.
— Marko Kusanović nov. 20. — Jela Ivelić
nov. 20. — Miho Mihovilović nov. 20. —
Mara Kuzmanić nov. 10. — Frana Mihovi-
lović ž. L. nov. 10. — Juraj Kusanović nov.
10. — Marija Mihovilović Lukrić nov. 10.
— Vica Lučić nov. 10. — Kate Mihovilović
nov. 10. — Mara udova Jerčić nov. 10. —
Kate Mihovilović ž. M. nov. 10. — Saku-
pljeno u crkvi for. 3.16. — Svega skupa
for. 16.34.
Gornji Ilumac. Sakupljeno u crkvi for.
5.47.
Povije. Sakupljeno u crkvi for. 2.25.
Novoselo. M. P. d.n Ivo Pavičić for. 2. —
Sakupljeno u crkvi. for. 2.45. Svega for.
4.45.
Selca. Sakupljeno u crkvi for. 5.
S. Martin. Sakupljeno u crkvi for. 7.60.
Milncl. Sakupljeno u crkvi for. 34.20.
BoboviŠće. Sakupljeno u crkvi for. 7.60.
Lozišće Sakupljeno u selu i u crkvi for. 42.
Dolnji Ilumac. Sakupljeno u crkvi for. 10.
Dračevica. Sakupljeno u crkvi for. 2.
Nereiišće. Sakupljeno u crkvi for. 10.
Blaca. M. P. Župnik za se i za puk for. 2.
Murvica. M. P. d.n Andrija Crinfocai for.
1. — Picokare Stipančić for. 1.65. — Pi-
cokare Dutić nov. 60. — Svi pričešćeni žu-
pljani ukupno for. 6.31. — Djeca spovje-
djena nov. 65. — Svega skupa for. 10.21.
Bol. Sakupljeno u crkvi for. 6.66.
Novac sakupljen u pojedinim župam iz-
nosi for. 757.58, a tr. 80 u zlatu.
Dopisi.
lestnika, vrvjeli često k njemu, jer svaki ga
poznavao uzor-svećenikom; on pak svakomu
bio na ruku i vršio dragovoljno bez li-
stanja i koristi, neg iz samog osvjedočenja
i ono što mu je preko dužnosti bilo ; a sve
tako smierno i ponizno da ga je puk u ve-
like obljubio.
Na njeki kojim ovo njegovo ponašanje
bilo jasna osuda njihovu ponašaoju, ovim
preč. P. bio je trn u oku te ga nemogli
podnositi.
U istiuu preč. P. nije bio bog zna kakva
izvanredna glava, ko što misle o sebi njegovi
tašti protivnici, ali se podobro razumio u
svoje zvanje, bio je uma bistra, a srce pak
bilo mu zlatno. S toga i pretrpio mnogu
gorku od babate ništarije i brbljavosti onih,
od kojih (na žalost) po zvanju i družtvu
nikada nije ni sanjati mogao. Njeki htjeli
da im se preč. P. podlo uliga; njeki da igra
kako oni udaraju; njeki da uz nje kome-
dijaši; njeki da aplaudira njihove neslane
lakrdije; njetko napokon btjeo jesti oil njega
darova. Prečastni nije mogao takvim ljudem
ugoditi a da se ne okalja: hiuc irae. Stoga
radostno došeće do obale da odplovi iz Tro-
gira; al mu i ta radost bje pomućena jer ga
neodpratio ni cigli od njegovih prečastoih
drugova (prem je vrietne bilo divno a ura
najsgodnija) na gotovu sablazan puka.... Nu
obljubljeni kanoniče bađi ti na utjehu neiz-
brisiva tvoja spomen u iskrenom srcu svih
poštenjaka i zahvalnog trog. puka, koja nadje
oduška — prem kasno — u ovih redcih.
Trogir, 20 travnja.
Žalostnim srcem oprostismo se s preč. kan.
Pavlovićem kad ode za kanonika u Makar-
sku, žalostnim srcem do duše, jer trog. crkva
pomenutim kanonikom gubi uzorna svećenika,
revna kanonika i poštena hrvata. — Nazad
godini, netom prispio preč. Pavlović u Trogir
— kada kanonici obavljali pomoćničku službu
— svalio se na nj velik dio tereta trog.
župe, jer ini kanonici tko rad bolesti tko
rad slabosti nemogli podpunoma vršiti svoje
posle. I nakon nzpostavljenja dvaju pomoć-
nika, ako je bilo izpoviedati, ako na bo-
La Ristorazione
Della Gerarchia Cattolica
Nella Bosnia e nell* Erzegovina
(iz Napuljske Scienza e Fede, od 31 ož. t. g.)
(v. br. 33)
Sančtissimi domini nostri Leonis divina pro-
videntia Papae XIII litterae aposlolicae
quibus liierarchia episcopalis in Bosnia et I
Herzegovina istituitur
LEO EPISCOPVS
Servus servorum dei
Ad perpetuam rei memoriam
Ex hac augusta Principis Apostolorum
Cathedra, in qua Deo placuit humilitatem
No8trara collocare, cuuctas orbis regiones
Nostri ministerii curiš complectentes, adhi-
bendam a Nobis esse omnem operam a-
gnoscimus, nt catholica religio, mater et ma-
gistra omnis rectae disciplinae omnieqne
civilis hamanitati8, ubiqne in dies maiora
incrementa suscipiat, ac populi omnes ad
humanae et coelestis felicitatis iter tenen-
dum eius duetu ac praesidio adiuventur.
Hoc in ministerio, dum aniraus Noster ex
conspectu et gravitate malorum, quae hu-
manain societatem premunt, ex pertinaci
bello, quo Sancta haec Sedes ab hominibus
religioui infensis impetitur, non levi acerbi-
tatis sensu afficitur, Clementissimus Deus
opportnoa Nobis suae benignitatis solatia
deesse non patitur, seeundos exitus studiis
NoBtris pro salate animarum saepe tribuens,
ao propitiuB efficiens, nt catholica fides plu-
Iz Srednjih Poljica, obćine
Omiške, 15 travnja.
K pismu u velecjeujenoj ,,K. D." br. 23
istini na čast podptsani i ubilježeni javljaju:
Sasvim ne istinito je, da djelovanje popa
Nikole Škrivanića za izbora u Poljicih pre-
krivala je neka prozračna koprena. Njegova
lozinka jasno izticala je : „Diž se Poljičanine,
biraj si u vietnike ljude poštenjake na vla-
stitu dobrobit; Diž se! hora je, nek napokon
odzvoni mnktiš izjelicam krvavih truda tvo-
jih". Nastojanje pak njegovo bijaše toli u-
spješno da u Kostanjim i Podgradju ni cigla
osoba ne ukazala se pristašom ljevičara,
s tog ni prvo, ni pri izborib, ni poslie, ni
za časak, nije se, nit je temelja bilo podvojiti
0 njegovom značajnom postupanju. Poljica
počastila ga povjerenstvom, a on se podpuno
odazvao svojoj dužnosti — kao pošten sudrug
ostale braće misnika i drugih Poljičke otač-
bine sinova, te š njimi složno i oduševljeno
ciljaj u ć na boljak Poljičke domovine — iz
vojštio 13 vietnika, koji dne 2 Srpnja na
Gradcu pred Bogom i narodom obetaše i na
pismu od njeg pročitanu svojom rukom svi
dragovoljno podpisaše sc: „Nastojati za do-
bro otačbine — te junački borbu voditi sa
neprijateljima dobra duševnog i materijalnog
mile si domovine".
Pop Ante Kružićević predsjednik Odbora
1 Slan povjerenstva izbornog. — Ante Min-
doljević Glavar Zvečanja, član odbora. —
Jakov Milavić Glavar Podgradja i član Od-
bora. — Marušić Petar član Odbora, f Simuna
Tičinovića presj. crkovinarstva Koštanja.
Jure Alfirevio glavar OBtrvice član Odbora,
f Ivana Šaškora Glavara Cičala člana od-
bora. Pop Toma Pivčević Župnik ti Gjtfj,^
odbora. Pop Mate Karaman član povjerenstva
izbornog. Pop Stjepan Jurišić član povjeren
stva izbornog.
Jure Bašić glavar Dubrave, član Odbora '
Iz gornje Bosne, koncem travnja.
U Fojuici dne 10 t. bi izvanredan mrtvački
sprovod, u komu uernal sva katolička Foj.
nica učestvova prateći umrle ostanke i od
kuće u crkvu, i u crkvi uz svetčanu misu i
opielo, i iz crkve na groblje, i to osim svih
članova trećega Reda još i većina ostalih sa
gorućimi sviećarai. Komu i zašto toli veli-
čanstven sprovod, to će svatko viditi iz ovoga
pogrebnoga slova, koje mnogu suzu na lice
i stara i mlada izmami, što ga na groblju
reče o. Fra B. M. Kulier.
Hvalimo osobe slavne. Eccl. 44,1.
Kršćaui braćo! Ovdje pred uami leži žrtva
smrti, te čeka da se u vječni počinak hlad-
noga groba položi. Premda nam današnji
veliki blagdan ne dopušća mnogo se čim
drugim baviti, ipak ove pokojnice zasluga,
njezin izgledni i za nas poučni život, za tim
gori navedena opomena sv. Duha na nsta
premudroga, kao još takodjer i to, da se ne
možemo koriti, da ne znamo cieniti kriepost,
nalažu nam da ju ne smijemo zemljom po-
kriti prije nego bacimo kratki pogled na
njezin život, te ju prekratkim pogrebnim
slovom ne počastimo.
Ovo je ona neumrle uspomene žena Marija
Zubića rodom, a mužem Purgić ili Travljanin
zviina. Koji jo taj ovomjestnik bio veliki ili
mali, da ne poznaje babu Mariju kako ju
najobičnije zvasmo, kad i po ostaloj Bosni
zna se njezino dično ime? Poznato bo je
vami bolje nego meni ovo, što ću o njoj
reći; te svakoga pozivam neka slobodno
ustane i pobije, ako ja išto reknem što nije
istinito.
Ona je rodjena god. 1805 od poštenih i
bogoljnbnih roditelja, i kršćanski u strahu
božjemu od istih odhranjena. Imala je brata
misnika predičnoga o. Fra Miju Zubića, ko-
jega nauk, pobožnost i revoost za dobrobit
svoje domovine vami starim još su živo u
pameti, te koji je baš uprav na današnji
dan (nuto promisli božje!) prije 21 godinu
pokopan u Djakovu; a za sestre takodjer
dvije čestite kršćanke Katu i Martu. Kao
nejako diete naučila je od brata si nemal
prva i jedina dobro čitati i pisati, te je sama
svojom marljivošću dotle u naucih doprJa,
da je i pjesmotvoricom postala, i njezine za
svaku važniju prigodo sastavljene, oabožno-
šću odišuće pjesmice rado su se imale i
čitale: a reći možemo, da je bila najizobra-
ženija žena u Bosni; te je poslie i ona mnoge
djevojčice poučila. Kao djevojka za uzor i
izgled je bila svemu djevojačkomu svietu ti
po8tidnosti, pobožnosti, poštenju, posluhu,
valjanosti i svakovrstiioni ženskomu ruko-
dilju. Kao supruga, vi stari znate, da je više
ustrpljiva mučenica, nego raskošna žena
bila; a kao već od 30 godina udovica sa
sedmero nejaka dječice a ono oskudno i
skupo doba u skrajnom krieposti majčine i
otčeve pomnožala je na toliko, da joj se
svak diviti imade. Tko je više trudio i
pritucao se, nego li baba Marija? A tko
ribus iu locis graviter concussa et oppugnata,
in aliis suam sedem statuat feliciter, suiqae
salutaris regni fines proferat. Huius porro
solatii non levem fruetum excepimus in iis
iliustribus filialis animi et devotae voluntatis
testimoniis, quas Slavonicae nationis gentes,
insignis christiauae familiae pars, ob pa-
ternum studiam, quo ipsarum bonum pro-
movere stndemas, Nobis grata dileetionis
vice pablice exhibuerunt. Ex quibus rebus
quautam salatis eorum desiderium Nos rao
vet, tantnm etiam spei magnitudo Nos erigit
qua fore non dubitamus, ut eiusdem nationis
homines, qui adhuc catholicae unitatis ex-
sortes sunt, post tristes rerum vices quas
din pertulerunt, cogitantes felicitatem dierum
quibus maiores eorum, ad Christianam et
civilem vitam instituti, Apostolicae Sedi
adhaerebant, et feliceui fratrum conditionem,
qai in fide Romanae EcClesiae manentes, in
ea semper tutelam, solatium, praesidium
matris amantissimae paratum habuero, in eius
gremio fidum perfugium qi:aerant, et firmo
fidei caritatisque vinculo eum ea coniungantur.
In hac autem sollicitudine et dileetione,
qaa Slavicas gentes omnes complectimur,
plurimum gaudemus opportunitatem Nobis
oblatam esse, qua spiritualibus necessitatibus
et rationibns eorum consulere possemus, qui
in provinciis Bosniensi et Ilerzegovinensi
degunt, quae ob temporum vices mutato in
iis regionibus reipublicae statu, nunc a ca-
rissimo in Christo Filio Nostro Francisco
Iosepho Austriae Imperatore et Hungariae
Rege Apostolico tenentur et administrantor.
Nam cum pro muoere Nostro opportunom
putaremus, res religionis in iis provinciis ad
eam formam adducere, quae novae rerum
publicarum conditioni melias responderet,
et gentibus illis ad nberius percipienda Ec-
clesiae adiumenta prodesset, Nos spectatis-
simi lmperatoris et Regis sincerae religioni
et pietati confisi, cum Eo egimns, ut Sua
studia Nobiseum coniungeret, et benevola
voluutate Nostris desideriis obsecundaret.
Spes et vota Nostra optatos exitus habuere :
Augustas enim Imperator et Rex, cui co-
gnominis ApoBtolici dignitas ad nobiles
virtutes Maiorum Suorum repraesentandas in-
citamento est, officia et desideria Nostra
perhumaniter excepit, Eoqae faveute Nobia
datum est, ut novam ecclesiasticam provinciam
constituere possimus in ea Illyrici parte,,
cuius illustrem memoriam Catholicae Eccle-
siae fasti posteris prodiderunt.
Ac sane compertum est certisque testatum
histonae monumentis, %rici provincias,
quae usque ad Istrum flamen pertinebant,
evangelica luce ab initio fui88e illustratas
Apostoli gentium ministerio, qui ad Romanos
senbens ac memorans ea, quae per ipsum
Chnstas operabatar verbo et factis in virtute
sujnorum et prodigiorum, in virtute Spiritus
Sanch, aiebat se ab Hierusalem per circu-
cuitum usque ad Ilhjricum replevisse evan-
gehum Cliristi'). Scilicet ille ministrum Christi
') Rom. XV. 19.
Prigovoru odgovor.
(li). Krst. Novak).
i (Vidi br. 35).
I
Smokva bilica — U mene je biličica. Tko
je rekao g09p. Hrv. Bodulu da ne daje gorki
plod? Ako to nije na Komiži, jest kod nas.
U dus inia loze vugave, ali nije ista koja
na Briiču.
Smokva tirmunica — Termolica kod nas
„igda ui sam čuo. A tko je rekao gosp. Hrv.
Bodula da je stablo takove smokve došlo iz
Terrooli ?
Sumpoline — Ako je dobra Sopolina za-
što nemože i naša? Tko je rekao daje oaša
iskvarena, ili g. Hrv. Bod. zna koja je sta-
rija i čistija?
Sviđalo — Meni je ostalo e a peru, što
može posvjedočiti druga rieč koja sliedi
prvu, t. j. svieča. To se zove cercare il pel
tiell' novo. Zašto se nemože reći i svieća u
mom smislu mjesto orudja?
Trkija — Oema trebovaše ono e? Mi ka
žeino tarkija, dakle ili mora da bude tar-
kija ili trkija, jer u ua9 a blagoglasno za-
mjenjuje vavjek muklo e.
Ugota — Ako Parčić ima „ogota" nema
§ta s našom ugotoin. Čudim se da gosp.
Hrv. Bod. nije čuo imenovati mjesto maga-
rice ugotu, i to veće jer on iznaša jednu
isto rieč, a valjda ne dosiže koji smisao ima.
Vlaka — A zašto se može reći šibnuti i
sinuti?
Uzlediti — Priznajem, ali nehotice mi je
upala. Lašnje jo razsnditi nego sakupiti i
urediti.
VeloŠ — Stara bačva po sebi ne zaudara,
već kada se ja zapusti, uzpljesnavi, radi
čega zaudara drvom (talj. odor di legno,
odor di mufla). Viuo od takove bačve do-
bije onaj neugodni vonj i kod nas se kaže,
daje vino vetošju.
Začeprljati— Ako je poznat samost., nije
glagol.
Zagrćati — U nas se ne kaže zagrtati.
Ako riečuik ovu ima, zašto nemože stati i
naša?
Hlamati, hlepešće, pobaicuti, zaveznuti.
Kaže gosp. Hrv. Bod. da su zlo iztumačene.
A zašto nije i kod ovih očitovao svoje innenje?
Biga — Mtienje gosp. Hrv. Bodula daje
porieklom taljaoske bića. Taljanski bica
znači: žitne snopove metnote stupkom na
okrugu da se prosuše; ovaj smisao nema
mkakove svojbine sa našim.
Fajdili — Ako samust. fajda je poznat
oije naš glagol. U svoj mojoj sbirci na J86
rieči u mnenju gosp. Hrv. Bodula je jedini
turkizam, a koliko ih ima u Parčiću?
Guardić — Nezoam kako se usudjuje
gosp. Hrv. Bod. reći da izlazi od taljanskog
guardare?
OgnjuS, onjuš - Kako Parčićeva janjus,
zašto nemože i naša.
Priurata (na ot. Korčuli tako zovu „frit-
tola". Ur.) — Nisam od inuenja da izlazi
iz frissora (očito je. Na poluot. Pelješcu zovu
ju: prosnlja. Ur.). Hrvati imadu sura (skra-
ćeno od prsura, što često bude u našem je-
zika od tudjih rieči. Sravni pjagat od im-
piegato. Ur.) a kod nas prsura. Frigati
(talj. friggere) jeli primljena od Hrvata ova
rieč? (Da je primljena dokazom je i samo
to što ono f mienja narod a p sravni: pri
gati, p riki a — na poluot. Pelješcu i po Du-
brovačkomu — baš kako i od fegato, ima
pikat, od finestra, ponistra. Ur.) Parčić ima
peršonata, ali mislim daje naša bolja (tudja
i ta i ta, kako vidjesmo. Ur.)
Špica — Ozbiljan razsuditelj uezuam kako
se je mogao poslužiti riečju mislim, kada
hoće da odrješito kara. Naša rieč nemože
nikako izlazili iz taljanske stizzo, jer sa
dosta daleko n smislu. SpiSnjak iusamo u
vinograda ; špica zove se la canna del clistero
i t. d.
Sada nain je reći štogod o drugoj razsudi
gosp. Hrv. Bodula.
Criepnja — na Komiži criepnja a ne kod
nas. Ova rieč nije poznata jer u Parčićn
znači coccio, tegola, a naša nije ista stvar.
Glogolj — Nije ove rieči u Parčiću u našem
smislu, već „bolla d' acqua boll.enteu koja
nema šta s našom „bollire a caoalloneNi-
sam ja priobćio glogoljiti za talj. brontolare
već kao pučku rieč: glogolji mi trbuh.
Hlamati — U Parčiću nema našeg glagala.
Ova rieč ne upotrebljuje se samo za postole
kako misli gesp. Hrv. Bod. Zaboravio je da
sam slabo iztumačio ovu rieč (vidi gori) i
to možda jer je sada i njoj našao što reći.
Hmucak — Tiskarska pogrieška, a mom
rukopisa bijaše limudak a u tiskanju nagla-
sak na c bijaše premješten na d. Nije pako
rieč poznata, već za diguazzare i dibattersi
nel vaso (dicesi d' un liqaido); smisli koji
uemaju posla s našim kuhinjskim orudjem. A
ćemo pako trebovaše napominjati „hmućak"
(jaje) ? o njem nisam ja ništa govorio.
Hlanhlišćati — U mene je hlahlišćati.
Metnuo sam: pucati od smieha, jer ovako
istu rieč naši izgovaraju, a pravo značenje
rieči je a taljaoskom tumaču, kojeg naš
gosp. Hrv. Bod. nije htio razumjeti.
Horka — U mom rukopisu je Krka (korka),
dakle ili je tiskarska pogrieška ili u prepi-
sivanju prva rieč mi je ostala u peru. Tko
je pako kazao gosp. Hrv. Bodula da ja mi-
slim da izlazi iz rieči nkorau?
Kosa — Nije istina da je iaia u Parčiću
u našem smisla: kako je Parčić na ovu
rieč metnao 4 značenja, da je znao za naše,
bio bi ga metnuo. Kad je rieč nož poznata,
čemu trebuju nožice itd?
Malo smodno — Gosp. Hrv. Bod. mnije
da izlazi od talj. „ammodo" koja bi isto
značila što i naša hrvatska smodno. Ammodo
vriedi in modo; a naša vriedi malo dobro.
Manjige — Poznavao sam i ja Parčićevu
„magi)ijeu ali svakako naša je bolja i zato
sam ju objelodanio jer ju ijećnik nema.
Miza — Ne čiae nnzu samo ribari već i
pomorci koji stoje udaljeni od koće i za
više od mjeseca dana. A što biste imali
opaziti, gosp. Hrv. Bodule, o talj. sale, hr-
vat. sol?
Opijati — Gosp. Hrv. Bod. kaže da izla-
zi od „opijati* po čem da je rieč pozuata.
Opljeti u Parčiću znači, za sjetbe: 1 roncare
(t. j. svettare o recidere piaute) 2 arroncare
(t. j. nettar le biade dali'erbe, tagliare colla
rouca, sarchiare), 3 svettare piante inutili o
nocive; a za zemlja pako: restar dimagrata
(da veuti e dall'acque). Jeli to isto za naša
rieč?
Orćoš — Isto kao za rieč korka gori
navedeno.
Osik — U mom rukopisu bijaše osik. Kako
gosp. Hrv. Bod. usudjuje se propraviti našu
Parčićevom u drugom smislu?
Oštroga — U Parčića „otfruga, oštroga"
vriedi. 1 rovo, 2 sprone, 3 oštrica, sve to
nema šta činiti s našom. Jeli dakle poznata
rieč u našem smislu?
Otruniti — U mene bijaše otruniti popu-
pak i ne znaci što Parčićev otruniti (scao-
tere, far, cadere).
Pekljati — U Parčiću petljati, petljaniti
nemaju šta s našom.
Pjuha — Ako na Komiži se govori pju-
hva i znaci sjeme loze, kod nas znači u-
prav: prazna kožica zrna. Gosp. Hrv. Bod.
kaže da na Komiži zuvu pjuhavim ono gro-
zdje koje je puno sjemeua, iieka bude za
njih, ali to naši izgovaraju košdinavo
grozdje.
Poklep — Gosp. Hrv. Bod htio bi da se
naša popravi sa „poklopu, da sam to ačinio,
nebi bih naša.
(Sliedi konac.)
ĐoplSl.
La Riatorazione
Della Gerarchia Cattolica
Nella Bosnia e nell' Erzegovina
(iz Napuljske Scienza e Fede, od 31 ož. t. g.)
(v. br. 35)
Santtisaimi domini nostri Leonis divina pro-
videntia Papae XIII litterae apostolicae
quibus hierarchia e/iiscopalis in Bosnia et
Herzegovina istituitur
LEO EPISCOPVS
Servus servorum dei
Ad perpetuam rei memoriam
At cum Deo favente laeti fruetus ex hisce
curiš extarent, et fidelium numerus feliciter
augeretur, anno MDCCCLtl Decessor No-
strer felicis recordationis Pius IX ad christia-
num nometi latius propagandum et fovendam
unitatem spiritus in vinculo pacis inter o-
perarios, qui in vinea Domini laborant, pe-
culiarem et proprium religionis rebus in
Herzegovina curandis Vicariatum Apostoli
cum constituit, servata tamen episeopali se-
de Mercanensi et Tribuniensi, cuius admi-
nistrationem conlatis antea cum iinperiali
Austriae Gubernio consiliis, Gregorius XVI
Episcopo Ragusino demandaverat. Quae ra-
tiones, Pradecessorum Nostrorum providentia
initae, in illarum provinciarum bonum ap-
prime redundarunt, in quibus oblata homt-
nibus veritatis excipiendae opportunitas et
^ christianam professionem colenđam au-
Xtlia effecere, ut fides, religio et pietas am-
Pta io iis inerementa susciperet.
At nunc singulares grates Deo Clementis-
simo a Nobis in humilitate cordis agendas
esse intelligimus, cum Eius munere Nobis
datum sit, ut post tot saeculorum lapsum,
post tot luctuosas rerum vices, quod olim
ineliti Nostri Pradecessores sumtnis votis
optabant, quod ad res Ecclesiae in superius
rneinoratis provinciis ad meliorem statum
adducendas pertinet, opportune praestare
et perficere, ecclesiastica scilicet hierarchia
in iis constituenda, possimus. Non enirn du-
bitandum est quin hierarchica ecclesiaticae
rei administratio, in qua, velut in compage
humani corporis, varietas ipsa graduum et
ofticiorum, ob commune fidei et caritatis
vinculum et supremi auctoritatem capitis
omnia moderanlis et agentis, ad oranium
partium inter seconsensum et incolumitatem
mirifice redundat, ubi in illis provinciis
fuerit constituita, dum sensim praesidia
augebit, quae ad religiosum cultuin animo-
rum speetant, ac omnium vires ad commune
bonum impellet, eo valitura sit, ut fideles
in christianae vitae officiis una eademque
disciplinae ratione utantur, ac pacis et ca-
ritatis ncxu omnium animi aretius conso-
cientur.
Nos itaque rogatis, ut negotii gravitas
postulabat, Venerabilium Fratrum Nostrornm
S. E. R. Cardinalium sententiis, ac totius
rei ratione accurate perpensa, levantes ocu-
los in montes unde Omnipotentis Dei venit
auxilium, ac propitiam opem implorantes
Immaculatae Dei Matris, sanetorum Aposto-
lorum Petri et Pauli, sanctorumque Pontifi-
cum Confessorum Cyrilli et Methodii, qui
evangelii lumine inter Slavicas gentes ol.m
invecto, eis nunc coelesti patrocinio suf-
Promina, 1 svibnja.
Ugodni dažd prošlih dana bez štete na-
topio je naša polja, krupa ovoga puta pro-
letila a ničemu ne naudila, slane hvala Bogu
do sada nema, te do sada podpunim uhva-
njem živemo, čekajuć dobru žetvu i obilnu
jematvu.
Ali hoću te do toga doba! osobito gdje
je kako kod nas: već se zgadjaju nečuveno
stvari, koje se neopažaju ni u žalostnoj Si-
beriji 1
Dne 27 pr. m. podjoše tri glavara ove
župe, su nekoliko siromašadi ti svoj glavni
grad Knin, prositi u „patres patriae" koju
god pripomoć, inače umriet od gladi. Za
utjehu nevoljnici primiše odgovor: što je
uami do toga, ako ćete svi pomrieti. Robo-
vasmo pod okrutnim turčinom, upamtismo
vladanje raletčića, upravu Francuzi, ali slična
odgovara nedoživismo!!! Nazad malo dana
imao sam prigodu govoriti s našim vriednim i
zaslužnim žup. O. D. M. koji mi tužnim
srdcem povjedaše: odkad obavlja duhovnu
pastirsku službu (ima 30 god., a kod nas
10 god.) nije do sada imao slučaja pisati
(u knj. umrlih): preminuo s nestašice hrane,
do evo ove godine.
Pripoviedaše mi naš pomoć. O. Z. R. da
od dva, koje je išao izpoviediti, jednoga
našo gdje zaniemio od gladi, a drugi jedva
progovarao : i oba su umrla.
Jadna moja otačbino, Sto si dočekala. Vi-
soka Vlado pomozi, jer ako nas se ti ne-
spomeneš, jaoh nami po brigam naše obćine.
Ravni Katari, početkom svibnja
Klevetnici pusti, ptice zlokobnice,
Podlost im je duša, nepošlenje lice,
Vriedjaju te tako, majko moja zlata 1
A ne znadu jadni, da si tiauć ljeta
llmjeću i znanju apoštolka iveta —
Al Hrvatska ti si — sad im ne poznata I
„Pravai pjetnik".
Ovih dana, poslie misnih doba, izadjoh iz
kuće da se nauživam sunčane svjetlosti, kad
susretoh njekog našeg težaka u najljepšem
cvietu života, koji zaustaviv liepo me zamoli
da mu protumačim komad tiskanog papira
kojeg izvadi iz svog džepa i pruži mi ga
smijuć se maličak izpod brčića: „težko li
su ovo naši gospodari navalili talijanšti-
nom"?! Ni pet, ni šest maših se one hartijo
i pričeh ju čitati, al što je? Njeki c. k.
poziv, i to ni kinezki ni turski, već talijan-
ski!.... Odvratih na upit i nakon malo svak
sebi. Pun gorkosti zavapih u mom raztuže-
nom srdeu: „živila c. k. irredenta", te što
bi rukom o ruku, podjoh svojoj kući, pro-
mišljajuć na kukavno stanje mile nam hr-
vatske domovine, kad no se ovako s nama
postupa! Kad će prestati takove nepravice u
našem narodu, kad li će mu se izvršiti uči-
njena obećanja, izpitivao sam sebe samoga
u onoj buri svakojakih misli! ? Al hoće valjda
kad g. namjestnik dovede k pameti njeke
naše činovnike.
Bože moj, da je čovjek od kamena ne bi
mogo pretrpjeti tolikih pogrda, što no ih
podnosi Hrvat, u hrvatskoj zemlji! Deder,
naš novi oamjestniče, uvidi potrebe puka
tvoga, i izpuni želje njegove triebeć ljulj od
pšenice.
Da predjemo na gori spomenuti dogodjaj.
Castna naša gospoda imadu znat dobro da
t'ragantur, motu proprio, certa scientia ac
matura deliberatione Nostra deque arnpli-
tuđine Apostolicae auctoritatis, ad maiorem
Dei Omnipotenis gloriam et religionis catho-
licae inter easdem gentes exaltionem ac in-
crementum, constituimus ac decernimus, ut in
Bosniae et Herzegovinae districtibus iuxta
canonicarum legum praescripta hierarchia or-
dinarium Episcoporum instituatur et fiat, qui
a sedibus nomen accipient, quas hisce No-
stris litteris erigimus, et in ecclesiasticam
provinciam constituimus.
Ac primum a territorio, iurisdictione, ad-
ministratione, regimine Episcopatus Bosnien-
sis, qui a fel. rec. Clemente XIV Apostolicis
litteris die IX lulii anno MDCCLXXU1
datis, instante Maria Theresia Hungariae
Apostolica ct Bohemiae Regina Illustri, fi-
nitimae Ecclesiae Sirmiensi aeque principaliter
et in perpetuum fuit unitus, oranes regiones
et loca citra Savum existentia, quae politicis
Bosniae finibus comprehenduntur, auctoritate
Apostolica in perpetuum seiungimus, distra-
himus, separamus, itemque Apostolicos Vica-
riatus in Bosniensi et Herzegovinensi districti-
bus constitutos, eadem auctoritate supprimi
mus, extinguimus ac suppressos deelaramus.
Deinde in eodem territorio novam provinciam
ecclesiasticam constituimus, quae quatuor
tantum dioecesibus iuxta modum qui sequi-
tur constabit, donec Nobis datum fuerit, ut
sedes numero plures instituamus.
Cum urbs Seraium, vulgo Sarajevo, in
medio paene Bosniensis regionis posita eius-
que princeps, ratione situs ac opportunitate
loci advenis et negotiaribus admodum per-
via, maiorem prae aliis civitatibus com-
moditatem Catholicis praebeat, ut ad eam
propter usus suos commeare possint, cum-
que etiam catholici Episcopi apud eam ur-
bem in Werhbosnensi oppido hospitam Be-
dem interdum habuerint, quo tempore, ut
fama est, Patarenorum scctae asseelis sae-
vientibus tutum perfugium quaerebant, hine
sedern Seraiensis urbis, Werhobosnensem ei
titulum tribuentes, in arehiepiseopalem et
metropolitanam sedem ct aliarum sedium
caput, quae sunt et erunt in utraque Bo-
sniensi et Herzegovinensi provincia per Nos
aut Successores Nostros Romanos Pontifices
in posterum erigendae, auctoritate Apostolica
tenore praesentium instituimus, facimus ac
deelaramus, eidemque sedes episeopales tres,
nempe duas, quas novas erigimus in civita-
tibus Banialuco et Mandetrio, vulgo Mostar,
et aliam iam ereetam Mercanensem et Tri-
buniensem, quam Episcopus Ilagusinus do-
nec aliter provideatur administratoris titulo
procurabit, tamquam provincialcs adsigna-
mus, addicimus, attribuimus; earum vero
Episcopos pro tempore existentes in Archie-
piseopi Werhbosnensis sufFraganeos, qui iuri
eius arehiepiseopali et metropolitico subsint
accensemus, ac huiusmodi Ecclesiarum cle-
rum populumque universum, quorum causac
ad memoratum Archiepiscopum iuxta sa-
crorum statuta canonum referantur, ipsi
Archiepiscopo quoad arehiepiseopalia ct
metropolitica iura pariter subiicimus. Quod
autem perlinet ad novam dioecesim Man-
detriensem, cuius in finibus civitas Dum-
nensis est, vulgo Duvno, quam veteres Del-
minium dixere, unde Dalmatarum nomen est
ortum, Nos ratione habita eam urberu cum
taj neće znati za smrt. U njem je punoća
Božanstva, slave, časti, trajuće na sve vieke
viekova".
Augustin svjedoči, da su ga te poduke i
svečanosti u velike obradovale: „ Nigdje ni-
sam laglje disao, nego u basilikah, veli on,
koje rajske osiećaje budio je u srcu mom
pjev Psalma i crkvenih popjevaka. U isto
vrieme, kad se je moje uho nasladjivalo skla-
dnim pjevanjem, istina je prodirala u srce . V»» , • „naal.'n sam se nad mo -moje. Plakao sam, i veselio sam
jim plačem". , y . ,
Bilo je svetog ćedna, u predvečer|e dana
25.ga travnja 387 godine, kad je Augustin
primio otajstvo sv. Krštenja. Crkvu, u kojoj
je bio preporodjen veliki katekumen, zvao
je Ambrosij „basilikom Baptistera", bio je
osmostrani PoIygon, koji je bila s južne
strane od nove basilike, tamo, gdje je sada
kor crkve della Corte. Zvahu ju k svetomu
Ivanu ka krstionicam; te je bila posvećena
poput svih Baptistera, najstarijega vremena,
predteči koji je krstio Gospodina. Bila je
bogato urešena crkva, i nešto manje od
stotinu godina kašnje Ernodij pavijski divio
se je: "mramoru, slikam, kipom, nebu nje-
nom." Napis složen od Ambrosij a u latin-
skih distisih na zidu razlagao je mističan
smisao oblika te crkve, siećao ih uzroka, te do-
zivao grješnike u kupelj, iz koje izilaze krivci
bjelji od snjega". Od prvobitne sgrade nije
ništa više preostalo; nu ne poklekne se u
malenoj kapelici bez nutrnjega strahopoči-
tanja, kad si pobožna duša dozovne u pa
met, da je u njoj, na tom mjestu, veliki bi-
skup krstio katekuraene, i da je jedan od
njih bio Augustin, (Sliedi).
Haaskol i nihilizam.
(V, br. 54)
IX.
Školstvo u Rusiji.
Mnogo je tomu i najviše doprinielo posve
izkvareno školstvo, novi pedagogički sustav,
opredieljen samo na nedostatno i izkrivljeno,
samo umno uobraženje, a nimalo na pobol-
šanje i usavršen je čovječjeg srca. Vjeronauk,
temelj svakog daljeg napredovanja, sasvim
zabačen i preziram obasut; a klasicizam,
svakako i sada od potrebe radi uljepšanja
umndg mišljenja i plemenitijeg ćustovanja
ljudskog ardca, odpušten i žrtvovan. Pri-
rodne znanosti i tu zapremile učionsko neiz-
radjeno polje, i tu se uvukao zgoljni materija-
lizam poznatim Biichnerom, Darwinom i
ostalom dostojnom družinom. Nemilo se tu
rušilo, a i danas se obaraju priznana stara
znanstvena načela, nepriznaje se vriednost
ničijeg auktoriteta u ničem, svi lete da u~
grabe zadnju rieč usavršene znanosti, da
nezaostanu za drugim, nego da se naprednim
pokažu i izobraženi prarna vremenu; ne-
smeta što pak uprav ništa neznadu niti što
razumiju. Ni obiteljska ni druga kakva
vlast nije mogla štogod u Rusiji nad dje-
com i učenicim, oni se moraju razvijati
kako se u školi govorilo i dokazivalo, svoje-
voljno, slobodno. Po sebi se razumije da
po tom nije moglo biti ni pravog napredka,
jer gdje neima jake volje, uztrajnosti i na-
porna r&da, neima ni ozbiljna napredka. A
učenici mučno da se sami na to odvaže,
befc spoljašnjeg kakva uspješna poticaja.
Pa što se u kući dobi*a nauči to se u školi
prezirom goni. Svaka kazniva pretjeranost
napram učiteljskoj vlasti, svako prpošno dr-
žanje prama njegovoj nauci, sve je dopu-
šteno pače hvaljeno i držano znakom jaka
predvidljiva duha, i liepa obradiva uma.
Sve se tu ocienjuje samostalno, slobodno,
pa zašto da ti učenici nebi ocienjivali po
miloj volji vjeru, ćudoredje, obitelj, druž-
tvene odnošaje, ili bolje, zašto nebi obarali
sve ono sto na svietu biva?
Mnogi se profesuri takmili, kažu, kako
da primame sebi neuku i neiskusnu mladež
sr došle nečuvenimi novostmi, pa se tu o-
čito predavalo i širilo bezbožtvo i to ka-
kvom nadutošću; proglasivalo se i prepo-
ručivalo, kao nepobitne istine, najgore i
najopasnije zablude materijalističkih teorija
skuhanih u skvarenoj zapodno evropejskoj
znanosti, a naglasivali su kao najbolju i
najdostojniju živinsku moral po nače lili zlo-
glasna Crniševvskija. Nedužna omladina
morala je uz takove okolnosti postajati ne-
stalna, zdvojna, bez ikakve domovinske ni
nabožne ćuti, jer lišena prave vjere i ću-
dorednosti, nesklona materijalnoj radji, a
nesposobna za dalji ozbiljni napredak u
nauci i naduta samo novim i pogibeljnimi
teorijami, koje je jedine gledala svakako
ostvarati. Više puta vidimo i danas nespo
sobnih tih učenika praviti nevidjene sabla-
zni, buniti se protiva zakonitoj oblasti, koja
ih podmagala da prisustvuju tim školam.
Užasno ti li stanje, žalostan ti li je u neizbje-
živih posljedicah onaj znanstveni napredak,
koji nepočiva na stalnoj i sigurnoj podlozi
Krstove vjere i ćudorednosti, na kojoj se
samo uspješno podiže zgradja prosvjete i
uljudnosti. Neima, ne mudri državnici, viso-
ko stojeća gospodo, neima pravog napredka,
ni prosvjete, ni uljudnosti bez kršćanstva;
a pravog kršćanstva neima gdje nije je-
dinstva prave Krstove crkve, gdje nije
prave slobodne oživljujuće vjere i dosljedne
joj ćudorednosti. Može tu pribivati jedino
umno i ćudoredna skvarenost, samosilje i
surovost, pak varvarstvo i skrajno družtveno
razsulo. Poviest nam u više navrataka to
predočuje, a osobito huda sudbina istočno-
slovinskih naroda.
(Sliedi).
—IT'^SttlJ&rir
II VII Centenario di S. Francesco.
Leggiamo su questo prossimo lieto av-
venimento nell',,U. C."
Ci e gik occorso di parlare dello slancio
con ctii i buoni cattolici s'accingono a cele-
brare solennemente il 7° centenario del serafico
S. Francesco. Abbiamo toccato dei monumenti
da inaugurarsi ad Assisi ed a Napoli, del pel-
legrinaggio ad Assisi ed a Roma promosso
della gioventu cattolica e della proposta che
nel giorno 4 ottobre tutti i sacerdoti abbiano
a celebrare in onore di S. Francesco il santo
saerifizio della messa, per il trionfo della
Chiesa e del Sommo Pontefice. Oggi vogliamo
manifestare u na nostra idea. La fešta del cen-
tenario non dev'essere limitata a questo od a
quel luogo, ma dev'essere universale. Quasi
dappertutto sono sparsi i figli spirituali di
S. Francesco, appartenenti ai tre Ordini da
lui istituiti; ad essi si uniscano tutti i buoni
cattolici, ed inspecie i membri di altre Con-
gregazioni religiose, di Societk cattoliche, per-
chfc tutto riesca a maggior gloria di Dio ed
a bene delle anime; e, dove non esistessero
Francescani, prendano 1' iniziativa delle fešte
gli altri sodalizi. II nemico d' ogni bene trionfa
oggidl colla divi sa: Div ide et impera, e i cattolici
devono rispondere agi i assalti infernali colla
pifi compatta unione. Una propizia occasione
per dimostrare questa compatezza 1' abbiamo
nel centenario di S. Francesco. Nel giorno
4 ottobre tutti i buoni cattolici dell' universo
si prostreranno ai piedi dei sacri altari con
una sola mente ed un sol cuore per ottenere,
ad intercessione del gran Patriarca S. Fran-
cesco, la tanto desiderata ristorazione sociale,
applicando a questo santo scopo i sacerdoti
la santa messa ed i laici la santa comunione.
Sark questo un sublime spettacolo agli angeli
ed agli uornini.
opisi.
Vienna, 13 luglio.
La massima, che i pubblici funzionari in
attivitk di servizio debbano astenersi da o-
gni parzialitk politica č ammessa ed osser-
vata anche negli stati piu rigorosamente co-
stituzionali e piu avanzati coi principi libe-
rali. Infatti mentre in Italia col mutarsi di
un ministero si tramutano i prefetti e vice-
prefetti, che erano creature del ministero
precedente, e il piu delle volte si passano
allo stato di disponibilitk, in Francia si e
venuti a quella di abolire persino 1' inaroo
vibilitk dei giudici, allo scopo di poter to-
gliere di mezzo quelli che sono sospetti di
nutrire antipatie per il governo. E cosi lo
gica la conseguenza che il potere esecutivo
debba avere organi fidati e consenzienti, che
davvero non appare abbia bisogno di dimo-
strazione. Nulladimeno sembra che in Au-
stria questa conseguenza del generale e na-
turale principio auccitato non entri nel ra-
ziocinio di taluni funzionarj, sicche nel breve
corso di tre anni si ebbero piu occasioni di
veder messa alla prova la longanimita del
ministro presidente conte Taaffe. Generoso
e leale fino ali' imprndenza — oso dirlo —
il conte Taaffe, assumendo il potere, non
solo teneva o chiamava nel gabinetto per-
sonaggi appartenenti al partito politico ca
duto, e quindi suo necessario e dichiarato
avversario, ma eziandio nulla mutava nello
stato del personale politico amministrativo
composto di creature e di appassionati par-
tigiani del cessato sistema. Cosi operando
egli dava un'altra prova di fiducia nell'o-
norabilita dei funzionari pubblici; e, per
dire il vero, se vi furono delle eccezioni,
queste valsero piu che altro a confermare
la regola di quelia onorabilitk e coscienza
dei propri doveri, che forma il vanto dei
corpo burocratico austriaco. — Dopo cič che
si dovra dire d' un consigliere di luogote-
nenza e capitano distrettuale, e d' un con-
sigliere superiore di finanza, sedenti a capo
dei rispettivi dicasteri amministrativi in uno
dei piu importanti territorj della corona, i
quali si dimenticano a segno di prender
parte a banchetti e brindisi dimostrativi in
onore di un deputato che pochi istanti prima
aveva proclamato suo principio e sua fede
politica la guerra ad oltranza ali' attuale ga-
binetto, e sostenute teorie e quella linea di
condotta che valsero al suo partito da un
augusto labbro la qualifica di opposizione
jaziosa ? In altri paesi cotali funzionari sa
rebbero immediatatnente destituiti o quanto
meno messi a riposo; ed anche in Austria
si hanno esempi dei ministeri tedeschi libe-
rali, verfassimgstreue, che per titoli di gran
lunga minori non si fecero dubbio di colpire
colla sospensione dal servizio i funzionari
responsabili.
Ad Eger, in occasione del recente sog-
giorno colk del deputato Plener, che tiene
il mandato di quella Camera di commercio,
e che tenne il noto virulento discorso, il
consigliere di luogotenenza capitano distret-
tuale Veith ed il consigliere superiore di
finanza Bitter si associarono alle dimostra-
zloni ed ai brindisi, che i fautori dell' oppo-
sizione faziosa fecero nel banchetto offerto
a Plener. Una cosi grave e flagrante man-
canza di disciplina e postergazione dei do
veri di funzionario pubblico non poteva pas-
sare impunita, eppero i signori Veit e Bit-
ter furono tolti dai loro posti e per riguardi
di servizio traslocati 1' uno alla Luogotenenza,
1' altro alla direzione di finanza in Praga.
Dove non si puo a meno di rimarcare, in-
sieme alla mitezza veramente straordinaria
della misura, la forma che ne esprime il
motivo „per riguardo di servizio."
Ora se i giornali del partito fazioso ed
irreconciliabile, degli Herbstzeitlose —• sic-
come lo bol 16 il pr. di Bismarck — oggi
gridano che Veith e Bitter furono prepoten-
temente trattati, dica chi ha ancora un po'
di senso per 1' equita e per la disciplina, ed
anco per la convenienza, se essi gridano
con ragione.
Oh, se il conte Tuaffe volesse davvero
trattare a rigore tutti quelli che se lo me-
ritano, ne vedressimo ben altre.
Obrovac, 5 srpnja.
Današnji blagdan SS. Ci rila i Metoda,
radost slavenskog naroda, svečano bio je i
u ovoj župi obavljen, ko što se dolikuje
prosvjetiteljem naših praotaca. Ovdješnja
župa mali je dio stare ninske biskupije,
podložnica slavnog Teodozije, branitelja vjere
i naroda svoga, napram ostalim odpadnutim
biskupijam Dalmacije, podčinjena nekoć vr-
lom hrvatskome nam Kralju Branimiru. Gla-
golicu ovaj župljanin danas rado u Crkvi
svetoj sliša, jer mu je glagolica od matere
crkve odavna posvećena, te nemože a da u
srcu neuzbudi plemenita ćustva harnosti i
ljubavi prama onoj svetoj vlasti, koja sla-
venski rod toliko odlikova i uzvisi. Tko bi
procienio koristi što nam slavenska liturgjija
nanese? Ako nam se sred stoljetnih borba
vjera učuvala i narodna osobina, zahvaliti
je mnogo Apostolskom duhu naših naobra-
žitelja. U razna vremena na vjeru nam se
napadalo silom i lukavštinom, narodu se ime
mienjalo i mi bjesmo „schiavoni" ; svešten-
stvo zabačeno, nauk ograničen; svakako
ciljalo se da ustanove slavenskih nam na-
obražitelja našim vlastitim nogama poplesane
panu. Protivnici slavenske nam liturgjije
više nam podbaci vaju uzroka da ju prije
umetu, al će im sve bit, ako Bog da, uzalud.
Iz medju ostalih, pozor braćo sveštenici a
naime vi mladi pitomci, kojima je dosudjeno
u buduće širiti duh S.S. Cirila i Metoda,
kažu nam da „smo crkveno pitanje u svjet-
sko naroduo pretvorili". Ove rieči izušćuju
samo ljudi, kojim nije do napredka vjere i
naroda. Drugu nam pak protustavljaju: „
Iz-
gubilo se pravo na povlasticu svete staro-
slovenske liturgjije, jer za vrieme se njeno
posluživanje zabacilo i uvela se latinština".
Ala ti brate, pravnika! Protivnicim naše
liturgjije eno slavno vladajućeg Pape Lava
XIII; on je odobrio danas djelo naših ss.
Apostola ko što ga odobriše, blagosloviše i
posvetiše slavni mu predšastnici Adrijan II,
Ivan VITI, Benedikt XIV., i to je nama
dosta a da uzmognemo dokazat, da glagolica
ima sveto i drevno pravo na obstanak i
razvitak. Na rad dakle mladi sveštenici, za-
dovoljivajte duhu naroda svoga, pristajte uz
ponukovanja svojih Prepoštovanih starešina,
odzovite se glasu crkvenoga Poglavice; ne-
štedite truda, biti će vam blagoslovljen;
s Božje providnost? slavenska naša liturgjija
proizteče, uzdržimo ju i širimo, nek se pro-
slavi Bog u djelu mudrosti svoje.
Lukiić, 6 srpnja.
Blagdan ss. Apostola Cirila i Metoda bi
svečano proslavljen u ovom selu. Osam dana
prije slavilo se u zvona i pucalo u mužare.
U oči svečanosti bi obća razsvjeta po selu,
a osobito pred crkvom. Do kasne noći tra-
jalo veselje i oduševljenje uz urnebesno
klicanje : Živio S. Otac Lav XIII.
Sutra dan u jutro eto cielo selo u zasta-
vam i sagovim, a sav narod u svečanom
odjelu. Svakom se na licu poznalo da mu
veselo srce kuca.
Svečanu sv. Misu iz pjeva presv. g. Žu-
pnik Matiača, uz orgulj i staroslovenskom
glagoljicom.
Prisustova ovomjestno Obćinsko Upravi-
telj stvo sa mnogobrojnim pučanstvom. Drugu
sv. misu izpjeva glagoljicom velezaslužni
Otac Onorat Ozretić, a to na poziv ovo-
mjestnih lanjskih hodočastnika, na vječnu
uspomenu velikog sveslavjenskog hodočašća,
i u znak sinovlje odanosti i vjernosti prama
Njegovoj Svetosti Lavu XIII.
Poslie podne Večernja, a pod noć raz-
vjeta uz pjevanje narodnih i prigodnih pje-
sama. Sve teklo u redu i ljubavi. Sveti Apo-
stoli molite za nas. M.
Knin, 17 srpnja.
Još prošle zime, osobitim nastojanjem
našeg vriednog nadžupnika O. D. Klarića,
obilatim prinoscim bogoljubnika sakupilo se
je oko 500 forinta. Za ovo naručilo se u-
mjetniku J. Danielu u Pariš kip blažene
Gospe od Karmela, koji nam stiže bit će
jedno 15 dana. Veličanstven je, a najfinije
izradjen.
Od prošlog četvrtka svetčano slavljenje
zvona navješćivalo nam je, da se primiče
dan kad će se i kod nas počet svetkovati
„Majka Milosti". Jučer, dan blažene Gospe
od Karmela, množtvo bogoljubnika izpovje-
dilo se je i pričestilo. Cieli dan crkva bila
puna naroda, koji molio oko izloženog kipa
Čudotvorne nebeske Kraljice. U jutro pje-
vana je svečana sv. Misa. Poslie podne
u 6 sata bio je obhod sa kipom. U obhodu
je bilo neobično mnogo svieta svake ruke:
seljak uz gospodina, a seljakinja uz gospodju,
u svilenoj crnoj odjeći, učitelj i učenici itd.
I glasba nam nije falila, Četri mladića no-
sila su kip, a tri djevojčice u bielo obučene
prosipale cvieće.
Po obhodu bio je blagoslov sa Presvet.
Sakramentom. I ovom prigodom opazili smo
mnogo grčko istočnjaka u našoj crkvi i ob-
hodu. Netreba niti da vam govorim kakovim
bogoljubstvom stoje. Gospe blažena, ti ih
prosvietli i na pravi put privedi!
Pri zaključku ću Vam spomenuti, da je
i ovo cviet iz vienca zasluga neumornog O.
Klarića. Ove godine bilo je i sa sela mno-
žtvo naroda. Svake godine će to više. Doći
će vrieme, kad će i iz daljeg sviet dolaziti,
tako će, uz ostale, i u ovoj dan biti sajam
u Kninu.
RAZLIČITE VIESTJ.
Na 17 t. mj. počeli su obćinski iz-
bori u Spljelu, pobjedom hrvatske stran-
ke. Pobjeda je bila sjajna, jer napram
480 glasova hrvatskih ne stoji nego
samo 152 glasa talijanska. Po onom
što se dade sudit unapried, naši će
imat ukupno 28 viećnika a talijanci
samo osam. Prvi dan dobili su vie-
ćničku Čast: Dr. Bulat, pop Bitanga,
Mihanović, i Banić.
N. V. imenovalo je žup. pomoćnika u Tro-
giru, Petra Devecehi, kanonikom u istom
gradu.
N. V. darovalo je crkovinarstvu u Velom
Ratu f. 100 za nabavu dvaju zvona.
O našoj viesti (u br. 52): „Umro je dne
30 pr. mj. u svom rodnom gradu Dubrov-
niku glasoviti pjesnik vrlo izučeni knez
Medo Pučić u 61. godini života. Sprovod,
kako nas obaviešćuje prijatelj iz Dubrovnika,
bio mu je puno sjajan. Nad grobom prof.
Budmani izreko je prigodan govor, u kojem
žalimo što se je imalo da zamjeri ponešto i
omladinske vatre kao i gadnoga ponizujućega
bezbožnoga duha" — o ovoj viesti primismo
od druge velecienjene osobe potanji opis, iz
kojeg razabiremo, da nam g. dopisnik, bez
dvojbe bezazleno, jer čestito čeljade, netočno
re i sopragiunti con un chi nar del capo, e
orose0"uii nella mia occupazione gastronomica.
1 iiuattro prendono posto ad un tavolo a me
vicino, depongono sulla sedia i eappelli, i
soprabiti, i bastoni ed i parasoli, ecl ordi-
dinaiio il caife e latte. II papk eiarla al-
legrainente o passeggia; il giovinotto figlio
trae un album e mettesi a disegnare a rapi-
di schizzi il magnifico paesaggio; la signora
maoima taglia grandi fette di paue casa-
lirigo bruno, e le spalrna di fresco burro, e
la -damigella, che forse aveva piu appetito
đegli altri, corre piu volte dal giardioo alla
cucina per vedere se viene approntato quel
benedetto caffe. Questo finalmente arnva, e
la mamma lo versa e lo distribuisce. Mentre
stanno centellioandolo ed il pane butirrato
scompare a vista d'occhio, capita uno di
quei poveri fanciulli slovacchi che vanno
girando il mondo con quei loro prodotti in-
dustriali affatto primitivi, cioe zufoli, e rozzi
giocattoli da bimbi, ed in maggior eopia
aruesi da cucina in legno, come cucchiai
grandi e piccoli, scodeile, taglieri, ecc. Mi
da un occhiata e capisce ch'io non ho i'a-
ria d'essere un buon compratore. Caspita,
che cosa ne avrei fatto d' un cucchiaione da
scodellar la minestra, o d'uno zuffolo?Onde
tira dritto, e va ad offrire la sua mercanzia
alla signora che, malgrado l'aspetto di su-
protna eleganza, e tanto semplice nei modi.
Lh dovevano capitare in buon punto i cuc
chiai di legno e le scodelle ed i ciottolii e,
chi sa? fors'anche i cavallucci colla coda a
zuffolo, od il carretto da contadino. La si-
gnora guarda e sorride; e la signorina spiega
una curiositži vispa ed ingenua ed interes
sata, come se le stesse dinanzi un museo di
raritk indiane, ed il papk esce in una grande
risata. II buon slovacco, a quegli indizi di
bonomia, prende coraggio, mette in mostra
un po' sul tavolo ed un po' per terra tutta
la sua mercanzia, ed offre alla signora un
completo assortimento da tavola e da cucina,
vantandone la qualita, la soliditk, il buon
prezzo e spiegandone 1' uso. lo guardava,
sbarrando tanto d'occhi, e diceva fra me:
Sono ben curioso di vedere clie cosa diavolo
compreranno. — Una mezza dozzina di
cavallini zuffoli, due carrettini balocchi e
qttalche ciottolo di legno vengono scelti e
messi da parte, e sono pagati senza dibat-
terne il prezzo. La merenda era finita, rna-
dre e figlia raccolgono i nuovi oggetti e si
avviano alla carrozza che le attende alla
porta doli' albergo; il giovinotto chiude il
suo album e le segue; ultimo resta il ma-
rito, che paga lo scotto e sta per andarsene
aneh' egli, quando il piccolo slovacco mette
in opera tutta la sua eloquenza per dimo-
strargli 1' utilita dei grandi cucchiai di legno
per cucina e la necessitk che una brava
madre di famiglia non trascuri 1' occasione
favorevole per provvedersene. Q,uelia elo-
quenza dovette essere assai persuasiva, per
chć il signore termossi, prese tre di quelle
cucchiaie magistrali, pago, poi tenendole in
mano come se fossero tre magnolie, ando
ridendn a farne un presente alla sua signora
che gići sedeva in carrozza. Che cosa le di
cesse, non lo so; ma me lo fece immaginare
uno scoppio di risa argentine veruitomi al-
1' orecchio mentre la carrozza si allontanava.
Chiamai a me il piccolo mercante ambu-
lante, e gli dissi: Sai tu chi ei*ano quei si
gnori che comprarono i tuoi barattoli?
N6, egli risponde; ma devono pur essere
i gran buoni e bravi signori. Non mi hanno
dibattuto un soldo, e non vollero nemmeno
il resto della moneta. Che il signore li be-
nedica per la carita fatta al povero slovacco.
Ebbene, io soggiunsi; se vuoi sapere chi
siano te lo diro io. Quegli ehe comperb e
pagb e il fratello del nostro imperatore, l'ar-
ciduca Carlo Lodovico, la bella e buona si-
gnora e sua moglie 1' arciduchessa Maria
Teresa, la graziosa clonzella e la loro figlia
V arciduchessa Margherita, ed il bel giovi-
notto b il di costei fratello maggiore 1' arci
duca Francesco.
II piccolo slovacco stette a guardarmi con
tanto d' occhi, gli sfuggi di mano quel cencio
di feltro bianco che gli serve di cappello, e
restd attonito, commosso.
Gredo che ora stazioni permanente nei
dintorni di Pajerbach per incontrare ancora
il buon signore e la bella signora che com-
perino i suoi zuffoli ed i suoi cucchiai di
legno.
Kim, 23 srpnja.
Desolatione desolata est urbs\ mogo bi
opetovati velikim prorokom. Zatekla rimljane
Ja rea stagione", pa svale, dakako ko može,
jer vašemu dopisniku non est datum, bježi
iz Rima, da u okolici na nekoliko milja od
glavnoga grada „ujedinjene Italije" sprove-
de ovo sparno doba i izbjegne zlim poslje-
dicama ubitačnoga zraka. Sve što je brčni-
Jega u gradu, već od davna zaboravilo na
ftito. Kralj Umberto, čiji je otac ušo u Rim
troz provalu kapije Pia, prvi je dao do-
"ar izgled; te istom se zatvorila sabornica
P°bjego prije u Moncu, pa eto ga sada u
]
J;Uri»u, te će i dalje; kraljica i mali kra-
Jević kupaju se u mletačkim vodama, koje
SU zdravije ho rimske. Predsjednici, Depre-
tis ministarstva, Tecchio starovieća i Farini
zastupničke kuće jedva dočekaše čas da se
bace u naručaj parnog voza i stignu gospodu
„onorevole", koji oprostnom knjižicom (ov-
dje u Italiji zastupnici putuju badava uz
oprostnu knjižicu, koju gdjegod, kako pro-
soči neki onorcvole u sabornici, posluže i
svojti pa i prijateljima!) odletiše k svojoj
kući, mnogi uzdišuć za zastupničkim sjeda-
lom, koje jim se možda za uvieke otelo, jer
će do malo novi izbori. U glavnom gradu
nestalo triju glavnih vlasti, osta novinstvo
— il quarto potere — da kuburi, jer mu
manje gradiva, a više truda. Ko dakle osta
u Rimu? Osta glavar katoličke crkve, Isu-
krstov namjestnik, Lav XIU, da bdije nad
vječnim gradom, kog mu providnost namie-
nila za prestolje i kog mu talijanski prevrat
svetogrdno ote. Papa ne bježi iz Rima,
ne bježi ni njegov dvor, rimski stožernici,
oni ostaju tu uz svoga duhovnoga i svjeto-
vnoga poglavicu, da s njime diele sreću i
nesreću. „Radje umrieti, no zapustiti sv.
Otca", pisaše neki štožernik, komu liečnici
svjetovali da podje iz Rima.
Pri ovakom prizoru padaju mi i nehoteć
na pamet pisma, koja je Petrucelli della
i nazacl koju godinu pisao, ako se u.
nevaram,u Gazzett.a d" Italia, svjetujuć tali-
jance da ostave Rim, jer da nije za glavni
grad Italije. Ipak talijanci ostaju, i sliede
uzprkos zakonu „delle guarentigie" psovati
i grditi sv. Otca. Spominjati ćete se da je
lani prigodom 13 srpnja, biva prigodom
svetogrdnoga napadaja na ostanke velikoga
Pija, napisala La lega della democrazia, ro-
varski list u kom su jednom i dalmatinski
irredentisti bili iznieli svoje tužbe proti or-
ganima austrijanske vlade, članak pun po-
grda prama Lavu XIII. Pozvaše urednika
na sud i bi osudjen, kušnje ga po milovaše,
a on, Aibert Mario, ne bud lud pretiskao
segodišta na novo isti članak, a sudbena
vlast muči. Pa još neki ter neki trube, da
je Papa slobodan u Rimu V — Ali ako Papu
ruže, neobasiplju ni Umberta ružama, pa
ni njegovoga pokonjega otca Manujla; ta
na vieke je istina: chi la fa, se 1'aspetti.
Prošlih dana družba vrativših se iz domovin-
skih bitaka 1848-49 i 1867 god. pozva
Napuljske družbe, da bi dopriniele podig-
nuću dviju ploča, koje bi se imale postaviti
u pročelje starih željezničkih južnih postaja,
da se na taj način počasti spomen Garibal-
dija i kralja poštenjaka (Re Galantuomo);
| ali jim napuljska republikanska družba od-
| govori: „Primamo danas poziv, da počasti-
mo Garibaldia i kralja poštenjaka, častili
smo i uviek ćemo častiti viteza čovječanstva;
ali nemožemo pristati na sastanak od vas
sazvan, jer neznamo (pazitel) da je bilo i
da može ikad biti Re galantuomini. Ovo
nije prvi put da se napada na kralja Um-
berta, i »a njegovoga otca, koji je ušo u
Rim. Već je neki Angelo Brofferio za živo-
ga Ecnanujiia izdao u Turinu epigram :
Di reo, due parti e re ;
Anzi, se io seorgo il vero,
La differenza h zero.
Reko sam malo prije, da je u Rimu ostala
četvrta vlast, novinstvo. A čim se bavi to
novinstvo? O svačemu i o ničemu, ali za-
najviše o egjipatskom pitanju. Italija, kako
jednom reče 11 Piccolo, napuljski list,
mora da je uviek po krmi ko kaić velikim
evropejskim brodovima, tako da je taj isti
list jednom pitao: Dov' e 1' Italia?? Prošla
su vremena, kad je Italija vraćajuć se raz
bijene glave sa bojišta dobivala na dar po-
krajine, koje bi joj Njemačka i Francuzka
osvojile, sada vrši pokoru za svoje griehe
— aitežki su. Tunižko pitanje svršilo, ako
i prividno, bez nje i proti njezinoj volji,
sasvim da je ona tamo imala velikih inte-
resa; egjipatsko će se svršiti bez da i tu
ona svoju progovori. Možda s antipatije prama
Francuzkoj, možda s načela slabijih: drži
se jačega, Italija se u tom pitanju bila pri-
hvatila Bismarkova fraka i za nj se krila.
Stvari su hodile ko po loju dok je Bismark
uplivao na egjipatsko pitanje, nu eto se sad
Bismark, po službenoj noti Nord. Allgem.
Zeitung, povukao sa poprišta, jer da mu se
tobože neće igrati uloge Napoleonida, pa
postao opeta „der ehrliche Makler". To je
strašni udarac za Italiju, koja ostaje na cje-
dilu i neuvažena ko n. pr. Španjolska. Na-
zad nekoliko dana, kad je limes turio miso
da i Italija učestvuje posredovanju u Egjip-
tu, Talijanci držeć se čvrsto Bismarka na-
musili se, a Opinione, umjereni list, ,,mont6
la bigoncia", kako kažu talijanci, da dieli
nauke Evropi. „Bisogna che gli stati d' Eu-
ropa, pisaše Opinione dne 15 tek. u br. 193,
dismettano 1'abitudine di considerare 1'Italia
come il loro comodino, a cui si ricorre al-
T ultima ora a titolo di ripiego". Danas je
Opinione povukla rogove, Europa ni po-
sljednjega časa neće da se spomene Italije,
Francuzka će i Englezka same opremiti
poso, a Italija će puhati u šake. Prosit!!
Biti ćete čitali u njemačkim novinama
kako od nekoga vremena čifutske novine
govore o Bismarkovom povratku iz Canosse,
a da je svemu tomu kriva sv. Stolica, koja
da je nenagodljiva. Da odnošaji izmed svete
Stolice i Pruske nisu baš ko nazad dva-tn
mjeseca to je istina, i to nam svjedoči i
pisanje novina, koje zadahnuje Bismark:
Nord. AUg. Zeitung, Pont, Kreuzzeiiung itd.,
ali nije istina da je uprav sv. Stolica kriva.
Osservatore Romano, službeno vatikansko
glasilo, u današnjem svom broju donosi čla-
nak, u kom se izmed ostaloga čita: „Da-
kako, nije se postigo podpuni i trajni mir,
koji će se istom moći postići kad nestanu
povodi razdoru. Uz to istina je, da se je ne
malo pokoračilo na stazi pomirbe, uzposta-
vljenj em diplomatičkih odnošaja i obskrblje-
njem većega diela praznih Stolica. Ostalomu
se je nadati od posljedica visećih dogovora
o pitanjima važnim i zamršenim... Kriviti
sv. Stolicu ako se ovi dogovori nisu priveli
kraju, niti je pametno niti je pravedno"....
Uhvati se je, da će na novo uzpostaviti
najbolji odnošaji izmed Rima i Berlina, a
da stvari neće izpasti na volju čifutskomu
slobodnjačtvu.
Do malo, ako Vam je po volji, opeta sam
s Vama '). * — m.n. —
Spalato, 24 luglio.
I nazionali compivano quest' oggi un atto
religioso pubblico che li onora sommamente.
Dopo venti anni di lotta sostenuta contro
nemici quanto potenti altrettanto sleali, con-
seguirono finalmente la vittoria, che negli
annali di Spalato si scrivera a caratteri d' oro.
Nella Chiesa di Pozzobon dei PP. France-
scani una massa di popolo, con alla testa i
neo-eletti consiglieri, assistette alla messa
di ringraziamento. Un atto simile e degno
d' ogni encomio. Ringraziare Icldio, che le
elezioni comunali per la prima volta si siano
compiute qui da noi con quiete, ordine per-
fetto, senza le deplorabili scene e soliti bac-
canali, che avvenivano per il passato, era il
primo dovere di quei partito che sulla pro-
pria bandiera scrisse: moralitd, ordine, eco-
nomia. Speriamo, e ne abbiamo motivo, che
il neo-eletto consiglio seguira sulla via tanto
lodevolmente inaugurata, rendendosi cosi be-
nemerito della religione e della patria. Un
partito che, per sostenersi al potere, scate-
neva in ogni occasione le passioni della ple-
baglia, il piu delle volte compra ed avvi-
nazzata; un partito che col proprio giornale
insultava la Chiesa, i Santi, il Papa, il Sacer-
dozio cattolico, spargendo fra il credulo po-
polo le piu assurde calunnie ed insinuazioni
contro il medesimo, dipingendolo quale ne-
mico dello Stato, e della Religione, un par-
tito, che gettava a piene mani il fango sui
venerandi Apostoli della nazione Slava ; un
partito, che per un nonnulla 1' anno passato
commetteva sacrilego scandalo, prendendo
d' assalto la Chiesa di questi PP. Coventuali
il giorno di S. Antonio, unicamente perehž
non si permise che la Chiesa serva a seopi
partigiani; questo partito del male e della
immoralita dovea cadere, e cadde. Ottimo
pensiero adunque si fu il ringraziare Iddio
d' un si segnalato benefizio, che condusse il
partito croato alla vittoria sotto la' bandiera
delV ordine e della quiete; sopra il partito av-
verso che teneva scritto sulla propria bandiera:
noi oseremo tutto. Dal profondo del cuore
anche noi ciiciamo: sia ringraziato Iddio.
II Dr. Bajamonti nelle memorabile sedute
dietali 8 e 9 settembre 1881, difendendo la
disciolta rappresentanza comunale, di cui
egli era il capo e 1' anima, e stigmatizzando
1' atto della Griunta Provinciale, con cui si
proponeva al Governo lo scioglimento del
consiglio comunale di Spalato, appellava al
vordetto popolare, che per lui ed i suoi sa-
rebbe stato piu che favorevole, ed a noi
suoi nemici cotrario, ed avrebbe inflitto se-
vero biasimo a coloro che furono autori dello
scioglimento, Governo e Giunta. II Dr. Bulat
rispondeva: „se l' eccelsa dieta rispondera
affermativarnente, ed approverk i' operato
clella giunta; in tal caso agli ex-i appresen-
tanti del comune di Spalato non resterk che
appellarsi agli elettori, i quali alla loro volta
li giudicheranno nelle prossime elezioni co-
munali". Bajamonti a capo del partito sedi-
centesi italiano appello al finale verdetto del
popolo croato di Spalato — (Vedi N.i 82,
83, 84 dell' Avvenire 1882) — e questi nelle
memorabili giornate di luglio con schiacciante
maggioranza — frase stereotipata dell' „Avve-
nire" — ]o pronunzio a lui ed ai suoi con-
trario a piena conferma di quanto il Dr.
Bulat disse terminando il suo diseorso; „Si
accerti il Dr. Bajamonti, che la popolazione
di Spalato, tranquilla ed onesta, se per venti
anni ha saputo sopportare il suo dominio,
saprk adattarsi anche ali' amministrazione di
uomini, che avranno di mira 1' onesta ed il
rispetto alle legge, e si presenteranno — e
gia si presentarono — alle urne col pro-
gramma ordine ed econoviia, mentre quello
della cessata amministrazione era Disordine
e dilapidazione! — Speriamo, che 1' instan-
cabile Dr. Bulat continuerk 1' opera tanto
bene da lui condotta fra sacrifizi e continue
amarezze; e che col nuovo consiglio lavo-
rerk alla completa esecuzione del program-
ma: moralitd,, ordine, economia. A. Z.
Nad Kotorskim zalievom, 21 srpnja.
Sadjoh u Gornji Stoliv, da prisustvujem
svečanosti mjestnog pokrovitelja svet: Ilije.
Nepokajah se! Već u oči dana 20. zvona i
40 mužara navieste svečanost.
Prije svega napomenuti ću, da se mogu
mnoga naša katolička mjesta ugledati u Nad-
Stolivljane, a vidjeti će se iz ovog kratkog
dopisa. Mali Nad-Stoliv ima zastavu 7. me-
tara dugu, 4 široku, krasnu zastavu, na njoj.;
sv. Ilija na ognjenim kolim, s nadpisom sveti
Ilija obranitelj Stoliva, a stoji preko 160
fi.na: sve skupljenih u selu; nije li to na-
tjecat se u nastojanju za bogoljubne svrhe !
Oko crkvenih vrata vio seje zelen vienac,
a na njem zlatnim slovima: Stoliv svome
obranitelju. Tim nekažusamo Nav-Stolivljani,
da su uzor-katolici, već i da ljube svoje,'
te da su čelik Hrvati.
Uljegoh u crkvu; to je mali raj, jer da
si htio ukusnije načinjenu Božju kuću, niesi
mogao. Zasluga je to veleštovanoga kanoni-:
ka Don. Pera Ivanovića mjestnoga župnika.
Čestitim Nad-Stolivljanim Misu je odpjevab
veleštovani kanonik Oparenović uz poslužbu
krtoljskog župnika D. Anta Petrini, te ču-
vara samostana sv. Nikole na Prčanju O.
Jeronima.
Mješćana te naroda iz okolišnih mjesta
hoćeš li više.
Tako i poslie podne naroda toliko, da su
veće od polovice morali ostati pred crkvom.
Diče li se Nad Stolivljani, da su uzor
katolici, da bez srama izpoviedaju biti si-
novi sv. katoličke crkve; sudite: — Bio je
blagoslav sv. Sakramentom, vas narod kle-
kne; nu stara je rieč med pšenicom bude
i ljulja tako i tu. Tri mladića tri uznesena
Srpčića (jedan od njih imao na glavi kapu
crvena polja, crne ograde, žalibože nije na
njoj bora uhvanja, zabranjeno je) ostaše na
noguh, pokrivenih glava). Evo ti jednog
čovjeka, pokaza im zube, što mislite! nesra-
mite se, niesmo u turskoj džamiji, pred Bogom
smo živim! Zasramljeni odkriju visoke glavel
Poslie tog sliedio je narodni ples, pjevanje:
narodnih pjesama, čim završi taj dan.
Mene ples nezanima, radje obadjoh selo;
al ljubavi naroda, gostoljublja, stvar je ne-.
izkazana. .
Još bi mogo govoriti, o rodoljublju Nad-
Stolivljana, al neću duljiti, već ću opaziti,
da nadpisi na mjestnom obćinskom zdencu,
te na njekim drugim sgradam u našem au
jeziku. * K. H.
RAZLIČITE TIESTI.
NaŠe starine. Primismo sa zahvalnošću tu
skoro knjigu izašlu u Beču u c. k. drža-
vnoj štampariji pod naslovom 5. Donato in
Zara. Napisana je njemačkim jezikom, a sa-
stavljena od glasovitog učenjaka starina Luja
Hausera u Beču uz pripomoć našeg domo-
rodca veleuč. D. Frana prof. Bulića. Knjigu,
koja, kako joj sam naslov kaže, ima za
predmet starinsku znamenitu crkvu sv. Du-
nata u Zadru, resi 1 slikana tabla i 19 i-
lustracija. Ova je radnja bila tiskana u VIII.
svezku „Mittheilung. N. F. der k. k. Central-
Commission ittr Kunst und hist. Denkrnale".
Pišu nam iz Imotskoga:
Odkad je božjoj providnosti Nj. Veličan-
stvo c. k. apostolsko udovica Maria Anna
pozvana da ostavi kuću Savoje, kojano dala
nebu svetih; i da sjedi uz Cara u Beču, po
svem austrijanskotn carstvu nejma blizu
svete zgradje, jal dobrotvornoga zavoda, jal
obće kakve nevolje, da nisu oćutili blagodat
njezine blagotvorne ruke. Pa evo i mi ovih
dana primismo for. 200 za ures naše veli-
čanstvene nove crkve sv. Frane. Franjevci
i pučanstvo ostaju harni prama Dobročini-
teljici i od Boga joj vape sve milosti.
Pišu nam izSpljeta: D.r Bajamonti, kako
doznanjpm od najpouzdanijeg izvora, netom
uredi svoje kućne posle, odplovit će put bie-
lih Mletaka.
') '»lolimo. Biti ćemo Vam harni. Ured.
Broj škold u Dalmaciji. Evo potanjih
podataka. Jednorazrednih imamo 201, dvo-
razrednih 32, trorazrednih 12, četveroraz-
rednih 8, napokon 39 pomoćnih ; osim
toga 26 privatnih, izmed ju kojih 10 pra-
vom javnosti. Broj obvezanih na pohadja-
nje u Dalmaciji jest od 22.143, a broj
onih koji pohadjaju od 14 492. Broj učitelja
usposobljenih: 173; učitelja svjedočbom: 76;
bez nijedne svjedočbe: 47. — Učiteljica ima-
mo 81, od kojih 41 svjedočbom usposobljenja,
35 svjedočbom zrelosti, 5 bez svjedočbe.
Osim toga imamo 204 vjeroučitelja.
N. L.
. Morski vo. U Kaštelim ulovili su ribari
•Tn<yskog vola od 400 kilograma.
Natječaj: za pregledaoca kod računarskog
odsjeka dalmatinskog namjestništva.
Riceviamo dalla spett. Direzione delle poste
dalmate:
L'attuale itinerario-orario dei vapori po-
stali della ditta Fratelli Rismondo sulla li
nea Spalato-Metkovići viene modificato come
segue : Anđata
Q15 }? ° r> Ais » » »
630 „
Part. da Spalato ogni lunedl ore 1 p. m
Arrivo a S. Pietro „ „ 2 „
„ Almissa
„ Pučišće
„ Makarska „ „
Part. da Spalato ogni mercoledi ore 5 a. m.
Arrivo a S. Pietro ,, „ 6 „
„ Almissa „ „ 716 „
„ Makarska „ „ 940 „
Part. da Makarska ogni marted\ ore 5 „
Arrivo a Gradac „ „ 715 „
„ Fortopus „ „ 10 „
„ Metković „ „1115 „
Part. da Makarska ogni mercoledi ore 955 „
Arrivo a Gradac „ „ I2,0mr.
„ Fortopus „ „ 255p.m
„ Metković „ „ 410 „
Ritorno.
Part. da Metković ogni giovedi ore 7 a. m.
Arrivo a Fortopus „ „ 8
„ Gradac „ „ 104s„
„ Makarska „ „ l15p.m
„ Almissa
„ S. Pietro
„ Spalato „ „ 610 „
Part. da Metković ogni lunedi ore 7 a. m.
Arrivo a Fortopus „ „ 8 „
„ Gradac „ „ IO45 „
„ Makarska „ „ l15p.m
Pučišće
Q40 » 0 » 4.56 n * n
Almissa
Spalato
Q30 » ° »
» * » „ 630 ,,
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.45 — 9.47 ;
dukati: 5.58 — 5.60; Šterline: 11.86 — 11.88;
london: 118.76— 119.25; bankanote talij.:
46.15 — 46.30; dohodak aust. u papiru:
76.85 — 76.95; Lloyd: 658. — Ulju je Dalm.
ciena: 41 — 42 fior. cent.; prodalo ga se
400 centa.
S mora. Iz Kodnja (Copenhagena) pišu
da su pomoću parobroda potisnuli brik
Dunay, koji se bio nasukao, te da su ga
dopeljali u Copenhagen s dielom tereta.
Ronci nenadjoše nikakve oštete, do mjede-
noga oblučja, koje kad popravi moći će na-
pried — lz Gibraltara brzojavljaju da se
je tamo svratio b. Milivoj, krcat ugljevlja,
iz Svvansea put Trsta, jer mu voda probila.
OSMRTNICA.
«"()•/ o\ 3sol <J>iXou<JIV - dzo r/.s t, vsoc.»
Neumoljna smrt hara svojom kosom po
mladom hrvatskom polju.
Dne 9 tek. u deset sata u večer iza du-
gotrajne bolesti odieli se sa ovoga svieta
nadobudni klerik AntUU Zaneta u svojim
rodnim Kaštelima.
Od mala pokazav osobiti umni dar izta-
knu se i u Spljetu i u Zadru i u Senju;
te ga kaštelanci ljubili ko nijednoga od
svojih sinova; nadali se da će biti na diku
i na uhar rodnim Kaštelima i cieloj domo-
vini.
Osvrt na put u tudjimi.
(v. b.r 63).
Carska Burg odaje staroliku sgradu i
kroz njezin svod priko Josef s Platz, gdi
straža svakog trena odskače na pušku, do-
padosmo na bogatu ulicu Graben i tu oda-
hnusmo. Ovdi je na obe ruke svitaka bo-
gatija a luksus i prozirnosti sa svih strana
u oči ti, ko munja, udara.
1J 4 po podne, pošto se posavitovah sa
vištakom rad moje boli, uz još jednog druga
našinca M. dovezasmo se do zamamljivog Pra-
tera. Iza lagodna odmora popesmo se na gvo-
zdenu rotundu. Do galerija na parni čekrk,
a dalje po željeznim stubam izvanka u vrh.
Pogled leti u daleko, al ipak Beč je zastrt
sitnom maglom, rad velika tvorničkog i ku-
hinjskog goriva, i u srid lita. Na livu stranu
Dunava nasladih se videć cilo selo Slovaka.
Ustavili se na Kalenbergu i uzdahnuh na
spomen junačine Sobyeskog, u samu rič sve
razgledah što se vidit da. U pučkomu Pra-
teru nagledah se igrača do sitina. Tu su
Al čovjek umuje a Bog .boguje ; u
cvietu mladosti, istom je bio izučio škole
i pripravljao se da uzadje na oltar, da pri-
kaže Bogu prvo posvetilište sv. Mise, smrt
ga ledenim svojim rukama ogrli i svali u
hladni grob. Neosta duše u donjim Kaštelima
koja na Lovrinčevo neproplaka nad otvore-
nom grobnicom nadobudnoga Antunu. Već
u bolesti njegovi mu seljani pokazaše koliko
ga ljube; a po smrti učiniše što dosad ni-
komu drugomu.
Njegovim zadušnicama prisustvovaše ne
samo svi njegovi seljani, no i mnogi iz o-
bližnja dva sela; izmed kojih upadahu u
oči: svi svećenici, načelnik sa svojim taj-
nikom, čitaonica, pučki učitelji sa učećom
se mladeži, djaci viših škola i t. d. Cetri
djaka viših škola nasila su lies, a pred
liesom dvojica na tepsijama do dva liepa
vienca, jedan saučenika a drugi kolega kle-
rika; šest pak klerika nosili su oko liesa
dupliere. Lies je bio okićen pjesmotvorima
prijatelja i saučenika.
Na taj način otačbina je svoju dično iz-
punila, a i zaslužio je takove počasti mla-
dić, koji joj je bio na diku.
Pripomenuti nam je, da je Antun umro
smrću pravednika, podajuć se Božjoj volji.
Antune ! Sa nebeskih visina moli se Bogu
za ožalošćene rodjake i prijatelje i za do-
movinu, koju si ti svim žarom svoje mla-
denačke duše ljubio. Saučenik.
Plovitba aust.ug. brodova.
Anversa: doj. 18 kol. Lincoln ; 19 Dora.
Bordeauz: doj. 20 kol. Petroslava Calais
odj. 18 kol. America, k. Valentin, N. York.
Carđiff: odj. 19 kol. Lusignano, k. Gla-
dulić, Zeleni Rt; Balthasar, k. Tarabochia,
East London; Padre, k. Velušig, Buenos
Ayres. Carigrad: doj. 12 kol. Mala Ma-
rica; 14 Obilić. Falmouth: doj. 18 kol.
Dalmazia; — odj. 19 kol. Imperatrice Eli-
sabetta, k. Ivančić, Amsterdam. Gjenova:
odj. 19 kol. Vodja, k. Kosulić, Baltimora.
Greenock: doj. 20 kol. Grad Karlovac.
Jakin: doj. 17. kol. Kneginja Milena.
Lioata: doj. 17 kol. Petka. Lisbona:
doj. 16 kol. M. Premuda; Phison. Malta:
doj. 15 kol. Elena D.; Anna. Marsilja:
doj. 19 kol. Formosa; 21 Gvietnidan; —
odj. 20 kol. Alessandro B., k. Vranić, Ca-
rigrad. Poulliac: doj. 18 kol. Roma; Toni
C. Porto Empeđoole: odj. 19 kol. E~
ridano, k. Pelizzaro, Trst. Swansea: doj.
18 kol. Nina: TTmolden: doj. 20 kol. Im-
peratrice Elisabetta.
Bark. Emma, kap. Pendo iz N. Yorka
put Carigrada, dne 23 srpnja nalazio se u
širini 41 Sj., a u duljini 35 Zap. — Bark.
Rosina, k. Tonetti, iz Chittagonga put Mar-
silje 18 srpnja u širini 35 Jug., a u duljini
23 Ist. — Bark Carmela, kap. Polić, iz Fi-
ladelfije put Mletaka 9 kol. susrete paro-
brod G. W. Waard.
Ođpisi , K D."
Platili:
do konca g. 1883: m. p. O. M. Ljubić;
do konca g. 1882: m. p. D. I. Pavlović,
O. St. Gjirlić, veleč. Samostan 00. Domi-
nikanaca u Spljetu, č. g. I. Mratović, m.p.
D. S. Sapunar, č. g. A. Nikolac, m. p. D.
S. Čulić, 0. I. Benutić, D. T. Pavlinović,
D. A. Milić, D. M. Bitanga;
do konca lipnja god. 1882: č. g. Mar.
Markić, si. Narodna Čitaonica u Skradinu,
m. p. D. I. Banić;
na račun g. 1882: m. p. D. I. Žic f. 5:50,
D. I. Pavičić s Brača f. 5;
do konca g. 1881: preč. D. Stj. Buljeta.
C. g. D. M. ai. — Katuni — Istina je da ste
nam postoli lani f. 10 preko preč. D. M. B., ali
ono nije bilo za predplatu nego ia dva roka 1
D. za „K. D." i kao takovo uneseno u dotičnu
knjigu; s toga predplata ostaje kako već znate.
Da smo Vam preporučeni. Srdačan odpozdrav!
C. g. D. Iv. Ž. — Supetarska na Rabu — Još
f. 2 : 50 i Vaša će cienj. predplata bit namirena
do konca t. g.
Ć. g. Ant. Nik. — Metkovići — Da bi Bog
dao svakom našem predbrojniku Vaše točnosti! —
Srdačan odpozdrav!
č. g. X. — Šibenik — Cienj. dop. o omlatini
u dojdućem broju.
Ć. g. X. — Sinjska okolica — Vaše zanimivo
razlaganje na svjetost će koliko ikad prije bude
moguće. Molimo uz to dostavite nam i obećano o
„Prvenstvu". Bog Vas poživio!
Č. g. Š. L. — Zemunik - Obrnusmo. — Šaljemo
Vam br. 29, 36, 51, 63, 65. Ako znate da ima
još koji, molimo pregledajte Vi pa nam javite.
Zdravo nam!
C. g. X. — Drniš — Već tiskano.
Ć. g. 0. M. Š. — Mak. Primorje — Našast je
način da se dično preuzme s neugodnog nemara
zapostavljeno sabiranje. Bek bi da će se ovo ro-
doljubno poduzeće pomladit i bujno razbusat.
Č. g. L. R. V. — Arbanasi — Visoki ljudi sile
se da zategnu još za koji tjedan, te da stvar ne
stara odlučismo oglasit oduševljeno Vaše pismo u
dojdućem broju. Bože daj, hiljadio se uzorni pri-
mjer naprednih Arbanasa.
č. g. D. C. G. — Slunj — Zdravu razsudji-
vanju, pa makar bilo i proti „Slobodi", nemože bit
prepriečen ulaz u nezavisan list. čast svakomu,
al najprije istini. Nemogosmo došle radi gradiva,
koji kako vidite diže nas n iznimku, da je naš
list bez „četvrte strane", bez oglasa ; samo što
se kad i kad koji pomoli: toliko da se neizgubi
pravo. Toj bismo u ostalom ugodnoj poplavi ma-
terijala mi lako našli oduška, da nas naši pred-
brojnici neizplaćivanjem nemeću na muke.
Ć. g. A. B. — Lopud — Ne buduć upotrebili
Vaše biljegovke, stavljamo ih na Vašu razpoloži-
vost. Zdravo !
SI. Sveuč. knjiž. — Zagreb — Odpremamo :
5 izt. „Crtica", 5 izt. „Uspom." i 10 izt. „Kir.
i Met.". Za „Pojave u zraku" treba Vam se obratit
na č. g. pisca Slav. Sinčića učitelja pri gradjanskoj
učioni na Korčuli.
C. g. Stj. Lauš — Gradac kod Vrbovca —
„Hrv. bibl." predata na poštu u petak.
Č. g. D. T. P. — Poljica — Oduševljeni dopis
u dojdućem broju. Življeli i napredovali sviestni i
krepostni Hrvati Poljičani!
Ć. g. D. M. Š. — Orebići ~ Obustavi8m()
S poznatog Vam inada kasnili nam i ovaj pu^
troška nikakova! Bog Vam dao uztrajnost u radu
toli mučnu ali i ne manje zaslužnu i slavnu.
Č. g. X. — Spljet — Lekciju za „Avvenin«
red nam je ostavit za broj od četvrtka, jer n
danas uz najbolju volju nemoguće,
Č. g. L — Kaštel Sućurae — Pregledali
i zgotovili za dojdući broj nu, ako ste kael, uz Vašu
odgovornost kao Priobćeno po cieniku, buduć j«
oblik sasnta osoban. Hvalimo što rabite tamo po-
četna slova; to bismo mi svakomu u obće prepo-
ručili kadgod je stvar poglavito osobna a kad se
cilj može postić svejedno.
mukle striljane, tu je uz svirke trka na ko-
njim, na kolim, na vlakovim i tu je u kratko
avačesa što mali puk, osobito ditcu, može
zabavit i upokojit. Bijaše kasno da obadjemo
panoramu Kairsku, al zato positismo izloženi
muzej ljudske naravi pri raznim fazam ži-
vota. Izložen biaše i novi sritni pokušaj
glasovitog Billerota na želudcu i njegova
operacija na beznosnim aa pohvalnim uzpi-
hom. Tu me takodjer obezeknuše razna gr-
desna mučila, kočila, koja živote ljudske
okrutno daviše i zazgledavši po tehanu kupe
u voaku biloputne i crnoputne vratih se na
konak veseo i zadovoljan.
Još mi biaše cigli dan u Beču. S toga
sam podranih i do 9 svu ponositu — žali
bože čifutsku — Ringu obadjoh. Na njoj uz
velike sgrade krili se ogromna Opernhaus i
širi se veleukusna Roschildova palača. Tu
se da opaziti razlika novog Beča prama
novom Rimu i zavapit je: oh koli je pala
drevna, solidarna, stara • talianska radja!
dočim nimačka odaje u glavnomu kripčinu
i kolosalnost.
Zahvala
Tronutim siđcem zahvaljujemo svim
onim plemenitim dušam, koje se zauzi-
mahu i bijahu nam pri ruci za dugo-
trajne bolesti našeg dragog Allie.
a po njegovoj smrti učestvovahu nje-
govu sprovodu i nastojahu nas utješiti
jali besjedom jali pismom u našoj tugi
i žalosti. Osobito paka zahvaljujemo
vriednomu kandidatu liekarstva Aram-
bašinu na njegovoj izvrstnoj ljubavi,
koju izkaza prije i poslie smrti našemu
nezaboravnomu pokojniku.
Petar Zaneta, otac pokojnika.
Pop Pravdoje, brat pokojnika.
Stjepan, brat pokojnika.
Obznana.
Ovih dana primismo od poznatoga našega
Dubrovčanina Petra Mančuna prekrasnu sli-
ku Nj. Svetosti Leona XIII. Sliku, koja je
upravo krasna, salonska, urezao je u ocao
sin Mančunov Josip, na kojoj je preko dvie
godine radio. Sveti Otac sam je uz vlastiti
podpis napisao na sliku ove rieči: Beatus
populus cujus Dominus Deus ejus. Djelo ovo
jest u svim krugovima našlo veliko prizanje,
i sam sveti Otac nagradio je Josipa Man-
čuna, da mu izkaže svoje priznanje, zlat-
nom medaljom, i učinio ga kavalierom reda
Grgura Velikoga. Zamoljen od Petra Man-
čuna, da istu sliku hrvatskomu i obće slav-
janskorau narodu obznanim i preporučim, to
baš rado činim, jer je slika svake preporuka
po sebi vriedna. Tko si želi uresiti sobu
slikom Svetoga Otca, to mu je slika Maneu-
nova umjetna i jedna od najljepših, što jih
ja do sada vidjeh. Mjesto da podupiremo
razne Šljepare, koji sa raznim slikam i po
našim gradovim hode: uzmimo radje sliku
našega umjetnika, rezbara Mančuna.
Slika može se nabaviti po uredničtVu
„Katoličke Dalmacije" u Zadru, ili po meni,
a stoji 7 for. Ciena mogla bi se na prvi
mah činiti i prevelikom; ali kad se uzme
sama stvar i radnja u obzir, manja se uda-
riti nemože.
Zadar, 12 kolovoza 1882.
Matija Rihtarić.
Zatim sa prijateljem B. nauživah se uku-
snog Stadt — Parka, kog pripolovljuje mala
Viener i veliča krasni Kur Salon, gdino bečki
velikaši zabave vode. Priko Schvartzen-
bergova Parka zadjosmo u raznoliki Park
glasovitog Belvedere. On se penje kO div
na izoritu i krasnu mistu, te mami k sebi
ljubimce kista. U srid njega veliča se mra-
morna dvorana sa slikam Marije Terezije i
Josipa II. Na livoj su slikarije nimačke,
medj kojim unapose Starac i Starica punim
pravom prvenstvo nose. Na desnu je talijan-
ska raznodobna slikarija, koja činim puno i
puno nadilazi nimačku. — Zamamljiv je i
zanimiv, naosob za slikare, taj divotni Bel-
vedere.
Po obiđu uvezosmo se u Schonbrunn. Ve-
ličanstven je i vilovit pust nebio! Velekrasno
ljudskim umom i nimačkom točnosti razre-
djen i gojen opaja te i diže u nadzemlje.
Što je dragić na carskoj kruni to su Glo-
riette na tom lipom Schonbrunn-u. Duge i
duge povorke vitih stabala ukljaštrenih i
jednoliko uličenih pružaju razkošne šetnje i
Errata-corrige.
U br. 62 u dopisu iz „Curzola" na mjesto
„Oontessa Saffi vedova dal Sozzo" ide:
„Contessa Giustina Saffi vedova Dalpozzo."
sviž nov ti život otvaraju. U zvirinjaku je
dosta zabave, jer se tu sila naroda ogleda i
sovom il 8 onom živinom šemluči. Tu saoi
vidio množinu limuna i naranača lipo goje-
nih, al bez ikakva ploda što nam kaže:
svakom podneblju svoja osobitost. Raznovr-
stan je botanički vrt i zamirne su stare i
nove sere, koje su ogromne od gvozda i
kristala sastavljene.
Tu večer naši djaci držaše oprostnu sidnicu
u Zvonimiru, na koju me bijaše pozvao nji-
hov Pridsidnik prijatelj B., al imajuć sutra
na put nemogah prisustvovati i milo se
oprostiv sa Bi M., koji me dopratiše tlft
konaka padoh u noćnu zaborav.
Što mi kaza stolni Beč ? Evo što. Mar i
radišnost čoviku pripravlja svaku ugodnost,
a trizmenost i nauk pitomi mu srce i diž«
ga na svoje dostojanstvo bez nadutosti i
napetosti. Bečlija uživa svaku lagodnost i
hoće u sitnoliku da mu cio bili svit p^
očima lebdi.
(Sliedi). .
Tiskarna Ivana Woditake,
U bečkoj zastupničkoj kući počela
se raspravljati novela zakona o obrtni
čkom pravilniku. |
Ruski ministar za posle s inozem-
stvom g. de Giers, koji se sada na-
hođi u Rimu, bio je na 6 tek. kod
sv. 0. Pape, a na 7 tek. posjetio je
Vatikanske muzeje i galerije.
Kud se ide put Berlina?
Kad nam je onomadne s naslovom „Sla-
vensko hodočašće u Berlin" bio red ustat
proti novoj središnjaskoj politici o državnom
jezika -njemačkom, branjenoj na žalost u
„Nar. Listu", u glasovitim dvama člancima
č. g. M.; mišljasmo da nara neće bit veće nužda
povratit se ikad na obranu hrvatskoga na-
rodnoga i zakonitoga prava ; a to proti po-
zvanom branitelju toga prava. Nu uzalud.
Da je branjenje njemačkoga jezika ko
jezika državnoga, politika preopasna i veoma
nepatriotiČna, da je to politika koju brane
centraliste a ne federaliste, da je to smrto-
nosna politika za nas Hrvate, da je to pače
i nesmisao i velika nepravica i grdna nedo-
sljednost za „Nar. List", dokazali smo ne
samo svojim razlozima nego i nepobitnim i
sjajnim razlozima iz „Nar. Lista".
Netreba nam dakle danas povraćat se na
dokaze o stvari o kojoj je u ostalom sva
Hrvatska uvjerena i o kojoj je bio do na-
zad malo čvrsto uvjeren i sam „Nar. List".
Ali, pošto se prohtjelo g. M. opet zavrć
dva slova u obranu blagodati, koje bi nam
prosuo u kuću i predkućje državni jezik
njemački, red nam je podviknut tom ču-
dnom shvaćanju hrvatske sviesti: Stan'! —
Svom novom članku, (v. br. 96 „N. L".)
g. M. nadjeo ime veoma,slično onomadnjem
našemu, jer premda kaže „Ne u Berlina
nadostavlja „no u Beč«, kao da nam je
htio tim spomenut put koji Berlinu vodi,
da je taj naime preko Beča. To je u ostalom
od svakoga Slavena priznano i to je toliko
istina da je federalista Hohenvart, samo zato
jer je za svoga ministarstva pokušao pre-
sjeć taj put, bio uplivom. Berlina svrgnut!
Nego i sam članak g. M. na ponovnu o-
branu državnoga jezika njemačkoga, najbolje
nara svjedoči koliko je ta politika po nas
štetna i (zovimo stvar svojim imenom) sra-
motna.
1 baš evo vam čim se brani g. M.
On najprije brani urednika kažuć već
pobitu stvar, da naime za članke sa siglom
„urednik lista neodgovara (ništa?) za sa-
držaj". Komodna načela! Metni dakle znak
pod tvoje članke pa piši što te volja: ure-
dnik neodgovara! Nu čemu tada priobćena
po listovim, da nikakav drugi razlog nespo-
menemo, il čemu trudit se dokazivat: urednik
ne odgovara, ako su čiste vaše namjere i
dobra po narod vaša germanizacija ?! ')
Sto zatim gosp. pisac spominje o „nekom
piscu* u „Katoličkoj Dalmaciji*', o čudu
„nikada" nevidjeuu (jer smo iztakli ećlatan-
tna protuslovja u „Nar. Listu" videć gdje
sada viče evge stvari kojoj je sve dotle vi-
kao pereat) to je sve tako šaliive naravi
da mi volimo rad ,,N. L." i g- M. premučat
opazke koje bi na to išle. S toga osvrnut
ćemo se samo na ostale tvrdnje.
G. pisac veli da „Politik" i "Tribune" ne
vide germanizaciju u njegovim predložim.
Nevidjet germanizaciju, to je odveć in nube.
Pa neka i to! Zar rekoše da tiviđjese sla-
vizaciju ? il kroatizaciju f Hic salta ! I to je
uzet u obzir: da je „Tribune" ministerijalno,
a i „Pol." i „Trib." njemački pisane; i da
Česi kaeli bi bili bit samo ravnopravni s
Niemcima; nu nas Hrvata drugi je položaj
napram Niemcima : mi s njima nemamo nego
savez carstva i krune: mi s njima nijesmo po-
miešani ko česi. I Zagrebačka „Agramerica"
mogla bi podviknut: evala! al to bi dokazalo
samo da č.g.M. ima krivo. Pa što? treba li
tražit češke i n jemačke novine da nas Hrvate
uče što je hrvatsko državno pravo, za kojim
Česi samo uzdišu, jer ga nemaju? (Jemu se
nepozvat radje na članke prijašnjega „Nar.
Lista", članke pisane ne „Bog zna od koga"
nego očito od uredništva (bud nemaju ni-
kakve sigle) il za uredništvo od preč. pr
vaka D. M. Pavlinovića (sudeć po jedrim mi-
slima, punim hrvatske čiste sviesti). Pa čemu
se nepozvat na „Slobodu" na „Pozor11 i t. d.
domaće hrvatske novine nego na niemčeće
tudje ? Svakako to stoji da državni položaj
češkoga i drž. položaj našega naroda posve,
je različit; Česi nemaju priznana državnog
prava ko mi. Mi smo država n državi. Pa
uzet je u obzir i to da Česi imaju 3 mili-
juna Niemaoa kod kuće i da bez njegovanja
njemačkoga jezika nemogu se proć nikako.
Al u nas gdje su ti niemci ? S toga htjet
nas uvesti državni jezik njemački, to je ko
htjet na pr. uvesti državni jezik francuzki.
Uredništvo „N. L." priobćujuć, kako ono
kaže, „rado'-'- članak g. M„ čini mu opazku, i
govori: „Priobćujuć članak, po sebi se razumi da
mi ipak ostajemo na našem hrvatskom gledištu."
Nije li to ko reći: ovaj članak nije sa „hrvat-
skog gledišta11? (pa ga ipak „rado" priobćujete!).
Uredništvo opaža nadalje da se ovdje radi o tom:
„da idjemo koji korak napred" (kad je uvadjanje
njemačkoga jezika ko državnoga — na mjesto
jedinoga državnoga hrvatskoga - „ko-
rak napred", najbolje bi dakle bilo poniemčit i
škole i sve ; onda bismo bili dva i tri i više
koraka napried. Ele dakle: predložite i to!). Go-
vori takodjer -da predlogom g. M. „nebismo ništa
izgubili", da se po tome „njemština nebi ništa
razširila (a zar je malo širenje, podignut jezik
njemački na ugled jezika državnoga i to i ondje
gdje jedino hrvatsko pravo vlada?!
mogli ustanoviti; jer niti što može biti sve-
zano, ni razrieŠeno, nego ono Što sveti Petar
razrieši, oli sveze. Nije dosta. Za Petra oso-
bito Gospodin moli, da neprestane vjera
njegova, i hoće da stavnost u vjeri što je
od njega Petar dobio, tu ostali Apoštoli od
Petra prime ^ jer on, koji je od pogla-
varom ciele crkve postavljen, mora da utvr-
djuje braću svoju. — Zar nije ovim i- ne~
pogrješivost u vjerskom učenju Petrovih
nagtupriika bistro označena; pokle — sve
što se oblasti?« tiče' -- Leo identificira na-
stupnike Petrove s Petrom?
CSliedi).
II passaggio di Venere sul sole.
vi.
Le đifficoltk inaspettate.
Quando il 3 giugno dell' anno 1679 cento
e quarantanove tra matematici e astronomi,
distribuiti a gruppi in ottantuna stazioni,
osservarono la prima volta il passaggio di
Venere secondo il metodo di Halley, tutti,
qual pili qual meno, restarono sorpresi da
grandi e imprevedute difficoltk. Dovendo
essi misurare il tempo che il centro di Vej-!
nere impiega a traversare il disco del sole,
doveano notare precfgamente 1' istante dei
contatti interni ed esterni, che il disco di
„Ali taj zakon neće samo za Dalmaciju
služiti, nego i za sve pokrajine i kraljevine
austrijske", nadodaje g. -pisac. Mi smo mu
harni na ovom razlogu, jer je sasma nama
u prilog. Baš zato što njemački jezik ima
postat obći, državni, baš zato Slaveni mu
se imaju tom većom dosljednosti i žilavosti
opirat, jer je pogibelj veća.
I razlog g. M., da mi „nemožemo što i-
znimnoga tražiti" čudan je. Mi netražimo
ništa iznimna, nego to traži on, koji predlaže
Šta došle nije bilo. Mi netražimo ništa i-
znimna nego samo da nam se nekrnji već nam
priznano, tnapram drugim slaven skim po-
krajinam iznimno državno pravo hrvatsko.
Što da rečemo pak o točkam gdje pisac
poriče Hrvatskoj pravo na samostalnost,
i gdje se o sjedinjenju izrazu je: „Ako
igda budemo sjedinjeni sa Hrvatskom"
(razumij preko Velebita)! šta da rečemo
kad čujemo: „Ako je sramotan moj pre-
dlog, zašto puštati da zastupnici na carevin-
skom vieću i u delegaciji govore njemački
(kao da se tko ikad tomu radovao)!? „Zašto
nepsujete kad naši djaci polažu u Gradcu,
Beču i Pragu njemački izpite" (kao da ne-
zna da se baš radi toga najviše, a ne iz
slavohleplja, ustrojilo hrvatsko sveučilište
u Zagrebu, te se baš zato peli našim: u
Zagreb) i t. d.; sve razlozi i navodi koji
dokazuju nepristojnost i opasnost daljeg Si-
renja njemačkoga jezika, stvarajuć ga i dr-
žavnim, da nam, kalio sada u Carev, vieću
i delegacijam, i t. d., tako još i bliže stupi !
Ala je divno ovakovo shvaćanje slavenske, a
naosob hrvatske sviesti, i ovakovo tumačenje
hrvatskoga uzakonjenoga državnoga prava.
Nego, dulcis in fundo, pod konac, g. pisac
podvikuje nam: „Zaludu je ustati proti nje-
mačkomu jeziku, jer se ovaj širi". Vrlo
liepo ! Dakle kad se već sam širi, pomozimo
mu i mi, podignimo ga na čast državnoga
jezika neka, kako nas je za četiri sto go-
dina dojila talijanka, sad nas stane dojit
njemkinja ! Cemu tida borbe ? Uzmimo svoj
sak i pak pa oslobodiv se talijanskoga po-
djimo, na mjesto u Zagreb, preko Beča ra-
vno u Berlinski tor. Drang nach Osten bit će
tada uspiešniji i onaj Varcinski starac koji
je, i bez državnoga jezika njemačkoga u
Cislitavi, znao razaslat svoje pionire u Ca-
rigrad, ko i u F'ttrograd., u Persiju, pa i u
daleku Kinu (fakta) bit će tim laglje s nama
gotov. — Osviestimo se dakle a ne vodimo
narod etranputicam na strmoglav pod jirmom
centralističnog rodol jubija.
Bje li sv. Petar u Rimu?
(v. br. 95)
Spomenuh kako otci stavljaju dolazak sv.
Petra u Rim o 42. godini p. Isusu. Godine
Venere avrebbe fatto
col disco solare. Per
maggiore intelligenza
rappresenti HK il disco
del sole, AB un tratto
dell" orbita di Venere;
passando il pianeta sul disco solare, succe-
dera un primo contatto esterno in t,, un
secondo contatto interno in t2, un terzo con-
tatto interno in t3, un quarto contatto esterno
in t4. E chiaro, che 1' istante preciso in cui
ilj centro di Venere si trova sull' orio del
sole, sar& dato dalla media degli istanti in
cui Venere stara col sole in contatto interno
ed esterno. Ma, a precisare 1' istante dei
contatti quegli astronomi trovarono difficoltk
insormontabili. Essi intanto, lungi da poter
discernere coi loro telescopi il primo con-
tatto esterno di Venere col sole, non pote-
rono vedere il pianeta, se non quando avea
gik intaccato il disco solare notevolmente.
Peggio poi, quando osservarono il primo
contatto interno; videro allora Venere cir-
condata da una corona luminosa, la quale
senz' altro rendeva incerto 1' istante, in cui
ella si staccava dal lembo interno del sole;
e' come questo non bastasse, videro ancora,
che si traeva dietro una striscia nera, come
uba goccia d' inchiostro viscoso, dalla quale
poi si staccava bruscamente, quand' era en-
t^ata ben innanzi nel disco solare. E queste
apparenze si rinnovarono in senso inverso,
e con dimensioni variate della goccia nera,
40. Petar bi oslobodjen od Angjela iz ta-
mnice, u koju bi od Iruda bačen, i pošto
se braci prikaza u kući matere Ivana Ma^j
ka, izašavši podje u drugo .mjesto — et? Itel
pov toirov — veli s. Luka. Budući da Djela
apostolska još za više od 20 godina poviesi
zahvaćahu, jamačno sv. Luka je znao zato
drugo mjesto, kad je. toliko vremena kašnje
pisao nego je Petar otišao iz Jerusolima:
zašto dakle nije izriečno mjesto označio?
odgovor je Iahak. Poslanica Petrova bila je
poznata Luki, jer pisana iste godine ili naj-
zad sliedeće od kako je Petar prispio u
Rim, koga je on Vavilonom spomenuo. Nije
dakle Luka potrebovao da spominje ime
mjesta, kad je obćinam bilo poznato isto.
Da je Petar u to doba pisao rečeni list, da
se i iz toga zaključiti što u njem saobćuje
pozdrav Markov i što ga šalje po Silvanu;
jer Marko malo zatiem napisao je svoje E-•
vangjelje i bi od Petra poslat preko Ogleja
u Aleksandriju, odkle iza glada četvrte go-
dine Klaudijeva vladanja počeo seje starati
za svete u Jeruzolimu, šaljući jim milostinju,
kako Josip EMavio svjedoči ob istoj; a da
je to sv. Marko, a ne tko drugi, učinio svje-
doči s. Jerolim koji kaže o sv. Marku, da
je on najprvi u Aleksandriji Isusa naviestio.
Silvana, koji obranim izruči Petrovu posla-
nicu, po saboru Jesuzolimskom nalazimo
s Pavlom pod ime Sile, pa u Poslanicam ;
II. Kor., I. i II. Tes., opet pod imenom Sil-
vana. Jamačno je da je to jedna te ista o-
soba; i da je njega Petar poveo sa sobom
za druga, pa kao prvaka i proroka opet po
vratio na Istok da tješi obrane. Silvan ostao
je s Pavlom do smrti Markove: dakle jasno
je da je Petar svoju poslanicu pisao prie
sabora Jer., ili Marko nije nikda bio u A-
leksandriji, ni Silvan s Pavlom. A zašto
Petar nazivlje Rim Vavilonom ? Zato, zašto
i u II. Poslanici nazivlje Thabor brdom sve-
tim. Zato, da duhom proročanskim obaviesti
obrane, da će jun poganski Rim biti oi^o,
što Evrejem Vavilon. Zato i sv. I Van u Q-
čit. vidje ženu — veliki grad — veliki Va-
vilon, opijenu krvlju svetaca i mučenika I-
susovih. Koliko se je u Rimu to sgodilo
Prudencij kaže:
Non contentus humum celsae intra moenia Bomae
Tingere justorum caedibus assiduis:
Jaaieulum cum jnm madidum, foru, rostra, Suburram
Cerneret eluvie sanguinis effluere.
Dalje: ako Petar tako rano bi u Rimu,
kako se on nadje na saboru Jeruzolimskom ?
Nu slučaja! Petar da nije ni mislio za ži-
vota ostaviti Rim, morao je to učiniti, jer
nešto prie sabora Klaudij izagnao je Evreje
iz Rima; tako da u svom putovanju po sa-
boru Pavao našao je u Korintu Akvila i
ženu mu Prišilu, iz Rima prognane.
(Sliedi).
quando il pianeta era per uscire dal disco,
onde avvenne, che parecchi osservatori, i
quali si trovavano nella stessa stazione,
quando vollero confrontare 1'istante dei con-
tatti, si trovarono tra loro discordi per diffe-
renze di 20 sino a 25 minuti secondi. Qual
poteva essere la causa di quelle strane ap-
parenze? Lalande, che fu uno degli osser-
vatori del passaggio del 1769, giudico che
la corona luminosa e la goccia nera fossero
un effetto dell' irradiazione prođotta nell' oc-
chio dalla forte luce del sole, ma gli astro-
aomi che si prepararono ali' osservazione
del passaggio del 1874 scoprirono invece,
che il fenomeno della goccia e della corona
era originato dali' aberrazione di sfericitk
che la luce prova traversando 1' oggettivo
dei telescopi, e da una speciale diffrazione
che soffrono sempre i raggi luminosi nel foco
dei telescopi che ingrandiscono almeno sino
a 200 volte, per la quale 1' imagine degli
astri vedesi circondata di anelli alternativa-
mente neri e lucidi. Essi imitarono artifi-
cialmente il passaggio di Venere sul sole,
disponendo i loro esperimenti in guisa, che
un disco nero movendosi lentamente alla
distanza di 1300 metri dagli osservatori, pas
sasse davanti a un cerchio luminoso, e dopo
molte e diligentissime prove conchiusero,
che un occhio esercitato, adoperando a cielo
puro e ad aria tranquilla un oggettivo di
20 centimetri, pu6 notare 1' istante dei con-
tatti interni coll' approssimazione di due de-
cimi di minuto secondo, ma se 1' aria sia
ondoleggiante ll errore puo arrivare at 4 o 5
secondi. Usando queste cautele, gli astronomi
inglesi che osservarono il passaggio del 1874
videro felicemente in tre delle loro stazioni
i contatti interni del pianeta col sole senza
essere turbati dalla corona e dalla goccia
nera. Ma come ottenere 1'osservazione netta
e precisa dei contatti esterni? Qui la difp-
colta pare ancor maggiore,' stanteche'il pia-
neta non coinparisce nei telescopi ;se non
quando ha gia intaccato il disco del sole.
Anche questa difficoltk č stata vinta coll'in-
gegnosa applicazione dello spettrosc#pio.v?E
noto, che il nucleo del sole č circondato
dalla fotosfera, che e la parte splendida del
sole che noi vediamo, e che la fotosfera e
circondata dalla cromosfera, i cioč da uno
strato continuo di materia rosea incande-.
scente, che nella massima parte & idrogene,
L'esistenza della cromosfera ci e stata ri-
velata dallo spettroscopio, non essendo post,
sibile di vederla cogli ordinari telescopi ia
causa dei raggi luminosi del sole. Volgepdo.
infatti lo spettroscopio verso gli orli deL
disco solare, si ottiene uno spettro composto,
quasi tutto di righe brillanti, che apparten*
gono ali' idrogene. Figuriamoci ora, che lo
spettroscopio sia volto verso quel punto deL
1' orio del sole, dove, secondo il calcolo, ili
nero disco di Venere dee venire in contatto,
esterno col disco solare. Finche il pianeta
fuori della cromosfera, si vedono nel campo
per sè stesso, e ia conseguenza ne
sarà ohe subentrando il bisogno tutti
gli altri Comuni della Provincia do-
vranno fare altrettanto, la spesa ohe ne
risulterà sarà infinitamente maggiore.
Ma ciò non sarà tutto, che ove sorga
questa necessità, vi sarà il grave incon-
veniente, che per portarsi da un luogo
air altro della Provincia converrà si
facciano delle contumacie che si sareb-
bero evitale.
IL RE UMBERTO.
Dai vari giornali d' Italia riepilo-
ghiamo i seguenti particolari sulla
partenza da Napoli e sul viaggio fino
a Monza del Re Umberto.
li Be al Senato.
Telegrafano da Roma 15 al Corriere della
Sera:
Il Re ha mandato da Napoli al Senato ì\
seguente telegramma: „Li ringrazio per il te
legramma direttomi ; le condizioni molto m -
gliorate di Napoli mi permettoao di ripartir«-
con animo più tranquillo sulle sorti di questa
buona popolazione. — Umberto.^^
II presidente Grevy.
Oltre i dispacci dell' Imperatore Francesco
Giuseppe e dell' Imperatore Guglielmo, Re Um-
berto ha ricevuto questo del presidente della
Repubblica francese :
„La catastrofe che colpisce l'Italia suscita
in Francia e in tutto il mondo civile la piTi^
profonda commiserazione ; la sconfinata, subli-
me, eroica magnanimità della Maestà Vostra,
ammirazione ed entusiasmo."
Ijc parole del Re alla partenza
da Napoli.
Telegrafano da Napoli 15 al Pungolo-.
Ieri il Re, ricevendo la Giunta municipale,
che gli fu presentata dal Sindaco, le disse :
„.Non mi aspettava da una città colpita
„da così gravi affanni un' accoglienza così af- j
„ftìttuosa. '
„Prego il Sindaco e la Giunta di farsi la- |
„terprete verso la popolazione di Napoli dei >
„miei ringraziament, vivissimi, affettuosi. i
„Parto perchè il morbo declina, altrimenti
„sarei rimasto a dividere i vostri dolori, ad
„assisleie i vosUi infoimi. j
„Anche lontano rivolgerò a Napoli il mie
„pensiero, il mio affetto, attendendo e sperando
„migliori notizie.
„Mi auguro che la bella e sventurata città ;
„riprenda presto il suo brio consueto. .
„Assicurate in mio nome la popolazione |
„elle il Governo è deciso di concorrere con |
„tutti i mezzi a rialzare Napoli dalla sventura |
„che r ha percossa."
Alla Stazione, al momento di partire, strin- |
gendo la mano al sindaco, comm. Amore, disse !
jj Partendo — non resisto al desiderio d?
„rivolgervi uti' ultima parola di augurio che,
„col mezzo vostro, intendo d'indirizzare al
„l'intera città, stringendo nella vostra lama
„no di tutti."
Il ministro Mancini.
Telegrafano da Napoli 15 all' Arena :
11 Re era già nel treno quando sopraggi unse
il ministro Mancini, al quale aveva fatto dira
non uscisse di casa e si avesse riguardo.
Quando lo vide, lo rimproverò dolcemente:
„Non credete voi al cholera, caro Mancini?"
„E lei, Maestà, ci crede ?"
Il Re al Ticesindaco Capitelli.
Telegrafano da Napoli 15 Arenai
Neir atrio Sua Maestà parlò lungamente col
prìncipe Capitelli, lodando vivamente l'opera sua.
„Voi, disse il Re, che foste già sindaco e
„prefetto, accettaste con nobile slancio la ca-
„rica di vicesindaco in una sezione cotanto
„provata dal flagello. L'opera vostra è pertanto
* „doppiamente meritoria."
di Milano. Tutte le autorità, rappresentanze
e corporazioni colle loro bandiere accorsero
alla stagione, che non potendo contenerli si
sfilarono lungo il binario. Si calcola che oltre
a 20 mila persone erano ivi stipate. ; Quando
giunse il treno disperatamente fischiando, len-
tamente procedendo fra la massa compatta
per tema di stritolare qualcuno, un fermento
si difuse fra quella folla, da cui unànime pro-
rnpne nn urlo, più che gridò: Viva il Be!
M comparve sul terrazzino e divenne pal-
j:? a quella vista; la dimostrazione lo com-
mosse. Mentre il treno procedeva continua-
j ìoiio ì frenetici Evviva, e si udivano le ac-
clìraazioai.
Viva il degno figlio del Re Galantuomo!
Viva il simbolo vero e solo della nostra
unità' Viva Casa Savoja! — Sempre a-
Taniì Savoja ! — Viva 1' eroe della patria !
Le ìig'iore, che numerose erano fra la folla
stentoiuvaao i fazzoletti, e lagrime si vede-
vi,oo su molti occhi.
Intr/tjìiendosi colle autorità, al Sindaco Ne-
— lìon ho fatto che il mio dovere, non
u qualsiasi dimostrazione. Però que-
^ j. ». j - grande, che il mio cuore è com-
vìOt^yr U prego di ringraziare i Milanesi, che
• Ito e fra i quali ho passato ì mi-
j>i della mia vita. — Più tardi e-
, »! 4
. sdL'
; lef «
i j el'h)
A quali scene ho assistito !
' jò della salute pubblica e racco-
ì '' prefetto di continuare nella lotta
•i .f lontano dalla cara Milano il fia-
eolori da trovarvi i più belli e più svariati
effetti. Chi ha udito quelle masse convergere
ad una grandiosità affascinatrice del Kyrie e
del Gloria, poi le masse stesse conseguire
nel Sanctus, nel Benedictus e xn'WAgnus
gli effetti più finamente patetici, restò ammi-
rato come questo giovane ed infaticabile com-
positore accopii cosi felicemente 1' ispirazione
lirica all' epico canto.
La fusione e la varietà delle combinazioni
delle voci, ed una orchestrazione delle più
felici ed accurate, con un passaggio delizioso
dal tono minore al maggiore, costituiscono
specialmente del Benedictus un pezzo di non
comune fattura.
È veramente fortuna che la nostra città
accolga così eletto cultore della difficile arte,
e bene a diritto si riaffermò, anche in questa
occasione, nel convincimento di poter andare
superba dell' egregio maestro al quale, pello
splendido risultato, vogliono essere tributati i
più ampi ringraziamenti.
Vanno poi sinceramente encomiati i solisti
signori Pervan (tenore), Foretich (baritono),
Meco (cornetta) e Puciarelli (clarino), come
pure tutti i suaccennati elementi, i quali con
plausibile zelo si adoperarono a rendere inap-
puntabile r esecuzione.
Questa festa musicale riempì di legittimo
orgoglio la nostra città, poiché un così felice
risultato fu ottenuto quasi esclusivamente da
elementi cittadini.
Un' altra parola ancora assimilata
dalia moderna lingua croata, ci ha
spesso cagionato un senso spiacevole
di noia, ed è il nome DjaJc usato in
senso di studente. Bjàk deriva da Dia-
cono, che sa di seminario non solo,
ma ha senso servile. In croato quindi
lo studente, l'iucarnazione del moderno
movimento liberale è detto servo.
I nostri dalmati che studiano alle
università slave lo rigettino franca-
mente e risolutamente questo nome di
origine servile, uno più civile e più
proprio Io potranno trovare di leggieri.
X
La vendemmia ha incominciato fra
noi con un tempo stupendo ohe para
voglia continuare. Gli agricoltori ed i
possidenti ne sono lieti, e ne hanno
ben d' onde.
Ai!e >fe 2 m. 19 il treno si pose in cam-
r liao. Ld grida e le acclamazioni erano una
f eoesia, molti piangevano. Fuori della tettoia
1 e giovani si arrampicarono sul terrazzino e
[ì •t3t;e le siiani al Re gliele baciarono.
Monza era adornata fin dalla mattina, i bai-
e m erano pavesati, le vie parevano un labi-
rnito di bandiere. Alle 2 il piazzale dinanzi
k btaxiooe era già gremito di gente. Alle
2 35 venne la regina col principe ereditano;
a]!pariva molto commossa, le signore villeg-
g ant; e le Monzesi le offrirono due magnifici
« az/j di fiori. Alle 2:50 la banda cittadina
intuo lò la marcia reale ; il treno arrivava —
HKì IVA ar-cora ben fermo, che il Re balzò
"v -ai.'ino del vagone-salon e si gettò fra
1 i ' ""'H Joila regina, che piangeva dalla
»i.iììnwìMMj S. M. la baciò due volte, e poi
'>aì ' inamente il principe di Napoli. La
'..hda dall' emozione, si appoggiò al
j io, e s' avviarono per uscire dalla
M i'oinandò del sindaco, e presentatosi,
'5 nuho affettuosamente la mano. L'entu-
la folla era indescrivibile e le grida:
' ! — Viva Savoja —• Viva il prode
mi erano frenetiche ed interminabili,
i.^upo aicuoi minuti di sosta, durante i quali
vi furoo'j la congratulazione, 1' offerta di una
pergameiia dell' Asilo Umberto, e di una ma-
gnifica miniatura su seta da una deputazione,
ii Re colla Regina ed il principe di Napoli
i mooua'oìio in un landau a duecavalli, ed accla-
I madssimi partirono.
^ Parlando di quel viaggio uno degli adetti
: iiUa Casa Reale disse:
i — E'u un' ovazione continua per tutta la
i via percorsa; ad ogni fermata erano migliaia
di persone acclamanti al nostro buon Re.
^iistrì carteggji particolari.
Spalato 18 settembre.
il ilo scopo di festeggiare solennemente la
mavigur&zione del nuovo aitar maggiore della
chiesa di S. Pietro in Borgo Luciaz, riusci-tissimo lavoro della rinomata Ditta Dall' Ara
di Milano, la Fabbriceria di detta chiesa pregò
il nostro valente maestro di Cappella, signor Eligio Bonamici, accademico filarmonico di Bologna di metter su e dirigere una Messa a graade orchestra, eseguita la domenica del 14
eorr. alia quale Messa cooperarono i cantori
della Cattedrale, quelli della Società Filarmo-
nica, alcuni suonatori della Banda cittadina e
molli difettanti di orchestra del paese.
Tu ti questi elementi si misero all' opera
0 eiiti siasmo ed armonia tali, che ne uscì
DA'' di quei complessi che nei nostri paesi, oggi mai purtroppo ricorrono assai di rado.
"^'ì pabblico poi accompagnò con sì viva
simpatia questa festa musicale, che tale, ol-
iruchò leligìosa, vuole essere chiamata, da
trinar modo di assistere quasi furtivamente A Bologna si procurò di tenere segreta a.- jg alla prove parziali; mentre poi alla prova
r ora del passaggio, la si seppe appena nel ! eraie, tenuta nella stessa chiesa, vi si trovò
r ultimo momento, ma con tutto ciò un' im; | t>Qéio e numeroso, sofiermandovisi fino a
mensa quantità di persone si portarono alli ; -et assai inoltrata, da lusingare giustamente
stazione, ed essendo vietato l'ingresso si sfil' i i iov proprio dell'egregio maestro. Tuttala
A Roma vi fu una dimostrazione impo- |
nente, l'immenso piazzale anteposto alla sta- |
zione non bastava a contenere la folla, che i
acclamava il Re. Simili dimostrazioni si ria- i
novarono lungo tutto il viaggio ad ogni sts- |
zione, sebbene il passaggio seguisse di notte |
tempo.
stica quando S. M. si presentò al ballatoio
La stessa cosa si ripetè a Firenze.
La climostrazione più imponente si fu quell
Dfffatti questo esimio allievo di quella vi-
"stess ripèt . gorosa .scuola di Bologna, come la chiama
* - • • . •"«j^ Filippi, dispone di una tavolozza cosi riccadi
Gazzettino della città
e della provincia
Jl Ministero dell'interno ha emanalo
una circolare alle autorità del Tirolo
italiano, colla quale si raccomanda di
influire col mezzo della slampa e spe-
cialmente coi giornali ufficiali, in modo
istruttivo ed incoraggiante sulla popo-
lazione. Ha disposto inoltre che le au-
torità debbano con energia opporsi alle
quarantene locali che volessero atti-
varsi dai Comuni, facendo cessare le
già introdotte, inquantochè tali qua-
rantene, oltreché non essere autorizzate
da nessuna leggo, come le fatte espe-
rienze hanno dimostrato, sono non solo
impotenti a difendere da un' invasione
epidemica, ma si mostrano fÉfcora dan-
nose, perchè le autorità locali fidando
sulla loro efficacia, trascurano tutte le
altre misure, e nell'effetto poi i lazza-
ri i li diventano le più pericolose sor-
genti dell'infezione. L'esperienza diffatti
ha dimostrato che l'Italia e la Spagna,
10 quali credettero di difendersi dal-
l'invasione epidemica, mediante le mag-
giori misure contumaciali, ebbero in-
vece l'infezione dai lazzaretti. Ciò vale
non solo per le contumacie verso l'e-
stero, ma anche per quelle nell'interno,
e la fatta esperienza deve aver indotto
11 Ministero italiano a proibire ai Co-
muni r istituzione di misure contuma-
ciali. Si deve invece raccomandare alle
autorità locali di sorvegliare con tanto
maggiore rigore 1' arrivo di forastieri
da luoghi infetti, di sottoporre ad una
efficace disinfezione i loro effetti, ed in
caso sospetto isolarli e trasportarli in
ospitali, disinfettando tutti gli effetti
che furono in comunicazione con essi,
e distri^ggendo quelli senza valore.
Nell'appendice del Narodni List N.
66, o' è un raccontino, ed in uno dei
primi periodi c' è la frase: Baia Anta
Mìa stara ko pas svetog Boka; ebbene
questa non è punto frase croata, anzi
non è neppur slava; ma tolta di peso
dal vernacolo zaratino, frase nota sulle
labbra del nostro vispo biricchino, e
che a Zara ha un senso perchè si sa
ben a quale S. Eocco ed a qual cane
si accenni. Questa ft^ase perciò non ha
senso extra muros jadertinos, e men
che meno tradotta in altra lingua, nella
quale anzi deve fare 1' effetto del pro-
verbio veneziano: er hat das Blatt ge-
gessen. Ad ogni modo la Crusca di
Zagabria spiegando la frase, non si
dimentichi del nostro S. Eocco e del
suo cane, a proposito del quale c' è
anzi ancora una frasuccia, a dir vero
poco decente.
Ci scrivono da Spalato:
11 ben noto Politeo, cosidetto redat-
tore del Narod, che passeggia per Spa-
lato accompagnato sempre dal guarda-
spalle, è stato messo alla porta dai
fedeli accorsi alla consecrazione del
nuovo altare a S. Pietro in Borgo Lu-
ciaz. Il rinnegato pugliese è innega-
bilmente assai popolare!!
Giusta una decisione del Ministero
del commercio, la produzione di cap-
sule, di preparali esplosivi, nonché
la vendita di armi e munizioni, devono
riguardarsi quali industria concessio-
uata e quindi deve essere dimostrata
la capacità anche per V esercizio di
d(jtta industria.
Quest'oggi verso le 12 m. si è ma-
nifestato un principio d'incendio nella
farmacia Androvich, ohe non ebbe se-
guito.
i^otìzìe del Cholera.
Francia. — Nel giorno 14 corrente
noi dipartimenti orientali si ebbero 14
morti da cholera.
Spagna. — Nel giorno 13 sì ebbero
14 ammalati e 13 morti; nel 14 nella
provincia di Alicante 7 morti e a Bar-
cellona 1 caso sospetto; in Tortosa di-
versi ammalati.
Italia. — Il bollettino ufficiale del-
l' Italia ha i seguenti dati :
Nel giorno 13. — Napoli (città) 642
ammalati e 348 morti, nel circondario
27 ammalati e 23 morti; alla Spezia
38 ammalati e 28 morti; nel rimanente
del Eegno 74 ammalati e 31 morti; a
Eoma nessun caso.
Nel giorno 14. — Napoli (città) 643
ammalati e 371 morti; alla Spezia 17
ammalati ed 8 morti; nel rimanente
del Eegno 90 ammalati e 43 morti; a
Eoma nessun caso.
Nel giorno 15. — Napoli (città) 470
ammalati e 283 morti; alla Spezia 18
ammalati e 6 morti; nel rimanente del
Eegno 125 ammalati e 100 morti; a
Eoma nessun caso. Nella provincia di
Rovigo si ebbero alcuni casi sospetti.
E morto da cholera a Napoli il figliò
del Ee delle isole Sandvich.
RECENTISSIME.
Vienna 18. Kalnoky, Bylandt-Eeidt,
Kallay e i referendari partono, il 22
corr., per Budapest, a tenervi delle
conferenze ministeriali.
Boma 17. L' amministrazione degli
orfanotrofi accoglierà in ciascun istituto
2 fanciulli rimasti orfani in seguilo al
cholera.
L' Associazione della stampa ha vo-
tato iersera un indirizzo al Ee ed e-
rogò un sussidio di lire 1500 ai dan-
neggiati dal cholera.