turskoga jarma a ne nadajuć se nikakovoj koristi,
nego li su rimski Pape?
Istih je misli i naš neumrli Pijo IX., kojemu
nije do ničesa toliko koliko do razširer.ja katol. vjere
po svem svietu, a tim dosljedno i uljudstva svih naro-
da. Baš se zato danas mnogi smućuju, zašto ta vr-
hovna kršćanska Vlast ne navješćuje danas svetoga
rata proti Turčinu nekrstu nesamo; da pače neiz-
kazuje nikakve sućuti prema ruskoj vojsci tobožnjoj
izbaviteljici jadne raje. A ipak, vele takvi, Slaveni
jesu kršćani, a njihovi neprijatelji i zli gospodari je-
su oni isti pogani Turci, proti kojim se je nekoč
uzhitom dizalo zapadno kršćanstvo. Ta Slaveni kri-
žem na svojih zastavah bore se proti v«arvaru poga-
nu. Jesu li se dakle promienila vjerska i družtvena
načela pitao neki liberalni dnevnik? Zar je rimska
stolica zaboravila kako je god. 1456 živo poticala
vjeru Ivana Kapistrana kašnje na oltarih čašćena, te
hrabrila srčanost Ivana Hunijada, da tim kršćanstvo
obrani proti turskomu fanatizmu? Ne, odgovaramo
ini, nisu se ta načela promienila, jer su repromjen-
ljiva, dali su se promienili dusmani što no tim na-
čelom priete, što ćemo u sliedećem broju, da se da-
nas preveć neoduljimo, neoborivo i dokazati.
kavice bili, kad naši predji onu crkvu sagradiše?
Kao da vam naš sv. Ilija nije dosta što jvam zubi
suze za druge crkve, ako je to svejedno? Što je na-
ravnije i prikladnije, da se vi pokatoličite, ako je to
sve jedno, i da postanete što bijaste, il da se mi po-
hrišćanimo, da postanemo što nebijasmo?
Ružno bi se na ove rieči popu Ciru nakostre-
čila brada. A1 bi istina ostala istina, prem bi i on
ostao što jest, pravoslavni paroh kpd sv. Ilije u Zadru.
Ako je dakle govor popa Ćira, ko što dokaza-
smo, lažan; ako ga on ipak govori znajuć da je la-
žan, jer djelom nepotvrdjuje, što ustima tvrdi, ne-
treba nam dalje dokazivati, daje taj govor i nepošten.
opisi.
Zagreb. U oči nove godine.
To je svejedno!
Ovo je rieč i načelo u ovom listu većkrat hva-
ljenog popa Cira Žeželja, pravoslavnog paroha, kad
se pušta u lov za katolicim. Revnost, to je pravi
ures svakog svećenika: revnost je dična za svakoga,
koji svojem osvjedočenju, svojim nazorim nastoji
prokrčiti put. Samo nije dopušteno svako sredstvo,
ni svaki način; nalaže zdrav razum, zahtieva narav-
ski moral, da se i u ovim poslim neupotrebljava neg
što je pravedno, pošteno i istinito; himba, varka i
potvora nedoliči poštenjaku. Kad bi se dao pop Ciro
molitvom, podučavanjem, dokazivanjem da privede
katolike u svoju crkvu, mi bismo ga hvalili i mogli
bismo ga našim sveštenicim predstavljati na primjer:
nek oni rade za,njihovo osvjedočenje, što on radi za
svoje.fNu pop Ciro pošo je svojim načelom to je
svejedno na krivi put, kamo mi nemožemo slati našu
braću sveštenike; pače treba nam ono načelo, a do-
sljedno i djelovanje, odsuuiti kao nepošteno i lažno.
Da je naša odsuda pravedna i istinita, za to ti
netreba tko zna koliko pameti i bistroumlja, da to
dokučiš. — Uzmimo da koji istočnjak il koja iztoč-
njačica dodje pred svećenika naše crkve, prigodom
kad se ženi il udaje, pa da ovaj svećenik, željan
dovesti u svoju prkvu one inovjerce, nebi imao, ko
što nejma pop Ciro, drugih razloga do onih, koje
pozna i prosti Bukovčanin: psovati i huliti svećenike
druge crkve, rabiti rieči .koje nedoHkuju uljuduiku.
te napokon vikati: to je svejedno.
S* „Ako je to svejedno, to jest moja crkva i tvoja,
moja vjera i tvoja, mi mislimo da bi našem popu
odgovorio hrišcanin, tad predji ti gospodine na moju
vjeru i u moju crkvu ; ako istinu govoriš, potvrdi dje-
lom što tvrdiš govorom. Sto se tad vi popovi jedne
i druge crkve dielite i kidate narod ? čemu nam tad
po dva biskupa (biskup jedan, episkop drugi) u gra-
dovim? čemu po dva paroha po selim? čemu po
dvoje popove u gradovim i varošim? Ako je to sve-
jedno, taa se vi popovi liepo dogovorite kako se lju-
dima pristoji, pa mirna Bosna! Neznaš li ti, moj go-
spodine! nastavio bi hrišćanin, koliko bi to našem
puku koristilo, koliko prepirka uništilo, koliko bi po-
ruga prestalo, koliko mržnje, svadje i neprijateljstva
mahom izginulo? Opaki biste ljudi bili, vi popovi,
ako je to svejedno, da ne nastojite sjediniti nas i dje-
lom. Ti si gospodine učio i nove i stare knjige; ti
mene nevaraš; pa mjesto da se ja pokršćanim, kako
bi ti želio, ako je to svejedno, ti se pohrišćani!" y
Naš pop nebi se rad ,ovog govora pohrišćanio,
ko što se nije jošte ni pop Ciro pokatoličio, prem je
mnogokrat katolicim onako razlagao. Nu našem popu,
kad bi govorio i radio kao pop Ciro, mi se nadamo
da bi hrišćanin odvratio : Moj gospodine, oprosti znaš,
meni je drago istinu govorit; ako je to svejedno, pa
ti želiš da ja predjem na tvoju vjeru i u tvoju cr-
kvu a ti nećeš u moju, tad ću ti ja reći, oprosti
znaš, ja istinu velim: ti moj gospodine lazes!
ota ćeš mu na to? Istina je istina! a ti se jedi,
koliko ti glas nosi. ,
Kad bi pred popom Čirom i njegovim to je sve-
jedno stajao koji katolik (imao bi biti starac) mogo
bi k razlozim gore navedenim, koje nismo stavili u usta
katoliku naproti hrišćanskom popii, neg ih stavismo,
s neke simpatije napram popu Ciru, u usta hrišća-
ninu naprotiv katoličkom popu; mogao bi, velimo,
onaj starac katolik k onim razlozim dodati sliedeće,
koji idu ka kapa na glavu Zadarskim i mnogim
dalmatinskim Srbima :
„Vi hrišćani za moje mladosti bijaste s nam
katolicim sjedinjeni ; mi u vas, vi u nas ka brat u
rodjena brata. Ako je to svejedno, bezdušni ljudi, za
što se od nas odieliste? Mi ostasmo koji bijasmo, vi
postadoste što nebijaste. Da se bar ob sebi uredi-
ste, da se na svoje noge osoviste! Naši predji, ne
vaši, sagradiše svetog I liju u Zadru, k tomu vičete
ka na porugu: to je svejedno! Ako je svejedno, vi
ljudi pravedni i miroljubi zašto se grozijaste godine
48, da ćete katolike protjerati iz svete Stošije, koja
ima postati vašom eparh ijalnom crkvom? Gdje ste ku-
Jedva dospjeh, da vam opet koju dojavim iz
i hrvatske priestolnice. Početi ću sa našim saborom,
koji žalibože i ovaj put neće dugo trajati, jer veći-
ni narodnih zastupnika valja doskora i opet puto-
vati u Peštu na državni sabor. A košto financijalni
odnošaj Ugarske države prama drugoj polovini ca-
revine definitivno jošte nije riešen, a uslied toga niti
naš (s financijalnoga gledišta) prama Ugarskoj, to će
naš sabor za sada našoj zemaljskoj vladi po svoj
prilici dati na tri mjeseca privolu budgeta, a kasni-
je njegda pretresi vati će proračun za g. 1878, ko-
jom prigodom nadati se je važnim izjavam narodnih
zastupnika.
Za mlado lieto dobio je puk razvojačene Kra-
jine liepi dar od premilostivog Kralja. Kraljevskim
reskriptom, čitanim dne 27 tek. u sastanku krajiških
poslanika, bi odredjeno da se sav prihod iz državnih
šuma u raznom omjeru upotrebi za potrebe i na ko-
rist Krajine. Bogastvo je doista u tih šumah veliko.
U dvim regimentima odredjeno je na prodaju staro-
gorice (prastare šume) do 30,000 rali zemlje. Vi
primorci, koliko i jeste sokoli na moru, težko moći
ćete takovu šumu i pomisliti!
Dne 20 o. m. bijaše na našem sveučilištu i-
matrikulacija, kojom sgodom rekao je naš velemožni
rektor g. dr. Kosto Vojnović sveučilištnim gradjanom
slovo, koje se nemože bolje okrstiti neg zovuć ga
Vojnovićevo. Opomenuo ih žarkimi riečmi, da što bolj-
ma uznastoje o uzgoju svoga značaja, kojim valja
da se svi okitimo, jer samo ljudi od značaja biti će
na korist hrvatskoj domovini. A dne 23 o. m. imali
smo promociju prvih triju doktora na hrvatskom
sveučilištu, dvojice pravnika i jednoga bogoslova.
Bijaše to prava narodna sveTčanost, kojoj su mnogi
odličnjaci prisustvovali, a na <|elu jirn svietli ban. Tom
prigodom iztaknu^ je VMecim1 naš rektor važnost o-
voga svečanoga čina, koji valja da bude zlatnimi slo-
vi upisan u poviesti prosvjete našega naroda, koji
doduše nješto kasnije ali sjegurnimi koraci napreduje
k obćenitoj prosvjeti. Govoreći o sveučilištu valja da
vam javim i broj slušatelja upisanih za zimski te-
čaj g. 1877-78. Ima ih svega 344. Od ovih ima 60
na fakultetu bogoslovnom, i to 22 redovita a 38 iz-
vanrednih; na fakulteta filozofskom 46, i to 40 re-
dovitih, a 6 izvanrednih; na pravoslovnom 237, i to
210 redovitih a 27 izvanrednih. Naprama prošloj go-
dini umnožio se je broj slušalaca za 61. Svakako
liep napredak u prvom početku! Nu žalibože broj
slušatelja na bogoslovnom fakultetu od godine do go-
dine sve veoma pada, a tim pokazuje se ujedno od da-
na do dana sve veće pomanjkanje svećenstva. Dočim
je prve godine na bogoslovnom fakultetu bilo do 80
slušatelja, ima ih evo sada samo 60. Mnogo se je
već pisalo, o toj nestašici a i o načinu, kako da se
tomu doskoči. I vaš dopisnik napisao je u „Katol.
Listu" prije dvie godine cieli niz članaka o tom
predmetu, nu piše se dosta, ali mislim da se slabo
radi, kako bi se faktično toj nestašici na put stalo.
Poznato vara je, kako su neki odličniji svećenici bi-
skupije bosansko-sriemske (djakovačke) odlučili u-
strojiti u Djakovu katoličku tiskarnu, kojoj bi za-
daća bila svojimi proizvodi u hrvatskom katoličkom
narodu obarati nemar za vjeru, čuvati i promicati čisto-
ću ćudorednosti, koja je temelj svetosti i obstanku obi-
telji, riečju buditi katoličku sviestu našem narodu. Ne-
prijatelji vjere rade neumorno, valja dakle da se i mi
prenemo iz sna, te da složnimi silami odvratimo od na-
roda našega moderne bludnje. Zaista to je plemeni-
ta misao i uzvišena zadaća. Vele nam je drago, da
je svećenstvo djakovačko ovu plemenitu misao po-
taknulo, ali mislim, da bi i sjegurnije, a i uspješni-
je našu svrhu postigli, kad bi se takova tiskarna u
Zagrebu podigla složnimi silami svih katoličkih ele-
menata u našoj domovini. Neima dvojbe, da se sve
većma pokazuje i potreba katoličko-političkoga lista,
a to bi se laglje postiglo kad bi se na dionice po-
digla u Zagrebu katolička štampama. Medjutim kad
nije drugačije, zadovoljni smo i tim, da se barem u
biskupiji djakovačkoj takova štampama ustroji.
, Ovih božičnih svetaca prisustvovao sam u Za
vodu kod ovdašnjih častnih milosrdnica liepim dvie-
ma zabavam. Naime na dan sv. Stjepana bila je u
doljnem njihovom gojištu predstava „Mali Isus" bo-
žična igra u tri čina, a na treći dan božica u pre-
parandiji „Sveta Agneza" u dva čina. I jedna i dru-
ga predstava bijaše krasna. A izvadjale su prvu pi-
tomice dolnjega gojišta, a drugu pripravnice. Covje- j
ku se srce od veselja uzdizalo gledajuć kako ne-
vine djevojčice, odgojivane u pravom duhu kršćan-
skom, s oduševljenjem prikazivahu, naznačena dva
komada, vriedna i sposobna, da potaknu u sluŠate-
ljih čuvstvo veselje i nabožnosti, odgovorajuće uspo-
menam ovih svetaca.
Dozvolite mi g. urednice, da pri koncu ovoga
dopisa jošte učinim jednu malu čednu opazku glede
vašega štovanoga lista. „Dalmazia Cattolica" zastupa
katoličke interesse u Dalmaciji. Zadaća odista častna
i plemenita, kojoj mi katolici s ove strane Velebita
najbolji uspjeh želimo. Nu kako su katolici u Dal-
maciji većinom Hrvati, koji uz svoju vjeru i svoj
narodni jezik ljube, to ste vi iz ljubavi prama svo-
mu narodu u svojem listu otvorili mjesta i peru hr-
vatskomu, čemu se mi ovdje od srdca veselimo. A
pošto ste ujedno zaželili, da vas po mogućnosti iz-
vješćujem i o naših odnošaj ih s ove strane Velebita,
gdje posvema hrvaština vlada, to bih se ja u svojoj
smiernosti usudio izraziti želju, ne samo svoju nego
i želju ovdašnjih odličnjaka katolika, da bi vaš što-
vani list na čelo si stavio kraj imena talijanskoga
wLa Dalmazia Cattolica" takodjer i irbe hrvatsko:
„Dalmacija Katolička" ili „Katolička Dalmacija".
Vjerujte mi g. urednice, da bi ova malenkost, na ko-
ju katolici Dalmacije imaju pravo, pribavila vam
mnogo simpatije kod katolika sove strane Velebita.
U ostalom to je moja čedna želja *).
Za novo ljeto želim vam uztrajnost i božji bla-
goslov u plemenitom vašem podhvatu i radu. - h. -
Ragusa, 20 decembre.
Figuratevi che i nostri montanari di Osojnik
diventáno dottori, parlano persino il tedesco, e si
fanno corrispondenti della „Presse" di Vienna e poi
dite che non vi sia abbastanza progresso a Ragusa.
Uno di essi infatti, fácilmente il piü dotto, spedi una
sua corrispondenza stampata in detto foglio il 2 di
questo mese, la quale dice come i Gesuiti licenziati
dali' i. r. Ginnasio il 1868 si sono destati finalmente
il 1876 per fondare nel Seminario appunto di Ra-
gusa un nuovo Ginnasio contro le leggi governative.
Compatiranno pero i lettori se noi facciamo un po' di
scuola a questo povero montanaro, e gli facciamo
conoscere da vicino quanto egli con tutta la sua
buona volontk non poté comprendere da lontano.
Licenziati i Gesuiti dall' i. r. Ginnasio il Ve-
scovo di Ragusa continuó a mandarvi i suoi Chierici
onde fossero istruiti, ma sia il bagliore fatto loro in-
travedere d' un grasso stipendio per istudiare a Vienna
e poi occupare una cattedra ancora piü pingue in
patria o f uori, sia 1' odio che si ispirava o almeno il
disprezzo alia vocazione clericale, noi non diremo
qui no come ne da chi, quantunque si abbiano au-
tentici documenti, sia la maggiore dissipazione dei
Chierici stessi al contatto de'secolari; fatto ata che
il Seminario da cinquanta Chierici, quanti ne con-
tava sotto i Gesuiti si vide ridotto mano mano alio
scarso numero di cinque soli, come tutta lamentava
e mormorava essa pure la cittá. .
Or che avrebbe fatto in tal caso il nostro cor-
rispondente, se avesse avuto il dovere, lo zelo, il
cuore e la testa d' un Vescovo ? Forse niente meglio
di quanto fece il Vescovo di Ragusa, il quale rag-
granellati questi pochi suoi figli li raccomandó prima
alia carita d' un' ottimo Sacerdote, ora Canonico e
Párroco dei Borghi, e poi, cresciuti di numero, alio
zelo d' alcuni pochi Gesuiti, perché sotto 1' immediata
sua direzione e sorveglianza ne ventilassero la vo-
cazione, ne preparassero la mente o a frecuentare
un Ginnasio superiormente approvato o la Teología
in Zara adempiendo prima alie prescrizioni di legge.
Per questo giá ne tiene due nel Seminario di Spa-
lato, che frequentano il pubblico Ginnasio, e que-
st' anno stesso, spoglió un Chierico che non mostrava
d' esser chiamato alio stato ecclesiastico. Or che vi
é qui a vedere contrario alie leggi scolastiche? Se
la legge scolastica del 14 maggio 1869 § 65 concede
ai genitori di educare i loro figli in casa propria,
vale a diré o fra le domestiche mura, o in quelle di
qualsiasi maestro, purché a suo tempo si presentino
agli esami, perché non potra fare lo stesso il Ve-
scovo coi Chierici che sono suoi veri figliuoli, e in
casa sua qual é il Seminario ? Perché i genitori non
potranno affidare i loro figli ai maestri designati dal
Vescovo con obbligo di presentarsi poi agli esami?
Non é questo, anziché opporsi alie leggi governati*
ve, un cercare ogni via per uniré insieme 1' osser-
vanza delle medesime e il soddisfacimento del gra-
vissimo obbligo naturale e divino che corre al Ve-
scovo di procacciarsi sacerdoti per soddisfare ai bi-
sogni spirituali dei popoli a loro affidati?
Si dirá che in Dalmazia vi sono molti Istituti
privati onde non v'ha bisogno si tenti nulla di so-
migliante in Ragusa? Ma il nostro corrispondente,
che sebbene posto sugli alti greppi di Osojnik per
iscrivere assennatamente alia „Presse" d' una Vienna
dev' esser informato delle cose, mi sa diré che gP 1-
stituti privati de'Religiosi non sono che pei loro al-
lievi, che quello di Zara diretto dai Gesuiti, oltre la
ristrettezza del lócale non é per ordine governativo
*) To je već prije bilo odredjeno. Drago nam g. Dopisni-
ce! da naša odredba odgovara Vašoj želji. Kad ste se od
od težke bolesti oporavili, sjećajte se naš češće. Ured.
languire, ed attendere, Dio sa quanti lustri, una ma-
no pietosa che lo sollevi ali' altezza di cui sarebbe
capace.
Ma se i miei concittadini attenderanno questa
mano dal di fuori, temo che le nostre sorti si faran-
no sempre peggiori. Chi si aiuta, Dio 1' aiuta : io non
veggo speranza di miglioramento morale ed econo-
mico se non nell' unione concorde dei figli della stes-
sa patria. R .... 6.
Zagreb, 10 veljače (zakašnjeno).
U zadnjem dopisu obaviestio sam vas ob ovo
godišnjoj glavnoj skupštini družtva Svetojeronimsko-
ga. Naknadno pridodati mi je jošte, da je odmah
sliedeći dan iza skupštine presvietli g. biskup Ivan
Kralj, obće štovani rodoljub i dobročinitelj narodni,
predsjedničtvu družtva svetoj eronimskoga poslao 200
for. sa željom, da se ova svota pridoda glavnici za
nagradu pisaca. I tako evo na početku drugoga svo-
jega desetgodišta bilježi družtvo na čelu svojih
dobročinitelja častno i obće štovano ime biskupa
Ivana Kralja. Toliko o družtvu sv. Jeronima, asada
pako čujte, kako i kojim uspjehom djelovalo je
tečajem prošle godine obstojeće u Zagrebu družtvo
sv. Vinka Pavlova. Ovo družtvo skroz kršćansko
katoličko obstoji u Zagrebu već dvadeset i jednu
godinu, i može se o njem reći, da je puno dobra na
korist siromaha učinilo. Družtvu je pokrovitelj uzo-
riti g. Kardinal i nadbiskup Zagrebački Josip Mi-
halović, predsjednik pako jest za sada preč. g. Fi-
del Hôpperger predstojnik ovdašnjih milosrdnica. Po-
slujućih članova ima družtvo za sada svega skupa
14,medju kojimi je 9 svećenika a 5 svietovnjaka,
naime g. rektor sveučilištni dr. K. Vojnović, prof. gimn.
Stjepan Kućak, nadliečnik vojnički dr. Milan Amruš,
i dva gradjanina. Podupirajućih pako članova i do-
bročinitelja imalo je družtvo prošle godine do 47, iz
svih stališa i razreda pučanstva grada Zagreba. Po-
slujući članovi sastaju se svaki petak u jednoj sobici
u sgradi milosrdnih sestara na običnu kratku molitvu
i na dogovaranje i viećanje o djelovanju družtva za
onaj dotični tjedan. Poslujući na ime članovi ne sa-
mo da doprinašaju svojih prinesaka u družtvenu bla-
gajnu, nego oni takodjer pohadjaju siromahe, da se
na svoje oči uvjere o istinitom njihovom siromaštvu,
da ih tješe i pouče i upobudjuju na vršenje svojih
kršćanskih dužnosti, na čistoću i red u kući i u so-
bici svojoj, itd. — Družtvo imalo je dohodaka teča-
jem g. 1877 : preostatak od g. 1876 313 for. 83 novč.;
dar nj. uzoritosti g. pokrovitelja 300 for., redoviti
prinosi poslujućih članova i dobročinitelja 348 for.,
ukupni dakle dohodak bijaše 1207 for. 78 novč. Od
ovih izdalo je družtvo 959 for. 66 novč. preostaje
pako za ovu godinu 248 for. 62 novč. Sravni li se ovaj
račun sa onim od g. 1876, to se pokazuje dohodak
v:eći za 283 for. 33 novč. a trošak za 348 for. 50 nove.
Podupiralo je pako družtvo za minule godine
48 raznih obitelji brojećih 221 osobu, od kojih je
17 obitelji podupirano kroz cielu godinu, a ostalih
21 kroz dulje ili kraće vrieme prama potrebi. Po-
prečno podupirano je u isto vrieme kroz cielu go-
dinu 20 do 25 obitelji. Uz materijalnu podporu si-
romaha, sastojeću se u brašnu, drvih, jelu, opravi i
obući (od kojih je dobilo 15 siromaha 7 para cipela
i čizama, 3 kaputa, 3 hlače, 4 škrljaka, više koma-
da rublja za mužko i žensko, a i oprava ženskih),
djelovalo je družtvo i moralno, pohadjajući naime u
bolesti, tješeći ih u nevolji, razgovarajući se o nji-
hovih potreba, poučavajuć a i koreć ih, ako je po-
trebno pače i grozeći se uzkraćenjem podpore ne-
marnim ili inače nevriednim siromahom. Tim nači-
nom djelujućemu družtvu pošlo je za rukom prepo-
ručiti i spremiti jednu sirotu u gradsku ubožnicu,
3 male djece u zabavnicu kod milosrdnica, a 2 si-
romašna dječaka dobrim obrtnikom na nauk u zanat.
Ovaj izvještaj o djelovanju družtva sv. Vinka
Pavlova u Zagrebu tečajem g. 1877 dokazom je, koli
mnogo dobra može učiniti ovakova zajednica, koja
je ustrojena na kršćanskom temelju, pače ovo je je-
dini praktični način, kojim se socijalno pitanje naj-
bolje i najkoristnije riešiti može. Sva naša moderna
humanitarna družtva djeluju doduše takodjer koristno
po rod čovječanski, ali budući da djeluju bez obzira
na Boga, to im djelovanje od Boga blagoslovljeno
biti nemože. Stoga nemože se dosta preporučiti u-
strojstvo družtva sv. Vinka Pavlova, i nebi smjelo
biti u našoj domovini većega mjesta bez ovakova
družtva.
Smrt sv. Otea pape Pija IX ožalostila je sve
bolje krugove u Zagrebu, i drago nam je, da su
sve naše novine prilično liepo i pristojno ocjenile dje-
lovanje toga velikoga pape. Po naredbi ovdašnjega
ordinarijata kroz 8 dana imaju zvoniti zvona po svih
crkvah u Zagrebu i to dvaput na dan. Danas je od-
putovao uzoriti g. Kardinal i nadbiskup ovdašnji u
Riru, da prisustvuje sprovodu sv. Otea i da sudje-
luje u Konklavu kod izbora novoga pape. Sa nad-
biskupskog dvora, sa metropolitanske crkve, sa sje-
meništa i sa sgrada svih kanonika viju se, u znak
naše velike žalosti, crni barjaci.
Ovih dana boravili su ovdje punomoćnici ka-
ličke skupštine Vukovarske gg. župnici: Ivan Mi-
haljević i Hinko Hlađaček, jamačno u interessu zak-
ljučaka spomenute skupštine. — h —
Sebenico. 16 Febbrajo.
Il lugubre suono delle campane di tutte le
Chiese di Sebenico alie ore ore 2 p. m. del giorno
9 corr. annunzio improvvisamente a questi abitanti,
che due giorni innanzi moriva in Roma l'adorato
Pontefice Pio IX, per il quale la città di Sebenico
ha speciali doveri d'un indimenticabile riconoscenza. I
solenni funerali furono ordinati dall' Ill.mo Möns.
Vescovo Diocesano pel giorno settimo dalla morte,
che fu Mercoledi 13 stesso, ai quali, tutti i ceti di
persone indistintamente, in numero straordinario, con
vero e profondo dolore vi presero parte.
II Clero della Diócesi che in buon numero
trovavasi unito per santi esercizí, decoro la funzione,
alia quale intervennero gli Ordini Religiosí, 1' Auto-
rità política e comunale, tutti i regí ufficí, i Graduati
militari con soldati che facevano in Chiesa spalliera,
i Corpi insegnanti e le Confraternité laiche pregando
tutti pace all' ánima del grande Pontefice.
II bellissimo catafalco che attirava Y attenzione
e 1' applauso generale, la música della Messa eomo-
ventissima, che toccava 1' anima e face va spargere
le lagrime dagli occhi; le cinque assoluzioni pre-
scritte dal Pontificale romano intorno al feretro,
eseguite da quattro Canonici e per ultimo dal Ve-
scovo; la Chiesa a lutto parata con due iscrizioni
latine alie porte, eoncorrevano a rendere mesta ed
insieme imponente la sacra funzione; nel mentre
per la città i negozî, già a ñero addobbati, rimane-
vano chiusi durante la Messa; e le barehe tcnevano
a mezz' asta le loro bandiere. In tutti quei giorni
in fine, ogni segno di gioja e tutti i pubblici e pri-
vati divertimenti venivano spontaneamente sospesi.
Per tutte le Chiese poi della Diócesi, nei giorni
suecessivi vennero celebrate con solennità e con
grande concorso di popolo le sacre esequie, pre-
gandosi da tutti e da per tutto come per 1' anima
del defunto Pontefice, cosí anche perché il Signore
gli conceda quanto prima un Successore, ed alia
Chiesa universale un degno Pastore.
Iscrizioni alie due porte della Chiesa :
PIO IX PONT. MAX.
OUI VII IDUS FEBRUARII MDCCCLXXVIII
SUPREMUM DIEM CLAUSIT
EPISCOFUS CLËRUS P0PULUSQUE
SICCENSIS
IDIBUS EJUSDEM
SOLEMNIA FUNERIS
MAESTISSIM-E CELEBRANT.
PIO IX PONT. MAX.
SUPREMO PÁSÍÜRI CHRISTI
VICARIO
CATHOLICI SICCENSES
IN UíNITATE FIDEI ^ETERNAM
REQUIEM
EXPOSCITE.
Iscrizione sulla facciata del Casino:
PIO IX.
DELLA CATTEDRA DI PIETRO
PER TRENTADUE ANNI
ORNAMENTO E SPLENDORE
MORÍ IL VII FEBBRAJO MDCCCLXXVIII
LA CHIESA PIANGE IL GRANDE PONTEFICE
L' UMAMTÀ IN LUTTO RACCOLTA
IL NOME VENERAT0
1/ AFFETTO DI BENEDIZI0NE DI GLORIA
RIVERENTE RICOPRE
V ANIMA SUA
DEI DOLOR! LUNGAMENTE PATIT1
DIO IN CIELO COMPENSA.
NOTIZIE VARIE.
Ai 21 corr. nella Chiesa della B. V. del Ca-
stello i fratelli e le sorelle del terzo ordine della
congregazione dei Cappucini celebrarono solenni
esequie in suffragio dell'anima benedetta delFin-
dimenticabile Pio IX. Vi fu comunione geuerale
degli aggregati. Queste incessanti, píetose di-
mostrazioni d' affetto cristiano verso il defunto
Grande Pontefice riescono di conforto nei tempi
Iuttuosi in cui viviamo; come sono un anti-
doto contro il guasto universale, cosi sono
pure arra d' un avvenire sempre migliore del
cattolicisrao in questa nostra terra.
S. Ecc. R.ma Mons. Arcivescovo appenaintesa
la morte del compianto Pio IX diresse a S. E.mza
il Card. Camerlengo uno scritto col quale esprimeva
il duolo profondo del suo clero e de' diletti fedeli per
tanta perdita, ed invocava sul conclave i doni dello
Spirito Santo, affinchè il Signore concedesse alia sua
sposa, la Chiesa, un degno Pontefice. Mons. Lasagni
segretario del Sacro Collegio rispondeva a S. Ecc. il
giorno 17 corr. col seguente telegramma: "Riferito
S. Collegio lettera di condoglianza, porge suoi rin-
graziamenti.,.
La notte dei 20 corr. passo a miglior vita il
m. r. D. Pasquale BakotiĆ sacerdote di quest' ar-
cidiocesi. Quest' oggi ebbero luogo i funerali nella
Basilica Metropolitan». Riposi in pace 1' anima sua.
Ci scrivono da Macarsca in data 12 corr,:
Questa mattina alle ore 6 a. m. partiva col va-
poretto alia volta di Metković Sua Signoria 111. ma
e Rev.ma Mons. Vescovo Casimiro D.r Forlani, ae-
compagnato dal Rev.mo Can. Bezić, per indi prose
guire il suo viaggio in missione nell' Erzegovina, per
speciale incarico della Propaganda.
Dietro proposta della locale Direzione delle po-
ste furono approvate le poste rurali fra Stretto, Mor-
ter e Betina.
Moviuiento della marina auslro<ungarica.
Alessandria: arr. 2 f. brik Elpida, c. Cri-
vellari da Newcastle. EBoulama: arr. 9 g. b. Fal-
co, c. Valentin da Marsiglia. Cagliari: arr. 6 f.
brig. N. Guglielmo, c. Gjurović da Cette. Cardiff:
arr. 8 f. b. Rosa, c. Kosulić da Grimsby; — sped.
5 f. b. Toni C., c. Iiatarinić per Capo Verde. Cet-
te : arr. 7 f. b. Virgo, c. Ivančić da Trieste. D«*a|:
di pass. 6 f. b. Draga I)., c. Bakarčić da Londra
per Cardiff; 8 f. b. Temi, c. Tomašić da Hull per
Bermuda. B)u!>!iito: arr. 6 f. b. Carlotta Fanny,
c. Rumen da N. York. Falmouth: sped. 6 f. b.
Zia Caterina, c. Tliian per Hull. Glouccsk'r:
arr. 5 f. b. Rebecca, c. Orhanović da Filadelfia; —
part. 6 f. b. Filomena, c. Segotta per Cardiff. Hull:
arr. 7 f. b. Dio Fili, c. Premuda da N. York; —
part. 7 f. b. Sansone, c. Capponi per Baltimora; An-
tonio, c. Stuparić per Santander. Limcrick ; part.
5 f. b. SrećnaP., c. Grgurević per N. York. Uver-
pool: arr. 7 f. b. Teofrasto, c. Tićjac da Dieppe;
— sped. 6. f. b. Mimi, c. Tominić per N. York.
KjOtidra: arr. 6 f. b. Nerea, c. Luyk da N. Or-
leans. Lyuu: part. 5 f. b. I Dubrovački, c. Sulić
per Baltimora. IHarsiglia: arr. 7 f. b. Generatore,
c. Gjurović da Segna. HI. Orleans: arr. 23 g. b.
Casimiro C., c. Gladulić da Dublino. Malta: part.
3 f. b. Columbus, c. Visin per Marsiglia. H.York:
arr. 27 g. b. Giuseppina R., c. Ruggiero da Trieste;
part. 24 g. b. Fanny P., c. Sandri per Queenstown.
Plymouth: arr. 6 f. Jb. Errante, c. Nikolić da N.
York; — part. 6 f. b. Četvrti Dubrovački, c. Sta-
nos per Glasson Dock. Queenstowu: arr. 6 f.
b. Hrabren, c. Fisković; Mattea, c. Martinolić da N,
York; Vincenza, c. Kosović da N. Orleans; Amor,
c. Premuda da Filadelfia; Eugenio, c. Perović da
Baltimora; Edvige, c. Simunićda Alessandria; Euro,
c. Hreljić da Baltimora; 8 f. b. Treći Dubrovački,
c. TurČinović; Olga R., c. Korić da Filadelfia; 7 f.
b. Enrica, c. Flamin da N. York; — sped. 5 f. b.
Nuovo Arturo, c. Vukasović per Liverpool. Rio
Janeiro: arr. 10 g. b. Giobbe, c. Gjadrošić da
Marsiglia. Thomas: arr. 24 g. b. Trojednica,
c. Pavletić da Cardiff. Waterford: part. 5 f. b.
Ezio, c. Premuda per N. York; — di pass. 3 f. b.
Celestina, c. Paikurić da Glasgow per Trieste.
Nostri telegrammi.
I&Olllft, 18 febbraio. Questa sera ses-
santuno Cardinali sono enfcrati nel Conclave
dopo che ebbero prestato il giuramento.
Altro del 19. Pio IX ha lasciato cento-
mila lire per i poveri di Roma. Questa mat-
tina noi slavi celebriamo solenni esequie.
Vienna, 22 febbraio. Subentrö alla
calma nuova improvvisa agitazione. Resta perö
ferma la decisione di tenere quanto prima un
congresso a Baden-Baden. Le cause delle in-
quetitudini sono ignote, ma consta che varí
Gabinetti, consci delle difficoltà e de' pericoli,
cercano di eliminare gli attriti e proseguire
l'opéra del componimento pacifico.
— Corre voce che alle immoderate esi-
genze della Russia il nostro Gpverno intenda
rispondere colla mobilizzazione dell' esercito.
Uosfanlînopoli, 22 febbraio. IRussi
vanno concentrandosi in numero straordinario
in Adrianopoli. Le condizioni di pace sono
duris8ime. Namyk paseià parti alla volta di
Pietroburgo per indurre quel Goveriio a mitezza.
Londra, 22 febbraio. Giusta notizie
provenjenti dali' Oriente le condizioni imposte
al vinto sono estremamente gravóse ed aleune
quasi non realizzabili.
II pubblico inglese ne è concitatissimo.
Tipografía di Giovanni Woditzka.
a) Kustodija Fojniëka.
Tek.
broj
•Samost. okružja Duša g\ 1864
Duša
1877 Više
1 Fojnica 20,096 22,545 2,449
2 Gucja Gora 20,159 20,887 728
3 Livuo 13,046 13,570 524
4 Petričevac 12,459 13,627 1,168
Skupa í 65,760 ¡ 70,629 ¡ 4,869
b) Kustodija sutjeska.
1 Sutjeska 18,297 18,730 423
2 Plehan 17,334 18,233 899
3 Tolisa 17,372 17,282 manje 90
Ukupno 53,003 54,245 više 1~332
Izvađivši manjak Tolise 90
ostaje u ovoj kustodiji viška 1,242
c) Kustodija KreŠevska.
1 | Kreševo 1 13,478 j 14,816 | 7,449
Cieia"provincija: ! 132,241 ¡139,699 | 7,449
Iz ovoga je opaziti, da je kroz zadnjih 13
godina fojnička kustodija blizu za dvojstruko više
u pučanstvu napredovala, nego li i sutjeska i kre-
ševska zajedno. Sto se pako pojedinih okružja tiče,
najviše se je uzmnožalo fojničko, kreševsko i petri-
ćevačko; ostala su njekako u blizu, izvadivši jedino
toliško, koje je za 90 duša manje nego-li prije.
Uzevši oboi pogled svih župa, opazit je, da se pu-
čanstvo većinom najbolje po sriedi Bosne množi;
najviše pako opada po Posavini, gdje je mnogo župa
s manjkom, a s viškom su najbolje stale vidovička
i toliška. Moguće je, da su to pogrieške tiskarske,
jerbo, kako već spomenuh, pun je ovaj šematizam
tiskarskih pogriešaka.
Sto se tiče načina i uzroka, kako raste u Bosni
katoličko pučanstvo, ja mislim, da su glavna dva, i
to prvi: naseljivanje iz Dalmacije, drugi pqrod, to
jest veći broj rodjenih nego li umrlih. Jz Dalmacije
se je mnogo naroda u Bosnu doselilo, a i danas se
doseljiva. U njekih župah po sriedi Bosne skoro
polovica je samih Dalmatinaca. Mnogo se doseli iz
Hercegovine u Bosnu, onamo pako njihovo mjesto
Dalmatini zauzmu. Što se tiče priroda, mogu reći,
da obično u Bosni više se radja negodi umire. Ja
sam u 3—4 župe 1874. sravnjivao broj rodjenih i
umrvših kroz 10 godina, te sam svagdje opazio veći
broj rodjenih; a žalim, što sada nisam u stanju pri-
mjerom to potvrditi, jerbo dotičnih sravnjivanja nei-
mam pri ruci. Taj red jedino izvanredna kakva
bolest poremeti.
Još mi je nješto ovdje spomenuti glede svje-
tovnih svećenika, koji se navode u protokolu vika-
rijatskom. Poznato je, da jedini Franjevci od XIII.
stoljeća, od postanka njihova reda, u Bosni duhovnu
službu obavljaju, osim što su uz njih bili u početku
XIV. do 1325. i Dominikani, ali ne za dugo. Uz
Franjevce u Bosni prvi se put — u koliko ja znam
— spominju svjetovni svećenici god. 1773., kako se
vidi iz navedene skrižaljke. Koliko su pako prije
bili, neznani. Moguće je, da će što o tom biti zabi-
lježeno u vikarijatskom protokolu. Posljednji u Bosni
pop bio je Don' Joso Ivković, rodom iz Zagoričana,
sela župe vidoške u Livnu, koj je umro u Vidoših
1840. kao župnikov pomoćnik, a posije njega više
ih nije bilo. Ovi popovi bili'su tako zvani „glago-
ljaši", te su božju službu obavljali staroslovjenskim
jezikom, poput drugih po Dalmaciji glagoljaša. Kako
mi je jedan stari fratar pripovjeđao, oni su bili ve-
ćinom rodom Dalmatini, koji su u Omišu odveć
površno svoje nauke svršivali. U Bosni su većinom
kapelansku službu obavljali, a riedko je koji parokom
postao. Buduć su u svojoj struci nedovoljno bili
obrazovani, zato su malo kod biskupa i puka bili
cienjeni; kod puka osobito za to, što su svoje imanj-
stvo po smrti rodbini ostavljali, a ne redu, što
dakako nisu bili dužni, kao što fratri rade, a puk
te razlike ne razumi, te ne bi za to prama njima
darežljiv bio. Bilo ib je rodom takodjer iz Bosne,
ali samo iz predjela Dalmaciji susjednih, kao oko
Liv na itd. Po mora mnenju, šteta je bila, što su
ovi popovi ukinuti u Bosni, koji su u crkvi narodni
jezik njegovali; samo ono, što im je od naobrazbe
manjkalo, moglo seje bolje uredivši njihov seminar,
lahko nadoknaditi. Koliko bi danas najizobraženiji
narodi evropejski žrtvovali, da mogu dobiti povla-
sticu, svojim narodnim jezikom službu božju oba-
vljati! Naš narod hrvatski to od starina posjeduje,
ali nezna čuvati, već malo po malo zapušća, dok
sasvim ne izgubi. Mislim, da će ovom prigodom u
putu biti, da koju spomenem o službi božanstvenoj
u Bosni, i privatnom životu katolika, da slavno či-
tateljstvo zna kako se u Bosni žive. (Sliedi.)
II Discorso del Papa e la štampa liberale.
I giornali liberali fanno gran chiasso per il magni-
fico discorso pronunziato dal nostro Santo Padre Leo-
ne XIII ai giornalisti cattolici raccolti in urlienza
solenne al Vaticano. Codesti giornali, scontentissimi
di quel discorso, non hanno mancato di far cono-
scere tosto la sgradevole impressione che in essi ha
prodotto. E cosi codesti ammiratori di ieri del Papa
Leone XIII, si sono convertiti in condannatori della
sua parola e del sublime programma che Sua San-
tità na tracciato ai giornalisti cattolici del mondo
neir ammirando suo discorso. Alcuni di essi con fina
ipocrisia nel giudicare il S. Padre Leone XIII, vanno
spargendo anche basse calunnie ed ingiurie, dicendo
che il discorso del S. Padre fu riveduto e corretto
dal card. Manning. Ë dire che gli stessi giornali
liberali avevano pochi mesi or sono chiamato il car-
dinale Manning, il più accanito aoversario deU ele-
zione di Leone XIII!
Il Diritto, non facendosi mistero della importanza
di quel Discorso, scrive: „Le parole di Leone XIII
ai giornalisti intorno alla sovranità temporale dei
Pontefici sono state d'una chiarezza che non si po
te va desiderare maggiore". E più oltre: „11 discorso
del sommo Pontefice è stato cosi esplicito da non
lasciar luogo a equivoci". E dal tutto cava questa
conclusione: „Quale governo, sollecito della pace
pubblica, e desideroso dell' amicizia coll' Italia, po-
trebbe tollerare che, per obbedire al Pontefice, i suoi
vescovi ed i suoi paroci sollevassero ora dai pcrgami
la questioue del potere temporale ? Che se il Pon-
tefice, anzichè ai nostri giornalisti, avesse raccoman-
dato al nostro clero di farsi strurnento di ribellione
fra noi, nessuna formula di liberta della Chiesa,
nesóun rispetto per il cosi detto sentiinento religioso
potrebbe far dimenticare al nostro governo i propri
do veri verso la patria."
Qui si vede che è quostione di paura e di nul-
l'altro, si sogna sempre la ribellione, la revanche
cléricale, la vendetta dei popoli oppressi nella co-
scienza e negli averi, e se si sognano tutte queste
belle cose gli è perché si sa di meritarle.
Nell' Opinion?, invece il senatore Mamiani pub-
blica una lettera per fare alquanto il gradasso contro
la S. Sede, non accorgendosi che al tempo stesso
che dichiara di non temerla, e lo ripete con più ca-
lore una volta e due, mostra appunto di non sentirsi
sicuro dei fatti suoi.
Il Mamiani peré non propone alcuna misura
repressiva contro il clero, come il Diritto, dicendo
che bastano quelle che vi sono già. Il governo peró
non sarebbe col Mamiani, ma sitíbene col Diritto,
come ne fa fede 1' Osservatore Romano, il quale as
sicura che l'onorevole Taiani diramó una circola-
re riservatissima ai procuratori generali avver-
tendoli di non opporsi alia pubblicazione dei doeu-
menti pontifici, ingiungendo peró di agiré con la
massima severita e prontezza contro i giornali e i
ministri della Chiesa, che con la stampa o dal per-
gamo li commentassero a danno delle istituzioni.
L'Italie è sempre pel suo cavallo di battaglia
che Leone XIII vuol bene a tutti, anche agli eretici
e agli scimastici, meno che agli italiani — agli Ita-
liani dell'Italia legale, si intende. —
II Dovere, da buon repubblicano mazziniano,
non vede nel discorso pontificio altra cosa che „ am-
bizione di regno e cupidigia di comando".
La Perseveranza di Milano, volpe più vecchia e
più astuta di molti altri suoi confratelli, ne coglie
occasione per invitare i signori che intervennero alie
conversazioni — le quali hanno avuto luogo testé
in Roma intorno al modo di risolvere le grandi que -
stioni che tengono agitati gli animi per conseguiré il
vero bene dell'Italia, —per invitarli, diciamo, aget-
tarsi nelle sue braccia.
Su queste ire e paure e incriminazioni, che sa-
rebbe lungo e noioso tutte riportaro, 1' Un. Catt. ri-
sponde facendo le meraviglie che si possa chiamare
insólito il linguaggio del Papa, e peggio poi che lo
si voglia attribuire ad altre infiuenze. Ecco due do-
cumenti, egualmente chiari ed espliciti come il di-
scorso dei 22 febbraio.
U primo è 1' Encíclica che incomincia: Inscru
tabili Dei consilio. In essa Leone XIII protestava
„contro la usurpazione del civile Principato, che la
divina Provvidenza ha concesso da tanti secoli al
Romano Pontefice, perché potesse esercitare libera-
mente e senza impaccio la podestá conferitagli da
Cristo per 1' eterna salute dei popoli". E soggiungo-
va: „Non é gia vano dosiderio di signoria e di do-
minio, che ci inuovo a dimandaro il ristabilimento
del civile Principato. Noi lo reclamiamo, perché lo
esigono i nostri do veri ed i giuramenti da noi pre-
stad ; e perché non solo esso è necessario alia tutela
ed alia conservazione della piena liberta del potere
spirituale, ma ancho perché si pare ad evidenza che,
quando si tratta del dominio temporale della Sede
apostólica, si tratta altresi la causa del bene e della
salvezza di tutta la umana famiglia,,.
11 secondo documento è la lettera scritta dal
Vaticano il 27 di agosto 1878 all' eminentissimo
Nina. Il S. Padre, scegliendolo per suo segretario di
Stato, ripeteva le stesse cose in lingua italiana per
coloro che non intendessero il latino, dicendo alre-
minentissimo Cardinale che egli doveva rivolgere la
sua più seria attenzione „sopra la difficilissima eon-
dizione create al Capo della Chiesa in Italia ed a
Roma dopoché fu spogliato del temporale dominio,
che la Provvidenza da tanti secoli gli avea concesso,
a tutelare la liberta del suo spirituale potere". E ri-
pigliava „che i cattolici dei diversi Stati non po-
tranno mai essere tranquilli, finché il loro Pontefice
Sommo, il Maestro della loro fede, il Moderatore
delle loro coscienze, non sia circondato di liberta
vera e di reale indipendenza". E nelle condizioni
presentí non potersi ottener questa indipendenza se
non col ristabilimento del temporale dominio.
II 22 di febbraio 1879 Leone XIII non íece
che ripetere le stesse cose in termini píu solenni,
| ed i giornalisti liberali, che ora se ne lagnano, fu-
I roño la cagione principale di questo nuovo discorso
I del Papa. Imperocché essi presero a sofisticare sulle
; parole pontificie precedenti, a travolgerne il senso,
j a tentare di persuadere i loro lettori che Leone XIII
era ben diverso da Pio Nono, e non insisteva con
eguale energia sulla reintregazione dei diritti della
Santa Sede. Laonde fu mestieri che il Papa parlasse
nuovamente, precludendo la via ad ogni storta in-
terperetazione. E i giornalisti della rivoluzione, come
gia provocarono questo discorso del Papa, cosi, ora
oppugnandolo, ne fanno 1' apología, e diiuostrano im-
possibile che duri uno stato di cose, in cui é lecito
ad un Fanfulla qualunque levar cattedra in Roma
contro il Papa, e giudicare sull' opportunitd, de' suoi
discorsi nel governo della Chiesa universale.
-
33 oplsl.
Iz Livna, 22 veljače (zakasnilo).
U nedielju seštdesetnicu u župi Vidoših reče
mladu misu *) O. Antun Brešić. Svieta bi mnogo i
svećenika se skupio liep broj, da mladomu bratu
čestita najugodniji dan života. Pri objedu, koga su
priredili otac mladomisnika Ivan Brešić i Anto Ban-
dov, — ovaj htjede tiem izpuniti najtopliju želju
svoga pokojnoga otea Ivana, koji je sadanjeg mla-
domisnika po običiiju u Bosni i Hercegovini obsto-
jećetn uzeo za sina, da ga s njegovim otcem u svih
potrebah podpomogne — nazdravljalo se mlado-
misniku, Filipoviću, Prejasnoj kući, S. Otcu Papi,
svemu krvatskomu svećenstvu i narodu, ponajviše
pako našemu premilostivomu kralju Franji Jozipu
I., koj nas oslobodi sužanjstva. Veselje bi neopisivo.
A sad mi dopustite g. uredniče, da primjetim
njekoliko rieči na pjevanje livanjske vile priobćeno
u 9. broj ,,N- L." Vila odgovarajuć na moje pitanje
ob ona tri S., koja „srbjanci na kapi nose" veli,
da su Četiri a ne tri. To je dobro; tim se bolje
izrazuje smisao ma kojeg tumačenja onih slova. Pa
mi onda vila zapjevala „u istinu, crna kukavice,
znaj da ono znači od ponosa misao: Svak Slavjane
Svuda Slavi — Sama Sloga Srbjane Spasi".
Nu čini mi se da to nije pravi smisao onih
slova:
l.o Ta nije vriedno ni pametno ponositi se
umišljenom i neistinitom pomisli a ne ponosit se
s kojom bi se morali i mogli punim pravom ponosit:.
Nu tko će reći, da slavjane „svak" — „svuda"
slavi ? Ne možemo li pametnije protivno tvrditi?
Bacimo samo očima na Peštu, Beč, Carigrad, Lon-
don ... pa ćemo se osvjedočiti, da ne slavi svak i
svuda slovena.
2.o Kad bi ona slova to značila, ja sam uvje-
ren, da kršćani i muliamedanci od njih ne bi zazi-
rali ; ma drugČije stvar stoji.
3.e Njeka vila, upitana od vojničkog častnika,
koji je veliki sloven, ne odgovori u gore spomenutom
smislu, nego samo nješto izmuca:... sam., sudi.
Zašto to ? Ta osoba ne bijaše neuka. — Dalje, kad
navodi vila „od ponosa misao: Sama sloga Srbjane
spasi" — morala je navesti iz prošlosti il sadašnjosti
u četu i kad Srbi bijahu tako složni, da mi imamo
uzeti za izgled njihovu slogu. Možda je to bilo na
Kosovu il Djunisu?
Sve ostalo, što mi vila livanjska predbacuje
s prezirom odbijam kano zle klevete i potvore. U
ostalom svaki će pametan i razborit čovjek reći, da
ne siju razdor oni, koji iznose na javnost zlo na-
mjere i čine nepoštenih ljudi, nego oni, koji tako
čine tvore.
Castelnuovo, 1 marzo (ritardata).
Poiché persona più valente non si prese anco-
ra il nobile incarico di far conoscero come anche
Castelnuovo non sia stato fra gli ultimi paesi delle
Bocche nel ricordare pietosamente con fúnebre uffi-
cio il defunto proprio Vescovo Möns. Giorgio Markič,
mi sentó il dovere di farlo io, rammentando bene
quanto il defunto Vescovo amasse questa città. L'a-
mava in modo speciale 1' illustre Prelato, giacclié vi
passó i primi anni della sua íanciullezza. Zelantissi-
mo ministro di Dio, sperava di poter consacrare la
chiesa parrochiale, che mercé la di Lui protezione
ed appoggio fu riparata ed abbellita non solo, ma
anche arricchita con apparati e vasi sacri, che fanno
bella mostra accanto ai molti e costosi donatici dal-
r immortale Pio IX.
Per tre giorni precedenti il sedici gennaio, sta-
biliti per le solenni esequie, i sacri bronzi degli O-
spizî dei rr. PP. Cappuccini e Riformati annunzia-
vano mestamente il giorno commemorativo. Dietro
invito dello zelante sig. curato, rev. Radoničić, la Co-
mune fu esemplarmente rappresentata dal chiarissimo
signor Podestà e da due onorevoli signori Assessori
Posle ulazka aust. vojske u Bosnu imam evo srieću tre-
ćoj mladoj misi prisustvovati, sve u okružju livanjskom.
é
jednoga kad na drugoga zastupnika, za koje zna
do no ponudu ministarske stolice ue bi rekli :
ja neću.
Austro-ugarski internuncius kod Visoke
Kapije, grof Zichy dao je ostavku, još na 25
pr^šj. mj. „Pester Lloyd" donosi, da je N. Ve-
Itöünstvo naš Kralj primio Zichyevu ostavku,
peti dan, t. j. na 30 listopada. Poklisar će otit
konačno iz Carigrada početkom prosinca. Ne
zna "se zašto je odstupio, niti tko će mu bit
nasljednikom.
Po predlogu ugarskoga proračuna za godinu
1880, što ga je predložio ministar financija
Szapary o sjednici ugarskoga sabora od 28 pr.
m., ustanovljen je autonomni proračun Rrvatske-
Slavonije u smislu zak. čl. XXXIV. 1873 § 3
su 3,172,547 (ovogodišnji 3,056.498) dakle
za dojduću godinu 116.049 for. Za krajinu
proračunana je svota od 2,266.301, kao i za
tekuću godinu. Ukupni proračun gradjanske i
i krajiške Hrvatske-Slavonije preliminiran je
su 5,438.844 prema tekućemu od 5,322.799.
Tri njemačka poklisara: onaj kod Rusije,
onaj kod Francezke i onaj kod Engiezke, naime :
grof Schweinitz, knez Hohenlohe, i grof Münster
bješe pozvani u Berlin. I ovdje je tajna, o uz-
roku poziva. Možda su pozvani da prime naputak
kako bi se jednoglasnije podnašali napram vla-
dama ruskoj i franceskoj i prepriečili savez
izmedju ove dvije države po načinu saveza
austro-njemačkoga.
Bugarski knez Aleksandro pročitao je prvi
svoj Prestolni govor na prve tekućega, kad se
je , otvorio prvi bugarski ustavni Parlarnenat.
Dvije se stvari osobito mogu zamjerit u kne-
ževom govoru, da on izriečno spominje samo
ruskoga Cara, kojemu „neograničena zahvalnost",
i da obavieštuje samo kako je Bugarska u
„prijateljskim odnošajima" prema Bumunjskoj i
Srbiji. A Crnagora? A Grčka? A Turska? Sva-
kako se je knez prema Crnoj gori podnio posve
protivno nego car, kojemu „neograničena za-
hvalnost", jer ovaj po srbsko-crnogorskom-
turskom ratu spomenu pohvalno Crnu goru, dočim
Dušanovce pohoii. Knez naprotiv za junake na
maču koliko da ih i nije; voli spominjat junake
na biegu.
Englezi su se ugniezdili i u Kabulu. Voj-
voda Roberts izda - proglas, u kojemu kaže da
zato što su usmrćeni bili engleski poslanici, a
Emir se neće da primi vlade, Engleska zauzimlje
Kabul i još neka mjesta u Afganistanu. Pogla-
vari su za tim pozvani neka dodju sudjelovat,
t. j. sJužit Englezima. Puku da neće nitko ni
tamo dalje, al samo* u pamet.
„Slovinac" Hrvatožder.
Ima i vremena, daje netko krstio „Slovinca"
vlaškim organom, ali cienim da bi ga posve dobro
krstio, nazvavši ga i „nevoljnim organom Šumadinj-
skć' pfopagande". Dosta da čovjek pročita njegovu
„diooti Slavena, po raznih Državah", što ju je donio
u broju od 16 listopada, pa da se podpuno uvjeri
kakav ti je on hrvatožder. U onoj diobi „Slovinac",
iliti njegov statista, govori da Srba ' ima u Rusiji
9.652, u Austro-'Ugarskoj 1.520.000 (?) u Srbiji
1.350,000, u Crnoj Gori 123.000, a u Turskoj
1.700.000, svega 4.703.174?! A Hrvata znate li ko-
liko ima? 1.424.000, i to u našoj Carevini, van koje
po „Slovincu" nema ni jednog Hrvata. Tko zna da
! ih nije bura opuhala! Pa da nije „Slovinac" pravi
Hrvatožder? — A sad evo mu ovo malo brojeva.
Slavjanskih stanovnika u Hrvatskoj ima 968.000, u
Krajini 1.008.000, u Dalmaciji 447.000, a i Istri
150.000, svega 2.573.000; a ovo je sve po Klunu,
čovjeku za ovu stvar stalno nepristranu, jerbo on ne
poteže ni za Srbe ni za Hrvate, dali za Niemce.
Sudeć po njemu, tko zna da u spomenutih zemljah
nema i više Slavjana? Sada ja pitam: po kojemu je
kalupu mogao „Slovinac", iliti. Slovinčev statista,
sniziti broj Hrvata na 1,424,000? Po narodnosti ? ne,
jer da razdieliš Hrvate od Srba po narodnosti valja ti
se držati i državnog prava; a toga se nije držao
„Slovinac". Po državnom pravu gori spomenuti Sla-
vjani svi su Hrvati, j er nijedan kraj zemlje Što oni
posjeduju, nije nikada spadao pod fantastično Car-
stvo silnoga Dušana. Dakle po narodnosti „Slovinac",
iliti njegov novi statista, nije razdielio Srbe od Hr-
vata. Jeli možda po vjeri? ob ovoj stvari puno dvo-
jim, i čini mi se da jest, zašto u Trojednoj Kralje-
vini sa Istarskom biti će okolo 1.500.000 katolika
latinskog obreda. Ali dieliti narode po vjeri to je
velika glupost, veliko neznanstvo i velika sramota,
dragi moj statista srbskog „Slovinca" ! U XIX vieku,
vieku prosvjete, dieliti narode po vjeri, to je gore
nego što zovu Talijanci vendere lucciole per lanterne;
u jednu rieč: to je nepošteno, protinarodno, to se
zove ciepati narod i slogu, prieciti narodni napre-
dak. Ali, gosp. statista i „Slovinac" za sve ovo malo
mare. Lebdi im u mraku veliko i mračno Dusanovo
Carstvo, ovo im je ideal, ovamo težnje, pa gdjegod
ugledaju jednog samog sljedbenika istočnog razkola
odmah ga krste Srbinom, pa tako cielu Bosnu i Her-
cegovinu prisili srbskomu narodu.
Za sada se drže vjere, a do malo vremena pod-
puno će zagrliti Vukovu: Srbi svi i svuda ^ a da bu-
du mogli opravdati ovo bllilŽtfSiije tko zna da ne
reku bura, što je nekidan onako strašno puhala, o-
puhala je i ono malo Hrvata što je bilo, sada na
cielomu balkanskomu poluotoku nema nego samih
Srba, Bugara i nešto Grka, ali uzdajmo se u mogućnost
bure, ona će i ova dva naroda opuhati pak će osta-
ti sami samcati Srbi! Napredujte tako, nepredujte,
draga Slovinčeva gospodo! napredajte vašim Srbi-
zmom, gucajte Hrvate; ali vjera vam je tvrda zalu-
dna vam muka, jer ni vaše sile, ni sila svih Srba
nisu dorasle, a neće ni dorasti, da upropasti slavni
i vitežki hrvatski narod. Ovo je hrvatska zemlja, od
Hrvata branjena, od Hrvata krvlju stoput natoplje-
Ina. Nu zato tko u ovoj zemlji goji protihrvatske mi-
!sli podpuno zaslužuje ime izroda, i izdajice, zaslu-
žuje Brankovićevo ime i Afi nu gdje sam i ja sašao!
govoriti nadri-Srbim o Brankoviću, eda bi se tako
stavili na pravi put, to je posve suvišno; oni veselo
trče u takvo kolo, baš znajuć liepo da tu ima dosta
Brankovića! Svaka ptica svomu jatu. F.
APPENDICE.
La Torre Mincetta.
Racconto Fantástico di Filopatro.
(Continuazione.)
Or ditemi miei fidi! Un Dusano vale o no un
Nerone? E che non avrei fatto ancora se dopo tre
anni dal di in cui feci strangolare mió padre la
morte non m' avesse coito sulla via che conduce a
Bisanzio? Eppure per queste mie prodezze io son
tenuto in venerazione dai Serbi, anzi poichè seppi
con una mano rubare, e coll' altra distribuir limo-
sine, venni proclamato limosimero, nè v' ha figlio
<T un prete Foziano che non si vanti di portare il
mió nome.
lo non sono morto, io vivo tuttora nello spirito
dei miei numerosi partigiani. Vivo la vita d' odio,
giacchè nell' Averno d' altra vita non si vive, e il
mió odio contro i 1 cattolicismo mi prepara e in terra
e nelF Averno nuovi trionfi.
Riceviamo e pübblichiamo di buon grado:
.4/ M, R. P. Giuseppe Lombardini della
Compagnia di Gesü.
Ragusa.
L' idea che ci maove, nel daré solenne
tributo di cordiale riostra gratitudine e sincero
affetto a V. P. M. R., non é quella di fare
apologie né al grande Suo mérito, né all' alto
Suo sapere, vietandocelo la nota Sua modestia
ed il vero mérito, che non ambisce lodi; ma é
un bisogno del cuore vivamente riconoscente al
massimo beneficio da V. P. ricevuto durante i
giorni dei santo nostro ritiro.
Si, egregio Padre! nel corso di questi otto
giorni, noi abbiamo avuto occasione di conoscere
il raro Suo zelo e la squisitezza del sentimento
che Lo informa, tutto divoto o religioso, e che
poi sa maestrevolmente insinuare nel cuore di
chi ascolta la dotta Sua parola.
Riceva quindi 1' espressione di cordiale no-
stra gratitudine pel tanto bene spiriluale procu-
ratoci, e gradisca nel tempo stesso i piu caldi
ringraziamenti per le tante gentilezze usateci,
sia colle veramente paterne Sue cure nell' in-
teresse che si e preso per procurarci ogni co-
modo materiale, sia colla delicatezza ad ogni
lode superiore con cui ci ha trattato.
Tanto, esimio Padre! siamo doverosi di
esternar-Le onde soddisfare in minima parte
ali' aiFetto ed alla riconoscenza che molio bene
sentiamo nel cuore, ma assai male possiamo espri-
mere a parole.
Ilijina-Glavica di Ragusa li 28 ottobre 1879.
Di V. P. M. R.
Devotissimi ed obbligatissimi:
Gregorio Boschi Canonico — Radman — S. M.
Bazdan — P. Bačić — Pietro Gjivović — A. Pa-
višić della Diocesi di Spalato — Marino Gavranić
— G. Crnica — N. Sibiljan — S. Celigoi — N.
Baca — Biagio Marčinko Chierico — Matteo Iva
nović Chierico da Cattaro.
Primamo: Otvoreno pismo
na Gospodina Urednika „Katoličke Dalmacije(i.
Neznam kako ni odkuda raznio se glas, da
sam ja odbacio — posprdno — Vaš velecinjeni
list, jedino Katoličko glasilo u Dalmaciji, koji
štiti najsvetije naše amanate: Vjeru i Hrvatstvo.
Za to od više mojih prijatelja i znanaca primih
ukorne listove, kao da sam klonuo vjerom i Hr-
vatstvom. Kad bi ovo bilo istinito, budite uvje-
reni, Gospodine Urednice, moje lice radi srama
već ne bi vriedilo sunčane svjetlosti. Ali, hvala
Bogu, istina nijej te prem mlađ Ijetim, ponosom
mogu svakomu kazati, da sam starac u čustvim
i načelim, koje Vi branite Vašim pohvalnim ra-
dom, u uredjivanju „Katoličke Dalmacije". Ni na
um mi ne pade ubah odbijanje Vašega lista, pa-
če svagdi i u svakoj prigodi hvalio sam, i hva-
lit ću, njegov pravac kojim udari od kad, do-
pustite mi, Vi mu Urednikom, i nastojati, da mu
stečem kojeg predbrojnika. Ovo malo redaka,
Gospodine Urednice, molim, uvrstite što prije
u našu ,,K. D.", istini na čast, a na utjehu mo-
jim prijateljem i znancem; meni su čuvstva i
načela Vjere i Hrvatstva, pomoćju božijom, ne-
pokolebiva.
U Spljetu na 30 listopada 1879.
Sa štovanjem
Vaš 0. Stjepan Bosančip
malobraćanin.
L' ira di Dusano toccava il parossismo. L'in-
fernale turba dava pure in accessi di furore, talchè
il Demone Barbariccia dovette dar fiato alla sua,
tromba per ridurla al silenzio. In grazia di costui
Dusano poté proseguire:
Rabbonitevi (egli disse) cari amici! Io non
v' ho detto in breve che quel poco di bene che
venne fatto da me e dagli avi miei, quando io ed
essi fummo in vita. Or mi resta di accennarvi le
prodezze dei miei successori; poi verrô a parlarvi
delle i 11 us tri infamie che ho compito fin da quando
ho reso 1' anima a Dite, e di quelle ancora che in-
tendo compire, auspice Lucifero, se i fati non mi
saranno avversi.
A me successe Uros mio figlio, creatura im-
becille .... P^rendogli troppo grave la mia tiara
la divise in parti, e la distribuí ai suoi Despoti.
Vukasin il più beneficato da lui, di sua mano,
1' accise con un colpo di marra, mentre esposto aile
derisioni dei suoi sudditi più vili pensava di rifu-
giarsi qui a Ragusa. La sua morte pose fine alla
discendenza della mia famiglia che dal 1151 la co-
rona delle Servia e della Prevalide avea tolte a
L'Italia rigenerata coirinvasione di Roma!
In una corrispondenza che scrive un italiano
da Vienna alla Gazzetta di Venezia si legge:
„Per ogni buon italiano, ma particolarmente
per coloro che vivono all'estero, riesce cosa assai
seorraggiante e che mortifica l'osservare, come da
alcuni anni a questa parte la nostra Nazione sia
scaduta nell' opinione pubblica provocando qui diffi-
denza, la disprezzo, altrove noncuranza, da nessuna.
parte amicizia.
«Io mi limito a mettere in evidenza fatti che
portano forte danno alia nostra patria, e che pel'
bene della stessa, é questione vitalissima vengáno
tolti di mezzo e presto. Io seguitai con diligenza
1'andamento delle cose del paese, e la buona opi-
nione che questo seppe guadagnarsi da tutte le Na-
Radoslavo III. Quel che indi seguí b ben noto. A
Kosovo 1' ultimo pezzo del mio scettro venne fran-
tumato. La giustizia di Dio (Dusano serró i pugni
contro il cielo) a mezzo di Maometto, e della san-
guinosa gara dei miei vassalli, vendicossi dei delitti
della casa Nemanja. I miei sudditi dai Turchi fu-
rono massacrati, e in parte a duro servaggio ridotti
Peró io di loro ne vó glorioso: preferirono di cur-
vare il dorso all' infame Maometto, anziché porsi
sotto la protezione del Vicario di Cristo, come a-
vrebbe voluto la vedova di Lazzaro.
Alcuni Serviani si rifuggirono in Croazia al/íri
in Dalmazia e altrove, e questi furono destinati da
me ad Apostoli del mio pensiero e del mio diritto
I loro papassi si finsero cattolici (ben fatto!) e sep-
pero assai^ ben ^ rappresentar la loro parte. Innanzi
ai Vescovi latini solennemente giuravano d' esser
fedeli al dogma cattolico.
Quando favorevole si presentó 1' occasione al-
lora ge'íarono la maschera. Ció che non osarono
sotto il regime della Eepubblica di S. Marco, osa-
rono poi sotto il regime Francese ed Austríaco.
Ebbero Vescovati .... parrocchie chiese....
da podkapaju ,,K. D.", nav brzu ruku vadimo do-
slovce jedan sastavčić iz Školskoga Prijatelja ' br.
2, liepo još od god 1875, nek i>isu\ gospodine ure-
dnice, uvrstili, ako je moguće, u svoj list; toliko
više, kad smo, na žalost, gotovo sa svih strana
zaboravljeni. Stare su stvari, al valjaju i danas.
Kako mu je tako nam je. Neznani koja svjedočan-
stva da iznosimo? Tko nije sliep, vidi. Narodni
List", žao nam je gdje ga u ovoj imamo zapodjesti,
njeki dan, u svojih otvorenih dopisih veli, da nije
pristojno ono čarkanje po novinah svedni o učitelj-
skoj placi. Bogu hvala, da čujemo i tu! Poštena vam
besjeda, nek prisluhne tko hoće, nije od objesti, nego
od puste muke. Eh svakomu svoje ! Mi ćemo kucati
jer potreba očiju nema, da okušamo ima li i za nas
zviezde, bilo na kojemu mjestu. Uz to evo sastavćića
iz „S. P.":
(Učitelj nad kolievkom svoga sinčića.) Kako
samo kriči, kako plače, kako se koprca!... Ti za-
novietalačka. zagonetko, ta ja te ipak nerazumijem
— tko će mi protumačiti tvoju besjedu? Oj ti
sladka, dozrjevajuća jagodo, kakvog ćeš mi soka
donieti? Hoćeš li biti sretan, hoćeš li i druge usre-
ćiti? Hoće li tvoje srdašce krasno cvasti pod toplim
ovim modrim nebom, dok ti ga neslomi brza ruka
nemila udesa ili jesen mu blaga nestrga lišća? II
ća se možda ukočiti, zamrznuti na studenom sjeveru,
gdje već smrtca ništ nenadje, što bi usmrtiti mogla?
II će duh tvoj po uzburkanom moru istine smjelo
broditi tražeći neodkrivene otoke, il će na trgu ži-
vota kupovat i prodavat, dok ti račune nezatvori
hladan grob? Hoće li ti jaka mišica mačem mahat
ili ćeš biti smiona jezika? II ćeš lako izvinit se sili
te laskavo razoružat obiest? Da li ćeš tješiti nesre-
tne riečju Gospodina ili ćeš bolestne liečiti silami
prirode i Budi, što se nebesom svidi — ali jedno
samo Bog nedao ! Kad bi znao, diete moje! ti ćeš
učiteljem biti — čini mi se, da bi mrtva volio te
imat, a tvojoj sdvajajućoj i cvilećoj majci doviknuo
bi: Prestan, luda ženo! Zar voliš vidjeti jednoć ovaj
cvatući život, kako će šumati u hladan grob upa-
dnutih, staklenih očiu, propalih lica i saputjivih pr-
siu? Zar da gasi svoju žedju suzami, što Jili od
nevolje proliše mu i žena i djeca, glad svoj da utaži
mrvicami kršćanske ljubavi bližnjega, mrvice, ka-
kove se namrgodjena lica pružaju prosjaku, koji
svojim lelekom obsieda i uši i vrata? Zar da bude
ovaj krioeći, plačući, koprcajući se život žrtvom
socialnog mučeničtva, odsudjen, da propadne rad
slave učiteljskih jada i nevolja? Zar da bude
za vrieme svog vieka predan bez svake zaštite i
pravde volji svojih nasilnika i mučitelja? njihovoj
samovolji, nepravdi i poćudnosti? Zar da se daje
tlačiti duševno i tjelesno? Zar da propntuje sve po-
staje, postaje trajem posuta puta, a povjest da mu
nije drugo, do zapisnik izkušanih zlostavljanja?....
Muči, sada ženo, naša jedanaesta zapovjed neka nam
glasi: odgovaraj svog bližnjega od učiteljstva, šfrol-
tiičije — i jaoh si ga onomu, koji bi se usudio neiz-
kusnu mladež zamamljivati sladko zvonećimi frazami
na zvanje, naprama kojem čovječansko družtvo ne-
namjerava izpuniti svoje dužnosti! ...
Vragoljan mali, i zaspoje uz moje jadikovanje.
Oj sretna li mene otca! I on već imade ukusa pa
me pusti u miru. Spavaj sladko, budućnost je velika
pred tobom! možda će i doba postati veljom. *)
lim na Vašoj otčinskoj ljubavi i brižljivosti preko
Vašega glasila za nas biedne pučke učitelje; a tako
isto, da pohvalim i odobrim Vašega vriednoga do-
pisnika iz Pokrajine, koji mudro i dostojno nas za-
govora. Evala Vam! Bog Vam platio; samo napred
i postojano!
U prilog onomu što Vi do sada rekoste, molim
Vas, nadodajte i ovaj moj glas, ko vapijućega u pu-
stinji : Gospodari! Jeda je kruha ako Boga znate
i za nas jadne pučke učitelje? a to bar na ovu gla-
dnu godinu, jednom vanr ed nom podporom, ko i sve-
ćenstvu?! Hljeba, hljeba, gospodo, laskanje nam ne
pomaže. Deder, i na nas se jednom smilujte!
P. B.
pučki učitelj.
Iz Zadarskoga kotara, 28 listopada.
Suznima očima, tužniem srdcem, drhtavom ru-
kom i gladnim trbuhom pišem Vam ovo redaka, jer
nemogu srcu odoliti, a da Vam iz sve duh nezahva-
*) Čudne li jadikovke! Nije mu moralo biti baš do
šale, kad ju je smišljao ; svakako mu se dobrota učiteljskoga
zvanja ljuto zagrizla u srce. Nedao bog, ako već jadikujemo
i to s razlogom, da bi i mi u tako žalostnu žicu udarili.
Ured. Škol. Prij.
aquisto d'un pö di terreno .... ma di ció non è da
paríame....
Or di fronte non abbiamo più i Turchi
ora abbiamo i cattolici o Croati, come dir vi piaccia.
Senonchè (e Dusano toccó eolio scettro il naso)
io sentó un odore che m' offende le narici. Ci sa-
rebbe qui taluno che sa di battesimo latino? Giá da
(jualche tempo io venni informato, che un certo
Michele Prazzato cittadino Raguseo orecchia alie
porte dell'Inferno, per poter se sia possibile com-
prometiere la nostra causa, come fece lo scorso
invernó *).
La sà lunga quel diavolo di Michele ! Quel suo
dialogo con Orlando fece chiasso e allarmó gli av-
versarí della nostra causa. Non vorrei quindi che in
questa torre ci fosse qualche delatore. Olà, Barba-
riccia ! gridó Dusano, gira attorno per osservare se
qui dentro o alie porte della torre vi sia qualche
profano.
Quest' ordine per poco non m' avesse atterrato,
se Nostradamo non m' assicurava che nulla dovea
temere, poichè Barbariccia era dei suoi. Barbariccia
tutto in sussiego giro attorno la sala, e ammiccó
all' amico non badasse. Poi col suono della sua
V. vV Avvenire" numero 70 e 72, 1879.
Cittavecchia, 1 novembre.
Chiunque ha letto gli ultimi N.ri della „Dal-
mazia Cattolica" avrà di leggieri compreso, che ora
più che mai essa abbisogna dell'ajuto, dell'appoggio
e dell' incoraggiamento di tutti quelli, ai quali sta
a cuore di militare sotto il suo vessillo, cui, con
generate soddisfazione del Clero, ella sta fedelmente
attaccata. Se la nostra cooperazione in questo mo-
mento le venisse a mancare, allora potremino sicu-
ramente apparecchiarci a farle i funerali, che almeno
dovrebbero essere solenni ed onorifici, perché il sol-
dato che lascia la vita sul campo di battaglia, dopo
aver valorosamente combattuto per una causa giusta
e santa, è degno di gloriosa ed imperitura memoria.
Non bisogna illudersi: 1'único foglio cattolico
senza riserve che abbiamo in provincia, sembra ago-
nizzante e minaccia di venire al termine della vita,
nel mentre i greci stanno per escire col loro perió-
dico, compatti in una sola falange.
Apprezzando le giuste osservazioni del corri-
spondente di Sebenico mi fo' lecito di ricordare ai
Confratelli della Provincia, che ora si manifesta il
momento in cui abbiamo bisogno di svegliarci final-
j mente dal nostro sonno fatale, di scuoterci dal nostro
torpore o di riparare alia nostra passata indolenza
| con altrettanta operosità. Mentre i noti nemici for-
| teniente organizzati si riuniscono in un solo pensiero
S ed in una sola azione, noi pure dobbiamo viribus
! unitis concorrere ciascuno secondo le proprie forze,
| affinehè la ,,D. G." possa continuare ancora con
| maggior vigore la sua vita, e stare sempre attaccata
I a quel santo principio : s ve za vjeru i za domovhm,
i da oui non s' allontana giamniai!
Bando adunque ai ridicoli pretesti ed alie vane
paure! Non dobbiamo disertare la nostra bandiera
al momento in cui la battaglia è già ingaggiata.
Nessuno deve rifiutarsi a concorrere secondo le sue
forze a tale lodevol'e impresa. Gli uomini d'ingegno,
che non difetfano nella nostra Provincia, consacrino
la loro penna nella difesa della verità e della giu-
stizia, tutti prestiño F appoggio morale col manife-
stare pubblicamente la propria adesione all' attuale
indirizzo della ,,D. C." e col procúrame la maggior
diffusione.
L' apatia di niolti che sono restii a schierarsi
fra coloro i quali combattono coraggiosamente per la
verità, non puo essere scusa alla nostra inazione, che
anzi deve servirci di maggior stimolo al bene ope-
rare. Bisognerebbe essere afïatto ciechi per non ve-
dere la necessità di agire e non di dormiré. La ne-
quizia dei tempi attuali rende indispensabile 1' esi-
stenza del nostro foglio cattolico, come 1' único or-
gano che possa tutelare il nostro decoro ed opporre
valida difesa contro gli assalti che i nemici tente-
ranno muovere alla fede ed alla morale. All' opera
adunque ! Santa é la causa che imprendiamo a di-
fendere. Qualora dovesse mancarci anche ogni umano
appoggio, se noi saremo concordi, non ci mancherà
certo 1' ajuto di Dio. D.
gran tromba fl capire a Dusano che non v' era
tema né di orrecchianti né di delatori.
Dusano prosegui:
II mió Impero in onta al volere dell'Austria
mi a vecchia nemica, risorgerá e lo giuro per....
Fozio . . . . Io nell' Inferno non dormo ma tuttodi col
mió Duce Supremo, m' occiipo di política, anzi nella
bolgia in cui peno questa occupazione é il mió único
soilievo. Giá, come vi sarete accorti, coll' astuzia vó
riprendendo 1' antica mia audacia. Pero ci si vorrk
un pó di tempo, fino al giorno in cui la Jugoslavia
attonita e stupefatta gridera: É visorio Dusano! da
che il mió appetito é forte. Voglio che il mió Im-
pero si innalzi forte, potente, terribile .... qual fu !
Alzate il vostro capo e leggete le epigrafi scritte
sulla volta di questa torre: esse vi faran vedere
chiaramente il mió ponsiero. Sulla Ilussia non conto
piü, il nichilismo e il pauperismo la divora. Sul
Montenegro fondo ancor meno le mié speranze:
desso divenne ligio al mió nemico. Pero mi son
procurato degli alleati piü potenti, e questi sono i
BukovSani!!
Non ridete o amici: debol fiamma puó incen-
diare il mondo! II mió spirito di menzogna ho in-
fuso in tutti i miei partigiani. Sono Serbi, ma nei
di che furono, e in Croazia e in Dalmazia e altrove,
si finsero nazionali soltanto nazionali, ma al mió
Drniš, 25 listopada.
Jučer bijah po službenom poslu u selu Kljaci,
gdje je župnikom vrli 0. Jere Brone, ali sve to vrie-
me dok sam se tute bavio bijah dušom i tielom veo-
ma veseo, jerbo sam vidio u vrtu rečenog gosp, žu-
pnika liep napredak, uzprkos ovogodišnjoj suši.
Gospodin župnik ne samo što ima uzoran vrto,
već se svagdje brine za to veći napredak gospodar-
ske struke u tamošnjoj okolici. Tako je n. p. mar-
ljivi Fra Jero molio i kumio, da mu se brieg kraj
; crkve posadi većem. Ova njegova želja jur je usli-
! šana još lani, te neznani tko je kriv da se nije iz-
! vela — tako, da je na taj glas već izkopao jame i
za koje vrieme bit će rečeni brieg koristnim voćem
i posadjen. Tako će se ne samo zaodjeti brieg gorom,
nego će i veliku korist iz tog crpit župnik i župlja-
ni. Ovaj uzor vrta i sadnja napomenutog briega mno-
ge će tamošnje seljake potaknut na marljivost, da-
pače će mnogo djelovati za materijalno blagostanje
tamošnjeg puka, pošto će se priučit na racionalno
gospodarstvo. Seljak živi žuljevi ruku svojih, pa
s toga i valja da mu trud što izdašniji bude, da mu
bude plod i napredak prama njegovom naporu. Dru-
gi su narodi pred nami daleko odmakli, jer se je za
nje više brinilo, nego li za nas, zato je već hora,
da se i mi Hrvati dignemo, te prestanemo puževim
korakom napredovati, ili bolje rekuć nazadovati.
Hvale je vriedno nastojanje onih svećenika,
koji se posve svome zvanju posvetiše, te rade za
puk ne samo u crkvi, već i iz van crkve; hvale su
vriedni oni svećenici, koji nastojahu da im vrtao bu-
de od izgleda i koristan cieloj dotičnoj okolici, do-
bivajuć iz odaljeg voćaka i svakovrstnog vrtljarskog
sjemena; a seljaci ostavivši barem ponešto kod nas po-
sve nevaljani način vrtljarstva i voćarstva. Ovo na-
pisali ne možda u hvalu vrlom župniku 0. JeriBro-
ni, pošto je on ne traži, već da i ostale vrle župni-
ke — hvala Bogu mi u našoj okolici imamo takovih
više, kano su ti: u Drnišu vrli rodoljub O. Franjo Be-
lamarić i u Mirilović Zagori poznati marljivi voćar
župnik O. Marko Cačić i još mnogi drugi u našoj
hrvatskoj Dalmaciji — potaknem na što veću marlji-
vost i revnost za gospodarsko-šumarski napredak.
N. V. .. ć.
Geisa, 5 novembre.
Il giorno 1 coït, rimarrà incancellabile appo
noi. Quel giorno segui la benedizione della chiesa
parrochiale riattata ed ampliata dietro iniziativa del
revendo párroco Don Nicoló Gamulin, nella parte an-
teriore di 7 metri, con una bella facciata in pietra
bianca. Come ne venne giá fatto cenno nel vostro
giornale, ancora dal di 24 aprile, anniversario delle
imperiali nozze cV argento, si diede mano al lavoro,
che sebbene faticoso ed esigente non poco tempo per
condurlo a termine, pure ottenne il collaudo prima
di quel che si credeva. Quai piacere ne abbia pro-
vato ogni patriota alia notizia che il di suddetto po-
trà entrare devoto in questa chiesa, lo provó il gran-
de concorso del popolo.
Siane lode all' indefesso e costante aiuto di
quanti, non curando fatiche, cooperarono al lavoro,
e siane poi lode speciale all' amato Podestá Cav. Du-
bokovic, il quale concorrendo con denaro a tutti i
precipui bisogni, beneficó questo paese coli' ingran-
dimento di questa chiesa, resasi ristretta pella ognor
crescente popolazione. Sappiamo che questo non sarà
1'ultimo bene che il signor Dubokovié assieme all'e-
gregio suo fratello Antonio userà al nostro paese e
crediamo che, dando nuova occasione alia stima dei
paesani, farà che si compiano anche i restanti la-
vori ed il campanile, già incominciato, aiutandoci si
col consiglio, si colla sua opera intelligente e be-
néfica.
cenno s' intesero gridare: svi i svuda Srbi, siain
sudditi di Dušano; al pari dei crocifissori di Cristo,
non habemus regem nisi DuŠanum. E tutti costoro
mi daranno man forte, allorché udranno 1'ultima
mia parola. Di molti protettori ed amici non vi
posso diré i norni, che nel mio libro di fuoco stan
scritti; devo tacerli perche ció mi giova. Vi citeró
soltanto alcuni che ungon le ruóte del mio carro
trionfale. E sono i Grubhović, i Vulicevié i SundeČić
e U famosissimo Milas; e come vedete abbiamo
nosco la chiesa .... di Vi sono i Monti,
gli hanics, ed altri, altri ancora. I liberali, gli atei,
hanno pure fatto causa comune con noi. Poi abbiamo
giornali e giornalisti, e V Omladina col suo gran
Mirko, col suo poeta Cittccia Nespole, coi suoi com-
medianti.
Io fondo qui proprio qui la forza delle mié
maggiori speranze. L' Atene Slava, diverrä ¿' Atene
Soraba, il tempio della mia gloria, e Mincetta questa
torre famosa diverra il Kremlino, il Vaticano del
mio risorto Impero, e appunto perció io questa notte
vi ho qui raccolti, e qui lio vol uto annunziarvi si
lieti novelleü
(iContinua,
provincie ecclesiastiche, e in specie (come appare
dall' al legato sub. .\) l'episcopato delie provincie
ecclesiastiche di Praga e Salisburgo, in data 10
agosto e 30 nov. 1876 hanno presentato al governo
di V. M. ben iondate rimostranze sul triste sviluppo
del complesso delle cose scolastiche, e sui deplorevoli
risultati dell5 antagonismo tra i tattori ecclesiastici e
la ici nella scuola. Ció hanno fatto altresi, affine di
supplicare instantemente perché venissero tolte al
clero nella scuola popolare le vessazioni affatto inu-
tili e sovente m opposizione diretta alla stessa lettera
délia legge. Pur troppo non s'è fin qui ottenuto cosa
che meriti venire accennata in quanto a torre gli
sconci creati e a ristabilire buone condizioni in fatto
délia scuola popolare. Come lo mostra l'evasione,
che qui rispettosamente si allega sub délia suac-
cennata rimostranza collettiva ai vescovi costretti a
lagnarsi, si obbiettano sempre per pretesto le vigenti
leggi e 1' impossibilità di modificarle.
¡Se 1' istruzione del catechismo è un oggetto
obbligatorio del piano d' insegnamento, se c' è la
persuasione che la scolaresca debba venir educata
negli esercizî religiosi, se, come avviene nelle leggi
scolastiche, è rieonosciuta la necessità dell' educazione
religiosa e morale della gioventù nella scuola e per
mezzo délia scuola; appare per fermo indispensabile,
che gli organi ecclesiastici e laici délia scuola pro-
cedano di concerto, e trattandosi di adempiere l'im-
portante loro missione e di conseguenze si gravi,
amichevohuente cooperino. Perché 1' organismo sco-
lastico si conservi sano occorre 1' amichevole coope-
razione degli accennati organi; quando cozzino tra
di loro si tradisce la malattia di questo organismo,
per causa délia quale la fruttuosa attività délia
scuola e il conseguimento dello scopo ad essa pro-
posto necessariamente reodesi vano.
Che poi una tale cooperazione non sia possibile
colà dove maestro e direttore délia scuola popolare
appartengono ad altra confessione religiosa diversa
da quella del catechista, nessuno lo vorrà seriamente
porre in dubbio. Se un sacerdote cattolico da una
parte, e dall' altra un protestante o un ebreo o un
che si dice ateo o, come si dà il caso, un prete
apostata dalla sua Chiesa si occupano délia educa-
zione religiosa e morale questa è impossibile che
vada bene : e tuttavia, ad onta di una promessa,
data pubblicamente dal rappresentante governativo
quando si crearono le nuove leggi scolastiche, non
sono più rari i casi, ne" quali per una scuola fre-
quentata in tutto o nella massima parte da scolari
eattolici si nominarono maestri e direttori protestanti
od israeliti. Per fenno sarebbe repútate stoltezza il
chiamare alla cura di un malato due medici i quali
seguano due sistemi di medicina 1'uno ail'al tro op-
posti. Or come mai si provvederà con buon esito
ail'educazione religiosa e morale mediante 1'azione
concorde di un prete cattolico e di un maestro ebreo?
Chi avrà la fronte di sostenere che un ebreo sia
atto ad educare religiosamente e moralraente fanciulli
cattolici! Or secondo le disposizioni delle leggi sco-
lastiche debbono destinarsi a maestri nelle scuole
popolari solo coloro che ail' adempimento délia mis-
sione di queste scuole sono capaci.
Dopochè lo sviluppo delle nuove leggi scola-
stiche interpretate e applicate in senso ostile alla
Chiesa lia preso un indirizzo anticristiano quasi in
ogni parte délia Monarchia, quà in proporzioni mag-
giori, là in minori : non possono gli umili infrascritti
vescovi starsene spettatori dell' opera di distruzione
délia base cristiana délia famiglia e délia società in
Austria, senza applicare quel rimedio da essi rico-
nosciuto permesso ed acconcio affine di opporsi ad
una maggiore estensione e ad un maggiore consoli-
damento delle condizioni délia scuola, le quali nelle
Joro conseguenze minacciano di creare una genera-
zione, che non sarà punto disposta a daré a Dio
quello che è di Dio, e a Cesare ció che è di Cesare ;
una generazione, la quale, se a tempo non vi si
provvede, si presta a diventaré una preda agognata
ed un abile stromento al partito de' sovvertitori di
ogni ordine.
In vista perianto de' molteplici imbrogli del
momento presente, parve opportuno ai vescovi qui
sotto devotamente firmati, affine di tor da sé ogni
peso di coscienza, di rivolgersi colla piü nobile fi-
ducia alia suprema grazia di V. M., e di esporre
COSÍ al sovrano, che vive solo peí bene e per la fe-
licitá de' suoi popoli, i gravi pensieri che appoggiati
ad un'esperienza di presso a dSeci anni essi nutrono
contro le disposizioni delle nuove ieggi scolastiche,
e quindi contro la interpretazione e applicazione
delle medesime. Confidano essi che la illuminata sa-
pienza di V. M, troverk mezzi e ripieghi di ovviare
al male creato dalla nuova legislazione scolastica o
di procurar un rimedio ai guai da questa cagionati,
11 che pacificamente potrk effettuarsi pur che si
mutino quelle disposizioni di questa legge, le quali
non si possono conciliare coll' azione indipendente
dei vescovi in cose spettanti il catechismo, le prati-
che religiose e la educazione religiosa e momle della
gioventü tenuta alia scuola e dei candidati al ma-
gistero.
Se gli umili infrascritti fondati sulla propria
missione pregano di poter indipendentemente disporre
quanto riguarda 1' insegnamento del catechismo nella
scuola popolare e gli esercizi religiosi della scolare-
sca, e tener lontana ogni ostile influenza degli or-
gani scolastici nella direzione dell' educazione religio-
sa e morale della gioventü : non hanno d' uopo di
assicurare con ogni ossequio, essere essi únicamente
guidati dalla coscienza dei doveri Joro imposti dal
pastoral ministero, dalla cura per il mantenimento
della disciplina e del buon costume cristiano nella
crescente generazione, e dal vivo desiderio che ven
ga promossa nell'impero austríaco, loro dilettissima
patria, una coltura fondata sulla base religiosa.
. Vienna, 24 aprile 1877.
O opisl.
pristinata nel suo antico vigore. Fu quindi stabilito
che il vescovo, il sacerdote o il diácono che si fosse
ammogliato, o non volesse licenziare la moglie do-
vesse esser deposto, e allontanato dál servizio divi
no, né potesse fruiré i beni della chiesa finché fosse
ribelle alla legge. (V. Rački-Rad Jugoslavenske
Akademije, knjiga XXVII, pag. 104.)
Oltre questo canone furono stabiliti anche al-
tri, e fra questi quello che aveva di mira partico-
larmente la chiesa croata. Fu rinovata la proibizione
già fatta al tempo di Tomislao nel concilio di Spa-
lato di uffiziare nelle chiese in lingua slava. In av-
venire non poteva ricever gli ordini sacri chi aves-
se voluto celebrare i divini niisteri in quella lingua.
Pero questo severo provvedimento era voluto
dali'interesse generale di quell'época. I Papi, i soli
sostenitori dell" unità della Chiesa, prevedendo i pe-
ricoli dello scisma volevano che le comunità cristia-
ne si conformassero in tutto anche nelle esteriori
forme alia lor madre comune la Chiesa Romana.
Era somma ed universale P ignoranza, particu-
larmente del clero, anzi tale che al dire di Lodovi-
co Tomassiano mol ti degli ecclesiastici non sapevano
leggere speditamente. Né minore la troviamo nel se-
colo susseguente, del quale appunto ci occupiamo. I
preti slavi, limitarono la coltura intellettuale alia sola
Obrovac, 17 kolovoza.
Naš pokrajinski ,,N. List" u svakom broju pri-
obćuje svečanosti držane po našoj domovini prigo-
dom ulazka naše hrabre vojske u Bosnu i Ercego-
vinu. Mi koji smo bili prvi nećemo da budemo zad-
nji. Maleno je bilo naše veselje al srčeno. Netom nam
na 29 p. m. posije podne telegrafična viest stignu,
da je naša vojska prešla granicu kod Broda, svako
.katoličko, narodno srce uzigptlo se; radost nedaje se
lako kriti; oči ju pokazuju i lice, pak se tvorom
mora očitovati. Nepotriebovaše duga divana, katolička
braća namah proskrbiše se za puške i prah a ne za
„olovo", pak pred večer dozvolom Načelnikovom uz
slavljenje zvona započelo je pucanje iz pušaka, mi •
loglasno pjevanje naše carevke, sa klicanjem „Živio
naš Hrvatski Kralj Franjo Josip I." Sutradan na 30
i. m. držala se služba božja, da mili Bog vojsku na-
šu oda zla oslobodi sa istom bosanskom braćom, a
što je Austrija po svojoj staroj poviesti započela to
nek na slavu božju i na korist novih stečevina do-
vrši. Ulazku naše vojske u Bosnu mora da se sva-
ki katolik i domoljub veseli; slavna ova zemlja, čest
starodavne hrvatske kraljevine vraća se opet kruni
Zvonimirovoj; dočim katoličkoj vjeri otvara se u
Europi novo polje, gdje da svoje naobražne sile iz-
nova pokaže. Ulazkom naše vojske oživotvorile su
se misli naših Crkovnih Poglavara S. Pape Grgura
VII, Inocenta III i Honorija III. Ova tri velikaša
u katoličkoj prošlosti brinuše se u svoje vrieme vi-
še neg itko u Europi za slavijanski jug da, učvrstjen
na istoku, postane bedemom na obranu krstjanskog
i zobraženstva; tadašnju politiku dobro uvidjavaše Kr-
stovi Namjestnici; kolebanje vjersko iztočnih Careva,
tursko usilničtvo koje već je istok prokušao bio, sve
spremalo je istok na umet narodni i tužno robstvo;
što se padom Carigrada napokon dogodilo. Uz grčki
conoscenza della propria lingua, nella quale, oltre i
libri sacri, nessun altro libro non consta sia stato da-
to alia luce. E perció, che non dobbiamo punto rae-
ravigliarci della corruzione di quei tempi, dappoiché
essa fu sempre figlia dell'ignoranza. Anche in tempi
a noi vicini il prete cho applicavasi únicamente alio
studio dei glagolitico veniva considerólo come tipo
dell' ignoranza e della rozzezza.
Questa era anche la ragione per cui i padri
del concilio, senza badare alie prescrizioni di Adria-
no II e di Giovanni VIII né a quanto oprarouo a
favore dell' avversata Liturgia s. Cirillo e s. Meto-
dio, proscrissero la lingua slava dal divin culto. Al-
tra ragione ancora venne portata in campo. Metodio
inventore di quella Liturgia venne accusato di ere-
sia. Questa accusa del resto non puó cadere sopra
s. Metodio, apostolo degli Slavi, ed arciveseovo dei
Moravi. Abbastanza abbiamo fatto chiara la santitá
di sua vita e 1a, purezza di sua fede. Quindi é da
diré, che o per somma ignoranza tale accusa gli sia
stata lanciata, o che vi sia stato un altro Metodio
che avesse depravato la Liturgia e la Bibbia tradotte
dai Santi Cirillo e Metodio. — Ma per mettere in atto
queste riforme, per obbligare gli ecclesiastici al ce-
libato, e proscrivere la lingua slava dalle chiese, ci
si voleva un animo forte e risoluto.
narod pade i slavijanski jug; biše podjarmjeni Bu-
gari, Srbi i Bošnjaci. Hrvatska, držeć se političnog
zapadnog življenja, korana se oslobodila pak pozva-
na „Antemurale Christianitatis" t. j. predzidje za
krstjanstvo; više puti na nju srušila se turska sila.
Ko što se katolička braća s pogleda crkovno-povje-
stničkog vesele, Hrvat se svaki mora veseliti s na-
rodnog pogleda. Bosna prihvatit će sa Hrvatskom
njekadašnja svoja prava; danas je ona siromašna i
tjelesno i duševno, znanosti i prosvjete njoj fali, e-
konomično je stanje bošnjacim žalostno; kmetništvo
na vlastitoj zemlji potriebuje popravljenja; turski
element velik je još; tko najbolje preporodit može
onaj narod? tko poglavito ekonomično pitanje „o
kmetništvu" riešit? Držimo da male državice nijesu
tomu još dorasle, bosansko ekonomično je pitanje
veliko, tu se hoće znanosti prave i povelike sile. Au-
strija ima znanosti i dosta velike sile da nepravicu
umete, da narod štiti od usilja turskih begova, kojim
neće lako izhlapiti staro koransko usilje. Tko se ne
bi dakle veselio na ulazak naše vojske? Ipak mno-
gi tomu se nevesele, da ćeš medju jednokrvnom
braćom najti koji su se na to namrgodili. Al što bi
im uradio! svak svoje misli ima, ali vrieme sve ravna,
pa će i misli. Svi veselo dakle radovat se imadu
naravnom napredku naroda, k6 što je napredak Hr-
vatske zaposjednućem Bosne.
—1
NOTIZIE VARIE.
Pella fausta ricorrenza dell'anniversario natali-
zio di S. M. F Imperatore, S. E. il signor Luogote-
nente élargi i seguenti sussidî: fior. 100 pelle fami-
glie bisognose dei caduti militi dalmati ai 15 corr.
nel fatto d'armi innanzi a Livno ; fior. 100 pelle fa-
miglie bisognose dei landwehristi e riservisti dalma-
ti, e fior. 100 per altri scopi di pubblica beneficen-
za in Zara.
Šalju nam iz Mostara sliedeću radostnu viest':
N. V. naš premilostivi Car Kralj Frano Josip I u-
dielio je ovoj Mostarskoj Crkvi Plast, Paramentu i
Tuni ćele, v. a. f, 600 na preporuku prečastnoga
gosp. austro-ugarskoga konsula Strautza.
Da molte cittá della Bosnia e dell' Ercegovina
si annunziano dimostrazioni di lealtà per F occasione
del natalizio Sovrano.
A Mostar, dove nel campo fu celebrata una
messa militare, e nelle chiese cattolica e greca so-
lenni uffici divini, i vescovi, i meglis e i notabili si
presentarono al comandante della divisions Jovano-
vić, onde esprimergli i rispettosi auguri per la pro-
sperità dell'imperatore e Re e deporre ai Suoi pie-
di F espressione d'inconcussa fedeltà. A Banjaluka il
Mutessarif si presentó al comandante di stazione gene-
rale Sametz esprimendogli i più sentiti auguri per
la prosperità dell' Imperatore e i sentimenti della più
ferma devozione. In occasione della solenne sveglia
del mattino, la città si mostró piena di grandissimo
giubilo. A Berbir il Caimacan e le autorità cittadine
espressero al comandante di stazione la loro devo-
zione ail' Imperatore e i più sommessi auguri di fe-
licità pel natalizio imperiale.
L' i. r. Direzione delle Poste dalmate pubblicó
in data 18 corr.: il seguente avviso:
In seguito al!' attivazione della posta di campo
presto le truppe di occupazione nella Bosnia ed Ér-
zegovina, si previene il pubblicó che
1. La franchigia di porto a senso del § 3 della
prescrizione di servizio per posta di campo dell' i. r.
armata viene accordata a tutte le persone aventi di-
ritto ed appartenenti al 13.mo corpo d'armata, alia
XVHI divisione, alie guarnigioni diBrood (sulla Sa-
lí metropolita Giovanni IV, come abbiamo detto,
non si sentiva da tanto. Egli quindi umile come era,
ben volontieri rinnunzió alia sua sede, ed in luogo
suo fu dal concilio creato metropolita Lorenzo ve-
scovo di Ossero, dalmata per nascita, ecclesiastico
per santitk di vita per dottrina e forza d' animo per
quei tempi abilissimo a governare la chiesa, e met-
ter in atto le prescritte riforme, quando Papa Nic-
coló (1059) colP apostólica sua autoritá, confermó i
decreti del concilio di Spalato, minacciando la sco-
munica ai trasgressori.
II nuovo Primate, coadiuvato dai vescovi suf-
fraganei, si diede a tutt' nomo, a porre in opera le
decisioni del concilio; talché furono interdette le chie-
se uffiziate da sacerdoti croati che non volevano sot-
tomettersi al decreto che proibiva 1' uffiziatura slava.
Donde gran rumore tra il clero inferiore e il popolo,
accresciuto ancor di piü dalla falsa voce sparsasi che
il Papa avesse negato la conferma a quei decreto.
Fu quindi obbligato il nuovo Papa Alessandro II,
succeduto a Niccoló n (1061), di scrivere al reKre-
simiro e a tutti i vescovi che i decreti del concilio
di Spalato furono confermati nel concilio di Roma, e
che quindi non era piü da dubitare del loro valore.
(Continua.)
Dalmaciji B. 14.
kana probude duh i uzpire žar dojednog poštenog
Hrvata; a ponajskoli u Svećenstvu, što neustrašivim
čelom štiti i brani svetinje sv. vjere i mile domovine.
Proti narodnim dušmanom ustade ponajprije
svećenstvo, te nepobitna je istina, da je svećenstvo,
osobito kod nas u Dalmaciji, u narodnim mnogogo-
dišnjim borbam prezaslužno i njemu zaisto zahvaliti
imamo, ako danas poznajemo sebe i slavimo na-
rodni značaj našeg hrvatskog plemena te ako se
ponosno hrvatskim imenom smijemo zvati.
Liepo i plemenito ime hrvatsko! Svaki sin hr-
vatski duboko i tronuto se klanja tomu imenu kao
pred najčarobnijim amanetom; Hrvat smatra ga sve
tinjom. Smatra ga još većma: "lučom čuvstva život-
noga,,. Jer ko što reče učeni Deželić; „Narodnost
Je narodu ono, što je čovjeku duša. Čovječje tielo
bez duše ne ima života, ni narod bez narodnosti",
to je svakomu hrvatu zlatnima slovima na čelu u-
pisano. Da, glasoviti Deželie pogodi i opisa pravo-
lično, što i kako čovjek mora smatrati domoljublje
i koliko štovati mu je domovinu.
Riedki slučaj da koji hrvat na žrtveniku hr-
vatske svoje domovine žrtvuje svoja prava hrvatska,
na uhar protivnicim. Ali žalibože, kao što u svakoj
pšenici imade ljulja, tako ima i medju hrvatima,
takvih naime hrvata, koji sebičnjački živu i preziru
onoga, koji iskreno zagovara hrvatsku ljubljenu do-
movinu i njezina prava. Takovih ljudi ima na žalost
i u našoj varošici. To su ljudi, koji za sebične svrhe
ljube domovinu, koji za puku materijalnu korist i u
blato gaze.
Svećenstvo rekoh, da je na čelu na braniku
vjere i hrvatskih svetinja. D& o tom nas je gole-
mim dokazima osvjedočilo svećenstvo Bračko, a u
našoj varoši značajni hrvat, uzorni dušobrižnik Stje-
pan pop Vladislavić. — Don Stiepanov je program
„ljubiti vjeru i domovinu", te za ove dvije stvari
on jedino žive i sve moguće žrtvuje. Izgred koji no
se je zgodio u našoj varoši, (broj U N, L.) nije
njemu pripisat. D. Stipe je dika svećenik, koji vrši
svoju za vjeru i domovinu. Nego ustaju na nj valjda,
jer on vršeć prvu čest svojih dužnosti brani čistoću
katoličkog morala, ne gledajuć nikoga u obraz, al
pravo ima da tako radi, jer haljine koje na sebi nosi,
habre ga da tako Čini i postupa. On zanesenjake,
zašlaee nastoji krepko al umiljato da na pravu stazu
obrati. U Boga se pravednoga nadam, da će o-
vomješeani pripoznati zasluge svoga duhovnoga pa-
stira i da će ga napokon smatrati svojim spasono-
snim angjelom, pripoznajuć da svi kao on moramo
se držat one: sve za vjeru i za domovinu.
Vama će pak, zlomišljenici, uvehnuti prolazna
i prividna slava i pobjeda kojom se ponosite. U laži
su kratke noge. Budite svoji; budite pošteni narodni
sinovi, to jedino braća Hrvati i hrvatska majka od
vas traži *).
dočim učiteljem po gradovih nedajemo niti stan u
naravi niti ikakav postotak za taj posao, jer im je
godišnja plaća vriedna podmiriti stanarinu; pak čega
| da se boje? ne vukova niti lupeža koji bi ih mogli
oštetiti ili u imanju ili u osobi, a za ovo zadnje
mogu i vrata otvorena držati cieli dan i noć. Zar ti
se nečim liepo? Kako smo ti ga mi na napredku,
kako smo usrećili gladnim učiteljstvom domovinu!
Vičimo dakle nek se posvuda umnažaju škole koliko
za mužke toliko i za ženske, te se brinimo da za
vodi budu prepunjeni mladim učiteljim i učiteljicam,
za ostalo nemari!!
F. C. puiki učitelj.
U Dubrovniku, na 15 veljače
Obće je poznato, da je kod nas poljodjelstvo,
a nada sve šumastvo, koje svake godine sve se
više umanjava, dočim svaki dan trebamo sve više
drva, koliko za graciju toliko za gorivo, počelo bivat
predmetom ozbiljnog razmišljanja.
Pametni ljudi proiznadjoše pravo sredstvo kako
doskočiti toj nestašici i uzmožiti voćarstvo i šumar
stvo i to po najprvo sredstvom pučkih učiona, dali
se još nijesu latiii posla. Oni naime kažu, i pravo
imadu, da će djeca ko u igri naučiti gojiti drveće
i cieniti pojedino drvo, dapače i najmanji komadić
zemlje a vrh svega poznati će kako je bezpametno
oštetiti i osakatiti drvo ma i najmanje vriednosti bilo
a uz to uzmažat ee se, po malo ali stalno, drveće, kad
pojedini učenik kroz vrieme što se uči samo po je-
dno drvo zasadi. Eh! ti se nešale!! ma liepo ma
krasno! dali upitajte za čas tu gospodu: jeli ona
ikada pomislila na sredsta potrebita za taj posao?
učitelji su u naših rukuh, odgovaraju, te moraju da
vrše svoju dužnost, pak gdje puklo da puklo. Sred-
stva pako to je najlakše staviti u pero, evo ih:
dotične obćine dužne su dati u tu svrhu ako ne po
dva to barem po jedan kam adi ć zemlje; to zemljište
pak učitelj će ograditi zidom, ili koljem, ili draćom,
ili dudovim, ili bolje, mrežom gvozdenom obkoliti,
da se nebude .bojati marve ili kakova drugoga ne-
prijatelja.
A orudje za obdjelavanje, gnoj za poboljša-
vanje i drugog koješta? Nut ludorije: niesmo li ti
rekli da će to sve nabaviti učitelji? ta oni su ma-
štao i premastno plaćeni. Ehe!! a dobitak kog će
im prinieti taj komad zemlje? možda ni to ništa nije?
Ali ima još nešto boljega. Vidiš : učiteljem po
selih dajemo ili stan u naravi ili u tu svrhu postotak;
*) Znamo vam kazat da se ovdje napada i na vrst-
nog domoljuba gosp. S. Pjerotića; to je sramota kad čo-
vjeku nedužnu ni krivu i domoljublje se naopako tumači.
Neka svak misli kako hoće a! i neka svak radi kako ima,
pa mirna Bost.a.
Boka Kotorska, 8 veljače.
Danas se razključila sjajna ovogodišnja sveča-
nost našega odvjetnika s. Tripuna. Kada bih hotio
točni vam opis poslati pojedinih časova, kroz minulih
ovo 12 dana historičke ove domaće naše svečanosti,
kojoj i po mnjenju inostranaea u cieloj pokrajini
nema slične, morao bih zaplieniti mal ne cio povr-
šaj dičnog vašega lista, a ni taj nebi mi bio dostatan
kad bih hotio iztaknuti čuvstva nabožnog i domorod
nog žara što mi je probudjivala ova svečanost kroz
razne njene časove, navlas pokle je mnogo godina
da joj ne prisustujem sbog mog odsustva u daleke
krajeve. Bože veliki! čudan ii je i divotan taj pri-
zor za domorodca kad gleda gdje vjersko i nabo-
žno čuvstvo zauzme eieli jedan grad, a domorodna
ljubav sviem silama se natječe da dvoi'i s. vjeru,
kojoj pripisuje slavnu prošlost svoju, i u kojoj je-
dino postavlja nadu za bolju budućnost.
Ja ću se dakle ograničiti da vam spomenem
samo jedan predmet naše svečanosti, navlaš jer lie-
pih i umjetnih opisa vaši čitaoci biti će čitali u pro-
šlo doba i u domaćim novinama i u osbiljnim pi-
scima inostranskiema o našoj svečanosti, navlaš u
obzir naše monarice, koja tom prigodom igra glavnu
ulogu.
Davni je običaj da ovom prigodom, u stolnoj
crkvi, -- dočim kroz cielu godinu rieč božija se
propovieda u ¡talijanskom jeziku, — pohvalni govor,
na Svečevu čast hrvatski se slovi. Ove godine ta je
zadaća dopala vrloga Ercegnovskoga župnika g.
Tripa Radoničića. Kako se on odazvao svojoj za-
daći dosta je da vam rečem, da za cio debeli sat
slušaoci nepomični u nj su upirali oči, diveći se nje-
govoj rječitosti.
Vješti govornik obrao je predmet, izcrpljen iz
onih Davidovih rieči „Minuisti eum paulo minus ab
angelis itd.", predstavljajući Svetca kao čudo božije
milosti koliko u angjeoskoj čisto ti života, toliko u
junaštvu mučeničke smrti, al ga je znao tako vje-
što izplesti, i krasno okititi, i sve čistim i podpuno
pravilnim hrvatskim jezikom, da svi al navlaš nao-
braženi slušaoci baš su mu se divili. Al gdje je
svoju riedku rječitost pokazao i nas svieh zanio to
je bilo pri svršetku, kad nam spomenu koliko je
tiekom 11 viekova naš odvjetnik za ovaj grad od
Boga dostigao, a koliko su mu se harnošću i bogo-
Ijubnošću naši praotci odazvali, a tiem je prešo na
sadašnje doba, uzporedivši ga sa sjajnom našom pro-
šlosti, pozivaju« ganutim rieči ma bogoljubni puk da
i se povrati opet na staze svojih djedova, da se opet
! uteče svome odvjetniku, da opet moći S. Tripuna
kao u prošlo doba postanu središtem jedinstva cje-
lokupne Roke, te opet svi Bokelji zajedno jednom
molitvom budu zazivati Svetca, jednim jedinični du-
hom vjere, uhvanja i ljubavi budu ga slaviti.
Dočim se iz srca radujem vrlomu govorniku,
nemogu a da ne izrazim Vami g. Urednice svoju
i još mnogih želju, da se t. j. obratite g. Radoničiću
te da ga molite da Vam priobći rukopis, pak da il
svega il koji komad tiskate u podlistku dične K. D.,
nek se nauživaju ovog liepog govora i vaši štioci.
F. G. M.
Fraznice, 25 gennajo (ritardata).
Nel giorno 17 corr. solennitá di Sant' Antonio
Abate, titolare della Chiesa, fu esposta pella prima
volta al pubblico la nuova pala, rapprcsentante S. An
tonio di Padova, i Santi Martiri Giovanni e Paolo
e San Giovanni Ncpomuceno. II bel lavoro é del di-
stinto penello del reverendo fra Laberio del Vene
rando Collegio delle Scuole Cristiane di Roma, il
quale consacró le piu solerti cure ed indefesse fati-
che per decorare la nostra Chiesa d' un dipinto, che
puó stare in prima linea fra le pitture moderne.
L! atteggiamento della figura, 1' estático rapimento e
la contemplazione soave nel Divino Bambino Gesü
di San' Antonio; la giovanile avvenenza e candore
dei SS. MM. Giovanni e Paolo, e 1' austeritá del ge-
sto di S. Giovanüi Nepomućeno attestano 1' abilitá
non comune dell' artista.
Questa popolazione grata alia religiosa Comu-
nitá, che non volle aecettare indenizzí pella pala, e
riconoscente pello zelo ed annegazione del valente
pittore, che dedica ii suo genio arlistico alia gloria
di Dio, fa voti al Signore pella prosperitá della
Religiosa Famiglia, dichiarando di conservarne im-
peritura memoria, e ritenere si l'uno che l'altralra
i Benefattori della propria Chiesa parrochiale.
RAZLIČITE VIESTI.
Namjestnik baron Rodić vratio se je iz Beča
u prošlu sriedu.
Giovedi, 12 corr., il Consiglio scolastico pro-
vinciale tenne una seduta, in cui oltre ad altri ar-
gomenti íurono trattati anche i seguenti : proposta
fatta da due consigli scolastici distrettualî di modi-
ficare la circolare 30 ottobre 1879, relativa al modo
di conseguiré il primo collocamento per parte degli
abiturienti degli istituti magistrali; frequentazione
delle scuole popolari neila città di Ragusa e nel
distretto di Knin; locali scolastici a S. Pietro (scuola
femuixnile), a S. Martino, Villa sup. di Šolta, Bi-
skupija; proposta per 1' ammissione della chimica di
Pavao Žulić quale libro di testo nel ginnasio di
Cattaro e della Obća povjest di Hoió per le scuole
civiehe; libri di testo per l? insegnamento della re-
ligione proposti dai concistori gr.-or. della Dulmazia;
protocolli conferenziali del preparandio femminile di
Ragusa e del preparandio in Borgo Erizzo; regola
zione delF insegnamento lingüístico presso gli istituti
magistrali ; rapporto finale sull" andamento delle scuole
medie nell'anno scolastico 1878-79.
Poslan je bio ovih dana u Spljet činovnik
Zadarskog namjestnistva, da sklopi pogodbu s ravna-
teljstvom državne dalmat. željeznice za kovanje
alata, što vlada kani dieliti po Dalmaciji za promi-
canje poljodjelstva.
Attentati sopra attentati. Telegrafano da Pie-
troburgo, in data 17 corrente. — Ebbe luogo una
esplosione al palazzo imperiale d'invernó. Era stata
minata la camera delle guardie, sottoposta alia Ca-
mera da pranzo imperiale. Rimasero ferite 35 guar
die, delle quali 5 giá morirono. II pavimento della
Camera da pranzo imperiale fu squarciato per una
lunghezza di 10 ed una larghezza di 6 piedi.
La famiglia imperiale rimase illesa; per puro caso
essa non si era ancora al momento dell'esplosione
raceolta nella sala da pranzo.
Pišu nara iz Pokrajine, na 7 veljače:
U knjizi „Niz bisera Jugoslavjanskog", strana
37, redak 2, srbski spisatelj Nikola Begović tiska
sliedeće redke, što vapije njegov srbski narod:
„Bog pomozi za svete bogorodice. majke božije,
koja no sjedi na prestolju božjemu, te ona moli za
nas Boga našega, a sina svoga da se rni nebi potur-
čili ili porimili". Ako nije ovo srbski biser, šta će
ikad biti?! Nije li dragocjenjeni biser, da Bogoro-
dica moli sina svoga, da se srbi nebi porimili? a
srbski alem-kamen nijeli uzporediti nekrsta sa kr-
stom, opaki zakon sa rimskim, turčina sa katoli-
kom?.... A da! pošto, kako se oni naduto hvastaju,
sami starovjerski, pravovjerski, pravoslavni, spaso-
nosni, jedino je srbsko vostočni zakon!
Crna im pamet!
La Camera di Comraercio e d' Industria di
Zara nella seduta di jeri, dietro proposta del Presi-
dente Cav. G. Abelić ha deliberato che sia eccitato
il Governo a presentare un regolamento completo
intorno alla pesca, per regolare cosi una volta uno
dei piii potenti mezzi di economia nazionale e di
sussistenza delle popolazioni della nostra costa.
„ Vega" brod, na kom je švedski profesor Nor-
denskjold g. 1878 poduzeo putovanje od zapada na
istok kroz sjeverno ledeno more uzduž siberske
obale, te je prošle godine morao zimovati ne daleko
od Behringova puta, došo je preko Jokahame, Šan-
gaja i Singapore 5. o. m. kroz Suezki prokop u
sredozemno more. Očekivalo se ovih dana Vegu u
Napulj. Tamošnje geografičko družtvo sprema ekspe-
diciji svečani doček.
II governo provinciale della Bosnia ha raccolto
in estese tabelle e spedito a Vienna al governo co-
mune il risultato del consimento della popolazione
della Bosnia e dell' Ercegovina ultimatosi il 15 luglio
1879, dal quale emerge che la popolazione di quelle
due provincie ammonta a 1,142,147 persone, delle
quali 599,020 maschi e 543,121 femmine. II distretto
più popolato è quello di Banjaluka che conta 85753
Dodatak Katoličkoj Dalmaciji Dr. 36.
MT U sijed jučerašnjeg blagdana list iz
lazi danas prepolovljen.
Zadar, 18 svibnja.
DoČim se Čeka da se zatvori Carevinsko
Vieće, ili da se ono odgodi, zameće se rieč o
novim odaslanstvim, koja su bila izabrana još
na 13 tek. i koja, po nekim versijam imala
bi se sastat još prije nego se zazovu na za-
siedanja pokrajinski Sabori. Zastupnikom je
Dalmacije u delegaciji odabran i ovaj put
Dr. M. Klaić.
U Ugarskoj pak prvo pitanje biva i sada
ugarsko-hrvatska nagodba. 0 njoj se došle
malo što zna, pošto ugarski kraljevinski odbor
istom primio punovlast, da se dogovara za
riešenje svega što se odnosi 11a financijalnu
nagodbu. To je punomoćje bilo udjeljeno 11a
13 tek., kad je ministar Tisza to predložio u
dolnjoj kući ugarskoga sabora.
Donieli smo biti nazad nekoliko nedjelja
dana onu naredbu, što ju je dao bio ured u
Visokoj u Bosni na 26 list. prošle godine,
kojom se muhamedancima zabranjivalo prelazi!
na kršćansku tjeru. Na upit, kojeg je na 16
ožujka zato upravio vladi grof Clam-Martinić,
vlada je odgovorila ovih dana kako sliedi:
„Sarajevska zemaljska vlada, upitana od okružne
oblasti u Sarajevu, kako se imadu vladati oblasti u
onim slučajevim gdje muhamedanci žele pristupiti na
kršćansku vjeru, odgovorila je riešenjem od 6 okto-
bra pr. g. br. 19.252, da zemaljska vlada u današnjim
okolnostim gdje se tri glavne vieroizpovjedi u zemlji
medju sobom još poprieko gledaju, nedrži za shoa
no ni probitačno, da normativnom naredbom uredi
prelaz muhamedanaca na kršćansku vjeru, ni da po
litičkim oblastim dopusti kakovo umiešanje u taj
posao. Šta više, političke oblasti, da su dužne držati
se u takovim slučajevim stroge pasivnosti, te im je
dapače najstrožije zabranjeno ikojim načinom bilo u
mjestu bilo izvan mjesta u takove slučajeve raiešati se.
IJ ovom se riešenju zatim nadalje veli, da ako
bi se takovi slučajevi dogodili i politička oblast bila
umoljena, da se bilo kojim mu drago načinom umieša
u taj posao, da su tada dotične kotarske oblasti duž-
ne takove osobe ili njihove posredovatelje, koje bi
izrazile želju da će od muhamedanstva preći na kr-
eanstvo, te potražile od političkih oblasti savjet ili
posredovanje, uputiti, da političke oblasti nisu po
zvane pačati se u te posle, već da je to posao do-
tičnih duhovnih starešina, dakle hodže i imama i do-
tičnoga duhovnoga pastira. Posredovanje političkih
oblasti u takovim poslovim da bi bilo u očevidnom
protuslovju s načelim što ih je zemaljska vlada izre-
kla i kojih se strogo drži, naime sa priznatom po
državi vjerskom slobodom svih u zemlji postojećih
vjeroizpovjedi. Ovaj po zemaljskoj vladi u Sarajevu
u vlastitom djelokrugu izdani naputak, koji je istom
naknadno dostavljen na znanje zajedničkomu mini-
starstvu, priobćila je onda okružna oblast u Sara-
jevu napisom kotarskomu uredu u Visokoj, da ga
objavi duhovnim oblastim svihkolikih vjeroizpovjedi.
Uslied ovoga naloga pako razposlao je kotarski pred
stojnik u Visokoj na predstojništvo manastira u Su-
tiskoj, na obćinsko poglavarstvo u Visokoj i na župni
ured u Varešu sliedeću okružnicu:
„Usljed naredbe visoke zemaljske vlade za Bosnu
i Hercegovinu od 6. oktobra 1879. broj 19252, daje
se do obćega znanja, da muhamedancima, koji žele
na zakon kršćanski preći, njima nepripada pravo to
samovoljno učiniti. (Ovdje su izpuštene rieči: „jerbo
to od nikakve nužde nije. Ur.) i država to svojim
postojećim zakonima strogo zabranjuje.
„Takodjer je kotarskoj oblasti od visoke vlade
saobćeno, da ovaj posao spada u djelokrug duho
vnički, ovdje dakle u djelokrugu imama ili kršćan-
skoga dušobrižnika. Ako bi se ipak takovi slučajevi
bez znanja visoke vlade dogodili, to stoji ovoj obla-
sti pravo, da dotičnike odmah putem dotičnih župnih
ureda na odgovornost potegne." (U izvornoj naredbi
dostavljenoj „Obzoru" iz Bosne glasi ova stavka
ovako: „Takodjer je ovoj c. kr. kotarskoj oblasti
od visoke vlade podpuno pravo dato, da takovim
dogodjajem svagda na put stane. Ako bi se ipak
takovi slučaji bez znanja ove kotarske oblasti dogo
dili to stoji istoj pravo, takove kroz dotične paro-
hialne urede odstraniti i dotičnike strogo kazniti. Ur.)
„Iz ovoga posljednjega se spisa vidi da spis
svakako nije sasvim vjerno priobćen, nu ipak je u
podpunom protuslovju sa smislom upute, koju je
zemaljska vlada smatrala nuždnom da dade oblastim.
S toga je pomenuti kotarski predstojnik potegnut
na odgovornost, te je jur, zlo iztumačiv namjere ze
maljske vlade, odstranjen od bosanske uprave."
Arbanasi rek bi da se spravljaju počet
napadat. Najprvo da misle udrit na Podgoricu,
Zabljak i Bar. Nego to bila obiest sa nji-
hove strane, i kad se bolje promisle jamačno
će odualat od te nakane. Otvorit krvavo kolo,
to nije miždno, a moglo bi bit i opasno, barem
dok Porta ne odluči kako će postupat napram
Arbanasim. I zbilja, ako je istina, što se
mučno može zanijekat, da je u Arbaniji tako
složna i žestoka buna pukla, da je u dobrom
dielu one pokrajine nestalo sasvim Carigradske
vlasti, čemu bi za sad krv?
Nereda, osim obćeg buntovničkog nereda,
11 Arbaniji nikakva. Liga se vlada došle
veoma oprezno. Doprinosi li tomu diktatorna
vlast raznih vodja, ili uvidjavnost pojedinih
buntovnika, neznamo, al to će im pomoć pred
svietom.
Po nekim viestim Turska misli poslat
16000 vojske proti Arbanasim. Nečega se Ar-
banasi boje, jer su razvrgli sve mostove 11a
Drinu, da tim preprieče prolaz vojske iz južne
u sjevernu Arbaniju.
Uz toliko Arbanasim, kako pise Deutsche
Zeitung, dodje na 10 tek. u Dulcinj jedan pa-
robrod pun oružja i praha. Isti list tom pri-
godom nadodaje da je Arbanija na oružju sve
od Prizrena do grada Kavaje. Liga je ime-
novala i administratore finança, te se vojsci
redovito hrana, za gotov novac, pribavlja. Ju-
suf bey, jedan od prvih ustaških poglavica, na-
liodi se u Djakovi, kamo je odveo 800 ina-
lisora (zagoraca).
Liga je posvojila sve topove što su bili
u Skradru, 14 ih na broju, a od tamošnje posade
do jedan vojnik otišo u buntovnike. Ima da-
kle med ustašam tvrdih i vještih elemenata,
te će u slučaju sukoba i redovita mnogobroj-
na turska vojska imat posla.
Bismarku posli idu zadnjih dana sa zla na gore.
On propada, slava mu umire i boj se da će mučno
moć odstupit u doba u koje bi mu obćinstvo nje-
mačko moglo smatrat odstup kakvom takvom do-
maćom nesrećom. Nitko ga nežali, a sve se to više
širi u puku uvjerenje, ako su s Bismarkom dobro
prošli, da će bez njega i bolje, al malo ih je koji
baš kakve blagodati Bismarku pripisuju : dima i ve-
ličanstva u despotizmu, al sreće, napredka od njega
po sve slabo.
Wien. All. Zeitung, povodom Bismarkovih tužba
na rasteći partikularizam, opaža, da mu je Bismark sam
ćaća, pa nadostavlja: „Arnim, Usedom, Enlenbourg,
Camphausen, Thiele, Werther, Balan, Savigny, Del
brück, eviet pruske diplomacije i cinovništva, pao je
kančeiirovom žrtvom, on ih je odtjerao iz službe.
Najbolje glave, najplemenitije rodoljube, najumjere
nije muževe naroda poput Benningsena, Stauffen-
berga, Forkenbecka on je osudio na nerad. Nijedan
samostalan i značajan čovjek, nitko tko ima odvaž-
nosti vlastitog uvjerenja, nemože uz kancelara il
pod njim služiti, koji po tri put na dan od svojih
pristaša traži žrtvovanje samog sebe. Čemu se
čudit da se nezadovoljstvo sve više širi? Kancelir
veli uvjek o sebi, da je bolestan, — nu mi mislimo,
da je okužio i državu, jer je i ona bolestna, vrlo
bolestna. Ona čezne za svietlom osobne vladavine".
Al M. R. Padre Stefano Zlatovic.
fCont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1979, e 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15,16, 17, 18, 19,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,
34, 35, 1880)
I principii di Lucrezio non debbono rimaner
chiusi nei libri, ma scenderne, compenetrarsi nella
vita morale del popolo, che tra breve saprk metterli
in atto e dovra subirne le conseguenze. Cesare per
difendere Catilina non conosce miglior espediente
che mettere in dileggio la credenza della vita futura;
e la libertá tutelata indarno da Catone, giá puo sco-
prire dieci Mari i, tra i ricci profumati del giovane
e corrotto oratore, che dovrk fra poco strozzarla. E
da questa ora comincia per Roma degenerata una
serie di delitti, di oscenitá, di sventure, che non han-
no riscontro nella storia degli altri popoli, sino ad
Eliogabalo, che paro riservato a riassumerla tutta nella
sua diciotenne gioviriezza. E tuttavia una larva di
civiltá apre ancora le cento scuole del Campidoglio
a tutti i popoli della terra, talchè occorse un decreto
di Valentiniano per governarne la pulizia. E si po-
trebbe credere coll' Egizio Claudio a una Roma e-
terna, se il poeta adulatore non rivelasse di subito
1' abisso in cui dove va sprofondarsi con quella ter-
ribile confessione:
Saepe mihi dubiam traxit sententia mentem
Curarent Superi terrain, an nullus inesset
Rector et incerto fluerent mortalia casu.
Versi che trovano anche essi riscontro e com-
mente nella prosa del moderno matérialisme, che
nega Dio, nega l'uomo e tutto sepelisce in una la-
tale evoluzione di forze mecaniche.
La missione di Roma è compiuta e comincia
quella dei barbari. Se Roma avesse più oltre durato
in imperio, avrebbe esteso ai popoli conquistati il
suo materialismo, il suo ateismo ; 1' intelligenza del
mondo si sarebbe spenta in una colla sua liberté.
Dio nol voile, chiarno i barbari, ed essi accorsero
ad accelerare una catastrofe, che era ormai divenuta
inevitabile, necessaria all' emacipazione del genere
umano. II genio cavaieresco di quei popoli e lo spi-
ritualismo cattolico inaugurarono la civiltà moderna
sulle ruine del materialismo pagano.
Ma la rea peste non è spenta, caro amico; un
malinteso risorgimento — intempestiva recrude
scenza della forma pagana — dévia la civiltà no-
stra da' suoi principi, e ne abbiamo, per chi ben ne
risguarda, i sintomi spaventevoli, assai meglio che
nelle lettere corrotte e sterili, nell' atroce politica del
Macchiavelli, che non avrebbe mai scritto il auo
Principe, se come uomo e come politico avesse cre-
duto in Gesù Cristo. Nerone o Tiberio han trovato
il consigliere più che mai triste, poichè egli riduce
la religîone a stroniento di polizia, polizia perfida e
maliziosa, quale non fu mai quella del dispotismo pa-
gano. E questo scellerato altro non era che un re-
publicano mascherato da cortigiano, e per non ac-
corgersi di cio bisogna tornare bimbi. E il popolo,
che talvolta ne sa più dei suoi maestri, lascio loro,
or fa nove anni, tutta la festa secolare in onore di
Macchiavelli, mentre invece partecipava con enttt-
siasmo a quella di Dante Allighieri, benchè Ghibel-
lino. {Continua).
Još o rišćanskom demagogu.
(V. br. 36)
Za vjerom, što će nam naš Guteša reći o li-
turgjiji: „Sve me to (što bi navedeno do sad) nebi
toliko ožalostilo i razevililo, koliko što Hrvatu ne-
dopustiše svojem hrvačkom Bogu hrvački se moliti"
(str. 15). „Molili bi svoga Boga sdušnije i razu-
mnije te bi nas može biti prije čuo i izpunio naše
želje i molbe, pak nam dao što je dao Magjarom
koji ga macljarski moliše i mole" (str. 16). Kad bi
Hrvati domaći jezik na crkvenu službu uveli „to bi
bilo od velikog zamašaja za zbliženje bratsko" (ibid).
Pametno dosad Guteša teologira! Hrvati neznadiše
još za „hrvačkog Boga", koji, može biti (hrvački
moleći mu se), prije čuo bi i uslišio naše želje i
mglbe ; a za „srpskog" smo čuli da mu se već kliče
„Živio srpski Bog:u\ nijeli ovako Kninjani?
Kako pak mogô bi hrvački jezik djelovati na
bratsko zbliženje rišćanstva i katoličanstva, to uprav
neznam ; ono što pak znam da naši hrvački ljudi ne
samo, nego još i Njemci i Talijani dosta su se iz-
mučili da rišćanstvo o krivovjerstvu uvjere, i nemo-
goše; svaki se njihov razlog razbijao uz onu rieč
„naša je vjera, stara vjera; naš zakon je stari za-
kon" ; katolici pokvarili su vjerovanje" ; Papa je
sluga slugâ božjih, pa nije poglavar. Mjesto da se
njihovi vladike s našim sretu na saboru, oni od sa-
borisanja bježe, ko što uradiše pri zadnjem obćenom
katoličkom saboru Vatikanskome. Akoli dakle živa
rieč g. Guteše, živa rieč nedjeljuje na bratsko zdru-
ženje, budite uvjereni, da ni mrtvo slovo ne može
to izvesti.
Jeli pak uprav g. spisatelj „ideju" o bratskom
zbliženju bez ikakove demagogične svrhe izbacio?
Nije. Kao demagog mora sebi dosljedan biti. Kako
no svi demagogi crkvu gledaju podjarmiti, da nad
ljudskim duhom bolje uplivaju, tako i naš Guteša.
Njemu je mila „ideja" narodnih crkava. Narodne
crkve to su demagogične skupštine, narodni sve-
štenik demagogični sluga ; stane li na koje vlada-
lačko priestolje demagogija, narodni sveštenik pore
mećen biva; ponižen, mora seliti ili služiti za unu-
trnju demagogienu policiju; ovo je sve po demagoge
divno, oni treba da se za narodne Crkve bore.
„Englezi, veli Guteša, imaju svoju anglikansku
(crkvu) Srbi svoju srpsku, zašto da i Hrvati nebi
imali svoju hrvatsku katoličku Crkvu" (str. 16). Če-
stite misli „Hrvati svoju hrvatsku katoličku Cr-
kvu" ! ! Sav sviet znade da rišćanski Patrijarh u
Carigradu nazivati se htjeo „Ekumenikos" t. j. obći;
pa danas ostao je na sami, ruski slavljani odbjegli
su ga, njim je Petar Veliki, Car ruski stvorio
tako zvanu s. Sinodu, kojoj je on Poglavarom, bez
2. j Dalmaciji Br. 46.
U sijed blagdana list izlazi danas
prepolovljen.
Zadar, 29 lipnja.
Da tko sintetično prikupi sve ono što se
ovo zadnjih doba sbiva u cieloj našoj domo-
vini, da prouči onu nit koja se prepliće kroz
ove dogadjaje, te omjeri naš današnji položaj ;
nebi se doisto imao čemu radovati. Mnogi
slučaj dokazao nam je, kako jedan može biti
vriedan strukovnjak a odveć slab političar,
kako se može biti zaslužan Mecenat, a opet
zagovarati neku nesretnu politiku, koja iz te-
melja podkapa narodnu zgradu; i kako čovjek
kad se preko svoje saviesti uprti u neke ne-
volje, lako da svoj značaj žrtvuje.
Naš je današnji položaj, navlas u Hrvat-
skoj, usred neke nesretne i nesviestne politike,
odveć čudan. Tamo o nagodbi sa Magjari, i
današnjoj narodnoj stranki u većini, koja je
i Vladina stranka, tako se Čudne pjesme pje-
vaju, da svakoga poštenog Hrvata rumenilo
oblije, te pita: gdje je staro hrvatsko po-
štenje ?
Neka malodušnost i neznačajnost zavla-
dala, da je uprav zdvojiti o položaju Hrvat-
ske. Ugarski Budim, ta razbludna Kapua
hrvatskih zastupnika, činio im zaboraviti
najhitnije interese i ponos njihove pokrajine.
Današnji položaj i dogodjaji, što se u Hrvat-
skoj sbivaju, neće doisto u poviesti spominjati
najdičniju nje dobu. Medjutim cio hrvatski
narod od Dunaja do jadranskih obala upire uči
u ljude koji sada ravnaju političkim kormilom
u banovini, a ti ljudi po njihovu ponašanju,
doisto ce dobiti od naroda zasluženu na-
gradu.
I najmanji uštrb koji se voljno doprinosi
narodnomu interesu, to je veleizđajnički zločin,
a sud narodni treba da ga kazni, pa taj
Čovjek liepo imao i velikih zasluga napram
narodu.
Hrvatski velikaši i dostojanstvenici, Vami
je čuvati i braniti ponos i prava vaše po-
krajine. Dosad mi ostali Hrvati gledali smo
nekom simpatijom i počitanjem na vašu zemlju;
sad nemojte da vaše neopravdano postupanje
u nami uzbudi neko nepouzdanje, nemojte da
vaša zemlja izgubi onaj ugled, što ga je
dosad imala kod svoje braće, te u velikih
narodnih pitanjih da nebuđete od ostalih Hr-
vata smatrani ko ljudi najmanjom sumnjičavi
i šaremetni.
Dalmacija, uz sve svoje potrebice i ne-
voljice, opet nije na najgorem položaju; pače,
kako danas stvari postoje, hrvatska misao
od nje ima očikati svoj spas, ona najodlučnije
u ovom poslu može uplivati. Pa uz svu tvr-
doglavost Niemaca, kojim se hoće da sve po-
niemče, uz svu bahatost Arpadovih sinova,
koji bi htjeli da sve skuče pod Magjar or-
szag, uz težnje ulatnog talijanca, koji bi htio
da, po običaju, jagmi, kida; uz srbsko idealno
historičko pravo o Dušanovu carstvu, te bi
htjelo da i Kinu posrbi; opet dalmatinski
hrvati, pregnu li voljom, mogu mnogu preprie-
čiti. Ama nevarajmo se: kažimo odprto sva-
komu što smo i što hoćemo ; hrvatska misao
netreba da već provire kroz neke oportunitete,
red ju je ustožiti, a na Čvrstu i nepomičnu
temelju, do konkretnosti ju svesti, a da se oba
nju lomi svaka protivna sila, odkle mu drago
došla. Jer popusti malo ovomu, malo onomu;
obziri se sad na desno sad na lievu, ostat
ćeš uvjek u neizvjestnosti, a tvoje težnje
smjernim željam. I.
Pogled po svietu.
Wiener Zeitung priobćila je na 23 tek.
pismo carevom rukom pisano, u kojem N. V.
Čestita knezu — nadbiskupu u Gorici, Groll-
mayeru,jer mu Bog dao da navršuje dvadeset
i petu godinu biskupovanja.
U kakvom su stadiju sada posli preko
Velebita, neka služi za žalostili dokaz brzo-
javka od 24 iz Zagreba, koja nam donosi, da
je Ban prostio Saboru Szaparvevu izjavu, koja
kaže: spravan sam zatvorit novootvoreni tečaj
magjarskoga jezika kod Ravnateljstva financa,
netom bude ustanovljena na sveučilištu katedra
za magjarski jezik \ Ovu je izjavu hrvatski
ban pročitao kao radostiju viest i kao takovu
Sabor velikom većinom primio na znanje!!
„Parlamentar" doznaje da je na 18 o. m.
ustavovjerni ministar barun Horst posle mi-
nistarstva domobranstva izručio ministru pred-
sjedniku Taaffeu.- Zdravlje da nikako nedo-
pušta gospodinu generalu vodit dalje posle,
te je grofu Taaffeu trebalo preuzeti upravu
ministarstva domobranstva, dok popuni kabi-
net. Kako se kabinet ima popuniti, da se ništa
pouzdana nezna. Ali to se zna, da se i mi-
nistar barun Korb-Weidenheim sprema na od-
stup, kao i to, da se ministar financa barun
Kriegsau, koji je na dopustu, nikako nekani
vratiti na svoje mjesto. I Stremajr da čeiz-
stupiti iz ministarstva, te će trebati imenovati
Četiri pet novih ministara.
„Vaterland" kaže, da će se ministarstvo
opet popuniti umjerenim ustavovjernim ele-
mentim, da se značaj kabineta nepromieni. Po
najnovijim vještim gorispomenuti su ministri
jurvevodstupili i nasliednici im imenovani.
Oeski sabor počeo je razpravu o preinaci
izbornoga reda. Odbor je imao predložiti, da
se preko vladine osnove predje na dnevni red,
a taj će predlog, ako se veleposjednički za-
stupnici možda u zadnji čas neodluče za
njezinu razpravu, biti bezdvojbe primljen.
Nu čini as, da se u Češkim krugovim nenadaju
ničemu povoljnomu, jer „Politik" i „Nar.
Listyi4 zahtjevaju neka vlada razpusti sabor
Upravno povjerenstvo za Bosnu kod za-
jedničkog ministarstva u Beču bilo je ukinuto,
ovih dana, a posli povjereni zajedničkomu mi-
nistarstvu financa, u kojem će se zato ustro-
jit posebni odsjek za posle bosansko-hrcego-
vačke.
U Rimu su bili nazad dana obćinski iz
bori. Katolici su održali sjajnu pobjedu proti
mntikašam što su talijanskoj vladi na raspo-
loživost.
U berlinskom Saboru nastavljaju razpra-
vu vrhu predloženih crkveno-političkih zakona
s polovičnim uspjehom. Neki su paragrafi sasma
odbačeni, neki primljeni, a neki ublaženi; te
bi svakako zakon imao steć, konačno, ne naj-
nepovoljniju formu.
Brzojavljaju iz Versalje u Francuskoj, da
je na 24 tekućega odstupio cio ured onog dr-
žavnog odvjetništva, volio nego pristat na de-
krete od 29 ožujka, naperene proti ređovim
katoličke crkve.
Arbanasi, kako piše „Havas", opet su se
počeli oglasivat. Oni su očitovali žicom ber-
linskoj konferenci, da neće nipošto pristat
na odluke koje ciepaju njihovu domovinu, niti
da su skloni skučit vrat pod tudju vlast. Ar-
banasi mole zatim punovlastnike u Berlinu,
nek promisle prije, pa odluče, a da će im
Arbanija ostat veoma harna, ako tako urede
stvari, da se nedodje do krvi.
Dopisi.
Spljet, 21 lipnja.
Jučer u najboljem redu bi u ovom hrvatskom
gradu obavljena tisuenica uvedene glagoliee u službu
božiju. Divno je bilo vidjeti kojom je radošću naš
narod prisustvovao crkvenoj svečanosti. Naši rodo-
ljubni Franjevci na Dobrome oduševljenjem — kojim
su se vazda odlikovali za sve što je po narod dično
i koristno nakitiše izvanredno svoju crkvu. Ve-
ličanstven nadpis čitao se je nad velikim vratima,
nakićenim zelenilom i zastavam, u pohvalu S.
Rimske Stolice i slavljanskih Apostola Cirila i Me-
thoda U devet sati iz jutra, praćena narodnom
glasbom, pod našom dičnom hrvatskom zastavom,
velika povorka gradjana svake ruke uputi se iz pro-
storija Napredka preko obale k crkvi. Svakomu
pade u oko, s kakvim ponosom išao je na čelu uz
druge prvake dični starina naš plemić Mihovio
Tartalja — što njemu budi na čast i diku, a ple-
mićkoj ruki i njegovim potomcima na izgled —
Množi ja naroda jur bijaše se sgrnula u crkvu i oko
nje. Pred crkvom prvaci narodne Čitaonice i Na
predka dočekaše Presvietloga našeg Biskupa, koji,
imajuć uz bok preč. kanonika Devića, Vale i Zu-
liana, svi obučeni u svetčanom odjelu, udje u crkvu
uz davorije narodne glasbe. Svakomu na licu sjalo
neko izvanredno veselje. Preč. Kanonik Velikoga
Varoša Župnik D. Ante Vušković glagoljski započme
S. Misu a djaci našega Sjeminišta, ova tvrda nada
crkve i domovine, glagoljski vješto glasbeno izpje-
vaše. Pres. Biskup na svršetku udieli blagoslov gla •
goljski, a Djakon Mise glagolski pročita S. Proštenje.
Zatim Poštov. G. Bariša Grgić držao prigodni liepi
govor. Njemu budi na čast, da je onako vješto znao
iztaknuti djelovanje S. Braće kod našega naroda;
narodnju ljubav preko tisuću godina, najškoli u ovoj
Biskupiji, napram glagoljici, a nada sve brižljivost
Sv. Rimske Stolice, da ovaj dragulj od svakoga na-
padanja uzčuva preko toliko vjekova našemu narodu.
Svečanost crkvena dovrši su Tebe Boga hvalimo,
s dotičnim molitvama i s blagoslovom Presvetoga
Svetotajstva podieljenim od Pres. Biskupa. Sve bi
izpjevano glagoljicom. Pod večer svirala je glasba
na obali, i pred dvorom Presv. Biskupa sa oduše-
vljenim Živio! uz neizmjerni broj pučanstva. —Na
rode, nezaboravi da tvoj Biskup i tvoje sveštenstvo
uza te je vazda kad je do tvojeg pravog blagostanja,
naći ćeš jih vazda na braniku za te i za tvoje sve-
tinje, bude li do potrebe: čuvaj postojano što ti
pradjedovi ostaviše u baštinstvo kao sveti amanet
— vjeru — a uz vjeru privrženost i odanost S. Sto-
lici Rimskoj. Dobro usadi u pamet i u srdce dana-
šnju svečanost; i onako kako si činom pokazao
mnogobrojno učestvujući svetoj božijoj službi, da
ljubiš ovu tvoju svetinju, tako u naprieda vazda —
sustopice sliedeć tvoje dične hrvatske predje — od-
važno koračaj pod križem i hrvatskom zastavom na
obranu tvoje Vjere i Domovine.
Hagusa, 22 giugno.
Una parola, sulle nostre scuole, suggerita da
patrio ajfetto.
La scuola dev' essere il tempio della sapienza
e della morale, 1' istruttore ne dev' essere il sacer-
dote. Nella scuola deve aleggiare un' aura di gravitk
e di decoro. A ragione il celebre C. Cantu diceva :
„Fra i maggiori benefattori va contato chi istruisce
nelle scuole, principalrnente primarie vero pro-
gresso essendo il prepanare una generazione migliore
della nostra". Ma obime! la gioventu ai giorni nostri
o tradita, 1' istruzione ć guasta! purtroppo, in molti
luogi, i profanatori si aggirano pel luogo santo, traf-
iicando 1' errore e la menzogna, e propinando alia
gioventu lento veleno per sacrificarla poscia sull'al-
tare del vizio!
Noi vediamo infatti uscire dalle famiglie gio-
vanetti modesti e bene educati, e dopo aver fre-
quentato poehi anni le nostre scuole divenire irreli-
giosi, immorali... — E perehe si gran dispendio di
forze morali irequentando luoghi ove dovrebber anzi
acquistare maggior vigoria ?... — Egli e, risponder6
col sullodato Cantu, „perehe ali' allievo non basta il
cibo del corpo e dell' intelletto; bisogna farne un
uomo; e 1' uomo e un essere intelligente e morale.
Le scuole che non si propongano per principale
seopo la morale, avessero a capo il maggior fisico,
il piu sublime filosofo, a un buon padre fanno ombra"
(Cantu, Conf. XL, Buon senso e buon cuore).
La Provvidenza pero volle donare alle nostre
scuole Civiche e popolari masehili e femminili un
caro sacerdote, quasi a custodia del mistico giardino.
E questi il ben noto Don Antonio Maffioli. Da tre
anni, in qualitk di catechista, si presta con raro
esempio di abnegazione, per la nostra gioventii. II
bene che arreca, fungendo questa carica, pu6 sfug-
gire alio sguardo degli osservatori superficiali, ma
colpisce giustamente 1' indagatore giudizioso e spas-
sionato.
Egli, sostenuto sempre dal solerte direttore
Adamović amante di^soda e morale disciplina, pro-
cura d' inserire nel cuore dei giovanetti forti principi
roligiosi, facendo loro conoscere che senza fondamento
religioso ogni edifizio cade e ruina, e tanto sono
calde le sue parole e piene di affetto e di unzione,
che i giovani alle case loro ne parlano con amore
e rispetto. Per loro non risparmia iatiche; dopo tre
ore di scuola continua, durante questo mese, ben
volentieri consacrava un' altr' ora per preparare i
novelli comunicandi addottrinandoli sopra questo
grande sacramento di amore e premunendoli onde