đnoj nipošto od najzabitnijih. Rekao bih
i izpoviedniku, da je prestrog, kad bi mi
za pokoru naložio, da predjem po paž-
kim ulicam. Cuj, pa sudi.
Mjeseca svibnja digoh se u zoru, ier
se žurilo poć u selo X. podaleko "od
Paga. Već u oči moga odlazka bio sam
narjieio konja, ali u jutro čekam ter če-
kam i konja i gospodara mu. Ej nije
druge, rekoh, moram poći probuditi cr0-
; spodara i reći mu, da se žuri, nek oso-
dla, pa da odputujemo barem prije nego
sunce zapari; ali mi se nije dalo, jer je
stanovao u najzahitnijoj gradskoj ulici.
Tpak odem. Prodjem „Calle larga" i trg
(piazza?) bez' ikakve katastrofe. Udjem
u tiesnu i mračnu ulicu tobožnjega
„Qnartiora S. Giorgio", kad iznenada
njekoliko kapljica vode poskropiše moj
srećom stari šešir. Kako to, kiši a vedro
je. Pogledam u vis, to vidim dvie tri
suknje, koje je valjana (!) gazdarica sta-
vila, da joj se osuše. Malne po svakoj
ćeš ulici vidjeti svakovrstne mokre robe
na kolcu, koji spaja jednu stranu ulice s
drugom. To ti je pažki običaj ! Uputim
se mirno dalje, tot izadje iz kuće žena
u samoj košulji. Nastavim put. Dodjem
ti jedno deset koračaja daleko od gospo-
darove kuće, kad me njeka gazdarica ko
grom iz vedra neba poli od glave do
pete njekakvom kapljevinom. Znam, da
nije voda bila, da sam morao kupiti nov
šešir i da mi "je izkaljalu svu odjeću. U
duši sam se pokajao, i što sam se rano
digao, i što me došla volja poći u selo
X,,"išto sam otišao probuditi konju go-
spodara.
Smrad se ovdje vije kud okom kreneš,
te bi dobro uošli ona četri S naših na-
dri-srba, naime smrad, smrdi svf, svuda!
U Pagu se nećeš mučiti ko u Zadru, da
tražiš mjesto gdje da obaviš naravnu
potrebu.
To ti je njekako predočena izvanka
pažka čistoća,ali da te Bog sačuva od smra-
da Sto je po kućah. G-dje čovjek obitava
tu ćeš naći i konja i magarca i ovčad i
pilad i svinjad. Nijesam kadar da ti o-
, pišem život, koji vuče kukavni težak u
svojoj kućetiui. Ma morati ći-š me zapi-
tati, zar u Pagu neobstoji nikakva oblast,
• da stane na rep toj sablazni. Nebih ti
'-• znao kako odgovoriti, ali znam, da s
glave riba smrdi i da to nije ni malo ua
V diku naše slavne obeiue. Kadno je ko-
ji,- lera, koji je biesnio u Egiptu, prietio i
;; našim zemljam. dodje u Pag politički
¿•..povjerenik, te sastaviv zdravstveno po-
vjerenstvo, osim ostaloga dao nalog, da
se iz kuća iznese sav smrad. Nemožeš
pojmiti što su žene nosile preko dana
,yan grada. Toliko je gnjoja bilo, da si
mogao pognjojiti njekoliko jutara zemlje.
Pomisli može li biti zdravlja u ovome
mjestu. Blago tebi pod planinom.
Koliko su pažani kivni na buru, jer
ntamanjiva vinograde; toliko bi joj
^• '"'morali zahvalni biti, jer im čisti zrak.
?^ Pa-zašto u Pagu nema pravoga zadovolj-
H-stva, zašto zaudara sve 11 nazadak? Jer
¡i nema reda, nema čistoće, a red i čistoća
. ¿duša su kućanstvu.
^ - Ta znaš, da samo dvojica preko noći
p kvare zrak u ovećoj sobi, a što bi rekao,
da u Pagu u malenih sobicah spavaju
deset i dvanaest duša i toliko živina? |
gn. Tolik je smrad ondje, da te groza hvata,
i? kad' stupiš 11 jutro u takovu sobicu ili
st§jn. Koliko i koliko bih ti imao ob 0-
•ivvomu još govoriti, nu nijesam vješt u
opisivanju, a da bih htjeo, trebalo bi, da
H mi I)e Amicis uzajmi njegovo pero. Sad
puštam rieč učenomu Šuleku, čije zlatne
;» rieri mogu se u sve i po sve odnositi
Pagu. Evo što ou kaže govoreć 0 čistoći
stana. „Čovjek provede u svom stanu tre-
ćinu ili baš polovinu «voga života a zato
- je vrlo mnogo za tim stalo, kakov da
"nam -bude stau. Al se obično slabo na
to gleda. (U Pagu baš nimalo). Uzrok
je tomu više puta nemarnost, ali još
češće neznanstvo (u Pagu nemarnost spo-
jena s neznanstvom!) tako, da se može
napredak naroda poznati po njegovih ku-
ćah. Divlji i surovi narodi stanuju u sje-
nicab od granja ili u zemunicah; što je
narod napredniji to mu je kuća ljepša,
udobnija i Čvršća (Pažanin smogne li 10
-for. gradi svakakvu kuću i od dosaka,
samo da mu je u gradu stanovati. Puste
oholosti!) Naš je puk u tomu pogledu
još puno zaostao naprama englezkomu
seljaku, koji ima vrlo pametno sagra-
djene kuće. Ovo jejedau od razloga, za-
što ondje neumire toliko ljudi, koliko ih
pogibije, kad stanuju u nezdravih i ne-
dostatnih kućah. n. p. u Budimpešti u
nutarnjem gradu umire 11a godinu od
1000 stan. a u najzapustenijem Fra-
njiuom predgradju preko 50! Zamjetilo
se je jošter, da u onih predjelih grada
gdjenevaljaju stanovi, kolera, tif'us, ospice,
difteritis i druge pošasti mnogo više bie-
sue nego u posve zdravih predielih- Kad
u kući ima mnogo biljevnih i životinj-
skih tvari, ove gnjiju, pa iz tog gnjileža
izvija se otrovni zrak, koji nam pronosi
bolesti." Vidiš dakle, da ti barem dišeš
zdravi velebitski zrak; nu i v. Pagu bi
moglo toga biti, samo da se na stranu
stavljaju prepirke, te tko je pozvan, da
se krepčije stara za čistoću grada. Po
redu i Čistoći kućo suditi ćeš kakva jo
gazdarica a tako isto po redu i čistoći
sela ili grada'znati ćeš kakov je- glavar
ili načelnik. Toliko 0 čistoći a 0 moral-
nosti biti će govora. Da si mi zdravo.
Tvoj iskreni fetter.
Zvonimir.
Iz Kninske krajine, na badnji dan.
O moralnoj pošasti u vrličkom, drni-
škom, kninskom kotaru. — Usiljen sam:
ljubav što ju gojim prama. svojim domo-
rodcem i suotaćbcnikom. izteže mi ovo
malo crta.
U nas se piše 0 svem i 0 svačem a kao
da tko i nevidiraue što peku puk izme-
dju Drniša, Vrlike i Knina i naokolo.
Istina, Gospodarski je Poućnik a češće
i ,Kat. Dalm/' izuizali su jade, te razne
uzroke neprestanomu izseljivanju, osobito
iz pomenutih triju kotara. Kamate više 110
ino, sile siromašno ljudstvo trbuhom za
kruhom.
To je uprav tako; 110 ko da u nas
nije nitko ni čuo te pravedne tužbe, te
nit se našlo zlu uztuka, a, što je sra-
motno, niti ga se tražilo. A to je žalostno.
Ima u svakoj od pomenutih triju va-
roša po koji trgovac: pravi pučki pija-
vica. Velju pijavica, jer vuk napada no
na način da ga se možeš čuvati, a li-
sica opet krade i ona poštenije nego li
postupaju gospoda, 0 kojih je rieč, i koja
nit otimlju, nit kradu nego uprav sisaju,
a u tom baš leži prava pogibelj.
Tko putuje po vlasih znade to ljude
ko na dlanu novac, a meni je poznana
i kukavna osveta, pučko naime izvadja-
nje imena „Drniš" iz glagola "derati."
Ipak ćemo se svrnuti na ovo uz druga
sva gornja mjesta, mrvu više, te počujte
kako se u Vrličkih, ili drniških ili knin-
skih trgovaca zajimlje, a da i negovorim
0 kupovanju 11a koje jira je obvezan u
potrebi tvrdimi konopi, svaki njihov dužnik.
Evo primjera. Ja B. C. izpovjedan da
uzimljem u dug 11 trgovca N. N. 200
talira sa 30 0[0 ili varićak kukuruza! a
ovo je obična jama u koju te nastoje sni-
vati takovi bezdušnici, na svaki talir, na
godinu dana. Neizplatiš li do označeno-
ga roka cielu svotu obvezuješ se unapried
11a postotak, i 11a predjašnju svotu, na
lanjski joj dobitak i t. d.
Sad sliedi podložeuje, i tako se tu
sklapaju zajmovi.
Prosapimo!
Naš vlah žive štogod 0 polju a u
glavnom o stoci; novac pak utjerava je-
dino prodajom blaga. Pocrka li mu po-
čem stoka on je ostao gol, nagao, pa
neimao nikomu dati ni prebijene pare: a
stavimo sad da duguje gore naznačenu
svotu, pa neizgubimo s oka da opet mo-
ra pasti u nove dugove, da izadje, što
no rieč, godinu: 11a koji ćemo zaključak
stići ? Kroz tri mršave godine taj čovjek
mora il vratom 0 klin il štap u ruke,
kad promisliš na sfcepen vlaškoga imuć-
tva: nije drugog izlaza.
A da se «bilja dogadja tako, poslu-
šajte me u onom što vam smierno 11a-
lažem. Lasnoje.
Zadjite u Šibenik i vidjet ćete koliko
se u nj naselilo Prominjana i drugih
vlaha; uzmite u ruke „Objavitelj", pa-
zite, ima li igdje toliko dražaba koliko 11
Vrtići, u Drnišu i u Kninu. Prošetajte
se u pomenuta mjesta: zadjite u sud-
nice ; odvezite se na ličbe uvidit ćete
kako li pašaluče .. . ći i ostali sokolovi.
Kninska Krajina, 2 siečnja.
Da je komu poći iz Vrlike preko Knina
u Drniš pak samo zaviriti u sve Urede,
doisto bi se prekrstio i prikorio bi laž-
ljive dopisnike, koji pišu proti njekim
činovnicim, video da iziskuju nemogućnost,
jer što ko nema nemože ni dati. Jeli
moguće da načelnik Kuliš može biti bolji
uego jest? Što se pri komu rodi, tako
i pri gosp. Poglavaru obećavati. Ko god
k njemu dodje svak se zadovolji čujuć:
u svaka doba zapovjedajte! a kad ta-
mo ? ... . Dočim ako se na njegove do-
pise odmah neodgovori ili ako župnici —
što nftu dužni — puku n;navies(,e s ol-
tara prvom svetkovinom koje mu drago
naredbe bile, nema jim podpore, osim
što su ocrnjeni kod vlade i Naredbeni-
štva. I nežalim što takom strogošću po-
stupa ona vlast kojoj su najzadnji žup-
nici, već se čudim što njeke obćine to-
liko brekču nad njimi, tako da su i njeki
tajnici počeli davati dekrete na župnike
kojim da dobiju, kako se kaže, dobra
zeca il debeo par tuka od nevinog teža-
ka! Tajnik obćinski . . ć s kojim pra-
vom naredjiva župniku K. da mukte li-
čini stanje duša onoj istoj kojoj obćina
neće da prosti travarinu i neizbrojne na-
mete obćiuske ?
Obćina nemože da prosti, a župnik
neće mukte raditi — niti su dužni ^ —
onim koji usilno hoće da dostignu. Za-
što joj gosp. tajnik neučini mukte mol-
benicu ? r
0 komu i čemu se bavim! Župnici
pitaju po ovom ili onom paragrafu da
budu štićena prava crkovna, radi svet-
koviua po § 13 zakona god. 1858, pi-
taju da pomogne obćina radi o.lvoljenja
i drugog javnog nećudoredja po § 30
točki sedmoj obćin3kog pravilnika. Na
odgovor primaju se liepe besjede.
Taki obćinari mogu li se zvati prijate-
ljim katoličkog hrvatskog naroda koga
zastupaju? Katolički narod vas jo iza-
brao da pošteno upravljate -imanjem ob-
ćinskim. da dušsvuo čuvate ćudoredno
ponašanje, a vi k"> za prkos svakomu
dobromislećem po Hvojii.^tipravljate i-
manjem obćinskim. zanemarivete •ćudore-
dje ! '. :A; .
Eno u Drnišu izbora ili bolje —
potvrda obćinskih. Kako mi kažu opet
obćinsko upraviteljstvo biti će potvrdjeno,
koje da će u svoju slavu ko i ono u
Vilici sobet pripraviti i prosvietlili. Za-
služili su osobito načelnik koji otišao i
vratio se iz Beča a da nije s kim ni pro-
govorio a kamoli opremio povjereno mu!
Sve je u redu pa i porezni Ured dr-
niški. Jedan mi prijatelj kaza da M. P.
nadžupnik d.niški poslao njekim činovni-
cim poziv i odluku Namjestništva od 10
veljače 1850 po kojoj su dužni platiti
običajnu župničku redovinu. Gos. Sudac
Grančić neznani jeli ua to što uvriedljiva
odgovorio, ali mi je poznato ua nije pod-
mirio. Onaj činovnik na praznom Uredu
stoji onako, kiša sluge ureda i grdi sviet
koji dohodi po pozivu da plati i što nije
dužan platiti. Kad jo primio spomenuti
župnikov poziv nakostrušio seje, počeo vi-
kati i psovati k5 na njeku nepravični
Nepravica ako se hoće da utjera poreze
od nedužnih a nije kad pita svak svoje.
Još će štogod do vidjela — pa i ne-
bilo s.akorn drago — il'u brazdu! —
DOMAĆE VTESTI.
SI. Odbor zemaljski u smislu poznatog
sab. zaključka imenovao je D. K. Ljnbića
svojim tajnikom.
* * *
Priznanje. Bivšemu katekisti Zadarske
gimnazije D. Jakovu Bogliću udjeljen je
od N. V. kralja zlatni krst zasluga s
kninom.
* * *
0 položaju u Ivrivošijama pišu Pesler
Lloijdn, da se je pri svršetku ljeta ne-
koliko krivošijanskih obitelji, svega skupa
jedva 100 duša, povratilo iz Crnegore 11
Boku. Smatrali su tad ovu čeljad kao
predstražu ostalih ustaša, koji su se
kašnje imali povratiti, i s toga su ob
zirno postupali ?ta ovom čeljadi kod voj-
ničkog suda u Kotoru; nikomu nije se
ništa na žao učinilo, ali ipak rek bi da
ostali ustaše neimaju 111 na kraj pameti
povratit se u Boku.
* »
Njemački i talijanski al hrvatski ne.
U br. 2 tek. god. uredovnoga tršćanskoga
„Osservatore Triestino" ima neki natjo-
čaj presidjunia dalmatinskoga namjestni-
štva napisan njemački i talijanski al hr-
vatski a da! Po kojemu jo to zakonu ?
po zakonu . . . burokratičke samovoljo.
*
Iz Biskupije Dubrovačke na Kolende
1884: Smrću Prečastaog Petra Frana-
sovie-a, ostade izpražnjeno jedno mjesto
počastnog kanonika. Tko će sad bit od-
likovan ? To sam Bog zna. Nego mi se
u velike nadamo, da će naš Presvietli
Biskup, i ovi put, dobro oči otvoriti; te,
zabaciv kojeg skitalicu, pačastit će ko-
jega izglednoga i revnoga župnika.
U našoj biskupiji, ima ili, Bogu hvala.
11a izbor: Alesić, Dežulović,' Kovačević,
]\iontiua. Selak mladji, Tonini i Vukičc-
vić i. t. d., a da mladje ni nespominjemo.
X.
*
Pišu nam s Orebića, dne 30 prosinca:
Njeki činovnici misle,.sa su u Orebićima
divlji ljudi, pa se amo i postupa kao da
smo u Africi. Nazad njekoliko dana mla-
dež Orebična veseljaše se pjevajuć hr-
vatske pjesme. Buđuć dočuo ovdješnji
stražmeštar, koji mrzi 11a sve što diše
hrvaštinom naumio osvetitse republikanom.
Dne 27 t. m. mladić^ Orebićki zapjevaše
večerom koračnicu „Živila Hrvatska". To
je uzrujalo stražrueštra, već dobro po-
znatog i u drugim krajevim. te gaje na-
velo, da izviesti stariju vlast, prikazajuć
mladiće najgorom vrstom. Glasa se po 0-
rebićima da će ga starija vla3t odatečit,
što je molit čira prvo.
Mladež Orebička.
* *
Činovnici. Julij Vidović i Širaun de
Benedetti imenovani su iinanenim povjere-
nicim u IX. a Petar Buoić perovodjoin
u X. razredu.
* * *
Natječaji: 11a jedno mjesto pristava |
šumskog nadzorništva u X. razredu. j
* * * 1
Tko je izgubio „Stalo di possidenza !
degli eredi Dragićević — nella localit.i J
di Brevilaqua" n.išast od jednog našeg
prijat-1 ja, ovdje u Zadru, nok se obrati
na naše uredništvo i bit će mu povraćeno.
*
* *
Prošlih dana političko đružtvo u Trstu
JUdinost imalo je obću skupštinu pod
predsjedništvom gradskog viećnika i za-
stupnika 11a car. vieću Ivana Nabergoja.
Na duevnem redu bilo je izvješće odbo-
ra odnosno 11a zaključak obće skupštine
od 6 veljače 1883: da se djelovanje
družtva ograniči 11a Trst i Istru. U 0-
vom poslu poprimljen je sliedeći zaklju-
čak: Družtvo prepušta svoje djelovanje u
sjevernom Primorju i u drugim krajevi-
ma odieljenim od Trsta bratskomu druž-
tvu Sloga u Gorici i ograničuje svoje dje-
lovanje na Trst i na primorske krajeve
koji graniče sa Istrom. U obćoj skupšti-
ni od 6 veljače bio je primljen i zaklju-
čak, da se upravi predstavka na gradsko
tršćansko vieće za osuovanje slovenskih
pučkih učiona u Trstu, koju je pred-
stavku gradsko vieće u sjednici od 18
pros. odbacilo. Pokle je podpredsjednik
Dolenec na široko dokazao ;pravdanost
ovog zahtjeva i pokle se predsjedniku
Nabergoju, što se iztako u posljednoj sje-
dnici grad. vieća, izrazila zahvala, bio je
jednoglasno primljen predlog da se uloži
utok kod vrhovne molbe u Beču, da se
tim prisili grad, zastupstvo da bude mo-
ralo primati i slovenske spise. Nadalje
je bila na dnevnom rodu točka, da se
upravi prošnja 11a ministarstvo poljodjel-
stva, da ono podieli podporu tršćanskoj
„Societa Agraria Triestina" uvjetom, da
družtvo bude objelodanjivalo poljodjelski
list na slovenskom jeziku i da za oko-
licu osnuje vinoslovno družtvo. Skupšti-
na je ne samo to odobrila, već je za-
ključila da se prošnja protegne i na pol-
jodjelsko družtvo u Poreču. Napokon se
primio zaključak, da se upravi prošnja
na carev, vieće, moleć da se naredi vla-
stima u Istri da s pučanstvom obće u
narodnom jeziku.
* *
Poštarske štedioniee otvoreno su kod
poštarskih ureda u Lećevici, Bribiru, So-
linu i Sutvari.
* * *
Tršćanska bursa "> siečnja. Napoleuni
9.60 — 9.61. Dukati 5.65 — 5.66 Lire
sterilne 12.07 — 12.08. Talijanske ban-
kauote 48. — do 48.05. Austrijski doho-
dak 11 papiru 79.25 — 79.40.'
ZE^a.zlič?ite "viesti.
Papinska tiskama u .Rimu objelodanila
je „Officia por annum", koja se po od-
luci sv. sbora imaju moliti mjesto feri-
jalnih officija osim pepelnice, velikoga
I tjedna i u adventu od 17. do 24. pro-
sinca. Da se sobom ne nosi brcviarij,
tiskana su officia, per estensum11 t. j.
sa svim psalmim, vesperim, boram itd.
„infra annum" i za „tompus pasehale."
Knjiga ima 160 strana, a ciena joj je
po komad 1 lira i 20 cent. One biskupije,
koje uzimlju veći broj otisaka, dobiti će
ih uz sniženu cienu. j %
* *
Holandezka i sv. Otac,. Pišu „.Tournal-u
de Rome" da Olaudija nezaostaje drugim
narodima u zasvjedočenju svoje odanosti
sv. Stolici. Sakupila se liepa svota no-
vaca, koja su kao .Petrovnovčić" poslala
u Rim na poklon sv. Otcu. ,Mi pripa-
damo malomu narodu, živemo med pro-
testantskim pučanstvom, biju nas valovi
„slobodnjačtva", ali u prkos tomu naša
srdea slobodno i vruće kucaju za Rim-
sku Stolicu, našu ljubav, našu nadu, ja-
san svjetionik, pa kom ćemo uvjek rav-
nati naša djela, uase želje, najbolje naše
nade".
* * *
Statistika svećenstva. Italija ima je-
dnog svećenika na svako 277 katolika;
Španjolska na svako 419: Portugežka 11a
svako 455; Francuzka na svako 822;
Njemačko carstvo ua svako 866; Eu-
glezka i Irska na svako 1076; Belgijska
na 1100; Austrija na 1216; Ruska na
1416; Belgija 11a svako 1507 katolika
ima jednog redovnika a 11a svako 291
jednu duvnu: Francuzka 11a 1568 i 324;
. Švajcarska 11a 2650 i 544; Austro-U-
garska 9517 i 1225; Španjolska 2,950
i 1212. Ove smo podatke crpili iz knjige
Dr. Bracoelli: „ Die Staaten Europas,
Brihm, 1883."
Plod "kršćanskog uzgoja: Pred blizu
mjesee dana u Arku (Južni Tirol) U3nn u
Gospodinu osamnn.nstgod:";nja unuka nad-
vojvodi' Albrechta, vojvotkinja MarijaA-
malija v. vVtirttcmberg, l,ći N. k. Visosti
Vojvode Filipa v. Wrirttomherg.
Mladu i zdravu vojvo i!.inju nz pobož-
nost resila je prijaznost i okretnost ft
družtvu, le je svakom bila ; remila, "pravi
Angjeo 11 pùti ljudskoj. Uzrok prerane
smrti bi putovanje u Mletke. Bolovala
je 14 danâ od 1 do 14 prosinca;" ipak
još na 4 prosinca nioglaje poći u Crkvu
da se izpoviedi; pričesti se pak u do-
maćoj kapeli, jerbo ju bolest riše počela
smetati. U petak na 14 i. m. večerom
primi sveto ulje. Premda rodileljim taj
raztanak bi prečemeran, ipak ni za čas
neču se kakvo mrmljanje proti Providnosti.
Pače koli žalostan s jedne strane bi taj
prizor, s druge bi svakog udivljenja me-
dan. Pretužna majka, N. k. Visost nad-
vojvodkinja Marija Terezija, Vojvodkiiya
Wurtemberg, premda dan i noć hotjela
je sama nastojati okolo svog prwnHog
čeda, ipak pri zadnjem časku bila je još
kadra joj reći: „za nebo sam te uzgojila,
pak nebu te rado i predajem ; odlaxiâ k .
Isusu koji te više ljubi negoli te otac i
majka znadoše ljubiti." Misnik, koji je
bolestnicu pripravljao za prvu svetu pri-
čest, opet bi sretan i najposljednje joj
okrjepe podieliti. On je u bližnjoj sobi
govorio sv. Misu za bolestnicu kojoj pri?
sustrovahu djed, i otac njezin. Bijaše u-
pravo posvetio !:ad mu prejasna bolestni-
ca poručila hi li mogao prekinuti sv.
Misu i k. njoj da dodje. Sto je namah
i učiuio, ter ju opremio nebriAomd Otcu
u krilo. Prosliedi za tim sv. Mi u ter
kao što je u „spomen na žive" upravio
žrtvu Bogu za još živuću bolestnicu, tako
sada u „spomen na mrtve" molio nebe-
skog Otca da hi se udostojao tu drago-
cienjenu dušu u svoje kraljestvo primiti.
Sa Misnikom pričesti se prejasna obitelj.
Pravi kršćanski uzgoj i u uajžalostnije m
trenutku služi na radost i utjehu !
OćLpisl „Kat. Dalro.."
ČO. gg.; 11.; J.: Ž.; .T.; 1. Počesmo
Prilogom br. 89. Evala, sokolovi!
Č. g. D. T. B. — Rab — Obrnusm®.
Prijateljski odpozdrav !
Č. g. D. Mih. Rubić — Omiš — Br.
85 bio nam je zaplienjen na pošti. Po-
glavito donošeno jo bilo u broju 86. Sr-
dačan odpozdrav !
Č. g. D. P. Mil. — Malinska! — Od-
premamo po Vašoj želji od početka tek.
godine.
C." g. G. — Hvar — Liepa Vam hvala
Nezasluženo; jer Božji jo dar ako rad
uspieva, a najveće krče put istini i pra-
vici. oni koji nas eto svakom prigodom
bratskom svojom desnicom podupii.. Uz
takove... „mučno al plemenito i spasonosno
poduzeće" nemože a da nenaprednje. Ži-
vjeli.
0. g. J). S. J. — Pod Okićeni — Dra-
govoljno i ove godine.
C*. g. . . ć. Stekliš — Sinj — Pri-
mat ćr.r.o rado i unapried. Sve št.o je za
napredak vjere i domovine to nam je vrlo
drago. Poslato primismo u redu — Ži-
vjet sretuo to je u Božjoj ruci, „vojevat
hrabro za čestitu miso hrvatsku u kojoj
nam politički spas" to je premila naša
dužnost. Živjeli naši dični pobornici, kita
izabrana!
ČO. gg. D. M. D.; g. C.; D. V. S. ;
gg. N. A. D.; D. J. B.; 0. F. J.; si.
Sbor duh 111I. u Senju; D. M. G. , 0. P
M. D. A. L.; D. j, V.; D. M. M.;
g. S. T. Dična kito, smjerna i najsrdač-
nija hvala! Živjeli mnogo ljeti!
00. braća D., — Brač — Evala, go-
spodo ! „Živjela Katolička Hrvatska i nje-
zina sveta prava".
0. duhovna mladež u Djakovu — Vrlo
ćemo Vam rado odašiljat „pravog bra-
nioca hrvatske slobobo i hrvatske sviesti."
Živjeli.
Č. g. M. — Pag — Predadosmo si.
Upravi „Stekliša" f. 2. Srdačan odpozdrav!
0. g. 0. D. P. — Šibenik — Tako-
djer f. 1:50.
0. g. D. P. V. — Sinj — Isto.
0. g. D. I. M. Zlarin — Isto.
0. g. 0. M. Š. — Isto — Živjeli!
Vaše uas juuačke rieči junački bodre.
Živjela primorska čeličnost!
0. g. D. K. Skriv. — Sućurac —Pro-
mienismo po naputku. Zdrav« nam bili!
ČČ. gg.: P.; T.; V. — pokrajina —
Po_ Vašoj želji.
0. g. — pokrajina — „Ideal kato-
ličanstva" najuzvišeniji ja i najčistiji ovo-
zomui ideal, te ga se je držat čvršća no
i sama života. Napried !
0. g. a. —Dubrovačka okolica—Ve-
seli nas „prevod" zlatne knjižice 0 Lour-
deskoj Gospi. Kad nam bude predato,
najživlje ćemo nastojat. Na čest. srdačna
hVala i još srilačniji odvratak!
0. g. 0. 0. — Drniška okolica — Pod-
1 jatak 0 crkv. glazbi po svoj priliči već
i kroz tekući mjesec. Prij. odpozdrav l
Poteklo je nekoliko godina od kad
naumismo ustrojiti pjevačko družtvo; nu
nekoje zaprieke, koje su nara se na put
stavljale, bijahu uzrok da ova plemenita
nakana dosele osta puka želja.
Danas se ćutimo sretni, što možemo
gotovim činom stupiti pred obćinstvo.
U drugomu dielu hrvatske naše domo-
vine, preko Velebita, obstoje jurve mno-
gobrojna družtva, koja su svojom vješti-
nom na liepom glasu. Hrvatska narodna
pjesma svud se sustavno ori i nježno se
goji, te se domoljubna ćustva njome šire.
Naša Dalmacija sama izostala je u tom
rodoljubnom podhvatu. Istinabog ima je-
dne iznimke: vrli potomci našeg Kana-
velića u Korčuli svojim družtvom ,,S. Ce-
cilje" pokažaše ostalim gradovim put. —
Slava jim \
Naš grad, hrvatski Split, ne smije a
da se ne ugleda u taj liep primjer, da
se ne odazove svojoj posestrimi ovkraj i
onkraj Velebita, da ne stupi u njiho-
vo kolo.
Split kao mjesto gdje su hrvatski kralji
svoje glave kitili hrvatskom krunom, i
poradi svoje velike prošlosti a i poradi
svojeg budućeg zvanja, ako ne može pred-
njačiti ostalim gradovima, ne smije ni-
pošto nikomu biti drugi. S toga i njemu
bilo je red da oživotvori čim prije pje-
vačko družtvo, e da bi isto služilo na
učvršćenje i širenje narodne misli.
Novo ustrojeno družtvo krsti se „Zvo-
nimir", tim slavnim imenom hrvatskoga
kralja.
Kao pri početku svakog poduzeća, tako
i kod ovog biti će nemalih neprilika, pak
se zato odmah nemože niti Bog zna šta
od ovog družtva zahtjevati; nu s vre-
menom, navlastito buduli mu pri ruci
svi pravi rodoljubi, i budu li ga isti
svojski podupirali, nadati se je liepom i
koristnom uspje'hu.
Prama stanju njegovih sila družtvo će
priredjivati občinstvu domorodnih zabava.
Pozivljujuć Vas, da po mogućnosti po-
duprete naše rodoljubne namjere, sjetite
se one naše
Kamen do kamena palača
Zrno do zrna pogača.
U Splitu, 15 ožujka 1884.
Prof. Juro Drazoević-Jelić — Prof. Spa-
soje Albanesi — Trg. Štipan Bartuliea
— Ivan Kulcoč — Josip pl. CincJro —
Dr. Vjekoslav Karaman.
*
Zagorska željeznica. "Agr. Ztgu" iz
Budimpešte javljaju 18 o. m. da su po-
voljno dovršene razprave sa zajedničkom
vladom o zagorskoj željeznici. Budućega
tjedna predložit će se saboru dotična o-
snova. Na meku!
*
* *
„Kletvi", romanu pokojnoga Augusta
Šenoe, snizila je knjižara Mučnjaka i Senft-
lebena u Zagrebu cienu. Dosele je nai-
me roman stajao 4 fior. 30 novč., a sada
samo dva fiorina, poštom 20 nov. više.
Kletva obsiže 915 strana u velikoj
16-tini. *
* *
Pišu iz Kostajnice, da je neki gosp.
Mašeg na 16. t. mj, javno zabranio pje-
vati pjesmu „Oj Hrvati jošte živi", jer
ta pjesma svršuje stihom: »Proklet bio
izdajica svoje domovine." Narod, naučan
na tu pjesmu, pjeva sada: Sretan bio
izdajica itd. Dopisnik pita sasvim skromno:
da li je g. M. pri pameti? — Nadalje
zabranio je izušćivati rieči 3madjaron" i
„stekliš." Usljed tih zabrana zatvoreno
ie već dvanajst gradjana!! *
»Kvarner*. Već drugi broj toga lista
zadesila je sudba, koja prati sve stekliške
listove: „Kvarner" je sav izšaran. —
Vršenje censure predano je velikomu žu-
panu gosp. Reizneru. Riečka cenzura i-
pak je bolja od zadarske, jer riečka za-
pljeni samo izreke, koje tobože smetaju
javni mir, dočim zadarska obustavlja či-
tav članak.
* *
Koncem tekućega mjeseca iztiče prvi
tromjesec a još nam mnogi častni pred-
brojnici neodposlaše predplatu. Molimo
gospodo, dajte reda računim, da laglje
uzmognemo podnosit iznimno današnje
novinarsko stanje.
KNJIŽEVNE ViESTi I OCJENE.
Na 15 ožujka 1884.
ti
CL>
Cl)
Pl
c3
IS1
Preda mnom je 16 i 17 broj „Vile" pak
8 i 9 "Vienca." Brojevi, „Vile" naravito
po razmjernosti nadmašuju brojeve vien-
čeve vrstnoćom usebine. Ne valja gdješto
to u prvih ko u drugih izbrisati i pro-
koriti. Da počmem s „Vilom".
Br. 16. Reformatori. Priča kr. Novar-
ske i komad od Dositejevski-ega kad
se dovrše. Da ću ovako postupat već sam
nasjekao u zadnjoj ocjeni (v. br. 17 ,,K.
D.w). Sad je red na ciele komade. —
Pod česminom (M. Ostojić). Ova je pje-
sma liepa s dvaju razloga. Prvi je što je
zadahnuta narodnim duhom, a drugi što
je zaodjenuta pristojnim ruhom. Itako da
ova pjesma nije po narodnoj priči, ja bih
ju krstio kudkamo nećudorednom. Možda
tko reče, zašto ? Zato što te se ta pje-
sma kad znadeŠ da je narodna tiče milo
i prostodušno, k6 što je mio i prostodu-
šan još sad naš seljanin; i za to što bi
se ta pjesma ćudoredna čovjeka dirnula
ljuto i srdito da je naprosto plod živu-
ćeg kog pjesnika: ovdje g. Mate Ostojića.
Eto vriednosti umotvorine za raznovrstnili
odnošaja i vremena ! Pak da nepreskačem
ocjenit ću susljedno i ostale tri pjesme
ovoga broja. — Noću (A. Ivanović)
to je mio sastavak, uprav mio, premio al
na rubu u nepristojnost. Cienim da neće
častni g. Ivanović nikad zatmurit svoje
pero u blato, jer tvarnoga blata imamo,
naskorite nam i duševnoga pa smo pro-
pali kao propali! — Drhćuć joj govorali
(od Rapisardia pohr. 1. K. 0.) Rapisardi
nijo veleum, Rapisardi je preobičan po-
jav; Rapisardijeve umotvorine nisu a
valjda i neće preživjeti stoljeća; Rapisar-
di je napokon nevjerac i dobrim nećudo-
redan, čemu dakle prevadjat ga? Obična
slava pjesnika - izvornika, kakva ćete
da bude slava pjesnika- prevoditelja ?
Pak opet kad je' g. 0. preveo danas ko-
mad od Rapisardi-a, sutra komad od
gnjusara Steechetti-a, a naksutra komad
od velikana Oarducci-a, što je postigao i
što će sve tim postići? To, da je dangu-
bio puno a ne upoznao nas s nikim, to,
da nas je obfcrpao plodovi kakvih i sami
imamo na odmet, to napokon da nas je
okitio plodovi koji na svu našu sreću kod
nad neuspievaju. Pri prevadjanju i pri
svakoj književnoj radnji valja paziti na
mnogo koječesa a naročito da je geslo
naše: Bog i Hrvati! Tko ima uši da
čuje nek čuje! — Posavčice (Deli-selira)
— suhoparne su. — Cobanica Kata (J.
Ostojić). Premučat ću da je ovo pokušaj,
da je komad neloše pisan, da je dosta
narodan te nadobudan, reći ću samo rieč
0 dojmu ovog članka na me. Prooitav CV
banicu odlahnu mi, dahnuh iz duše, na-
djoh se lagan kao lepušina: uvidjeli il
bar umislili da g. pisac propovjeda ,,o-
proštenje". To me iznenadilo, iznebušilo,
težko. A je li taman tako u stvari, u duši
g. pisca ? E se u tvrdnji ne prevario! —
Vučica — (Verga S. Širola), Vučica se
pečatila; jednodobno i prepečatila. Al
sudbine naših' umotvora! no da svaki
propadnu ni grieha ni pokore. Ne da ja
hoću što prigovorit nit izvoru nit pro-
vodu, lieg što hoću imam prigovorit uro-
djenoj nam nepromišljenosti u izboru pred-
meta. Bar u prevodih nije to mučno; kod
pjesama znam daje malko drugčiji posao.
Tako ću iznova u stare diple: prevadjaj-
mo što može živjeti. Tad ćemo imati
vrstnu književnost. Namjesto prevesti sto
Vučica i vučičinih sestrica prevedimo
jedne „Vjerenike", ma jedno cielo djelo
kog mu drago pisca i steći ćemo si slavu
kod kuće, časti u inostranstvu i pohvalu
svugdje, pa i — novaca, premda nebi
imao bit nikada na pameti književniku no-
vac. Dosta, predjimo na drugo. — Ko-
kot (D. Trstenjak) točno je i razgovjetno.
Listak 16.voj broju „Vile,, raznovrstan je
1 zanimiv.
17 broj Vile. Daj, prorešetajmo mu
pjesme. — Hrvatskoj (I. Milaković). Od
njekog doba naši se pjesnici dali na
pjesme od 2 do 3 kitice, il1 vrčem na spjeve
od 15 do 20 kitica ma mogla se il ne-
mogla misao protegnuti toliko, ma htjela
il nehtjela vila pomagat do zadnje
rieči. To su skrajnosti vodeći prve ne-
stašnost, u djetinjačtvo, a druge u led,
suhoparnost. No Preradović^ nije li on
spjevao svoje preduge ode> a Šenoa svoje
milene Zagrebulje, prvi držeć se drugog
a drugi protivnog pravila? AP onda ja
znam doviknuti pjesmu prepjevanu: quod
licet bovi non licet ovi, osvem što Se-
noa da je samo pjesnik Zagrebulja vrie-
dio bi ništa i ni malo. Kanimo se da-
kle zapuštenosti al1 kanimo se i nakara-
da. Gr. Milaković nije upao u ove ma-
hne. Njegova je pjesma „Hrvatskoj" sladka,
mila, ponosna; ona te zanosi, ona titaži
slučajnu tjelesnu bol, ona tebi drugu
pjesmu nadahnjuje. Sretno i Čestito u sve
i posve u pjesmi g. Milakoviću! Tpak
stih : „Pa i farizejskom te u zagrljaju",
morao bi biti miloglasniji, daleko milo-
glasniji. Kaže Njeguš da nitko čašu meda
nepojede da ju čašom pelina ne zalije:
tako je i meni danas. — Postuma (Stec-
chetti — preveo I. K. 0.). Ja ću iznieti
čitateljem samo sedam redaka: sudi tko
je pošten, sudi s čisto vjerskoga, sudi
s ćudorednoga, sudi s uresnog gledišta.
Ja sam prvo krstio Steochettia gnjusarom,
hoću da dokažem da imam pravo; s to-
ga i prepuštam naprosto sud uglednim
čitateljim ,,K. D." Neka se zemlja uzdr-
ma, Rigati ,iz dna stane. Al' je krasno
ono Stecchettiu omiljelo „rigati" ! A da
g. provodiocu, jer me za tudjeg pisca
nije briga, stane tko za stolom pripovje-
dali o riganju, o moju glavu da bi re-
kao da je to neuljudno. Al1 u knjizi nije
neuljudno? S Bogom časti i uresu. Pak
ćemo nabrajati o obćoj zloći, kad sami
trujemo sviet, pak ćemo se mrbati na-
rodnoj gluposti kad ga sami glupimo,
sami divljačimo, o Bože sami u [dvolič-
nost dovadjamo! Al' ovo su marine mr-
djele, ima goreg jada .... Boga nit
smrti smjela mi, Prsa se tad ne boje."
Nije ti ovo bogogrdje? Bogogrdje tim
pogubnije čim umjetnije? Još rieč i
razkrstio sam se s ovimi grdobami, da
se izjavim najblaže — „Jastuk sam znao
grliti mlad." Stoje ovo? Sto je ovo po
Bogu brate? Gnjus, prostota, zloba! ..
Opraštam se s g. 0. moleć ga i kumeći,
liepo da nas necieni toli jošte pokvare-
nimi, da nam nevriedja i srdca i duše
i pameti. Molim zatim g. Kumičića da
me čuje. Svakomu je znano pa je valj-
da i njemu da mladež više nego li itko
podupire hrv. knjigu. Te je mladeži do-
bar dio po sjemeništih. Sjemeništa su u
to da odgoje dobre svećenike. Da sjemeni-
štari ne zastrane valja da jim učitelji budnim
okom nadziru čim se sve bave. Eto smrti
svakoj gnjusobi, pošto se u našem slučaju
neda zlo razlučiti od dobra, eto smrti cie-
loj Vili. A odtale vire tri posljedice : prva
je da sjemenisfcar gubi mnogo liepa štiva;
drugo je da „Vila" gubi broj predbrojnika
a treća i naravna posljedica jest da mr-
šavi sa svega toga nakladnikov tobolac.
Nepečatite g. urednice nikad ništa zla
pa ako vam ga tko uzpita ja po sriedi:
hator napokon svadja nas u neiskrenost,
u dvoličnost, u bezznačajnost! . . . Da
nastavimo, ovaj broj ima još pjesme
„Samrtnice" g. Harambašića. Stara je
već gatka da g. Harambašić siplje stihove
kao iz rukava. Kad je on uredjivao „Vilu"
velilo se u valjda i njegovoj ocjeni sun-
dečićevoj „Ljubavi i Cvieću" da tu ima
i vrstu ih i loših pjesama; tako je s g.
HarambaŠićem. Ja se uprav divim kad-
što njegovoj naravitosti i ubavosti, al se
namah stavim da ni njemu nije vila baš
uviek u prilog. Ja cienim da tad vrstni
mladić nebi imao močiti pera, a to s
triju razloga: kad bi on imao samo pje-
sme liepe bio bi vidjeniji; kad bi bio
vidjeniji on, bio bi vidjeniji i narod u kom
živi; napokon bio bi možda i koristniji
g. pjesnik. Istina je da se u gradnji hoće
i malog kamenja, al1 i tako cienim da
bi se g. Harambašić imao držati ovoga
već od drugog podieljenog mu a od mene
prosto ponovljenog svjeta. Obće je: ve-
likani su pisali umjereno, malo. Obazri-
mo se na prostu rieč. — „Nebojša Mi-
keš (B. Niemcova — preveo Franić) nit
koristi nit šteti al' bi jezik imao kud
kamo biti bolji. Dramaturžko pitanje. Ej
Bože o što se ljudi gube: al' opet velju:
možda i ovo zlo urodi dobrom. Pouka
je uz to najprobavljivija. — Turgenjev
(Daudet-preveo N. K.) Moglo je i izo-
stati, jer baš ni dlake ne baca svjetlosti
na turgenjevlje v život. Uz to je, ma i
zamjerili mi, odveć mrtvo. — Listak je
liep: raznovrstan i zanimiv. Ovdje je
spomen i o Čarducci-u; veli mu ge da je
velikan ? 1 ja ću s talijanskim piscem :
a' posteri l1 ardua sentenza! Tim sam
izrekao sve što sam kanio; dali sam
izrekao sve što sam imao ne mogu si
suditi. Sad je red na „Vienac".
8.i broji Vienca hramlje. Pjesme g.
Nadinskoga „Utjeha" i „Ljudi talasi"
ne vriede spone, te se može naprosto za
nje reći, da su ništetne mislim, da su
ništetne ćustvi, da su čudo i čudilo ob-
likom. To ipak nebi imalo razoružat g.
Nadinskoga, koji je vjerojatno mlađ. Nek
pjeva, pa ako uvidi da mu ubah trud i
muka nek slobodno guslami u zapećak:
na sto se načina može koristiti domo-
vini; nije dakle sdvajati. 0 drugom čemu
nemogu u ovom broju ni sboriti. Valja
mi vrčem preko „iverja" na „listak." Sva-
štice počimlju viešću ob otvorenju no-
voga kemičkoga laboratorija. Prva pe-
rioda te obaviesti svršuje. „Po prvi put
stvara kemik u svojem laboratoriju od
. mrtve materije produkt života, a time
pada ograda, koja je donle dielila orga-
ničku kemiju od anorganicke, živući sviet
od neživućega!" Čemu onaj uzklik? II
da se predusretne naše čudjenje il da se
narine blekasta misao. Obe stvari imaju
svoju krpicu. Prvoj se odgovara tim da
čitatelji „Vienca" valjda svi znadu ma-
ličak prirodnih nauka; na drugoj pak da
nitko neće rad prosta uzklika g. priob-
ćitelja promieniti svojih, uzdam se u
Boga, častećih prirodne nauke a u njih
njihova Otca i temeljitih nazora. Jeli to
s nepromišljenosti ? I tad je zlo, jer tko
piše valja da misli na što piše. Sad na
9. broj „Vienca."
Prosjakinji (Gj. A.). Kad tko stavi na
čelo pjesme „Domovini", hoće da upozori
čitaoce da on pjeva svoja ćustva svojoj
majci zemlji. Tako kad tko krsti pjesmu
„Posestrimi" itd. Je li tako s pjesmom
kojoj stoji na čelu „Prosjakinji?" Ne.
Pjesma je otmurna, al' pročitav ju i de-
seti put neće nikomu pasti na um da
bi g. Gj. A. svoja ćustva izlievao. Ja
sara očekivao alegoriju, al sam si prst
pregrizao: to je prost prizor u kom ne-
učestvuje pjesnik ćustvom ni mrve. Pje-
sma nadalje svršuje očajnom misli; ne-
tiče se duše al' i tako Sad koju
o mjerilu, o jeziku. Pjtsnik je izabrao
rastući deseterac, stih sgodan prizoru,
al' po sebi otvrd, ovdje baš ođrljiv. No
to još kako kad nebi bilo silnih „licen-
tia poetiea." „0 vjetru", „velike," „ko-
liko," ,,i više", „buktećom", „ogrievaš"
sve su sgoljni daktili uporavljeni kao
toliko jambova. Preostaje još koja. „Fran-
ka" (2 p. vis.) ne stoji, a ni ,,odra"
pošto pjesma nije junačka, ne liči. Vien-
Čera bujnost ovom pjesmom znatno šte-
tujo. —Da ocjenimo ,,Poštenjak-a" (V.
Novak). Poštenjak je liep. „Ljepotu će
svi nalaziti u njekomu redu te nam o-
blakša shvatljivost duhu" veli, naš zem-
ljak Tomraaseo, a ja cienim da je g.
Novak na vlas izporavio ovu tvrdnju.
Ljepota postaje iz sklada, a sklad iz
razmjera: dielovi Novakove pripovjedke
omjereni pravili napisanimi predlani od
Hranilovića odgovaraju. Po tom g. No-
vak piše bujnim, svježini duhom i jezi-
kom. Al što diči g. pisca jest dobra za-
misao, dobro ocrtana. E bi tako svi!
No ipak u tielu pripovjedke moglo bi se
prečinit komu što nevjerojatnim, komu.
Listak ovoga Vienca omilit će svakomu.
To Viencu sam evo rekao što sara ka-
nio, dal' sam rekao što sam imao, ne
mogu si sudit ni ovdje.
Milivoj Milivojić.
PRIOBĆENO. l)
Uredniku „Naroda"
Spljet.
Dragi kolega! Stjerao si me na tanak
led, ako i proti svojoj volji. Nijesi ni ti
baš kriv, no oni tvoji talijanski podlistei.
Siećaš li se? — Cio mjesec dana dona-
šao si u podlistku svog „Naroda" prevod
onog diela Smičiklasove poviesti, koji se
bavi o uroti i smrti Petra Zrinskoga i
Krste Frankopana; a ja svaki put kad
bih uzeo u ruku „Narod" uživao sam,
promišljajuć da će i do kojeg taljanca
doprieti ti tvoji podlistei; s druge sam
strane, da ti kažem istinu, žalio što mnogi
Hrvat u Dalmaciji nepozna te dvie, re-
cimo, „osobe" — tako se neće nitko
uvriediti. Dva-tri puta sam htio latiti se
pera i napisati štogod za moje čitaoce;
al opet promislili: ima i tomu vremena.
Bio sam skoro i zaboravio na te podlist-
ke, kad mi knjigonoša preda neki list.
Otvorim ga, a u njem tri članka: o uzro-
cima Zrinsko-Frankopanske urote; o u-
roti samoj i o posljednjim časima tih
dviju „osoba". Uz članke listić, u kom
mi piše: „Šaljem ti ovo nekoliko crta i
tiskaj jih prigodom godišnjice. Nemoš se
izvinuti poznatim refrain-om: zaplienit
će, jer jih je „Narod" u provodu tiskao,
i to u broj. 3, 4, 5, 6, 7, 8 i t. d."
Pomisli! argumenat mog suradnika bio
je sasviem dobar, ali ja ipak prihvatim
pero u ruku da izbrišem štošta obzirom
na moje malo izkustvo; pa tad legoh
spavati „sicuro del mio fatto", što no
kaže taljanac. Kad sam se probudio, imam
što i vidjeti; bieli stupci ko bieli. Reći
ćeš mi, da je „nevinost" ; al vjeruj, da
me ta nevinost mnogo stoji.
Nu promišljajuć na sve što mi se u
ovo posljednje doba dogodilo, i na ne-
pobitnu činjenicu, da ti uvjek iznošiš či-
tavo perje, pomislih: ili „Narod" ima
nečesove masti, koja brani od Bog
ti ga zna česa, ili Politeo na nj udara
moći od pomoći da mu što nenahudi.
Što bilo da bilo, poruči mi kakva je
to tvoja „katramunjača", inače jaoh i
pomagaj.
U Zadra, u oči Blagoviesti.
„STEKL1Š".
Za podpis jamči A. Dejan.
Stivan, na Grgura.
Da održim zadanu rieč u mojem za-
dnjem Priobćenu od prošaste Veljače
reci mi je našim mudrim glavicam a na-
vlastito gosp. učitelju i njegovim privr-
ženicim,otvoreno svoju,buduć oni pustili
peru mah te i glavom pohvaliv onu njiho-
vu obranu, koja nije drugo nego pra-
*) Za pisma pod ovim naslovom Ured-
ničtvo neprima na se odgovornosti.
vo sif/nmn paupertalis, mislili su da
su vas sviet osvojili Na ono dakle
što smo dokazali o gosp. V. ozvao
se je isti odgovoriti nekim priobćeno
su 125 podpisa i križa: od kojih 40
su javno izpovjedili - kako se vidi
u prilogu br. 10 i(. 1). :' — da su
prevareni bili; a od ostalih 85 mi
je reći. pa mi on po svom običaju
ćak gromom i paklom prietio, nijedan
podpis ni križ nije slobodno učinjen,
te nije ni legalan buduć da ti svi ili
poradi svojbine, ili dugova ili s o-
sobnih obzira vezani da takva učitelja
u zvjezde kuju. Evo izkaza. Medju
ono 85 podpisanih i križanih koji su
vezani učiteljevu poziciju braniti i to
za više uzroka ima 19 »luga; 14 neo-
ženjenih; 9 oženjenih bez poroda;
45 oženjenih sinovi kojih nepohadja-
ju školu; 17 samih otaca sinovi ko-
jih idju na školi — a imalo bi ili
biti više od 100 —; 21 pod otče-
voj vlasti; 33 dužnika; 7 učiteljeve
svojbine; 18 dvostrukih podpisa; (j
trostrukih i jedan četverostruki pod-
pis; imena kojih ako gosp. V. želi
znati što prije ću mu ih izbrojiti i
javiti. Ovomu izkazu netreba dakle
daljeg komentara. Iz ovog izkaza
lahko je upoznat način raspravljanja
protivnika, te će svaki čitatelj sam
prosuditi vriednost obrane osobito po-
gledom na svrhu kojoj su podpisani
namienfli, t. j. da prevare pok. šk.
Vieće, i da mene kao pielra di scan-
dalo proglase, ali ovim hoću da re-
čem da su neprijatelji rodu i domo-
vini a da mene domoljublje i interes
za školu i njezin napredak ovlašćuje
takovu učitelju stati na put. Sad mi
ostaje prikazati jošter občinstvu jed-
nog plemića fra cotardo scnno, koji
u svojoj oštroumnosti baš se je
pokazao dvoličnjak a to: jer kao on-
dašnji prvi obćinski prisjednik napi-
sao je svojom rukom tužbu, koja se
sad nalazi, za njegovu sramotu, medju
obćinskim spisima i jošter kao sadaš-
nji obćinski viećnik kad je e. k. kot.
Pogl. Conrad primio svečano obećanje
obćinskog Opraviteljstva, pristao je
na molbu koju je gosp. načelnik po-
kazao Ka odalečenje ravnajućeg uči-
telja ; a sad čujte ovaj isti plemić,
u cieni da može danas reći trista a
sutra ništa, te da nije protivno ništa
njegovoj časti plemićkoj, sam sebi
protivi se. Da pokažemo jošter od-
lična imena podpisanih, imamo se
baš radovati gosp. učitelju, jer prvi
podpisani, na kojega sva odgovornost
spada, znajte da nije gosp. Župnik,
ni podžupnik, ni načelnik, ni nije-
dan od ebćinskih prisjednika, ni pred-
sjednik šk. mj. vieća, ni drugi uči-
telj, ni nijedan e. k. činovnik, nego
prignite glavu na ovo veliko ime Pe-
tra Ilića pk. Tome, koji nije drugo
nego jedan izmedju onih 19 sluga
učiteljeva ujca, i jedan izmedju onih
oženjenih bez poroda, a taj čovjek
kaže da učitelj uzgaja našu djecu!
Na svršetku: gosp. V. i njegovi o-
brauitelji nek nam izjave slobodno jeli
I ili nije sve ovo istina, ako jo neo-
staje drugo nego tko je sagrešio da
taj i pokeru učini. Jesto li nas ra-
zumjeli? Mi se pak nadamo da će
svemu biti skoro kraj jer ovakovim
glasom c. k. pok. šk. Vieće nesmije
oglušiti se.
Zahvala.
L' affettuosa compartecipazione colla
quale molti nostri onorevoli concitta-
dini di Zara e contadini dai villaggi
di Brevilaqua, Poljana S. Eufemia
e Ugljan vollero alleviare il nostro do-
lore e i nostri affanni durante la ma-
lattia e in occasione delle funebri ese-
quie dell' indimenticabile nostro padre
e rispettivamente suocero Giovanni
Gianković (Kranjac), c' impone il
dolce obbligo di esternare pubblica-
mente a tutti i piii vivi nostri sensi
di gratitudine e di perpetua ricono-
scenza.
Zara, 21 Maržo 1884.
I figi i, le figlie
ed il genero Luca
Vlatković.
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Iziiodi -u. Ponedjelnik i tjl Četvrtak
- Vos ipsos, aimliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesi« doctrina ammisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ej,ro interim elan,: to: <
Si quis Cathedrae Pelri jangitur, <:
meus est. \
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. )
TJ^jeti pred"bxo3be: — U Zadru, unaprieđ 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. Tko zaostane 8 pređplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštara« troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. Z-AJD-A-^e, Čei-vriak T7 Srpnja. 1884. <3-cd.
Pokrajinski Listovi već su više ma-
nje iztakli svoje mnienje o zadnjem
zasiedanju našega „hrvatsko-srbskoga"
(uredovni naziv) ili ti „dalmatinsko-
ga" sabora.
Nužda, da se prije malko izpri-
pnstimo posala i gradiva, nas je či-
nila mučat, ali ako kasnije možda
.bude častnije.
Koje je dakle naše mnenje o za-
dnjem zasiedanju „dalmatinskoga"
sabora ?
Mi ćemo tomu upitu dat dva od-
govora: odgovor odnosno na sabor-
sko zasiedanje sa gledišta katoličkoga,
pa odgovor odnosno na saborsko za-
siedanje sa gledišta, ne „narodnoga",
ne ni „hrvatsko-srbskoga", nego čisto
hrvatskoga, kO po običaju.
Prije nego počmemo s prve točke,
i mi s „Nar. Listom" rado izticemo
saborsku radinost.
Sabor nije trajao no tri nedjelje,
a trsio je mnogo posala. Osobito sa-
borski odbori radili su jbaš neumorno.
Dnevni red ono sedam sjednica, do
kraja izcrpljen, najbolji je svjedok
množine opremljenih posala.
& 6amo žalimo - što. uz toliku radi-
nost, nije se ipak nitko našao, da bi
upitao: što se misli sa toli razvlači-
vanim predlogom o kongrui. Istina
je, da pokrajinski sabor nije kompe-
tentan za riešenje, al o tom se i
negovori, al kakav upit i koji od-
govor, uz razjašnjenja onih zastu-
pnika koji i u Beču pokrajinu za-
stupaju, sve to bilo bi veoma dobro
došlo u ovoj magli, koja zastire toli
važno pitanje, kao što je pitanje diel-
bene pravice o uredjenju kongrue.
Žalimo takodjer što i pitanje o u-
redjenju plata našim pučkim učite-
ljima nije se nego istom začelo, i
što ga već u povoju neka mora mori,
bud nema izgleda da bi im bilo u-
redjeno ekonomično pitanje onako kako
zahtievaju potrebe i položaj učitelj-
skog stališa. Štednja! To je liepa
rieč, i mi smo za nju, jer našemu
kukavnomu narodu krvavi se znoj od-
uzimlje kad mu se porezi nameću;
al žalimo što se na tu štednju pr-
stom pokazuje: a) u Beču, kad se radi
o svećenstvu ciele Cizlitave; dočim
se u utvrde, u činovnike, u vojsku,
u željeznice na stotine milijuna troši;
pokazuje se prstom na štednju b) u
Zadru, kad se radi o učiteljstvu, do-
čim se i zajmi prave za neke naslove.
Mi zajme nekudimo, jer smo pra-
vedni i priznajemo, da, jedno s dru-
gim, naš Zem. Odbor veoma koristo-
nosno i pametno svoj proračun upo-
trebljava; ali: čemu povećavat plaće
nekim koji već ne stoje najgore, a
ništa, onim koji kruha pitaju ? Nije
kud kamo, kad se nešto hoće postić,
treba tomu i sredstva namaknut, pa
bilo i s kakvim novim teretom. A taj
teret nebi nikad mogo bit odnosno
pretežak, dok cieli školski budget
neiznosi ni onoliko koliko trošak u-
ložen u zgradjenje jedne same bolnice.
Sad u brazdu. S katoličkoga gle-
dišta zadnje saborsko zasiedanje, kako
smo već s radošću iztakli, bilo je,
u obće, veoma povoljno. Ćula se je
koja neumjestna prispodoba, čula se
stara ogrdotina proti katoličkoj crkvi
i nje svećenstvu, rieč „jezuitizam",
(rieč dična onim koji ju pravo shva-
ćaju), čulo se je od razkolnika, da
je on i nešto gore nego razkolnik;
ali to je dalo povoda, da se baš u
Saboru iztakne vjerska strana onom
ozbiljnosti koja toli uzvišenu pojmu
dolikuje.
Osobito prigodom razprave o od-
kupu zemalja, i o sadržaju školskih
knjiga, naši čitatelji bit će sa zado-
voljstvom čitali iz izvješća, kako ne
samo preč. kan. Pavlinović, nego i
svietovnjaci Bulat, Makiedo, Klaić, i
nadzornik Bakotić, izticali su konser-
vativna i vjerska načela. Istina, to je
bilo u obćim, neizvjestnim potezim, ka-
ko bi mogli i nekatolicibesjedit, pače
i sami „Japanezi", čije školske knjige
spomene nadz. Bakotić; ali je raz-
prava dokazala, da govornici sabor-
ske većine, štuju vjersko osiećanje,
ovu najprvu narodnu blagodat i te-
melj pravog narodnog napredka, i
odlučni su nepustit, da se u vjersko
ćustvo dira; kO što je bivalo koju
godinu nazad, kad se je u Saboru
s nekim zadovoljstvom i do koludričkih
samostana razpravu protezalo, il kad
se je o posjedu Rimske crkve u onda
in voga garibaldinskom smislu tru-
trubilo kroz glasilo stranke.
Zadnji pojav s toga nam je tim
ugodniji. Tiem se bo i naši narodnjaci
drže sada prve rieči u programu
stranke prava od nas nedavno razvi-
jenom. Ima li u tom koje zasluge
naše ščekčenje i probudjena sviest o
dostojanstvu i moći našega svećen-
stva, nećemo mi o tom; nek dru-
gi sude.
Nu : drže li se „narodni" zastupnici
vjerno i druge rieči pravoga hrvat-
skoga programa?
0 tom ćemo u dojdućani broju ;
obazriev se i na zadnju krizu na-
rodne stranke, k6 i na nje okret.
Iz hrvatskoga sabora u Zagrebu.
(Sjednica od 8 srpnja).
Predsjedao g. Šram.
Podnesci: Predstavka grada Karlovca,
kojom se moli da se sjedine obćine Ba-
nija i Rakovac u pogledu poreza.
G. dr. K. Vojnović: Pred nekoliko
dana podneŠen je predlog o pitanju ka-
zalištnom. Ja toga predloga ne vidjeh,
da je tiskan, te se jučer popitah za nj,
i čini mi se, da je taj predlog negdje
zabačen ; molim predsjedničtvo, da bi
razjasnilo gdje je taj predlog.
Gr. dr. Š r a m zove ravnatelja pisarne,
koji mu reče, da se predlog nalazi pod
tiskom.
Prelazi se na dnevni red. Na dnevnom
je redu predlog g. Pejakovića, kojim se
\ zahtieva, da vlada prouči pitanje o svi-
, logojstvu, te da konkretan predlog stavi
pred vis. kuču, kako bi se svilogojstvo
unapredilo u Hrvatskoj.
G. P ej ako vid kaže da naš narod
trpi veliku oskudicu na novcu, svilarstvom
bi doskočio u nekoliko tomu. U Kini
bave se carevi i carice svilarstvom, i za
to je kinezka svila i čaj na glasu.
Svilarstvom mogli bismo mi u kratko
doba dobiti novca, veoma malom glavni-
com. Govornik je 20 godina proučavao
ovo pjtanje, zato je i stavio ovaj predlog.
Proučavanjem svojim pronašao je uzrok
bolesti svilaca. Dvie bolesti postoje s
kojih svilci propadaju, bolest već je u
jaju zametnuta. Moli da se ovo pitanje
pospieši, jer da bi mogli, ako uzradimo
oko njega, za 12 godina do 6 milijuna
for. na godinu dobivati.
Na taj predlog podnio je gosp. Vu-
k o t i n o v i ć protupredlog, koji glasi, da*
se predlog g. Pejakovića odputi gospo-
darstvenomu odboru.
G. Vukotinović kaže, da vlada ne
može izpitivali toga pitanja, već da to
ide na odbor, koji je po ovom saboru
odabran da razglaba slična pitanja. U
ovaj odboT mogao bi doći i sam predla-
gač, te kao najvještiji u svilarstvu, mo-
gao bi sam staviti konkretan predlog.
G. dr. T u š k a n: Ja sam proti pro-
tnpredlogu g. Vukotinovića, jer svi pro-
tupredlozi koji dolaze od većine nisu
nego puka zanovetanja.
(Buka).
Predsjednik Sram: To je neparlamen-
taran izraz. Molim g. zastupnika da ga
opozove.
Na desnici: Opozovite { opozovite !
G. T u Š k a n: Ja ne opozivljem, što
rečem.
(Buka).
Predsjednik (zvoni). Pozivljem go-
vornika na red.
T u š k a n: Molim g. predsjednika, da
ne buči, jer čini mi se, odkad se je za-
hvalio bio, da hoće da bude nad nam
poput kakva Bšulmajs|era\ (Buka na
desnici). Nastavljajuč vili: Oemu to'ol-
stupljivat odboru, ovaj Se viećat, odga-
djat itd. i Bog zna fbd će to opet u
sabor doći. §
G. Mato I v i ć podfpire predlog g.
Pejakovića, jer predavalje ovoga pitanja
u odbore, ne znači drugo, nego zateza-
nje ove stvari.
G. Slad o vic govori takodjer proti
prOLupletllOgu g. V'UKOlrtK'v i(j». Oll je CiJUi
gosp. odbora, pa ne zna, što bi da taj
predlog dodje u odbor. Neka vlada uzme
stvar u ruke, pa neka na proljeće podu-
zme korake u dogovoru sa predlagate-
ljem, koji bi svoju tajnu kazao komisiji,
te bi nabavili sjeme svilaca, i onda bi
ga izpitivali.
G. K u š e v i ć drži da je predlog g.
•Vukotinovića praktičnji od predloga g.
Pejakovića, prem oba imaju isti cilj.
G. Foln.egović: Svi smo složni u
tom, da je' predlog g. Pejakovića od obće
koristi. G.'predlagatelj najbolje će znati
zašto je sam htio da dodje pitanje vladi.
Odbor gospodarski nije vrstan riešiti o-
vo pitanje onako meritorno, kako bi
to učinilo povjerenstvo.
G. barun Živković govori zato, da
predlog dodje u gospodarski odbor, jer
da se neće stvar zavući; ako slučajno
nebi ovaj sabor riešio stvar hoće drugi
sabor.
G. M i š k a t o v i ć zagovara u kratko
predlog g. Vukotinovića.
G. Kukuljević: Ovaj put evo, go-
spodo, opozicija ide na ruku vladi, a ve-
ćina kano da joj ne vjeruje (Smieh).
Spominje, kako se je prije više radilo za
svilarstvo nego sada, prem nam je
sad budget veći. Govornik ne zna, kakva
bi korist od tud bila, ako se stvar preda
odboru; bolje bi bilo, da ga vlada po
svojim strukovnjacim dade izpitati. Ovaj
gospodarski odbor i neće obstojati da
proljeća, a vlada bi morala obstojati.
G. dr. K. V o j n o vić: Nije bila sretna
misao stvoriti gospodarski odbor sad
na koncu zasjedanja. Sabor se mora za-
vršiti do 23. srpnja, dakle kako da se
ovo pitanje preda odboru, koji će do-
skora prestati. U Francezkoj i Englezkoj
na pr. pozvala bi vlada g. predlagatelja
k sebi, te bi ga pitala za njegovo mne-
nje ; dala bi mu prilike, da se sastane
sa učenim svietom. Vlada može učiniti
brže, više i bolje nego odbor saborski.
Mi moramo podvostručiti naš rad, kad
šiljemo 55 °/0 u Peštu.
G. Vukotinović: Ćim vlada bude
manje studirala, a više uredovala, biti će
bolja.
G. P ej ako vi ć želi da se stvar ne
oteže. Ovdje samo ide sve na odbore, a
nema nikad napredka.
Kod glasovanja bilo je za predlog g.
Pejakovića 28 glasova, a proti njemu
odnosno za predlog g. Vukotinovića bilo
je 39 glasova.
(Sjednica od 9 srpnja).
Na predsjedničkoj stolici g. K r e s t i ć.
Na dnevnom je redu razprava odbor-
skoga izvješća o ukinuću sudačke vlasti.
G. Maj ceu pita predsjedničtvo: kako
će se o ovom predmetu voditi razprava ?
Predsjednjk g. Krestić kaže, da ni-
šta zato, ako je vladin predlog pao u
odboru, da se o njem ipak može raz-
pravljati, da takav običaj vlada i drug-
dje. (Na ljevici: To nije predlog; tu ne
ima predloga, tu je izvješće. F o 1 n e g o-
vić: oni ne predlažu ništa.)
G. dr. S p e v e c kaže da je odbor
odklonio izvješće, al muče je priznao, da
se može razpravljati (Srnieli na ljevici).
Ne smijte se i ne pravite vica. Rieč
„muče" tehnički je izraz. Što je stvar u
odboru pala, ne sliedi, da mora pasti i
u saboru.
Dr. M. Ivić: Sam izvjestitelj odbora
kaže, da odbor nije nikakva predloga
pred sabor iznio, ovdje je samo donesena
izjava, a ne odborov predlog.
G. Fran F o 1 n e g o v i ć: Predloži se
upućuju u odbore, da se tamo razjasne.
Iz ovoga izvješća šio predleži ovdje, vidi
se, da je odbor stvar zamutio.
G. dr. Sram. Po njegovu mnenju ne
ima u izvješću predloga, dakle ni pred-
meta za razpravu ; nu pošto u njem stoji,
da se nije o osnovi razpravljalo, već
samo o njezinu §. 1., zato je 011 zato, da
se razpravlja 0 zakonskoj osnovi.
G. T k a 1 č i ć : Ne znam kako bih kr-
stio vaš postupak.
Predsjednik: Ovo nije naš postu-
pak, već se radi 0 izvješću odbora.
i kal Č i 6 : To ne stoji. Vi »te- pomu-
tili stvar, jer da nije toga, vi biste rekli:
ovdje se ima razpravljati 0 izvješću i
ništa više (Buka). Osnova zakonska bila
je pred saborom, koji joj je odkrojio sud-
binu, odposlav ju na odbor. Odbor je
donio izvješće, i sad se ima raditi i raz-
pravljati 0 njem i 0 ničem dragom. Tko
će izvješćivati 0 osnovi? Vlada?
Na desnici: Da.
G. Kamenar: Hvala vam na takovu
parlamentu.
G. T k a 1 č i ć: Po mom mnenju takav
postupak jest najveći absurd. 1 ako ga
prihvatite, budi vam na čast!
(Buka. Uzklici: To nije absurd).
Tkalčić: Ja ga držim takvim, a vi
ga možete zvati sveti pismom.
G. dr. Sram: Ja sam bio jučer pred-
sjednikom sabora, pa sam rekao, da će
biti na dnevnom redu izvješće odbora.
(Na ljevici buka. Nemate rieči! 0 iz-
vješću se ne može razpravljati.)
G. barun Živković veli, da pustimo
vladu, da se izjavi 0 tom: bili došla
osnova u razpravu. U ostalom vi nam
možete prigovarati s formalne strane, al
mi ćemo glasovati i doći će 11a naše.
G. dr. Fr. M a r k 0 v i ć : Ako budete
razpravljali 0 ; redlogu, pogriešiti ćete
proti poslovniku.
G. Kušević: Meni se čini, da se
ovdje podnoseni predlog' osniva 11a krivoj
predmnjevi. Oni navadjaju §. 43) (Na
ljevici: ne taj §. K a 111 e 11 a r: Mi smo
rekli §. 42.) Po mnenju manjine: nebi se
smjelo razpravljati već ono, što je odbor
primio. To ne stoji, jer onda bi odbori
vladali na saboru. (Na ljevici: To mi
ne tvrdimo).
G. P i s a č i ć: Vlada je mislila, da
joj ne treba ni izvjestiteljeve obrane, za
to nije ni dopustila da sjede izvjestitelj
na izvjestiteljsku stolicu; ona nije toga
htjela, već je pozvala župane da glasuju.
(Predsjednik zvoni. Smieh na ljevici.
Vika na desnici.)
G. Gjurgjević. Prestanimo ob 0-
vom predmetu dalje razpravljati, te gla-
sujmo, ima li u izvješću predmeta za
razpravu ili ne. Glasujmo, gospodo!
(Smieh na ljevici: Mi znamo, da biste
vi rada samo glasovati.)
G. dr. Grga T u š k a n . Po mom ranie-
nju stoji, da je odbor nekoretno postu-
pao i s toga mi nemožemo na tom ne-
koretnom temelju razpravljati.
Ja sam za to, da se primi izvješće
odbora na znanje.
G. Spevec (na osobnu primjetbu)
kaže da ga je križevački zastupnik zlo
razumio. On misli logično, i kaže, da ga
opozicija nije mogla uvjeriti 0 tom, da je
odbor i njegov izvjestitelj krivo radio.
(Na ljevici : To nije osobna primjetba!
Na desnici: Glasujmo !)
G. dr. K. V 0 j n'o vi ć: Vlada ne treba
drugo, već da podnese predlog. Predlog
odborov ide odboru, ovaj ga donese na-
trag, poprativ ga sa izvješćem. Vi mo-
rate izpitati, što predlaže izvješćem od-
bor. G. Živković, g. Sram, g. izvjestitelj
nisu složni u tom, što odbor predlaže.
Ovo nije mala stvar, jer vi rušite sav
poslovnik, kad primate ovakova izvješća
i na njim hoćete da razpravljate. Vlada
nikad ne izvješćuje zakonskih osnova, ona
ih brani. Ako vi postavite, da zastupnik
vladin bude izvjestiteljem, onda ćete pre-
tvoriti ovaj sabor u ured.
G. grof H e d e r v a r y: Odbor je or-
gan sabora, zato mislim i želim, da bi
se osnova uzela u razpravu, prem je pro-
pala u odboru, neka sabor odluči 0 nje-
zinoj sudbini.
G. Krestić htjede izraziti svojo
mnenje.
G. P i 1 e p i ć : Po poslovniku ne imate,
presvjetli gospodine, prava uticati 11 raz-
pravu.
Pred s j e d n i k: Ali molim.
Tkalčić: Mi vam nemožemo dopu-
stiti da govorite, izvolite ustupiti mjesto
drugomu predsjedniku.
Predsjednik Krestić: Ja ću 0 po-
slovniku govoriti.
Pilepić: Ali vi utičete u razpravu.
Krestić: Ja mislim, da bi se kuća
izrazila 0 stvari ovoj.
(Buka. Vika: Nećemo vašega glaso-
vanja).
Po tom prešlo se na interpelacije.
Za tim imalo bi se bilo preći -na
dnevni red, t. j. upitati sabor pristaje
li da se razpravlja 0 izvješću i predlogu
ili 0 samom predlogu, odnosno vladinoj
osnovi. — Gospodin predsjednik druga-
čije je stilizirao pitanje, nego je to htjela
opozicija. Kod toga započe opet razprava,
11a ime, kako bi se imalo stilizirati pi-
tanje. Kod toga započe opet razprava, na
iine, kako bi se imalo stilizirati pitanje
0 glasovanju. Govorili su 0 toj stvari
gg. Barčić, Vojnović, Kamenar, Miškato-
vić i Spevec. — Na desnici nisu ništa
vikali, nego „glasujmo", „glasujmo" 1
Kad je posti i'. y. Speoca uzeo rieč g.
Cmada/c — tada na uzklik y. baruna
Živkovića: — „Glasajmo ustade većina
da će glasovati . . . Nu opozicija ne
dade prije nego se razpravi stvar . . .
Nastade lupa na klapam, nastade silna
vika, osobito na desnici. Predsjednik u~
stade, a za njim i ostali zastupnici.
{Sjednica od. 10 srpnja).
Predsjedao g. K r e s t i ć.
Stranka prava, na okupu. Većina tako-
djer u velikom broju zastupana.
Zapisnik čita g. Lončarić. -
Na upit predsjednika: ima li prigo-
vora proti zapisniku, ustaje g. Barčić,
te reče, da ima tri prigovora proti za-
pisniku i to prvi, da. se nije vodila raz-
prava 0 zak. osnovi 0 ukinuću sudačke
vlasti; drugi je prigovor taj: da govor
glavara zemlje ne smije dolaziti u izvje-
šću, kad ne dolaze ni govori ostalih za-
stupnika, i treće: da nije došlo do ni-
kakva glasovanja. U tom smislu izrazi
se i g. Kamenar. G. dr. I). Starče-
vi ć reče, da je po ovim prigovorim uvi-
dio, da je sad većina stala i zapisnike
krive sastavljati. (Buka.)
Predsjednik se izrazu je u tom
smjeru, da ne postoje prigovori proti
zapisniku, naročito ne treći, jer većina
je bila ustala i glasovala uz najveću u-
zrujauost; on nije mogao dignuti sjedni-
ce, kako je običavao do sad. Bila je vika,
dakle njemu i desnici uspjelo je nadvi-
kati ljevicu, i on je proglasio rezultat
glasovanja, te je odgodio sjednicu, pa ju
opet otvorio da ustanovi dnevni red za
današnju sjednicu. On ga je ustanovio,
a to mu može posvjedočiti g. dr. Ante
Starčević, koji je i predložio ovaj dnevni
račun; pak, ako tako bude sporo ići, !
strah me je, da 1 ovo proljeće noće po- 1
čet radja. Kako se glasa, crkovni vlast !
misli zatvoriti gori spomenutu crkvu, prije |
nego se sruši, i imati će razlog. A onda j
puku gdje će se proviđiti damu se obavlja '
služba božja? i
Kako je poznato visokoj Vladi, još pred- I
lanjske godine, naredio je bivši mjernik !
ovoga kotara g. Liuardovid, da se po- I
dupre desetak raertaka, koji se nimalo ;
neopiru na vieočanicu. A prošlog ljeta, ;
sadašnji kotarski mjernik Roki, kad ju i
je pregledao, ostao je začudjen, i pri- j
sutnim se izrazi, da su crkve posve za- ;
puštene u ovim krajim. I doisto jesu. j
Jerbo svojih dobara crkve ueimadu. A |
puk za iste malo haje, te kad inu so I
pita kakova zadužbina, on već imade I
na odgovor svoju poslovicu : „neće joj i
djeca umrit od glad a". Kak pak i viso- I
ka Vlada toliko oteže, dok se rieši pi- j
tanje, naravno je, da crkovne zgradje |
moraju bit zapuštene.
Na primjer, još od godine 1878, kad je !
ovud proso bar. Rodić bivši namjestnik. i
a š njime je bio u pratnji, cienim, i sa- i
dašnji namjestnik podmaršal Blažeković, j
ušavši u ovu crkvu (ko u mračnu špilu),
odmah zaključiše: treba ju popravit. Od
onda dosad ima punih osam godina, a I
još crkva nije popravljena, pak se lasno |
razumije da je zapuštena, i u skrajnosti i
svoga obstanka. Tako da, u svetkovine, ]
kad je kiša treba se u njoj zaogrnuti, j
jerbo, osim kapele velikog oltara, sva je I
crkva kd rešeto.
Crkovinari, pišu, mole, kucaju, nastoje, I
ali jim se obećaje i obećaje. Nego, gosp. j
Ureduiče, uh vam se, da Vam neću do- I
sadjivati (0 dosadi ni govora, jer veoma I
rado primamo /tišma ove vrsti. Ur.) više, i
sa sličnim jadikovkau» ob ovom predme-
tu. Pošto znadem da je gosp. mjernik
Roki sgotovio proračun, a uhvat se je
da će visoka Vlada brzo riešiti stvar:
te ću Vam što prvlje, ako Bog da, 0
ukusnom popravljeaju crkve, što od ve-
selijeg javiti. (Utinam. Ur.)
Jedan crkovinar.
DOMAĆE VJEŠTI.
Jučer u jutro stigo je sa Rieke Lloy-
dovim parobrodom, na povratku iz Beča,
g. namjestnik podmaršal pi. Blažeković
s kćerju. Na prolasku posietio je Zagreb
i zadržao se dva dana u krugu svojte,
* * *
Vjenčanje-. Večeras vjenčati će se u
crkvici namjestnišfcva plemenita gospodjica
Kanda Blažeković kći Nj. P. g. namje-
stnika, sa gosp. EnglSfem mjernikom u
Javljaju nam iz Spljeta, 20 tek: Od
prekojučer nahodi se medju nama presv.
gosp. nadbiskup 0. Š. Milinović. Zadržat
će se ovdje kod svoje mile Braće do
24 tek, pa će onda krenut ravno na
junačko Cetinje. da se predstavi Njeg.
visosti knjazu, a po tom će na svoju
stolicu u Bar.
* * *
Namjestništvo je odredilo da se kroz
ovu zimu započmo umjetno pošumljivaoje
Šibensko okolice. Pošumljenje će naj-
dalje svršiti u deset godina i obuhva-
ćati će mjesta Zaton, Donjepolje, Vrh-
polje i Slivno. ¿šau mijeno je da se po-
sadi 440.000 borja," 440.000 jaseuja,
1400 misirskih murava. Namjestništvo
je već u tu svrhu odredilo 2000 borića
odgojenih u loncima iz Dubrovačkoga
rasadnika i odrediti će do prigode još
drugih strukova crnoga i bieloga bora i
jasena iz Kljačkoga rasadnika, koji će
biti svi^mukte razdieljeni. Ukupni trošak
pošumijenja iznosi iior. 3920, koji raz-
dieljeni na deset godina u koje se cieni
da će se radnja svršiti, podaju godišnji
trošak od f. 390, a ovi 6* se pokriti su
190 fior. iz državnih za.,, .da, su iior.
100 iz zaklada zemalja' ... a iior, 100
iz blagajnice Šibenske olćine.
* *
Namjestništvo je udielilo crkvi u Kr-
staticam, Imotskoga, kotara, pripomoć od
fior. 80 za nabavu posudja i ruha crko-
vnoga.
* * X
Ovih dana dogodio so u Tribnju gro-
zan zločin: neki mladić ubio jo dva
brata, kako Čujemo, radi preprieeeue
otmice. Povjerenstvo je onamo odputo-
valo, da razvidi.
* * *
Na 7 dojdućega ožujka otvoriti će se
prvo redovito zasiedanje porotnog suda
i! 7. rt cl r
Primamo iz Spljeta, 21 tek.: Na 18
tek. umrla je g. Margarita ud. Luke
Moskovita rodjena Topić, majka veleuč.
katekete kanonika D. Jerolima. Jučer joj
bio sprovod sa zadušnicam u stolnoj cr-
kvi. Pokojnici je bilo 86 godina i umrla
je ko prava kršćauka. fT pokojnici od-
trgnut je zadnji ogranak one obitelji To-
pić, koja je dala Crkvi pok. Ivana To-
pića, biskupa u Skadru.' Pokojni biskup
i pokojna Margarita bili su brat i sestra.
Bog joj dao r;:j !
Iz Maliuske pišu „Našoj Slozi" : Bit
će Vam koji već javio, da nas je po-
četkom t. m. posjetila Njeg. visost na
otčiustvo napram svojim radnicim? Ako
itko, to radniku vjera i moral mora bit
sveta i mila, najprije dakako radi vrhu-
naravne, a pak i radi same ovozemne
koristi.
„Radnički Glasnik" izlazi u Zagrebu,
dvaput na mjesec i zapada samo f. 2:40.
Njemačkarija. Naša braća preko Ve-
lebita dobro su se otresli niemštine,
premda im je kroz ciele vjekove na
kućnom pragu dodijavala; ali, kao što
kod nas nije riedko čuti talijanskih obli-
ka, kao putuje ?a Trst, i slična, tako kod
| njih ima još i dan danas nekih ujemačkih
d vojvoda Rudo U', a mi tomu dodajemo, \ oblika u pisanju, kojih bismo rada, da
da nas je svojim previšnjim posjetom j se naša braća čim prije za uviek otresu,
počastila i Njez. visost nadvojvodkinja j Medju najgore od tih njemačkih rečenica
adru za g. 1887.
N, V. krali udieiio je poreznomu
služniku Marku Markoviču .srebrni
za zasluge.
po-
k riz
Jf.
Na roojeno 10 da razoruža seio Ko-
* *
Primamo iz Sinjske okolice, 18 tek:
Presvietli g. nadbiskup. Milinović upo-
trebio je svoj boravak u ovoj krajini,
da posieti i milo mu rodno mjesto, Lo~
vreć, i dobru staricu majku, koja je od
milinja suze lievala, videć kakva je dična
sinka zadojila.
* * *
Pišu nam iz Sinja, 19 tek: Jučer se
je preuzv. nadbiskup Milinović alalio sa
ljubljenim svojim Smjanim. Njego17 odla-
zak praćen je bio jecanjem i plačem.
Množtvo je- puka pri sjajnom izpraćenjiV
učestvovalo.
* / * *
korić i Ravče u "Makarskom kotaru: a
tako i selo Sueuije i kućište Jcrkovio na
Hvaru.
,,La Difesa" ljuti se na nas, što pred-
vidjamo uovu i to još sjajniju pobjeda
spljetskih hrvata prigodom nastajućih ob-
ćinskih izbora, i podmeće : „ili pop Pro-
dan nada so gratifikaciji od strane ob-
ćinskog spljetskog gospodara"'?
,,La Difesa" očevidno mjeri svakoga
svojim laktom i nezna ni pojmit kako se
to može branit interese svoga naroda bez
naknade. Dosta liepa autosvjedočba! Ona
misli, da je i dan danas obćinski novac,
novac obćinskoga načelnika, te da on
# njim pazari, kao što su to činili Di-
iezini .gospodari. Što se pak tiče našega
predvidjanja, nek se „Diteza" ne čudi.
Mi bo znamo, da spljetski obćinari 90 0/0
nijesu rimske krvi. Naše predvidjanje,
dok bude pravice, nije dakle nego po-
sljedica brojaka. Ta mi nijesmo krivi,
ako i sam Bajamontiev baluard, varoš,
govori ćaća na mjesto papa, i nosi ka.
picu na glavi.
m.'.jjuijjrgg
nahodi se pleme Jarića kako .se štije
u njihovim kartam, koje se u istih na-
hode, takodjer i u kućam gospode šibe-
ničke*.
Ide i do Knina, grada na krajini, da
vidi stupove, što postaviše za uspomenu
Marčinkova skoka.
I sada su stupi ou kamena,
Usadjeni u stara vrimena.
A i u planine ičije, da vidi mjesto,
gdje se potukoše, da vidi kosti na raz-
boju, iz kojioh čita vječnu rieč roda na-
šega: boj za vjeru i za otačbinu! Pa
šalje tamo i drugog, da vidi i čita, što
te kosti kažu:
Ako li mi virovati ne ćeš,
Uspenji sc na Mosor planinu,
Ter ćeš vidit kosti od Turaka,
Od pisaca, konj ah i konjikah.
Svako mjesto hoće da vidi. svaki kla-
nac hoće da promotri, pa da sobom
razloži, kako se je moglo to tako dogo-
diti i je li se moglo kakogod drugačije :
„ali da promisli, što će reći vojska raz-
bijena u tudjoj zemlji, u planinaru stra-
hovitim i klancim sasvim krševitim, kako
se tri puta dogodi vojsci turskoj, u dr-
žavi poljičkoj*. Poljičane dobro pozna, a
na jednom ih mjestu mnoge kao žive
svjedoke nabraja,
j Obigrao Krajinom, medjašima sa Tur-
| cim, nastojeć pomnjivo da razgleda i po-
| pita sve, što bi moglo koristiti radu nje-
j govu:
To svidoče starci krajišnici
I. medalje od suhoga zlata,
Kojeno je gleda Milovane,
Kad je onud skoro prolazio.
Ako je ko primio kakav dar, on hoće
da vidi, da mu bude svjedokom kakva
junaštva, rad česa gaje dotičnik i primio :
Njemu bane svitlo perje daje,
Zlatan prsten na desnicu ruku,
Koino se i danas nahodi
U Radića popa Kanonika.
(medi).
Stetamja.
Dne 7. t. m. doplovi amo posebnim
parobrodom kraljevna sa svojom pra-
tnjom, Izkrcav se, podje pješke do župne
crkve premda je od obale do crkve do
20 minuta hoda. Istim putem vrati se
pješke Njez. visost sa pratnjom na pa-
robrod, dočirn ju je množtvo puka naj-
smjernije pozdravljalo. Koli dolazak kra-
ljevića, toli ovaj njegove prejasne mu
supruge, razveselio je iskreno čitavo pu-
čanstvo otoka, koje je odasvud dolazilo,
da visoke putnike srdačno i smjerno
pozdravi. Bili nam toli mili putuici u-
vjek dobro došli!
Porečki List javlja da je imenovan
kotar, kapetan u Puli, gosp. Eluschegg
upraviteljem kot. glavarstva u Poreču.
Ovo imenovanje — piše isti list — po-
zdravljeno je s veseljem od čitavog gra-
djanstva Poreča 1 od same „babe", a
mi njim to rado vjerujemo. N. S.
* * *
Na mjesto odstupivšeg zem. zastupnika
za izvanjske obćine kotara lošinjskoga
gosp. Elusehegga, biraše ovih dana no-
voga zastupnika. Izbor iidueijara započeo
jo dne 7. t, m. u Lošinju, gdje su naši
tidueijari biše jednoglasno izabrani, a
tako 1 na Krku,
Na temelju ovog uspjeha, ueima dvojbe,
da će biti narodni kandidat skoro jedno-
glasna izabran. „N. S." ovoje viesti do-
daje u pros. broju i ime kandidata, a taj
je preč, Volane.
Porečka „L' Istri a" javlja, da je za-
počelo parobrodarsko družtvo „Šverljuga"
i dr." ploviti)u svojim parobrodom „tka
izmedju Pule i Rieke. ,.lka* da će plo-
viti jednom na čedan, i to u subotu
popodne iz Rieke a Pulu, tičući: Iku,
Lovran. Mošćenice, Babac i Cres. Iz
Pule odploviti će svakog ponedeljka u
7 sata u jutro.
* *
Njeg. Visost kraljević Rudolf bivši
početkom ovog mjeseca 11a otoku Krku,
bi svečano dočekan u Malinskoj. Kod
izkrcanja narinuo se je Lloydov ageuat
da pozdravi kraljevića talijanskim jezikom.
Tek za njim progovori načelnik hrvatski.
Njegova Visost postavljala je razne upite,
kako se od onud piše, liepom i jezgro-
vitom hrraštinom. Vrativ se s lova,
pozdravi ga narod neprestanim „Živio!",
a on svuda i sa svakim razgovarao se
jedino hrvatski. Kod banketa u Malinskoj
pjevala se pučka himna i druge narodne
pjesme,
* * *
„.Radnički glasnik11. Radnička ruka u
Hrvatskoj preko Velebita liepo napre-
duje. Nazad 15-20 godina gospoda sti-
dila su se saći u družtva, gdje bi se
nahodilo radnika. Dan danas srećom već
nije tako. Sada radnici preko Velebita
uvažen su faktor. Tomu su doprinieli
mnogo sami radnici nastojeć oko svoga
uapredka i naobrazbe. Već radnici imaju
svoja mnogobrojna družtva i Sborove,
pače slagari i svoj list; a sada, evo po-
če izlazit i obće radničko glasiio. Mi se
tomu od srca radujemo i toplo preporu-
čujemo i našim radnicim „Radnički gla-
snik", koji, sudeć, po prvom broju biti
će vješto uredjivan, jer obiluje člancim
i viestim. Jedno samo zamieramo, što
naime Uredništvo rek1 bi namjerava pu-
štat u List i pisanije protuvjerske, kao
Što su neke izreke u listku, gdje se na
neki način, uz ostalo, odobrava što si-
romašan radnik nije, cjeć siromaštva, htio
da vjenča ljubovcu, premda je s njom i
obćio ! To je grdno, a i ludo ; jer kako
mu je siromaštvo priečilo oženit se, kad
je YSĆ ukućen bio? Slične stvari neulaze
u nijedan List koji želi sebi častna ob-
stanka a prave sreće radničkoj ruci. Ta
nije li vjera, koja i samim kraljevim do-
vikuje, da je narav njihova i zvanje, na-
pokon, sasma jednako naravi i zvauju pa
bilo i najnižega radnika? Nije li vjera
koja gospodare uči na blagost, pravednost,
u hrvatsko odjelo preobučenih ubrojit je
na pr. ono u kazivanju sata. Nije na pr.
riedko čuti izreku na naše uho toli gra-
dnu „Oko pol IX sataČemu to, ljudi
božji, kad možemo reći pe domaću ,,okd
11 i po"? — Možda će nam tko zamjerit
što se u ove „trice" gubimo. Neka bude.
Mi se rado i „tricam" bavimo kad na-
rodu ma u čem bilo možemo da kori-
stimo i da ga od tudjinstva branimo.
* * *
Jedan. I opet „trice". Dodijalo nam
je čitat u nekim zagrebačkim listovim
kako to svaki tren umeću rieč jedan, gdje
se običava u njemačkom ili talijanskom
jeziku kazat cin, uno. Na pr.: „Posta-
vila se je jedna satnija". Ono je jedna u
hrvatskom jeziku suvišno, jer kad se reče
da se postavila satnija, nemože se ni po-
sumnjit, da su se postavile dvie satnije,
a tim manje tri, Četiri i t. d.
*
* *
Ispravak. Prva najnovija viest u pro-
šastom broju, koju su prije nas i razni
drugi Listovi donieli, Oorrespondenzbn-
reau progiasuje uredovno kao netemeljitu.
Književne viesti i ocjene
0 pričinjenoj Kiti štampanoj u Splitu.
Napisao Nikola Koglić, Misnik.
(Konac v. br. -1).
20. str. 273 pričinjene „Kite".
Molitva SS. Petru, 1 Pavlu.
0 sveti Petre, i Pavle ja N. N, oda-
birani vas danas, i ost.
Str, 319 prave „Kile".
Svetim Apoštolim Petru i Pavlu.
0 sveti Apostoli, Petre i Pavle, ja
nevoljni grišnik odabirem vas danas, i ost.
Ono N, N, zaminjuje č-ovi, na pucka
dakako, ono iz prave „Kite" : nevoljni
Kad me srića nanila na ovo N. N.,
nanila me i na ono T. T. Što je pak to ?
Evo da ti kažem. Na strani 339 čovine
„Kite" ima i ovo. Svomu Imenjaku. To
je po čovu isto, što Svetomu Imeujaku,
kako je u pravoj „Kiti". Blago «ovi, koji
u svakomu svomu Imenjaku ima svetca,
komu se može moliti! Molitva mu pak
počimlje ovako: „Veliki sveče T. T. (?!),
čije sam ime srican nositi, tebi komu je
Bog povirio da se brineš mojim spase-
njem još u sv. kršćenju, izprosi mi da
se budem podnašati ko pravi kršćanin".
— Sto nosi ono T. T. ? Je li i to ude-
šeno na pučku? Je li to uput zaminuti
lahko, neću reći po prostaka, nego i po
umitnjaka ? Zaisto, ne. U to čovo, bi
rek, zapao u gvozd, u ljut.. Tu ga krš
izlaptao, otrčao. Kako mu ono tebi pri-
staje po slogu? Nije li to čvor? Ali što
stalo sada za to čovi ? Mjernu sada dru-
ga na srdeu, priko glave: kajanje. Do-
bro! Spasonosno! Sada nek se misli čvo-
rom i ćvorićim gospar, komu je priči-
njena „Kita" priredjena ; nek je 011 sada
tamo, kao svoju, uličuje i ušuljaje. pa
ako hoće, što mu ele nije na srdeu, ja-
mac ja, i razpačava. Sada da prišapijem
štiocu ovo: Gosparevo zlato kaže u „Na-
rodu" 0 gosparevo,j Kiti da se dosad na
sve strane razpačala, što u nas nosi isto
što rassula, utamanila. Što je da je, ako
pobratim i prodaje šišaka, meni je opo-
menuti čovu, da k gosparu već neidje, |
da mu neprišije, što ga nije poslužio pri-
činjenjem da valja.
21. Pričinitelj je drnuo i prisvojio iz
prave „Kite" drugog izdanja ono „Na
Jaganče Božji", što mu na strani 422,
a odgovara strani 127 naznačene prave
„Kite".
0 ostalom, što je tamo čovina, kakvo
je i što je neće sada N. R. ni slova.
Dosta mu je reći samo ovo. da je ono-
madne zapitao vrstna duhovnika, koji se
razumi 11 duhovne stvari trista puta višet
nego u brojbu i sam gospar pričinjene
„Kite" (Što jo vele), ob onom čovinn:
.Tzkušanje savisti", što je na strani 137
pričin imo „Kite". A duhovnik na to, ni
i et u; devet, (a nebi rekao jednu zadru-
gu za oko u glavi, za bili svit): Ono je
vise za smetnju, nego sa korist; po dušu,
dakako.
22. U načiuu kako služiti svetu misu
glagoljački, pričinitelj je pokazao, neho-
tice to so zna, književnu kradju. U pravoj
„Kiti", na strani 415, N. R. kaže, kako
je nekim zual;r'Vima, kojo tumači, nasto-
jao nagoditi na latinske samoglaso ono,
što nose staroslovenski. Nu, što je ura-
dio pričinitelj? Izostavio je to tumačenje
i svrgao je one znakove, ali ne po način,
da mu jih nije izostalo dobričak. Sad
bez tumačenja, što vride oni znakovi, na
priliku, na strani 370 na ričima : Idsti-
va, vskuju, tvoju? Što ooi, na str. 372:
ispovmi, nini, vlki, zemlju, S^di ? Kako
mu se ovo SHi sudara sa ono /č?«đtfna
str. 370 ? I još bi bilo riči, koje nose
takovih znakova.
Uredno je pak ono, što čovo, ili bolje
prijau mu, prištampaje iz prave „Kite*
i štamparske pogriške. U čove, na strani
370, da; u pravoj „Kiti", na strani 417,
da, misto ta; u pričinjenoj „Kiti", na
strani 370, grihov vaših; u pravoj, na
str. 421 grihov vaših misto naših. Čovo
je izostavio i na strani 382 svojo „Ki-
te", kako je pogrišno izostavljeno u pra-
voj „Kiti" na strani 429, u ono: Go-
spoda živo tvor eštago misto gospoda i ei-
votvorestago, i ost,
S čega je čovo zapostavio latinski način
glagoljačkomu ? Zar s časti, s poklona
prama Svetoj Materi Crkvi, čiji je jezik
latinski? Ne, nikako. Da nije ni tu sve
kao u pravoj „Kiti".
Ali što je ovo, što sam dosad rekao,
prama onomu, što mi je sada reći?Na-
čin kako služiti S. Misu glagoljački, tako
je izgrdjen u pričinjenoj „Kiti", da je
uprav strahota. Bi rek da se je pričini-
telj svetogrdno šalio i rugao glagoljicom,
tom svetinjom naroda slovinskoga. Kojom
je oblašću rečeni način sveden u mnogo
šta 11a pučki govor? U pravoj je „Kiti",
na strani* 414, čisto rečeno, da valja
obredjivati u svetoj misi sve do zere na
jednu, ili latinski, ili glagoljaeki; da Dije
prosto govoriti, ništo latinski, ništo gla-
goljački, a što bi gore bilo, ništo i pučki.
Zar je došla čovi iz Rima oblast, da
može glagoljicom, kako ga tamo volja?
Nebi čovik, koji se 11 glagoljicu išta ra-
zumi, virovao, da nebi vidio svojim oči-
ma. U rečenom načinu ima glagoljački
devedeset (!!!) pogrišaka. Kad bi se tau -
čalo, bilo bi jih više, priko stotine. Ču-
diti se je, kako se je to svrglo a oka
čovuljčiću i pripravniku! Nu da kažem
za koju krupniju pogrišku. E pričinjenoj
„Kiti" na strani 376, daj misto dazd;
na strani 378, Ijudem m. človtkom; Otca,
111. Otac; na str. 380, baš u Virovanju,
čovi se dogodila nesrića. Tu je ovo: I
ujedinago Gospoda Isusa Krsta, Sina
JBožija jedinorodnago, prižde vsih vik, a
valja da bude: I v jedinoga Gospoda
Isusa Hrsta, Sina JBozija jedinorodnago.
1 ot Otca roždenago prižde vsih vik. Na
strani 382, uputi se, m. vtipUi sfi; hoće,
m. hoštet; sveto ni. svet*}" ; na strani
384 uzdaeni, m. uzdadim, i ost.
Iza navedenih primiraka, za čudo je,
kako čovino kumče a gospar«vo zlato
može sada prišivati na četvrtu strana
„Naroda" ono uzor krpta od 23 stude-
noga, 0 kom često proslovismo. Nu ono
je mama, meka, uz ono lipe objave 0
gosparevoj „Kiti" i 0 njezinu izvrstnomu
sadržaju, da mu svit tamo k gosparu po
„Kitu", kao ovce, živine nerazložite, na
so. Tu zlatan i ovo uztvrdjuje. * Svaka-
ko 011 (čovoj uije nikakve reclo.me (?!)
pravio (?!), p;1^ svoje knjige nij-3 ni ja-
vio (?!) jer mu spekulacije (?!) nije (!!),
ko što rek bi da je (?) Don Niki S. AI-
fonso (!) izlikom (?!) spekulacije (?!) a mo-
litvenik sredstvom (?!) da novca nagomi-
la (?!)". Kršno li ga znade naški ovo
momče, majka ga rodila! Kako 'vo teSe
lipo Dou Niki! Nu, je li tomu tako, neće
| ostati skrovito, znati će se i to s vri-
' menom, po onom što kaže poslovica:
gomíra; učionice u Pokriveniku Zlokovića
Nikolu i učionice u Tivtu Maglica Jurja.
* * *
Pokle su ukinute lazaretne odredbe za
pridošline iz Talije, osim što su primljeni
na slobodan saobštaj parobrodi talijan-
skoga družtva „Florio e Kubattino", bilo
je na novo uvedeno, počamši dnevom 28
o. m., svako petnaest dana putovanje pa
robrodova a. u. Lloyda prugom Rieka-
Zadar-Jakin.
* * *
Dne 20 o. m. srušila se u Solinu mli-
nica tek zgradjena i ruševinom usmrtila
vlastnika Stjepana Žiži ča i težko ranila
još dvojicu čeljadi, koja su s njim bila.
Ukupnu štetu računaju u ñor. 1000.
*
Pišu nam iz Spljeta, 23 siečnja: Ne-
tom se je prosuo ovdje žalostni glas, da
se je vitez Dragutin Ante Bakotič, pre-
selio u vječnost, svakome se opažalo na
licu sažaljenje, za gubitkom tako vriedna
i zaslužna nadzornika. Ovo mjestno škol-
sko vieće, na kojem zasieda drugi učni
i marljivi muž prof. Dražoević-Jelić, po-
žurio se namah prirediti u crkvi Ot.
Dominikanaca javne i svečane zadušnice
za pokojnoga. Uz prisustvo svih članova
mjestnoga š. v., i svih učitelja i učite-
ljica, kako i svih učenika i učenica grad-
skih i varoških, i mnogobrojnih prijate-
lja i znanaca pokojnika, crkva bi dubkom
napunjena, a obća žalost i uzdisaji letili
su k nebu neprestano iz svih usta. Če-
tiri vjeroučitelja pučkih škola uz turobni
piev i sviranje orgulja izpjevaše sv. misu
i podadoše najpokonje odriešenje toj vrie-
dnoj duši, koja je pučke učione u Dal-
maciji znala novim životom zadahnjivati.
Krasni vienci, i dva sastavka pjesama,
jedan talijanski a drugi hrvatski uz mno-
ge duplire, resili su izvanredno mrtvački
odar.
Primamo iz Drniša, da se je dne 13
tek. desilo čedomorstvo u onom varošu.
Ovo je ondje prvi slučaj groznog zločina.
Počinila ga je neka služkinja, koja je
već u zatvoru, da grieh kaje.
* * *
0 Dalmatovim viestim glede boginja,
piše nam prijatelj iz Kotara: „11 Dal-
mata" u br. 26 tek. navieščuje dva nova
slučaja boginja, u Prekom i u Zadru, te
razglasuje urbi et otbi nekakova nastojanja
obćine ok6 tih bolestnika, a zaboravlja
na ranu pod vlastitim krovom. U Ila-
žancu se sbilo ovih dana 6 slučajeva iste
bolesti i jedan je umro. Da priupitamo
„Dalmatu": odkud su ti slučaji nadošli
u ono zdravo mjesto, on nam ne bizai-
sto znao odgovoriti. Nu mi mu znademo
izviestno kazati, da je onamo bolest do-
nesena iz Zadra. Kako se dakle to pazi ?!
* * *
Zadnju našu viest o ubojstvu sbivšemu
se u Tribnju popravit nam je sliedećim
dopisom onamošnjega našega prijatelja:
Dne 20 siečnja pobila se dva bliznaca
Ilija i Petar Marinković is Tribuja grč.-
iztočnoga sa plemeštacim Tomom od 35.
godina i Milom od 23. rad njeke zagra-
de. Rečeni Ilija i Petar ranim jutrom
nasrnuše bovanicam na druga dva svoja
plemeštaka te ih tako izprebijaše, da je
Tomo bio već ua zemlju obavljen a Mile
se teturao s desna na lievo. Na to pri-
skoči Ilija te britkim nožem ubode Tomu
izpod sise tako, da mu oštrac- prodje
sriedom rebra do srdca, a Petar povali MjIu te ga britvom probije kroz srdce.
Bili bi smakli i trećega brata, da ujeki
Margo Marinković ne postavi ruku pod
krernen puški. Poslie toli strahotua uboj-
stva, Ilija se predao sam u ruke sudu,
dočim Petar bi uhvaćen od žandara uz
trećega brata, koji je prietio smrću zao-
staloj mnogobrojnoj siročadi.
Dne 24 tek. m. odposlato je bilo po-
vjerenstvo, da pretraži mjesto smrti i
lješine pokojnika.
* * *
Naš dopisnik izpod Velebita tuži nam
se, da nam je odposlao dne 1 tek. član-
čić o kukavnom stanju tamošnjega pu-
čanstva. Člančić nam još nije stig-o ! Ili
gg. poštarski činovnici misle, daje Zadar
u Africi te ga tamo upraviše, i'l se je
gdjegodj taj blaženi list izgubio: jedno
i drugo nije im na diku. Pa da je prvi
slučaj!
* * *
U Žegaru, obćine Obrovačke, sbilo se
je Božićnih blagdan ubojstvo; u okoli-
ci pako obrovačkoj neki se pijanac u-
topio.
* * *
„Corriere della Sera" u Milanu, donosi,
da je ondje bio na prolazku iz France-
zke put Mletaka kapetan Matešič sa senj-
ske Rieke, i dok je čekao vlak pokazao
je znakova mahnitosti. Bio je s toga po-
veden u bolnicu i povjeren brižnoj njegi.
Kad se umirio često je pitao za svoju
ženu i djecu. Čini se, da je poludio u-
slied nesreće na moru.
* *
Čitamo u „Narodu" o zdravlju preč.
Pavliuovića najpovoljnije viesti. Kaže
naime: Dva prijatelja iz Spljeta bijahu
prošlih dana lemi east.uoga Pavlinovića u
Podgori, da ga nadju, te se vratiše pod-
puno zadovoljni. Nadjoše ga ua piru jedne
svoje sinovkinje. Nema više dvojbe: don
Milio je na putu podpuna oporavljeuja.
* * *
Na 21 ožujka otvorit će se prvo re-
dovito zasiedanje porotnog suda u Du-
brovniku za g. 1887, a dne 14 ožujka
u Zadru.
Kongrua. U 1. broju „Collectio" za-
darske nadbiskupije nahodimo sliedeće
viesti o kongrui, koje će rado dočut i
naše svećenstvo u pokrajini:
„Le sfavorevoli condizioni economiche
del clero curato formarono sempre spe-
ciale oggetto della paterna sollecitudine
di Sua Eccellenza Reverendissima Mon-
signor Arcivescovo, sino dal primo mo-
mento eh' egli assunse il regime di que-
sta Arcidiocosi. Con appositi memoriali
i diretti agli Eccelsi Dicasteri, ripetute
volte, dimostró la necessitá di un ur-
gente miglioramento delle medesime, e
lo propugno constantemente presso 1' i. r.
Goveruo. Quando poi fu. presentato al
svake vrste, kakono se ne sramuju ce-
sari, kralji, principi, ni gospoda pleme-
nita stati u jednomu gradu, u komu su
od svakoga zanata ljudi, zli i dobri, po-
šteni i nepošteni. — Ako li je pak komu
sasvim tim mrzko ; neka se očitaje, brzo
ću, ako Bog dopusti, iste pisme pre-
štampati, pa ću ga lasno izvrći. Ali da
može promisliti: kako smo svi od je-
dnoga oca i matere rodjeni; tu bi is-
praznu misa1 od sebe daleko bacio*.
Narod naš mnogo je pvitajenieh zmi-
jurina u njedra svoja primao, pa kad se
ljutice tu topline nauživaše, ljuto ga o-
pekoše. Mnogim je narod naš podao taj-
ne — oni ga izdadoše; mnogim pokaza
dobra svoja — oni ga pokraše. A Milo-
van dobro za to znade, pa šapuće, reko
bi, puku Slovinskomu: „Ne čini dobra
nepoznanu, da te zlo ne snadje". A i
drugu kaže, koja još dublje boli: „Ali
tko nepoznanu čini dobro, dube sebi
grob". To je starac Milovan sigurno iz
duboka izkustva izreko. Ne bi bila ne-
vina željica, da su ga Slovinjani poslu-
šali!
Qualis vita, finiš ita; život kakav i
smrt takva. Velika je to, a i istinita rieč,
koja bi se morala svakom mladencu du-
boko u dušu usaditi, da uredi po njoj
budući svoj život. Milovan nam to isto
ovako kaže: »opako je živio, opako i
Consiglio delP Impero per la trattazione
costituzionale il relativo progetto di leg-
ge, con pnrticolare interessP ne seguí
tutte le ta si, avendo anche in questo sta-
dio fatto, in piú incontri, m^tivate ri-
mostranze alPEccelso i. r. Ministero,
affmché nella finale redazione della legge
si teuesse conto delle speciali condizioni
di questa Diócesi e Provincia, si todies-
sero quindi quelle eccezioni e si modi-
fícassero quelle disposizioni che, appli-
cale, ne avrebbero paralizzato ogni buon
eft'etto.
In questo senso Sua Eccellenza Rev.,
a nome dell' intero Episcopato dalmato,
presento anche un memoriale alia Ca-
mera dei Deputati, e umilió devotissima
pregliiera a S. M. I. R. Apostólica.
Pubblicata poi la legge sulla cougrua
19 aprile 1885 e F ordinanza esecutiva
della medesima di data 2 luglio 1886,
Sua Eccellenza si associó a tutto Y Epi-
scopato austríaco, il quaie coi memoriali
che furono giá pubblicati nei fogli delle
rispottivo loro diócesi, come lo saranno
in questo nostro, domando all' Eccelso i.
r. Ministero del Culto e dell' Istruzione,
la modificazione di alcune disposizioni
dell' ordinanza stessa, affinché nell' ese-
cuzione della legge succitata, siano anzi
tutto salvi i principii di diritto ecclesia-
stico ed i curatori di anime conseguano
effettivamente un miglioramento delle lo-
ro condizioni, almeno nei modesti iimiti
voluti dalla legge.
Oltre a questi atti collettivi dell'Epi-
scopato, Sua Eccellenza Mons. Arcive-
scovo, attese le speciali circostanze di
quest1 Arcidiocesi, fece particolari rimo-
strauze all1 Eccelso i. r. Ministero rela-
tivamente all1 indipendenza delle Cappel-
lauie esposte, all' esclusione della po-
grebica e della zvonarina tanto dai di-
ritti stolari quanto da qualunque i al tro
titolo d1 introito nelle fassioni, come an-
che alia conservazione di alcune cure
che si vorrebbero incorporare ad altre."
„Biač", starodavna hrvatska prestol-
nica u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod
veleučene radinosti 0. Š- Milinovića sada
barskoga nadbiskupa metropolite, po na-
govoru prijatelja, koji s veiikom slašću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali smo ju pretiskat u posebnu
knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do-
dalo je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naše Uprave uz cienu od 30 n.
franco.
Književne viesti i ocjene
„Učenje Katollcanske Pravoslavne Crkve",
i.
Svršetkom prošle godine zadarska „Isti-
na" obielodanila je knjigu — Učenje Ka-
toličanske Pravoslavne Crkve izloženo
uporedo sa razlikama koje postoje kod
drugih hrišćanskih crkava od Vladimira
Gete (po izvorniku — Guettee) svešteni-
ka i doktora Bogoslovije pravoslavne crkve
- preveo Miloš Parenta slušalac pravo-
slavne Bogoslovije u Zadru. — Ovomu
prevodu kumovali su profesori pravo-
slavnog Bogoslovja „a naosob dr. Mi-
svršio". A i ovako: „Ma tko zlo čini,
neka se dobru ne nada".
A i Milovan je sin roda Slovinskoga,
i u njega je krv ratoborna, vruća, te kad
o junacim i junaštvu pjeva, i sam se
uzpali, i sam stiska desnicu svoju, pa u
tom vrućem zanosu pjesmu dovršuje:
Udri pobre! tko ua te nasrne!
Premda je sam živa vatra, ipak se
sgraža, kad je rieč o ratovima, koji su
našu zemlju silno razdrobili, oslabili,
razrovali: „Kati nesrični uzrok su vazda
bili od razasutja, ne samo od kraljev-
stvah, bauovinah i gradovah; nego li od
gospodskih kućah i plemenah, ter bižeći
po tudjim državam, izgube ne samo ima-
nja i gospodstva, nego li jošter i vlasti-
to ime od svoga plemena."
A i tudje, dobre savjete, na vidjelo
daje. Tako izrazuje odluku sbora makar-
skoga:
Medju vami bit će vazda ljudih,
Slušajte ih, ako niste ludi,
Jer slip ne zua kuda idje sunce,
Stare vaše poslušajte sudce.
Starac Milovan na ovaj način daje
pouku, mieša sladko sa koristnim, premda
koja pjesma ciela uzeta ne daje nam ka-
kav dobar primjer o dobroti ili zloći, te
pravednosti kazne ili nagrade. Primjeri
su ne samo da nam služe za ogledalo,
laš, koji je u cijelom ovom poslu bio
glavni rukovođjač" (str. 5).
Ova knjiga, veli prevoditelj, „bila je
jur prevedena na sve glavuije jezike i o
njoj je u svoje vrijeme kritika jedno-
glasnu pohvalu izrekla" (str. G). Kašnje
ćemt obširnije o auktoru i o njegovoj
knjizi; no vidimo tren namjeru gosp.
prevoditelje i njegov sud o rečenoj radnji.
Gosp. P. prikaziva svoj provod „srpsko-
me narodu, a po na osob srpskim sve-
štenicima". Ova knjiga imala bi ih „učvr-
stiti u pravoslavlju", — moglo bi se na-
dodat i u jansenizmu, u ovoj novoj fazi
zad. pravoslavne Bogoslovije —-„a sred-
stvom istoga i u srpstvu, jer je jedno od
drugoga nerazlučno* (str. 8). Namjera
dakle nije mu samo religijozna nu i po-
litička, jer pravoslavje i srpstvo je jedno
od drugoga nerazlučno, ko brani dakle
pravoslavje taj brani i srpstvo. Ovim g.
P. dokazuje da nije točan naslov knjizi
— katoličanska pravoslavna crkva — ako
jo pravoslavje i srpstvo nerazlučno, onda
pravoslavje nije katolieausko neg nacijo-
nalno, što se dade lako zaključiti i iz
njegovih rieči u primjetbi 7) na svršetku
knjige (str. 19G). Pravoslavje i srps> -q
je nerazlučno — to ti je doskočica, ko- i
jom se zavadja neuki puk, propoviedajuć
mu, kako smo imali prigode čuti više
puta, srpsku vjeru. Tim doisto ne dade
se dostignuti cilj gosp. Getea — sje-
dinjenje crkava. Kako to pak stoji u su-
glasju s onim drugim auktorovim noći-
ma (str. 5), da crkva „nema harakter
narodni" V Gosp. P. teži još da dostigne o-
vim prevodoin „hrabriti u borbi protiv
napadaja, ma s koje strane om bili na-
pereni". Čini se da g. P. nije čitao čla-
nak ,,Istine" — Primjeri tolerancije —
(br. 13 (19) G. 1. str. 299 sli.) gdje se
govori deviza katoličkog bogoslova
Perrona — tolerantia religiosa est impia
et absurda — je deviza nesretna; dakle
po ,,Istini" je sretna protivna — tole-
rantia religiosa est pia et rationabilis —.
Kako dakle-g. P. može hrabriti na borbu,
kad je svaka religija dogmatice tolera n-
da: ako se g. P. drži načela ,,Istine",
onda kod svake religije je istina, i ne
treba mu hrabriti na borbu.
Gosp. P. izrazuje najpovoljniji sud o
istoj knjizi, i to sbog glasovitog imena
auktora, čija razna djela napisana ujan-
senistiekom duhu navadja na str. 0-, 7.
Nadomoće još da istu knjigu „preporu-
čuje i sami sadržaj, iz koga će se vi-
djeti dostojanstvo, harmonija, uzvišenost,
božanstveuost pravoslavnog vjeroučenja i
obrednosti, naspram mehanizma, sujevjc-
rija, materjalizacije s jedne strane (bit
će sa katoličanske) i hladuokrvnosti i
zbrke s druge strane zapadnoga hriščan-
stva". Doisto ima biti dragocjena za pra-
voslavne takova knjiga napisana od ino-
stranca odgojena u zapadnom duhu, po
kojoj u iztoćnoj crkvi sve je dostojan-
stveno, harmonično, uzvišeno, božanstve-
nege i za dokaze. Primjeri mogu više
koristit, nego najbolja gola načela. S pri-
mjerima Kačić kao da kaže, kako se
ima živjeti, boriti.
Zlo se svuda kazni, dobro nadari, iz-
dajstvo naplati, a ubojstvo žestoku plaću
prima. Pjeva o kralju Vukasinu, kad mu
sluga odsjekao glavu:
Božja pravda tako hotijaše,
Da mu sluga odsieče glavu.
Jer on bjaše pogubio kralja
Urošića, svoga gospodara.
Ali ko hoće da drugoga uči, sam mo-
1 ra znati, živjeti, kako se mora živjeti,
i govoriti, kako je dobro govoriti. Starcu
Milovanu duboko je u pameti ona: ne
uzmi u tašte ime Božije! te svuda, gdje
može to izbjegnuti, izbjegava.
ili:
Kralj od Bosne, da ga bor ubio !
„Sva je Grčka zemlja porobjena.
Od Bugara, da ih bor ubio !"
Starcu je veoma žao, kad se kršćani
medjusobno kolju. Dok se je klati s Tur-
cima, za vjeru svoju, to je dužnost, to
je pošteno, ali nije liepo niti pošteno da
kršćanin prolieva krv kršćansku.
„Nisu Turci, nego braća naša,
Koji jednu viru virujemo :
no, a u katoličkoj svladao ti je sve pusti
mehanizam, sujevjerje, materjali-eam; to
ti jo gore katoličanstvo neg staro po-
ganstvo, koje jo ipak imalo uešto dobra
u sebi, kako nas uče crkovni učitelji,
naosob oni Aleksandrinske škole, koji su
se tim pitanjem više bavili. Ko bi mo-
go žfliti više tolerancije i ljubavi prama
katoiiranskoj crkvi; gosp. V. pisuc .,Isti-
ne" može sh doisto diviti svojim učeni-
kom i navesti i ovo kao prim.it>- uda-
rancije, dakako religijozno i krić;iuske
ljubavi.
Bit će ljubav kršćanska potakla pisce
„Istine", da izruče ovu knjigu srbakomu
narodu, da ga još više razjare prot ka-
tolicim, jer mučno da nadjes što gorega
i lažljivijega o katoličiinskom učenju. Po
ovoj knjizi ni jedan katolički dogmat nije
čist od zablude, sve je pokvareno, sve
zbrkano, sve okuženo. Ovo su ti ljudi,
koji će ti se sutra tužiti, da se nu nje
nepravedno napada, ljudi, koji na sva
usta trube toleranciju, ljubav, a kad ta-
mo djelom siju razdor i mržnju
Vidimo koji je taj Gete, čije djelo je ,,I-
stina" izabrala da njim obdari svoj uarod.
Navesti ću rieči samog prevoditelja, iz
kojih so dosta može zaključiti. Gete kao
svećenik katolik napisao je djelo — „/sto-
rija francuske crkve" — u 12 tomova,
Ovo jo djelo bilo stavljeno od rimske
kurijo u „Index" i žestoko napadnuto od
ultramontanskih listova. Povodom ovoga
dogadjaja, pisac je izdao naročitu knji-
žicu „Do la mise a V Index dr V Histoi-
re do I' Egli so do France44, u kojoj je
dokazao beztemeljnost postupka rimske
kurije, — pa pošto to nije ništa pomo-
glo, poslije nekoga vremena razvrgne
svaku dalju svezu sa rimokatoličkom cr-
kvom". Dakle Geto je odmetnik od svoja
crkvo, ostavio je ,,svoju svetu pradje-
dovsku vjeru". Kako ju je ostavio; iz
inaua napram Hiniu, koji mu je osudio
krivi nauk. Za takove ljude valja ona
stara : poturica gori od turčina. Djela,
koja navadja prevoditelj dosta nam kažu
da je skrozi galikunac i jansenista, i ne
našav odziva na zapadu priteko k r/to-
ku da tu steče časti i lovorvienaca na
teologičkom polju, gdje i monoeuli dobro
prolaze. Naši mu se učeni pisci, „Istine"
dive, no mari da je ušuljao «Janseuizam
u pravoslavje, njihova je diviza —- svw,
samo no papstvo.
BRZOJAVNE VIESTI
„Katoličkoj Dalmaciji",
Beč, 31 siečnja. Prispir oramo
ugarski ministar predsjednik Tisza sa
ministrim Orczy-em. S%apary-cm, Sze-
cheny-em i Fevervary-em, da ugova-
raj u sa bečkim ministrima o liarodnoi«
ustanku.
Nit je lipo, niti je pošteno,
Da njihovu krvcu prolijemo."
U Boga je moć velika. On neće do-
pustit, da križari bitku izgube: on neće
pustit dobrog kršćanina, da u vjeri klone :
Ali tko će s Bogom bojak biti ?
Tko li Božju vojsku pridobiti ?
Pogiboše Turci Janjičari,
Ali Božji siku ih Križari....
Žestoko brani papu protiv napadajem
protivnika, pa se smije njihovu neprija-
teljstvu i proklinjanju.
„Gdi će vrane orla pogubiti,
Gdi T prokletstva Papi nahuditi?"
Brani katolike, koji jedu i žabe i spu-
že. Nije grieh jesti to«a, ali proždrlost,
grieh je težki
„Gdi će spuži nahudili duši,
Gdi li kozle, koje su uduši ?
Neće jiće dušu otrovati,
Ko ga bude trizno blagovati."
Milovan naš, u svakoj sgodi i prigo-
di, gdjegod može, nastoji da uzbudi ću-
stva religijska. „Religijska su ćustva
veoma znamenita, jer su najčvršća pod-
pora ćuđorednosti. Jedino pomisao na to,
da je Bog svuda, da sve zna i vidi, i
da će jednom dobro naplatiti, a zlo ka-
zniti, može Čovjeka sačuvati od pohva-
reuosti i zloće, te ga privesti ua put
istine i pravde" (Basuričuk).
A takovieh «tvari, kako vidjesmo, Mi-
lovan dosta podao rodu našemu, a ne-
dvojbeno i koristno djelovao.
Zanimivi su i konačni stihovi, kojima,
svršuje Milovan koju pojedinu svojieh
pjesama. (J tim stihovim pominjo obično
počitak svoj, buduć je, trudio i dugo po-
čivao, želi svima zdravlje i veselje ua
ovom, a rajsko blaženstvo na onom svietu,
te nudi koli živuće, toli duše umrlieh,
da mole Boga za njegovo zdravlje i du-
šu, da mole i za pobratima Bodovana
mu, te najposli« na mnogim mjestima
proklinje zlo, nepravdu i nevjeru. U malo
rieči, lakonični, mnogo reče, kao da nau-
miče nudi te rieči da se na pamet nau-
če. te da se u životu npotrebljuju.
Prošlost mu .je spominjanje, a ko vier-
no i pomno sluša poviest svoju u njego-
voj pjesmi, časti toga on ju posvećuje.
ili:
Onda bilo, sad so spominjalo,
Tko me čuje, nuka ne čast inu je,
Onda bilo, sad se spominjalo,
Koga nije, da kruha ne jide.
(SUedi.)
osobito, koji se tiču djelovanja Sv. Sto- 1
lice;
đ) viesti i pouke -o trećem redu, raz-«
prave o crkvenim, pastirskim i strogo
redovničkim pitanjim;
e) životopise zaslužnih franjevaca na
slavenskom jugu, razprave iz njihove pro-
šlosti, crte o samostanim te literarne
prilike i oglase;
f) uvršćivati će i druge znanstvene
razprave o sustavu, potekle iz pera^do-
maćih franjevaca;
g) donašati će važnije dogodjaje ovih
pokrajina, te iznašati na vidjelo riedkosti
običaje i starine odkrivene od ili kod
franjevaca;
h) može biti mjesta i drugim strogo
poučnim člancim i razpravam; ali samo
u duhu religijoznom i crkvenom.
Prvi broj donosi članak pod naslovom
„Na rad", u kom se članku spominju
velike zasluge franjevaca za vjeru i pro-
svjetu u Bosnoj-Hercegovini. Zatim do-
naša „Glasnik": „Pjesničke kitice sv.
Franje Assiskoga" po Ozanamu spjevao fra
Grga Martić, nadalje članak „uova go-
dina i budućnost" i napokon nekrolog
fra Blaža Marije Kuliera, zaslužnoga fra-
njevca bosanskoga.
Mi i opet preporučujemo „Glasnik"
jugoslavenskih franjevaca svim rodoljubim
koji ciene velike zasluge franjevačkoga
reda u Bosnoj-Hercegovini ko i u cie-
loj našoj domovini.
Kako javlja „Glas Horcegovca", na 20
siečnja držao je presv. mostarski biskup
Paškal Buconjić svetu potvrdu u Gabeli.
Tom prigodom mnogobrojnomu sakuplje-
nomu narodu razložio je presvietli, da
je potrebno, da načine crkvu kod župnog
stana, te su se župljani svomu obljublje-
nom pastiru dragovoljno odazvali i obe-
ćali dati u gradnju crkve 2500 fior. a.
v. u novcu, pržinu, klak i kamen, a pre-
svietli je u gradnju crkvo dao 200 fioriuta.
Tom prigodom presvietli g. posieti mje-
stnu školu i darova djeci 10 forinta. Na
29 studenoga 1886 presvietli g. biskup
po svomu tajniku 0. A. Zubcu pozvao
je župljane gradničke župe, da kod žup-
nog stana načine crkvu. Tomu se je po-
zivu narod rado odazvao, te je obećao u
gradnju crkve 3900 fior. a. v. u novcu
dati, suviše pržinu, kamen i argate. Na
3 veljače u družtvu tajnika biskupova,
kotarskog predstojnika g. Rukavine i pre-
j. mog kneza Sapieha uputi se velemožni
g. Sauenvald okružni predstojnik u Čit-
luk župe gradničke da izkaže čast onoj
obćini i svojom prisutnošču obodri narod
u dobru početu glede gradjenja crkve
gradničke. Vrieme je bilo ugodno, naroda
vanredno množtvo iz sve Hercegovine,
pošto se na tri veljače svetkuje sv. Blaž
odvjetnik župe gradničke. Vesela lica uz
vijanje carskih i trobojnih hrvatskih za-
stava, uz pucanje mužara narod sa grad-
ničkim župnikom i njegovim pomoćnikom
jim na čelu kao i školska mladež uz
gromoviti živio pozdravi odlične goste,
te ih poprati do kapelice uz neprestano
klicanje „živio car i kralj Franjo Jozip!;"
živio okružni predstojnik! živili odlični
gosti! Velečastni 0. Petar Kordić grad-
nički župnik odpoče službu Božju, te u
svoje vrieme reče narodu ganutljivu be-
dio je u Milanu srčano oko dizanja ob-
servatorija Brere, kojega obogati na svoje
troškove razniem spravama, i s toga mu
po smrti bi podignut tu liep grobni spo-
menik od bieloga i crnoga mramora.
Carica Marija Terezija pitala je u njega
svjeta o uredjivanju luka i o zastavljanju
rieka, a navlaš o popravkama potrebitiem
Bečkoj biblioteci i o poljepšanju kube
na milaneškoj stolnoj crkvi.
Do malo ostavi i katedru u Milanu,
na kojoj je dično sjedao, te krene u
Mletke; ali dočuvši da je red jezuvitski
ukinut, ode u Pariz. Tu ga kralj Ljude-
vit XV. primi sjajno, kako je zasluživao,
odredi mu obilnu platu i dade mu na-
slov upravitelja optičkog za brodarstvo,
s nalogom da popravi onu znanost, naj-
gkoli u teoriji akromatičkieh leća. No da
bi ubjegnuo ljute razmirice, što mu ih
prouzrokovahu mnogi neprijatelji, nena-
vidnici njegove slave, koji ga napajahu
grkiem čašama, odaleči se iz Pariza i
podje u Bassano, gdje naštampa u 5
sjedti, o svetoj vjeri koja je učinila to-
like mučenike. Nakon toga tajnik bisku-
pov ponovno odobri narod u dobru po-
četu, te jim pročita zaključak učinjen na
29 studenoga prošle godine, proglasiv im
odbor, koji se mora brinuti uredjenjem
radnje. Naglasiv jim, da će se to sve na
odobrenje predložiti visokoj vladi, kojoj
je puno do toga, da se crkve grade i
prosvjeta širi, te visokoista nesamo da to
odobrava, nego i izdašno novcem pod-
pomaže. Velemožni g. Sauerwald okružni
predstojnik ovom prigodom dade liep dar
u gradnju nove crkvo od 100 fior.
Imenovanja, Visoko zajedničko mini-
starstvo imenovalo je okružne liečnike:
Dra Ivana Dulleru u D. Tuzli i Dra.
Brunu pl. Kurinaldia u Mostaru okru-
žnim liečnieima i ostavivši ih u njihovim
dosadanjim mjestina službovanja.
Službeni ,Sar. List" javlja, da je po-
glavica zemaljske vlade imenovao Avdagu
Talirevića mudirom, povjerivši mu upravu
ekspoziture u Počitelju i vojenog pomo-
ćnika Josipa Eckla pisarem dodielivši ga
kot. uredu u Livnu.
Nadalje poglavica zem. vlade, premje-
stio je kot. predstojnika I. razreda Jovana
Sekulića u Bieljinu, kotarskog predstojnika
II. raz. Mihajla Kneževića kotarskom u-
redu u Sarajevo; političke pristave I. ra-
zreda : Leopolda Pećara kano upravitolja
ekspoziture u Grab, Iliju Petrovića u
Brčkn, Klementa grofa Brandisa u D.
Tuzlu; političkog pristava I. raz. i upra-
vitelja ekspoziture u Grahovu Gjorgja
Bjelića k zemaljskoj vladi; političke pri-
stave II. razreda: Emanuela Pirea u Bie-
ljinu, Tomu Sekulića ka kotar, uredu u
Sarajevo, perovodnog vježbenika Mirka
Navratila ka kotarskom uredu u Grada-
čac i najzad pisara Dominika Kovačevića
kano upravitelja ekspoziture u Grahovo.
„Sar. list" javlja: Braća Bisto i Periša
Madžar i Vaso Heleta svi troje pravo-
slavne vjere, rodom iz kotara rogatičkog,
počiniše od 25 maja do 4 juua 1.885
godine nekoliko razbojstva u istom kotaru,
naime na Muji i Hasanu Koromanu, Avdi
begu Šetiću i Avdi Hodžiću. Dne 28 maja
iste godine navališe na kuću Ilije Vito-
mira, istog Iliju stezahu usijanim veri-
gama po prsima da od njega iznude no-
vaca. Dne 4 juna iste godine napadošo
na kuću porodice Džananovića i porobiše
je. Tom prilikom su ubili Nazifa Džana-
novića i Aliju Džananovića težko ranili.
Isti dan počiniše još pet drugih razboj-
stva i onda prebjegoše u Srbiju. Našo
vlasti pronadjoše ih ondje i na molbu
vis. zem. vlade izručila je kr. srbska vla-
da ove razbojnike našem sudu. Zbog gore
spomenutih zločina okružni sud u Sara-
jevu i vrhovni sud osudiše svu trojicu
na vješala i tako su prekjučer u utorak
1 ovoga mjeseca sva trojica obješena u
Bogatiti u prisustvu velike množine na-
roda. Po izvršenoj osudi je tamošnji ko-
tarski predstojnik g. Forkapić veoma shod-
no besjedom poučio narod i uputio na
gornji primjer ljudske pokvarenosti i stro-
gosti zakona, kojemu danas ni zločinci
ni jataci njihovi nemogu izmaknuti pak
ni samim bježanjem u strane države.
Crkvene "viesti-
Puno se u ovo zadnje doba govori
i piše o pismu što ga je kardiuo Jaco-
bini upravio apoštolskomu nunciju u Ba-
varskoj glede vojničkog septenata u Nje-
mačkoj. Tom prigodom neki podmeću
kao da se Sv. Stolica upliće u tudje i
to političke posle, a neki da oduzimlje
podpunu političku slobodu djelovanja nje-
mačkim katoličkim zastupnicim. Ne stoji
ni jedno ni drugo, jer Sv. Stolica iztiče,
veoma nježno i to samo želju, u konfi-
dencijalnu listu, i iztiče ju jedino obzi-
rom na moguće velike obće crkvene pro-
bitke, ko što proviruje iz sama pisma,
koje u izvorniku priobćujemo:
„Ho ricevuto la sua preg.ma dol 19
andaute, N. 1221, nella quale V. S. 111.ma
e li.ma mt acclude copia della lettera
rimessale dal Signor Barone de Fran-
ckenstein.
„Astraendo dali1 esaminare i motivi j
co' quali il Nobile Barone si adopera di i
giustificare la condotta seguita dal Ceu- I
tro nella votazione stil Progetto di legge j
relativo al settennato, ritengo di somma j
urgeuza ed atlualitá rivolgere Y atteu- ;
zione »uli1 altra parte della di luí lettera.
„Dimanda egli di conoscere se la S.
Sede creda che 1' esisteuza del Centro
non sia piu necessaria nel Reichstag;
nel qual caso egli ricuserebbe qualuuque
mandato insieme colla maggior parte dei
suoi collcghi.
„Aggiuuge inoltre che, come fu da luí
„giá dichiarato fino dal 1880, il Centro
non potrebbe obbedire a ieggi non ec-
clesiasüche c che non toccano i diritti
della Chiesa.
„Ella, Monsignore, avrá cura innauzi
tutto di rassicurare ii signor Barone che
la S. Sede riconosc« costanternente i ti-
toli di benemerenza che il Centro, ed i
suoi Capi, si hauuo acquisfcato nella di-
fesa della causa cattolica.
„Quindi gli significherá a nome del
S. Padre le segueuti considerazioni, re-
lative alie sue dimande. II compito dei
cattolici di tutelare gli interessi religiosi
non potersi punto considerare come e-
saurito; dovendo in esso ravvisarsi un
lato ipotetico e temporáneo, ed uu altro
assoluto e perpetuo. Adoperarsi per la
completa abrogazione delle leggi di lotta,
difeudere la legittima interpretazione delle
nuove leggi, ed invigílame 1' esecuzione,
richiedono tuttora 1' azione clei cattolici
nel Reichstag.
E quindi da por mente che in una
nazione mista sotto il rapporto religioso,
ed in cui il Protesfcantesimo e ritenuto
come religione dello Stato, ponno sor-
gero occasioni di atćrifci religiosi, nelle
quali i cattolici siauo chiamati a difeu-
dere legalmente le loro ragioni, oppure
a fare valere la loro inflenza a fine di
migliorare le proprie condizioni.
„Ne vuolsi omettere di rile vare che
una Rappreseutanza Parlamentare catto-
lica interessandosi della situazione into-
lerabile fatta al Capo Augusto della Chie-
sa potrebbe giovarsi di opportune occa-
sioni per esprimere o far apprezzare i
Y o ti dei connazionali cattolici in favo re
del Sommo Pontefice.
„Al Centro poi considéralo come par-
tito político si e sempre lasciata piena
liberta d1 azione, né come tale potrebbe
esso direttamente rappresentare gl" inte-
ressi della Chiesa.
„Che se nella vertenza sul settennato
il S. Padre ha crednto di manifestare al
Centro il suo desiderio in proposito, cid
deve attribuirsi alie attinenze d' ordine
religioso o morale che a quella vertenza
si associavauo.
„Innauzi tutto vi erano validi motivi
a credere che la revisioue fiuale delle
leggi di maggio avrebbe ricevuto potente
impulso e larga attuazione dal governo
knjiga svoja djela: „Opera acl opii-
cam et astronomiam speetantiakoja
posveti Ljudevitu XVI. Zatim se povrati
u Milan, i tu se bavijaše štampom pje-
sme Stajićeve o Newtonovoj filozofiji, do-
davajuć joj zlamenite svoje primjetbe.
Ali tad mu se poče prividjati, da su sve
oko njega neprijatelji; da mu slavu pod-
kopavaju; da se je svak zavjerio proti
njegovu imenu, te mu se uslied toga
zdravlje pokvari i pamet oslabi. Kako
mnogi drugi učenjaci, ne htjede pomoći
od lieka, zapusti nemoć, te izgubi dra-
gocieni život na 13 februara 1787, kad
mu je bilo 75 godina, i bi ukopan u
Milanu u crkvi S. Marije Podone.
Tečajem cielog svoga života Bošković,
od kada postade redovnikom, bi samo
jednom u Dubrovniku, a to od 20 ju-
nija 1747 do oktobra iste godine. Uzrok
njegovu dolazku bi ljubav prama svojoj
rodbini i rodnome gradu.
Bošković, koji sačinjava naš najveći
ponos i kojiem samiem mogao bi se di-
soddisfatto della condotta del Centro nel
votare la legge del settennato.
„In secondo luogo l' aver cooperato
la S. Sede per mezzo del Centro al man-
tenimeuto dolía pace, non poteva non
reudere obbligato il governo di Berlino
verso di Essa, e quindi pin benevolo ver-
so il Centro e piu pieghovole verso i
cattolici.
„Da ultimo la S. Sede col consiglio
che ha dato sul settennato ha ritenuto
esserle presentata nuova occasione di
renclersi accetta all' imperatore di Ger-
manki ed al Principe di Bismarck. D1 al-
tronde anche sotto il punto di vista dei
propri interessi che s1 identificano cogí" in-
teressi de' cattolici, la S. Sede non pud
farsi sfuggire occasione alcuna che fac-
cia inclinare a favore d' un suo migliore
avvenire il potente impero germrnico.
„1 precedenti riflessi che compendiano
le attinenze religioso e morali del setten-
nato, considerato dal punto di vista dolía
S. Sede, avevauo consigliato il S. Padre
a palesaro il suo desiderio al Centro.
„Ella nel comunicare la presente, la
quale come la mia ultima riilette V au-
gusto pensiero di Sua Sautita, al signor
Barone do Fanckeustein, Y incarichorá di
metióme a parte i doputati dei Centro*.
Monakovska Alhjemcine Zeituny donosi
u talijauskom izvorniku sliedoci list, sto
ga je takodjer kardino Jacobini upravio
nunciju u Monakovu:
„Roma, <°. gennaio 1887.
„Monsignor Nuuzio di Monaco,
„ Riservata.
„Dal m'o telegramma del 'l.o corrente
ha lilla appreso essere im minen te laco-
municazioue del progetto di revisioue
fiuale delle leggi politieo-ecelesiasfciche
in I'rus sia.
„Si é avuta di ció fórmale assicura-
zione recentissimamente, la quale con-
ferma le precedenti informazioni giunte
alia Santa Sede.
„Ella perianto puo puré tranquillizzare
il siguor Windthorst su tale proposito,
e dileguare le dubbiezze da lui espresse
nel foglio accluso alia sua ultima pre-
giatissima.
„In vista di questa prossima e, come
si ha r agio ne di credere, soddisfaceute
revisioue della legislazione politico-cccle-
siastica, il Santo Padre desidera che il
Centro favorisca i i progetto del setten-
nato militare per ogni guisa c'.o sani- a
lui possibile. E d' altroude cosa ben nota
che il Governo aunette la piu grande
importanza all' accettaziono di co testa
lecfo-e
„Che se poi in forza di essa potesse
giungersi acl evitare ii pericolo (Y una
guerra prossima, il Centro avrebbe molto
ben meritato. col suo concorso, della pa-
tria, deirumauita e dolí'Europa. Nel-
]1ij)oto^i opposta non si mancherebbe di
riguardare il contegno o «ti lo del Centro
come anfipatriottico, e lo scioglimento
del Beichstag cagionerebbe non jievi im-
barazzi ed iucertezze anche per lo .stesso
Centro.
„In quella vece la adesione di esso
alia proposta del settennato ronderebbe
il Governo sempre piu obbligato verso i
cattolici, e verso la Santa Sede, la quale
anuette non Heve importanza alia conti-
nuazioue anche per T avvenire dei rap-
porti pacifici e reciprocamente fiduciosi
col Goveino di Berlino.
„Ella perianto interessi vivamente i
capi del Centro, perche vogliauo spiegare
tutta la propria influenza sopra i loro
colleghi, assicuraodoli che col votarsi da
essi la legge del settennato, faranno cosa
assai gradita al Santo Padre, e che tor-
nera vantaggiosa alia causa dei cattolici.
I quali se a eagione delle nuove leggi
militari andranno incontro a nuovi pesi
čiti cieli jedan narod, a kamo li mali
naš Dubrovnik, steče svietski glas kao
matematičar, fizičar, astronom i filozof.
Broj spisatelja, koji ga oplakaše mrtva
te nam saobštiše njegovu biografiju, sa-
činjava gotovu legiju; a da je sakupiti
zajedno sve razue pjesme, složene na
njegovu hvalu, došlo bi se zauago do
ciele knjige. Njemu su se divili Talijanci,
Francuzi, Inglezi i Niemci, i toliku slavu
zadobi, da, osim Milana, kako napome-
nusmo, podigne mu i London dostojan
spomenik, koji se nalazi u Britiskom
muzeju. Djela pak, koja on napisa, svje-
doci su nam njegove oštroumnosti i re-
vnosti, te nam ostaju kao sjajan dokaz,
da i sinovi našeg naroda imaju sposo-
bnosti za pozitivne znanosti i za najve-
ličanstvenije ideje.
ed aggravii, nondimeno ne saranno com-
pensati dal conseguimento délia piena
paeifieazione religiosa, che hassi a rite-
nere corne il supremo dei beni.
„Neil' affidaro alla sua accortezza e
dellcatezza le precedenti considerazioni,
sono sicuro ch'EUa so ne gioverà te-
nendo conto delle persone e delle cir-
costanze relativo.
„firm.: Card. X. Jacobini.*
Što ima nova po svietu?
Zajednička sjednica obiju kraljevin-
skih odbora, trajala je više sata.
0 toku razprava valja posve šutiti, jer
su viećanja izjavljena strogo konjidenci-
jahrim, pa i magjarski Listovi ništa o
njima nebriobćuju !!
U klubu njemačkih zastupnika na ca-
revinskom vieću buknulo su ozbiljne raz-
mirice, te tožkom mukom pošlo za rukom,
da se postigne neka privremena sloga,
skoro će se ciela stranka, koja broji 44
zastupnika, razpasti. Veći dio pridružiti
će se po svoj prilici njemačko-austrijsko-
mu klubu, drugi skrajno narodni zastu-
| pnici pristupiti će vjerojatno Schonererovoj
antisemitskoj frakciji.
Krakovski „Czas8 javlja da su sezuatno
poboljšali oduosaji medju Austrijom i
Busijom. Bugarsko pitanje da je(?) na putu,
da se najpovoljnije rieši.
,. V\*. Tagbiatt" javlja iz Sofije, da bu-
garska vlada namjerava poslati u Cari-
grad dva ministra, da konačno dovrše na-
godn, jer da izaslanici sobranja nisu na
to ovlašteni.
DOMAĆE VIESTI.
PA B IRC!
Stariji kanonik stolne crkve u Kotora,
preo. D. Trifun Oparenović bi od Nj.
Svetosti imenovan prepozitom onoga preč.
Sbora.
Breve Sv. 0. Pape bokokotorskomu
bislm/m. Sv. 0. Papa počastio je pre-
sviotioga i preč. g. kotorskoga biskupa
dra. Kazimira Forlani-a sliedećim bre-
veom:
LEO PP. XIII.
Venerabilis frater, salutem et aposto-
licam beuodictionem. Non ignotum Nobis
animum tuum. vel proximo recognovimus,
videlicet ex litteris, quas, cum propin-
quus ossot natalis Domini, ad Nos cura-
visti perlerendas. Valde gratam liabuimus
tuae erga Nos signilicationern voluntatis.
Quod autem Cathareuses tui eelet)rare
memoriam parant sacerdotii Nostri auto
annos quinquaginta initi, uon possumus
eorum non amare pietatem. Qua ipsa in
re m i ram ur summam Dei bonitatem, qui
Nos tam multis in acerbitatibus haud-
quaquam si nit carere opportuno solatio.
Ad te quod attinet, venerabilis frater,
tuorum erga Nos officiorum futuri su-
mus, ut decet, rnemores et grati. Inte-
reaque caelestium muuerum auspicem,
ac benevolentiae Nostrae testem esse vo-
lumus aposttdicam benedictionem, quam
tibi, Clero, populoque tuo peramanter in
Domino irapertimus.
Datum Homae apud S. Petrum die
XXX. Januarii An. MDCCCLXXXVIl.
Pontiticatus Nostro Nouo.
LEO Pl\ XJIl
po Kačičevoj Pjesmarici.
(nastavak i konac).
Ali sloviustvo, to jo istovjetno srb-
skome! Da vidimo. Na str. 21 „Blažena
Gertruda divica, kći kralja Bele i Jc-
lice, kćere Uroša, kralja slovinskoga i
srbskoga" ... Uhm ! Ma i ovaj Kačić rabi
utaman rieči! Kad je reko slovinskoga
što je trebalo srbskoga — kad su to
sinonimi. Vidi se vidi, da je Kačić pr-
kosljiv bio, u za inad g. Tomanovića to
je napisao!
Avantif Na str. 61 ovako se čita:
„Sin njegov Saba hoti naslidovati otca
svoga, i tako ostavivši svit ulize i on
u manastir, sveto živi, sveto i umri.
koga Serbijani i danas zovu „sv. Sabo".
Ne razumieva sigurno ovdje Kačić sebe,
jer bio bi rekao mi. Bio bi se on po-
dičio — a pravo je da se Srbi diče —
tim čovjekom.
Narod u Bosni, to je slovinski narod,
koji bi vladan izprva „od kralja Dalma-
tinskih, kako i ostali vas narod slovin-
ski, poslie toga od bana aliti dukah hr-
vatskih".
Na strani 13. „Na 1059. Kraljeva' je
Krešimir nad IJervatim", a na istoj stra-
ni: Na 1065. Kraljeva' je u Slovinskim
deržavam Štipan, sin Krešimirov". Što
je to ? Krešimir je vladao nad Hrvatima,
a sin mu nad Sloviucima. Kako se to
slaže, kad je Srbin Sloviuac? Sigurno će
biti KaČić pogriešio!
Kačić je prikazao gospodi hrvatskoj
pjesmu, al Srbim nije. Da je on Srbin,
to bi mu bila osobita dužnost. Str. 004
„Prikazana presvietloj gospodi zagreb-
skoj za serdčene ljubavi vikovičnu uspo-
menu". A naslov joj je: „Slidi pisma od
vitezova ungarskih i hervatskih, koji u
stara vrimona tursko odsicaše glave, iz-
vadjena iz različitih historijali štampanih,
počamši od godišta Gospodinova 1441.
do godišta Gospodinova 1641". A koji
će to biti hrvatski junaci? Milovan po-
Vcritafem arientes in charitate,
ci'escaiP"r i.. ilio per omnia, qui
est caput Christus.
(S PAUI. EPH. IV. 13.)
Izhodi li Poiiedjelnik i xi CetvrtaK.
... .Vos ipsos, aiixiliante Deo, in dies alacriter opèram Vestram impensmos in tiienda salutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gioni s amore et in verse fìdei'professione roborandis {Pio IX upapmsk. Ustu, 21 velja(}el872 pisaocim, Katolicke Dalmaciju.
Ego interim clamilo:
Si qiiis Calhedrae Petri jnn^ifnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. EPIS. XVI. AD DAM.
UV.ÌKT! PREPBBOJBE: — U ZÀDRU, unapried 7 fior, na godinu. Po OSTAIOJ CAREVINI 8 fior. Tho zaostme s PREDI'LATOW placa \ fior, VISE — ZA INOZKMSTVO 7 Oor. i poslarski troàkovi.
tko sia svrhu godista ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajucu godiau. — Predbrojbe i aovac, najbolje poslarskotn doznakom, salju se na Upravu KATOLIÒKK DALMACUF, « Zadru, a dopisi „rrauco
Predbrojba Iraje la cielu godinu;
na Ured-
nistvo. - Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose U> novcica. Rukopisi se ne vraéaju.
JBir. X SSmdair, OotiVrtab:^ 3 ^leonja leSB- QOOL.
Najt02')Uj€ pYeponimiemo gg. pred-
hrojnicim^ da novoni godinom vrse
cim tocnije svoje oìwem napram na-
soj Upravi, da hudemo mimi s te
strane i umognemo posvetit svoj
rad ur edjivanjw, jer nam je dosle
Uprava odvec vremena odnosila^ na
stetu dób'a gradiva u Listu. Po-
hoìisice il L'stu idu m nas mporedo
sa iGcnfÉcuìi izplacivanju predplatd ;
tko nece da se imat bude uzroka
tiisit gìede prvih, nek se spomene
svoje rcdoljubne diénosti, koju i o-
naJco pije iH posUe treha da izvrsL
0 odgodi katolickoga siistaiìla
u Becu.
Ivoliko se je svako kaloiicko
srce veseiiio arecenomu kaloli-
ckomi- saslanUn u Becu, toliko nas
je opot naglo osinola viesl. da je
ipfi odgodjen tam» do svibnja nove
godine. Svakoga je taj cin IzHena -
dio pa se u cu^u pilamo, a zasto
je taj sastanak odgodjen. Kad je
sazvan i unceu, pace dan mu
program i odoiirn, koji li je povod
nenadnomu mij i naglomu odgo-
dieaju? Nu nf^ to naSe inace teme-
IjilQ i pravedno pitanje ne dobismo
jos s nijedne strane jasna i teme-
Ijila odgovora, ilo je dokaz, da u
inofiarkiji ne najbolje s kato-
iickoiii stvari, jer kad vec tako da-
leko dodj'«smo, da se katolicki sa-
stanci odiadjaja ne znamo koma za
volju il rs^ voiju. onda mozemo poj-
miii, kak stva i sloje.
Mnogo to^ a pogovara i natuca,
al mi samo racunarao s cinjenicam
1 pi'izimo. sto S') to dogadja, pa po
torna sudimo si imi polozaj stvari. iz
svtìira jft toga pako vidjeti, da u
rnoiark preuaimlje silan mah —
prolu il) nekatolicka slruja, koja 6e
i kasnije roditi crnim plodom po
nesrecu monarkije i svih njezinih
-oda,
Tierns katolici monarkije nisu se
Ije nadaii tomu udarcu, ali nije samo
plakati i uzdisati, vec kad vidimo,
u koji smo polozaj dospjeii, treba
sviestna i hrabra rada, tim vise cim
Veca pogìbeij prieti. Ueiti nam seje
Oli proiivnika, kako su vec filii hujus
saeculi prudeniiores fi'iis lucis, pa
kao sto orli sv» osornije hoóe da
fitifl tocku po locku katoiickih feve-
tinja zaazmu, sirèè svoje carstvo
'.fnine i nepravde, tako jo sve to
svelija duznost katolika monarkije u
Ioli crnim i pogibeljnim okolnostim
okupljaii se i sloÈno viribus unilis
raiii na obranu svojih najvisjih sve-
tinj.i.
S edjer imade nam bili pred ocima,
u lìojem smo danas poiozaju pa
po bm upraviti nam je dalnje ko-
rake, jer ako ikada, to nam danas
katdicke solidarnosli i junackoga
siozioga rada silno treba, jer vrag
nas napeo je sve sile, nebi li kato-
lickiii svelinjam odzvonilo, pa da
sve 0 njemu u sake dodje, te bude
neog!anic( ii gospodar i u reiigijb-
znom po^'- du. Dusmanska struja neo-
paziv) ali liepresiano raste, te eto
kako vec i katoilckim skupstiuam
nedaje slobodna oduska na obranu
katolickib najvisjih istina, koje su
lemelj ne samo moralnoffa dobrn,
nego pace i dobra drzavuoga.
Do sada se je snaatralo da je
nasa mooarkija katolicka drzava, i
do sada nije se jos opaziio, da bi
se katolicki sastanci ili nedopustali,
ili odgadjali. To je u poviesti mo-
narkije njesto do sada posve necu-
vena. Pocelak je eto uèinjen, a bude
li se tako napredovalo, pitamo, kamo
àe to dodi 1 do cega dovesti ?
Nikako ne snozemo protumaciti,
zasto i kako je iz programa sazvane
skupstine izostavijen prosvjed proti
nasilju uòinjenu na Sv, Otcu i nje-
govu zakonilom posjedu^ kao i proti
najiiovijitn laiijanskim zakonim nape-
renim prot sìobodi crkve i svecen-
stva. Òitamo ovih dana, da je taii-
janska vlada prosvjedovala prot svim
takvim izjavam katolickib skupstina
i episkopata, jer da se u pitanja
„nulrnja" Itaiije nitko nema sto
miesati. l nasi se zbiija uplasise.
Oh! odusevljenli ii i junackih kato-
lika. I Njemaèka je saveanica Ita-
iije, ali ipak jos nije ondje odgodjena
ikakva skupstina, ili zapriecena slo-
bodna izjava za slobodu crkve i sv.
stolice. Pa i da jest, manje cuda, jer
je drzava protestantska. Znaèajno
je i to sto grof Pergen bivsi pred-
sjednik odbora za recenu katolicku
becku skupstinu, odreko se pred-
sjednistva.
A sto se cuje sada? Govori se,
da kad je katolicki sastanak zabra-
njen, odnosno odgodjen, da se spra-
vlja katolicki episkopat monarkije u-
praviti odusevljenu adresu sv. Otcu
0 sìobodi sv. stolice i privrzenju
katolickomi), te svecano u druztvu
episkopata ostaI>h drzava prosvjedo-
vati proti nasilju uèinjenu na po-
sjedu sv. Otca. To bi bilo pravo i
umjetno. Odgovara to ozbiljnostl po-
lozaja danasnjega. E pa dobro, ra-
dimo harem naknadno, a Bog ce
pomoci. G.
Quoiisque tandem
Ovako je jednom Ciceron u se-
natu ex abrupto upravio svoj govor
Katilini, 0 kom se nije ni nadao da
ce ga riaci u senatu.
Ovim rieèinia otca govornictva
mogli bismo se i mi posluziti u da-
nasnjim nasim prilikama.
Dokle cemo napokon i mi, dok
seno se prilicno u skolama i poneste
u uredima oslobodili talijansline, kad
cerno je se vise s mjesta olresti i
u privatnitn nasim krugovima? Kad
cerno vec jednom po ulicama, na
paroplovima, u stionicama, na sa-
slancima radicitus iztisnut vise sto
je tudje? Kad ée vec jednom sva
naèa hrvatska glasila pìsat izkijuèivo
hrvatski ?
U nas je vec to res magni mo-
menti sto bi Latini rekli; zamasito
dakle piianje nase sadasnjosti. Oz-
biljno mislimo! Dok mi cutimo, mi-
slimo, radimo za hrvatsku stvar, pusta
li protuslovja kad mi u naàoj sre-
dini, cesce pula zapredemo razgovor
a ludjem jeziku, koji je tako dugo
stao na putu oasemu koli politiékomu
ioli kulturnomu razvitku. Mi slabo
prodvidjamo, nevidimo dalje od nosa,
paCe sliepo radimo, dok pripustamo,
da talijanstina jos domuje u nasem
kutnjem jali javnom zivotu.
Gorka je istina u naèoj sada-
snjosii, da ima, sto je poznato lip-
pis et tonsoribus, i nasih nekih, sta-
novitih zastupnika, koji medju sobom
talljanski vode razgovore. Io je pak
neoprostiva sablazan ! Dokle 6e dakle
sablaznjivat narod i oni koji stoje
na braniku narodnjih svetioja, koji
indirecte osudjuju svojim primjerom
svoje djelovanje za dobrobit narodnu?
Bndimo harem u svem dosljednii
— Iz izkuslva svak zna kako nas
presti covjek osudjuje i nekud sa-
?>al]uje vz neki prezir kad spominje
svoga nacelnska, koga je cuo bilo
u uredu bilo na ulici talijomanski
govorit ? Nasi se neki, kad im se
glede toga sto pribode, stanu koje-
kako izpricavat, da su uni Ijudi
siaroga kova, Ijudi koji nisu imali
prilike dobro naucit hrvatski.... Nu,
ako ista, a to bareiìì, pitamo, sa-
blazan moze li se oprostit?
Koja opef korist kad bi se nasi
verira dielom zaslupnici borili u sa-
boru 0 uvedenju nasega jezika, kad
bi oni obijali drvo i kamen oko
vlade, komec i moljakajuc — dok
bismo mi apaliclu snosili, da se u
nasim krugovima ozvanja talijanska
riec.
Kukavne su dandanas na§e stece-
vine na politickom polju, mi smo
u ovo posljednje vrieme rekbi u
nekom stadiju da recemo politièke
monotonije, mi smo u poloÈaju neke
neizvjesnosli o svakom preokretaju
stvari, s toga nam je harem a svo-
joj kuci bili pripravnim promicuc
sto je nase — a to cerno, ako bu-
demo svomu jeziku dati dolicno mje-
sto koje ga idje.
Kasno éemo se mi pripravit za
svaku politicku eventualnost, koju bi
mogio vrieme doniet, ako li nebismo
mi sami, dok nam se narivavaju
tudji jezici, svoj svestrano sirili tu-
dji isfodobno time iztiskujuc.
Moguce, nasa je danasnja riec
stara jadikovka, nu opazit je da uza
sve jadikovke koli drugih toli pok.
Dn. Mije, nasi otmeniji krugovi za
tim malo haju. Ta Ijudi bozji, pre-
nimo se! Mi pokazujemo tim nasu
politicku nedozrelost, posto tim sta-
jemo na put svakom politickomu
pregnucu. Svak je dnì^.an doprinieti
svojim silama laksemu postignucu
nasih narodnih teznja. Na dusi je
dakle svakomu, komu je stalo do
naseg politickoga boljitka, da iriebi
sto nije aase, da tim nas jezik pri-
vedemo §to cvietnijemu procvatu ama
to bilo bugdje.
Nam je sprecavat onaj cas kad
éemo uz druge izvojevane stecevine
triumfalno kliknut tandem aliquando
da smo posvemasno zatrli trag i
talijomanskomu jeziku — te pono-
sno i utjesljivo kò i Cicero koji
poslje prvoga govora na Katilinu,
u drugom govoru, kad je postigo
svoj zudjeni cilj, kliknuo: Tandem
aliquando.... aUit, excessit, evasiti
erppit !
Sto je „Pro Patria."
„Il Nuovo Osservatore Cattolico" do-
nosi u broju 287 liep dopis iz Beòa,
u kojein, posto je neato o katoliókora
SchUlvereinu reko, razkga uadalje o
poznatom dru^tvu „Pro Patria", prika-
zujué ga u pravoj njegovoj golotinji.
Posto se to pitanje neato i nas tice,
doQosimo rado ulomak tog dopisa u
prevodu:
„Dok je u Becu bila skup^stlna ka-
tolickog „vSchiilverein^', u Trstu bi drìtan
obéi kongres druatva „Pro Patria".
Koje Patriae (domovinej ? Ja ne sliva-
cam.
I Talijani koji zivu u juznim pokra-
jinam carevine boje se da ne budu na-
padnuii od narodnosti, medju kojim se
nalaase. I oni se sdruzise u druètvo,
kojemu je srediéte u Roveretu a siri
88 po Tirolu, Goriòkoj, latri, Priniorju
i po Dalinaci)i. To druxtvo kdje iioóe
da se zove „Pro Patria" cilja za tim
da utemeljuie i iizdrzi talijanske skole
u spomeuutira pokrajinam. Uovle rieoiara
sto da opazim, drze avoje pravo (Vj, tu
se radi, kako bi se reklo modernom
frazoa3,o borbi za obatanak.
Druztvo je priznato od austrijske
vlade i uredjeno po ujezÌQÌiu zakonirua.
Nego uve druztvo u svom bivatvu je
politiéko, nalazi se medju granicara
drzave, ali mu je inoralno arediàte u
Bologoi, a zavisi o radu odbora, komu
je duàa pjeanik „Satane" profeaor Car-
ducci. I na tracanakoin kongreau oni
koji razpravljahu razvikase se u trjij-
movima obcinakog kazaliata^ te svojim
jeremijadam oplakivabu kako su potla
éeni oni koii ih predatavljaju. Cista na-
nijera dru^inara oéitova se prigodom
kazahatne predstave Icoja je bila u dubu
iredentizina. Politiéku strana druitva
oatavljam, <^0 je njegov poaao, nego
istinu kazem da me groza hvata kad
promislitn da druÈtvo koje je skrovito
puno duha Carduccieva i njegovih ko-
iega, iz vana ka^e da radi o uzgoju u
puòkim akolam. A sto je 2;alostnije to
je, da ovome druztvu pripadaju neki
zasliepljeni katolici i nesmotreni svele-
nici, i da ga neki dobri Ijudi noveem
podupiru. Iati je sluéaj kao i sa „Ta-
lijanskim Druztvom za miaiju", 1 ovo
je mogio pomoci kakogod v|erakiin in-
teresima, no za eira je ciljalo brzo se
odkri a to otvori o6i mnogim.
Mi katolici moramo uzeti òist polo-
zaj, drugóije postajemo aredstvo, kojim
se liberalci sluze za avoje zie namjere.
Mozda krivo audim, no mislim da
iskreni katolici a osobito svecenici koji
pripadaju druztvu „Pro Patria'^ morali
bi dobro izkusati avoju suvieat i pro-
misliti da bi mogli svojim primjerom
zaveati neoprezne u mrezu druatva, ko
jemu je uzdrè;avanje talijanskog jezika
mozda jedan cilj, nu svakako ne po
glaviti. Promislite da su poglavice ovog
druztva najveói liberalci u pokrajinam
gdje se nalaze, vi pak znate àto to znaÒi.
A promislite pak da i aami svecenici
hoce da bude § njima 11 zajednici! Ve-
lika nam je potreba, da nam Bog prò;
Bvietli pamet".
„ Ovako p i a e ff 11 nuovo Osservatore
Cattolico" kojega iie zaista netuoi'.e
kriviti da pise iz strana^ikih straati jer
je i on talijanaki List, a uredjuju ga
pravi talijanski patriote. Ovo dakle nek
bude na razmisljaaje nekojim nai^im
sveóenicim i dobrim katolicira, koji za-
vedeni podpomagaju oeprijatelje Crkve,
kakvi su Crispi, Carducci i D]ihova
liberalna dru?.tva. Dalje neéemo redi
vec éemo opetovati sa beókim dopisni-
kom, da bi nekoji koji pripadaju tom
dru^.tvu imali dobro izkuSati svoju ta<
vieat. Diximus.
Crkvene viesti.
Donieli smo list, sto ga je Sv.
0. Papa upravio amerikanskim bi-
skupim na obranu duhovnih a do-
nekie i vremenitih probitaka u prilog
onim siromasnim taiijancim, koji se
sele u Ameriku. Poznato je nasim
Òitaleijim, kako je u Pjacenzi, na-
slojanjem ondjesnjega biskupa a uz
blagoslov Sv. 0. Pape, ustrojen i
Zavod za odgoj misijonara, koji ce
imat osobitu skrh da se brigaju za
svoje suiiarodnike u inozemstvu. Da
taj plemeniti zavod uzmogne bolje
napredovat Sv. 0. Papa namienio mu
je svotu od 20.000 Wra. Eodoljulma
ialiianska vlada hoce li harem za
ovo plemenito djelo bit Papi harna?
Dvojimo.
* *
U dojducem koncisloru Papa (io
imenovati kardinalima, mra. Macchia
i mra. Josipa d' Annibale, obojicu
suda nastaojenu u Rimu i aluzecu u
Vatikanu.
* « *
Sv. 0. Papa poslao je IVancezkorau
biskupu u Tournaiu sliedeci list:
Est sane moleatum et grave, adhi-
bere severius eos, qui loco filiorum di«
ligantur : id tamen vel inviti quando
que fac'ant oportet, qui aliorum aalutem
procurare ac tueri saocte debent. Mul-
toque severitatis tunc est neceasitaa
niaior, cum non sino causa metuitur ne
et graviora fiant incommoda productiona
tempori», et latius ad offensionem ho-
norum flnant. — Talea te cauaae vi-
dentur, Venerabilis Frater, nnper im*
puliase, ut prò potestato in scriptura
quoddam animadverteres, sane repro-
hendrindum, quod easet in sacram episco-
porum auctoritatem iniuriosum, neque
unum aliquem ex eia carperei, sed piu-
rimos: quorum agendi regendique ratio
sic erat acri descripta stilo et prope in
iudicium vocata, quasi maxirais sanctia-
que muneribus defuissent. — Profecto
non eat ullo modo ferendum, laico» ho-
minea, proteaaione catholicos, palam in
diariorum paginis tantum aibi arrogare,
ut licere putont et contendant, do per-
sonis quibualibet, non exceptis episco-
pis, liberrime, prout visura fuerit iudì-
caro et eloqui: in rebua omnibut», nisi
quae fìdem divinam attingant, ita sen-
tire uti llbeat, et ano quomque arbi-
tratu agere. — In hac causa nihil esse
poteat, Venerabilis Frater, cur de ai-
aenaione et approbatione Nostra dubi-
tea. Muneris enim Nostri maxime eat
vigilare et conaiti, ut divina episcopo-
rum poteatas omnino [incolumis atque
inviolata consistat. Nostrum eat pariter
imperare et efficere, ut ea ul -que h<»-
nore vigeat suo, neve quidquam a ca-
tholicis iustae obtemperationis et reve*
rentiae ulta, in parte desideret, Dìtìquih
i da tu slušamo kršćanske kreposti na
dobro življenje. Malo nas vesele izjave
od koga mu drago o napredku, o do-
brostanju, o prosvjeti, kad iste stvari
stoje na ustima prigodom kakva sastanka
iii svečanosti. To su liepe rieči, ali o-
3taju vazda rieči; nama biednim te rieči
bi koristovale kad bismo to vidjeli u
djelima.
Ćusmo više puta govoriti, da se gradi
nekakav zakon o povećanju plaća žu-
poicim. To nas u prve uzradova, jer tim
ge nadasmo da nas neće često ostavljati
naši župnici, ali ta radost brzo izgine,
kad vidjesmo mjesto povećanja da jim
se u obće umanjiva onako velika plaća,
a narodu Mednom nametnulo se daća;
tako da nit se je pomoglo njima, nit
udovoljilo jadnom narodu,
Kome je na duši nek priskoči u
pomoć, ako imn ljudskog srca. Tad
ćemo jih brojiti u eovjekoljube, i samo
ćemo im tada harni biti i pripoznati
jim mar i zasluge.
starigrad, početkom veljače.
Da je oduševljenje, koje je jednom
živim plamenom buktilo i plamsalo za
sve ono što je hrvatsko i što hrvatskim
duhom diše, sasvim utrnulo, i to ćemo
pokušat da dokažemo. —
Povirimo prije svega malko u mjesto
od kud se je to oduševljenje poticalo,
u ognjište, u stanicu, odkud je to odu-
ševljenje razširivalo svoja krila -<— povi-
rimo u „ČitaonicuOtnovana u čistom
demokratskom duhu, izgubila je tekom
vremena svoj prvašnji značaj, te postala
skroz i skroz ariatokratična. Odalečila
se od svog programa; zaustavila se u
svom domorodnom djelovanju; ne ostalo
od stare golog imena 1 Čudno li preo-
brazbe! Gdje su one zabava u čisto
hrvatskom duhu, u kojim se je mladež
odusevljivala, jer nalazila hranu i piću
svojoj mladenačkoj duši; gdje ono pa-
triotieno sakupljanje pučanstva, kojemu
se tumačilo bistro, uvjerljivo, istinito
najsvetija prava, najpreeije dožnosti, što
mu pripadaju i čekaju ga kao gradja-
nina i državljanina? Bilo i prošlo! Hr-
vatska Čitaonica u Staromgradu nije više
ono hrvatsko sielo, ona je puki talijanski
..Casino"\ Tu se čita, tu se razpravlja,
tu se govori sve golom talijanštinom;
hrvatski samo u velikim zgodam i pri-
godam. Primamo hrvatskih dnevnika i
časopisa, l) a tko ih čita? Talijanske
su novine sve razbacane od silnog či-
tanja i premećanja, a hrvatske ni ta-
knute, već stoje dana i dana (do nove
pošte, pa tako dalje) na stolu prigiblje-
ne i netaknute, kao da su sada na iz
tiskarnice! Nitko da se ozbiljno stara
i brine za hrvatsku stvar. Svima je to
deveta briga. Što im stalo da Hederv-
vary vlada i upravlja Hrvatskom; što
im stalo da Starčević gnjije u Lepogla-
vi? Samo da je njima dobro, a ostali
ako će i na vješala. —
Nastale zimske duge večeri, te mje-
sto da se u vrieme njih kakva važna i
koristna prelekcija, ma bila i o cem,
drži, tu se u Čitaonici mjesto toga tur-
ski puši i ciganski igra! — Zavladao kod
svih neki indiferentizam, neko samo-
ljublje, neka sebičnost, da je strahota.
Netreba djelovanja, netreba rada, ste-
smo želili, pa punctum'
s toga, sto Je njima pravac napadati na
s™ sto je čisto hrvatsko iii srbsko, ne-
ćemo da na te napadaje odgovoramo;
nu nažalost priznati nam je, da hrvatski
narod kod nas u Dalmaciji nazaduje (?)
čudo u svakoj (?) umjetničkoj struci a
nm i kazauštnoj, i s toga dok hrvatski
narod nezna odlikovati svoje, protivnici
imaju maha da napadaju na te svetinje
svakog izobraženog naroda. Da se je
koje talijansko a ćak i tursko kaza-
hatno družtvo dovezlo da glumi u Spljetu,
višim bi brojem hrvatsko gradjanstvo
tog giada bilo prisustvovalo predstavam,
nego što je to učinilo za predstavljanja
gori pamenutog družtva u tom hrvatskom
gradu.
Dobro je Zagrebačka „Hrvatska",
koja veoma vierno zastupa svoja sveta
načela, doviknula svim onim koji se to-
bože krste „najvjernijim hrvatskim ro-
doljubi m" u Dalmaciji, da dok viču,
dajte nam hrvatski jezik, miluju i dra-
gaju tudjinštinu, donekle stideć se tog
našeg dragocjenog blaga miluzvučnog
nam hrvatskog jezika. Koja umjetnost
potrebitija je moralno umrlom narodu
više nego kazalištna u onom jeziku
koji majčinim mliekom svaki usisao?
Ne, danas nam neima potrebnije umjet-
nosti do kazalištne (nemojmo prećerivat.
Koristna je, ako ćete i potrebna je ka-
zalištna umjetnost, ali nije najpotrebnija.
S vama smo pak kad dalje volite:) go-
jimo i nastojmo da sa pozorišta nau-
čimo — ljubiti i umirati domovini na
korist, da sa kazališta naučimo žrtvo-
vat se. V. i.
Kako čujemo, pokrenula se misao, da
se i Bosna priključi izložbi, koja će
biti u Zagrebu g. 1891.
* *
Za gradnju svećeničkog doma u Za-
grebu, upisalo se došle sto i trideset
prinosnika. Većina prinosit će svake
godino kroz 5 godina preko 10 f. a
ima ih koji se obvezale doprinieti svake
godine po 50 pače i 100 f.
Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti držala je dne 31 pr. roj.
sjednicu, u kojoj je pravi član dr. Fr.
Rački, nastavljajuć svoja izt-raživanja
o nutrnjem stanju Hrvatske prije XII.
stoljeća, čitao razpravu. „0 njenom dr-
žavnom ured jenja ?; ono doba".
Domaći
Na 3 tek., dan sv. Vlaha pokrovitelja
dubrovačke biskupije, ucrkvisv.Krševana
punojkao šipak bi pjevana svečana Misa od
presv. i preč, gosp. naddjakona D. Gr-
gura Raičevića. Misi su prisustvovali u
mnogu broju ovdje nastanjeni pripad-
nici dubrovačke biskupije. Po podne
bio je blagoslov. Prije blagoslova preč.
Raičević držao je govor, koji odaje sve-
stranu i duboku učenost, te bi bilo živo
žalit, ako bi govor ostao u rukopisu.
Nakon govora preč. Raičević kupio je
po crkvi milostinju za djelo sv. Djetin-
stva, za koje se on od toliko godina
marno zauzimlje, s obilatim uspiehom.
kli smo što smo želili, a
govore nekoji. . .
A tako? Stekli ste? A neznate, jadni-
Zadušnice u Zadru
vića Rudolfa držati će
kvi, u došastu subotu.
za
se
pok. kralje-
u stolnoj cr-
Upraviteljstvo konservatorija je bla-
gohotno dozvolilo, da sudjeluje gdjica.
Milena Hržićeva.
Dobrovoljni se prilozi primaju sa za-
hvalnošću, a čisti je prihod namienjen
družtvenim svrhama.
Mnogobrojne novine, kojo su stigle
današnjom poštom, govoreć o uzrocim
kraljevićeve smrti, spominju raučeničtvo
i tajnu. Nijesmo dakle sami, te prvi
utisak koji je na nas učinila viest, do-
biva sve to više vjerovatnosti. Narodi
monarkije pričvrstiti će se uslied toga
još bliže i viernije svojoj vladalačkoj
kući.
U komori okoliša Dubrovačkoga i
Kotorskoga koncem godine 1888 bilo
je upisano 15 odvjetnika, naime :
Sjedištem u Dubrovniku: Dr. Pero
Cingrija predsjednik, N. M. pl. Gradi
pokrajnski savjetnik u miru, Dr. Sala-
mun Mandolfo, Dr. Ljudevit Marotti
član odbora, Dr. Evgeoij pl. Saraka,
Dr. Niko Svilokosi član odbora, Dr.
Abel pl. Serragli, Dr. Josip Tolentino,
Dr. Mato pl. Zaraanja.
Sjedištem u Korčuli: D.r Ivan Smr-
kinić pod predsjednik, Dr. Jerko Arneri,
Dr. Josip Zafrun.
Sjedištem u Kotoru: Dr. Radoslav
Kvekvie, Ecio barun Billenberg pokra-
jinski savjetnik u miru.
Sjedištem u Preanju: Dr. Brne Ve
rona.
*
Pomorska oblast na Rieci imenovala
je sliedeće podkapetane duge plovitbe :
gosp. Zelenka pl. Salomona, g. Luku
Kosovića kupetanim, nadalje imenovala
je ista oblast mornare Ivana Mande-
kića i g. Antuna Vernju podkapetanim.
Klesarske radnje u katoličkoj stolnoj
crkvi u Sarajevu primiču se kraju, a
za stolarske pravi arhitekt p. n. g.
Vuncaš nacrte, koji su isto tako vješto
izvedeni, kao što i dosadanje njegove
crtarije. Izradba velikih kipova za po-
bočne žrtvenike biti će povjerena, za-
grebačkomu vještaku prof. Moraku, koji
je za prvostolnu zagrebačku crkvu liepo
izveo više takovih radnja.
Njeg. Veličanstvo naš kralj darovao
je iz vlastite blagajne tučom oštećenim
obćinarim iz Zumeska, obćine Motovuna
u Istri svotu od 000 for.
* * *
Glasoviti afrički putnik, Dr. Emil
Holub, držao je predavanje dne 5. ve-
ljače u Karlovcu.
ci, da svaki dan, svaki čas gubite ze-
mljišta? Pogledajte u neprijateljski tali-
janski tabor. Koje oduševljenje, koji
rad, koje natjecanje, koje jagmenje! Li-
zali vam izpred nosa, da izpred nosa,
najljepše stanište u gradu i u nj na-
mjestili svoj „Circolo Phareo" \ uzeli vam
najkropeiio sile zanatljske — i svili do
vragut jodnoga upisali u „Societa Demo-
cratica Operoja«; uzeli vam sve što
moodi da uzmu i osnovali „ Pro Patna
Da^ste imali malo zdrava razuma, da
se nijeste zapustili potla toli liepih i kra-
snih stečevina mlohavosti i nerad,nosti;
da nije u vam utrnulo svako domorodno
ćustvo, nebi ne danas nazovitaljanaaki
elemenat u gradu pokladovao.
Maste! Stari, 1 veljače
U ponedjeljak je prispjelo amo iz
Knina narodno glumačko družtvo pod
ravnateljstvom g. Jovanovića, da odigra
(to je ponjemačku: odigrati -spielen)
koji komad iz hrvatske ili srbske po-
viesti i na našoj pozornici. Samo dva
komada odigraše a pnspje tužna viest
da je Njegova Visost kraljević Rudolf
preminuo, i tim po nalogu Poglavarstva
li preko obćine zabranjeno predsta-vljanje kao i svake javne zabave, dok
8e|2 ^dr^nadritalijanske
novine navaljuju grdnim napadajim na
to narodno kazalištno družtvo. Znajuc
talijanski Listovi napa
leđno družtvo, samo
Na 5 tek. počela je u Zadru pred po-
rotom razprava proti Antunu Rabisu i
slugi mu Olujiću radi umorstva poči-
njena na pok. Luju Ghetaldi. Razprava
će trajati mnogo dana. IJ prva dva dana
nije se nego samo saslušalo okrivljenike.
Sinoć saslušani ou vještaci liečnici dr.
Petris i dr. Inghini. Svjedoka ima preko
sto, a istom ih je počelo izpitivat.
Rabiš niječe zločin. Olujio takodjer.
Ovaj baca sumnju na gospodara i nje-
Gilda i na neke druge osobe,
će se privremeno obustavit
razprava.
gova sina
Kažu da
* * #
Prof. Kuhač obielodanio je pod na-
slovom Neuvelo cvieće, dvanaest za
koncerat prikladnih popievaka Lisin-
skoga za jedno grlo uz glasovir. Od
onoga vremena izjavili su svi naši Li-
stovi bez razlike, da su one popievke
zaisto cvieće, koje nikada uvenuti neće,
jer su toli karakteristične, umiljate i
umjetničko toli savršeno izradjene, da
mogu i najnaobraženijem narodu na
čast i d)ku služiti.
Sadržaj male te sbirke sliedeći je:
1. Udaljenoj. ,,U daljim tudja svieta"
Za srednji tenor iii bariton.
2. Uvije ptice. „Zabludila morska
ptica". Za sopran ili tenor.
3. „Miruj, miruj srdee moje". Za
bariton.
4. Hjelana. „Platno si bicli". Za sitni
tenor.
5. Tuga djevojke. ,,Kak' su tiesne
prsi moje". Za srednji sopran.
6. Tamburaška. „Neka mornar na pu-
čini". Za bariton.
7. Prosjak. „Kutić grada mi je mje-
sto". Za srednji tenor.
8. Vjstehovanec. (Odsconik.) „Zasvit
mi ty Blunko zlato" („Oj sunašce žarko
grani"). Za sitni tenor.
9. Po boji. ^Poslie boja.) „Veselme
se mili bratre". („Radujmo se braćo
mila"). Za bas-bariton.)
10. Vergessen. (Zaborav.) „Es ist
wol schwer zu ziehen1'. („Ah, doista je
težko"). Za tenor ili sopran.
11. Des Zuliuchtsort. (Utočište). „Ein
armer Mann ohn' Dach und Brod".
(„Ubogar prosi darak koj"). Za bariton.
12. Die Botschaft. (Poruka.) „Stille
Wand' rer hemmt die Schritte". (Oj pu-
tnici! počekajte"). Za srednji tenor.
Kako se iz ovoga sadržaja razabire,
naći će u tom svezku i sopranistica i
tenor i bariton popievke za svoje grlo.
Ako dakle koja pjevačica ili koji pje-
vač i ne može upotrebiti sve popievke
sadržane u tom svezku, to neće ipak
žaliti, ako ju kupi, jer će dobiti za 1
tor. 60 novč. više popievaka, nego ako
kupi njemačke ili talijanske popievke,
koje stoje po komad, jesu li po prvi
put štampane, 00 novč. do 1 for. Za
dvanaest komada popievaka sličnih tri-
vijalnoj njemačkoj popievci „Die kleine
Fischerin" platit će kupac 7 for. 20
novč., a za dvanaest Lisinskovih prvi
put štampanih 1 for. G0 novč. Uz to je
edicija ova toli krasna, da se može ta-
knuti sa ma kojom, a na naslovnom je
listu Lisinskova vrlo dobro pogodjena
slika.
Preuzvišeni gosp. biskup Strossmayer
oporavio se je, od svoje bolesti, ter već
sam obavlja običnom svojom
svoje službene poslove.
revnošću
*.' *
da ti nadri -
daju na to ugi
J) „Kat. D.« i «Hrv.« ne. Op. dopis>
Presv.
darovao
100 for.
gosp. senjski biskup Posilović
je stolnoj crkvi u Sarajevu
Od Boga mu obilna plaća.
% %
Vlč. Vicko Palunko učitelj vjeronauka
kod dubrovačke gimnazije i privremeni
ravnatelj biskupijskog sjemeništa ime-
novan je počastnim kanonikom stolne
crkve u Dubrovniku.
* *
kanonik stolne
g. Lovro Petris Iz Cresa javljaju, da crkve u Krku prečastni
pl. Dollamare, bi imenovan biskupom
Djakove u Albaniji.
„Zlatarevo zlato", roman Augusta Še-
noe, prcvađja se na ruski, kako se to
razabire iz jednog dopisu iz Rusije, što
ga je priobćio „Slovenski narod."
Od novaca iz velikoga gradskog zajma
što ga jo učinio grad Zagreb, opredie-
l]ena je svota od 115.000. for. za kana-
lizacijo, te će se još ove godine izvesti
jedan dio kanalizacije.
Ponuda zastupnika g. E. F. Bothea
gradskoj obćini u Zagrebu glede 20 do
25.000 mladih hrastića od vrsti „qucr-
cus pedunculus", koji bi se imali za-
saditi u gradskim šumam, nije se mo-
gla uvažiti, jer ovi hrastići sbog preo-
štrog podneblja nebi mogli uspievati.
Na pošti u Senju odkriveno je pro-
koje će nadvisiti svotu od
Defraudant, poštarski činov-
nevjerenje,
10.000 for.
nik B., pobjego je u Ameriku.
* * >it
* * *
Hrvatsko akad. družtvo „Zvonimir"
u Beču slavi dne li. voljače 1889.
200-godišnjicu rodjenja narodnoga pje-
snika Fra. Andrije Kačića Miošića uz
dobrovoljno sudjelovanje nekojih članova
„slovj. pjevačkoga družtva u Beču" i
slovenskog akad. družtva „Slovenije",
gdjice. Milene Hržićeve, g. g. Otona
Žerta i Vlaha Budmania. Sborovima
upravlja iz osobite naklonosti gosp.
Jan Jirik.
Naručbinu na „Neuvelo cvieće" dva-
naest izabranih popievaka slavnoga hr-
vatskoga glasbotvora Vatroslava Lisin-
skoga prima akadem. knjižara Lav.
Hartmana (Kugli i Deatsch) u Zagrebu,
Hica 4.
Preporučamo ova knjigu svakomu
Hrvatu da ja nabavi.
* *
Promjene u zagrebačkoj nadbiskupiji.
G. Matija Penić vjeroučitelj Jličke pu-
čke i zem. obrtne škole postavljen je
upraviteljem župe Krašičke.
Duho
vni pomoćnici premješteni: G.
Nikola Medvedec iz Kutjeva u Križe-
vac; g. Mato Lovadenić iz Križevca u
Dubovac kod Karlovca; g. Josip Pavlo-
vić iz Pakraca u Kutinu.
* ••k *
Pred riečkim sudištem vodila se na-
zad danazanimiva glavna razprava. Tvrd-
ka Smith i Meynier, vlastnica tvornice
hartije na Sušaku, tužila je urednika
Lista „Artiere" („Radnik"), koji je List
medjutim prestao izlaziti, Josipa Lenga
i knjigovežu Andriju Werka radi^ zlo-
čina potvore, počinjena člankom „Žrtve
milijuna", štampanom u spomenutom Li-
stu „Artiere" 28. prosinca 1887, u kojem
se članku tvrdka Smith i Meynier kri-
vila, da je propustom prouzročila smrt
nekojih radnica u tvornici hartije, a
naročito smrt Fancy Sandri, koja je u-
mrla 26. prosinca spomenute godine u-
slied tako zvane bolesti dronjka, koji
se upotrebljuje za pravljenje hartije.
Dvorana, u kojoj se držala glavna
razprava bijaše puna obćinstva, i to
obćinstva razpoložena u prilog obtuže-
nicim. Kako je riečko gradjanstvo u
svom sudu samostalno, i kako se neda
nikakvim osobnim okolnostim u tom za-
vesti, budi najboljim dokazom, što je
ono u navedenom razpoloženju uztraja-
lo, prem je tvrdku tužiteljicu zastupao
jedan od vodja t. zv. magjarske stranke
na Rieci odvj. vitez Thierry, a obtuže-
nike branio priznati vodja hrvatske str^p«
ke na Rieci odvj. Erazmp Ba^čić. ""
Sud odluči da se sasluša mnenje dvaju
vještaka, i da se isti upitaju, ima kli
sredstva proti otrovanju prnjam. Za vje-
štake izabrani su gradski prptofizik dr.
August Pilipić i dr. Josip Korsttdorfer,
profesor na pomorskoj akademij. Raz-
prava bi o podne prekinuta, i u 4 sata
poslie podne nastavljena.
Od vještaka dr. Pilepić daje mnenje,
da bi prnje, kad bi se valjano razkužilo,
bile daleko manje pogibeljne po zdra-
vlje. Vještak dr. Korsttdorfer veli da so
razkuženjem nemože prnjam oduzeti po-
gibelj otrovanja, i da se ta pogibelj dade
odstraniti samo, ako se prnje zavriju
do 100 stupnjeva Celsiusa.
Zastupnik obtužene tvrdke odvj. Thier-
ry moli, da se obtuženici strogo kazne,
jer da su se usudili potvoriti tvrdku,
koja danomice obskrbljuje do hiljadu
osoba. (Prekidanje i uzklici negodovanja
u obćinstvu.)
Branitelj odvj. Barčić, u sjajnoj o-
brani prispodabljao je članak „Artiera",
s člankom, koji u svoje vrieme bijaše
štampan u bivšoj sušačkoj „Slobodi", te
koji posljednji članak bijaše još mnogo
oštriji. Tvrdka Smith i Meynier bila je
tada prisiljena povući se natrag jer je
uvidjela da mora podleći. Nakon sjajno
ga govora, obćinstvo je branitelju burno
povladjivalo i pleskalo.
Osuda izrečena pred mnogobrojnim
obćinstvom glasila je: Obtuženi Josip
Lengo i Andrija Werk krivi su zločin-
stva potvore (po magjarskom kaz. za-
konu) te se osudjuju na dva dana
tvora, i na globu od 10 for. Toli od-
vjotnik tvrdke Smith i Meynicr, koli
branitelj ubtuženika pridržaše rok za
razmišljanje glede ništovne žalba.
Za čudo kako su obtuženici našasti
krivi a biše osudjeni na samo dva
dana zatvora.
Različite vleatl.
Njemački car upravio je na sveučili-
stnog ravnatelja u Berlinu oštar ukor
proti ponašanju i mislima sveučilištnih
slušatelja. Požalio je što sveučilištari
goje naprednjačkih misli i u tom ih
sokole i napućuju neki profesori (šćaše
reći Virchov i Mommsen, pristaše zast.
Richtera), požali što raste medju sveu-
čilištnim slušateljim broj Židova i što
raste manija za dvobojim. Bolje bi bilo,
reče car, da sveučilištari polaze u crkvu,
nego što pohadjaju pivare i oružno dvo-
rane.
* •k *
„Statistisclie Monatsschrift" donosi iz-
kaz, po kojem je od godine 1819 do
1884 stavljeno u malu lutriju ništa ma-
nje nego 780 milijuna forinta. Posljednje
godine stavljeno je u malu lutriju po
21 milijun for. na godinu. Dakle je ona
svota do danas narasla do blizu 900
milijuna forinta.
Ruski Car je naložio, da ae u pro-
račun ministarstva vanjskih posala za
god. 1889 uvrsti 23.000 rubalja kao
podpora južno slovjenskim, raladićim koji
bi polazili ruske školo i zavode.
* * %
Na 30 pr. mj. u Capizziu u Siciliji
četiri razbojnika udjoše oružani pu&kam
i nožim u kuću jednog posjednika i od-
nesoše inu 4.000 lira. hti dan u gradu
Napulju, obdan, četiri nepoznanca it-
djoše u kuću neko starice, povezaša
je pa joj pokradoše sve što je iole vrie-
dilo. Isti dan n BelpasBU u Siciliji raz-
bojnici odkrili su krov kuće nekomu
bogatašu i htjeli unutra, ali sluga Čuo
i izpalio pušku, te lupeži pobjegoše,
nu jedan koji jo već bio unišo u kuću
osta mrtav.
Kod otakrinsko pivare provrtali su
škulju od 254 metara dubljinc za do-
bavu vode. U Budimpešti postoji jure
od deset godina provrtina od 960 me-
tara iz koje izvire 50 stupnja Celsijft
vruća voda. Najdublja provrtina na o-
vomu svietu biti će ona u Schadenb»chu
kraj Mersenburga u Sanksonakoj. Ta
naime ima dubljinu od 1748 metara.
Najnovije viesti.
i carevinsko vieće i ugarski sa-
bor nastavili su danas (ivoje sjednico,
kojejc lako nenadano prekinula smrt
kraljevićeva.
* * *
Nos kralj i kraljica zaputiti će se
u ponedeljak 11. t. ny, u Godolo.
vident, ne mutire quidem audent, aut
ad ignaviam suam celandam vel aliquo
modo excusandam, hominibus persuadere
volunt Tuum, Boie Pater, et Ecclesiae
intortunium cx adverais fortunae casibus
vel ox temporum quibus vivimus infe-
licitate ortum esse.
Denique ut taatae iasolentiae tantis-
que molcatiis et insectationibus quasi
eumulus accederet, et nequid sceleria
ae doli inausum aut intentatum relin-
querent, lege edixerunt ne quis causarn
Tuam et Ecclesiae verbia aut acriptis
in lucem editis palaui tueatur; id qui
fecerit, mulcta et carcere puniatur.
Durissimum sane poenae genus; ho-
minea crudeliter vexare, novum etiaui
deindo eftingere crirnen ex eo quod de
injusta conditionis suae uiiaeria conque-
rantur. Videmus nunc luce clarius quor-
sura haec omnia tenilant. Nefanda ista
lex non solutn jura invadit Tuorum
defensorum, sed etiam sacrosanctam Tu-
am peraonam. Ac procul dubio iu fe-
renda lege, haec fuit iiopiorum homi •
nurn mens ac voluntas. Sibi scilicet
proposuerunt nullam Tibi m posterum
Ecclesiae Catholieae sive per Italiam
sive per orbeui terrarum fore potesta-
tem. <^uod est protecto formam regeu
dae Ecclesiae a Ckristo Deo constitutam
abolere, Ejua promisaa irrita t'acere et
Ecclesiam ipsam (si tieri poaset) ever-
tere. Libertas eniui Ecclesiae, sine qua
exiatere nequit, nulia est, si Ej us Re-
ctor in fungendo suo munere liber non
ait. Quid enini possunt membra si a ca-
pite suo iniqua vi divellanturV Pro liac
nostra Pontifici-. libertate tuenda ad
omnia dicrimina subeunda parati sumus.
Pars est enim coelestis haereditatis, quam
Deus noBter secum detulit in terras,
nobisque filiis auis reliquit.
Unde nemo miretur quod eam, ut
par est, maximopere aeatimemus vitaque
i psa cariorem habeamus.
Bono igitur animo esto, Leo Pontiiex
Optime Maximc. Memor esto eorum
quae in Tui bonorumque omnium sola-
tiurn Regius Psaltes pracdixit, scilicet
mox fore ut exurgat Deus ad causam
Tuam judicandam, ad dissipandos et per-
dendos hostes Tuos. Tamquam a somno
excitabitur et osorea Tuos opprobrio
teget sempiterno. Exurget et miserebitur
Sionis suae quam praedam quasi certis-
simam arripuisae profani homines ai bi
videbantur. Nos certe tilii Tui hisce sa-
crorum librorum oraculis et Cliristi ser-
vatoris noatri promiasis innixi semper
ex imo cordo piecabimur, ut optata cito
adveniant tempora, quibus integra li
bertate Ecclesiam regas, lupiš etiam,
qui ovile aaevientes circumcursabant,
in agnos gregis Tui conversis.
Ad pedes Tuos provoluti Benedictio-
nem Apostolicam enixe petimus.
I. Card. G1BBONS.
nomine suo, archiepiscopo-
rumque in Statibus Americae
Foederatis.
Jeli naravno!
Dakako da jo naravno. Kad ac
promisli odkad se bilo govorilo, da
će so poboljšat ekonomično stanje
katoličkog dušobrižništva a kad, pak,
i kako se to poboljšanje proizvelo ;
kad se promisli kakova struja za-
vladala bila u višim krugovima pri
ocjeni župničkih beriva u obc'e, a
pri klasifikaciji mašta na pose: nije
nam ni malo za čudo što vrhovno
Sudište odbilo utok vrškog kapelana
vlč. popa Marka Božajića, kako smo
po brzojavu doznali. — Sve je te-
klo naravno počam od zatezanja da
se uvede zakon, pa sve do zadnje
razsudo kako da se tumači zakon. Na-
čelo štednje to je veliko načelo ! Svak
se na ovo načelo naslanja pa i ras-
pikuća; čudno je al istinito. Raspi-
kuća pohaajat će krčme, opijal će
se svaki dan: no kad je kupit djeci
par novih cipela, škrtari: navadja:
da nije kiše; ako je kiše, da nije
Božić; ako je Božić, da djeca mogu
stat i kod kuće; ta čemu bacati
novaca bez potrebe itd. Kad i dakle
raspikuća štedi, zn što većim pravom
ne bi koji državnik, komu je misliti
za naboje i za puške: za strielivo
i sablje? — Načelo štednje bilo
uzrokom da se zateže izvođenjem
zakona; ovo načelo navelo je ljude
da se sa dotacijam škrtari; da se ne
vriedja ovo načelo cjepidlačilo se
u razsudjivanju beriva; ta donapokon
i zadnja razsuda izrečena je da
svaka teče naravno. — Mi znamo
da ljudi nisu vrane da će jedan
drugom izkopat oči, ali opet znamo
da nije iahko bilo ministarstvu iz-
brojit njekoliko hiljada forinta ne-
dužnim katoličkim kapelanima: Ta
svećenstvo katoličko nije buntovno,
u njihovu krilu nema izkaznika;
Bosna i Ercegovina su nam najbolji
dokaz; i s toga nije drugo no pri-
znat da je sve teklo naravno. Na-
ravno da se je mienjalo slovo zako-
na ; naravno da se je izkrivio duh
zakona; naravno da vlasti nisu znale
za organički dekret; naravno da
vlada zadarska nije oprezna bila;
naravno da se nije gledalo kako je
tko službovao ; naravno da nije do-
kaz nezavisnosti dotacija nezavisnih;
naravno da po odvjetnika Ministar-
stva deveta je priznali brakova kad
priznaje crkva ; naravno da 40 go-
dina u ovom poslu ne svara pre-
skripciju ; i sto drugih naravno, da
se mora priznat da u ovom poslu
nema ništa nenaravna. Čovjek litjeo
gradit verige, sa jednakim tilicam;
skovoti dao jednu vilicu i po njoj
sve druge: i verugam nema mana,
sve je naravno : jedino jaoli onom
koji je sapet.
Kad je sve naravno jeli i pravo?
o tom ćemo u dojdućem broju.
Parnica Parnell-Tinics
O glasovitoj Parnici Times 1'arnell
dolaze iz Londona sliedeće potankosti:
Pokraj sudaca sjedio jc i Gladatone;
Parnell, Labouehere, Ilarcourt i većina
irskih zastupnika napuniše dvoranu.
Čekalo se svjedoka Pigotta, no on izo-
sta. Pozvan poimence, on se nejavi;
nasta šapat, zatim uzrujanost. Napokon
ustade branitelj „Timesa" Mr. Soames
i izjavi tiho, drlićućim glasam, da je
Pigott jučer na večer ostavio hotel, u
koj em je stanovao — pa daje izčeznuo.
Branitelj Parnellov Sir Charles Ri:s-
sell zamoli, da se s mjesta da nalog za
uapšenje. Prihvaća se.
Predsjednik izjavljuje, uz obću uzru
janost, da nije pripravan na dalnju raz-
pravu i da valja dobro promisliti, što se
ima sada uraditi.
Russel uzvraća odlučno: „Što god
htjela uraditi „Times" mi ćemo tražiti,
da ae ova iztraga dovrši jer iza
Pigotta atoje drugi. To jo bila podla
zavjera, da se Parnell uništi i irsku
stvar ošteti, a to valja objasniti.
Sjednica se nastavlja. Predsjednik
javlja, da je primio od Pigotta pismo,
kojim isti priznaje, da je sve tobožnje
listove Parnellove krivotvorio, liussel
iznenadjuje na to sud očitovanjem, da
je Pigott bio u subotu kod Labouchera
i da je ondje u prisustvu Augusta Sale
to isto prizuao i podpisao. Moli, da smije
pročitati to pismo. Vrhovni odvjetnik
se protivi. Russeil viknu žestoko: „Ja
molim u ime pravice, da smijem govo-
riti. Radi se o tom, da sa dokaže, za-
što je Pigott izčeznuo, prern je vlada
postavila tri detektiva, koji su ga stra-
žili". Sudci još krzmaju, na što Rus-
seil poviknu najvećim patosom : „Vaša
lordstva imadu nad tim bditi, da se ovrši
pravica. U odgodi je pogibelj, nedo-
zvoli li mi se govoriti, mogli bi pobjeći
krivci. Radi se o tome, da se od'crije
suvislost izmedju Pigoltova krivotvorenja
i „ Timesa" i izmedju „Timesa" i mini-
stara Nj. Veličanstva kraljice, a time i
urota, skovana u Parnellovu propast".
Nastaje neopisiva uzrujanost u dvorani
i Russel dobiva dozvolu, da smije go-
voriti. On obtužuje javno „Times" i
Houatona, da su Pigotta maknuli s puta,
da prikriju one, koji stoje za njim.
Sliedi saslušanje Houatona, Soamesa i
trojice detektiva. Uhvaćen je list Pigot-
tov, kojim javlja Houatonu, daje arotno
spalio kutiju s pogibeljnim sadržajem".
Sjednica se svršava /izjavom, da će
se Pigott progoniti radi krivotvorenja i
krive prisege.
Cieli grad silno je uzrujan.
Gladstona i Parnela pozdravlja svje-
tina burno.
„Times" žali u uvodnom članku, što
je postala žrtvom prevare i priobćila
krivotvorene listove. Pošto je dokazana
njihova lažljivost opozi vije ona o'otužbu,
koja se je na njim temeljila, a ostaje
pri drugim tvrdnjam obtužbe, glede
kojih će parnica dalje ići.
U ovoj parnici Times će štotovat
1,000.000 fiorina.
SUi
Crkvene viesii.
Francezki radnici, pod vodstvom
gesp. Harmela pripravljaju te na
veliko hodočašće u Kim. Stići će u
vječni grad mjcsrca rujna. Očekuje
•se, da će hodočašće brojit 12.000
duša.
Sv. Papa dao je prigodom 12.
godišnjice svoga okrunieiija 2000
lira za rimske siromahe.
•K- *
U Pekiagu posvećena jb uz ve-
like svetčanosti ogromna katolička
stolr-a crkva „Snasiieiiu". To je naj-
veći kršćanski Hram u Kini. Crkvu
je posvetio biskup Tagliabue uz ve-
liku asistenciju, a prisustvovali su
posveti poslanici Francezke, Njema-
čke, Španjolske, Belgije, Sjedinjenih
država, Japana i zastupnik kinezkog
cara ministar Shun. Najveću zaslugu
za gradnju crkve stekao je Abe Fa-
vier.
brale su sudcem profesora Gneista, te
je on nakon pomnog izpitanja stvari
izrekao pravoriek, davši u tri priepora
pravo porti, a u tri barunu Hirschu.
Porta je tražila zakladu za jamstvo i
kamate, te je Hirsch osudjen, da tomu
udovolji. Svota iznosi ok6 39 milijuna.
Prometna najamnina, za koju js porta
prvobitno tražila 8000 franaka po kilo-
metru, ustanovljena je sa 1,750.000 za
1170 kilometara. Pravni obstanak Hir-
sehove koncesije, koji je porta poricala,
pravoriek je priznao. Ilirseliu je dosu-
djena odšteta od 2 milijuna za ratne
odštete, čemu so je porta protivila. U
stanovljeno je, da se ima pod „zaprie-
kom prometa" smatrati po ugovoru, ako
je pet dana svaka vožnja prekinuta.
Uslied svega toga izplatiti će Hirsch
porti oko 25 milijuna, dočiru je ona
Napokon je caru nesreća kod Borkih
pri mogla do populariteta, kako ga i„
malo koji od njegovil, predšastnika «
zivao.
tražila 50 milijuna,
milijuna.
ou muljao 20
Što ima nova po svio tu ?
„Fremdenblatt" javlja, daje njemačka
vlada podpisala ugovor sa austrijskim
tvorničkim druživom oružja za nabavu
400 000 pušak i. opetuša. Tvorničko druž-
tvo obvezalo se tim ugovorom, dogotovit
do konca g. 1890 najmanje 250.000
pušaka. No njemačka vlada primit će
i 400.000 pušaka, ako ih cio rečenog
roka uzmogne tvornica dogotoviti. Nje-
mačka vlada platit će za svaku pu.-ku
tri marke više, nego što je naša ino-
narkija za svoje platila. U nas se pia
ćalo po komadu od 32-34 Ir. Usljed te
velike naručbine povećat ćo se znatno
tvornica oružja u Štajcru.
„Varšavskij Dnevnik" priobćuje iz
Beća dopis o položaju u Ugarskoj i
Srbiji. U ugarskoj prevladjuje duh Ko-
šutov. 8to se čuje uzklik „živio kralj",
tako je bivalo i g. 1848, kada je Ko
šutova vlada naprama Jelačiću i Win-
disehgratzu uvjeravala, da brani prava
kralja Ferdinanda. U Srbiji je položaj
zdvojan. Radikali su nezadovoljni, jer
jih varaju, liberali, jer proti njim upo
trcbljuju radikale; naprednjaci, jer su
izgubili predjašnji upliv. Organi stra-
naka: „Odjek", „Nezavisnost" i „Videlo"
izrazuju svoje nezadovoljstvo. U javnom
| životu nastala stagnacija, u blagajnani
praznina. A tko je svemu tomu kriv?
Onaj, koji ne^ište interese svoga naroda,
nego sluša savjete iz Berlina i Budim-
pešte. Odavle podupire se Hristlć.
„Graždanin" javlja, da se u Petro-
gradu za Abisiniju spremaju dvie nove
ekspedicije, a učeatnici da su sve imućni
i obrazovani ljudi. Te ekspedicije hoće
da polože temelj ruskoj naselbini u A-
bisiniji. Jednom družtvu je na čelu
neki Ijekar, a drugome jedan trgovac.
Oba družtva imat će oko tri stotine
članova, a n Abisiniji sliti će se u jedno
i raditi će zajednički.
„Vos. Ztg." izriče svoje zadovoljstvo
rad izjava magjarske opozicije o au-
stro njemačkom savezu. To dokazuje,
da će isti preživjeti i eventualni pad
Tiszin. Car je imenovao Herberta Bi-
smarka podpukovnikom.
U parnici izmedju porte i baruna
Hirsch a glede iztočnih željeznica izrečen
je obranićki pravoriek. Obe stranke i za
U Bruselju sklopljen je ruski zajam
od 700 milijuna franaka.
U Petrogradu se usti o:t.va> veliko ru- ;
sko parobrodarsko družtva „Sjevernaja
zviezda" s glavnicom od il '/„ milijima
rubaljd, koje će so !r.viti I/.v >zom rus : e
robe. ri prva će SJ rabiti 12 parobroda,
a njihov će se broj s vremenom povisiti
na 50.
Sjedinjeno obćine Jarkovic-Konopišt-
Zbožnicc u Ceskoj izabrale su nadvoj
vodu Frauju Ferdinanda načelnikom.
Nadvojvoda popravlja s temelja svoj
grad u KonopišiU.
Pruski sabor y- <t<ibi" po/.tiati Vvindt
horstov škrdski precllog.
llolandezki je kralj na umoru.
„Pol. Corr." pišu iz Petrograda, da
je imenovanje Spullera francezkim mi-
nistrom vanjskih posala rusko j.ivno
mnienje nepovoljno primilo. Većina no
vim\ predbacuje mu njegovo njemačko
porieklo. Jedino „Novosti" hvale ga i
misle, da ga upravo njegovo porieklo
mora na to nukati, da se pokaže dobrim
francczkim patriotom.
Ruski prestolonasljednik Nikolaj iz-
javio je, da se on hoće oženiti samo
za crnogorsku kneginju.
„Pali mali GazetJe'- koja stoji u svezi
• s odlučujćim ruskim krugovitn po svom
I vlastniku Mr. Stt-adu i po goapodji No-
vikovljovoj, ovih dana vrativšoj se u
Rusiju, izjavljuje se >;• Cankovljevoj au-
dienciji kod cara, te veli, da je versija,
; koju je o tom doniela „Times" i po
• kojoj da je car rekao, „da je on već
I odabrao svoga kneza za Bugarsku, no
da ga još nemože imenovati", podpuna
luda izmišljotina. Car neće nikada ovako
govoriti bugarskomu emigrantu. Ova je
pričica absurdna, a može ju izmisliti
samo netko, komu je na umu, da Ru
siju izvrgne ruglu. Misli se, da je isti
nita viest „Standarda", po kojoj je car
rekao Cankovu, da neće promieniti svoga
držanja prema Bugarskoj.
Članak „Koln. Ztg." bavi se osobom
ruskoga cara. Veli se o Aleksandru
111, da njegov način vladanja nije ude
šen po duboko smišljenim osnovani, on
da je po svom karakteru i svih osebi-
nam pravi pravcati Rus; — sva ostala
Europa, njezina dobrobit i nevolje, njezino
priznanje ili negodovanje njemu su ra
vnodušai pojavi. Ou premalo poznaje
Evropu, njezinu kulturu, njezin duševni
život, po vlastitu opažanju, a da bi ta
kovi utisci mogli njegove misli i njegovo
ćustovanje trajnije zaokupiti i njegovu
svieat promieniti. Ta ciela Evropu mogla
bi što se njega tiče mirno propasti; on
živi i radi izkijučivo kao Rus. Ove o-
kolnosti valja imati naumu. Kurezciru
iz novina, što se svaki dan stavljaju
caru na stol, da je spadao i takav od-
lomak petrogradskog dopisnika „Time-
au" o posjetu carevu kod englezkog po-
klisara Sir Roberta Moriera, a taj iz-
rezak da je povraćen jednom rieči,
koju je car napisao na kraju. Rieč se
je tic.tla Moriera, a glasila je prema
gore spomenutoj tendenciji carevoj. Tro-
carski savez nije nikada bio po volji
Aleksandru 111, a on ga je u Skiernie-
wicam na polak proti vlastitoj volji ob-
novio; napustiv ga kašnje, nije imao
neprijateljskih namjera proti dosadanjim
saveznicim. Svojom neuzkolebivom si-
gurnošću i jer se nije upustio u vrato-
lomija, on je ruski narod primirio a po-
litičkof neaspieha ruskog u Bugarskoj,
Parnica Times-Parnell primakla ae kra
ju. Osvade što su ih nabacili Parnellovi
protivnici na irsku narodnu ligu, naro
cito pako tvrdnja, da je izmedju lige
i fenijskih odbora postajala uzka sveza
koja je urodila umorstvim lorda Gaven'.
disha i Burkea, ta tvrdnja pokazala se
je kao izmišljotina. Englezi mislili Sll
da će ovim oružjem uništiti Irce i njj.
hove vodje, no svietski List „Times" đao
se je od prostog varalice Pigotta prc.
variti, koji mu je prodao tobožnje au-
tentične listove Parnellove, kojim 8c
dokazuje krivnja njegova i lige. Pigott
je sada pred istražoim povjerenstvom
priznao, da je on krivotvorio te listove
a sklonula su ga na to oštroumna pj.'
tanja Parnellova odvjetnika Russella.
(v. članak)
U Pariz su stiglo uznemirujuće viesti
iz Tonkinga. Veli se, da je buknuo u.
stanak, te da je jedan admiral ubijen.
U Parizu počeo je izlaziti nuv List
pod naslovom ,,Le Desarmeuaent" (Raz-
oružanje.) Taj je List uzeo zadaću,
da se bori za obće razoružanje, jer na-
rodi nernogu više podnositi vojničkih te-
reta. Prvi broj donosi sliedeće pisino
Gladstoneovu: „Odbor, koji se je ustrojio
u Parizu, da nastoji zapriečiti, da se E-
vropa uepretvori u vojni tabor, posje
dnik moje vruće simpatije. Žalim, što
nisam mogo upotrebiti prigode, koju
ste mi dali, da objavim ona načela, ko-
jim sam posvetio svoj život kao političar.
Ja bili vas podupro mojom osobnom
podporom, du nisam tako ostario i inim
nuždnim obvezani tolikoobterećen. Možda
će vaš radovati, rečem li vam, da jo
već g. 1842, kad otužanja Evrope nisu
ni za trećinu tolika bila kao danas, mi-
nistar predsjednik Sir Robert Peel u
parlamentu ista izjavio prekomjernim i
za mir pogibeljnim. Što bi on tek da-
nas rekao o strašnim vojskam koje E-
vropa težkim teretim uzdržaje ? Primite
itd. — Gladstone." 1 Emilio Castelar
napisao je sliedeće pismo: „Pogledajte
Evropu. Ona sad uzdržaje kontingent od
10 milijuna vojuika na oružju a jedna
polovica neima druge želje nego da u-
davi drugu polovicu. Tako daleko smo
došli usred kulture i duševnog razvitka,
do kog smo mogli doprieti u zadnjem
odsjeku našega stoljeća. Sto su uradili
ljudi u prvoj historićkoj epoki, da so
urede kao obitelji, mjesta i države V Oni
su pojmili potrebu uredjenja sudišta,
kojim je bio zadatak da razprave pre-
pirke, koje bi strasti medju njima i-
zazvale. Ova sudišta stvoriše oni obranici
svoje sudbine. Mi nećemo ništa drugo.
Sto uradiše pojedini ljudi, neka urade
i cieli narodi u istu svrhu, da zajedni-
čki uživaju blagodati plodonosna mira.
A kako se toga dovinuti V iSveobćim o-
vropskim razoružanjem, s kojim će
medju ljudima započeti mir na zemlji i
gospodstvo božje".
Glasoviti varalica Pigott, krivotvori-
telj Paruellovih listova, umako je u Pa-
riz, dok ga u Londonu traže s nalogom,
da se zatvori. Parnica Parnell-Timea
potisnula je ovaj čas sve ostale zgode u
nazadak.
Domaće Viesti.
Sinoć — po drugi put ove školske
godine — bogoslovei u Zadru privolom
svojih zaslužnih starešina, dali su u
prostorijam svoga Zavoda zabavu pje-
vanjem i glazbom. Svjedok je cielo iza-
brano obćinstvo, koje je prisustvovalo
zabavi, da zu se i ovaj ko predjašnji
put, bogoslovei uprav prodičili. Puki
diletanti, koji upotrebljuju časke neza-
priećene ozbiljnim i mučnim bogoslovnim
naukam, premda u kratko doba vjež
banja i to sve sami medju sobom, pod
ravnanjem jednog vrstnog svog sudruga,
oni već znadu toli vrstno prebirat žicc
i skladat grlom, da je milina slušati ih.
Njihova vrliua i mar iznenadjuju, jer pre-
mašuju svako očekivanje, te je svaki
komad bio popraćen nehinjenim i bur-
nim odobravanjem. Jedan je komad
(leputacija Kerim paši) bio pače i o-
petovan.
Kakve je pak vrsti bila zabava do-
kazuje program koji niže donosimo i
koji je sam po sebi najbolja pohvala glaz-
bene darovitosti naše duhovna mladeži,
zvane da jednom bude u svakom do-
brom pregnuću svomu narodu so i
svjetlost. Evo programa: