fede Ortodossa orientale, o che Ragusa a-
vesse posseduto chiese e monasteri, in uno
dei quali venivano custodite reliquie di Santi,
tenute in si gran divozione J) che coloro i
quali non potevano peregrinare in Gerusa-
lemme, si portavano per venerarle a Ragusa;
e yhe quivi la chiesa di S. Nicolo, tenuta
per la piu antica di tntte, secondo il giudi-
zio di alcuni dovesse appartenere ai seguaci
della fede ortodossa.
Senonche tutte queste pretese del Serbi-
srno assunsero, diro cosi, un carattere uffi-
zioso, in un articolo segnato I. II., nello
Schematismo dell' ortodossa dio ten delle
Bocche di Cattaro e Ragusa per 1' anno 1874
e susseguente. L' articolista, che vuolsi sia
lo stesso vescovo ortodosso Gerosimo Petra-
novič, vorrebbe far cređere che fin dai tempi
di S. Saba una parte delle Bocche di Cat-
taro fosse stata retta spiritualmente dal ve-
scovo ortodosso residente a Stagno. AfFerma
pure eome in tutti i paesi pervenuti sotto il
dominio della Repubblica di Ragusa per
parte dei Re Serbi o Bosniaci, fosse stato
in vigore il rito orientale, e come a Stagno
e a Meleda vi esistessero monasteri orto-
dossi. Ne si astiene dal rimproverare la Re-
pubblica di Ragusa per la sua intolleranza,
coll' aver voluto imporre ai nuovi sudditi il
cattolicismo, e obbligato i monaci di S. Nic-
colo di Stagno ad abbandonare il proprio
raonastero introducendo in loro veće i Fran-
cescani coll' incarico di convertire al catto-
licismo i popoli della penisola di Sabbion-
cello e dell' isola di Meleda.
Anche V. Klaić nella recente sua opera:
Poviest Bosne do propasti kraljestva asse-
risce pure che la citta di Stagno, sede una
volta del vescovo cattolico, ali' incominciare
del secolo XIII fosse stata convertita in sede
del vescovo orientale per la Zahulmia.
(Sliedi).
DOPISI.
Vienna, 19 aprile.
Jeri la camera ripreae le proprie sedute,
ma i deputati apparvero in numero piuttosto
scarso, ed anche la maggior parte di questi,
anzicelie attendere nella sala alla discussio
ne del progetto di legge solle modificazioni
aile norme per le dichiarazioni di decesso,
trattenevasi in conversazioui private nei cor-
litoi. 11 processo dissolvente della sinistra
assorbe tutta l'attenzione dell'opposizione, e
si hanuo molti iudizj, a non dire dell'ab-
battimento e dello seoraggiamento evidente
che i u essa dominano, che si va incontro
alla formazione d'un partito indipendente e
per nulla disposto a star ligio ai precoucetti
disegni dell' opposizione stessa: Lecosesono
arrivate ad un panto che la ,,Wiener Allg.
Zeitung" in un suo riraarchevolissimo arti
colo di jeri dava a conoscere imrainente la
formazione di un nuovo partito. „Noi siamo
risoluti — essa diče — a spiegare la ban
diera d'un partito che sia veramente tede
sco, ma in pari tempo sia anche veramente
liberale(Donque finora il partito della ,,Wie
ner allg. Zeitg." non era veramente liberale
Preziosa confessione!) d'an partito che cer
,,chi la sua forza nel popolo e non in un
}1artijicioso contesto di interessi particolaristi
ne che nella coscienza della sua morale po
„tenza osi rinunciare a quelle cautele che
„si dissero inventate per tutelare i diritti
„dei tedeschi austriaei ma in fatto soffocarono
la libertd, di tutti". II foglio prosegae
sviluppare il suo programma della pace colle
schiatto d'altre lingue dell'impero a prezzo di
conce8sioni,e soggiunge: „Noi sappiamo altresi
,,che i migliori dei nostri amici politici la pensa
no come noi, e che loro rnanco soltanto 1' eaer
gia di romperla con antiquate parolone e con
relazioni personali diveutate per perscrizio-
„ne press'a poco intangibili. Noi stimianio
nostro dovere di dichiarare apertamente
senza riguardo che noi siamo battuti, bat
tuti per nostra colpa, battuti perche ci la
sciammo torre di mano dai nostri avversar
'tutte quelle armi il cuiretto uso ci avrebbe
"resi invincibili". Una gran parte di colpa
viene gettata addosso ai capi partito, dei
quali il foglio diee:.... „essi non sanno
quello che faccia di bisogno, non iotendono
"la voće del popolo, non si accorgono che
"perdono ogni giorno piu terreno in quei
„grandi, possenti ed intelligenti strati della
„popolazione da cui un di nei suoi tempi
„migliori sorse e crebbe la vittoriosa po-
„tenzadel partito costituzionale; essi, infine,
„non sanno che cosl non la puo piu andare
avanti". I capi del partito nulla fecero.
') Vedi anche la „Srpska Čitanka za Gimnazije
od Dok. Jovana Subotića", pag. 116,
per conservarsi la simpatia del popolo. —
fe per6 curioso che, secondo la Wieoer AH.
Zeitung, il nuovo partito, dato che giunga a
costituirsi, combaltera il conte Taaffe non
gia perchfe questi non sia abbastanza libe-
ale, ma sibbene perche (voiendo pur essa
partito la conciliazione delle popolazioni)
non gli piace il programma conciliativo del
ministro presidente.
Poter del tnondo! Un confiteor cosl am-
pio, incondizionato, chiaro, senza reticenze e
senza sottintesi, chi se lo sarebbe aspettato?
La sinistra riunita; l'arca santa del libera-
lismo e del costituzionalismo (cosi, almeno,
essa vantavasi); il palladio d'ogni liberta;
'oca-massima del Campidoglio vindobonense,
si picchia il petto e recita il mea cnlpa! Vuol
diventare veramente liberale; non vuol piti
appoggiarsi ad on artificioso contesto di
interessi particolaristi (forse qnei tali interes-
si per eai guadagnossi il nomignolo di par-
tito dei consiglieri d'amministrazioni ban-
carie); vuol rinunciare a quelle cautele che
ebbe inventate e che soffocarono la libertd, di
tutti; vuol romperla colle antiquate parolone
e con quei messeri diventati inutili per pre-
scrizione di tempo; infine vuol rubare —
nientemeno! — e far proprio, il programma
di conciliazione del conte Taaffe. La sareb-
be cosa da non credere ai propri occhi, se
non si avesse dinanzi qnel foglio stampato,
quel nero incaneellabile snl bianco; e, ci6
che piti monta, i fatti solenni, fatali, annun-
cianti la dissoluzione — non piti evoluzione
della sinistra. Essa d& gli ultimi strappi;
Walterskirchen e Wurmbrand sono i suoi
vespillone, e la poveretta, prima di morire,
fa Fatto di proponimento pieno di buone
ntenzioni. Pero di queste, clice il proverbio,
i lastricata l'anticamera dell'interno; onde
c'e poco a fidarsene, e cio che piu convieue
si e di recitarle un bel requiescat in pace.
Essa non puo nernmeno lasciare per testa-
mento V Exoriare aliguis nostris ex ossibus
ultor, perche muore per sua colpa ed in-
compianta, e perche le popolazioni avevano
rinnegato da un pezzo ari partito che degli
interessi del popolo non mostrć mai di cu-
rarsi. La riforma elettorale respinta e la ri-
forma industriale osteggiata sono le pietre
sepolcrali che ne chiudono l'avello.
Che cosa diranno i due merli di Zara e
di Spalato di questa nuova melodia del loro
organetto maestro ? La zuffoieranno anch' es-
si ? Hanno sempre giurato in verba magi-
strae JViener Allgemeine Zeitung, ed e sul
tono di questa che entrambi cantavano due
e tre volte la settimana sul registro falso
„Rubrica della conciliazione": che registro
adotteranno, ora che la nota o la fraae del-
la conciliazione diventa il motivo dominante
nella mušica dell'avvenire della loro maestra?
finche il partito sedicentesi liberale — costi-
tuzionale teneva duro per 1' egemonia tede-
sca sulle altre nazionalita della monarchia,
si capisce che i due merli vi stavauo at-
taccati per effetto di quella simpatia che n-
unisce i simili, cioe perche anche loro ar-
rabattavano per conservarsi T egemonia su
quella povera merce umana che i mercanti
veneti intitolarono roba di primo e di se-
condo acquisto, come se fosse un branco di
pecore e di capre comperate al bazar; ma ora
che il partito maledice quella malinconia del
voler far da padroue sulla pelle altrui, co-
me si regoler& il partito dei merli? Abbrac-
cera anch'esso la conciliazione?
La pillola b amara, e devono fare una
fatica iraraane ad ingolarla. Molto piu amara
poi per il povero Avvenire, che proprio pochi
giorni or sono (vedi N.o 41 del 7 corr.) fi-
schiava quell! articolo intitolato „La riforma
elettorale", dove proclama la sinistra costi
tuzionale essere il vero partito liberale in
Austria. Povero „Avvenire"! mi fa pruprio
compassione. Ecco capitargli, come si diče
tra capo e collo la maestra che gli diče:
,,N6, merlo mio, no, e appena adesso che
noi siamo risoluti a spiegare la bandiera
d' un partito veramente liberale: finora noi'
non eravamo liberali di buona lega; era tutto
similoro ed orpello quello che splendeva;
tutta roba buona per i merli pari tuoi; ades-
so, non voe;liatno pifi saperne d' un artificioso
contesto di interessi particolaristi; rinnncia-
mo a quei maneggi che soffocarono la liberti
di tutti; non piii antiquate parolone; non
piu privilegi, non pili preferen/.e, non pili
egemonia. Pax vobis. Ci trasformiamo in
colombe candide col ramo d' nlivo nel becco,
e domandiamo conciliazione! Fa anche tu
altrettanto, e presto, se non vuoi essere bat-
tuto come lo siamo stati noi, battuti per
nostra colpa.
E I'„Avvenire", e con esso il sno collega
anacquato, il „Dalmata" di carta, chineranno
il capo e studieranno la teoria delle evolu-
zioni di Darwin. Che trionfo per il sistema,
se vedessero le scimmie trasformarsi in
oomini.
Del resto un principio di evolozione lo si
si h gia rimarcato fin dal 24 del mese scor-
80 nel N.o 35 dell' Avvenire laddove si mo-
stra compreso daaulica indignazione perclifc
l'ufficiale „Avvisatore Dalmato" pubblic6 in
„maniera esageratamente semplicea — diče
lui — il telegramma iraperiale al bar. .To-
vanović. L' Avvenire che vnol fare da mae-
stro di convenienza al foglio ufficiale! Lui,
cosl sboccato ed impertinete nel Nsuo lin-
guaggio epilettico! Brutto seguo. E un im-
peto di officiosita e di adulazione cosi bi-
bizantino che laseia sospettare navighi in
acque molto basse e senta perci6 il bisogno
di un a jato per non arenarsi. Dioviguardi se
ciosuccede: la barca e vecchia e la carcas-
sa va subito in malora. Che aspirasse a
trasformarsi in ntficioso e perci6 trovi con-
veniente ingraziarsi il bar. Jovanović, e
di tanto in tanto lustragli gli stivali? Tutto
e possibile. Giii si sž, che le azioni della
sua camarilla sono in grande ribasso e vai-
gono tanto come le cartelle del prestito
turco, ond' esso, per poco che la duri cosl,
sark costretto a cantare colla Traviata:
„Addio del passato bei sogni ridenti". Basta,
faccia mo la i le cose pulite.
A proposito. Mi b occorso delle volte
parecchie di leggere che il sullodato ufficioso
nuovo maestro di covenienza nfficiale intitola
la Dalmazia Cattolica col nome di Nand.
Tutti i gusti son gosti, ed il merlo di Spa
lato, assuefatto a beccare sui lettamai del
cosidetto verismo Zoliano, canta come sa e
come pu6. A chi patisce di eretismo e di
epelessia psicologica politica e sociale si
pu6 condonar molto, auzi tutto. Poveretto,
non e responsabile di quello che si faccia
o si dica. Se fosse compos sui si accorgereb-
be che certi tašti, anche a proposito, non
bisogna toccarli; avvertirebbe che chi fa-
ceva la guerra a Nana era Mignon. E
sai tu checos'era Mignon, merlo mio bello?
Dillo. Io non sono tanto pratico del linguag-
gio verista per trovare il vocabolo. Ne co-
nosco, invece, nno latino di Giovenale: vuoi
che te lo dica? Credi a me, non cercare
nomignoli per gli altri, che ti potrebbe ac-
cadere come ai pifferi di montagna. Nana
puo muovere a pieta per i suoi errori, ma
Mignon fe troppo sporco per non far ribnt-
tare. Capisci?
Izpod Sniežnice, 14 travnja.
Katoličko glasilo niti kuje niti prima lažne
viesti, nit ih izsisa sasvim iz prsta, niti ih
izvrne i opako tumači. To jedino mogu riet
skladna Slovinčeva usta! Znamo da „Slo-
vinac" zove Stojanovića Ivan, ali takodjer
znamo da je kobno „J." na mjestu, uiti smo
dužni znati da tiskarna Pretnerova ima ve-
liko slovo ,,I." isto kako J. Kad „Slovinae"
nezna kojemu je popu slao list pod adresom
„G. Jovu" mi mu kažemo da je tako 6lao
M. P. Don Ivu Miljanu, a mi niti smo nju-
šili niti šaptali da to obaznamo, isti se je
Miljan nami tužio kad smo u njega ua okupu
bili radi izpoviesti. I to dokaživa ko kuje,
ko laže kad veli da je ,,K. D." šaptala po-
povima da odbace Slovioac. Ali srećom u
laži su kratke noge.
A pokle Slovinae toliko uzvisi svog mi-
ljenka Don Iva Stojanovića, te siplje rukovet
hvala i nadazrijeva u njemu potok učenog
besjedništva, obilježje stare rijeke Zuzorida
i Kalića, pokle veli da ga dostojno hvali, i
da Želi da on štampa izrečene besjede, jer
bi se tad vidjelo (kako da se vladamo; Don
Ivo veli vigjelo a kamovi vidjelo ?!) da imamo
razloga, Što ovako govorimo, a naša umjetna
proza, uprav siromašna, novijem bi se pri-
loškom pomogla, daj da i mi rečemo dvije,
bez zavisti, o trećem razgovoru štampanom
po Slovincu. Ne niečemo da Don Ivo ima izobilj
učenosti, te da kad hoće znade dobrano
spojiti sacra profanis, ali kako u svemu,
tako i u dohovniem besjedam pretjeruje,
maglovit je često i spućen, da ga gdjekad
jedva jedvice razumjeti možeš. Za nas je
njegova glava dućan u komu ima svakovr-
stnih liepib stvari, ali sve to izpremiešano,
razbacano sitno tamo. Dokažimo brže bolje
sve to da izbjegnemo Sloviučevim strielam
ili onim Slovinčevih miljenika. (Slov. br. 6.
1. 89).
Kakva je to izreka moralna ćudorednost,
koju Don Ivo upotrebljuje? Čemu tužnim
slušaocim (što će bit sladko zievali!; tiosa-
djivati diotrjkom, katotrikom i bojastiem raz-
pravama? Ceuiu velikom i malom moralom,
političkom moralom i sviju vladal Mi ne
odobravamo kategorični sad Doo Ivov, kad
veli: „da evangjelje, koje daje presvetijeh
ljudi glede osoba po na po se, glede Ijnd-
skijeh (puste ponetike!) zadruga paka svoj
uticaj nemože zametnut, nego samo u prve
površaje, tako da njihovo postupanje i razlog
ostaje svegj i ostaće pogano". „Život uUoren
po evangjelskiem naucima", udara nam ob
manom. Srećom Slovinae uam kaza, da je
Don Ivo treći dan govorio o S. Vlahu kako
Dubrovačkomu parco, drngčije ko da do
kraja zahvati prepredeni Don Ivov argu-
mentum? Eto ga doslovce: „Dakle život
politički ove domovine da je bio odsijev
domaćega i osobnoga života, ti sveti Vlabo,
bio si zlamen, izraz, toli paček koliko te je
Bog proslavio, htio si javit dakle u povjesti
Dubrovačkoj". Prosit! Cienimo da smo po-
tvrdili samim exordiom sve što smo o Don
Ivu rekli.
Ali kazasmo, da Don Ivo kad hoće zna
dobrano propoviedati. Da i to dokažemo, a
to činimo svesrdno i vesele duše, navadjamo
izreke koje bi dostojne bile da se zlatnim
slovima napisu i da ih svak spominje.. Eto
ih: ,,I pošto si (moja domovino) u neko doba
vrata otvorila razmjeni naukam} koje 86 za-
legoše na obalam Sene, (a gdje je Dunaj ?)
ti zarilja u običaje inostrane, i q inostrana
vjerovanja, te se znalo da kad si dahom
klonula, da ćeš klonut i slobodom i svojijem
političkim životom". (Dakle riet bi da pro-
past Dubrovnika nije tako nenadoo, hitno
se dogodila kako niže propovieda Don Ivo!)
„Dubrovnik i sv. Vlaho, sv. Vlaho i Du-
brovnik te dvije riječi do jučer (a zašto ne
do danas?) ista jednu miso su glasile".
„Neka sadašnji ljudi to (biva kako je u
požaru crkve prilika sv. Vlaha ostala čitava)
tumače kako hoće; za nas je to javno čudo".
(Don Ivo, sadašnji ljudi ako su ljudi, i ooi
će sudit kako mi, a za neke živinice nitko
i ne pita!) „Dakle poradi zaslaga otaca, biva
da smo mi ovdi, i da nam se sjeme ne
utre". „Sloboda je postupat po Evangjelju".
„Te ako je sad materijalizam zavladao po
pitomomu svietu, (tu imamo i mi nešto kri-
vice!) neka svak govori što hoće; to je zoak,
da sloboda toliko osobna, koliko politička
izvanjska, mnogo je malaksala, ako se nije
i utrnula, i da vas sadašnji napredak je
materijalni. „Ali jest da se plače Boga do
nebesa, kad se uvigja da unučad (Čujete li
Slovinčići i Omladino !) onijeh otaca, se
posmijehuju i Šale se jali unetrme se i ne
ganu, čim se njima slovi i slavi pobožnost
i vjera otaca, čim se njima spominje poviest
sva urešena čudesima sv. Vlaha. Evala, Don
Ivo ! glej kad hoćeš kako znaš i batinom
po glavi.
Budi mi dopušteno mimogred rieti da Don
Ivo priznaje da su i Hrvati Dubrovnik na-
pučili, čim veli: „Ovi prišaoci.... Hrvatski
(puste ponetike?) i Srpski, koji 8 vremenom
pukom Dubrovačkijem prozvaše se"; kako
takodjer priznaje varvarstvo nekadašnje nje-
gove momice, koja ko divlja, bratsku krv
gazivši, opljačka i uništi okoliš Dubrovnika,
i ukrade do zvona iz Rožatskog manastiera,
i ne sjećajuć se da je prije odprto momicu
i ernogorce branio, a jadne naše seljake
ozloglasio. II groppo viene al pettine!
Slovinae javlja da ie VeleČastni kanonik
Mato vit. Vodnpić imenovan biskupom Du-
brovačkim, i veli da nije ostalo čeljadeta
što nije kazalo: drago mi je: od katolika
pa do Židova. Dakle tu smo i mi, i jesmo;
uzhićeno i radostno i mi smo mu čestitali,
čim čusnio, i svesrdno želimo da mu jaram
episkopski bude lak, kad je našemu Puliću
bio težak. Koliko je više velečastni Don
Mato ćućen i štovan, to većma imamo nade
da će jadnomu Dubrovuiku velikog dobra
učiniti. Poznajemo ma pobožnost i učenost ;
štujemo ga kao novog Otca i Pastiera, u
duhovniem poslima pokorni ćemo biti, kako
je pravo; a u ostalom svakomu je prosto
svoje uvjerenje njegovat. Lieumjerci neka
predaju, mi nemamo zašto, jer nije niti može
biti licumjerac koji pravedno, iskreno, otvo-
rito svakomu u brke kaže što misli.
A. L.
Pago, 20 aprile.
Questa mattina con grande rammarico di
tutti i cittadini di Pago partiva da qui il
Predicatore quaresimalista e missionario P.
Ajala Gesuita. Col suo noto zelo pel bene
delle anime seppe coi suoi diseorsi in lingua
slava tirare a Dio i piu induriti ineredali.
Nell' esporre la parola divina non adoperava
stile eublirae o riguardi, ma naturalezza ed
unzione, che riescono assai meglio inereč
1' ajuto della grazia a ridurre a penitenza il
peccatore. La popolazione aecorreva in folla
ad ascollare le verita cristiana e ne ricavo
gran profitto, come pote constatarsi uol nu-
mero straordinario di confessioni*
Nella Domeniea di Passione il prelodato
P. predicatore diede i santi esercizii spiri-
tuali, secondo il legato testamentario del
Rev.mo Canonico D. Giorgio Bcnzia. Per
questi otto giorni a maggior vantaggio della
popolazione teneva due diseorsi uno di mat-
tina e Taltro di sera. II diseorso di ehiusura
lo tenne la 2. fešta di Pasqua e nel dopo-
pranzo parti a dare successivamente le s.
missioni nei vani villaggi di questa isola.
Era consolante il vedere nei singoli villaggi
come i contadini accorrevano ansiosi ad ndire
lc verita della Fede, lasciando ogni occupa-
zione, per dedicarsi unicamente agli interessi
spirituali. II frutto ritratto fa tale che non
si avrebbe potuto desiderare nulla di meglio;
non un contadino rimase che non si fosse
accostato ai SS. Saeramenti. Le fatiehe qaindi
del tn. r. P. Ajala furono la Dio mereč co-
ronate dol pili bel successo. Siano resi i
ringraziamenti a S. E. Monsignor Arci-
veseovo Pietro Doimo Manpas per averci
mandato un si zelante missionario, e il Si-
gnore conceda al defunto Fondatore il riposo
eterno pell' anima sua.
A. B.
Iz Donje Žeževice '), na Mali Uskrs,
Dopustite, da obćinstvu opišetn njekoje
seoske glavare, ove naše u svemu zapuštene
') Odgovornost za sadržaj fc. g. dopisniku. Ur,
v' intervenivano, ina dacché vien portato
del medesimo Santo la statua, dalle proces-
sioni Latine s' attengono. Siccome in parte
compariscono Iconoclasti verso i santi, così
sono Origenisti verso i dannati. Negava
Origene 1' eternità delle pene credendo che
lo stesso diavolo ed i demoni farebbero un
dì penitenza, e regnerebbero coi Santi. Cre-
dono pure i Serviani che gli impenitenti in
peccato mortale morti e sepolti, in virtù
delle liturgie che dai sacerdoti per i mede-
simi si offrono, regneranno dopo il finale
giudizio con Gesù Cristo in Paradiso.
Che anco anabattisti sieno dalla relazione
del Provveditor generale Riva, dall' infor-
mazione giurata del Provveditore straordi-
nario di Cattaro, e dal costituto del monaco
Ruteno, più e più casi dei ribattezzati verso
Castel Nuovo si numerano, ed è molto re-
cente quello di Verlika, avendo la pietà
dell' Eccelso Consiglio dei X., già cinque
anni, inquisito su tale sacrilego misfatto.
Ricercavano gli anabattisti per la validità
del Battesimo 1' uso della ragione, ed eser-
cizio di fede nel battezzato, e perciò rinno-
vavano il battesimo dei bambini, come in-
valido e nullo; laddove i Serviani conside-
ravamo nullo perchè dai Latini conferito.
Donatisti dimostransi credendo essi non
meno pagana la nostra chiesa, che nulli i
nostri Sacramenti. Ninno vide mai un Calo-
gero o prete Serviano celebrare nelle nostre
chiese e confessarsi dai nostri sacerdoti:
anzi il proprio altare se vi celebra un La-
tino, o demoliscono, o la terra di sotto vi
scavano, o almeno coli' acqua come profa-
nato lavano. L' acquasanta abboniscono : il
capo visibile della Chiesa col nome di caprone
o di anticristo vilipendono : la nostra fede con
termini di pagana, di cane, e di sozza de-
turpano ed alla maomettana la pospongono,
augurandosi piuttosto divenire Turchi che
Latini.
Che in Bulgaria contigua alla Servia sia
nata la setta dei Bogomilli, e da quella abbi
pullulato quella degli Albigesi per tale ca-
gione denominati Bulgari : che i Patareni
fossero della istessa setta, e Stefano Co-
saccia Duca di S. Saba di rito Serviano
fosse Patareno infetto dalla medesima pece,
sono fatti dalla storia descritti: che poi nei
medesimi Serviani si ravvivino gli avvanzi
di un infezione cotanto detestabile è duopo
confrontare il loro costume colla storia di
Bernino il quale parlando degli Albigesi
dice :
Quei che denominansi credenti, benché
fossero certi di non poter giunger alla per-
fezione immaginaria di buoni uomini, tuttavia
si assicurano di poter salvarsi per il merito
della fede, non riputandosi obbligati nè alla
confessione dei peccati nè alla restituzione
della roba mal guadagnata e peggio conser-
vata per mezzo di usure e rapine, delle
quali essi non facevano alcun conto.
L' inquisizione di Zara ci può sommini-
ti lumi, per iscoprire la credenza^' nim, saći sred ratišta na megdan junački -, strare cer
dei Calogeri, i quali giunti a certe età si
credono impeccabili, e dividono le usure e
le rapine coi penitenti, assolvendoli in tal
guisa dal debito della restituzione: dottrina
che infetta tutta la gente di quel rito, onde
a mano salva si ruba, spoglia e devasta la
provincia.
Quando un cattolico, segue il Bernino,
presentavasi agli Albigesi per entrare nella
loro setta il Ministro che lo riceveva in
questi termini gli parlava: amico mio, se
voi volete essere dei nostri, bisogna che
rinunziate a tutta la fede della Chiesa Ro-
mana; il neofìto rispondea: Rinunzio. Dopo
gli soggiungea: Rinunzi tu alla croce che
ti ha impressa il prete Romano sulla testa,
e sulle spalle ? Rinunzio ?
Di consimile formola si servono i moderni
Serviani allorché riesce loro di battezzare
qualche cattolico : Rinunzi tu a Pietro le-
proso il Papa Romano ? R. rinunzio. Rinunzi
tu alla croce latina"? R. Rinunzio. Rinunzi
al digiuno di Sabato? R. Rinunzio. Infatti
hanno in tanto orrore il digiuno di Sabato
che non trovando carne in quel giorno da
cibarsi, devono per dogma dei loro Calogeri
in abbominio del rito latino rodere un osso,
e lambire colla lingua la mano, o il coltello
con cui hanno tagliato la carne, o ferirsi
legermente la mano per succhiare qualche
goccia di sangue.
Fu massima degli Albigesi quod nullus
poterat peccare ab umbilico et inferius, a
cingulo deorsum. Per modestia cristiana non
si riferiscono le brutalità dei moderni Ser-
viani, solamente si accenna che i ratti dai
medesimi in questa Provincia introdotti ser-
vono d' argomento che appresso di loro non
sia peccato le costuprazione violenta delle
vergini, come di fatto non pongono nel ca-
talogo dei peccati i malvagi pensieri".
(Sliedi).
t^Ct^F^CP-
učiti svoje svete dužnosti koje moramo ovr-
šivat duhom samozataje, hrabreno, uztrajno.
Uz ovaj sami uvjet možemo se nadat ne-
beskim blagoslovim i božjim darovim, jer
samo kad Gospodin Bog bude vidio, kako
nijesmo ništa propustili na obranu njegovih
svetih načela, doći će nam u pomoć, i spa-
sit ljudsko pokolenje od propasti, ka kojoj
se je uputilo.
Prva je dužnost katoliku vjeru svoju
braniti od svih što ju traže pokvariti ili
oslabiti. Na to smo dužni iz harnosti prama
Bogu, koji nam je dopustio neocienjivo do-
bročinstvo dav da se rodimo u krilu prave
crkve. Za tim dužnost nam i e gojiti ljubav
i odanost napram Crkvi, koja kao ljube-
zuiva majka uči nas i vodi k višnjem bla-
ženstvu te valja da i mi doprinesetno i pri-
pomognemo k njezinom uzvišenju i slavodo-
biti. Napokon dužnost nam je želiti svoje
i drugih spasenje, što no je jedina svrha
ovozemnog nam života.
To su dužnosti, koje se nesmie mimoć. One
se, dakako, donekle razlikuju, razlikom po-
jedinih socijalnih staleža, po sredstvih i po
vremenu, nu nijesu zato manje potrebite.
Ove su bo dužnosti proste al preširoko je
polje djelovanja gdje se razviti mogu.
Dosad je bilo malo katolika dobre volje,
nu to nek je ostanom za one, koji su smje-
liji, da ovi podbodre strašivce i neodvažne :
kako će se stvorit ona jaka vojska kojom
ćemo do slavodobića doprieti.
A tko da nas zatonadahne? — Moralnost
kršćanska. Ona je dakle, od koje sada naj-
višu potrebu imamo, jer ona jedina, proiz-
zlazeća iz vjere kršćanske, i na nju vavjek
naslonjena, čini nas svedj čvrsto napredo-
vati u dobrih djelih, i čini da nikad neslabe
zrake vjere što nam moraju svjetliti u lju-
tom ratu proti zlobi, neprijatelj ici i si ine i
pravde.
Pisma i Predanja (str. 100-110) doslovno
izpisano je iz Dogmatike Makarijeve. No
tu nije vidjeti Makarijeva imena. Makarij
stupa na očigled istom na str. 118, gdje
Gosp. Milaš veli da će nešto razabrati rje-
cima preosv. Makarija.
Četvrta je točka: „0 Neporoćnom Začeću
presvete Djeve" (str. 126-154). — Ovdje
G. Milaš nije mogao s Makarijom okoristit
se, jer Makarij o tome nije pisao; a nije
pisao, valjda, s toga što ruska crkva do
1854 god. jednako je ob onoj točki vjero-
vala kano i crkva katolička; i ako je sada
drugčije počela vjerovati, to je uprav zato
sto je ova posljednja isto vjerovanje bolje
utvrdila, dogmatom proglasujuć ga. Mržnja
je napram Rimu. — Nego ako nije iz Ma
karija o tom predmetu crpio, imam podpuno
pravo, iza onog što sam dokazao, sumnjiti
da je i ovo 29 strana ma bilo odkle izpisao,
baš ako će to biti iz one knjige koju
nam sam na jednom mjestu spominje; a to
je : „Etades sur le nouveau dogme de V im-
maculee Conceptionu. Tim veće dade se o
tome sumnjiti, u koliko G. Milaš koji upu-
ćuje čitatelje na to djelo, u cieloj svojoj
razpravi on se na nj nepoziva.
(Sliedi.)
0 potrebi morala navlaS u sadašnjih
okolnostih.
(konac v. br. 40.)
Pri opisanom položaju ljudske zadruge,
kamo bi se, mili Bože, moralo dospjeti?
Tu očevidnu propast, nije li nam, kako i
koliko god se može, nastojat odstranit?
Nenastaje li sada svim dobrim ljudem sveta
dužnost sva svoja držanstva dobro proučiti,
1 ljudem svojoj braći, al najviše bolnoj
predočiti ih, pače nje u srcih čvrsto za-
saditi, te dvostruku snagu uložiti, da se
bludeće ljudstvo k spasonosnom moralnom
življenju privede? Kad je bila veća potre-
ba od moralnosti nego u sadašnja vremena,
kad na sve strane nailazimo na zamčice i
pogibelji, i kada se nesviestnom smjelošću
kaže: „Rat Bogu, eto napredka!" Moralnost,
prava moralnost, ona će jedina na dobar
put privesti bludeću ljudsku zadrugu, ona
jedina će ju spasiti od propasti! Vavjek, al
navlas sada moralnost je najpotrebitije sred-
stvo za povratak dobra svietu, te ako je
išta bitna potrebna čovječjemu UZg0ju i
dobrobiti, te sreći pojedinih naroda, to je
moralnost. Prava uljudnost proiztiče iz mo-
ralnosti ; i nemože doisto — kako govori
Emerson, nigdje velike izbraženosti biti, gdje
nema duboke moralnosti.
Čovjek bez ćudoredja nije čovjek: on je
kao živo što žive po nagonu, te postaje
Hobbesov homo homini lupus.
Narod bez ćudoredja nije narod, nego
skup stvorova u očitoj borbi medju sobom,
družtvo vukova, pod čovječjom kožom. Pascal
kaže, da moralnost uzdiže tako visok i tako
strašan tribunal, kakov neimaju svi zakoni
zajedno.
Kod nas, hvala Višnjemu, nije toliko
preoteo mah kužni dah nećudorednosti, nu
„kad susjedu kuća gori, i sebi se nadaj" ; te
treba i nam pozorno paziti, da i nas ne
pritisne i u nesreću nas neobali ; kako je
žalibože unesrećio navlas južne nam susjede
kod kojih je — kako se je tu skoro gla-
sovit talijan izrazio — „il diapason morale
assai basso", najviše kod radničkih slojeva.
Nu pred timi zli, što novije ljudstvo može ?
dali se je strašiti, i gubiti se u izprazne tužbe?
— Ne ; već se treba oboružati smjelošću,
izaći iz svog driemeža, iz ne dobro shva-
ćene ljubavi za mirom, pa duhom, razžeže-
Pisina iz Hrvatske.
u.
Prijatelju Šimi Arbanasu — Dalmacija.
Mili prijatelju !
Prevario sam se kad sam se cienio ka-
drim razbistriti ti nešto pojmove o današ-
njim strankam u Hrvatskoj. Težka je za-
daća, težko je breme kojim sam se svoje-
voljno natovario; ali nek bude. Obećanje je
dug, a ja ne želim nipošto dugovati svojima
prijateljima, uvjeren da, ako ti ga sada ne
uplatim, neću ti ga više nikad moći, a tada
ti bi mi sa svim pravom mogo kazati da
sam došo na manje poštenoj besjedi. Evo
me dakle k poslu, a ti poslušaj me sve do
svrhe. Ovo moje pismo biti će duže nego
li prošasto, istina, ali ja scienim da bi mi
ovo mogao oprostiti, jer važno je pitanje
koje se nemože u dvie rieči riešiti. Ti
preveć me poznaš da bi sumnjao o meni da
ću ti stvar po svojim idejam razbistriti. Ja
ću ti pisati posve objektivno a ti poslie radi
kako ti drago, samo gledaj da nebudeš sam
sobom u protuslovju.
Prije svega ti ćeš me pitat : što je stranka?
Stranka je zbor ljudi koji ista načela goje,
isti cilj imaju, a istimi sredstvima za dosti
gnuti ga se služe. U Hrvatskoj obstoje tri
stranke: vladina stranka, stranka neodvisna,
i stranka prava. Na obranu vlade, kako nam
samo ime kaže, stoji vladina stranka, a na
klupam opozicije ostale dvie. A sada da vi-
dimo načela svake, da o svakoj nešto ka-
žemo, i da razpravljamo o važnosti pojedinih.
Vlada, gdje je parlamentarizma, ako će da
brani svoj sistem, svoja načela, treba joj da
ima ljudi, koji bi se tim poslom bavili, koji
bi se načela vlade držali. Zato i u Hrvat-
skoj vlada ima svoju stranku kojajuobdrži
i brani od napadaja opozicije: a načelo ove
stranke, jedini temelj joj, jest nagodba. Što
je nagodba? ti ćeš znati, da ova nije drugo
nego nekakav za nevolju ugovor izmedju
Ugarske i Hrvatske, s kojim ova zadnja iz-
gubila mnogo od svoje ravnopravnosti.
Ali ti ćeš mi primjetiti da nagodba nije
nimalo srušila našu samostalnost u sudačkih
i naukovnih pitanjih, da si mi imamo naše
predstojnike za sude i za nauke. A ja ću ti
odgovoriti da ni u takvih stvarih mi niesmo
sasvim od Magjara samostalni. Tko je glava
naše vlade? Ban. A što je dan danas po-
stao? prvim hrvatskim al ujedno i magjnr-
skim činovnikom ? Porad odvisnosti banove
dakle, mi smo i u školi i u sudu od Ma-
gjara odvisni.
Vladinom strankom sada dakle na stranu,
a predjimo na drugu, na neodvisnu.
Za Mažuraničeve vlade, oni su bili za-
jedno sa tako zvanom narodnom [strankom,
i dolazkom Pejačevića od ove su se razdie-
lili i u mnogo čem se primakli stranci prava.
Odstupom od vladine stranke, neodvisnjaci
su dokazali sebe patriotima značajnim, koji
su stali uz Vladu jedino kao uz sredstvo i
stali su dok su smatrali to sredstvo domo-
ljubno. S toga misaon Čovjek nemože be-
zuvjetno osudit neodvisnjake, niti jih u ma-
đarske pristaše ubrajat. Neodvisnjaci su
i>ravi, ali ne svedj dovoljno srčeni hrvatski
sinovi.
„Pozor" je očito kazao da neodvisnjaci
Žele salmostalnosl hrvatske u zajedničkih
poslih, a takvom salmostalnostju pada u na-
čelu nagodba kako je stvorena god. 68. Stu-
pili smo dakle u drugu eru, u eru težke
borbe. Boriti se neprestance dužnost je sva-
kog otačbenika a kao takove možemo držati
osobito Vojnoviće i Kamenare.
Ostaje nam sada treća, „stranka prava".
Ja ti neću pisati poviest ove stranke, prije
što bi mi vrieme uzmanjkalo, a drugo što
ti nebi imao uztrpljenja ju pročitati, i ako je
od velike važnosti, da se osvjedočiš koliko
se je u malo godina razvila, kakav je mah
otela. O njoj nek ti na mjesto mene govori
naš vrli Pavlinović. Pošto su mu zastupnici
„stranke prava" na imendan čestitali, na tak-
vom čestitanju on izkaže: „najiskrenije pri-
znanje zastupnikom „stranke prava" na sa-
boru hrvatskom, koji pri iznimnom položaju
oličenu o groznome „lassen sie nicht spro-
chen", junački pronose barjak Hrvatske, i
bude u narodu sviest svoga prava, bez koje
sva nagadjanja i pogadjanja silniku postaju
sramotna uzmicanja i porazi najudesniji".
Iz ovih rieči vrloga Pavlinovića, zara-
bire se da program „stranke prava" jest:
buditi u narodu sviest svoga prava, i boriti
se za takvo pravo. Može li se u načelu bo-
ljeg programa dati? Načelo stranke prava,
to je načelo svih Hrvata, s opazkom da na
žalost pojedini pristaše stranke prava pri
oduševljenju za načelo kadkad zaborave na
izbor sredstva, čim mnogo trpi ugled Hrvat-
ske i uspjeh nje prava.
Uz ovaj mitigant, stranka prava to je na-
ravna stranka hrvatska. Toj stranci, u tom
obliku svi pravi hrvatski rodoljubi hote il
nehote pripadaju. Držmo se dakle načela:
„samostalna uprava" pod žezlom habsburžke
kuće i nastojmo nek to načelo kroz dobra
sredstva tako narod zaokupi, da postanemo
nepredobitni bedem proti svakom ko napa-
da na liepu našu hrvatsku domovinu. Ovim
svršujem; s Bogom.
Tvoj prijatelj
P. Hrvatović.
opisi.
Zara, 31 maggio,
Il „Dalmata" è sul finire della vita ; una feb-
bre maligna lo fa stare da certo tempo in cou-
tiouo vaniloquio. Gli antichi compagni hanno
già abbandonato il letto de' suoi dolori e sol
gli restano intorno al capezzale alcuni prez-
zolati becchini che gli renderanno gì' ultimi
onori. Povero infelice! nell'aprile della sua
età, non ancor quadrilustre, quando la sna
calda e giovanile fantasia fabbricava mille
castelli in aria, la crudele Atropo taglia lo
stame della sua esistenza e priva cosi la
società d'un awanzato baluardo. Sic transit
gloria mundi. Egli fin dalla più tenera in-
fanzia ha mostrato gran passioue per le armi
e con grandissimo entusiasmo si è arruolato
fra le gloriose file dei „soldati della libertà".
Ha pugnato da valoroso in ogni incontro, e
si è sempre distinto per la cieca obbedienza
a suoi comandanti. L'ipocrisia era la sua
visiera, la petulanza il suo usbergo, la ca-
lunnia lo scudo, la viltà la sua lancia, il duo
dardo la detrazione. Egli nel bel mezzo del
secolo XIX non si è vergognato di profes-
sare il più crasso politeismo.
Qualche volta entrò anche in chiesa
e desiderò che le sacre funzioni venissero
fatte secondo il suo cerimoniale (fra l'altre
l'anno scorso il di della festa dei ss. Cirillo
e Metodio). Insultò sempre e sacerdoti e ve
Scovi e persino la gran mole del Vaticano
(Sliedi Dodatak.)
razdora izvedena pod patrijarkom Kerularora.
Kobni ta] razdor nije odmah privukao za
sobom ostale slovinske crkve, koje još za
U dan sajma crkva od rana jutra do
do kasne večeri bila je puna bogoljubnih
štovatelja čudotvornog Svetca. Zadovoljstvom
smo opazili, da je medju hodoćastnicim i
dugo doba stojahu u zajednici sa rimskom , mn0gi grčko-istočnjak, i da velikim straho-
Stolicom. Glede jednokrvne braće Srba to j počitanjem i bogoljubstvom stoje u našoj cr-
crnogorsku lcneginju, te da je odvede u
Kotor".
stoji da i poslie kerularskog odmetništva, s
malom iznimkom tudjeg upliva, postojalo je
podpuno sporazum ljenje u duhu posluha i
sinovske odanosti izmedju Rima i dvora
knjaza Mihalje; a iz pouzdanih izvora ra-
zabrati je da sv. Stolica jednako se je bri-
nula za dobrobit i napredak toli latinskih koli
slovinskih crkava, koje se služile istočnim
obredom, niti je ona u čem razlikovala cr
kve dvaju obreda. U takvom miru, u liepom
9porazumljenju izmedju rimske i srbske cr-
kve, u uzajamnoj ljubavi, živili su ta braća
jednog naroda, da je strancu, kako nam
vriedni povjestničar Rački donosi, bilo od-
već mučno razabrati srbe od hrvata. Dobro
bi to Srbi proučiti morali!
To nam najbolje svjedoči i ciela obitelj
Nemanjića, koja dava ipak najslavniji listak
srbske poviesti. Jer to je sigurno da je sv.
Sava Nemanja nalazio se u saobćenju sa
Inokentijem III, od kojeg je bratu liepo iz
poslovao krunu i naslov kralja, on isti po-
stao glavom srbske crkve te i preporučivao
ostalom svećenstvu posluh i odanost rimskoj
Stolici, i učvrstio, i ako kojom iznimkom,
dosta sjajnu za Srbe lozu Nemanjičži. Prvi
Nemanja darovao je otok Mljet glasovitomu
tada zapadnom redu sv. Benka. Stjepan
prvovjenčani u dobrom se odnošaju nalazio
s Rimom i slao tamo velikih darova, a ti
odnošaji postojali i poslie njegove smrti, te
ubilježiti moramo krunisanje Radoslava mu
sina, koje se je sbilo papinim poslanikom. Ima-
mo i drugih stalnih znakova sporazumljenja
u prvoi polovini trinaestog vieka za kraljeva-
nja triju Uroša, sve do dobe Silnog Dušana
koji je vlastitom nestalnošću i poslednjim
odmetništvom ponizio sebe i pripravio na-
sljednikom strašnu propast. To u istinu
čvrsto stoji da izmedju katoličke crkve i
balkanskih slovinskih država obstojalo je
prijateljstvo, s malom iznimkom usljed stra-
nog kletog upliva, sve do turskih vremena.
{Sliedi).
kvi, a osobito kad lizu oko kipa Paduan
skog Zaštitnika. Po ovom je suditi, kako
prosti narod sam po sebi želi povratiti se
u krilo one jedine spasonosne crkve, od
koje ga ne njegova krivnja odciepi, ali su
na obću žalost dobri upravitelji koji ga
od toga odvraćaju.
U 10 sati pr. p. zvonilo je u crkvu; zatim
je sliedio obhod sa kipom Sv. Ante u pri-
sustvu mnogobrojnog bogoljubnog puka. Po
dovršenom obhodu započela je svetčana sv.
Misa, koju, uz podvorbu dvaju mladih fra-
njevaca, baš uzhićeno odpjeva blizu 80. go-
dišnji vriedni i vehoma zaslužni starina m.
p. O. Antun Zorica. Preko sv. Mise, na
svoje vrieme, mladi O Jeronim Runjić uzpe
se na propoviedanicu, te nam jezgrovitom,
bistrom i razgovjetom besjedom orisa život
svetca, zatim upravo živo opisa ona tri zna-
ka na sliki našeg Pokrovitelja. Njemu Bog
platio, kad onako liepo umie, a nam koristo-
vale njegove rieči.
Poslie podne bio je blagoslov, a tim je cr-
kvena svetčanost dovršena. Na sajmu bilo je
množtvo naroda iz svih krajeva. Sve je u
podpunomu redu teklo. Trgovina je bilo
živahna. Računa se, da je izmjenjeno od 60
70 hiljada forinta.
RAZLIČITE VIESTI.
U pr. petak večer kotarsko školsko vieće
u Zadru držalo sjednicu. Predsiedao je (prv i
je putj novoimenovani poglavar Todorović.
Imenovani: za kotarskoga poglavara u
Spljetu bar. Conrad, za kot. pogl. u Šibe-
niku Kutschig.
Austrija u Aleksandriji. „Fremdenblatt"
javlja da je fregati „Laudon" naloženo bilo
na 15 t. da ide odmah u Aleksandriju. U
Trstu kola viest da dolazi onamo 1000 Eu-
ropejaca iz Aleksandrije.
Uzimlju se na znanje zapisnici učiteljskih
sjednica pomorske Dubrovačke i Kotorske
učione.
Podastire se visokomu c. k. ministarstvu
za bogoštovje i nastavu izvješće glede po-
pravljanja gimnazialne zgrade u Dubrovniku
i dozvoljenja porabe 2 naukovnih knjiga
pri srednjim učionama.
Uzimlje se na znanje i podastire se vi-
sokomu c. k. ministarstvu za bogoštovje i
nastavu nadzorničko izvješće o c. k. realki
u Spljetu.
Lloyd je poslao od svoje strane dva pa-
robroda („Achille" i „Minerva") u Aleksan-
driju, da se stave na razpoloživost tamošnje
agencije.
N. Veličanstvo kralj udielio je 300 f.
Maloj Braći u Dubrovniku za nabavu no-
voga orgulja.
N. V. kralj darovao je iz svoje privatne
blagajne f. 100 poštovanim sestricam III.
reda kod Tri-Crkve, u Dubrovniku za po-
pravak stana.
Dopisi.
Sitaj, 14 lipnja.
Lani bilo je tužbe na ponašanje nekih
častnika pri službi Božjoj; ali, i ako bi se
moglo gdjegod što pregovoriti i sada, to
cieli sbor častnički zaslužuje pohvalu i ja-
vno harno priznanje ovoga hrvatsko-katoli-
čkog puka. Lani se u dopisu ,,K. D." do
kazivalo, kako naši domobranci nigda i ne-
vide crkve. Ali odkad je na čelu ovdje sta-
njujućih domobranaca gosp. nadporučnik
Vuić, red je, mir, pošteno ponašanje vojaka;
odkacl je on na upravi od onda svih svet-
kovina i nedjelnih dana, svi su domobranci
u paradi na svetoj Misi; od onda čast je
Bogu vojska izkazana od naših junaka. Čast,
slava od sveg ovog hrvatskog puka hrvat-
skom sinu gosp. Vuiću. Tako, junače, ubrati
ćeš dvogubi lovor vienac, i blagosov s neba
i pohvalu na bojnom polju. Takovim se lju-
dima pristoji naziv „junak".
Svetog Ante paduanskoga obhod bi pre-
krasan. Veliko se ovdje pokaziva štovanje
ovomu čudotvorcu. Nema kuće gdje mu se
neposti utorka. Cienim polovica obitelji
sve prostrane ove župe, posti mu na čast u
utorak. Glazba u obhodu svirala pohvalno.
Gosp. d.r Romanjoli uzhića nas svojom lju-
bavi prama crkvenoj glazbi. Pitomce ovda-
šnjeg franovačkog Sjemeništa dobro je po-
dučio, i mi smo se divili njemu i njima pje-
vanjem i na Božji dan i na Sv. Antu.
Ljetina amo dobro. Bujno i jedro raste
pšenica, a narod je odahnuo, jer neće biti
glada.
S. E. il bar. Jovanović quale comandante
della Landwehr ha emesso in data 13. corr.
il seguente befehl:
„Sua Maesta i. e r. apostolica con sovrana
risoluzione 11 giugno a. c. si ć graziosissi-
mamente degnata, sopra mia proposta, di
di rimettere allo stato di quadri, i due bat-
taglioni di milizia della Dalmazia superiore,
Zara N. 79 e Spalato N. 80, stati chiamati
al servizio attivo.
In adempimento fedele del proprio dovere,
uffieiali e truppa accorsero in numero com-
pleto alla chiamata; — grazie alle prese
disposizioni, ali' illuminata direzione dei co-
mandanti di battaglione ed alla piena ab-
negazione degli uffieiali attivi e sotto uffieiali,
i nudi quadri si convertirono presentemente
in bei, agguerriti battaglioni, i quali non meno
che il distaccamento dei bersaglieri a cavallo
impiegato fuori, e gli altri distaccamenti
della milizia dalmata, con distinto spirito
marziale, esemplare disciplina e perfetta is
truzione militare, hanno corrisposto eccel-
lentemente al compito loro demandato.
In nome del Sovrano servizio abbiansi per
cio i miei piu ealdi ringraziamenti! —
Militi di entrambi i battaglioni della Dal-
mazia superiore! — Forti del sentimento di
aver eseguito il vostro difficile dovere, sti-
mati dai vostri superiori, approvati dali'eser-
cito e rispettati dalla popolazione, voi ri-
tornate ormai al vostro luogo nativo, al quale
porterete il mio saluto !
Voi —• ne sono sicuro — conserverete i
vostri sentimenti patriottici fra i vostri con-
giunti, quali veri cittadini della nostra gran-
de patria austriaca, voi servirete loro d' ot-
timo esempio in ogni circostanza, e come
oggi, cosi se un'altra volta occorresse in
estesa misura adempire i vostri doveri mi-
litari, — dal profondo del vostro cuore farete
risuonare fra i vostri monti 1' eco delgrido:
Evviva il nostro graziossimo Imperatore e
Supremo Duce Francesco Giuseppe B.
Jovanović m. p.
Braća Rismondo iz Makarske ustanovit
će parobrodarsku liniju Trst-Metković služeć
se Lloydovim parobrodom Isea. Ustavljat će
se na Opuzenu, u Spljetu, u Trogiru i Zadru.
Putovati će tri puta na mjesec počam iz
Trsta na 21 t. mj. Dolazit će u Zadar iz
Irssta na 2, 12, 22 na 4 ujutro; iz Dal-
macije, na 6, 16, 26 na 3 po podne.
Odlazit će iz Zadta put Trsta na 6, 16,
26 na 6 po podne: — put Dalmacije na
2, 12, 22 na 8 u jutro.
Darovi u Zagrebu za pobožne svrhe. Ban
darovao je 100 f. za gradnju kapelice u
nadbiskupskom sjemeništu, a gradsko za-
stupstvo odredilo za gradnju nadb. sjeme-
ništa f. 500.
Ban Pejačević putuje od 10. t. mj. po bivšoj
gornjoj Krajini. Ovih dana bio je u Senju.
IrŠćanska bursa (16 lipnja). —Napoleuni
9.57 — 9.58; dukati 561 — 5.63; London
120. — 120.40; Austr. dohodak u papiru.
76.45 — 76.55; Lloyd 657.
Bibliografija.
Rituale Romanum Pauli V Pont. Max. iussu
editum et a Benedicto XIV auctum et
castigatum; bel volume in 4.0 stampato
in rosso e nero, grosso carattere, con canto
fermo. — Prezzi: in broehure lire 7 —
legato all'inglese fogli rossi lire 10 —
legato in pelle fogli dorati, 12 franco di
posta.
Rituale Romanum, ecc., come sopra, volume
tascabile in 18.o, stampato in rosso e nero,
con canto fermo, di pagine 443, caratteri
nitidissimi. Prezzi: in broehure, lire 3,50;
legato in pelle zigrina, fogli dorati, lire 7,
franco.
Queste due edizioni del Rituale, debita-
mente approvate, nulla lasciano a desiderare;
bellissima la carta, pi'oporzionato il formato,
nitidi e vivissimo il rosso e nero dei carat-
teri, stupendamente stampato il canto fermo,
noi crediamo che saranno tosto esaurite, e
1' editore, per farle piu presto conoscere e
facilitarne la vendita a tutti coloro che ne
faranno domanda, entro il mese di giugno
spedira in premio per ogni copia di com-
missione una copia dei seguenti: Excerpta
ex Rituali Roma no, di utilitk quasi indispen-
sabile a tutte le parrocchie, cioć, Ordo Bap-
tismi Parvulorum, et ordo supplendi omissa
super infantem baptizatum, cent. 30; Ritus
celebrandi Sacramentum matrimonii, et bene-
dictio mulieris post. partum, centesimi 20;
Ordo administrandi Sacramentum Euchari-
stiae infirmis, centesimi 10, i quali si ven-
dono pure separatamente. — Dirigere lettere
e vaglia ali'editore cav. L. Romano in Torino.
U. C.
Kitili, 16 lipnja,
Svetkovina Pokrovitelja ove rimokatoličke
župe, Sv. Antuna, ove godine neobično liepo
je izpala- Dobrovoljnim prinosim varošana
obiju vjeroizpovjedi sakupio, za oto ustano-
vljeni odbor, stotinjak forinta. Od ovog je
kod kriesara Rabiša kupio kriesova i pozvao
sina mu nek njimi upravlja.
U oči svetkovine pred „Zdravu Mariju"
na trgu pred župskom crkvom Sv. Ante
naša glasba baš vještački odsvira njekoliko
odabranih komada. U vrieme odmora vještak
Rabiš uz obće odabravanje, puštao je svoje
kriesove.
Vrhbosanski službeni list javlja: „Koncem
prošloga mjeseca stigle su u Sarajevo sestre
pod imenom „kćeri Božje ljubavi." Na
Banjskom-briegu kupile su zemljište, gdje
su već odpočele gradnju za svoje plemenite
svrhe. Tu će one po svojih pravilih sabirati
sirotčad i koliko im budu sredstva dopuštala
uzđržavat ih posve bezplatno; uz sirotinju
sabiru oko sebe i služavke, koje su po
svom položaju izvržene velikoj moralnoj
izkvarenosti, kako za to žalostno svjedo-
čanstvo podaju naši oveći gradovi : na-
pokon bit će prigode tu i kćerim boljih
kuća, da se nauče, što im je nuždno za
budući život. Taj zavod je stavljen pod vi-
soko pokroviteljstvo Nj. c. i k. Veličanstva
premilostive naše carice Elisabette. Mi se
veselimo, što je brižni naš nadpastir privolio
toj družbi, da ovdje podigne zavod, koji će
uz naše milosrdnice moći zadovoljiti najpre-
čim potrebam ženske mladeži. Uz nastojanje
našega nadbiskupa kupljeno je i za naše
milosrdnice liepo zemljište u srdeu grada,
te se čvrsto ufamo u providnost Božju, da
će taj za Bosnu vrlo zaslužni red uskoro
ondje podići sgradu, te otvoriti podpunu
djevojačku učionu sa zabavištem za malenu
djecu. Tim nam je čvršća, nada, što je sam
preč. g. Fidelis Hopperger, nadstojnik mi-
losrdnica, bivši ovdje u Sarajevu, obrekao,
da će svimi silami nastojati čim prije do-
stojnu našemu gradu podići školu. Koliko
poznajemo preč. gospodina i njegov poduzetni
duh, mislimo da neće dugo proći, ter ćemo
vidjeti novu školu, kakove je on i drugdje
posagradio, svladavši i najveće zapreke. Mi
molimo jednoj i drugoj družbi u Boga naj-
bolji uspjeh u njihovih plemenitih namjerah."
Plovilba aust.ug. brodova.
Njezino Veličanstvo carica Marija Ana
udielila je 100 f. sirotištu Nazareth kod
Banjaluke.
Ministar pravde premjestio je ravnatelja
redovnih ureda Petra Donati-a iz Kotora u
Zadar, a imenovao mu za nasliednika Ivana
Nepomuka Heina.
Čitamo u ,,N. L.": „Čujemo da će bar.
Jovanović do 28 dojdućega ostati u Zadru,
a na 28 odputovati će na kupalište put Kar-
lovih vari" — „Ratni parobrod „Andreas
Hoffer" idje na 23 tekućega u Trst da digne
NatjeZaji: za poreznog preglednika
učitelja u Ražancim.
i za
Iz zapisnika sjednice c. k. dalmatinskog
Pokrajinskog Školskog vieća, obdrzane dne
10 lipnja 1882. Otvara se natječaj na uči-
teljska mjesta za 4.i razred pri mužkoj u
čioni u Zadru i pri pučkoj učioni u Spljetu.
Uzimlju se na znanje periodična izvješća
o načinu formalnog obavljanja školskih po-
sala u Kotorskom, Korčulanskom, i Benko-
vačkom kotaru.
Dozvoljava se nabavljenje naukovnih
sredstva i pokućtva za pučke učione u Ore-
bi<^ima i Podgori.
llgis1: doj. 3 lip. Rose. Botilognc:
doj. 4 lipnja Milivoj. Falinouth: doj. 8
lipnja Mirni P.; 9 lip. Bice. Filadetfl;):
doj. 28 svib. Arfacsad. Gcflc : doj. 28 svib.
Urin. Gibraltar: doj. 4 lipnja Vodja.
Glasam: doj. 7 lip. Adria. Grcenock:
odj. 7 lip. Francesca T., Tarabochia, Buenos
Ayres. LeNh: doj. 9 lipnja G. Bosković.
LoikIoii: doj. 10 lipnja Pinus. Malta:
doj. 6 lipnja Sedmi Dubrovački. Ulletci:
doj. 13 lip. Leda. Marsilja : doj. 5 lip.
Desković A.; — odj. 11 lip. Olga B., Bujan,
Porto Said; Orion, Stuparić, Smirne. Nizza:
doj. 3 lip. Factis non Verbis. Pascagola:
doj. 25 svib. Vjeran. I*t>iiaiig : odj. 4 lip.
Deseti Dubrovački, Goga, Rangoon. Pen-
sacola : doj. 22 svib. Peleg. PfiiSippo-
viSle: odj. 3 lip. Tacito, Stangher, Fila-
delfija. Q,ueeustowii: odj. 8 lip. Trap-
pano, Havre. St. Helena: odj. 15 svib.
Protetto, Miiller, Canale. Sy tliclton: doj.
18 travnja Tri Sina. Tarragona; doj. 4
lip. Conte Geza Szapary. Valeitcia: doj.
12 svib. Cibele.
Odpisi ,,K. 1).
Č. g. — Dubrovnik — Odaslasmo u petak
po Vašem nalogu m. p. 0. L. Vidaku predstojnika
u Dom. Samost. u Gružu br. 32, 33, 35-45. Po-
viesti Balanove na talijanskom jeziku nije nam bilo
moguće nabavit.
Ć. g. X. — Sa Suzine Živogošća — Zlo ste
uradili što šte se ludjim imenom poslužili! Nu, i
nepazeć na to, nemožemo Vam doć u susret želji,
jer onakav opis, premda po jeziku izvrstan, ne-
pruža, rad svoje neizvjestnosti i osobnosti, nikak-.e
zanimivosti ni za kat. hrv. načela ni za čitatelje.
i>. Ivo Prodan, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiakarna Ivana Woditzke.
purché lor veníase dato di domiciliarse a
Ragusa o nei contorni e lasciato libero 1' e-
sercizio del proprio culto. Ma il senato fermo
sempre nell' antica massima respinse con
coraggio e la dimanda e 1' offerta e risolse:
potius mori quam foedari. Tuttavia Ragusa
non si estinse ma risorse a vita novella
(S liedi.)
Dopisi
Rim, 9 sječnja.
(Izkazi proti Austriji i talijansko novinstvo
— tršćanski i trientinski izseljenici u Rimu
— demokratičko sveučilištno sielo u spomen na
Oberdanka — ncroati" u izkazima).
Talijanska se dakle vlada makla, da po
mogućnosti zaprieči daljne izkaze proti Au-
striji i njezinom vladaru. Došle su vile k
očima, vlada vidi da velika pogibelj prieti
Italiji i traži da predusrete tu pogibelj.
Bolje ikad no nikad, i ja bih se radovao
rad iste Italije, kad bi ta odluka bila oz-
biljna i proiztieala iz podpunoga uvjerenja,
da je Italiji malo krenuti na desno, ako
misli uzčuvati monarhiju i današnje usta-
nove ; al na žalost za istu Italiju, ljudi koji
su joj danas na kormilu nisu iz osvjedočenja,
već iz puke i neuklonive nevolje zauzdali
(ako bi se baš dala upotrebiti ova rieč, da
označim mjere poprimljene od talijanske
vlade) prevratničke stranke i Irredentu. Po
gibelj prieti Italiji! to vam svaki dan ope-
tuju svi listovi, osim prevratničkih, od u-
mjerenih Opinione i Perseveranza, do napre-
dnih Rassegna, Rijorma i t. d.; a u toj svak-danjoj viki najbolje se iztiču vladinovci a
la Diritto, Popolo Romano i Gazzetta Ufji-
ciale, koja iz tamnice šalje u sviet svoje
note i prieti tršćanskim i trientinskim izse-
ljenicima, da će jih dati zatvoriti in domo
sua. (Kako će vam bit poznato, sluzlieni
list talijanskoga kraljestva štampava se po-
čam od nove godine u galeri (tamnici)
uznika). Jedan od najuplivnijih talijanskih
listova, milanežka Perseveranza, primila je
prekjučer iz Beča sliedeću viest: „Ch'dje su
rimsld dogodjaji prouzrokovati veliki gnjev.
Službeni članci žale što fali u vlade krep-
kosti da zabrani nanašanje uvi'jeda Austriji.
Svi ovdje izčekuju bližnju izriečnu izjavu
talijanske vlade, kojoj bi imalo pripravnošću
sliediti poprimijenje krepkih mjera. Ako se
to neobistini, po svoj će se prilici prekinuti
diplomatički odnosajiLl. Kako dakle vidite,
ovdje se u velike boje da ne bude diplo
matičkih sukoba sa Austrijom, koja je i po
svome poslaniku grofu Ludolfu izjavila ta
lijanskoj vladi, da u velike žjili najnovije
..izkaze. Od tud i ona nota službenoga lista,
o kojoj sam vam govorio u posljednjem
mom dopisu. Listovi, koji su u prijateljskom
odnošaju sa današnjim ministarstvom, pri-
miše zadovoljstvom onu notu, tumačeć ju
svaki na svoju ruku. Vladini Diritto, govo-
reć o toj noti, piše izmed ostaloga:
kavna zemlja, kojom se vlada sa čaršije!
Kukavna vlada, koja sluša sljepačke razja-
») Coleii pag. 276-277.
renosti svjetine.... Govorili smo o pogibelji-
ma. A ko jih nevidi?" — Uz to prekjučer
Gazzetta Ufjiciale napominje stroge naredbe
podane obiastima, da uduše izkaze proti
austro ugarskoj državi; te nadovežuje, da se
naredilo obiastima da prijave ministarstvu
one poticatelje nereda, koji su inostrani.
Tim dakako Gazzetta Ufjiciale cilja na tr-
šćanske i trientinske izseljenike, koji u Rimu
imaju svoje posebno sielo. Ali ova pono-
vljena napadanja na tršćanske i trientinske
irredente, nisu istim po ćudi, te su već iz-
dali u rimskom republikanskom listu La
Capitale prosvjed, da oni u talijanskom kra-
ljestvu nisu nikad htjeli postati agitatori.
To je dakako rečeno, samo da skriju svoju
agitaciju, koju oni tjeraju uzprkos notama
talijanske vlade.
Pri koncu mog posljednjeg dopisa bio
sam vam javio o zapljeni slika i poprsja
Oberdankova u prostorijama družtva za
obranu „čovječih prava"; danas vam evo
o tom nekoliko potanjih i izprecjedjenih viesti.
„Demokratičko sveučilištno sielo", komu
je u svoje vrieme pripadao i nesretni Ober-
dank, bilo je odlučilo da poput mladeži i
profesura (jer su na mnogim mjestima isti
profesuri pristali na „spomen Oberdanku")
ostalih talijanskih sveučilišta proslavi spo-
men na Oberdanka; ali bud je Oberdank
bio u tjesnijem odnošaju s rimskom omla-
dinom, to se spomen imala proslaviti nešto
svečanije. Demokratičko sveuč. sielo nema
svojih prostorija, te se ono obratilo svomu
političkomu jednomišljenjaku „Sielu čovje-
čih prava", kojemu je stan u „Palazzetto
Sciarra", u ulici „Corso", i koje je svedj
pripravno ustupiti svoje prostorije za „do-
moljubne republikanske svrhe". Ali redar-
stvo bi moglo doći na skupštinu, pomisli
nadobudna mladež, a to nam baš nije po
ćudi; pa da izbjegnu svaku redarstvenu
dosadu, porazdieiiše nekoliko „poziva", koji
se imali predati na vratima. Sastanak je
dakle imao biti privatan, a kod takovih
sastanaka redarstvu nema mjesta. Sastanak
imao se držati prekjučer, u nedjelju u večer
u 87a sata, kad tamo dan prije, u subotu,
u 11 sata u jutro jedno desetak službovnika
dodje k palači „Sciarra" i buduć da su
vrata siela bila zatvorena, naredile čuvaru
Narducciu da jih otvori. Izmed tih deset
osoba, bio je kr. odvjetnik vitez Hermite,
iztražni sudac Natali sa tajnikom, questorni
izaslanik i šest redarstvenih straža. Čuvar
izprva nije htio, ali napokon otvori vrata i
povorka udje u dvorane družtva „dei Di-
ritti dell'uomo". Uz to čuvar potrča javiti
stvar nekim članovima, izmed kojih pozna-
tomu Parboniu i Svecci, koji odmah dotr-
kaše u družtveni stan i nadjoše sudbene
izaslanike obilazeće dvorane. Kr. Odvjetnik
pita da mu predadu Oberdankovo poprsje,
dočim oni stanu prosvjedovati i vikati; na-
pokon Hermite v.adje u nekoj komori Ober-
dankovo poprsje, kog je skalupio neki Si-
monetti. U nekoj drugoj dvorani nadjoše
zatvoreni ormar; kog, pokle članovi nehtje-
doše predati ključe, otvori bravar za to
pozvan. U ormaru nadjoše svakovrstnih pisa-
ma, izmed kojih i neki Carducciev nadpis.
Sve te spise ponesoše sobom, a kako čujem,
ti su spisi važni, te bi vlada uslied tih spisa
mogla i postupati proti članovima družtva
„Dei diritti dell'Uomo". — Poslie podne i
primacijalnu povlasticu nad crkvam druge
pokrajine Narbonske, na uštrb prava Are-
latskog mitropolita. Zosim nemoguć trpiti
poremećenje crkvenog reda, piše onu posla-
nicu, tužeć se na Prokula, jer je od Turin-
skog sabora vuhveno izmamio rečenu po-
vlasticu, i time uvrjedu nanio apoštolskoj
Stolici; dočim je to stvar koju, on veli, niti
ista oblast apoštolske Stolice nebi mogla
dati, ni promjeniti protiv ustanovam Otaca
i protiv časti dužnoj svetomu Trofimu
'Sto je od Rimske Stolice poslan bio da bude
Arelatskim mitropolitom.
O jednom dakle samom slučaju govori Zo-
sim; a nije rekao da u nijednom slučaju apo-
stolska Stolica nebi mogla promjeniti što je
po Otcima ustanovljeno bilo. Dalje. Zosim
veli da nebi apostolska Stolica ista mogla
promjeniti ustanove Otaca. Ali, o kojim Otcima
govori, i o kojim ustanovam? Jamačno tu
je govor o ustanovam rimskih Papa odnosnim
na prava Arelatske mitropolije; jer Zosim
veli da je time uvrjeda apoštolskoj Stolici
nanesena, i da bi to bilo protiv časti dužnoj
Jeli ovaj Trofim oni o kom je spomeu u
Djelim Apostolskim, kritika jošler nije dokazala.
Ima snažnih razloga da baš jest isti. Dah ako i
nije, mi smo usilovani priznati da je živio prije
polovice trećega vieka, i da je bio biskupom Are-
latskim. No pošto se ovdje kaže da ga je Apo-
stolska Stolica tamo poslala, i njemu one povla-
stice udielila - predpostaviv istinost tvrdnje Zosi-
move _ ovo nebi bilo lako složiti sa tcor.jom Uoj«
hoće, da prije IV. vieka nema spomena o Papinu,
ma bilo kakovu, prvenstvu.
svetom Trojimu, poslanu od apoštolske Stolice,
Kada dakle Zosim kaže, da ni vlast apo-
štolske Stolice nebi mogla promjeniti što je
po Otcima bilo ustanovljeno, nemožemo ra-
zumjeti absolutnu nemogućnost iz nedosta
tnosti vlasti; niti je i on sam na takovu ne-
mogućnost mogao i pomisliti, ako nećemo
reći da on nije znao ono što svak znade,
to jest: da u pravu, omnis res per quas
causas nascitur, per easdern dissolvitur. A
tko bi mogao tvrditi, da što je jedan od
predšastnika Zosimovih ustanovio, to, kad
bi mu :se svidilo, ili Zosim, ili drugi na-
sliednik nebi mogao promjeniti? —U ovom
slučaju, dakle, govor je o moralnoj nemo
gućnosti; pošto se Zosirnu nepristojno činilo
da Apostolska Stolica bez uzroka promje-
njuje ono što je sama jednom ustanovila.
No ovo nas sjeća na Leona velikoga i Hi-
larija; kad su od Arelatske stolice na Vie-
nenskoga nadbiskupa bile prenešene iste
ove povlastice (V. gori, str. 16), o kojim
Zosim veli da ni apoštolska Stolica nebi
mogla drugom ih udieliti, promjenjivat usta-
nove Otaca. — Pri koncu umoljavam G.
Milasa, da bi zabilježio kako biskupi mitro-
polije Arelatske, dočim mole Leona da onoj
crkvi povrati oduzeta prava, nevele niti same
riečce, da to Papa nije mogao učiniti, a ipak
spominju njegove predšastnike, koji su ta
prava bili joj potvrdili (Opp. Š. Leonis M.
T. I. pag. 161-162).
(Stifidi).
T
stoga dana uapsiše urednika rimskoga lista
Dovere, Antuna Fratti, i dva učenika, Pao-
lina i Fontea; a to jer su podpisali pozive,
kojim se zvali prijatelji na odkriće Ober-
dankova poprsja. Biti će tuženi na temelju
§. 173 kaznenoga zakonika, jer da su po-
činili takovih djela, koja bi mogla prouzro-
vati prekinuće odnošaja sa susjednom dr-
žavom.
Sutradan, u nedjelju, rimski cjuestor pozva
Parbonia i izjavi mu, da nije dopušten sa-
stanak i ako ga bude, da će redarstvo za-
posjesti društvene prostorije. Sasviem tim
„Demokratičko sveučilištno sielo", podpo-
moženo družtvom „dei diritti dell'uomo",
htjelo je svoju učiniti. Oblast s toga pošalje
na čaršiju „Sciarra" redarstvenih straža i
karabiniera do mile volje, nalogom da pre-
prieče ulaz u družtvene dvorane. Ali su
ovce već bile u toru, a redarstvenim izasla-
nicima neosta drugo, no da krenu s ključem
i zatvore unutra do 200 izkaznika. Uz to
je dolazilo sve to više sveučilištnih slušalaca
sa pozivom u ruci, a kad jim je redarstvo
prepriečilo ulazak oni se razrediše po čaršiji,
da iz vana počmu odgovarati onima, što su
bili unutra, i koji su sliedili pjevati i ve-
seliti se, dok se redarstvo nerazljuti i dade
razlupati vrata. Ušav unutra nadjoše na
kraju dvorane predsjednički std crnim sago
vima a na njemu Oberdankovo poprsje iz-
nova skalupljeno. U okolo dvorane bilo je
smješteno nekoliko crvenih štitova sa nad-
pisima: „Doli.... Rat... (izostavljamo Ured.)
Bez Alpa i Jadranskoga mora nema Italije!
Proklet...A i drugih Mazzinievih, Garibaldi-
jevih i Oberdankovih izraza. Nad predsje-
dničkim stolom bilo je napisano: Osvetite
Trst i lrient! Osvetite....! Mnoge uapsiše, iz-
med kojih sav predsjednički std, i povedoše
jih u zatvorenim kočijama u nove tamnice,
dočim je obćinstvo pred palačom vikalo:
Živio.. Smrt... i t. d. Fratti, Pavlini, Fonte
(koje dan prije uapsiše) i šestorica od pred-
sjedništva biti će tuženi na temelju §. 174
kaznenoga zakonika; ostala devetnaestorica
biti će tužena rad uvrjeda i uzbune proti po-
slovačima javne sjegurnosti. Nije falilo ni
komičkih prizora. Tako na pr. u onoj vrevi
bio je uhvaćen i poveden do tamnice neki
činovnik; kažu mi, da je i neki drugi vi
soki redarstveni činovnik bio na silu po-
veden put tamnice, jer obučen na gradjansku
a straže ga novajlije ne pripoznaše.
Nemislite da je ovim sve svršeno. U Rimu
danas sutra imati ćemo novih izkaza proti
Austriji i njezinom vladaru; a iz pokrajine
danomice dolaze viesti o novim izkazima.
Čujem da će vlada premjestiti neke pre-
fekte, jer da su dopustili neke sasviem pre-
tjerane izkaze. Meni se sve čini, da će ta
sreća dopasti zanajprije Milanežkoga, a i
pravo bi bilo, jer organ tog prefekta
Lombardia odmah iza atentata od 2 proš.
! kolovoza branila je Oberdankovo nedjelo a
udarala je na Austriju.
Skoro sam bio zaboravio javiti vam stvar,
koja se tiče nas hrvata, jer nema u Italiji
izkaza, u kom nejiguriraju „i croati". Spo-
minjati ćete se, da lani po pohodu talijan-
skog kralja u Beč, bilo je izkaza, a tad se
vikalo: morte al colonnello croatol a držalo
se za najveću uvrjedu talijanskim vojnici-
ma, kad jim se dovikivalo: maledetti croati!
Po ovom vidite da je naše ime strašno
prezirano u Italiji, ali nepravedno, jer naši,
kako nepristrana poviestnica uči, nijesu u
Italiji ostavili nego uspomenu svoga junaštva
na bojnom polju. Nedjela koja se Hrvatim
pripisuju kao počinjena u Italiji 48. god.,
počinio ih je drugi austrijski narod, kako
je to i prvak stranke prava dokazao u
svojoj knjizi Pisma Magjarolaca. Ali za
talijane vriedi poviestnica ko iza vaše srbe:
istorija im je starežinom kad je Hrvatim u
prilog. Mrze nas, jer hoće da nas mrze, ali
mrze nas i iz gluposti, bud sve što im je
mrzka iz Austrije hrvatskim nazivlju; tako
ono već spomenuto colonnello croato; a na
dokaz vam i ovo što sliedi.
Na pazaru igrarija, u oči tri kralja, kad
je veliki trg Navona bio prepun svjetine,
koja se bez razlike spola, dobe i staleža zaba-
vljala svireć i bubajuć, te šale sbivala, neki
mladići kupiše oveću lutku, obukoše ju u
odoru krajiškog vojnika, ili kako kažu
Rimljani da croato i tako ju obučenu nosili
po gradu. Mnogi jim se pridružili sa ba-
kljama i duplierima, žviždajuć i kričuć i
tim stavljajuć u rugo Prodjoše dobar
dio grada i nitko jim ni tamo se. Poslić
ponoći dodjoše na trg Navona, gdje jim
istom redarstvene straže pokušaše oteti lutku;
ali kažu da je bilo potezi i povuci, te su
lutku na komade razkinuli.
fr. Dane Klarić, preko koje je držao pre-
krasan prigodni govor, koga je započeo Bo-
žjom izrekom: Per me reges regnant, do-
kazujući kako je svaka vTast od Boga uz-
držatelja i ravnatelja reda ljudskog, te kako
vječna mudrost pritiče njekim osobitim na-
činom u predavanju Vlasti od osobe na osobu
i od dinastije na dinastiju. Za tim nastavljaiuć
reče, kako Vlast svietovna sa Crkovnom ima
biti u uzku savezu i kako gdje to obstoji
najbolji mir i blagostanje vlada. Za tim
predje besjedit, vrlo sgodno, o proslavi. Uz-
gredice nahrci kako god. 1527 na Cetinju,
uprav na mlado ljeto, hrvatski biskupi, kne-
zovi i velikaši odabraše Ferdinanda Austrij-
skog za svog hrvatskog kralja.
Preko sv. Mise glazba je svirala u Crkvi
liepe komade, započev i dovršiv sa Carev-
kom. Poslie sv. Mise iz tisuć grla zapjevalo
se je „Tebe Boga hvalimo". U večer bi
razsvjeta, po prozorih vidjelo se njekoliko
prozraka u hrvatskomu, talijanskomu i nje-
mačkomu i latinskomu jeziku. Osobitu su
pozornost stjecale prozrake pred hrvatskom
kafanom g. Ive Dračara, koje su uprav maj-
storski izradjene bile, dakako, hrvatski.
M.
rn.n-
Knin, dne 28 prosinca.
Prigodom šestoljetnog goda postanka pre-
višnje Absburgske Dinastije u Austriji i Knin
ponosni sa svoje sjajne prošlosti jučer pro-
slavi taj preznameniti povjestni dogodjaj.
Da svečanost bude što sjajnija, ustanovio se
bio naročit odbor. Na poziv katoličkog žu-
pnika, bez iznimke sve ovdješno Vlasti pri
| sustvovale su svečanoj službi Božjoj, koju je
| uz podvorbu obalužio naš revni župnik Ot.
Dicmo-đolnje, 9 aiečnja.
U prošastu nedjelju bilo krasno zimsko
jutro. Nebo vedro, kd ribie oko, a u našem
selu razliegala se posvuda radost. Sa svih
strana čulo se pucketanje. Gizdave dicmanke
nakitile se i idju vesele u hram Božji; narod
se veseli, dobri taj narod. Iz Kraja, Prisoja,
Osoja — sve se to sleglo u crkvu da vidi
liepi prizor, što se tu pokazuje: Božica Sto-
janac, cura od 17 godina iz iztoeno-grČke
nesjedinjene crkve, stupa u krilo prave
kutoličke vjere. — Treba znati, da je ova
cura mnogo pretrpjela od svojih rodjaka,
ali i prietnje i odvraćanja i obećanja, sve
je ta čestita djevojka odbila i došla do
svoga žudjenoga cilja. Nju je bodrila na
ovaj sveti korak njena majka udovica, i
njeno žarko čeznuće za katoličtvom. Razum
ljudski traži istine; gdje ju nadje, tu ju i
prigrli. — Osobita pohvala idjo župnika
Milavića, koji je djevojku liepo pripravio i
podučio u istinah kat. vjere. Prepoštovani
Ot. Salinović i sinjske opatice poslaše joj
liep dar.
Kažu, da će skoro i njezina majka preći
na katolicizam. Svaki pravi katolik valja da
se raduje u duši na ovakovimi pojavi, videći,
kako naš narod sve to manje sliedi stope
carigradskog razkolnika.
Ako se glas o njezinoj majci obistini, i
ako vi budete rado primati moja pisma,
poslužiti ću Vas opet kojim dopisom ').
Š.
Orebié, 4 gennajo.
Nel N.o 102 del „Dalmata" a. p. leggesi
una corrispondenza da Orebi¿, la quale tende
a difendere i due nostri gaiantuomini ('sic)
Orebié e Brailli, censurati a ragione dal
corrispondente della ,,K. D". per esserai
astenuti come assessori dal prender parte
alia seduta che dovea tenersi fra l'Ammini-
strazione Comunalo ed il Comitato per gli
altari, da erigersi nella nostra nuova Chíesa.
La sud. corrispondenza è talmente conce-
pita che dà a divedere esuer stata dettata
da qualcuno incaricato dagli Bteasi ga-
iantuomini Orebié e Brailli. Nella sud.a cor-
rispondenza asseriscono che vi dovea easere
seduta tra 1'Amministrazione Comunale ed
il Comitato: dicono inoltre che essi passeg-
giavano presso 1' edifizio comunale attendendo
l'ora stabilita per la seduta, ma vista entrare
una figura ñera, essi si ritirarono. Dopo
tutto cié i noatri gaiantuomini continuano
dicendo ; chi sia questa figura ñera, ¡1 cor-
rispondente non ce lo dice. Ma buon Dio,
qual corrispondente loro dovea dirlo, se csbí,
i nostri gaiantuomini, sono quelli che par-
lano di figure nere ? Di piu ci dicono cho
non sapeano a qual corpo appartenesse
quella figura ñera, se all'Amministrazione
od al Comitato! Dunque non v'accorgete,
o cari gaiantuomini, ene gli occhi vi sono
talmente bendati che non siete più in
grado di distinguere le persone, c pro-
tendete di vedere il Signore? Bucato quindi,
e buon bucato e poi siamo lesti: il ñero vi
diverrà bianco; ma lasciamo i voli pootici
ai nostri gaiantuomini, o passiamo al Anido
della questione.
La tigura ñera, acui i nostri gaiantuomini
vogliono alludere, sombra sia il nostro be-
nemérito ed amato párroco étuk. E bbene:
credete voi forse che fu per la presenza del
rev.mo Stuk se i due gaiantuomini non si
presentarono alia seduta sud.a? Muiní>, poi-
chè se ció fosse vero, ei aarebbero astenuti
dal venire a contatto eolio stesso quand o
trattavanBi altre questioni, e speciaímcntc
quando trattavasi di un terreno attiguo alia
Chiesa nuova, acquistato dal Oomune per
fiorini 800 (i quali, como dicono, doveano
andaré nelle tasclie dnl galantuoiun Or«bi¿,
') Posve drage volje. (V. odpiae). Ur.
eda se drugi budu ugledali u njihov pri-
mjer, na korist prave vjere Isusove.
Supetar, ova gostoljubiva varoš, po smrti
oplakanoga župnika Tomića, dobi svoga
dičnoga zamjenika u osobi vrlog župničkog
upravitelja mn. pošt. D. Luke Pappafave.
Nakon pet godina neumornog rada i revna
župnikovanja, nas D. Luka stekao je bez
hvalisanja obće štovanje, iskrenu privrženost
i neizbrisivu ljubav kod svih srdaca; jer
nadaren ljepimi darovi uma i srdca. Bistrim
svojim razumom, pronicavim svojim okom,
i riedkom govorničkom vještinom, ne žaleć
truda i muke, božansku rieč Spasitelja bo-
goljubnomu puku propovjedako pravi apostol,
da mu se isti puk divi uz najiskreniju za-
hvalnost. Netraži druge naslade, neg onu,
koju mu pruža kriepost i pobožnost, dobro-
tvornost i milosrdje. Tu skoro najvećom
odvažnošću i pogibelj u svoga života pošao
je tješiti kužne umiruće bolestnike, koji
dragovoljno na smrtnoj postelji slušahu nje-
gove spasonosne opomene i uspješne rieči.
Toga radi želimo mu i nadalje svako Božje
blago. k. n.
Hrvatska Vila, kako s radošću doznajemo
iz najnovijih hrvatskih listova, nastavlja
svoj rad. Već je izišo prvi (u Zagrebu)
svezak.
Fran Folnegović, zastupnik stranke hrvat-
skoga prava stigo je u Dalmaciju i jučer
odputovao put Spljeta. Sretno putovao po
ovom dielu hrvatske kraljevine!
Članovi „Hrvatske" u Gracu. Čitamo u
„Slobodi": gg. pop Ivan Matešan, N. Matu-
lić i Luka Karaman, sva tri iz Dalmacije,
usposobljeni su tečajem zimskoga polugodi-
šta na sveučilištu u Gradcu pravimi učitelji,
i to prvi iz struke povjestničke, a druga
dva iz prirodoslovlja. G. Matešan već je na-
mješten za nasliednika Budmanieva u Du-
brovniku. Sva trojica odlikovali su se i kao
članovi gradačke „Hrvatske" čistim otacbe-
ničtvom i liepim značajem, te plemenitošću
svojih načela, tako da odaju preliepih nada
na polju praktičnoga rada u zvanju koje
su si odabrali.
Bili svagdje na čast rodu, i na korist na-
rodu i unesrećenoj našoj otačbini !!!
Plovidba Lloydovih parobroda. Primamo
od Ravnateljstva pošta, dakako u talijanskom
službenom jeziku, oglas da će se dojdućega
mjeseca travnja na plovitbi Hrvatska uzpo-
staviti sliedeći ljetni red plovitbe: Polazak
(od 6 travnja) sa Rieke svakoga petka 7
u j., sa Raba svake subote 3 u jut., sa Paga
svake sobote 8 u j.; — dolazi na Rab sva-
koga petka 4.45 pos. p., na Pag svake su-
bote 7.30 u j. u Zadar svake subote 2 pos.
p. — Povratak (od 10 travnja): Iz Zadra
svakog utorka 2 u j.? sa Paga 8. 30 u j.,
sa Raba 1.15 pos. p.; — dolazi na Pag
svakoga utorka 8 u j., na Rab svakog u-
torka 1 pos. p., na Rieku sv. ut. 11.15
pos. p.
Ploviiba Gruž-Metkovići i obratno. Odlazi
svakoga ponedjelnika, utorka i četvrtka: iz
Metkovića 7 u j., s Drača* 10 u j., iz
Maloga Stona 12 u p., iz Velikoga S. 1.10
pos. p., iz Šipanjske Luke 2.40, iz Slanoga
3.30, sa Lopuda 4.40, iz Trstenoga 5.10 pos.
p.7 — dolazi na Drače* 9.50 u j., u JMali Ston
11.50, u Veliki S. 1 pos. p., u Šipanjsku
Luku 2.30, u Slano 3.20, na Lopud 4.30,
u Trsteno 5, u Gruž, 5.50 pos. p. — Odlazi
u dneve kao gori: iz Gruža 7 u j., iz Tr-
stenoga 7.50, sa Lopuda 8.20, iz Slanoga
9.30, iz Šipanjske Luke 10.20, iz Velikoga
Stona 11.15, iz Maloga S. 1 pos. p., s Drača*
3.15; — dolazi u Trsteno 7.40 u j., na Lo-
pud 8.10, u Slano 9.20, u Šipanjsku Luku
10.10, u Veliki Ston 11.40, u Mali S. 12.50
pos. p., na Drače 3-5, na Metkoviće 6.35.
* Stovarište za Janjinu i Trstenik.
Biljegovina na listove. Prošlog utorka u
razpravi o proračunu ministarstva financa
pri stavci „biljegovina" digo se je ljevičar
Roser da govori u prilog ukinuća biljego-
govine za političke listove i napomenuo je
prošnje koje su svake godine u tom smislu
podastrte i predloge d.r Fuchsa i d.r Fan-
derlika, na koje je vlada uvjek odgova-
rala, da nemože biti bez dohodaka od li
stovne biljegovine. Govornik nasuprot misli,
da bi mogla. „Kod svih naprednih država,
zaključio je, od davna je bila ukinuta Ii-
stovna biljegovina, jedino u Austriji i Ru-
siji još obstoji. Austrija nebi imala ostati
po krmi drugim prosvjetljenim državama i
u tom bi sve stranke imale koristi, te bi
svakomu dobro došlo ukinuće listovne bilje-
govine". (Evala! evala! na ljevici) — Ko
mora dakako nije ništa odlučila; ali koliko
bi koristi to nanielo novinstvu i obćinstvu
vidjeti je iz toga, što se sedmi ili osmi dio
predplate troši za samu financnu biljegovinu,
neračunajuć dakako poštarsku biljegovinu.
Talijanski konsulati. Dandanas svi tali-
janski podkonsuli i poslovači u Dalmaciji
spadaju pod obći konsulat u Trstu, te sve
svoje spise valja da šalju kroz taj konsulat.
Buduć da se pako sad razpravlja u Rimu od
posebnoga povjerenstva kako da se uredi rad
talijanskih konsulata u inozemstvu, Diritto,
vladino glasilo, prima dopis iz Dalmacije,
gdje se zagovara da, kao što je nedavno
riečki, tako sad i dalmatinski konsulati budu
odciepljeni od tršćanskoga, te da samostalno
obavljaju svoje posle i izravno obće sa ta-
lijanskom vladom.
Pomorske viesti. Iz Bejrutha brzojavljaju
da se je spasila momčad b. Alessandro B.
i lda, koji su se razbili kod Snedije (vidi
proš, br. „K. D".) — Pomorska vlada javlja
daje plutajući znak, koji je pokazivao greben
Šipar (u Istri), potonuo.
Trsćanska bursa. Napoleuni : 9.50 —
9.48 V9 ; london: 5.61 — 5.59 london : 119.90
— 1194,5; bankanote talij.: 47.40— 47.20;
dohodak aust. u papiru: 78.10— 78.20.
Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji,,
Beč, 22 ožujka Razprava proti
radnicima Josipu Engelu i 28
drugova, okrivljenih rad socijali-
zma, jer su dne 4 srpnja 1882
porobili čizmara Merstallingera
opiv ga kloroformijom da novac
upotrebe u socijalistične svrhe,
svršila je jučer. Svi su bili opro-
šteni, izim drvodjelaca Josipa
Engela rodom iz Ceske i Franja
Pflegera iz Pardubica, koji su bili
osudjeni na 15 godina tvrde ta-
mnice. Sukrivac Vilhelm Berndt
bi osudjen na 2 godine tamnice.
Carica odputovati će na 31 te-
kućega s nadvojvodkinjom Ya-
lerjom u Baden-baden, gdje će se
zaustavit do konca travnja.
London, 22 ožujka. Kraljica
izlazeć na šetnju pala je i ozledi-
la koljeno; tako da će bit prisi-
ljena stat prikovana uz postelju
za dosta vremena.
Piovilba ausl.-ug. brodova.
Ayr: odj. 13 ož. Rosa, Gersalja, Mletci.
Baltimora: odj. 2 ož. Fiume E., k. Val-
čić, Queeastown. Cette: odj. 12 ož. Elena,
k. Petranović, Trst; Kostrena, k. Pajkurić,
Rieka ; Velezid, k. Soić, Rieka. Carigrad:
odj. 7 ož. Nova Harnost ; Elena D. Fal-
mouth: doj. 14 ož. Mathusalem. Leith:
odj. 12 ož. Božana, k. Tomanović, Trst. N.
Orleans: doj. 25 velj. Lino. Rangoon;
doj. 13 velj. Francesca T. Samarang :
odj. 27 sj. Gehon, k. Kosulić, Sourabaya.
St. Elena: odj. 20 velj. Balthasar, k. Ta-
rabochia, N. Orleans. St. Vincent: odj. 22
velj, Lucia B., kap. Sbutega, N. Orleans.
Shields: odj. 13 ož. Maria D,, k. Negove-
tić, Rieka; Anna, k. Bušanić, Trst.
Ođpisi ,,K. D."
Č. g. Zanovetalo — pokrajina — Prije
svega još dvie rieči o „najvrućih" i ,,naj-
vrućije".
Izrazismo svoje „mnienje" da se u narodu
nečuje ovaj stepen radi smisla. Prijatelj,
koji pobliže pozna jažne krajeve, priobćuje
nam da se onamo čuje rabit u narodu i
stepen „najvrući". Nećemo poricat, jer tko
nam kaže, nelaže. Mi čusmo samo na pr.
„pren (il preveć) vruće", „sila vruće", „gore
(najgore, vise, najviše) vruće41, naime čusmo
gvoždje) ; al se nespominjemo izreka „vrući"
i „najvrući44. Nu, što mi i Vi nečusmo, čuše,
kako rekosmo, drugi, kojim je vjerovat. Po
tom naše „mnienje" ima proći u „sumnju",
a in dubiis libsrtas. 1 nek bude tako. Samo
na našu i Vašu obranu pripominjemo, da
ono „vruć, vruća, vruće" jamačno nije drugo
nego sadanji dionik (participio presente), a
tad drugi i treći stepen tu ima posla koliko
i u drugim takvim dionicim (sravni: trpeći,
trpeća, trpeće i t. d., odkle neznamo vadi
li itko stepene: „trpeeiji, trpeći ju trpećije"
i „najtrpećiji" i t. d.; jer u tom slučaju
moglo bi se stvarat drugi stepen i od dio-
nika: speci, speća, speće, et similia). Nu ovdje
bi se moglo opazit: a kako od sadanjeg
dionika „moguć" ima drugi stepen ,,mo-
gućniji"? Ima „mogućniji", al ne „mogućji",
naime dionik „mogući14 pretvoren je umetkom
n u pridjevak „mogućan44 i odatle stvoren
drugi stepen. Nu, uzprkos svemu ovomu,
pošto se u narodu čuje i forma „najvrući",
mi ostajemo pri tom da je naše „mnienje"
prešlo u sumnju; narod gospoduje nad slovni*
com; on ju i mienja, premda svedj u nekim
granicam. Vidite li dakle „najvrući" zatvo-
rite unapried jedno oko, dok, tko ima više
vremena i uma i sredstva nego mi, stvar bolje
prouči. Al svakako nastojmo uz to bit dosljedni
u načinu pisanja, te nek se ne mieša u eti-
mologiČkom pisanju „najvrući" sa „najvru-
ćijeu. Aut, aut. Evo zašto: Drugi se stepen
stvara od pozitiva nadodav osnovi pozitiva
(vruć) ji, ja, je; dakle vruć-ji, vruć ja,
vruć-je. U izgovoru ovo j po svoj prilici
izpada, al u etimologičkom pisanju mislimo
da ne bi imalo. Primjeri ljući, ljuća,
ljuće; draži, draža, draže; nijesu dostatni;
jer je u ovim riečim pozitiv „ljui",i „drag",
te ono t i g pretvara se u 6 i z jedino po-
moću onoga ; (ljut-ji; drag-ji), te ovdje j
treba da izčeme u pisanju. Nu ono c u
„vrućji" nije postalo pomoću onoga j, jer
već u pozitivu ima c; s toga, premda u
ovom c ima već virtualno slovo j (cir.
vreći, a odatle vruć), ipak red bi bilo uzdr-
žat znak drugog stepena, ne samo jer bi
inače opredieljeni pozitiv i drugi stepen bili
jednaci, nego i za to, jer nepoprimiv ovo
načelo, slovnica bi udarila za mnoge rieči
u velike nedosljednosti i iznimke. Dakle:
vruć-ji, tež-ji, al opet: viši (od visji) i ljući
(od Ijutji), x t. n.
Sad na drugu. O spljetskoj Gazetil
Upekoste ju ljuto Vašom opazkom: daje
već u naslovu pogriesena. Ej, Gazeta u na-
slovu pogiešenal S toga, premda priznaje,
da nije iz puke peckavosti došla Vaša opazka,
ona joj je bila tako težka, da je rado već
učinila i drugu veliku pogrešku, t. j. poga-
zila svoj „programma" (,,«e discenderemmo
alle lotte personali"), samo da se oglasi na
obranu svoje propadene kapice. Nu, nezbi-
jajmo šalu s listom koji je od srditosti sa
nepersonalnog Olimpa pao med „ciabattine44
(sic) !
Čim se Gazeta brani? Drugim Gazetam
(„Gazzettom di Venezia" i „Gazzettom d' I-
talia44): Kad ove dvie Gazete (cekini napram
meni) nemaju la, čemu bih ja? Govori
Gazeta spljetska. — Polako, Gazeto.
Najprije: zašto Gazeta spljetska, pregledav
dva rečena talijanska lista, nije zavirila u
naslove i ono ostalih 700, ako se nevaramo,
talij. časopisa? Je li moguće da se ne spo-
minje barem svoga predšastnika nV Avve-
nire" i neprima u zamjenu svoga zadarskoga
pobratima „11 Dalmata"? Pozivat se dakle
na primjere ne pomaže, jer ako ib je nać
pro, ima ih još više contra. Hoće se dakle
dokaza. Gazeta jih obećava; mi jih evo do-
našamo.
Bez spolnika la, po ćudi talijanskoga je-
zika, Gazeta je neopredieljen list Ono ndi
Spalato44 nasuprot čini Gazetu opredieljenom;
jer ono di Spalato neda ju na pr. uzet za
Gazzetta di Venezia il đ1 Italia. Dakle ne-
metnuv La imamo glede istog lista opredie-
Ijeno i neopredjeljeno u isto doba. To po
kojoj logici?— Nu da sama Gazeta spozna
koliko joj je „ridicolo" naslov, molimo ju
nek ga kuša sklanjat. Zar tu ovako: Gaz-
zetta di Spalato — di Gazzetta di Spalato
— a Gazzetta di Spalato! No tad i izreka
na pr. „ho letto in „Gazzetta di Spalato",
na mjesto „nelža Gazzetta di Spalato", bila
bi pravilna. Bila bi pravilna i rečenica:
„abbiamo confutato" „Gazzetta di Spalato"
col solo titolo di „Gazzetta di Spalato". Nije
dakle kud kamo: treba Gazeti da prizna
da je već u naslovu pogriešena.
Nu, kako je da talijani u Italiji grieše?
Nikakva čuda i Griešimo i mi hrvati u pi-
sanju svoga jezika, pa zar su sami talijani
preko mora prosti te pogrešivosti? Tk sam
im kralj u zadnjem prestolnom govoru znao,
po opazkam talijanskih listova, skoro u
svaki redak umetnut po jednu pogrešku!
Kamo li neće Gazeta. — Zaključimo dakle:
Onomadne Gazetu, prijateljski opomenusmo,
a sad prijateljski molimo, da za čast svoga
imena izpravi naslov kako treba, nek una-
pried nebudemo usilovani polemizirat s pjer-
kom i kanjcem, s neopredieljenim-opredie-
ljenim, polemizirat: con „Gazzetta di Spa-
lato" ; nego : co\la Gazzetta di Spalato.
/. „Izdati u nas znači dvie stvari: ono
što latinski „tradere" (Jal. tradire) i sto la-
tinski „edere". Trebalo bi dakle nešto drugo
iznać za izdavanje knjiga, naredaba i t. d.".
1 mi smo od Vaše, da izdati ne smije se
rabit za „izdavanje knjiga" i t. d. „Prvo
izdanje" od prilike znači što i „prvo izdaj-
stvo"! Bolje bi dakle bilo rabit rieč „obje-
lodaniti44, „obielodanjenje" ; i zato, jer „iz-
danje44 u smislu rieči „obielodanjenje" nije
no prevod njemačke rieči „Ausgabe". Za
naredbe pak može se rabit uz ostale i rieč
izdati, izbaciv ono neumjeBtno iz. Dakle
„dao je naredbu" a ne „izdao je naredbu";
„Branković je izdao Srbiju na Kosovu".
g. „Novina znači stvar, viest nova. Zašto
dakle ,,N. L." (i „Pozor", a i mnoge drugi
listovi. Ur.) uzimlju ovu rieč u smislu list,
časopis i t. d." ?
Zašto ? Mi neznamo. To stoji da neide.
„Novina" u visebroju znači jedan sami list.
„Narodne Novine" (Narodne viesti) znači
Narodni list, ne „Narodni listovi" (sravni
slov. izreku „Novice44). Odatle sliedi da je
pogreška reć na pr.: „Svaka hrvatska no-
vina", u smislu: „svaki hrvatski list". Po-
greška je takodjer kad se reče na pr. „Sve
hrvatske novine" u smislu: „Svi hrvatski
listovi" „Novine44 u visebroju značeć jedan
sami list, nemogu značit dva il više listova.
Za te slučaje treba rabit izreke „listovi",
„časopisi", „dnevnici", „novinstvo", a bolje
i „journali" il „periodici", nego „novine" u
smislu „listovi". Manje je zlo, jer tanja po-
greška".
h. „Talijansko „predicare" netko vidim
da prevadja „pripoviedati44 („Nar. L." više
puta; v. i br. 100 pr. g.), netko „propovie-
dati", pa čuje se uz to: pripovjed, propovjed,
prodika. Sto je najbolje?"
Svakako „pripoviedati44 i „pripovied"
neide; jer to odgovara talijanskomu „rac-
contare", „racconto". „Prodika" je talijansko
predica, te mislimo da je najbolje: „propo-
vjed" i „propoviedati",; „propoviedalac",
„propoviednik".
i. „Coppia reale" i „coppia imperiale"
prevadja se u nas obično „kraljski par",
„carski par". Ne godi mi radi onog „par".
Kako bi se moglo drugčije"?
Kralj i kraljica, car i carica. „Par44 se
upotrebljuje u južnom govoru samo gdje
talijanski „pajo" (par kokoši, par rukavica).
Za ljude samo kao pridjev, u smislu jednak,
na pr.: on nije tvoj par.
j: Odgovara li točno i jednako talijan-
skomu „non occorre" i„nonfa d'uopo„nije
treba?"
Jok „nije treba". Odgovara: „ne treba"
il „nije potreba". „Treba" to je od
glagola „trebati"; nemože se „dakle" reć
„nije treba" (u „Slovincu", br. 32 g. 82:
„nije trijeba") koliko se nemože reć na pr.
ni latinski: „non est opus est".
C. g. X. — Zadar — Najsrdačnija hvala ! Pri-
jateljsko bodrenje i priznanje liepa je utjeha i još
ljepša nagrada. Uz to mi sa zadovoljstvom opažamo
da se pod stieg katoličtva i hrvatstva okupila
skoro sva naša mladež, trieznija i rodoljubnija, «
njima uz bok „najugledniji muževi" i „pravi kre-
menjaci", „spravni da polete il u vatru il u vodu
za hrvatska i katolička sveta prava". Prava staza
i poštena sredstva pa „strašne nemani ništa neće
nauditi, ništa preoteti". „Iz mufcnoća probijaju
čudesa. A koja? Već su očevidna u Širenju načela
one jedine Btranke koja no će spasiti milu nam
domovinu44, probudjenju onoga jedinoga spaso-
nosnoga duha koji nas vodi po uzkom Krstovom
drumu. Nebojmo se mržnje pojedinaca, kojim je
najjači uzrok, kako rece T. Bucle, neznanje, jer
sad pripoznaju istinu al se ne dadu u šake, što
će jednoć biti sramotom svojom prisiljeni učiniti".
Tako sokolovi tvore i zbore. Življeli!
C. g. X. — Novigradska okolica — I po svje-
dočanstvu našeg vriadnog prijatelja i odličnog
rodoljuba D. J. S. imali bismo reć, da ste u Vašem
dopisu pristrano, pače strastveno nastojali bacit
sumnju i na neke ljude koji imaju podpuno pravo
da budu zaštedjeni, a zaslužuju i bit hvaljeni
radi njihova patriotizma i čeličnosti u hrvatskom
načelu. Očekujemo zato, da sada i napram listu i
napram obćinstvu, i radi Vas samih, poduzmete
što Vam nalaže ljubav istine.
ĆČ. gg. D. I. D. i O. 1. M. — Cienimo da nam
nećete zamjerit, što smo danas hotimično pretrgli
niz Vaših Podlist,, da nadjemo mjesta prigodnomu
podlistku „Vrt Getsemanski", zgodnu za ove sv.
dane kad sviet spomiuje smrt svoga Spasitelja.
Dojdućim brojem, nastojati ćemo da nadoknadimo.
Življeli!
C. g. dop. iz Zemunika. — U pismu ima težkih
osvada, za koje mi nemožemo uzet odgovornost.
Red bi dakle bilo il preinačit, il tiskat kao pri-
obćeno, u a obične uvjete. Molimo za odgovor.
Tiskarna Ivana Woditzke.
Primamo s Pelješca, na 15 svibnja:
Mi imamo za sudca na Orebićim nekog
Kantu, da ga nema do Carigrada takvoga.
Ja s njiiu nijesam, Bogu hvala! imao posta,
nit sam dakle na nj kivan, al tim veće imam
pravo da mu djela sudim, i da ga prepo-
ručim pažnji njegovih starešina, ne bi li
Bog dao da nam ga dignu s vrata. Za danas
iznašam samo dvie tri iz torbe. Nazad dana
dogodio se, kako je obći glas, sliedeći slučaj,
kako mi ga evo prijatelj pripovieda: Na 22
travnja naš sudac primio je lstancu Mata
Ivete iz Trpnja ,,per turbato possesso". Na
24 istoga došao je u Trpanj g. Kantu da
stvar izvidi, a na 25 travnja podao je od-
sudu — protiva osvadjenim ! Istance drugih —
i o „turbato possesso" provlače se za tri
četiri godine, a Matu lveti riešena je u tri
dana?I Evala vrlomu sudcu Kantu! Ovakieh
nam bi se htjelo — a ma nam je žao da se
je do sada, što mi znamo, eto ovako za
samoga i jedinoga Mata- Ivetu postarao. Za-
što? Neki jezici pripominju: Mato je Iveta
bogat a okrivljenici siromasi. Ovi su tjerani
iz svoje kuće, a svak, tko zna kako stvari
stoje, uvjerava da nijesu krivi ni dužni ikomu.
Kako dakle odsuda ipak proti njima?!
Čujte sad drugu, koju sam od vjerodo
stojnib osoba na svoje uši čuo. Dogodilo se,
kažu, jednom nazad dana, a možda prije
ko zna koliko puta, da su neki iz 20 milja
dalečine bili pozvani na sud, pa kad su do-
šli i ponačekali se po običaju, eto im telala:
vi nijeste zvani, to jest: vi netrebate!!! Ej
gosp. sudče, zar su ljudi marva, da ih se,
navlaš iz tolike dalečine zove glavom u
vreći? Pazite što radite, jer ima zakona i
nad Vama.
Primamo: Ugledno Uredništvo „Katoličke
Dalmacije" — Dopisnik članka — Iz drage
kod Knina — tiskana u broju 35 „Katoličke
Dalmacije", — premda znade da ja često za
račun mog brata trgovca u Šibeniku saku-
pljam novac i naručbe od ovomjestnih koji
s njim trguju, i valjda mu je poznato da
sam na 29 prošlog Aprila u tu svrhu primio
od Gospode Ivana Mlinara fior. 100, od Tode
Borovića fior. 100, od Paške Požara fior. 200,
u sve 400 fior., i po dobivenom brzojavnom
nalogu izdao ih jednom ovdašnjem trgovcu,
— ipak, izvrnuo je ovaj dogagjaj i napisao
da sam ja prinudjen bio od Petra do Pavla
skitati se dok sam izbio jednu hiljadicu da
nadomirim kasu Wertheim. Radi čega, po
življem ga da izidje dokazima i imenom,
na polje.
Knin, 14 svibnja 1883.
Er me Bilić.
Nove plovitbe u hrvatskom primorju. Kr.
pomorska ugar. vlada utanačila je pogodbu
sa tvrdkom Rafajla Krajca i dr. u Senju
za uzdržanje redovitih parobrodnih saobštaja
izmed luka hrvatskoga Primorja. Tvrdka
Krajc i dr. obvežuje se, za trajanja pogodbe,
uzdržati redovitih dnevnih plovitaba izmed
Senja i Rieke, tičuć luke Novoga, Selaca,
Crkvenice i Kraljevice; i dvie plovitbe na
tjedan izmed Senja i Karlobaga, tičuć luke
St. Jurja i Jablaniee. Parobrodi poduzetnika
moraju se u svakom slučaju svratiti u Novi,
Selce, Crkvenico i Kraljevicu ko i u sv.
Juraj i Jablanac, izuzam u slučaju da u
kojoj gorispomcnutih luka nebi bilo ni
putnika ni trgovine da ukrcaš ili izkrcaš.
Poduzetnici su obvezani da svoje parobrode
uzdrže u dobrom stanju, da jih u potrebi
poprave na način da na utanačenim plovit-
bama parobrodi nezakasne, i da se skrbe
kako bi putnici na brodu uživali svaku sje-
gurnost i udobnost, i da trgovina bude u
označeno doba prenašana na odredjena
mjesta. Pomorska se vlada obvezuje platiti
poduzetnicima za uzdržanje naznačenih plo-
vitaba, za trajanja pogodbe, godišnju pri-
pomoć od 10,000 fior. Pogodba je sklopljena
za godinu dana, počimljuć od 16 tek. mjes.
Lloyd. Dne 9 tek. pai-obrodsko društvo
Lloyd imalo je obču skupštinu. Kroz g. 1882
društvo je utjeralo 645,468 fior. više no pri-
jašnje godine; a parobrodi su preplovili
75.000 milja više. Kroz istu godinu sagradilo
je društvo velika četri parobroda „Orion",
„Berenice,„Medusa i Pandora'-1-; sad se
grade Utania i Elektra svaki od 4000 ba-
eava, a kroz tekuću godinu sagraditi će se
i druga dva nova parobroda, Poseidon i
Anfitrite od 5000 bačava svaki; a da se
priskoči potrebi domaćih plovitaba naredilo
je družtvo parobrod Psyche a kupilo Albion,
kog prozvaše Pan i počelo graditi Raka,
komu će se pridodati stroj Pilada, razbiv-
šega se god; 1881 na Istarskoj obali. Stari
parobrodi Arcidvca Ferdinanda Massimiliano
i Arcidućhessa Carlotta dobiti će nove stro-
jeve i bit će upotrebljeni na brzim plovit-
bama Dalmacije. Kroz g. 1882 nije se iz-
gubio nijedan parobrod, a zametnule se neke
nove plovitbe, osobito put južne Amerike.
Konačni dobitak iznosi fior. 2,379,103.74,
od kojih odbiv svote za obaijenje vriednosti
parobrodi, za obskrbu zaklade za osjegu-
i ranje, za pričuvnu glavnicu i t. d. ostaje
I f. 1,019,152.31, od kojih će se razdieliti po
i f. 40 na svaku dionicu, a ostalo prenieti u
; nov račun. Istodobno je društvo odlučilo da
I se razpišu 12.000 novih dionica po 525 fior.
i svaka; te će društvo odsle imati 36.000
dionica sa 8.900.000 glavnice.
parižk'm „Velikim Istokom". Dogodjaji od
god. 1813 poremetili su obstanak „braće"
tramasuna. Proklestvo Pape Pia Vll, izre
čeno dne 13 kol. g. 1814, zadalo jim po-
sljednji udarac, te se ni za burne god. 1848
nijesu mogli oporaviti. Iza ožujskih dana
„brat" dr. Lewis učinio je potrebite korake
da stvori ložu „Sv. Josip", zatvorenu od
g. 1794, i bio je dobio dopust od „Velike
pokrajinske berlinske Lože-1 i prijaznu od-
luku od ministra unutrnjih posala bar.
Doblhoffa. Uslied toga loža Sv. Josipa bila
je svečano uzpostavljena dne 5 iistopada
1848 u kući grofa d' Harnoucourt, Teinfalt-
strasse br. 76, od velikog pokraj, sležkog
„meštra" „brata" dr. J. Kampmanna, u pri-
sustvu mnogih sležkih framasuna. Ovoj je
loži pripadao i dramatik dvorskoga kazališta
Anschtitz. Nu do malo nestalo je uslied iz
nimnoga stanja nakon listopadskoga prevrata.
Kad je opeta „ustav" zavirio u Austriju i
bio objelodanjen zakon od 15 studenoga 1867
o pravu sakupljanja, namjestničtvu donje
Austrije prikazaše prošnju, da dopusii po-
dignuti ložu „Sv. Josip"; ali odlukom 13
studenoga 1868 bila je odbijena prošnja,
jer se družtvo nahodilo u oprieci sa §. 18
predspomenutoga zakona, bud po pravilima
družtva vladin povjerenik nebi mogo prisu-
stvovati skupštinama. Kad bi se dakle pro-
mieniJa ta družtvena ustanova tad bi fra-
masuni bili priznani, kao svako drugo družtvo.
ovećim mjestima pokrajine, jer su takova
družtva prava blagodat za siromašnju ruku
pučanstva, jer ju pomažu, a za imućnije,
jer jim podaju prigodu da djelima pokažu
svoje milosrdje.
Sretne Evrope! Sve evropejske vojake
broje skupa 9,577,000 ljudi. Kad bi jih iz-
redao u povorku, imao bi povorku dugu
oko Šest hiljada kilometara. Da osmotriš tu
povorku valjalo bi u sav mah jašiti 22 dana
i šest sata, ili putovati željeznicom 4 dana
i 18 sata.
Carica Karlota. O nesretoj ženi pok. cara
Maksimilijana pišu iz Bruxellesa berlinskoj
Germaniji da je sasviem poludila; ali ipak
da je sad mirnija. Dojdućega mjeseca svr-
šiva 43 god. života, a ipak je već sasviem
posiedila. Belžka kraljica tri puta ju na
nedjelju pohadja. Bivša carica prohodi vrieme
šetajuć se na dugo u bašći i udarajuć u
glasovir, što joj je jedina njezina zabava.
Svake nedjelje nezaboravi pozvati na objed
kaštelskoga župnika.
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.51 —953;
dukati: 5.62: — 5.64; sterline: 11.95 % —
11.97 V2 ; london: 119.80— 120.25; banka-
note talij.: 47.50 — 47.65; dohodak aust.
u papiru: 78.60— 78.82. — Ulja sfc dal»,
prodalo po 42 fior. 100 kil.
Književna obznana. Primamo od veleuč.
g. Kaz. Stefnn:č;i:
Velecieitj. gosp. urednice ! Buduć da moj |
prevod M.-F. Maury-a „prirodni zemljopis"
neće ii»i)ći ugledati svjetla do pod konac te-
kuće godine 1883, to Vas što učtivije mo-
lim, (lk to> izvolite oglasiti u cienjenom listu
konju ste Urednikom.
Nove knjige. Izišli su ovih dana u Zagre-
bu tiskom Dioničke tiskare Osvetnici dio
VII, — Posjednuće Bosne i Hercegovine po
cesaro—kraljevskoj vojsci god. 1878. Spje-
vao već svemu narodu poznati vrli Rado-
van. Ciena ovomu svezku n, 50.
Framasuni u Austriji. Nedavno je izašla
u Beču kod L. Roznera knjiga: „Mit (lem
"VVinkelmasse" dr. Juliia Goldenberga, gdje
se na široko razpravlja o framasunima u
Austriji, koji dosad nijesu bili zakonito pri-
znani u Austriji. Izmed ostalih poglavlja
ima i poglavlje o „povjesti zabrane frama
sunstva u Austriji". Pod carevima Josipom
i Leopoldom II. framasuni su bili trpljeni,
ali već vladinom odlukom od g. 1794 bili
su ukinuti u svim austrijanskim pokrajinama,
što je bila posljedica francuzkoga prevrata.
Ali uzprkos zabrani nije jih nestalo. Provale
Francuza od god. 1805 i 1809 dale su po-
voda „braći" u Beču da se opeta približe
francuzkoj „braći", i g, 1809 kad su Fran-
cuzi punih sedam mjeseca vladali Bečom,
ustanovila se nova velika „Austrijska Na-
rodna Loža", koja je bila u odnošaju sa
Družtva sv. Vicka de Paoli. U ovom
vieku u kom se toliko deklamira o čovje-
koljublju, tješi kad se vidi kolike li je raz-
like izmed novovjekoga čovjekoljublja i
kršćanske ljubavi, koja pravi čudesa. Izmed
raznih ustanova, potaknutih od kršćanske
ljubavi, ubrojiti je družtva sv. Vicka de'
Paoli, koja toliko dobra čine ljudskoj za-
drugi. Dne 7 tek. započele su u Parizu sve-
čanosti prigodom pedesetgodišnjice odkad
| se osnovalo to družtvo, koje broji podruž-
nica po cielom katoličkom svietu. Svak
kaže: socijalizam je velika pogibelj deve-
tnaestoga vieka, valja ga uništiti; ali u
sredstvima kojim da ga satreš svi nijesu
sporazumni. „Uzmnožimo blagostanje kod
radničke ruke; podajmo joj zabava i izo
brazbe", kažu neki. Puka obmana! Samo se
jednim sredstvom može boriti proti ovoj ne-
mani, a to je vršenje kršćanske ljubavi; jer
samo se ovom siromasi podvrgnu volji /5ožjoj
a bogati budu milostiva srdca. A to je sred-
stvo upotrebilo družtvo sv. Vicka, na čijoj
je zastayi napisano: Bog i siromasi: kr-
šćansko milosrdje. U ovo po vieka odkad
obstoji, koliko li je dobra učinilo to družtvo!
Ko da prebroji nevolje i patnje, koje je to
družtvo ublažilo? Obilaziti nevoljnike i tje-
šiti jih u njihovim kućarinama, na njihovim
kukavnim posteljama i pomoću u novcu i
živežu oblakšati jim vremenite patnje i duh
jim kriepiti; eto liepoga zadatka, dostojna
kršćanske ljubavi. I u Dalmaciji ima dva
takova družtva, u Zadru od nekoliko godina,
a u Spljetu od lani. Zeleć da ta družtva i
unapried što bolje procvate, unvamo se da
će se takove podružnice osnovati i po drugim
Bol, 13 svibnja 1883.
Znamo da se brdja zlata ne hvata
i da pasji glas do mjeseca nedopire,
ter zato ne treba da ustanemo na o-
branu odličnih i Čestitih Redovnika,
značajnog i rječitog M. P. O. Mi-
škova, nadstojnika ovog samostana i
veleučenog i revnog Župnika M. P.
O. Petrinčića, kog rese najuzoritije
pastirske kreposti. Ova dva Božja na-
mjestnika, od kad smo imali sreću da
amo stupe, nijesu prestali i riedju i
djelom baviti se o našem duhovnom
dobru i napredku. Bog ih svemogući
obilno naplatio! jer mi drugo nemo-
žemo, nego da im izrazimo našu pod-
punu zadovoljnost, našu vjekovitu
harnost, i duboko naše počitanje.
No da obezbieđimo dobar glas milog
našeg zavičaja, dužnost nam se nalaže
glasno zasvjedočiti, da oni dopisi bol-
skom nadnevnicom. Što ih je ovih dana
njeka nesreena kukavica objelodanila
u „Dalmata-i" ne sadržavaju ino, već
puke laži i podle klevete.
Žalibože uvjek je bilo ljulja tisrjed
i najbolje pšenice.
Jere Vusio načelnik — Kap. Mate Karme-
lić obć. viećnik - Mate Radić obć. viećnik
— Dinko Berković obć. viećnik — Širaun
Karninčić obć. viećnik — Frane Kuiš obć.
viećnik — Nikola Karmelić obć. viećnik —
Petar Nisiteo pris. crkovinarstva — Mate
Nikolorić pris. crkovinarstva — Juraj Pe
trić crkovinar — Frane Vincenti crkovinar
-- Petar Jelčić crkovinar — Dinko Matu»
lić crkovinar — Dinko Karelović Dink. cr-
kovinar — Dr. Andrija Petrić liečnik —
Mate Marinković trgovac — Tomo Babić
posjednik — Frane Radić trgovac — Lovro
Elezović trgovac — Petar Karninčić za-
natlija — Dinko Hranotić posjednik — I-
van Dinko Radić trgovac — Ante Karnin-
čić poljodjelac — Pavao Plenković zanatlija
— Dinko RadiČić mešetar — Tomo Radić
pomorski podkap. — Frane Marinković Spa-
dić pomorac — Ante Radić p. Šimuna po-
sjednik— Nikola Turketo trgovac — Viško
Per 1' alfabeto latino.
(y. br. 36.)
Alfabeto.
Collo sfcesso intento le Osservazioni, prima di en-
trare nel aecondo periodo, conibattono 1'opinione del
chiarissimo Jagic, che la lingua degli antichi libri li-
turgici croati, prima del XII. secolo, dovesse essere la
stessa che quella dei libri contemporanei pannonici;
Opinione fondata sul fatto storico, che i ss, apostoli
slávi dalla Pannonia abbiano esteso la loro missione
fino in Croazia; e sulla inappugnabile presupposizione,
che gli stessi Santi non abbiano pei Croati apparec-
chiato libri appositi, ma diffuso quelli che servivano
pei Pannoni. Per chi ha fin qui veduto quanta sia 1' e-
sattezza critica delle Osservazioni, pare incredibile, che
qui le abbia a trovare passate all' ipercritica; si, desse
rigettano 1' opinione del prof. Jagic per la seraplice
ragione, che manchino prove dirette a sostenerla; che
cio& dell' época precedente al secolo XII. in Croazia e
Dalmazia non siansi trovati libri liturgici a confer-
marls! — I Jettori giá sanno che la perdecuzione del
X. ed XI. secolo li deve aver distrutti. — Di quello
che é piu antico del secolo XII. le Osservazioni non
tengono alcun conto, perché appartiene al rito orién-
tale ; i libri di rito romano incominciano dal secolo
XII, quindi non si ha da risalire indietro, quasi che
s. Cirillo, come, secondo le Osservazioni, peí rito ro-
mano avrebbe inventato un alfabeto a parte, avesse
anche destinato una lingua diversa, se anche non in-
teriore alia lingua dei codici piü antichi. A conferma
di che le Osservazioni vogliono trovare una testimo-
ñianza nella stessa Memoria a pag. 18, ove dei codici
croati del secolo XIV. e XV. é detto, che „quanto al
„materiale della lingua ed alia regolarita grammaticale
„meritano ogni rispetto." — Ma nella stessa Memoria,
alia stessa pagina i sacerdoti spalatini soggiungono an-
cora: „la regolarita grammaticale non é che relativa,
„non é la regolaritk dello slavo antico, ma dello slavo
„corrotto colla lingua volgare dell' época e del paese
,,in cui (i libri) furono scritti"; come avevano detto
a pag. 9 della lingua di quei codici, „sebbene slava
,,ed antiea,. non é propriamente la lingua in cui i no-
stri santi Apostoli hanno tradotto le scritture sacre".
Tutíavia le Osservazioni non possono a meno di
coneedere, che i libri liturgici croati, non esclusine i
piü antichi, siano corrotti coll' introduzione di muta-
zioni foniche e di singóle parole nuove invece delle
antiche obsolete. Questo pero si osserva, soggiungono,
anche nei codici piü antichi del primo periodo, dai
dotti annumerati ai paleoslavici, e se lo stesso é av-
venuto ai nostri, poco monta, perché non é a teme ra i
che qualche nuova scoperta possa disdire il lavoro at-
tuale. — Invero bel conforto! — Ma é poi il ch. A.
delle Osservazioni affatto sicuro dell' impossibilitá di
nuove scoperte ? — lo credo invece che il dubbio di
nuovi codici da scoprirsi valga piü pei codici di época
recente che pegli antichi, dai quali, come abbiamo ve-
duto, le Osservazioni rifuggono únicamente per timore
di quel dubbio. — Trascuriamo fra i minimi questa
incongruenza e tiriamo avanti. — „Obbiettano nellw
„Memoria, che la lingua nei nostri libri rappresenti
„una sezione apparte, dai dotti cliiamata recensión*
,,croata (Os3. pag. 22)." Come mai alie Osservazioni é
,,sfuggita questa parola e ancora sottolineata, forae per
indicarne 1' enormita ? — Oh si; la Memoria si occup»
molto della classiticazione dei codici, la quale fin qufc
le Osservazioni hanno schivato pur di accennare, seb-
bene la discussione loro sarebbe proceduta piü chiara,
ma non conducente al desiderato acopo, e percií) ap-
punto tacciono dalla classificazione. — Osservato questo
di passaggio entriamo nella sostanza della cosa.
(Sliedi.)
bilo drugog liečnika. Trećim liečnikom iz-
pade glasoviti i vriedni Dr. Vice Capogrosso,
sgoljni autonomaš, koji je slavno vojevao i
pod Bajamontiem, a on mu za milosrdje
davao samo tr. 300, a nova mu obćina daje
fr. 600.
U imenovanju Eisenstadtera pako prete-
rivaia se svaka pravica, pošto mi imamo
naših vriednih sinova liečnika i dobrih Hr-
vata; uvriedilo se ćustvo vjersko, koje na
ovaj način počelo zaudarati pukim indife-
rentizmom. U Spljetu je nabrojeno samih
140 osoba židovskih, i za volju ovih plača
se liečnik sa 800 fr., jer borme varošanin
neće zvati Židova do svoga kreveta. Na
ovaj način židovskomu življu daje se pre-
moć, a u isto doba ćuška se cielo katoličko
pučanstvo, ko da neima svojih ljudi. Jedan
u upraviteljstvu, a jedan u liečničkom osob-
lju, to su dva. A gospoda neka nedolaze
sa tolerancijom i sa čim drugim, jerbo ja
opetujem: popovi, vi ste izigrani. Dok je
pred izbor, zdravo Marko, zdravo pope,
a iza izbora evo ti Eisenstadtera. Začudno
mi je zašto u obćinskom vieću sjede naša
dva popa; kad se na ovaj način postupa. I
opet jedan dokaz, da rieči, fraze igraju ve-
liku ulogu, i da osobnosti su na prvom mjestu.
A vi popovi, koji ste se izmučili, i utrudili
i žrtvovali valja da sad ženjete... čitute.
Kad čete se jednom opametiti? Hora je;
pribrojite se, sadašnjost i budućnost u vašim
je rukama. Nepristran.
Spljet, 27 svibnja ')•
Veleštovani Gospodine Uredniče! Od ne-
koliko vremena poviruju u ,,K. D." i u
vanjskim novinam dopisi iz Spljeta, ocrnju-
jući našu Obćinu i naše prvake; i rek' bi
da je ovo uprav svrha dopisnika da odvrati
javno mnenje od stopro preporodjenoga
Spljeta i njegovih uzkrisitelja. Razumni či-
tatelji, u pokrajini i van pokrajine, koji
poznaju ljude u čijim je rukam naša ob-
ćina, neće priznati Bog zna koje ciene oniem
napadanjima, jer će uvidjeti da ono nijesu
nego pustolovna piskarenja i prazne potvore;
ali neprijatelji našega naroda i našega do-
maćega napredka one viesti primat će sa
euge! a tim više što su se uvukle u Vaš
cienjeni list, čija su čelična načela nepo
ročna.
Istini na Čast, i za našu hrvatsku stvar i
ljubav otačbine, dužnost nam je izjaviti da
oni dopisi neproizviru iz hrvatske duše, a
za najmanje domoljubne 2).
Svaki pravi hrvat i iskreni domoljub, koji
je pratio nepristrano vladanje obćine i nje
zinu djelatnost kroz ovo malo mjeseca ne-
može da nepriznade veliki napredak mate-
rijalni i moralni Zvonimirova grada, i da
ne bude haran našim prvacim. X.
Starohrvatska Imotska županija '),
22 svibnja.
Izborne sitnice. — Ne čudite se, gospodine
Uredniče, što sam ovako začestio, te dok
je još jedan dopis na putu, drugi već pišem;
ali stara imotska krv uzavrela i već je da
prekipi, gledajući nepodobštine nekih ter
nekih c. k. činovnika. — Što no je rieč
„pliva i mrav" podigla se, da još jedan put
dokaže izdajicam i izrodim, da je ovo hr-
vatski narod na hrvatskoj zemlji, hrvatskom
krvlju natopljenom, boreć se kroz vjekove
i vjekove prot dušmanu vjere i jezika, zemlje
i naroda. Ma njihov novac kolao, fukara
vikala i grdila, a c. k. činovnici agitirali i
ozlovoljioali narod, sav trud biti će jim uza-
ludan. — Kako sam Vam bio pisao zadnji
put, da je otišo dne 20 t. m. u Prolažac
s autonomašim c. k. porezni vježbenik Mi-
klauschitz, da s braćom agitira, bijaše istina.
Iz najpouzdanijega izvora doznao sam, da
je onamo stigo u 11 sat. prije podne, te
otišo u crkvu, ne da sluša sv. misu, već
da Čuje da li će ondješnji župnik propovie-
dati o izborim. Nit je jedne rieči o izborim
župnik progovorio, a po sv. misi neka tro
jica okupili desetak—petnaest ljudi, bez
prava na glasovanje, te stali pred crkvom,
da propoviedaju Muhamedovu vjeru... Dok
su se oni lomili vičuć i dokazujuć, c. k.
porezni vježbenik Miklauschitz stao uz njih
s kapom na glavi s c. k. grbom, da svojom
prisutnosću dade razumjeti, da je vlada za
njih. I sbilja, seljaci pomislili da je Mi-
klauschitz politički činovnik, poslan od c. k.
poglavara, da pazi, da li će se sviet uzpro-
tiviti njihovu govorenju. Ni glavar, ni seoski
J) Sasviem da ovaj dopis neoprovrgava poimence
nijednoga cina, navedena u spljetskim dopisima,
mi ga ipak tiskamo da se čuje i drugo zvono i
jer nama nije do osobnosti već do narodne ko-
risti. Niko više od nas neželi da se pobiju neki
čini, izneseni od naših dopisnika, a mi bismo
uprav bili sretni kad bismo mogli u svemu i po
svemu hvaliti ljude koji su na javnoj upravi u
Spljetu. Ur.
2) Varate se, dopisnik ili dopisnici pravi su
rodoljubi, koji drže da iskrenost više pomaže na-
rodu no ¡tabflšurivanje. Ur.
pristav nit iko od seoskih starešina kao ni
seljaci ne poznavahu novoga gosta, te za
to ga motrijahu začudjenim okom i čudjahu
se njegovu prisutstvu, a još vise kad ga
vidiše, da u svoj bilježnik olovkom zabilježi
nekoliko puta. Svatko će lahko razumjeti,
da je c. k. činovnik Miklauschitz otišo i
pretvarao se, da što više imponira onim
seljanim. Nakon dva sata agitacije krenuše
gospoda put Imotskoga slavodobitna, jer su
izgubila i ono, što su prije bila stekla! Me
djutim Vam mogu javiti, da se je obć. o-
praviteljstvo potužilo c. k. poglavarstvu za
nekorektno ponašanje c. k. činovnika Mi
klauschitza. Ci ni mi se, da bi danas imalo
odgovoriti c. k. poglavarstvo, inače bi se
c. k. poglavar Nasso držao sudionikom sve-
mu, i za to bio bi tužen N. P. ministru
unutrnjih posala.
P. P. Ovaj čas doznajem, da je zemaljski
odbor obznanio obćinu, da je namjestniČtvo
dvaput naložilo našemu c. k. poglavaru, da
se ima držati nepristrano, a da obćina nije
bila dužna dati nikomu da prepisuje imenik
birača, jerbo to smeta onim, koji dolaze da
vide jesu li u isti uvršteni ili ne. Dakle
c. k. kot. poglavar Nasso imao je Unrecht
kad je došo u obćinu s tri, četiri autonoma-'
šćića, s c. k. poreznim vježbenikom Mi
klauschitzem i s đnevniČarom svoga ureda
Vrdoljakom, da izposluje kod obćine, da
jim dade imenik za prepisivanje. Zar je
ovo korektno i nepristrano % X.
RAZLIČITE VIESTI.
-{- U dojdući utornik zadarska gimnazija
prirediti će svečane zadušnice nezaboravnomu
D.r Jurju Puliću, bivšemu ravnatelju iste
gimnazije; a do koji dan spomenuti će ga
se i njegovi učenici, nalazeći se u Zadru i
okolici, te će prirediti u crkvi sv. Mihovila
svečane zadušnice.
Pišu nam iz Biograda: Prošlih dana bio
je ovdje g. Beden, c. k. dvorski savjetnik,
ujedno sa g. Cipcićem, c. k. privremenim
poljodjelskim nadzornikom i sa nekim dru-
gim c. k. činovnikom. Svim tim c. k. lju-
dima u velike je na srdcu dobro našega
mjesta (kao i dobro Novigradske, Ninske,
Pažke i Silbanjske obćine. Ured.) Izašo je
preda nj g. načelnik, da ga upita kad će
uslišat želju ove obćine, da joj podadu so;
g. Beden kažu da je odgovorio, da će doj-
duće jeseni poć u Beč i tamo ustmeno za-
govarati njihovu stvar ali dotle su t
izbori, pripoviedao načelnik vraćaj uć se sa
audiencije, pa bi valjalo da za nj glasujemo,
a tad da čekamo so. — Mogu Vas uvjeriti,
g. uredniče, da će u ovoj obćini biti iza-
brani neodvisni i pošteni Hrvati, te da su
uzaludna putovanja visokopoloŽenih. osoba.
Primamo iz Novigrada: I ovamo je bio
c. k. ravnatelj financa Beden (već smo ja
vili Ured.) sa nekom drugom c. k. gospo-
dom. Kažu da će i Novigrad dobiti so (Bla
žena ta so, koja ovoga puta igra ulogu
meda. Ipak rek' bi da je neima vele u ne-
čijoj glavi. Ured.)
Prijatelj nam javlja, da g. župnik Servadei
ne samo nepristaje uz narodne protivnike,
već će se boriti uz bok poštenih hrvata.
Želimo da se viest obistini i da nam prija-
telj do koji dan bude mogo javiti, da je i
g. Servadei doprinio sutrašnjoj, ako Bog da,
pobjedi hrvatske misli.
Čitamo u Slobodi:
Primismo iz Zagreba na uvrštenje slie-
deće redke:
Velecienjeni g. uredniče!
Izazvan dužan sam po savjesti svojoj iz-
javiti, da niti sam ja ikada tvrdio, da je
g. profesor Matešan dopisnik splitski u
„Slobodi", niti je isti gospodin profesor i-
kađa meni priznao, da je on pisac onih do-
pisa, naročito pak ne članka „Split izrod" ;
pače uvjeravam poštenjem svojim, da ni da-
nas ne znam, tko je „Slobodin" dopisnik o
splitskih odnošajih.
Zagreb, 20. svibnja 1883.
Fran Folnegovtć.
Na 16. t. mj. držana je u Rimu pod pred-
sjedničtvom prefekta propagande, kardinala
Simeona, javna sjednica za reviziju grčko-
rusinskih crkvenih knjiga. U sjednicu bio
je pozvan nadbiskup Josip Sembratovicz,
grčko rimski biskup mnsgr. Stefanopolis i
dva kanonika svetojeronimskoga kaptola u
Rimu.
Prijatelj nam iz Ninske okolice piše: Od-
gonetajte mi, gospodine uredniče, čudnu za-
gonetku: putovanje c. k. ravnatelja financa
Bedena. Bio je i na ove strane i tako su j
bile medene (Bogu hvala, kad barem tamo
nije so po sriedi. Ured.) njegove rieči, da
bi ga Čovjek bio poljubio u čelo, ali u neke
žice nije krenuo, zna bo da kod većine po-
štenjakovića nepomože ni med ni so.
Primamo i rado priobcujemo:
Pregiatissimo sig. Gregorio Cantü — Orebici.
La voce sparsa ín Orebic e Trappano che
10 sia F autore di una certa corrispondenza,
che vuolsi essere stampata nella KatoliSka
Dalmacija, e una pretta calunnia.
Se a me non é dato di avvalermi della
legge onde far puniré il calunniatore, es-
sendo cosa difficiiissima a scoprirlo, trovo
di dover respingere da me come respingo
con sprezzo ed indignazione tale insinuazione
maligna. Quanto poi al fatto di cui, come
Ella mi disse, si occupa tale corrispondenza...
(izostavljarno nekoliko redaka, da ñas neza
pliene. Ur).... Ció come fatto pubblico mi
é noto, e da parte mia non posso che lo-
darLa; che se all' opposto i maligni vogliono
malignare specialmente gl' interessati, Ella
come cristiano cattolico a pari di me sk che
11 mondo é, come disse Cristo, „totus in ma-
ligno positus." Con questo pieno di stima
mi dico di Leí devotissimo
Orebici, 28 maggio 1883.
Canonico Párroco
L. M. Stvk.
Nemojmo se šaliti 1 Čitamo u ,,G. L. D.tt:
Viesti o izginutu trsju po otocira Zadarskim
potvrdjuju se. Tomu se uzrok nezna, pak
je red da se potraži i izvjestno narodu kaže.
Mi se nadamo, kako već javismo u našem
broju 13, da će uzrok biti sasvim drugčiji,
ali ta nada, ta naša želja nije dovoljna da
utaži temeljitu bojazan težaka i posjednika
prama pojavu već očitovanu. Nije dosta u
vjeravanje sa strane bilo koga da trsova
uš nije; nešto jest, a to nešto mora da se
od krije sto je, inače sumnja ostaje. Ona
gospoda do kojih je istraga veliku odgo-
vornost trpaju na se, a mi jim još jednom
velimo: nemojmo se šaliti!
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.52 — 950;
dukati: 5.63: — 5.62; london: 120.15 —
119.75; bankánote talij.: 47,55 ^' 47.45;
dohodak aust. u papiru: 78.50 — 7^.25; u
srebru: 78.65 — 7 £.50.
Dalmati nije po volji što su se izbori u
Makarskoj obavili u hrvatskom smislu i to-
mu smo se nadali, ali da će Dalmata i proti
ovim izborima izasuti punu vreću laži i po
tvore nijesmo mogli povjerovati, jer ma
karsko primorje nije nikad bilo za delije
Dalmatova kalupa. Da tamošnjim Hrva-
tima nije bilo od potrebe vladine pripomoći
da nadvladaju neke protivnike svjedoči nam
nepobitna činjenica, da su se puna dva
broda hrvatskih birača povratila kuci i ne
glasovav. Kako su se pak podnieli srbo-au-
tonoraaši-nezadovoljnici svjedoči nam fakt,
da je neki Filip Vrcan bio obtužen, jer je
kupovao glasove. Neki je naime seljak došo
da glasuje s nekom imenicom, jer da je pri-
mio 50 n. od F. Vercana, koji da mu je obe-
tao, da će mu iza glasovanja dati drugih
50 nov. 1. I. pako predao je dvojici svojih
šegrta 50 fior. da jih razdiele siromašnijim
biračima. Sto će Dalmata na ove nepobitne
čine ?
1) Upozorujemo stariju vlast na ovaj dopis.
Ured.
Primamo od g. Jakova Gelduma, župnika
u Bosoljini kod Trogira: N. Visost nadvoj-
voda Sigismund, uslied ponizne prošnje žu-
pnika, darova ovoj Crkvi f. 50. öesa radi
dne 25 svibnja u znak harnosti, bi svečano
izpjevana sv. Misa za njegovo čestito i du-
gotrajno zdravlje.
Austrijsko ministarstvo nutrnjih posala
zabranilo je na temelju §. 26. tiskovnog za-
kona u zemljani carevinskoga vieća Iskru sla-
vjanske slobode, koju srao tunedavno ogla-
sili našim čitateljim, a izlazi u Buenos
Ayresu.
Hrvati u Africi. Sloboda piše: Kako iz
Afrike u bielu Požegu stižu glasovi o su
putnicim čuvenog Stanleya, nasi Hrvati, koji
su se pridružili trgovačkoj expediciji Stan-
leya, ćute se prilično zadovoljno. Po zadnjih
viestih bijahu oko Panane, Viva itd. Pože-
ški vrli i mlad otačbenik g. Dragutin Ler-
man postao je predstojnikom neke trgova-
čke postaje. U njegovoj podekspediciji na-
lazi se i poručnik Mikić. — Obojica pišu
dnevnik. Prijatelj Lerman obećao „Hrvat-
skoj Vili" nekojih opisa. Želimo našim
zcmljacim, da u tudjini osvietljaju svoj či-
sti obraz, i prodiče ime nesretne otačbine!
Vabio obraćenje u Americi. Sithing Buli,
glasoviti vodja Indijanaca sjeverne Amerike,
do malo će postati katolikom. Katolički bi-
skup u Dokoti obratio ga je na našu vjeru.
Dojdućih dana imao bi primiti sv, svetotaj -
stva. Katolička odaslanstva u sjevernoj Ame-
rici u velike napreduju.
Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji,,
Supetar na Braču, 31 svibnja.
Danas izabrasmo šest biranih
birača, svi neodvisni Hrvati. Svake
bagre protivnici, poslie nevitežkoga
komešanja, nevitežki se i povukoše,
pređvidjajuć sramotni poraz. Žt1"
vjela Hrvatska. *)
Plovilba austrug, brodova.
Ikyab: doj. 23 tr. Aurora I. Balti
mora: doj. 14 s. Zvonimir. Bona: doj.
16 s. Elena. Bordeaux: odj. 23 sv. Lada,
k. Medanić, N. York; Tacito, k. Stanger,
Newport. Calamata: doj. 15 s. Miran.
Calais: odj. 20 sv. Emilie, k. Fianić, Car-
diff. Cardiff: odj. 23 sv. Fiume E., k.
Valčić, St. Vincent. Carigrad: odj. 14 s.
Elena D.,' k. Klačević, Trst; 16 Zviezda
Mimbelli, k. Dobrilović, Marsilja; 18 Obilić,
k. Damianović, Cork. Cette: doj. 23 s.
Antal; —- odj. 20 s. Elce, k. Dujmić, Ca-
gliari. Delaware: odj. 6 s. Nemirna, k.
Tomić, Miramichi. Goole: odj. 22 s. Eu-
phemia, Sbisa, Buenos Ayres. Havre: odj. 22
i sv. Sagittario, k. Kišelič, Sundwall. King-
ston (Jamaika): odj. 24 tr. Melchiore Vi-
dulić, k. Vidulić, Montreal. Kronstađt:
doj. 18 sv. Bice. Larnaca: odj. 13 sv.
Taganrog, k. Radoničić. Lisabon: odj. 18
s. Pošić, put N. York. M&aslius: doj. 23
sv. Aquilone. Malta: odj. 17 sv. Ophir.
Marsilja: doj. 20 s. Romolo; Artiere; 23
Pia S. Memel: doj. 17 s. Sušak. Mletoi:
doj. 22 sv. Kobilić. Newcastle: doj. 6.
tr. Filadelfija. N. York: doj. 9 sv, Amelia;
U Srećna P.; Temi; 17 Marte; odj. 11
s. Ardito, k. Milić, Lisabon. Pillau: doj.
20 sv. Neptun. Port Eads: odj. 12 sv.
Gloria, k. Župa, Reval. Bio Janeiro: doj.
30 tr. Sospir. Bio Grande: doj. 23. tr.
Ave. St. Elena: doj. 2 sv. Conte Oscar
R. St. Nazaire: odj. 21 sv. Emma, k.
Pendo, Cardiff. Snlina: doj. 15 sv. Časni;
— odj. 17 s. Giovanni D., k. Buić, Jadran-
sko more; Venere, k. Ferlau, Oran; 19 Co-
smo G., kap. Vušković, Dalmacija. Torre
vieja: odj. 11 sv. Nimrod, k. Jerolimič, N.
York. Troon: odj. 19 sv. Forza, k. Perčić,
Mletci.
Odpisi rK. b.u
Č. g. X. — Orebići — Pustite da onaj gospodin
izmišlja iz glave stvari sasviem neistinite. Naše je
Uredničtvo, glede tajne, zapečaćeno sedmerim pe-
čatom. ,,K. D.u nema nikakvoga odnaiaja sa bilo
kojom „kancelarijom". Da sto nam zdravo.
C. g. X. Makarska — Nemožemo nikako da
nadjemo mjesta Vašemu dopisu u današnjem pri-
logu:, a za dojdući broj bilo bi kasno. Oprostite,
ali smo rekli već nekoliko rieči u „R. V.". Da
smo Vam na pameti !
1) Uhvamo se da će dični Supetrani sa
ostalim rodoljubima hrvatskoga Brača gla-
sovati jedino za predloženike, koji se ne
stide zastave hrvatskoga prava. Ured.
A). Ivo Prodan, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiakarna Ivana Woditzka,
400 ragazzi e donne Albanesi, avendo i I
Turchi commesso parecchie crudeltá; ma
vuolsi che il Montenegro non accordi cosi
fácilmente riíugio.
14 giuqno.
Jeri ed altrojeri ci fu combattimento
sotto Hotti. Due mila Turchi furono respinti
colla perdita di 400 uomini, lasciando sul
campo tutte le munizioni e molte armi.
Avendo il combattimento avuto luogo
lungo la riviera del lago di Scutari, la riti-
rata dei Turchi fu protetta da due canno
niere Ottomane.
I Malisori combattono sempre con poehe
centinaja d' armati, lasciando alie vedette il
grosso del loro corpo.
La famosa discendenza dei Prenk, cosi
detti principi dei Miriditi, vuolsi abbia ri
cevuto in questi giorni forti somme di de
naro per corromperé i Miriditi, a non prender
parte all' insurrezione. Questa discendenza é
una grave disgrazia per 1'Albania; giacché
sempre dimostrossi umile serva dei Turchi.
18 giugno.
Dopo tre giorni di continuo combattimento
presso Tusi, i Turchi íurono ovunque re-
spinti, con sensibili perdite. Due battaglioni
furono costretti, per salvarsi, piegare verso
Zeta, e nella precipitosa ritirata si sarebbero
sbandati sul territorio Montenegrino, se lo
avesse permesso il cordone militare.
Case, campagne, tutto viene distrutto dal
Turco, ed ora centinaja di famiglie cattoli
che non hanno tetto né pane, e cosi sono
esposti a perire d' inedia. Si rivolgono questi
infelici alie nazioni libere, ed in particolare
ai Cattolici di tutto il mondo, onde li soc-
corrano mediante collette ; a promuovere le
quali ci raccomandiamo al giornalismo.
A S. Giovanni di Medua arrivarono due
trasporti Ottomani con truppe di rintorzo,
ma fino ad oggi non poterono effettuare lo
sbarco, perché minacciati da un corpo d' in-
sorgenti.
Giusta le avute iníormazioni, le Autoritá
Montenegrine sotto pena di multa vietano
ai propri sudditi, di nazionalitá Albanese a
pas3are i confini Montenegrini ed Austriaci,
senza prima chiedere il permesso dalle pro-
prie Autoritá.
xr^s^^rs
RAZLIČITE VIESTI.
Danas se otvorio dalmatinski Sabor. Ju-
tros u 10 sata bila je pontifikalna misa, u
stolnoj crkvi, kojoj je prisustvovalo jedno
8-9 zastupnika, većinom autonomaša i gdje-
koji srbin. Od narodne većine nije bio riiko
prisutan. U sat posl. podne N. P. namjestnik
otvorio je sabor prikazujuć mu kao pred-
sjednika g. Gjuru Vojnovića (srbina) a kao
podpredsjednika g. Mihovila Kapovića (au-
tonomaša). Oba se zahvališe hrvatskim je
zikom. Predsjednik Vojnović naglasi da Dal-
macija napreduje, jer se prešušava Neretva,
jer će se sdružiti željeznicom sa ostalim
pokmjinama carstva — i jer se otvorila
ludnica u Šibeniku. Samo po njem nazaduje
u mornarstvu — uhva se da će sabor i ovom
prigodom obratiti se na vladu Velik je
napredak što smo velikim trudom stekli na-
rodni jezik u sudovima. Govori i g. namje-
stnik a za tim je za sutra urečena
sjednica u 10 sata u jutro.
G. Pavić von Pfauenthal vladinim je po-
vjerenikom.
Otvoru je bilo prisutno tucet zastupnika;
od narodne stranke nije bilo nikoga. Glasa se
da su se uztegli, jer je i predsjednik i pod-
predsjednik bio imenovan od manjine. Sutra
po svoj prilici neće biti sjednice, jer... neće
biti dovoljno zastupnika.
Po obećanju i jer se istine mi nebojimo,
primamo i tiskamo sliedeći „izpravak^, koji
u glavnom potvrdjuje sve naše tvrdnje. S toga,
a i jer imamo posla a prijateljem koji želi
imat osobitih obzira napram starijim svojim
prijateljima i koji uz to duguje i harnost
„narodnomu" klubu, što ga je, ako i prot
volji, u Sabor proturio; ograničit ćemo se
samo na nešto malo opazaka, al koje će bit
dostatne da čitatelji uvide kako se istina
neda pokrit ljubavlju sloge, od „narodnog"
kluba nizom nerodoljubnih i nepohvalnih
djela najprkosnije i uz viku nećemo popova
srušenom. Evo sad što kaže veleč. g. Canki:
„Nijesam se lje ikad nadao, da će se o
meni, kao što evo prigodom izbora za ze-
maljski sabor, toliko baviti javni listovi —
i to na svaku ruku. Sto o meni „Dalmata"
brbljaše i brblja, malo i nikakve štete; jer
lažeu se ne vjeruje. Nego me ljuto pece,
kada ,,K. D " uavadja, da sam rekao, što
nijesam; te po neki način, kako mi se vidi,
htjela bi me zavaditi ») s mojimi starimi pri-
jatelji i borioci za narodno-hrvatsku stranku,
i prikazati, kao da sam ja nekorektno po-
') Čudno je ove Vaše mnjenje ! a priznat ćete
i Vi sami da je za nas uvrjedljivo. Znamo, da Vi
ovim potvrdjujete indirektno svoju osobitu oda-
nost „starim prijateljim", ali taj cilj ne Cm« nam
se dovoljan da nam se uzmognu gratis podmecat
ovako zlobne namjere.
stupao. — Kad je štovani D.n Ivo Prodan
došao k meni u Nin, da mi javi svoju kan-
didaturu u kotaru vanjskih obćina Zadru;
i rekao mi, kako bih želili mnogi svećenici,
da dva popa kandidiraju, i da sam ja onaj
drugi pop, o kom su se složili—ja sam se
stao najprije izvinjivati; pa' mu najposlje
odgovorio: Ako je do sloge, evo me ; ako je
za neslogu, ni spomena o meni '). Te sam
rieči opetovao štovanomu D.n Ivi Prodanu
na samom polazku njegovom iz Nina, kad
mi je nadodao: „Ako Bog da, izaći će na
dobro; vi ćete bit il cementou 2).— Jest, ja
sam obećao, da ću gledati, da birani birači
Nina budu za dva popa; ali nijesam nikako
rekao, da ću „do posljednjega časa svim
silama braniti Prodanovu kandidaturu" *).
Meni nije ni u snu bilo tvrdokorno do budi
koje osobe (a još manje do samoga sebe);
nego do načela. A da pravo kažem, za što-
vanog Prodana, izmed ju biranih birača u
Ninu, nijesmo bili nego ja i učitelj Škarpa4);
jer su ostali znali reći: „mi ga ne znamo" 5)
— pa' ja nijesam htio ni silovati ih, pošto
sam se jako bojao, da se ne bi stvorila ne-
slogat; dočim sam ja obećao i rekao: „ako
je za slogu, ni spomena o meni". — „U
subotu, dva dana prije sastanka biranih bi-
rača", jest, došao sam u Zadar, da razvidim,
kako stoje posli o kandidatih — mogu reći
ponosom — ne, da nastojim za svoju malenu
osobu, nego za načelo; jer me ovog puta
bio neki des, da bi se moglo lahko doći do
razdora 6); te da bi se izvojevano slavodo
biće preokrenulo u sramotan gubitak. Tada
sam se prijavio kod urednika ,,K. D." i
obećao, da dočim budem razumio, kako stoje
stvari (ali nijesam rekao kod središnjeg od
bora), 7) uzmognem li doći, da ću mu ka-
zati. I sbilja nijesam mogao povratiti se
k uredniku ,,K. D."; našao sam se s njim
kod dućana V. Negovetića, i tu mu rekao:
„za jednog su samog popa složni" (ne ime-
nujuć ni sebe ni njega).8) Svečano pak
izjavljujem, da nijesam rekao „ali za Pro-
dana neće nikako" 9) — niti „kad bih se ja
i odreko, bilo bi sve uzaludno, jer Prodana
neće". 10) — I tim sam se odužio svojoj sa-
vjesti, držeć za stalno, da se nijesam ni za
dlaku iznevjerio onoj : „ako je za slogu, evo
me; ako je za neslogu, ni spomena o meni" n).
pop Pavao Zanki.
*) Ova izreka nije sasvim točna, al ipak opo-
naša dosta vjerno ono što je zbilja bilo. Uzmimo
ju dakle kako stoji i držmo pri pameti i u pri-
spodobi dvie činjenice, naime rieči nako je za neslogu ni spomena o meni", i fakt da ste
Vi sada zastupnikom premda je sloga prestalal
Kako se ovo dvoje slaže? Ur.
2) Ovo, kao i sve ostalo postupanje g. Prodana,
dokazuje njegovu miroljubivost i koliko je on
svakom prigodom i nastojao i govorio i radio
pošteno, iskreno u smislu mira i Sloge,
dočim ueki „narodnjaci" ? Radili svim naporom
za neslogu i razdor; to sredstvima kakvih bi se
stidio i najbezdušniji i bezobrazniji čovjek.
Ur.
3) O tom na drugom mjestu. Ur.
4) Vi ste i učitelj Škarpa na sastanku u Zadru
predstavljali obćinu Ninsku, kako ste to sami
izjavili i klubu i nama. Kad ste Vi dakle
dvojica bili za g. Prodana a bili ste onu večer
predstavnici Ninskih birača, g. Prodan punim pra
vom ubrajao za se obćinu Ninsku. Pa gdje je,
osim toga, Vaše odricanje u prilog g. Prodanu, i
Ur.
5) Kako nam priobćiste, kad bijaste u nas na
21 tek,, to je reko sam g. načelnik. Pa eto i
on kaza „mi ga ne znamoal nije reko mi ga
nećemo, nit bi on toga bio kader reći proti svojoj
desnoj ruci, proti duši obćine Ninske, D. t\ Canki-u.
U ostalom ono „mi ga neznamo" bit će bilo pri-
vezano, od prilike, uz rieči „činite, Vi, D. Pave,
jer ga mi neznamo, (recte: nepoznamo) što Vi
učinite mi smo kaili". Nije li tako, D. Pave?
Ur.
6) Jer ste znali koliko i kako „narodni" klub
proti Prodanu rovari : u Ninu, u Biogradu, u Salih
i t. d. Nije li tako? Vi ste se bojali razdora, jer
ste valjda bolje od nas poznavali liberalsku dušu
nekih „narodnih" ljudi, spravnih da glasuju i za
autonomaŠa, radje nego za „predvoditelja kleri-
kalaca i pravašau D. Ivana Prodana. Ur.
7) Prostite, veleč. D. Pave, Vi se valjda dobro
ne siećate. Vi ste kazali u uredu „Kat. Dalm.",
da ste bili na odboru, al da nijeste mogli s ni-
kiem govorit, jer da klub drži sjednicu, te da
se mislite povratit, kad se sjednica dovrši. Nije
li tako? Ur.
6) A i čemu bi imenovao, kad se samo po
sebi razumije, tko je taj „jedan"? Ur.
9) Ovdje ste zlo prostili „K. D." ; ove rieči
nijesu navedene k6 rečene g, Prodanu, nego g.
Dejanu, jer ste Vi i s njim govorili. Ur.
10) I Ovo nije u „Kat. Dalm." navedeno ko
Prodanu rečeno. Ur.
n) Dragi D. Pave, i ovim završujete ? A gdje
je još ono cielo brdo dokaza, ona duga po-
vorka navoda, onaj niz izreka što ostaviste ne-
taknut, i koji je konačnom, gromkom osudom
nedičnog, nerodoljubnog, izdajničkog postupanja
nekih „narodnih" ljudi proti hrvatskoj misli i
svećenstvu? Nego, Vi imate pravo! nijeste dužni
svojim rukama prat tudje ljage. I tako ste se preveć
njima za ljubav izložili. Intelligenti pauca.
Pr< c. G. Don Pavlu Canki-u
narod. zast.
Zadar.
Prije četri-pet dana pozvao me na ulici
neki narodnjak da mi kaže kako je na
rodni klub pristao uz Vašu kandidaturu s
toga što su blizu izbori za carevinsko Vieće,
te mu je od potrebe da držite na okupu
narod, pa je želio da budete u neprekidnom
i tiesnijem odnašaju s njim. Sudeć po Va-
šem „izpravku" malo više priobćenu, naro
dni klub može biti zadovoljan. Vaši „stari
prijatelji i borioci", kako no Vi kažete, još
su Vas čvršće užase privezali i promatrajuć
stvar s toga vidika podni pošto se nečudim
Vašemu „izpravku".
Vi nijeste mogli neodužiti se svojim sta-
rim „prijateljima i borcima", ali opeta njima
za volju Vi nijeste htjeli ni slagati; i s
toga s Vašim vješto izvedenim pismom po-
put one osobe u nekom talijanskom igro-
kazu plivate „žra il si e il no"1, da prvim
ugodite a drugim se nezamjerite. Da je ta-
kav par force položaj malo škakljiv, to je
priznalo Urednićtvo i s toga Vam je pono-
vno ponudilo da uztegnute „izpravak", Vi
nehtjedoste a oolenti non jit injuria, svakako
i mi imamo pravo da branimo naše osobe.
Tvrdite da ste, kad se prvom sastadoste
sa D.n Ivom, izjavili mu: ako je do sloge ;
ali popovi u pratnji D.n Ive znali su meni
višeput pripovjed iti da ste Vi jamčili za
Nin. Kažete suviše da nijeste obećavali da
ćete do posljednjega časa svim silama bra
niti Prodanovu kandidaturu i da su izvan
Vas i g. Škarpe ostali birani birači znali reći:
„mi ga ne znamo". Prepuštajuć na stran
sva druga obetavanja. Vi ćete se dobro
spominjati kako sam ja bio kod Vas u Ninu
u četvrtak prije saborskih izbora i kako ste
mi Vi prije objeda obetavali da ćete sa
sa svojim do posljedujega časa braniti Pro-
danovu kandidaturu, a da ako na posljedku
vidite da ste ostali u manjini, da nebude
razdora da ćete se pridružiti većini. Ova
sama Vaša izjava, ostavljajuć ostala što smo
onoga jutra spomenuli, zadosta je da Vas
smete u tom Vašem plivanju „tra il si e il
no". Ali tu ima još nešto. Za objedom bi-
rači najsvečanije su izjavili da neće izdati,
a malo za tim da će čvrsto uz Vas
Stati, dapače jim Vi spomenuste da ćete u
subotu poći u Zadar da vidite na čemu ste,
a za tim opeta u ponedjeljnik da ugovarate
na sastanku. Svi Vam dadoše vjeru da
će biti uz Vas i što Vi učinite da su
zadovoljni. Vi ste dakle i gosp. Škarpa
one večeri zastupali Ninjane i to sa neo-
graničenim povjerenjem sa njihove strane.
Tvrdeć dakle sada da svi nijesu bili za
Prodana, Vi nam na svu silu utisnujete u pero
ove dvie hipotezi: ili ste Vi one večeri o-
dustali od zadane rieči i protivili se njego-
voj kandidaturi ili su Vas Ninjali izdali;-
ali nije ni jedno ni drugo, neg treće, a to
je da ste Vi obvezani svojim „starim prija-
teljima i boriociraa" pa biste jim htjeli u-
goditi, ne tvrdeć ni da su bili ni da nijesu
bili Ninski birači za Prodana. — Kako je
tad stalo o kandidaturi Prodanovoj svjedoči
i to što ste mi onoga jutra rekli: „U su-
botu ću doć u Zadar a kašnje do ponedjel-
nika morati ćemo do potrebe slati ulake, da dogovorno budemo mogli postu-
pati;" - dakako toga nije bilo od potre-
be, jer Vam je u subotu odrješito narodni
klub izjavio: Prodana nećemo!
Na posljedku Vi kažete: „svečano pak
izjavljujem, da nijesam rekao „ali za Pro-
dana neće nikako" niti „kad bih se ja
i odreko, bilo bi sve uzaludno, jer Prodana
neće." Imate pravo kad kažete da nijeste
rekli g. Prodanu, ali je ova izjava bila su-
višna, jer g. Prodan toga nikad nije ni ka-
zao; to je bilo napisano u članku pod ko-
jim sam ja bio podpisan, a ja, vidite, sad
opeta tvrdim da ste mi to Vi (ako ne
uprav istim riečima doslovce, ali je to bio
smiso Vaših rieči) izjavili; i to u subotu
poslie podne. Ako želite potankosti evo me,
ali se spomenite da i u subotu u jutro kad
ste izašli iz Uredničtva Narod. Lista su-
sreli ste neku osobu kojoj ste po prilici isto
izjavili. U ostalom metnite ruku na prsa, pa ako po duševnosti možete reći da Vam o tom odbor nije ništa rekao (biva da neće Prodana) bra-nite ga koliko Vas volja, plivajuć ,,t»-a il si e il no"; ali ako Vam je sbilja to odbor rekao, kd što je, ako ste Vi to izjavili pred više osoba, ni svi „stari prijatelji i borioci" ne bi Vas imali navesti da jim za volju istinu nogama tarete.
A. Dejan.
Nicolb Comm. e Cav. Giuriceo I. R. Con
sigliere Aulico in riposo, dopo breve e pe-
nosa malattia cessava di vivere in Vienna
il 21 del mese corrente.
Fondatore e benemerito Presidente di
questa Società Cattolica inñuiva, e col pro-
prio peculio, e con quello da altri raccolto
ail' istituzîone dell' Asilo delle Orfanelle, e
non mancava sebbene lontano d'inviare il
I suo obolo ad altri scopi di carità.
Eminentemente cattolico quantunque in
posizione sociale elevata, pure non si ver
gognava di addimostrarsi taie pubblicamente ;
magistrato integerrimo interpretava la legge
mitemente, e non mai con troppa severità.
Collettore generale prima in D&lmazia, poi
nell' Austria-Ûngheria della Propoata Provvi-
denziale inscriveva e faceva inscrivere mi
gliaja e migliaja di nomi.
Riposi in pace ! X.
Uzprkos tomu što je narodna stranka u
većini, bio je odabran predsjednikom Sabora
srbin Vojnović a pod predsjednikom auto
nomaški zastupnik g. Kapović. Intelligenti
pauca.
Jučer se svečano otvorila pokrajinska
bolnica za umobolne u Šibeniku.
Dne 16 tek. bile su svečane zadufcniće u
stolnoj Dubrovačkoj crkvi za pok. Dr. Jur-
ja Pulića.
„ Slavo srbšt ina". Čitamo u posljednjem
broj u n N. L." članak „Izbori ovršeni". Tu
ima i „najdjavoljskijih ambicija", i „najcr-
nije strasti" i „lažnih kleveta" i „crnih laži"
i „pravih infamija" i „najpodlijih izdajstva"
i t. d. i t. d., ali uzalud čekamo dokaza
proti lozinkama: Nećemo popova i ne ćemo Prodana.
Krupa je otukla sela Sveti Martin, Novo-
selo i Povije na Braču. Tako je jaka bila
da su stakla pucala. I na Bolu je bilo o-
gromne štete.
Primamo sa Silbe : Naš načelnik nod sru
Šene kuleu kako mi pripoviedaju neki prija-
telji, izrazio se višekrat, da će odsle i goro
tlačit ovo pošteno i dobro pučanstvo. (Nek
pamti da tko što djelje preda nj pada, i što
se više bude penjao da će pak niže pasti.
Uredništvo).
Iz Janjine, 16 lipnja: Sad, hvala Bogu,
kod ove oružničke postaje imamo dva titu-
lira vodje, t. j, gg. I. Miana, koji je ovdje
zapovjednikom od nekoliko vremena, i S.
Rošića, zamjenika zloglasnog J. Katušića.
Koli jedan toli drugi, uz revno vršenje svoje
dužnosti, osobe su tako skladne i udvorne
naprama obćinstvu, da ih svatko iskreno
ljubi i štuje. Da, ovakih nam se hoće oruž
nika, koji su valaj i samoj starijoj vlasti
na čast.
Kod Vrboske uhvatili su na 13 t. mj. ve-
likog morskog psa. Isti dan ribari su spazili
i dva druga. Na oprez !
PoŠtarske štedionice ustanovljene su i kod
poštarskih ureda: u Blatu, Hercegnovom, Vi-
njercu, na Korčuli, u Imotskom, Kistanjam,
na Pagu, u Prčanju, Smilčiću, Donjem Sto-
livu, Trpnju i Vrboski.
Darovi. N. V. Car darovao je bratovštini
Gospe od Karinela u Makarskoj fior. 50.
Oberdankovi drugovi. Dne 1G tek. pred
Innsbrukskim porotničkim sudom bila je raz-
prava proti Josipu Sabbadini, komu je 28
god., a trgovac je iz Vidina (Udine) u Ita-
liji. Razprava je bila sasviem tajna. Na je
dino pitanje, da li je on sukrivac u Ober-
dankovu pokušaju caroubojstva, odgovoriš«
porotnici sa 9 proti 3 glasa, da jest; ta je
bio osudjen na smrt.
Hrvatsko pjevačko i glasbeno drultvo „Du-
nav" u Vukovaru priredilo je za dan 23
tek. pod ravnanjem svoga likovodje Jos.
Brandeckera Koncert s plesom, čist prihod
namienjen je nabavi društvenoga barjaka.
Cifuti — sudci. Osječki trgovac Dragu-
tin Bartolović nedavno je bio saslušan kao
strukovnjak kod suda u Osjeku, te je i
mao položiti zakletvu pred pristavom Spi 1-
lerom. Ali buduć da je Spiller čifut d.r Bar-
tolović izjavi da neće se zakleti, jer da nm
njegova vierska savie3t zabranjuje da zakletvu
položi u ruke čifuta. Uslied toga Bartolović jo
bio osudjen od osječkoga sudbenoga stola na
sto fiorina globe. Proti toj osudi uložio je
Bartolović utok na kr. banski sudbeni stol n
Zagrebu; boji kao sud druge molbo naredi
drugome sudcu da primi zakletvu g. Bar to
lovića. Ova načelna odluka banskoga midbe
noga stola biti će dragovoljno primljeua od
men do kamena polača. Srdce darežljivo,
krstjanski pobudjeno, neuzkrati tko što
i kako može. Sakupi se lippn svota, ko- tra.
joj se pribroji zaostavština pokojnoga,
svake spomene vriednoga 1\ Plenkovića,
uzmnoženo prasjajnim darom Nj. C. K.
Apostolskog Veličanstva. \'u i sa svo-
tom od preko dvie hiljade forinta opet
se nitko neusudi na čistac izaći, dok na-
pokon vrlo štovani gospodin M. Čović-
Plenković, što ponukan prijafeljim, što
iz svog vlastitog i bogeijubnog nastoja-
nja živo se zauze za stvar i bi nabavljen
mramorni oltar iz Mletaka. Gospodinu
Coviću, komu Bog Svemogući nagradio
Svojim obilatim blagoslovom u zdravlju,
sreći i svakom duhovnom zadovoljstvu,
sugradjani imaju radi toga biti harni, jer
je vlastitim trudom brižno nastojao, kao
oko svoje vlastite stvari, da i još više,
jer imao pred očima da je crkva za sve
uas zajednička trpeza Gospodina našega.
Oltar je u rimskom stvlu, veličanstven
i baš svak nepristran sudeć po okoluo-
stim priznati mora sve dobro i liepo.
Nuto dakle gradjani Drniša! u hilja-
du prigoda zasvjedočili ste i dokazali
svoju odanost i ljubav Crkvi i vjeri svo-
joj; znate i sami žrtve, koje dosada do-
prinesoste u podizanju ove kuće Božje.
Vašimi milodari i drugih prejasnih do-
bročinitelja evo zgotovi se Oltar — ue-
sustajmo na sred puta — uprimo još
dok ovaj Oltar uresimo onako, kako
će biti dostojan da se na njem prikaže
sv. Žrtva.
Sugradjani! jedino od Vaše kršćanske
ljubavi, od Vaše uvjek zasvjedočene da-
režljivosti zavisiti će da što prvo Nje-
gova Presvietlost Gospođin Biskup Fosko
dodje blagoslovit Crkvu i prvu sv, misu
u njoj odpjevati.
Veselimo se danu tomu, jer ćemo za-
svjedočiti da nam u grudih bije srdce
katoličko, da nam je nada sve mila Crkva
i vjera naša, da smo sinovi onih pradje-
dova, koji su i krv svoju za vjeru, Crkvu
i dom svoj prolievali.
U to ime Bože pomozi i najmanji dar
biti će sa zahvalnošću primljen u Mnogo
poštovanog Nadžupnilca. Svaki početak
jest težak — Svladajmo slogom ove po-
teškoće, imat ćemo obilatu nagradu od
Gospodina Boga, a utjehu u srdcu, jer
učinismo sebi i potomcim. X,
strasti složno se i napetimi silami zau-
zmu za dobrobit zapuštenog nam Supe-
č—Vidok.
Grohota, na Šolti, koncem rujna.
Na 2 t. mj. velezaslužni župnik pop
Jozip Perasovie podieli svoj oprostni pa-
stirski blagoslov ovoj župi, poprativ ga
tako jezgrovitim govorom, da je svaka
duša o.l prisutnih niz lice gorke suze
prolievala. Ostavi nas na 7 t. mj. od-
praćen od svojih drugova Mn. p. gg. Žup-
nika svih ostalih prijatelja, i množije
nagomilana pučanstva, poslie same go-
dine dana svoga boravljenja u ovom mje-
stu. Radi njegova neumornog rada na
polju duhovnomu i na materijalnomu,
Grohote ni cieli otok neće mu nigda u-
spomene pometnut. Nekim smućivcim i
sebičnjacim poštovani Perasović bijaše
trn u oku; s toga jer bijaše pravi ro-
doljub, iskreni hrvat, propovjedaše rieć
Božju, karajue nevaljalce koji htjedoše
da Crkvu i njezina dobra upropaste. U
ovo malo vremena svoga boravka medju
uami mnoge obitelji jeučuvao od kamat-
nika koji su ljuta naša rana, jer su
mnoge obitelji na siromaštvo doveli i iz
kućišta protjerali.
Na mjesto vriednog Perasovića dobi-
smo mn. pošt. Dn. Antu Matijaču; koji
će sa svojom hrabrosti i iskrenom rječi-
tosti prodičit se ko svagdje..
Pošteni Soltani.
DOMAĆE VIESTT.
Večeras pri zaključku fista primismo
sljedeću radostnu brzojavnu viest iz Ma-
karske: „Danas posije tri dana žestoke
borbe hrvatska stranka u tfećem tielu po-
biedila ogromnom većinoi& uzprkos sva-
kojakim spletkama. Izbori su drugoga i
i trećega tiela odgodjeni: Živilo makar-
sko primorsko poštenje.* H.
* * *
Supetar, 20 listopada.
Ako i kasno uvjek na vrieme. Supe-
trani od pamtivjeka goje osobito bogoljub-
stvo prama S. Bogorodici, zato se nije
ni čuditi kako se oni ozvaše odmah glasu
sveobćeg nam pastira Pape Lava XIII.
odnosno na njegovu zadnju okružnicu o
Sv. Rožariju. Netom naš privremeni mno-
gopoštovani župnik pročita i iztumači
okružnicu S. Otca, ganuše se svi prisutni
u crkvi, preradostni što jim je pružena
prigoda da počaste milu Obraniteljicu i
Pomoćnicu. Svake je večeri crkva dub-
kom puna čeljadi svake dobe i stališa,
te velikim bogoljubstvom i vrućim srdcem
moli se sveta krunica da se pak primi
blagoslov Presv. Sakramenta. Jer pako
bijaše preporučio S. Otac da se ove go-
dine proslavi čim svečanije blagdan S.
Ružarija, to se je naš vriedni župnik D.n
Luka Papafava sbilja zauzeo bio iz svih
sila da sve izpane toga dne po želji Sv.
• Otca. Već prije njekoliko dana — uz
pripomoć mnogo poštovanog D.n Ante
Vitaića I. pomoćnika — on eumorno se
je brinuo i uznastojao da se čim sjaj-
nije nakiti oltar Majke Božje. Čitava cr-
kva izgledaše veličanstveno kao možda
nikad prije. Svuda se razlievao miomiris
raznog cvieća, izmed kojeg se izticalo
množtvo razsijanih svieća; svuda obuji-
malo oko izključivo ljepotu i veličanstvo.
Već od osam dana sva zvona navieštala
puku nastojeći blagdan. Kad u oči sa-
mog blagdana najedanput oblaci se stali
nadvijati nad Supetar pa stalo kišit kao
iz kabla, što je dakako razžalostilo na-
rod koji naslućivaše da bi i sutra moglo
isto biti. Nego čovjek umuje a Bog bo-
guje; netom puče zora zasja na nebu ve-
drina da nebijase do daleka vidjeti ni o-
blaćića. Namah brodovi izvisili zastave
a medju inimi sjali hrvatski barjaci, pu-
čkog hrvatskog družtva i odvjetnika D.ra
Vicka Karlovca. Svakomu je na licu iz-
ražena neobična radost i veselje. Veliko
množtvo svieta pristupi toga dne S. Sve-
totajstvim. U deset sata odčita svečanu
misu u trojku m. p. D.n Ante Vitaić
preko koje je naš vriedni i revni župnik
držao prigodno slovo. Posije podne pako
bi obhod s prilikom Majke Božje. Pred
kipom je jedna djevojčica u bielo obu-
čena nosila svilen barjak, a dvie su opet
neprestano prosipale raznobojnog cvieća,
dočim je 12 drugih pratilo sv. priliku —
Tko da opiše pako bogoljubstvo puka
pri tom obhodu? Da, bogoljubstvo i sa-
učešće puka bi izvanredno, samo Što od
obćinskog upraviteljstva neprisustvova već
sami jedan prisjednik! Ah da bi
Blažena Dieva podielila milost da pre-
stane jednom razdor koji kuži ovo mje-
sto. da otvore napokon oči oni koji su
Hl.li uzrokom, te odstraniv osobnosti i
Žrnovo, oO rujna.
Moljeni ste č. g. Urednice obielodaniti
ovo malo redaka u- Vašem cienjenom
Listu, na čast istini, e da se jednom
Uvjere oni koji su postavljeni na krmilo
ovog puka, da je njihova poglavita du-
žnost u cieni držati ono, što je puku na-
šemu iza Boga najdražje, t. j. mili mu
jezik.
Ima već nekoliko vremena da naša
narodna obćina, ako se takova u faktu
može nazivati, siplje nam oglase na ta-
lijanskom jeziku, uzprkos duhu kojim
svak diše, duhu hrvatskomu.
Možda rečena gospoda neznadu, da u-
vriedit puk u svom jeziku, znači isto ko
uvriedit ga u najsvetija njegova prava?
Mnogo puta namjerili se vidjeti gdje
ovaj puk sakupljen pred crkvom čita ka-
kav talijanski Oglas, da upozna naredbe
u istom sadržane, pa pošto neko vrieme
zablenuto u hartiju očima gledao a ne
razumio ni slovca, ide nazad i upituje
jedan drugomu: što je ono!! a što je
0110 ! !!
Evo gospodo, koju korist donosi Vaše
nehajstvo, čim se služite jezikom kojim
puk negovori. Spomenite se jednom da
smo i mi sinovi premile nam majke Hr-
vatske, i kao takovi nemožemo podnieti
da se tlače naša prava i sladki nam je-
zik. Nemojte da ove naše tužbe budu
vaviek „glas vapijućega u pustinji" ko
što su došle bile.
Njcki rodoljubni Zrnovci.
Vlada je prošlih dana popunila po-
krajinsko učionsko viefo- imenovav na
mjesto profesura Boglića, koji je pošo u
mirovinu, ravnatelja zadarske niže realke,
gosp. Škaricu. Škarica autonomaških
ćustva i osim toga prijatelj njemačkoga
jezika, te se odlikovao u nekim preda-
vanjima u kazinu zadarskih častnika. 0-
soba dakle prikladna za današnje doba,
* *
*
Napokon je bio uvede« hrvatski jezik
kao naukovni u pučke učione hrvatskoga
Trogira.
* * *
Jučer su započeli izpiti uzposobljenja
za učitelje pučkih i gradjanskih učiona.
* * *
Pozovu Pišu iz Bosne da će grč.-
ist. mitropolit Sava Kosanović odgovoriti
novim pismom na poznati odgovor presv.
nadbisk. Stadlera i presv. Buconjića. U
odgovoru da će mitropolit Sava Kosano-
vić dokaži vati nevaljalost rimokatoličke
vjere i njezinih sljedbenika! Pozorov do-
pisnik opaža da su presvietla gospoda
katolički biskupi u svojem odgovoru u
nekoliko zabasala, što su predbacili isto-
čnoj crkvi „šismu ili hereziju" i da nije
prava božja crkva. Kakav list, takvi i
dopisnici!
* *
Mladci Misa. Na 28 tek. zaglagolati
će prvom, u svom rodnom mjestu Du-
bašnici, novoredjenik Dn. Tomo Bogović,
koji je lani ovdje dovršio bogoslovne nau-
ke. Sretno i čestito!
* * *
Tunedavno istarski namjestnik barun
de Pretis išo u službeno putovanje, da
širi njemštinu. Pišu iz Materije da je
tamo pitao obćinsko zastupstvo, pozna li
njemački jezik. 0 pučkoj je školi pitao
učitelja, znadu li djeca i njemački, a kad
mu ovi odgovorio da malo ili ništa, on
ipak stade neke izpitivati. Pretis dakle
sliedi tjerati njemačko-središnjačku pro-
pagandu pod pomirljivim Taaffeovim mi-
nistarstvom.
* % 4;
Glagolica. Pišu nam iz Dubrovnika,
da se med dubrovačkom duhovnom mla-
deži veoma razbudio zanos za glagolicom.
Napried mlade sile!
Šolta, 1 listopada.
Dopisnik „N. L." u broju 71 ove go-
dine rekao je ako ne ugodnih barem
krupnih istina glede «oltanske obćine, ali
je svalio krivnju samo na tri osobe, koje
bi se namećale pri budućim izborim, a
ne spomenuo da je sadašnje obćinsko o-
praviteljstvo dobavilo dotopuha magjara,
te je jedino zahvaliti onom bivšem fa-
bricira ako se napokon odrekao mastue
plaće i daljeg boravka na Šolti. Izbavili
smo se, istina, ogromnog nesmisla, imati
na katoličkom otoku u hrvatskoj zemlji
liečnika protestanta magjara, pa što smo
dobili ? mlada neiskusna čifuta! Nu pošto
je stvar učinjena, vi koji ste ga dobavili
nastojte da taj čovo, koji pobire mastnu
plaću, vrši dužnost svoju prama vašim
potrebam a ne po svojim liirim. Gospodo
obćinski viećnici, župnici i pučki učitelji,
vi sti jedina inteligencija otoka, sad u
početku nedajte se zavesti, jer kašnje
jadikovati, izuzam što Vam nebi prudilo,
izvrglo bi Vas smiešicam naroda.
Dobro reče pomenuti dopisnik, da pri
nastavšim obćinskim izborim, hoće vam
se na upravi ljudi mirnih, pametnih, du-
ševnih i čestitih Hrvata. Dakle stara au-
tonomaška prirepina, pa bio i velikaš, nije
za šoltane, kao što nije za načelnika čo-
vjek koji nebi znao podpisati ili na što
svoj podpis stavlja. Da se poluči cilj ne-
valja pustiti da itko od opraviteljstva
bude tajnikom, jere to je protiva zakonu,
što nije duševno; svakako neka vam ne fali
u vieću koji svećenik i učitelj, jere su
ti neobhoduo potrebni u pregledanju ra-
čuna, barem za sada, a kod njih jedino
ćete naći gori navedena svojstva. Otok
moralno i materijalno nazaduje, te ste u
priekoj nuždi pozabiti stare zadjevice, a
složno sporazumjeti se ako ozbiljno želite
dobrobit vašu. —«—
* * *
Peder Lloydov dopisnik sa Cetinja
javlja dne 12 o. mj. da se ustaše, oko
3500 duša, koji su uskočili iz Boke ko-
torske, nalaze sada stranom u Banjanim
i Nikšićim a stranom u Vanojiviei i Pod-
gorici. gdje svaka glava dobiva radi po-
manjkanja radnje oku žita: dočim su vo-
dje internirani u Danilovgradu i dobivaju
danomice fiorin. U Boku Kotorsku po-
vratilo se je sa svojim obiteljima dosad
sve skupa 170 ustaša, koji su uskočili
iz Ubla i Orahovca,
Hercegovački vodje ustaša, koji bijahu
internirani u Nikšićim, umakli su pred
petnajst dana, te — kako javljaju ovamo
iz Hercegovine — su četiri jake čete.
svaka od kojih ima 400 dobro oboruža-
žanih ustaša. Te čete sastoje stranom od
prijašnjih ustaša, a stranom od bjegu-
naca. Vodje tih četiriju četa jesu: gla-
soviti Stojan Kovačević, Košta Čengić-
Aga, Salko Forta i Crnogorac Ivanović-
Lipovac, bivši ruski častnik. Pomenute
čete četuju u okolici Nevesinja, Trnovice,
Gačkog i Bileka, oružje su dobile stra-
nom iz Crnegore, sferanom iz Novogpazar-
skog sandžaka , a živež si same priskr-
bljuju u Novopazarskom vilajetu.
*
* *
Presv. biskup Posilovi6 u Pešti. Listo-
pada g. 1858 17 pitomaca bilo je od-
pušteno iz pazmanejakoga sjemeništa u
Beču, koji su se razišli po Ugarskoj i
Hrvatskoj, ali prije se dogovoriše da će
se poslie 25 godina oni koii budu živi
sastati u Budimpešti. I sbilja dne 17
tek. sastala se njih devetorica po ob-
reci; Četvorica su bila umrla a četvo-
rica zapriečena. Tzmed jubilaraca najveće
se časti dostao presv. senjski biskup Po-
silović, koji je održao besjedu i došo u
Budimpeštu.
* * *
Odbor, koji je sakupljao prinose za
spomenike pokojnih članova zagreb. hr-
vatsk. kazališta, Josipa Freundenreicha i
Marije Bajze-Slavik, javlja da su spome-
nici već postavljeni na središnjem groblju
i da će se odkriti na dan Svih Sveti.
Premještene su na središnje groblje i
kosti sa spomenikom pok. Plemenčića.
* * *
Slobodi pišu iz Zagreba: „Dne 18 t.
mj. bila je trojica sveučilištu ili gradjana
pred g. Rambergom i molila ga da di-
gne naredbu, kojom je bilo zabranjeno
sveučilištnoj mladeži držati komerse. G.
povjerenik primio je vrlo prijazno gg.
izaslanike, te im je odmah dozvolio da
mogu obdržati sastanak na 10 t. m.,
kao na dan instalacije novo izabranog
rektora. Ujedno je obećao, da će dati
razgledati spise sbog kojih je ona pr-
vašnja naredba izdana, te da će po svoj
prilici povratiti slobodu sastajanja sveuč.
mladeži. — G. povjerenik reče, da je i
on bio djakom, te da zna kako je mla-
dost puna plemenitog zanosa, zato da ne
treba proti njoj poduzimati tako strogih
mjera. — Kad smo čuli tu viest i ne-
hotice smo pomislili na „narodnjake",
koji su za svoje vladavine izopačili naše
odnošaje tako, da nam ide sve naopako.
Tako evo mi uživamo više slobode pod
absolutizmom, nego li je uživasmo pod
ustavnom vladom. 0 hrvatski narode!
dokle će tvojom sudbinom upravljati
ljudi bez pravca, bez programa, bez srd-
ca. bez poštenja, ma jednom rieči: do-
kle će te izdavati i upravljati „narod-
njaci?".
* * *
Barun Ožegović i Ivan Bartolović. hr-
vat. zastupnici, odrekli su se zastupničke
časti na zajedničkom saboru.
A
„P. L." pišu iz Cetinja da po služ-
benom izkazu turskog poslanstva na Ce-
tinju izselilo se je iz Bosne i Hercego-
vine, i to iz prediela Bihaća, Travnika,
Banjaluke, Tuzle, Višegrada, Sarajeva,
Visoke, Bjeline, Žepča, Gradišta, Gačkog,
Fojnice, Foče i Mostara samo ove go-
dine 6000 Muhamedanaca u Carigrad.
Svoj imetak prodali su u bezeienje, a jer
u Carigradu ne mogu dobiti pristaništa
ni zaradbe polaze u Aziju.
Prijatelj iz Senja javlja Slobodi da je
imao priliku viditi 5—6 ekspedicija po
30, 40 do 60 i više Muhamedanaca iz
bihaćkoga okružja, koji su sve svoje za
bud pošto prodali dapače nekoji su na
vjeru dali svoje zemlje, na prostu rieč,
i bježe u Carigrad, gdje se nadaju od
Sultana dobiti zemlje i stoku. Svi se tuže
na upravu i sud.
Bosansko-hercegovačka vlada ne da im
izseljivati se drugim putem [van ili na
Trst, na Zadar, ili na Brod. Do sad
davalo im put bezplatno, a kad navalio
narod bježati, uzkratili mu to, dapače i
istu polakšicu za putne karte.
ZR,a.zlio±te -viesti.
Ghtsbcno Dionisovo nlm. Svakomu je
poznato kako možeš ćuti operu, koja se
pjeva ii. pr. u kazalištu, ;iko j¿ kazalište
sdruženo telefonom sa t.< jim stanom; ali
da čuje! glasbu i pjev «1<» ¡ad je bilo od
potreba da prine-n-š uhu t I- lonsku spravu.
Eto ode sad i ta dosad u Saki Protusie-
vić, iz Varšave, izložio je u ruskom o-
dielu bečke izložbe, u posebnom paviljonu,
spravu mikrofon, koju nazvaše glasbenim
Dionisievirn uhom. Ta sprava prenaša
glasbu iz nekog odaljenoga mjesta u re-
čeni paviljon tako, da nije od potrebe
da slušaoci prinašaju k uhu telefonske
sprave, već je dosta da su u paviljonu
nalaze, te čuju glasbu, koja na sve strane
paviljona odjekuje. Dakako sprava još
nije usavršena, ali kad se dotjera do sa-
vršenosti, moglo bi jedno te isto družtvo
pjevati operu u Zadru i Šibeniku; jer već
sada sprava Protusievićeva prenaša gla-
sbu na 50 kilometara.
* *
Nihiliste. Nihilistička stranka priliepila
je prošlih dana po Petrogradskim zido-
vima sliedeći proglas: „Prevratni ruski
odbor jednoglasno je odlučio, da se
smrtna kazan izrače proti Aleksandru III.
— Odgoda, koju smo mi bili podielili
Aleksandru III, i o kojoj je bio obavie-
šten od naše strane i kroz naše glasilo
Narodna Volja, protekla je neučiniv vlada
niti jedan korak da doskoči nevolji i po-
trebama puka. Mi možemo jamčiti da
ćemo uzprkos naših neprijatelja postići
naš cilj."
* * *
Nove knjige. U tiskami g. J. Flori u
Dubrovniku tiskana je tuskoro pobožna
knjižica „Duhovne pjesme i molitve".
Sastavio ju je revan i učen svećenik Ko-
torske biskupije i namienio ju školskoj
mladeži. Knjižica ima 54 strane.
Slobodarke. Mladi pjesnik Aug. Ha-
rambašić poznat radi svojih Ružmarinka,
koje su već dostigle treće objeladenjenje,
tiskao je prošlih dana svoje Slobodarke,
rodoljubive pjesme. Izašle su nakladom
hrv. knjižare G. Grunhnta u Zagrebu.
Pjesme su posvećene prvaku stranke prava,
D.r Auti Starčeviću, a imaju i njegovu
sliku. Knjizi je ciena forint.
* * *
Poziv na predplatu. G. Ante Pukler
svršeni pravnik iz Požege u Slavoniji
šalje nam poziv na predplatu na novu
zanimivu knjigu „Hrvatske svaštice" koje
će preštampat iz „Sr. Hrv." Hrvatske
svaštice „rišu sredstva za poboljšanje
duševnih, ćudorednih i tjelesnih potreb-
ština našega naroda". Ciena će bit 1 f.
* * *
Već su zgotovljene a „kat. hrv.
tisk." tiskanice rodjenih. Do dan dva
bit će gotove i tiskanice vjenčanih, i
mrtvih, Sve je po najnovijim propi-
sim i po željam naših vriednih žup-
nika. Ciena je najumjerenija. l)z sva-
ko 100 tiskanica naručitelji primaju
jednu tiskanicu jednoličnu al popu-
njenu, da služi kao primjerak mladjim
župnicim, kojim tako netreba da se
obraćaju na drugoga za poduku u
rukovodjenju sa tiskanicam.
^ZRIODBĆlIEnsrO-
Gospodinu Petru Mariniću
u Silbi
U broju 81 „11 Dalmata" koji mi
je nehotiinice do ruke došao, čitao
sam medju ostalim i vaše (Oš grivo,
ono je tudje mlivo) pismo upravljeno
na Silbanjskog dopisnika „K. I)." i
na gospodina urednika istoga lista.
Što se tiče g. urednika, ja se o-
svrćati neću, jer moj posao nije, (neće
ni on; nemari mu se; nema rad šta. Ur.)
nego ću samo uzgredno reći, da ako
vas na njega srdce boli imate i zašto,
kad je onako kadar bio da vas onako
junački kroz 48 sat. pobije i na kulu
vašu juriše. Ali ondje gdje se odnosite
na dopisnika, treba mi se svakako odaz-
vati i da vam predočim, kako sam
ja «jedobrad napisao dopis 23 kolo-
voza tg. u br. 64 ,,K. D." a koji
se doisto nebavi o vašoj vriputazio-
neu nego o vašem radu i ponašanju
i jednostavno upitao vašega dopisni-
ka, kojega je rek bi nestalo, da mi
kaže jesuli istiniti moji navodi. Dalje
još napisao sam i dopis koji nosi
nadnevak 14 listopada a još izašao
nije, dočim za ostale dopise premda
istinite, neznani im dopisnika, a mož-
da vami koji imadate la polizia se-
creta (Ovako ste se izrazili gosp.
dvorskomu savjetniku Bedemi kad je
medju nas došao bio) i koji lovite kao
uviek u mutnoj vodi, vami rekoh biti
će dopisnici poznati (eh, da nijesu
ovdje gvozdena vrata, možda bi do-
znao. Ali gvozdena vrata i k tomu
još zapečaćena! Ur.) S toga vas lie-
po i najuljudnije molim da biste se
udostojali, ako vam je dopušteno, što
prije javiti da li ste onim Algebriz-
zate — Algebrizzate i mene algebri-
zali, a to u jestuome slučaju, da rani
dvie odvratim neka vam dužan neo-
stajem. Nu Vi želite da sve u tmi-
naiu ostane a da ništa na vidik ne-
dodje.
Molim dakle ponovit» da ne ka-
snite a ja Vas medjuto na peruom
megdanu živo očekujem.
Silba, 19 listopada 1883.
Vaš vrebatelj
Guja.
Pomorske Viesti.
— Cardiff, 18 listop. Bark Lucia li.,
koji je dne 7 tek. odplovio put Cape
Town, povratio se, jer mu voda probila.
— Kalmar (Švedska), 12 listop. Brod
Nathan, k. Kosulić, dolazeć iz Pitee put
St. Nazaire, koji je ovamo doplovio mje-
seca kolovoza pukle se bio nasukao na
Olandu; sad pokle je izkrcao teret vje-
štaci ga osudiše uslied pretrpljenih šteta.
Teret je spremljen na kopnu dobro o-
sjeguran, ali oko 50 tuceta malih dasaka
polupalo se i oštetilo.