žin i o. Gaudencij Oriiggenliehter, čuveni
književnik. 0. Euzebij Fermendžin neu-
morno sakuplja u vatikanskom arhivu
podatke za poviest južnih Slavena.
*
* *
Posvećenje novoimenovanoga banjalu-
čkoga biskupa 0. Markovića imalo seje
jučer svečano ovrsit u crkvi 00. Fran-
ciskana u Beču. Vršiteljem je svečanosti
apostolski nuncij nadbiskup Vannutelli a
suovršiteljim biskup Dr. Angerer, i biskup
Dr. Gruša.
* * *
Tu skoro prinieli smo u „Kat. D,"
predstavku starešina iz obćina kotara der-
ventskog, podkotara brodskog i okružja
banjalučkog, u kojoj se predstavci 145
na broju starešina, iz 55 obćina tužilo
Nj. Veličanstvu na nepodnošljiv odnošaj
med kmetom i zakupnikom, te zamolilo,
da se agrarno pitanje bez dalnjeg oklie-
vanja rieši, da se ukine pobiranje dese-
tine, i da se škole podignu s narodnim
jezikom hrvatskim.
To bijaše u kratko sadržaj predstavke,
koju su podpisali osim katoličkih i sta-
rešine grčko-iztočne vjeroizpovjesti u re-
čenim obćinam.
Zemaljska se vlada u Sarajevu nebavi
toliko stvarnim pitanjem, nego traži da
sazna osobu, koja js samu prelstavku
sastavila! To je zar liek?
kaza prof. D. Santagata, da mu jg kralj
u audienciji izrazio vruću želju, da bi se
Talijani marljivo učili slavenskim jezici-
ma i književnostima. Nada sve pako priz-
nao je potrebu velikoga dnevnika, koji
bi se posebno imao baviti sa slovenskim
književnostima tor postati ognjište, u ko-
jem bi se Talijani družili i spoznali sa
velikim slavenskim svietom.
* * *
*
*• *
Iz Kukljice, 30 travnja: N. Vis. Nad-
vojvoda Karlo Stjepan posjetio danas ovo
selo s topnjačom „Krka". Tujerazvidio
bunare i Ijubezno razgovarao sa seljani.
Pozvan u župnički stan odazva se dra-
govoljno, gdje se i pokriepi malko.
* * #
Iz Kali, 1 svibnja: Na 1 g. topnjača
„Krka" doplovi do luka kalskih „La-
miane", gdje se običava zatvarati tunje-
vina. Na „Krki" bijaše N. V. Nadvojvoda
Karlo Stjepan. Oko deset sata u jutro
odputova put sjevera.
* * *
S Otoka Ugljana, 29 : Ove sedmice kod
Sestrunja Ižani su nalovili množtvo tu-
njevine. Ćozoti krcaju i voze u Taljan-
sku. Dosad su iztegli '20,000 k. Računa
se da je ima još zatvoreno oko 50,000 k.
* * *
Primamo iz Šipanjske Luke, 28 trav.:
Ovdje je na 21 tek. bio nam u pohode
presv. gosp. biskup. Ovo kratko vrieme
što je med nama proboravio presvietlig.
biskup bit će dobio vrlo ugodan utisak
0 našoj časti i ljubavi. Pri dolazku i
odlazku i preko boravka najsvečaniji iz-
kazi štovanja i odanosti. Svečanost je pak
1 veselje bilo uzrokovano i ugodnom isto-
dobnom prigodom ustoličenja ko stalua
našega župnika u osobi vic. D. I. San-
galeti, koji je ovo kratko doba već za-
dobio svojom radinosti i dobrim pona-
šanjem obću sućut sjajno mu zasvjedo-
čenu u ovoj prigodi.
* * *
Hrvatski jezik na bolonjskom sveučilištu.
Javili smo našim čitateljira, da j1 tali-
janski kralj Umberto naredio, da se ima
stolica, koja je bila jur pred nekoliko go-
dina ustanovljena na bolonjskom sveuči-
lištu za poljski jezik, pa se je kasnije
ustanovila takodjer za predavanje o hr-
vatskoj knjigi, preustrojiti u stolicu za
sl6vensko jezikoslovje i slavensku književ-
nost. Po mogućnosti predavati će se hr-
vatski, ruski, poljski i češki jezik. Ruski
i poljski predaje sada prof. Teofil Lenar-
towicz, komu pomaže gospodja Malvina
Ogonowska; hrvatsku književnost predaje
prof. Dinko Santagata.
Ovoga posljednjega ide zasluga, da se
je na bolonjskom sveučilištu počela gojiti
slavenska znanost u obće, i da se je nje-
na gojitba iz skromnih prvotnih začetaka
tako uspješno razvila. Za to je pošao g.
Santagata u Rim, da se osobno zahvali
%ralju na danoj naredbi, koja je tim veće
pozornosti vriedna, što je kralj iz privat-
noga svoga imetka dao potrebiti iznos za
pokriće troškova.
Učenoga bolonjskoga profesura doče-
kali su u Rimu živući Poljaci i slaven-
skim narodima prijazni Talijani vrlo sjaj-
no. G. Correnti, častni predsjednik aka-
demije Mickiewiczeve, dao je prirediti
njemu na čast veliki sobet, na kojem bi-
jaše osim glasovitoga slikara Hinka Sie-
miradzkoga i drugih Slavena živućih u
Rimu, na poseb Poljaka i Hrvata. — U
oči toga dana bijaše u kući bogatoga
Poljaka svečana večera, na koju bijahu
pozvani mnogi učeni Talijani, kano Cor-
renti i ministar Berti. Kod te večere
Dr David Stareević pred sudom . Či-
tamo u „Slobodi" od prošle sriede : Jučer
po podne u 4 sata i pol bila je kod kr.
sudbenoga stola razprava o podnešenim
prigovorim proti zabrani govora g. dr.
D. Starčevića, rečena u saborskoj sjed-
nici od 22 prosinca za opravdanje rieči
„lupeži". — Sjednici je predsjedao g.
Kavić.
G. Bledšnajder, državni odvjetnik, pred-
loži da se javna sjednica pretvori u tajnu.
G. dr. Starčević: Slavni sude ! Ja sam
mogao ovamo biti pozvan samo kroz ne-
sporazumljenje, kroz nepoznavanje ili ga-
ženje obstojećih zakona, jer mene kao
narodnoga zastupnika štiti imunitet. U
ostalom o tom neću ovdje govoriti, zato
će biti jur mjesta u saboru. — Ja pri-
znajem govor od 22 prosinca 1883 od
rieči do rieči, tiskan u knjižici istinitim,
a u tu svrhu pozivljem se na svjedoke,
navedene u prošnji od 22 travnja 1884.
br. 4640 kaz. gg. Nikolu Krestića; pred-
sjednika sabora, Josipa Miškatovića, ured-
nika saborskoga dnevnika; g. F. Magdića,
brzopisca, koja su gospoda kao i vi, te
ćete stoga vjerovati njihovoj izpovjedi. A
dopis priposlan tomu slavnomu sudu od
saborskoga kvestora izjavljujem lažljivim,
i poradi svega toga prosvjedujem proti
ovakovu postupku.
Predsjednik g. Kavić: Molim, molim,
a što velite na predlog g. državnoga
odvjetnika ?
Dr. D. Starčević: Ako slavni sud pri-
hvati predlog držav. odvjetnika, ja neću
da prisustvujem kod razprave, jer prije
svega po zakonu mora ova sjednica biti
javnom, a onda jer ia kao narodni za-
stupnik nisam prijatelj tajnosti.
Sudci iza toga odu u drugu sobu da
viećaju o javnosti ili tajnosti sjednice.
I)o mala eto ili natrag, ter g. pred-
sjednik proglasi da sjednici javnost u-
zimlje.
G. dr. Starčević uloži proti tomu za-
ključku po § 12 zakona od 17 svibnja
1875 u postupku tiskovnih stvari prav-
ni liek.
G. predsj. Kavić (vičuć): Neka se
izprazni slušateljstvo.
G. Starčević: I ja odlazim.
G. Kavić: Molim vas g. dr. ostanite,
da se porazgovorimo.
G. dr. Starčević: Hvala. Ja rekoh
svoju.
Na to ode van, gdje mu je nekoliko
slušatelja viknulo „živio". Oni koji su
zaostali rekoše, da su vidili u neprilici
sudce i držav. odvjetnika, jer nisu zuali
što da čine.
* * *
Nove radnje g. A. Posilovića. „Nar.
Nov." donose: G. A. Posilović, čijih smo
radnja u posljednje vrieme više spome-
nuli, izradio je prije nekoliko dana po
naručbi glasbeno-pjevačkoga družtva „Du-
nava" u Vukovaru nacrt za veliku družtve-
nu trobojmi zastavu. Razumije se po se-
bi, da su motivi dekoracije narodni, i to
opet sa slavonskih tikvica. U sredini je
zastave s obiju strana kosa četvorina,
u kojoj je s jedne strane lira, grb „Du-
nava", a s druge strane grb Hrvatske.
Oko tih emblema izradio je g. Posilović
u razmjerno velikoj mjeri arabeske po
spomenutim motivim, koji su izvedeni u
više boja, a najviše, naravno, srebrom i
zlatom (ali svilenim.) Naše občinstvo
imati će opet prilike, da ogleda radnju
g. Posilovića, jer će zastava, čim se do-
vrši, biti izložena.
Druga je radoja — nacrt za duhanicu
(tabakiru), koju je gimnastičko. slovensko
družtvo u Trstu naručilo preko komor-
skoga tajnika g. Krešića kod g. Pesilo-
vića, što g. Posiloviću bez sumnje služi
na čast. Ta je duhanica od srebra (od
Bulvana i Pečaka), asa svih strana izra-
dio je g. Posilović liepu cjelinu raznoli-
kih narodnih motiva. S gornje je strane
u sredini emblem tršćanskoga „Sokola",
u okolo duhanice urezane su rieči: „Te-
lovadno družtvo tržaški „Sokol" svomu
učitelju Ivanu Lavriću 1884 u Trstu,"
Liepi nacrt Posilovićev prenio je i gra-
virao u srebro ovdješnji graveur g. Josip
Radković, kojemu je to cijelo, mora se
priznati, izvrstno pošlo za rukom. I tako
će naša radnja zadovoljiti bez svake su-
mnje braću slovensku, koja su se takom
častnom naručbom sjetila braće Hrvata.
* * *
f Petarde u,Trstu. „Triestei; Zeitg." do-
nbšrsliedečir viost : Stražari uhitiše na
trgu Burse dvie sumnjive osobe: Antuna
Novaka, stolara, i raznašatelja novina Jo-
sipa Vilu. Kod prvoga nađjoše petardu
napunjenu barutom, koju je držao sa-
krivenu pod haljetkom. Petarda je sa-
stavljena vrlo primitivno, jest naime li-
mena kutija, kakvu običavaju za boje
Čvrsto zavezana žicom. Obojicu staviše
u zatvor. Pretražiše njihove stanove, ter
pozvaše; kavanara „alle Torre" za neka
razjašnjenja, koji se istoga dana ne po-
vrati kući.
Za sve svećenike. Pokle braća
svećenici naručuju nam u broju preko
svakog očekivanja knjiga za bilježenje
SY. Misa, čast nam je upozorit, na
popunitbu il bolje razjašnjenje ono-
madnje viesti, da je dostatno samih
6 araka za cielu godinu, te samih
60 araka za punih 10 godina. Vez
naravno uračunava se na poseb. Ko-
načno sa vezom ustanovljene su slie-
deee eiene:
Za 5 godina (30 araka) f. 1:35
tt 10 * (60 „) „ 2:10
„ 15 „ (90 J , 2:85
, 20 „ (120 ») „ 3:60
Da naručiteljim bude lakša pošta-
rina, najbolje bi bilo, da u više ih
skupa naručuju, u mjestim gdje su
na bližem, te pak prijateljskim nači-
nom medjusobom porazdiele.
Zalivala.
S dubokom harnosti izrazujemo našu
iskrenu zahvalu svoj našoj rodbini,
milim prijateljem, svim brez razlike
mješćanim Kljisa i bližnjih sela, če-
stitoj gospođi, dobrim susjedima koji
nam pritekoše učestujuei i izkazujući
svoju sućut pri bolesti, pri sprovodu
il ublažujući nam težkog tugu srdea
pri smrti nezaboravnog milog našeg
Andrije, a na osob c. k. častnicim i
vojnicim, i C. K. oružničkoj postaji,
M. P. popu Jurju Gojsaliću mjestnom
Župniku, sa ostalim misnicim bližnjih
sela, Mati Petaku načelniku sa osta-
lim upraviteljstvom obćiiiskim, tajni-
ku obćinskom i mjestnom učitelju Vicku
Perkoviću, Antonu Jeličiću vlastniku
voštarne u Spljetu, plemenitomu gospo-
dinu Ivanu Deškoviću i njegovoj če-
stitoj obitelji; koji u mom tužnom
prolazku, uznastojaše umanjiti žalosti;
gospodinu Marku Luetiću nadcestaru
n Župi, koji se je zauzeo na svaki
način ublažiti nam tugu, takodjer
ostalim Župljanim; najblagodarnije iz
svega srdea zahvaljujemo i ostajemo
im duboko harni.
Kljis, na 23 travnja 1884.
Za ucvieljenu obitelj pokonjega
Udovicu, Sinove. Ceri. Zete, i
ostalu rodbinu Ucviljeni Sin
Pop Anton Giavina.
(X g. L. i drugovi — Omiška krajina
— Više vriedi glas samouko, nego sto
izmuzenih. Liepa hvala! nu ni Vašim pi-
smom nemožemo se za sad, okoristit za
ittummamini, Pustimo, da se nebratsko
napadanje i podmećauje dotjera do dna:
uz to. stoj at i je na oprezu i divit seli
Podpomoc Bogu hvala suvišna; došle su.
nam odbila trojica. Rodoljubni je napor
došle dakle malo sretan. U ostalom da
je i sretniji, sramota bi bila na naša nego
pokretača i agitatora, koji će kad li tad
li, metnu li ruku na prsi, uvidjet koliko
su nepravedno i nizko postupali. 1 opet
hvala! Živjeli!
Odpisi „Kat. Dalm."
Č. g. K. — Drniška okolica — Svak
se pošten zgraža, te se nečudimo da i
Vaše plemenito srce, kuša sada „najgore
Čase života". Pouzd. netreba, drago nam
je znat; nu počme li onda ćemo rado i
tamošnje. Bog vas mnogo ljeta poživio !
0. g. — Kninska okolica — Znamo
i mi, kad su , onoga kadri prot nama, da
nebi ni vas štedili. S toga tajna osobito
sveta. Živjeli!
0, g. Steklišević — Milna. — Mi go-
spodina P. V. M. nepoznamo ; al dobro
j e, da barem zna po,kraj ina i haJtve vrsti
ljudi ima u onim što „prosvjeduju"
proti nezavisnosti i iskrenosti katolićko-
hrvatskoga glasila. Nerekosmo li više
krat, da ,,Nar. L," nije mogo gore iz-
ložit preč. M. P. pred nepristranim i
umnim obćinstvom, nego agitacijom i
razpirivanjem razdora i mržnje, a u Čase
kad se sve moguće zaprjeke meću \ az-
vitku čisto" 1 at^kih listova. Sudit će
budućnost, al će strogo sudit neka ne-
bratska djela, koja toliko slabljenja i
zaostajanja prouzrokuju hrvatskomu na-
predku.
Č. g. Š. V. —- Knin — Iztiske Enok
Ardenića predadosmo g. piscu, te, kad
oglasi trebat će se obratit na one koje
i on naznači.
Od davna osieeivanoj osku-
dici glagolskih misala glede
mvijih svetaca i svetica do-
skočili su svake hvale vrle
dnom požrtvonovsti velezasluž-,
ni 00. Tretoredci, dav tiskati;
na svoje troškove Prilog sta-
rinskim našim Misalima. I o-
va se za glagolaše pr ep otre-;
bita knjiga može nabavit (uz"
cienu od f. 2) kod upravi
„Katoličke Dalmacije".
mm»m<
m<
1
Novajlijam u glagolskom
salu neobhodno je potrebit
golski Canon Missae, tiskan
naročito u Rimu na troškovni,
„Katoličke Dalmacije *, u ži'^
voj želji i namjeri da olakotfr-
i podupre širenje glagolskog - i''
bogoslužja, ove dragociene sta-yr
rinske naše povlastice. „ Ca-
non" je tiskan na tvrdoj har-J;!
tiji ukusnim crnim i crvenim-''
slovima. Može se nabaviti kodf^
uprave „Katoličke Dalmacije". .J
Ciena je ustanovljena na 50''"
n., a za siromašnije župnike;'^
i za klerike na samo 30 n.
Tko odjednom naruči 10 iz-^
tisaka dobiva 1 iztisak na dar. o,
ItiHHHUHHi
3-r L O V.
JEDANPUT
nudja se ovako dobra sgoda, gdje se može
vrstna ura za POLOVICU ciene nabaviti.
VELIKA
Na čitav®m europskom kontinentu nastali politički ednošaji nijesu
ni Švicarsku mimoišli, Što je povodom renatnomu izselivanju radnika,
uslied česa je uzdrman obstanak tvornica. Tako je i prva i najznat-
nija tvornica ura, koju mi zastupamo, za sada zatvorena, te nam je
povjerena prodaja njezinih tvoriva. — One tako zvane Washington
žepno ure najbolje su ure ovoga svieta, izvanredno elegantno gra-
virane i vezene, i po amerikanskom sustavu napravljene.
Sve su ure na sekundu repasirane, i mi jamčimo za svaku
uru 5 godina.
Za dokaz sigurna jamstva i stroge solidnosti obvezu-
jemo se ovim javno, da ćemo svaku uru, koja nije po
volji, natrag uzeti i izmieniti:
1000 žepnih remontoir-ura, navijaju se bez ključa, s kristalnim
zalđopcem, izvanredno točno na sekundu regulirane, izim toga novim
načinom elektro-galvanički pozlaćene, & lancem, medaljonom itd., pri-
je for. 25, sada komad samo po for. 10.20.
1000 krasnih ura na kotvu od nikel srebra, na 15 rubina, e-
mailovanim kazalom, s kazalom za sekuude, kristalnim plosnatim
staklum, prije for. 21, sada samo po for. 7:25, sve na sekundu re-
pasirane.
1000 ura na vreteno (valjak) s izvezenim zaklopcem od nikel
srebra, kristalnim plosnatim staklom, 8 rubina najfinije i'epasirane,
s lancem, medaljonom i kutijicom od baršuna, prijo for. 15 , sada ko-
mad samo po for. 5:60.
1000 ura na kotvu (sidro) od čistog 13-lotnog srebra, po c-
kr. puncovnom uredu pregledane, na 15 rubina, osim toga električki
pozlaćene, najfinije regulirane. — Ove su ur« prije 27 for. stajale, a
sada stoje samo for. 11: 40.
1000 Washington remontoir žspne uro od pravog 13-lotnog
srebra, po c. kr. puncovnom uredu pregledane. Jamči se, da su naj-
točnije na sekundu repasirane, nutrnje sastavine od nikla, te ov « ure
netrebaju nikada popravka. Ovakova ura stajala je prije 35 for., a
sada se dobiva za nevjerojatnu cienu od 16 for. Osim toga dobije se
uz uru badava lanac, medaljon, kutijica od baršuna.
lOOo pravih zlatnih ura za gospodje s 10 rubina, prije 40 for.
sada 20 for.
1000 remontoir-ura od pravog zlata za gospodu ili gospodje
prije 100 for. sada 40 for.
650 ura budilica, sa spravom, koja jako udara, najfinije regu-
lirane, takodjer prikladne za pisaće stolove, prije 12 for. sada samo
4 for. 80 n. vč.
650 ura s njihalom, u najfinije izradjenom visokom gotičko
ormariću, navijaju se svakih 8 dana, najtočnije na čas regulirane, iz-
vanredno liepe i impozantne. — Pošto ovakova ura još i nakon 20
godina dvostruku vriednost. ima, ne bi smjela faliti u nijednoj kući,
osobito što je ovakova stvar ures sobe. Ove su ure prije stajale po
35 for., a sada pako iznimno samo 15 for. 75 novč.
Kad se naručuju ure sa njihalom, treba kaparu položiti
Adresa:
Sa.:z;prod.sLja, ura.
Tvornica ura DPJcl. Fromiaa,
Beč, II. Obere Donaustrasse 107.
D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Brzotiskom katoličke hrvatske tiskar ne.
stolicu, krati mu to razjašnjenje. On je
za predlog g. Ivića.
vy G. Šram cieni, da ban ima pravo, što
se je onako izrazio, jer kuca još nije ni-
šta rekla o tom treba .li spisa ili ne, a
veli da vlada mora predložiti spise, kad
to sabor zaželi. Onda kaže, da debata
ova nije uzela pravi pravac. On ne bi
ništa imao proti tomu, da se spisi pre-
dlože, ali nije za izloženje spi,sa, jer bi
time dokazali, da ne vjerujemo g. Peja-
čeviću, s toga je zato, da se predje na
dnevni red.
G. Iv. Kukuljević. Na nj je neugodno
djelovala izjava bana ; al kad je čuo rieči
g. Srama, misli da je slobodno i banu
redi svoje mnienje, kad ga smije svaki
zastupnik reći. Tek onda bio bi zakon
povriedjen, kad bi kuća zaključila, da se
spisi predlože, a kad vlada toga učiniti
ne bi htjela. Nego većina, koja je sta-
jala uz Pejačevića, o čijoj se časti radi,
morala bi biti za prodležeći predlog, za
koji je i 011.
Dr. K. Vojnović veli, da mu nije do
osobnosti, već hoće da uzčuva ustav, za-
kon, proti kojemu se radi dok se radi
-proti- § 12. On bi bio umiren svojoj
ustavnoj sviesti, kad bi ban bio rekao,
da kući stoji do volje zatražiti spise ili
ne, nu ovako preći preko ovoga pred-
meta na dnevni red, znači pokopati i
ovo načelo ustavnosti. Pogovara se, da
će se kod specijalne debate, izpustiti iz
r&zprave osoba ministra financija. Ako se
to učini, onda će izaći ono, što vas ni
jedan ne želi, izaći će, da su svemu
krivi gg. Pejačević i Živković.
Miškatović: § 12 nema smisla, jer
nije izraženo, da tko sumnja o vladi; a
kad bi se to izrazilo, onda bi se mogao
ovaj paragraf upotrebiti. Gospoda, koja
zastupaju Ivićev predlog, kažu, cla imadu
povjerenje u g. bivšega bana Pejačevića..
Ministar financija rekao je, da naša vlada
nije imala ništa proti dvojezičnim grbo-
vim. Sabor magjarski mu je vjerovao, te
nije tražio spisa. Zašto ne bismo mi tako
radili, pa vjerovali gg. Pejačeviću i Živ-
koviću ! Moramo vjerovati bivšoj vladi i
radi toga što je odstupila! On misli, da
ne bi bilo dobro na novo razpirivati pla-
men med ova dva naroda, zato no treba
iznositi spisa. Spisi dviju vlada iznose
se samo onda na javnost, ako vlada, kani
drugoj zemlji rat naviestiti. (Smjeli). Tako
jest. Mi ne smijemo Magjarim rata na-
vješćivati, barem ja ne bih toga rad.
Kamenar: Neprijatelju, koji nam sve
0 ti ml je, treba rat naviestiti.
Miškatović: No stoji ni ono što je g.
Vojnović rekao, da se vlada mora poko-
ravati zaključcim sabora. (A, a, a). Molim.
Marković: To vriedja naše ustavno
ćustvo.
Predsjednik (zvoni): Molim gospodina
Marko vica da se umiri.
Miškatović: Ono stoji, što sam ja re-
kao. Ja glasujem proti predl'ogu.
Predsjednik: Pošto se nitko za rieč
javio nije, rieč ima g. Ivić.
(Čim je počeo g. Ivić govoriti, stade
predsjednik zvoniti, da su uši skoro
zaglušile. Na zvonenje dosukaše se de-
sničari iz pokrajnih soba, da prisustvuju
glasovanju, t. j., da mogu reći „da* za
vladu).
G.' Ivić : Slavni sabore !
Podpredsjednik: Molim, da se reče:
„visoki sabore!" (Smieh na ljevici).
Ivić: Nisam stari parlamentarne, zato
mi je ta rieč umakla. Dakle: Visoki sa-
bore! (Smieh). Osvrće se na nekoje pri-
mjetbe pojedinih govornika, to dokazuje
kako je nuždno, da znamo tko je kriv
onomu izvješenju grbova ; to je nuždiio
1 radi toga, da se čuva nagodba, koja je po
mnenju grofa Senr.age-a velika stečevina.
G. Sermage želi pobirbu. Tu se namiče
pitanje, tko je borbu izazvao ? Izazvali
su ju naši neprijatelji Magjari, koji su
sve objestniji, odkad vide ovakavo popu-
štanje. Mi moramo imati dokaza, osobno
uvjerenje ne vriedi ovdje; mi moramo
imati dokaza i rad onih, koji nas ovamo
poslaše.
G. Khuen Hedervary kaže, da ne će
predlogu zadovoljiti, dok se o tom sabor
ne izjavi, jer inače ovo ne bi bio pred-
log nego ukaz, zato ni gosp. Marković
nije pravo shvatio onoga paragrafa. (Vika
na ljevici). G. Derenčin da je izgubio
pojmove, odkad je odstupio od vlade. Na
koncu moli, da se predje na dnevi red
preko pred loga.
G. Marković (moli rieč u osobnoj pri-
mjetbi.) Ogradjujem se proti tomu da
bi grof Khuen Hedervarv ...
Kušević: Ban! (Vika sa desuice: ban!
ban!)
Pisačić: On nije za nas ban!
Marković: Ja ga zovem ovako, a vi
ga zovite kako vam drago. — Dakle ja
se ogradjujem proti izrazim g. grofa. 1
da je on Hrvat, a ne Magjar, ja bih od
njega drugim načinom tražio zadovolj-
štinu. (Živio, vika, predsjednik z'-oni.)
G. dr. Derenčin (u osobnoj primjetbi)
veli, da je on otišao iz većine ne sbog
toga, što bi se njemu pojmovi mutili,
već sbog toga, Što su se većini tali
mutiti pojmovi.
Iza toga prešlo se je na poimenično
glasovanje. — Kod glasovanja prešlo so
je preko Ivićeva predioga na dnevni red
sa većinom od 8 glasova. Za predlog g.
Ivića glasovalo je 37 zastupnika a proti
njemu 45.
Sjednica od 11 lipnja.
Predsjedničku stolicu zasjeo g. Mirko
Hrvat.
Po navadi: panduri pred sabornicom,
panduri na hodnicim, panduri na ga-
lerijam.
Kad pogledaš na galerije — javnu
kontrolu — kako su slabo posiećene, a
da nisi spazio žutih polumjeseca sa cr-
nim brojkam, rekao bi, da hrvatsko ob-
ćinstvo slabo mari za javne posle svoje
domovine; al to mu nije tako: ne daju
se ulaznice.
Dr. Dav. Starčević (ima rieč u osobnoj
primjetbi): Buduć su so razturale neisti-
nito viesti, to ja izjavljam svečano da to
nije istina da sam ja koga molio za o-
proštenje. Sto ja kažem, ne opozivljem,
jer istinu govorim.
Na dnevnom redu je izvješće sabor-
skog odbora jedanajstorice, koje čita bi-
lježnik g. Popović.-
To izvješće sadržaje ove točke:
Sabor kraljevina Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije izjavljuje:
Da je tim, što je iza odstupa bivšega
bana grofa Ladisiava Pejačevića na pre-
dlog i uz protupodpis kr. ugarskog mi-
nistra-predsjeduika postavljen kraljevski
povjerenik u svrhu privremenog rukovo-
djenja uprave, ter u obće zem. vlade, u
svojoj bitnosti povriedjen temeljni zakon
kraljevina Dalmacijo, Hrvatske i Slavo-
nije, kojim se kralj eviuam Hrvatskoj i
Slavoniji kao političkoj individualnosti
zajamčuje državopravni položaj i u tome
podpuna autonomija — eiecutiva i legi-
slativa u svim unutarnjim poslovim, na-
stave i bogoštovja, ter pravosudja, i s
tog;1, se sabor ovaj ogradjuje svečano proti
tomu protuustavnomu kao i protuzako-
nitomu činu kr. ugar. ministra-pred-
sjeduika.
Ijedno sabor ovih kraljevina naprama
onoj okolnosti, što je sabor ugarski odo-
brio izjavu gosp. miuistra-predsjednika o
izvedenim izvanrednim rajeram u Hrvat-
skoj. ovime izjavljuje,' da na sudjenie i
tumačenje pojedinih ustanova nagodbe-
noga zakona ne može biti ovlašten ugar-
ski sabor u svojstvu zajedničkoga, za obe
kraljevine valjano zaključaj ućega sabora,
već samo kano uži sabor kraljevine Ugar-
ske s jednakim pravom, koje uživa i vrši
ovaj sabor u ime kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije.
Sabor kraljevina Dalmacije, _
i Slavonije izašilja regnikolarnu deputa-
ciju od 12 lica, koja će s jednakom de-
putacijom sabora kraljevine Ugarske na-
pomenuto predmete u raspravu uzeti, o-
prjeke izravnati, te se zato pobrinuti, da
s-3 svestrano obdržavanjo sagodbe kao
dvostrano obvezatnog ugovora zakonskim
garaucijam obezbiedi, a ugovoreno ovomu
saboru na odobrenje podnieti.
Zemaljska vlada kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije poziva se, da na-
vedene i eventualne ine protu zakon i tosti
sporazumno sa zajedničkom vladom do-
kine; a ako se podpnn sporazumak medju
obim vladara u pojedinim točkam postići
dao ne bi. takove na regnikolarnu depu-
taciju u tu svrlm razprave uputi.
Z. maljska vlada kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije pozivlje se, da izhodi
u tu svrhu izaslanje regnikolarne deputa-
cijo, od strane ugarskoga sabora.
Nadalje čita se adresa „divljaka".
G. Arnold i drugovi poduašaju ispra-
vak alineje 4, 7, i 8, na svoju vlastitu
adresu.
Čita se predlog dra. Majeena i dru-
gova, da se izvjese grbovi s hrvatskim
nad n i si m.
Čila se ispravak g. Kuševića na prvu
alineja predioga odbora jodauaj^toiice.
Izvjestitelj dr. Gjugjevio: Ne će se
osvrtati na «ve predloge i ispravke. Ra-
zložiti će predlog odbora. Predlog g. Ar-
nolda da ne mienja bitno odborova pre-
dioga. Ispravak g. Kuševića da nije u
oprjeei sa predlogom odborovim.
Bilo je više predioga, al svi su se u
tom slagali, da su u imenovanja kr. po-
vjerenika nazirali povrjedu temeljnoga za-
kona : razilaze so pako u tom n. pr. da
li je tim imenovanjem kr. povjerenika
obustavljen ustav, a u obće razilaze se
u tom gdje da leži povrjeda.
Govornik veli, da je po njegovu mne-
nju pogrešno bilo, da se je silom išlo
ono uzpostavljati, što sa je uličnim izgre-
di ni dogodilo. Grbove da je morao izvje-
siti zajednički organ.
Time je povriedjen ustav što je miuistar-
predsjednik imenovao povjerenika neu-
stavna, neodgovorna.
Izvjestitelj analizira nadalje pojedine
točke ručnoga pisma, kojim je imenovan
kr. povjerenik.
Povrjeda temeljna zakona ne leži u sa-
mom činu imenovanja kr. povjerenika,
već u tom, što ga je drugi imenovao a
ne naša vlada.
Povrjeda je nadalje, što je kr. povje-
renik vojnik — a to izključuje nagoda.
Izvjestitelj čita temeljne zakone o na-
godi, da pokaže kakovu imamo autono-
miju u trima granama.
Dr. D. Starčević: Na papiru.
Izvjestitelj veli, da mir i red mora
držati onaj, koji upravlja nutarnjim po-
slovim, a tko je to, ban, nu reklo se je
da on nije htio i da nije mogao. Nu
tada dolazi predstojnik, a na to se nije
osvrtalo. Dakle nitko nego zemaljska vla-
da morala je to učiniti, morala je uzpo-
staviti mir i red, koji je bio poremećen.
Predlog dra. Majeena da ne može
prihvatiti, da ne izazove novih uespo-
raz mnijenja.
Nije za adresa, jer da nisu popucali
još svi konci, jer da još imade zakonitih
puteva, kojim se može sanirati što je
povriedjeno.
Moli da' se usvoji predlog odbora.
G. Arnold brani svoju adresu, prigo-
vara izvjestitelju i zahvaljuje se na tom,
da je priestolni govor ugarskomu saboru
odgovor i hrvatskomu saboru. Preporuča
svoju adresu.
Dr. Majcen: Mi imamo pravo tražiti
da pozovemo vladu, da izvjesi onakove
grbove, kakvi sr bili tečajem 15 godina
do 9 kolovoza.
Kušević brani svoj ispravak.
Dr. Derenčin moli, da se i manjini
pruži prilika, da može proučiti izpravak
g. Kuševića.
Sjednica odgodjena do 12 sata. Na
dnevnom su redu interpelacijo.
Zast. Pisačić stavlja interpelaciju koju
obrazlaže ovako:
Ova interpelacija se tiče svih članova,
a ne samo mene, jer su i drugi stavili
interpelacije a nisu dobili odgovora, a
na odgovore u službenim novinara se ne
imamo obazirati, tim manje, što je obe-
ćala vlada na nje skoro odgovoriti, pa
ni sada iza prestale odgode sabora nije
odgovora. Suvišne su interpelacije ako
se no bude na ujo odgovaralo.
Interpelacija glasi:
S razloga, što nije sve dosele vriedua
vlada odgovorila na podnesene interpe-
lacije po saborskim elanovim visoke ove
kuće u prošlom saborskom zasiedanju,
častim se na visokoistu staviti sliedeću
interpelaciju':
Kani li vriedua vlada i to kada od-
govoriti na iste? A ako li ne kani, čim
opravdava taj svoj postupak?
G. Stanković: Vlada si je sviestna
dužnosti odgovarati, i odgovoriti će na
interpelacije.
Prima se na znanje.
G. Lončarević: Obrazlaže svoju in-
terpelaciju,
Interpelacija glasi:
.icua u je poznato . u.. .. ic-'
maljskoj vladi, da imade u bivšoj vojnoj
Krajini častili ka. trgovaca i obrtnika, ko-
jih pfedji jur od drevnih vremena u Kra-
jini bijahu, te razne terete nošabu, pa su
ipak od blagodati šumskih isključeni?
Je da li je poznato vis. kr. hrv. ze-
maljskoj vladi, da je previ sejo ni nared-
bom od 6 srpnja 18B1 uvedena razlika
izmedju obligatoruih i noobligatornih uži-
valaca, pogubna po samu instituciju imo-
vnih obćina; jer je time sva inteligencija
izključena od sudjelovanja kod umnoga
gospodare nj a sa šum om ?
Hoće li vis. kr. hrv. zem. vlada uzna-
stojati, da .se ustanove u pogledu imo-
vinskih , §uma u obće preurede prema
koristi onbga pučanstva, a napose da se
IntMigenciji otvori put k sudjelovanju
kod upravo imovinskih obćina?
G. Cindl interpelira vladu, je li joj
poznato da je knez obrine Dolnjoga Mi-
holjca bio pod istragom.
Iza toga prešlo se na dnevni red.
Govorili su gg. Mihalovie, Tkalčić i
Zorni
Sjednica od 13 lipnja.
Predsjedničku stolicu zasjeo g. Mirko
Hrvat.
Galerije slabo posjećene do gospojiu-
ske, koja dubkom puna.
Na dnevnom redu je specijalna debata
o izvješću odbora jedanaestorice.
Zastupnik gv Crnadak u uvodu veli,
da bi Hrvatskoj od veliko koristi bilo,
da je adresa conte Vojnovića bila, pri-
mljena. Nu pošto nije, to će on glaso-
vati za 1. točku predioga odbora jeda-
naestorice sa izpravkom dr. Majeena.
Spominje kako Vojno vidova adresa po-
najprije točno i jasno sa lojalnošću traži
od Nj. Veličanstva cjelokupnost trojedne
kraljevine.
Ta adresa otvoreno nabraja sve povrjede
nagodbe s ugarske strane; povrjede za-
kona našega, koje ne možemo inače izpra-
viti. Dokaz su tomu prošli čini. Za krvavih
rujanskih dogodjaja, gospoda od većine
takove su izjave davali, da se je mislilo,
eto svi ćemo ustati na branik naših prava.
„Narodne Novine" i druge poluslužbene
novine pisale su takove članke na obranu
naših prava, kakove „Pozor" i rSloboda"
nikada ne pišu. U kakovom je pako su-
glasju ovo pisanje sa činim, fco gospodo,
vidimo danas.
Dr. Tuškan: Kao uvjek.
Dr. David Starčević: To je bilo sve
od straha, jer su se bojali.
Zast. g. Crnadak: Tisza je znao te
ljude, pak nije se puno obazirp nage.
On je liepo dalje po volji radio u Hr-
vatskoj što je htio, jer je znao kakove Pap-
penheimere u Hrvatskoj imade (Smieh).
Govornik se ni sad ne nada boljemu
ovakovim načinom, kakovim misli, ako
misli što postići ova većiua. Sada je vec
odveć daleko došlo. Nevolja zahvatila je
već narod.
Komes Stj. Josipović: već 9 gotiua,
od Mažurauića, vi ste počeli.
Crnadak: Tisza radi što hoće, on se
niti ne obazire na ovu većinu, on radi
po svojoj miloj volji. Dapače još gore,
on njima (većini) zapovieda, što ona mo-
ra raditi. (Glasovi: tako je, pravo je, na
ljevici.)
Dr. D. Starčević: Još će im i batine
dati (Smieh).
Crnadak: Većina, mjesto da ustane na
obranu naših prava, ona ide sa izprav-
kom g. Kuševića braniti i u zaštitu uzi-
mati u hrvatskom saboru Tiszu.
Ovu većinu je gotovo strah, da ga ne
bi uvriedila točka adrese, koja ga zove
na odgovornost. Za svoje čine odgova-
raju zastupnici vlada svi, a po gotovo
prvaci vlada. A većina to načelo uništuje,
te se moram poslužiti riečim g. Kuliena:
da su većini pojmovi pomućeni.
Podpredsjednik zove govornika na red.
Crnadak:* Veća je sramota, kad se čuju
neparlamentarni izrazi sa stolica baršu-
nastih, nego sa zastupničkih.
Dr. I). Starčević: Mene su odterali,
nesme ni ban doći u sabor 8 dana.
G. Crnadak izjavlja, da će glasovati za
izpravak dra. Majeena.
Dr. Derenčin obazire se na rieči g.
Kuliena i na mnenje vlade i većine, da
eiela ova rasprava nije potrebna i da je
suvišna. Ban nam preporuča, da se damo
na produktivan rad. Danas je produkti-
van rad nemoguć, jer onaj dio zastup-
stva, koji bi imao utirati put produ-
ktivnom radu, onaj dio upravo zatire taj
put. Sam govornik dok je bio kod vlade
mnoge je noći probdio, da bi mogao što-
god raditi na korist naroda, ali badava,
kad seje većina uviek pokazala protivnom
kakovu radu, jer je svojim popuštanjem
temeljnoga zakona samo sazivala djelo-
krug vlade i sabora.
Dužnost je ovomu saboru, da jasno i
glasno izrazi tko je krivac svih žalostnih
dogodjaja. Drži, da je dužnost sabora,
pokazati pravoga začetnika onih povrjeda.
Teorijom ministra-predsjednika postati će
ovaj narod, ova zemlja, ovaj sabor sku-
pom robova, koji će visiti o volji mini-
stra-predsjednika.
D.r D. Starčević: Već je tako, već
• smo robovi.
Dr. Derenčin : Pita je li istina, da izpra-
vak g. Kuševića ne mienja znamenovanja
predioga. Veli, da mienja. Misli, da ne
valja, da medju sobom imadenio kakovih
iluzija. To mora biti jasno. Je li se ovdje
na silu ne iztiče, da smo već mi postali
dio magjarske države? Jer se misli izpra-
vakom, da autonomija nije obustavom
ustava povriedjena bila, da je imao pravo
Tisza obustaviti ustav.
Dr. Šram misli, da će on razbistriti
pojmove, ako još nisu bistri. Kad bi već
u odboru došao bio izpravak g. Kuše-
vića na pretres, bio bi ga primio bez
svoga opravdanja.
On se odlučno ogradjuje proti onako-
vu izvadjanju iz toga izpravka, kakovo
čini manjina; on stT ogradjuje u svoje
ime, kao i u ime stranke kojoj mu je
čast pripadati, i proti onom tumačenju
ovoga izpravka kakovo je tumačenje da-
nas čuo.
Dr. 1). Starčević: Sad će nastati na-
jednoč same ograde.
Sram osvrće se na pitanje izvjestite-
ljeve, da ako se već imao ustav obusta-
viti, zašto baš da ga je morao g. Tisza?
Ovo drugo pitanje, da on ne razumije,
te ga drži vrlo ueumjestnim.—Drži, da
bi bio najlegalniji način, koji bi se pro-
vesti imao u ono doba, kada se je sbio
slučaj sa grbovim, da se je sazvao sabor.
Ćudi se, kako se sada najednoč onaj
dio manjine za ovu adresu skrbi, koji se
je još nedavno bio skupljao oko adrese
Vojnovića, koja je posve protivna ovoj,
o kojoj se danas razpravlja. Njemu se
čini, da je ovaj dio maujine napustio
svoje stanovište, svoje adresu, te eto sada
brani i u zaštitu uzimlje ono, što su prije
onako odlučno pobijali. (Glasovi na lje-
vici : To nije istina.)
Crnadak: Kad nije boljega, bar to da
obijmim, tako sam se bar izjavio.
Šram: Prisiljen je reći, da je kod nas
zavladalo od g. 1861 čudno shvaćanje,
da se patriotizam i sve ostale krieposti
poistovjetuju s opozicijom; dočim se drži,
da vlada ništa drugo nije nego uzrok
svega zla, izdajstva, te se drži, da proti
vladi mora biti svatko, tko je pošten
Hrvat (Na ljevici: Naravno da je tako ;
istina je; tomu svemu zlu je vlada kriva.
Predsjednik zvoni.) Drži, da je potrebna
u zemlji jaka stranka, koja će ići uspo-
redo s vladom; reći će, da ga čuju i
preko Drave, da ne može vlada obstojati
bez jake i krepke stranke. (Smieh i uz-
klici, a gdje vam je vlada i njena ve-
ćina?) On priznaje, da je stranka njegova
mnogomu kriva, te da ju neće posve
opravdati, ali veli, da imade krivnje i
manjina. (Mi nismo krivi posve ništa!
viču na skrajnoj ljevici.) Veli, da mora
vlada i njena većina čvrsto stati na obra-
nu zakona, jer ee si tako s gora i s dola
steći ugleda, Glasuje za izpravak Ku-
sevićev.
Za tim govoriše gg. dr. Marković proti
izpravku g. Kuševića, isto tako i g. Ka-
menar. Za govora g. Kamenara nastala
je gungula radi toga, što je predsjednik
predložio, da se govorniku oduzme rieč.
Kod glasovanja o predlogu predsjednika
ustala je većina zato da govori. Ali sve-
jednako predsjednik proglasi, da g. Ka-
menar ne ima rieč; našto nasta buka, te
zahtjevanje, da se iznova glasuje.
Sjednica se morala dignuti.
Buduća sjednica bi urečena za 14 tek.
sa istini dnevnim redom.
Nastavak današnje sjednice donieti Će-
mo u dojdućem broju.
IzToori "UL I^tri.
U kotaru Volosko u Istri biralo .
na 7. t. raj. zastupnika. Zastupničku eaštr :
u ovom kotaru obnašao je sve do pred-
zadnjeg saborskoga zasjedanja g. kano-
nik A.fŠterk. Njegov izbor bi uništen.
Gosp. kanonik nije mogao radi poreme-
ćena zdravlja kandidature više primiti.
On je uvidio, da nebi mogao točno i
selušno svoje dužnosti o vrša vati — kao
što je to prije uvjek i svuda činio. Pred-
loženik na ispražnjeno mjesto bijaše g.
Slavoj Jcnko, trgovac iz Podgrada. Kano
uvjek, birali su složno i ovaj put na-
rodnog prcdloženika oni čestiti izbornici.
Gosp. Jenko bi izabran jednoglasno.
U kotaru koparskom biralo se istog
dana dvojica zastupnika. Poznata su jur
odavna obojica. Njih je takodjer prošle
godine porečka većina kući poslala. To
su gg. Spinčić i Križanac, Kao što se
narod prigodom izbora (iducijara izjavio
za stare kandidate, tako su njegovi pouz-
danici, izbornici, bivše zastupnike i iza-
brali. Od protivne strane došla samo
četvorica izbornika. Vodje talijanske stran-
ke su valjda uvidjeli, da njihova nepra-
vedna stvar nemože pobjediti, pa su ne-
kolicinu izbornika kod kuće zadržali. Tako
je i pravedno. Čemu mučit narod? Pa
ea bi zašto, nego za stvar, koja je ne-
čista, neplemenita. Ona četvorica uložila
protest. U protestu kažu, da neće birati,
jer da su tudjinci „Kranjski popovi" za
izbore agitirali, da se popovi neimaju
mješati u izbore, da su isti učitelji za
narodnu stranku radili itd. Je li mogla
uvažiti komisija ovakav protest ? nije i
sto put ne. Zatim se je prešlo na sam
izbor. Biralo je 49 izbornika. G. Spinčić
dobi 49 glasova, a g. Križanac 48, dakle
jednoglasno jedan i drugi.
0 ovim istim izborim „N. S." piše
na uvodnom mjestu :
Za kotar Voloski, sa onu uepredobivu
tvrdjavu „Hrvatstva" Istre, znali smo,
da neće naši narodni protivnici niti ku-
šati sreć.-; jer je tu odzvonilo za uvjek
šarenjačtvu. Neima sile, koja bi satjerala
naše kršne Kastavce, Vcpriiićane, Lo-
vrance, Mošćeničane, Brsečane, Matcrijcc,
Podgrajce i JeUance na stranputicu, na
narodno izdajstvo. Tu ne pomaže stra-
hovanje i klevetanje, mješetarenje i pod-
kupljivanje. Sa ponosom priznajemo, da
neima kotara u pokrajini, gdje bi narod
tolikim oduševljenjem i uvjerenjem pratio
svaki narodni pokret. Kotar Voloski je
u narodnom pogledu najčišći i najsvje-
stniji kotar. Naši susjedi Talijani, prem
imadu kroz toliko stoljeća prevlast u
pokrajini, prem imadu u svojih šakah
čitavo činovničtvo zemlje, cielo malne
školstvo; u materijalnom pogledu stoje
mnogo bolje nego li mi a da i ne go-
vorimo o mnogobrojnoj njihovoj inteli-
genciji, pa ipak nemogu se pohvaliti sa
nijednim svojim pol. katarom, kao što
mi sa Voloskim.
0 izboru dakle u kotaru voloskom
nismo smjeli niti posumnjati a da ne
uvriedimo one čestite izbornike. Nu težji
je bio posao u izbornom kotaru Kopar,'
gdje se imalo birati dvojicu zastupnika.
U samom Kopru je sjelo političke, sud-
bene, porezne, finaneijalna itd. oblasti.
Ove oblasti su u rukuli talijanskog či-
novničtva. Sam gradić Kopar je čisto
talijanski. Naš seijak mora za 'svaku i
najmanju potrebu u Kopar. Hoće li ku-
pit ili prodat il ma radi koje oblasti,
mora u Kopar, pa je li moguće, da o-
staue posvema neokaljan od tudjeg, ta-
lijanskog upliva? Dodajmo k tomu, da
je prilično zadužen koparskoj gospodi, da
nastoje ista svakom sgodom, a najpače
prigodom obćinskih, pokrajinskih i dr-
žavnih izbora što milom što silom njega
za sebe predobiti, pa onda nije se zbilja
čuditi ako ga neuka i siromašna, kakav
jest, na nepošteno djelo zavedu. Sudeć
pako po uspjehu poslednjih izbora, naš
narod sudbenoga kotara koparskoga iztr-
guuo se skoro posvema izpod talijanskog
upliva. Njemu uije više sveto pismo rieč
talijanske gospode; on je uvidio tko mu
je prijatelj a tko neprijatelj: on se i sam
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Iziiodi -u. Ponedjelnik i tjl Četvrtak
- Vos ipsos, aimliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesi« doctrina ammisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ej,ro interim elan,: to: <
Si quis Cathedrae Pelri jangitur, <:
meus est. \
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. )
TJ^jeti pred"bxo3be: — U Zadru, unaprieđ 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. Tko zaostane 8 pređplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštara« troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. Z-AJD-A-^e, Čei-vriak T7 Srpnja. 1884. <3-cd.
Pokrajinski Listovi već su više ma-
nje iztakli svoje mnienje o zadnjem
zasiedanju našega „hrvatsko-srbskoga"
(uredovni naziv) ili ti „dalmatinsko-
ga" sabora.
Nužda, da se prije malko izpri-
pnstimo posala i gradiva, nas je či-
nila mučat, ali ako kasnije možda
.bude častnije.
Koje je dakle naše mnenje o za-
dnjem zasiedanju „dalmatinskoga"
sabora ?
Mi ćemo tomu upitu dat dva od-
govora: odgovor odnosno na sabor-
sko zasiedanje sa gledišta katoličkoga,
pa odgovor odnosno na saborsko za-
siedanje sa gledišta, ne „narodnoga",
ne ni „hrvatsko-srbskoga", nego čisto
hrvatskoga, kO po običaju.
Prije nego počmemo s prve točke,
i mi s „Nar. Listom" rado izticemo
saborsku radinost.
Sabor nije trajao no tri nedjelje,
a trsio je mnogo posala. Osobito sa-
borski odbori radili su jbaš neumorno.
Dnevni red ono sedam sjednica, do
kraja izcrpljen, najbolji je svjedok
množine opremljenih posala.
& 6amo žalimo - što. uz toliku radi-
nost, nije se ipak nitko našao, da bi
upitao: što se misli sa toli razvlači-
vanim predlogom o kongrui. Istina
je, da pokrajinski sabor nije kompe-
tentan za riešenje, al o tom se i
negovori, al kakav upit i koji od-
govor, uz razjašnjenja onih zastu-
pnika koji i u Beču pokrajinu za-
stupaju, sve to bilo bi veoma dobro
došlo u ovoj magli, koja zastire toli
važno pitanje, kao što je pitanje diel-
bene pravice o uredjenju kongrue.
Žalimo takodjer što i pitanje o u-
redjenju plata našim pučkim učite-
ljima nije se nego istom začelo, i
što ga već u povoju neka mora mori,
bud nema izgleda da bi im bilo u-
redjeno ekonomično pitanje onako kako
zahtievaju potrebe i položaj učitelj-
skog stališa. Štednja! To je liepa
rieč, i mi smo za nju, jer našemu
kukavnomu narodu krvavi se znoj od-
uzimlje kad mu se porezi nameću;
al žalimo što se na tu štednju pr-
stom pokazuje: a) u Beču, kad se radi
o svećenstvu ciele Cizlitave; dočim
se u utvrde, u činovnike, u vojsku,
u željeznice na stotine milijuna troši;
pokazuje se prstom na štednju b) u
Zadru, kad se radi o učiteljstvu, do-
čim se i zajmi prave za neke naslove.
Mi zajme nekudimo, jer smo pra-
vedni i priznajemo, da, jedno s dru-
gim, naš Zem. Odbor veoma koristo-
nosno i pametno svoj proračun upo-
trebljava; ali: čemu povećavat plaće
nekim koji već ne stoje najgore, a
ništa, onim koji kruha pitaju ? Nije
kud kamo, kad se nešto hoće postić,
treba tomu i sredstva namaknut, pa
bilo i s kakvim novim teretom. A taj
teret nebi nikad mogo bit odnosno
pretežak, dok cieli školski budget
neiznosi ni onoliko koliko trošak u-
ložen u zgradjenje jedne same bolnice.
Sad u brazdu. S katoličkoga gle-
dišta zadnje saborsko zasiedanje, kako
smo već s radošću iztakli, bilo je,
u obće, veoma povoljno. Ćula se je
koja neumjestna prispodoba, čula se
stara ogrdotina proti katoličkoj crkvi
i nje svećenstvu, rieč „jezuitizam",
(rieč dična onim koji ju pravo shva-
ćaju), čulo se je od razkolnika, da
je on i nešto gore nego razkolnik;
ali to je dalo povoda, da se baš u
Saboru iztakne vjerska strana onom
ozbiljnosti koja toli uzvišenu pojmu
dolikuje.
Osobito prigodom razprave o od-
kupu zemalja, i o sadržaju školskih
knjiga, naši čitatelji bit će sa zado-
voljstvom čitali iz izvješća, kako ne
samo preč. kan. Pavlinović, nego i
svietovnjaci Bulat, Makiedo, Klaić, i
nadzornik Bakotić, izticali su konser-
vativna i vjerska načela. Istina, to je
bilo u obćim, neizvjestnim potezim, ka-
ko bi mogli i nekatolicibesjedit, pače
i sami „Japanezi", čije školske knjige
spomene nadz. Bakotić; ali je raz-
prava dokazala, da govornici sabor-
ske većine, štuju vjersko osiećanje,
ovu najprvu narodnu blagodat i te-
melj pravog narodnog napredka, i
odlučni su nepustit, da se u vjersko
ćustvo dira; kO što je bivalo koju
godinu nazad, kad se je u Saboru
s nekim zadovoljstvom i do koludričkih
samostana razpravu protezalo, il kad
se je o posjedu Rimske crkve u onda
in voga garibaldinskom smislu tru-
trubilo kroz glasilo stranke.
Zadnji pojav s toga nam je tim
ugodniji. Tiem se bo i naši narodnjaci
drže sada prve rieči u programu
stranke prava od nas nedavno razvi-
jenom. Ima li u tom koje zasluge
naše ščekčenje i probudjena sviest o
dostojanstvu i moći našega svećen-
stva, nećemo mi o tom; nek dru-
gi sude.
Nu : drže li se „narodni" zastupnici
vjerno i druge rieči pravoga hrvat-
skoga programa?
0 tom ćemo u dojdućani broju ;
obazriev se i na zadnju krizu na-
rodne stranke, k6 i na nje okret.
Iz hrvatskoga sabora u Zagrebu.
(Sjednica od 8 srpnja).
Predsjedao g. Šram.
Podnesci: Predstavka grada Karlovca,
kojom se moli da se sjedine obćine Ba-
nija i Rakovac u pogledu poreza.
G. dr. K. Vojnović: Pred nekoliko
dana podneŠen je predlog o pitanju ka-
zalištnom. Ja toga predloga ne vidjeh,
da je tiskan, te se jučer popitah za nj,
i čini mi se, da je taj predlog negdje
zabačen ; molim predsjedničtvo, da bi
razjasnilo gdje je taj predlog.
Gr. dr. Š r a m zove ravnatelja pisarne,
koji mu reče, da se predlog nalazi pod
tiskom.
Prelazi se na dnevni red. Na dnevnom
je redu predlog g. Pejakovića, kojim se
\ zahtieva, da vlada prouči pitanje o svi-
, logojstvu, te da konkretan predlog stavi
pred vis. kuču, kako bi se svilogojstvo
unapredilo u Hrvatskoj.
G. P ej ako vid kaže da naš narod
trpi veliku oskudicu na novcu, svilarstvom
bi doskočio u nekoliko tomu. U Kini
bave se carevi i carice svilarstvom, i za
to je kinezka svila i čaj na glasu.
Svilarstvom mogli bismo mi u kratko
doba dobiti novca, veoma malom glavni-
com. Govornik je 20 godina proučavao
ovo pjtanje, zato je i stavio ovaj predlog.
Proučavanjem svojim pronašao je uzrok
bolesti svilaca. Dvie bolesti postoje s
kojih svilci propadaju, bolest već je u
jaju zametnuta. Moli da se ovo pitanje
pospieši, jer da bi mogli, ako uzradimo
oko njega, za 12 godina do 6 milijuna
for. na godinu dobivati.
Na taj predlog podnio je gosp. Vu-
k o t i n o v i ć protupredlog, koji glasi, da*
se predlog g. Pejakovića odputi gospo-
darstvenomu odboru.
G. Vukotinović kaže, da vlada ne
može izpitivali toga pitanja, već da to
ide na odbor, koji je po ovom saboru
odabran da razglaba slična pitanja. U
ovaj odboT mogao bi doći i sam predla-
gač, te kao najvještiji u svilarstvu, mo-
gao bi sam staviti konkretan predlog.
G. dr. T u š k a n: Ja sam proti pro-
tnpredlogu g. Vukotinovića, jer svi pro-
tupredlozi koji dolaze od većine nisu
nego puka zanovetanja.
(Buka).
Predsjednik Sram: To je neparlamen-
taran izraz. Molim g. zastupnika da ga
opozove.
Na desnici: Opozovite { opozovite !
G. T u Š k a n: Ja ne opozivljem, što
rečem.
(Buka).
Predsjednik (zvoni). Pozivljem go-
vornika na red.
T u š k a n: Molim g. predsjednika, da
ne buči, jer čini mi se, odkad se je za-
hvalio bio, da hoće da bude nad nam
poput kakva Bšulmajs|era\ (Buka na
desnici). Nastavljajuč vili: Oemu to'ol-
stupljivat odboru, ovaj Se viećat, odga-
djat itd. i Bog zna fbd će to opet u
sabor doći. §
G. Mato I v i ć podfpire predlog g.
Pejakovića, jer predavalje ovoga pitanja
u odbore, ne znači drugo, nego zateza-
nje ove stvari.
G. Slad o vic govori takodjer proti
prOLupletllOgu g. V'UKOlrtK'v i(j». Oll je CiJUi
gosp. odbora, pa ne zna, što bi da taj
predlog dodje u odbor. Neka vlada uzme
stvar u ruke, pa neka na proljeće podu-
zme korake u dogovoru sa predlagate-
ljem, koji bi svoju tajnu kazao komisiji,
te bi nabavili sjeme svilaca, i onda bi
ga izpitivali.
G. K u š e v i ć drži da je predlog g.
•Vukotinovića praktičnji od predloga g.
Pejakovića, prem oba imaju isti cilj.
G. Foln.egović: Svi smo složni u
tom, da je' predlog g. Pejakovića od obće
koristi. G.'predlagatelj najbolje će znati
zašto je sam htio da dodje pitanje vladi.
Odbor gospodarski nije vrstan riešiti o-
vo pitanje onako meritorno, kako bi
to učinilo povjerenstvo.
G. barun Živković govori zato, da
predlog dodje u gospodarski odbor, jer
da se neće stvar zavući; ako slučajno
nebi ovaj sabor riešio stvar hoće drugi
sabor.
G. M i š k a t o v i ć zagovara u kratko
predlog g. Vukotinovića.
G. Kukuljević: Ovaj put evo, go-
spodo, opozicija ide na ruku vladi, a ve-
ćina kano da joj ne vjeruje (Smieh).
Spominje, kako se je prije više radilo za
svilarstvo nego sada, prem nam je
sad budget veći. Govornik ne zna, kakva
bi korist od tud bila, ako se stvar preda
odboru; bolje bi bilo, da ga vlada po
svojim strukovnjacim dade izpitati. Ovaj
gospodarski odbor i neće obstojati da
proljeća, a vlada bi morala obstojati.
G. dr. K. V o j n o vić: Nije bila sretna
misao stvoriti gospodarski odbor sad
na koncu zasjedanja. Sabor se mora za-
vršiti do 23. srpnja, dakle kako da se
ovo pitanje preda odboru, koji će do-
skora prestati. U Francezkoj i Englezkoj
na pr. pozvala bi vlada g. predlagatelja
k sebi, te bi ga pitala za njegovo mne-
nje ; dala bi mu prilike, da se sastane
sa učenim svietom. Vlada može učiniti
brže, više i bolje nego odbor saborski.
Mi moramo podvostručiti naš rad, kad
šiljemo 55 °/0 u Peštu.
G. Vukotinović: Ćim vlada bude
manje studirala, a više uredovala, biti će
bolja.
G. P ej ako vi ć želi da se stvar ne
oteže. Ovdje samo ide sve na odbore, a
nema nikad napredka.
Kod glasovanja bilo je za predlog g.
Pejakovića 28 glasova, a proti njemu
odnosno za predlog g. Vukotinovića bilo
je 39 glasova.
(Sjednica od 9 srpnja).
Na predsjedničkoj stolici g. K r e s t i ć.
Na dnevnom je redu razprava odbor-
skoga izvješća o ukinuću sudačke vlasti.
G. Maj ceu pita predsjedničtvo: kako
će se o ovom predmetu voditi razprava ?
Predsjednjk g. Krestić kaže, da ni-
šta zato, ako je vladin predlog pao u
odboru, da se o njem ipak može raz-
pravljati, da takav običaj vlada i drug-
dje. (Na ljevici: To nije predlog; tu ne
ima predloga, tu je izvješće. F o 1 n e g o-
vić: oni ne predlažu ništa.)
G. dr. S p e v e c kaže da je odbor
odklonio izvješće, al muče je priznao, da
se može razpravljati (Srnieli na ljevici).
Ne smijte se i ne pravite vica. Rieč
„muče" tehnički je izraz. Što je stvar u
odboru pala, ne sliedi, da mora pasti i
u saboru.
Dr. M. Ivić: Sam izvjestitelj odbora
kaže, da odbor nije nikakva predloga
pred sabor iznio, ovdje je samo donesena
izjava, a ne odborov predlog.
G. Fran F o 1 n e g o v i ć: Predloži se
upućuju u odbore, da se tamo razjasne.
Iz ovoga izvješća šio predleži ovdje, vidi
se, da je odbor stvar zamutio.
G. dr. Sram. Po njegovu mnenju ne
ima u izvješću predloga, dakle ni pred-
meta za razpravu ; nu pošto u njem stoji,
da se nije o osnovi razpravljalo, već
samo o njezinu §. 1., zato je 011 zato, da
se razpravlja 0 zakonskoj osnovi.
G. T k a 1 č i ć : Ne znam kako bih kr-
stio vaš postupak.
Predsjednik: Ovo nije naš postu-
pak, već se radi 0 izvješću odbora.
i kal Č i 6 : To ne stoji. Vi »te- pomu-
tili stvar, jer da nije toga, vi biste rekli:
ovdje se ima razpravljati 0 izvješću i
ništa više (Buka). Osnova zakonska bila
je pred saborom, koji joj je odkrojio sud-
binu, odposlav ju na odbor. Odbor je
donio izvješće, i sad se ima raditi i raz-
pravljati 0 njem i 0 ničem dragom. Tko
će izvješćivati 0 osnovi? Vlada?
Na desnici: Da.
G. Kamenar: Hvala vam na takovu
parlamentu.
G. T k a 1 č i ć: Po mom mnenju takav
postupak jest najveći absurd. 1 ako ga
prihvatite, budi vam na čast!
(Buka. Uzklici: To nije absurd).
Tkalčić: Ja ga držim takvim, a vi
ga možete zvati sveti pismom.
G. dr. Sram: Ja sam bio jučer pred-
sjednikom sabora, pa sam rekao, da će
biti na dnevnom redu izvješće odbora.
(Na ljevici buka. Nemate rieči! 0 iz-
vješću se ne može razpravljati.)
G. barun Živković veli, da pustimo
vladu, da se izjavi 0 tom: bili došla
osnova u razpravu. U ostalom vi nam
možete prigovarati s formalne strane, al
mi ćemo glasovati i doći će 11a naše.
G. dr. Fr. M a r k 0 v i ć : Ako budete
razpravljali 0 ; redlogu, pogriešiti ćete
proti poslovniku.
G. Kušević: Meni se čini, da se
ovdje podnoseni predlog' osniva 11a krivoj
predmnjevi. Oni navadjaju §. 43) (Na
ljevici: ne taj §. K a 111 e 11 a r: Mi smo
rekli §. 42.) Po mnenju manjine: nebi se
smjelo razpravljati već ono, što je odbor
primio. To ne stoji, jer onda bi odbori
vladali na saboru. (Na ljevici: To mi
ne tvrdimo).
G. P i s a č i ć: Vlada je mislila, da
joj ne treba ni izvjestiteljeve obrane, za
to nije ni dopustila da sjede izvjestitelj
na izvjestiteljsku stolicu; ona nije toga
htjela, već je pozvala župane da glasuju.
(Predsjednik zvoni. Smieh na ljevici.
Vika na desnici.)
G. Gjurgjević. Prestanimo ob 0-
vom predmetu dalje razpravljati, te gla-
sujmo, ima li u izvješću predmeta za
razpravu ili ne. Glasujmo, gospodo!
(Smieh na ljevici: Mi znamo, da biste
vi rada samo glasovati.)
G. dr. Grga T u š k a n . Po mom ranie-
nju stoji, da je odbor nekoretno postu-
pao i s toga mi nemožemo na tom ne-
koretnom temelju razpravljati.
Ja sam za to, da se primi izvješće
odbora na znanje.
G. Spevec (na osobnu primjetbu)
kaže da ga je križevački zastupnik zlo
razumio. On misli logično, i kaže, da ga
opozicija nije mogla uvjeriti 0 tom, da je
odbor i njegov izvjestitelj krivo radio.
(Na ljevici : To nije osobna primjetba!
Na desnici: Glasujmo !)
G. dr. K. V 0 j n'o vi ć: Vlada ne treba
drugo, već da podnese predlog. Predlog
odborov ide odboru, ovaj ga donese na-
trag, poprativ ga sa izvješćem. Vi mo-
rate izpitati, što predlaže izvješćem od-
bor. G. Živković, g. Sram, g. izvjestitelj
nisu složni u tom, što odbor predlaže.
Ovo nije mala stvar, jer vi rušite sav
poslovnik, kad primate ovakova izvješća
i na njim hoćete da razpravljate. Vlada
nikad ne izvješćuje zakonskih osnova, ona
ih brani. Ako vi postavite, da zastupnik
vladin bude izvjestiteljem, onda ćete pre-
tvoriti ovaj sabor u ured.
G. grof H e d e r v a r y: Odbor je or-
gan sabora, zato mislim i želim, da bi
se osnova uzela u razpravu, prem je pro-
pala u odboru, neka sabor odluči 0 nje-
zinoj sudbini.
G. Krestić htjede izraziti svojo
mnenje.
G. P i 1 e p i ć : Po poslovniku ne imate,
presvjetli gospodine, prava uticati 11 raz-
pravu.
Pred s j e d n i k: Ali molim.
Tkalčić: Mi vam nemožemo dopu-
stiti da govorite, izvolite ustupiti mjesto
drugomu predsjedniku.
Predsjednik Krestić: Ja ću 0 po-
slovniku govoriti.
Pilepić: Ali vi utičete u razpravu.
Krestić: Ja mislim, da bi se kuća
izrazila 0 stvari ovoj.
(Buka. Vika: Nećemo vašega glaso-
vanja).
Po tom prešlo se na interpelacije.
Za tim imalo bi se bilo preći -na
dnevni red, t. j. upitati sabor pristaje
li da se razpravlja 0 izvješću i predlogu
ili 0 samom predlogu, odnosno vladinoj
osnovi. — Gospodin predsjednik druga-
čije je stilizirao pitanje, nego je to htjela
opozicija. Kod toga započe opet razprava,
11a ime, kako bi se imalo stilizirati pi-
tanje. Kod toga započe opet razprava, na
iine, kako bi se imalo stilizirati pitanje
0 glasovanju. Govorili su 0 toj stvari
gg. Barčić, Vojnović, Kamenar, Miškato-
vić i Spevec. — Na desnici nisu ništa
vikali, nego „glasujmo", „glasujmo" 1
Kad je posti i'. y. Speoca uzeo rieč g.
Cmada/c — tada na uzklik y. baruna
Živkovića: — „Glasajmo ustade većina
da će glasovati . . . Nu opozicija ne
dade prije nego se razpravi stvar . . .
Nastade lupa na klapam, nastade silna
vika, osobito na desnici. Predsjednik u~
stade, a za njim i ostali zastupnici.
{Sjednica od. 10 srpnja).
Predsjedao g. K r e s t i ć.
Stranka prava, na okupu. Većina tako-
djer u velikom broju zastupana.
Zapisnik čita g. Lončarić. -
Na upit predsjednika: ima li prigo-
vora proti zapisniku, ustaje g. Barčić,
te reče, da ima tri prigovora proti za-
pisniku i to prvi, da. se nije vodila raz-
prava 0 zak. osnovi 0 ukinuću sudačke
vlasti; drugi je prigovor taj: da govor
glavara zemlje ne smije dolaziti u izvje-
šću, kad ne dolaze ni govori ostalih za-
stupnika, i treće: da nije došlo do ni-
kakva glasovanja. U tom smislu izrazi
se i g. Kamenar. G. dr. I). Starče-
vi ć reče, da je po ovim prigovorim uvi-
dio, da je sad većina stala i zapisnike
krive sastavljati. (Buka.)
Predsjednik se izrazu je u tom
smjeru, da ne postoje prigovori proti
zapisniku, naročito ne treći, jer većina
je bila ustala i glasovala uz najveću u-
zrujauost; on nije mogao dignuti sjedni-
ce, kako je običavao do sad. Bila je vika,
dakle njemu i desnici uspjelo je nadvi-
kati ljevicu, i on je proglasio rezultat
glasovanja, te je odgodio sjednicu, pa ju
opet otvorio da ustanovi dnevni red za
današnju sjednicu. On ga je ustanovio,
a to mu može posvjedočiti g. dr. Ante
Starčević, koji je i predložio ovaj dnevni
skog'a Otca — svete nam na zemlji
matere crkve — posvjedočimo jasno
i glasno, Ovu nam prigodu pruža i
opet Gospodin na ovaj veliki jubilej
sv. Otca, a mi ju samo pravo i do-
stojno prihvatimo, i odazovimo se
sv. pozivu katoličke nam dužnosti.
Sto progonstvo više biesni —, to sve
više planirao žarom katoličke vjerno-
sti i ljubavi. Navalimo na nebesa sr-
dačnom, i svetom molitvom, neka
Gospodin poskori (lane svete slobode
i slave svojoj katoličkoj na zemlji
crkvi. Uprimo složno u pomoć sv.
Otcii — šaljuć mu milodare na do-
kaz djetinje nam odanosti, branimo
sveta prava crkve i sv. Stolice ne
ustrašivo, — a upriličimo što prije,
da i Hrvatska što slavnije i sveča-
nije proslavi veliki jubilej sv. Otca.
Per crncem ad Inčem.
žavni podtajnik Nj. Svetosti Pape Leoua
XIII javio je svojim pismom od 19 sie-
čnja t. g. Nj. Preuzvišenosti bosansko-
djakovačkomu biskupu J. J. Strossmaveru,
da ie Nj. Sv. Papa Leo XIII imenovao
sveučilištnoga rektora dra. Franju Vrha-
nića Commandeurom reda Sv. Grgura
Velikoga, a sveučilištnoga prorektora dra.
Gustava Đarona svojim komornikom, te
je poslao dotične izprave istome biskupu,
da ih, kao blagoliotni posrednik, odliko-
vanim osobam dostavi.
Iz Bosne i Hercegovine.
Dosadašnji odvjetnički vježbenik Franjo
Loskot u Mostaru, upisan je u listinu
odvjetničkih kandidata i u listinu branite-
lja, te mu je sada opredjeljeno mjesto
kao vježbenika kod odvjetnika dra. Jo-
sipa Fischera u Mostaru.
Nazad danu otvorena je i predana pro-
metu nova cesta u kotaru mostarskom
od Tasovčića napram Čapljini. Ova če
cesta spajati glavnu cestu Mostar-Metko-
viči sa željezničkom stanicom na Čaplji-
ni, gdje se mora prevažati preko rieke
Neretve.
„Sar. List" javlja, da je poglavica
zem. vlade imenovao polit, pristava I.
razreda Baja Božića, ostavivši ga na ta-
danjem mjestu kod okružne oblasti u
Travniku, vladinim perovodjom, politi-
čkog pristava II. razreda i upravitelja
izpostave u Bos. Brodu Franju Lnkatela
pol. pristavom I. razreda i perovodnog
praktikanta kod zemaljske vlade, Ivana
Straussa polit, pristavom II. razreda, ko-
tarskog pisara na upotrebi kod zemaljske
vlade Nikolu Kerdića privr. gruntevni-
čarem X. dnevnog razreda sa sistemiza-
nim pristojbama kod kotarskoga ureda
u Sarajevu, pravnog praktikanta kod o-
kružn. suda u Samoboru Franju Trupkie-
vvicza priv. auskultautom kod okružnog
suda u D. Tuzi', a premjestio perovoduog
vježbeuika Antona barona Baumgarttena
od kotarskog ureda u Ljubuškom k o-
kružnoj oblasti u Travuiku.
Orlcvene -viesti_
Visoka odlikovanja. Pod ovim naslo-
vom čitamo u .Obzoru" od 27 tek.: Dr-
Što ima nova po svietu?
U proračunskoj razpravi ugarskoga sa-
bora Mihajlo Dimitrijevid, zastupnik u-
garske srbske narodne stranke, govorio
je proti magjarim. „Pest, Lloyd" veli, da
se Dimitrijevid „barbarskom magjaršti-
nom" tužio, kako šest milijuna Magjara
neograničeno gospoduje nad 10 milijuna
drugih narodnosti, i to hvala semitskoj
štampi, koja je na tom polju prisvojila
monopol. Govornik je nabrojio gravamina
Srba uz često prigov oranje skrajne ljevice.
Proti Dimitrijeviću ustao je član hr-
vatske delegacije Gyurkovits, koji je, bez
dvojbe čistim magjarskim jezikom, uz
povladjivanje kuće, izjavio, da srbi ljube
Magjare; pri tom pozvao se je na okol-
nost, da dvadeset i tri Srba sjede u ma-
gjarskoj vladinoj stranci!
Češki sabor lišio je mandata sve one
njemačke zastupnike koji su demonstra-
tivno izišli iz sabora.
Od 1 siečnja (po st. kal.) počele su
oblasti u ruskim baltičkim pokrajinam
| uredovati ruskim jezikom. Niemci dižu
| dakako silnu graju; jer u tim pokrajinam
! ima 200.000 Niemaca, koji su ostalomu
j stanovništvu, ok6 milijun i po, narivavali
i svoj jezik.
i
| Glasa se, što mi već javismo u brzo-
i javkam pros. broja, da će princ Alek-
| sandar Battenberg biti imenovan cnghs-
I kim gjeneralom i vjenčati vojvodkinju
Alkanv, udovicu vojvode Leopolda, po-
sljednjega sina kraljice Viktorije.
„France" donosi slieleću iz Berlina
brzojavku: Mogu na temelju dobivenih
obaviesti uvjeriti, da carević nepovladjuje
nepravednoj borbi, koju su zametnuli neki
listovi proti Francezkoj. Moguće da ti
napadaji služe interesira stanovitih ovdje-
šnjih osoba, ali bez dvojbe još više En-
glez im, koji žele rat, da uzmognu u svo-
jem smislu riešiti egipatsko pitanje. Po-
litički su krugovi razdraženi proti engle-
zkoj politici. I sam njemački car netaji
j u tom pogledu svojih nazora.
Kako Berlinska „Post" iz Pariza ja-
vlja, sastaju se svaki dan Ferry, Freyci-
net i Léon Say, da sruše Gobletov gabinet,
osobito da odaleče iz njega radikalne e-
| lem ente, u prvom pako redu gjenerala
; Boulangera, Boulangera ima nadomjestiti
j gjcnerô Levât. Grevv da je s tim spora-
! zuman.
PÂBIRC!
Presvietlog nadbiskupa 0. Šimuna
Rlslinovića.
Otčinskog ti ljubav srdea
I sveštenski liepi žar,
Dobročinska tvoja djela
Bijahu nam s neba dar.
Sto med harnim pukom tvojim
Tvrd uzidja spomenik,
Što o nnucim moć po\iodat,
Da s' nam bio Ijuhljenik.
I da si nam sve što mogo
Učiniti spravau viek
Siromahu milostinju,
Tužnu srcu da\6 liek.
Nikad neće harni narod
Zaboravit nikad ne,
Tvoja će mu uspomena
Sjati po sve žića dne.
Oduševljen danas kliče
Tebi harni narod Tvoji,
„Živio uam naš svečaru
* Fra Šimune, zdrav nam stoj.
J. Klapež.
po Kačićevoj Pjesmarici.
ili.
(vidi ljroj 6.)
Kačić je vioran propovjednik puku
svomu, pa iz zdravog razuma i poštenog
srca istine poštenja iztiče, hvali i uzvi-
suje dobro, a kudi i ponizuje zlo, u
kratkim izrekam, narodnom poslovicom,
te izglednim primjerom. Poslušnost pra-
ma poglavarim i starijim da je sveta
dužnost svim, a i jest po zakonim bo-
žjim i naravnim, te jaoh ti ga ouome,
koji digne glas ili ruku na starijeg svoga.
Milovan u lakim desetercim priča o banu
Ljubomiru, kako ne htje priznat kraljem
svojim mladog Pavlimira, kojem se svi
bani pokloniše, nego naoruža? se proti
njemu podje, te zametnu krv med sino-
vim jedue majke, med braćom jednokr-
vnom u kući svojoj. Ali
Bog pomože kralju Pavlimiru
jer Ljutomir poginu u boju. Milovan ćuti
i vidi Božju pravdu, pa hoće da uvidi i
onaj, koji sluša. Rad takova konca umi-
reno je srce Kačićevo, pa iz dna duše
vapi i prieti onom vječnom istinom, ko-
jom svako zlo kažnjeno biva:
U Bukareštu, na 26 tek. pobili su se j
na pištolje ministar vaujskih posala Phe- •
rekide i zastupnik Fleva; uzrok dvoboju j
uvrjeda u komori. Fleva lahko je ranjen j
na ruci. Liep primjer! I
IsTA SI IDOIFISX.
U Zagrebu, 27 siečnja.
Nazad dana umro je Slovenac dr. Erja-
vec, jedan od najboljih slovenskih pisaca.
Rodoljubni Slovenci počeli su sakupljati
prinose za spomenik, te je u nekoliko
dana sabrana svota od preko 200 fr.
„Narodne Novine" od 2-5 tek. imaju
pod naslovom „Nek se zua" sliedeću viest:
„Bivši odvjetnik, narodui zastupnik i dok-
tor prava g. Grga Tuškan osudjen je
pravomoćno radi zločinstva prevare, po-
činjena krivom prisegom. Uzprkos tomu
poslao mu je „odbor za sjajni gradjanski
ples u Zagrebu" pozivnicu na taj ples
sa podpunom adresom: „P. n. gosp. dr.
Grga Tuškan, narodni zastupnik i odvjet-
nik u Zagrebu1. Podpisan je vlastoručno
predsjednik Miroslav grof Kulmer.
Ta pozivnica je naravski na nadležnom
mjestu konfiscirana. Ona bez dvojbe nosi
na sebi biljeg negacije onoga, što je iz-
reklo zakonito sudište u ime Njegova a-
poštolska Veličanstva kralja. Hoće li sad
postupati proti slavnomu odboru i nje-
govu predsjedniku, mi neznamo, nu spo-
minjeno samo čin, koji i opet karakteri-
zira našu glavnu opoziciju".
Uslied ovog entrefdeta magjaronskih
„Nar. N.% „Obzoru" bi priobćena slie-
deća izjava: „Tokar uslied primjetbeje-
dnoga od zagrebačkih listova saznadoše
podpisani odbori, za poziv upravljen na
gosp. Grgu Tuškana, te izjavljaju ovime,
da znajuć koli za domašaj, toli za bez-
uspješnost ovakova poziva, nisu se na
takov ni odlučili, koji je po tom samo
pometnjom pisara, na temelju popisa u-
potrebljeuih prijašnjih godina i na po-
zivnicah po predsjedniku 9in bianco"
podpisanih poteći mogao.
Iz sjednice od 25 siečnja 1887. —
Odbori gradjanskoga plesa: M. grof Kul-
mer v. i\, predsjednik. Dr. Š. Mazzura
v. r., podpredsjednik. D. Leskovac v. r.,
blagajnik. Dr, Muller v. r., tajnik".
Na ovu izjavu, „Obzor" liepo nado-
vežuje: Nemožemo a da se nedivimo
onoj zlobi, kojom su jučerašnje „Nar.
Nov." popratile viest, da je odbor oda-
slao pozivnicu; nu isto tako liemogosmo
sustegnuti smieh na opazku. da „N. Nov."
neznadu „hoće li sud postupati proti si.
odboru i njegovu predsjedniku". Naj-
manja kazan — vješala ! A kvalifikaciia
dakako — zločin veleizdaje! Morale bi
znati „Nar. Nov.", da treće osobe mogu
nazivati svoje poznate, kako ih je volja
u medjusobnom obćenju. A upravo kod
nas, koliko je tih svakojakih naslova!
Eno jučerašnja „Agr. Ztg." nazivlje pred-
1 sjednika kr. stola sedmorice: „Lord-Ober-
j richter" ; a nazivlje ga tako, javno, po-
luslužbeni organ vlade.
Lani su pozvani gg. dr. David Star-
čević i Gržanić, nakon što je kr. sudb.
stol bio izreko proti njima odsudu radi
zločina, a parnica nebijaše još riešena od
kr. stola sedmorice, pa tomu nije nitko
prigovorio, zato valjda, što osuda nebi-
jaše još pravomoćna. Ali g. Grga Tuškan
još je danas narodnim zastupnikom, jer
niti je sam položio mandata, niti mu ga
Ovako se svakomu zgodilo
Gdi ne sluša mladji starijega.
Ćuti Milovan grieh taj, ali još jače,
većom žestinom izražava grieh onaj, gdje
djeca na roditelje i dobročinitelje rukom
ustaju. Stavlja u usta junačkoga Sken-
derbega rieči, što čeka takva neharnika,
takva nečovjeka, kad onaj jada rad si-
novca svoga, koji voli polumjesecu nego
krstu častnom, koji savladan pohlepom
za gospodstvom i slavom dignu se jakom
vojskom proti stricu svome, proti dobro-
činitelju svome. Skenderberg veli :
Straho me je, izgubit će dušu,
Progoneći strica Skenderbega
A dvoredi cara nevirnoga!
A sloga! .... Svud, gdjegod može,-svud
ju osobito iztiče i navadja uzorom dobra,
sretna, čestita življenja i božanstvenog
napredka. Uviek plače, uviek suzom iz-
tiče, kad se braća jednokrvna kolju. U
svakom vremenu, u svakojakim okolno-
stim, kako bilo da bilo, sa slogom se
napried ide. Navadja bratoubojni boj med
Stjepanom Jablanovidem i Ostojem Kri-
stićem. Priča kako je Jablanovid uvidio
obću nesreću posljedicom bratskog klanja,
pa pisao Ostoji, da se mire. Ostoja pri-
mi mir, pa od tada
je sabor opozvao, pa da danas izadje n
zatvora, a sabor da saboruje, mogao Di
prisustvovati saborskoj sjednici, govoriti
i glasovati. Koje čudo, ako je pisar, koji
je prepisivao adreso iz registra prijašnjih
godina, našao pod br. 1747 da je upi-
sano: dr. Grga Tuškan, narodni zastupnik
i odvjetnik", ter ovu adresu prepisao?
Isti je pisar napisao, pa i poslane su
pozivnice na preminule, kao n. pr. medju
inimi na jednoga pokojnoga kanonika,
dobro poznatu osobu, pa više premješte-
nih činovnika, koje se uemogu izbjeći,
kada se odašilje više hiljada pozivnica.
U ovoj je stvari nešto drugo zanirai-
vo: Kako su „Nar. Nov." saznale za
točnu adresu i za vlastoručni podpis na
pozivnici, ako je pozivnica „na nadležnom
mjestu konfiscirana".
Napokon gradjani znadu, o čem se radi
i zašto „Nar. Nov." prigovaraju. Daje
tko drugi predsjednikom odbora, nebi si -
gurno stvar bila došla u javnost. —
Gradjani hrvatskog sveučilišta prire-
djuju dne 14 veljače t. g. u .Hrvatskom
domu" sjajni ples. Cisti prihod narnien-
jeu je utemeljenju posebnog odiela za bo-
lestne slušatelje u javnoj bolnici. Pokro-
viteljem ovoga plesa je grof Miroslav
Kulmer. Pokroviteljice su: grofica Ida
Drašković, grofica Kulmer., grofica Buratti,
barunica Ivka Vranyczanv te gdje pl.
Stanko vid, Mazzura i Koncilija.
DOMAĆE VIEST1.
Dva člana ovdješ. sveć. odbora bila su
ovih dana kod č. g. dra. Klaića u poslu
o kongrui i predali mu priredjeno pismo
svećenstva. Dr. Klaić rado se zauzeo za
stvar, te u dogovoru s Nj. P. g. nadbi-
skupom biti ć<> predate dvie peticije, je-
dna na Carevinsko vieće, druga na Go-
spodsku kuću. Bože daj uspieha!
* * *
Jučer je držana u velikoj dvorani bo-
goslovnog Sjemeništa godišnja sjednica
družbe sv. Vinka. Sjednicu je otvorio g.
predsjednik Didić zgodnim govorom. Go-
vorio je takodjer baš veoma liepo o kr-
šćanskoj ljubavi g. Antun Beroš, a po-
zatim g. Orfei iznio izvješće. Dvorana je
bila dobro posiećena obćinstvom. Prisu-
stvovao je dakako i Nj. P. g. nadbiskup
Maupas, koji je pri zaključku sjednice
obodrio članove na uztrajnost u njihovoj
plemenitoj stazi. Ovom prigodom bi sa-
brano medju prisutnim f. 17 za uboge.
* * *
Po nastojanju bogoljubnih gospodja bi
izpjevana na 27 tek. sv. Misa u ovoj pr-
vostolnoj crkvi, na zahvalu što je Bog
oslobodio ovaj grad od kužne nemoći. U
istu svrhu bile su već prije odpjevane
druge dvie Mise, na 10 tek., kod Gospe
od Zdravlja i u crkvi Sv. Šimuna.
* *
Prijatelj nam javlja, da onaj momak
što jo zadnji obolio od boginja na Pre-
kom, oporavlja se. Prošle sedmice, na-
kon 20 dana, zbio se nov slučaj. Uku-
pno došle 7 slučajeva od kojih šest ih
umrlo.
Boginjavac koji je umro na 28 tek.
po podne bi pokopan, kako nam pišu
s otoka, istom nakon 32 sata. Po kojoj
naredbi? -
* * *
Onomaune „La Difesa" doniela je viest
da se čestiti Ravski župnik obratio na
talijanskog kralja, proseć pripomoć za
crkvu. U stanju, smo da možemo svom
staluošću poručit fakcijozuomu spljet-
skomu glasilu, da mu je ova viest, k6
u obće viesti o hrvatim, prosta laž.
* * *
Kao braća lipo skladov-aše
I Bosanskim kraljevstvom vladaše.
Što je kiša, to je jela viša,
Sto je suša, to je zelenija.
Krasna lije prispodoba ova. Kačić pri-
spodabja slogu vitoj jeli, jer kao što jeli
ne može da naudi ni kiša ni sunce, jer
jedno i drugo vodi ju k usavršivanja i
k boljku, tako i slogi ne uđi ništa. Složna
braća nove dvore grade, a nesložna i
stare razgrade. A pun pouke daje pri-
mjer o slogi, gdje dokončaje ratobornu
bugarsku poviest i propast slavnog i sil-
silnog bugarskog gospodstva. Ovo piše:
„Evo moj štioče! kud se okrenu slava
bulgarska i ostalih kraljah slovinskih,
nesklad i nemir medju braćom bi kude
Otmanovića uzvišenje, a slavnih kralja
skoneanje".
Pošten čovjek, kada rieč zadade, valja
da ju održi, da mu ostaae svjetao obraz
u svietu. Rieč iz usta, kamen iz ruke.
Naš narod držao je i drži mnogo do
toga, zato i Kačić napominje, e da či-
taj ud i slabi ču ostane u krvi krepost
poštenja:
Riči vežu mlade vitezove,
A konopi konje i volove.
Ugledavši se u primjer Isusov, koji
na križu moljaše u otca oproštenje za
Iz Spljeta, 24 siečnja: Ranim jutrom
obćeljubljeni naš f. Simun nadbiskup
Barski odielio se odovle na odredjeno
novo pribivalište, uz pratnju, od kuće do
parobroda, mnogobrojnih znanaca i prija-
telja, od kojih neki ga odpratiše do Ma-
karske. Sjajan doček čeka Nj. Preuzvi-
šenost u Kotoru, odkle de krenuti na
Cetinje.
* *
Vrlomu bračkomu svećeniku D. Ivu
Vuškoviću umrla je, kako Dam prijatelj
javlja, majka. Bila je čestita žena, ka-
kvih je riedko. Bog joj dao pokoj a
vriednomu joj sinu u žalosti utjehu.
* *
Dne 28 t. m. preminu mn. č. g. Jo-
sip Šklakar, župnik-dekan u Šmarju, u
koparskom sudbenom kotaru. Pokojnik
se rodio u Kamniku u Kranjskoj god.
1822. Bio je veoma vriedan svećenik i
čestit rodoljub. U ponedjeljak sprovelo je
19 svećenika i množtvo puka do hlad-
noga groba prevriednoga župnika i de-
kana. Pripovieda se, daje pokojnik osta-
vio liep imetak i glavnim baštinikom, da
je biskupski konvikt u Trstu.
Vječni mu pokoj!
* * *
Imenovanja, Ugarska pomorska vlada
na Rieci imenovala je sliedeće podkape-
tane kapetanim duge plovitbe: gosp. E-
berl Rudolfa iz Rosemberga; gosp. Ema-
uuela Medanića i g. Frana Randića oboji"
cn iz Bakra; podkapetanom imenovan je
g. Vjekoslav Kurtini iz Bakra.
* *
f Na 25 tek. nakon dugotrajne bolesti
od kapi preminuo je u osječkoj bolnici
Ivan Mihaljević, podarhidjakon kotara
tovarničkoga i župnik berački. Pokojnik
rodjo se je u Vukovaru 0 svibnja 1830
u misnike bi zaredjen g. 1853. Suradji-
vao je za više godina u „Sr. Hrvatu"
iztičuć se kao pučki pisac u člancim
„Bilježnik i Marko".
Učionsko pokrajinsko Vieće imenovalo
je ravnajućim uciteljma: učione u Met-
kovićim, učitelja učionice u Žrnovi Ba-
dalića Marka; učionice u Stivanju. pri-
vremeno ravnajućega istu učionu Pavli-
čevića Anta; učionice u Rabu, učitelja
pri učionici u Pagu Stipčevića Petra; a
učiteljima: učionice u Smokvici Tomaši-
ća-Dezevića Franu; učionice u Podgori
Mihatića Vida; učionice u Siveridu Ška-
ricu Petra; učionice u Stankovcu Rocu
Pavla? učionice u Bieloj Rapavca Dra-
neprijatelje svoje i tako dao najljepši
nauk nauka rodu ljudskome, umide Musi
rieči, kad ovaj pokajav se pa nice pred
Skenderbega:
Veće će ti sinuti poštenje
Prid junacim i prid vitezovim
Oprostivši dušmaninu tvomu,
Neg da tursku svi izsičeš vojsku.
Sreća i radost nije stalna, a ako čo-
vjek umišlja, da će ju uviek imati, tad
se izvrće u pogibiju i oholost.
Gdi je radost, tu je i žalosti
Neka nije prazne oholosti.
Težko se boji oholosti, toga težkoga
i razprostranjena grielia, da se ne bi
uvriežio u narodu njegovome, jer dodje
li prostak do časti i bogastva, obično
se i uzoholi. Navadja primjer, pa podu-
čaje: „1 tako običaju svi oni, koji su
od hrdjava roda, kad se na gospodstvo
uzdignu". Nu ni onaj koji je visoka ro-
da, koji je plemić, koji je bogataš ne
smije se stidjet siromašnog brata svoga.
U smislu one evangjeoske: „Nema tu ni
Zidova ni Grka, nema roba ni gospodara,
nema mužkoga roda ni ženskoga; svi ste
jedno u Isusu Hristu" (Gal. 3. 28.) o-
vako Kačić naš sbori: „Nikomu dakle
to nejma mrzko biti, ni sramovat se,
gledajući svoje stare u broju ljudih od
osobito, koji se tiču djelovanja Sv. Sto- 1
lice;
đ) viesti i pouke -o trećem redu, raz-«
prave o crkvenim, pastirskim i strogo
redovničkim pitanjim;
e) životopise zaslužnih franjevaca na
slavenskom jugu, razprave iz njihove pro-
šlosti, crte o samostanim te literarne
prilike i oglase;
f) uvršćivati će i druge znanstvene
razprave o sustavu, potekle iz pera^do-
maćih franjevaca;
g) donašati će važnije dogodjaje ovih
pokrajina, te iznašati na vidjelo riedkosti
običaje i starine odkrivene od ili kod
franjevaca;
h) može biti mjesta i drugim strogo
poučnim člancim i razpravam; ali samo
u duhu religijoznom i crkvenom.
Prvi broj donosi članak pod naslovom
„Na rad", u kom se članku spominju
velike zasluge franjevaca za vjeru i pro-
svjetu u Bosnoj-Hercegovini. Zatim do-
naša „Glasnik": „Pjesničke kitice sv.
Franje Assiskoga" po Ozanamu spjevao fra
Grga Martić, nadalje članak „uova go-
dina i budućnost" i napokon nekrolog
fra Blaža Marije Kuliera, zaslužnoga fra-
njevca bosanskoga.
Mi i opet preporučujemo „Glasnik"
jugoslavenskih franjevaca svim rodoljubim
koji ciene velike zasluge franjevačkoga
reda u Bosnoj-Hercegovini ko i u cie-
loj našoj domovini.
Kako javlja „Glas Horcegovca", na 20
siečnja držao je presv. mostarski biskup
Paškal Buconjić svetu potvrdu u Gabeli.
Tom prigodom mnogobrojnomu sakuplje-
nomu narodu razložio je presvietli, da
je potrebno, da načine crkvu kod župnog
stana, te su se župljani svomu obljublje-
nom pastiru dragovoljno odazvali i obe-
ćali dati u gradnju crkve 2500 fior. a.
v. u novcu, pržinu, klak i kamen, a pre-
svietli je u gradnju crkvo dao 200 fioriuta.
Tom prigodom presvietli g. posieti mje-
stnu školu i darova djeci 10 forinta. Na
29 studenoga 1886 presvietli g. biskup
po svomu tajniku 0. A. Zubcu pozvao
je župljane gradničke župe, da kod žup-
nog stana načine crkvu. Tomu se je po-
zivu narod rado odazvao, te je obećao u
gradnju crkve 3900 fior. a. v. u novcu
dati, suviše pržinu, kamen i argate. Na
3 veljače u družtvu tajnika biskupova,
kotarskog predstojnika g. Rukavine i pre-
j. mog kneza Sapieha uputi se velemožni
g. Sauenvald okružni predstojnik u Čit-
luk župe gradničke da izkaže čast onoj
obćini i svojom prisutnošču obodri narod
u dobru početu glede gradjenja crkve
gradničke. Vrieme je bilo ugodno, naroda
vanredno množtvo iz sve Hercegovine,
pošto se na tri veljače svetkuje sv. Blaž
odvjetnik župe gradničke. Vesela lica uz
vijanje carskih i trobojnih hrvatskih za-
stava, uz pucanje mužara narod sa grad-
ničkim župnikom i njegovim pomoćnikom
jim na čelu kao i školska mladež uz
gromoviti živio pozdravi odlične goste,
te ih poprati do kapelice uz neprestano
klicanje „živio car i kralj Franjo Jozip!;"
živio okružni predstojnik! živili odlični
gosti! Velečastni 0. Petar Kordić grad-
nički župnik odpoče službu Božju, te u
svoje vrieme reče narodu ganutljivu be-
dio je u Milanu srčano oko dizanja ob-
servatorija Brere, kojega obogati na svoje
troškove razniem spravama, i s toga mu
po smrti bi podignut tu liep grobni spo-
menik od bieloga i crnoga mramora.
Carica Marija Terezija pitala je u njega
svjeta o uredjivanju luka i o zastavljanju
rieka, a navlaš o popravkama potrebitiem
Bečkoj biblioteci i o poljepšanju kube
na milaneškoj stolnoj crkvi.
Do malo ostavi i katedru u Milanu,
na kojoj je dično sjedao, te krene u
Mletke; ali dočuvši da je red jezuvitski
ukinut, ode u Pariz. Tu ga kralj Ljude-
vit XV. primi sjajno, kako je zasluživao,
odredi mu obilnu platu i dade mu na-
slov upravitelja optičkog za brodarstvo,
s nalogom da popravi onu znanost, naj-
gkoli u teoriji akromatičkieh leća. No da
bi ubjegnuo ljute razmirice, što mu ih
prouzrokovahu mnogi neprijatelji, nena-
vidnici njegove slave, koji ga napajahu
grkiem čašama, odaleči se iz Pariza i
podje u Bassano, gdje naštampa u 5
sjedti, o svetoj vjeri koja je učinila to-
like mučenike. Nakon toga tajnik bisku-
pov ponovno odobri narod u dobru po-
četu, te jim pročita zaključak učinjen na
29 studenoga prošle godine, proglasiv im
odbor, koji se mora brinuti uredjenjem
radnje. Naglasiv jim, da će se to sve na
odobrenje predložiti visokoj vladi, kojoj
je puno do toga, da se crkve grade i
prosvjeta širi, te visokoista nesamo da to
odobrava, nego i izdašno novcem pod-
pomaže. Velemožni g. Sauerwald okružni
predstojnik ovom prigodom dade liep dar
u gradnju nove crkvo od 100 fior.
Imenovanja, Visoko zajedničko mini-
starstvo imenovalo je okružne liečnike:
Dra Ivana Dulleru u D. Tuzli i Dra.
Brunu pl. Kurinaldia u Mostaru okru-
žnim liečnieima i ostavivši ih u njihovim
dosadanjim mjestina službovanja.
Službeni ,Sar. List" javlja, da je po-
glavica zemaljske vlade imenovao Avdagu
Talirevića mudirom, povjerivši mu upravu
ekspoziture u Počitelju i vojenog pomo-
ćnika Josipa Eckla pisarem dodielivši ga
kot. uredu u Livnu.
Nadalje poglavica zem. vlade, premje-
stio je kot. predstojnika I. razreda Jovana
Sekulića u Bieljinu, kotarskog predstojnika
II. raz. Mihajla Kneževića kotarskom u-
redu u Sarajevo; političke pristave I. ra-
zreda : Leopolda Pećara kano upravitolja
ekspoziture u Grab, Iliju Petrovića u
Brčkn, Klementa grofa Brandisa u D.
Tuzlu; političkog pristava I. raz. i upra-
vitelja ekspoziture u Grahovu Gjorgja
Bjelića k zemaljskoj vladi; političke pri-
stave II. razreda: Emanuela Pirea u Bie-
ljinu, Tomu Sekulića ka kotar, uredu u
Sarajevo, perovodnog vježbenika Mirka
Navratila ka kotarskom uredu u Grada-
čac i najzad pisara Dominika Kovačevića
kano upravitelja ekspoziture u Grahovo.
„Sar. list" javlja: Braća Bisto i Periša
Madžar i Vaso Heleta svi troje pravo-
slavne vjere, rodom iz kotara rogatičkog,
počiniše od 25 maja do 4 juua 1.885
godine nekoliko razbojstva u istom kotaru,
naime na Muji i Hasanu Koromanu, Avdi
begu Šetiću i Avdi Hodžiću. Dne 28 maja
iste godine navališe na kuću Ilije Vito-
mira, istog Iliju stezahu usijanim veri-
gama po prsima da od njega iznude no-
vaca. Dne 4 juna iste godine napadošo
na kuću porodice Džananovića i porobiše
je. Tom prilikom su ubili Nazifa Džana-
novića i Aliju Džananovića težko ranili.
Isti dan počiniše još pet drugih razboj-
stva i onda prebjegoše u Srbiju. Našo
vlasti pronadjoše ih ondje i na molbu
vis. zem. vlade izručila je kr. srbska vla-
da ove razbojnike našem sudu. Zbog gore
spomenutih zločina okružni sud u Sara-
jevu i vrhovni sud osudiše svu trojicu
na vješala i tako su prekjučer u utorak
1 ovoga mjeseca sva trojica obješena u
Bogatiti u prisustvu velike množine na-
roda. Po izvršenoj osudi je tamošnji ko-
tarski predstojnik g. Forkapić veoma shod-
no besjedom poučio narod i uputio na
gornji primjer ljudske pokvarenosti i stro-
gosti zakona, kojemu danas ni zločinci
ni jataci njihovi nemogu izmaknuti pak
ni samim bježanjem u strane države.
Crkvene "viesti-
Puno se u ovo zadnje doba govori
i piše o pismu što ga je kardiuo Jaco-
bini upravio apoštolskomu nunciju u Ba-
varskoj glede vojničkog septenata u Nje-
mačkoj. Tom prigodom neki podmeću
kao da se Sv. Stolica upliće u tudje i
to političke posle, a neki da oduzimlje
podpunu političku slobodu djelovanja nje-
mačkim katoličkim zastupnicim. Ne stoji
ni jedno ni drugo, jer Sv. Stolica iztiče,
veoma nježno i to samo želju, u konfi-
dencijalnu listu, i iztiče ju jedino obzi-
rom na moguće velike obće crkvene pro-
bitke, ko što proviruje iz sama pisma,
koje u izvorniku priobćujemo:
„Ho ricevuto la sua preg.ma dol 19
andaute, N. 1221, nella quale V. S. 111.ma
e li.ma mt acclude copia della lettera
rimessale dal Signor Barone de Fran-
ckenstein.
„Astraendo dali1 esaminare i motivi j
co' quali il Nobile Barone si adopera di i
giustificare la condotta seguita dal Ceu- I
tro nella votazione stil Progetto di legge j
relativo al settennato, ritengo di somma j
urgeuza ed atlualitá rivolgere Y atteu- ;
zione »uli1 altra parte della di luí lettera.
„Dimanda egli di conoscere se la S.
Sede creda che 1' esisteuza del Centro
non sia piu necessaria nel Reichstag;
nel qual caso egli ricuserebbe qualuuque
mandato insieme colla maggior parte dei
suoi collcghi.
„Aggiuuge inoltre che, come fu da luí
„giá dichiarato fino dal 1880, il Centro
non potrebbe obbedire a ieggi non ec-
clesiasüche c che non toccano i diritti
della Chiesa.
„Ella, Monsignore, avrá cura innauzi
tutto di rassicurare ii signor Barone che
la S. Sede riconosc« costanternente i ti-
toli di benemerenza che il Centro, ed i
suoi Capi, si hauuo acquisfcato nella di-
fesa della causa cattolica.
„Quindi gli significherá a nome del
S. Padre le segueuti considerazioni, re-
lative alie sue dimande. II compito dei
cattolici di tutelare gli interessi religiosi
non potersi punto considerare come e-
saurito; dovendo in esso ravvisarsi un
lato ipotetico e temporáneo, ed uu altro
assoluto e perpetuo. Adoperarsi per la
completa abrogazione delle leggi di lotta,
difeudere la legittima interpretazione delle
nuove leggi, ed invigílame 1' esecuzione,
richiedono tuttora 1' azione clei cattolici
nel Reichstag.
E quindi da por mente che in una
nazione mista sotto il rapporto religioso,
ed in cui il Protesfcantesimo e ritenuto
come religione dello Stato, ponno sor-
gero occasioni di atćrifci religiosi, nelle
quali i cattolici siauo chiamati a difeu-
dere legalmente le loro ragioni, oppure
a fare valere la loro inflenza a fine di
migliorare le proprie condizioni.
„Ne vuolsi omettere di rile vare che
una Rappreseutanza Parlamentare catto-
lica interessandosi della situazione into-
lerabile fatta al Capo Augusto della Chie-
sa potrebbe giovarsi di opportune occa-
sioni per esprimere o far apprezzare i
Y o ti dei connazionali cattolici in favo re
del Sommo Pontefice.
„Al Centro poi considéralo come par-
tito político si e sempre lasciata piena
liberta d1 azione, né come tale potrebbe
esso direttamente rappresentare gl" inte-
ressi della Chiesa.
„Che se nella vertenza sul settennato
il S. Padre ha crednto di manifestare al
Centro il suo desiderio in proposito, cid
deve attribuirsi alie attinenze d' ordine
religioso o morale che a quella vertenza
si associavauo.
„Innauzi tutto vi erano validi motivi
a credere che la revisioue fiuale delle
leggi di maggio avrebbe ricevuto potente
impulso e larga attuazione dal governo
knjiga svoja djela: „Opera acl opii-
cam et astronomiam speetantiakoja
posveti Ljudevitu XVI. Zatim se povrati
u Milan, i tu se bavijaše štampom pje-
sme Stajićeve o Newtonovoj filozofiji, do-
davajuć joj zlamenite svoje primjetbe.
Ali tad mu se poče prividjati, da su sve
oko njega neprijatelji; da mu slavu pod-
kopavaju; da se je svak zavjerio proti
njegovu imenu, te mu se uslied toga
zdravlje pokvari i pamet oslabi. Kako
mnogi drugi učenjaci, ne htjede pomoći
od lieka, zapusti nemoć, te izgubi dra-
gocieni život na 13 februara 1787, kad
mu je bilo 75 godina, i bi ukopan u
Milanu u crkvi S. Marije Podone.
Tečajem cielog svoga života Bošković,
od kada postade redovnikom, bi samo
jednom u Dubrovniku, a to od 20 ju-
nija 1747 do oktobra iste godine. Uzrok
njegovu dolazku bi ljubav prama svojoj
rodbini i rodnome gradu.
Bošković, koji sačinjava naš najveći
ponos i kojiem samiem mogao bi se di-
soddisfatto della condotta del Centro nel
votare la legge del settennato.
„In secondo luogo l' aver cooperato
la S. Sede per mezzo del Centro al man-
tenimeuto dolía pace, non poteva non
reudere obbligato il governo di Berlino
verso di Essa, e quindi pin benevolo ver-
so il Centro e piu pieghovole verso i
cattolici.
„Da ultimo la S. Sede col consiglio
che ha dato sul settennato ha ritenuto
esserle presentata nuova occasione di
renclersi accetta all' imperatore di Ger-
manki ed al Principe di Bismarck. D1 al-
tronde anche sotto il punto di vista dei
propri interessi che s1 identificano cogí" in-
teressi de' cattolici, la S. Sede non pud
farsi sfuggire occasione alcuna che fac-
cia inclinare a favore d' un suo migliore
avvenire il potente impero germrnico.
„1 precedenti riflessi che compendiano
le attinenze religioso e morali del setten-
nato, considerato dal punto di vista dolía
S. Sede, avevauo consigliato il S. Padre
a palesaro il suo desiderio al Centro.
„Ella nel comunicare la presente, la
quale come la mia ultima riilette V au-
gusto pensiero di Sua Sautita, al signor
Barone do Fanckeustein, Y incarichorá di
metióme a parte i doputati dei Centro*.
Monakovska Alhjemcine Zeituny donosi
u talijauskom izvorniku sliedoci list, sto
ga je takodjer kardino Jacobini upravio
nunciju u Monakovu:
„Roma, <°. gennaio 1887.
„Monsignor Nuuzio di Monaco,
„ Riservata.
„Dal m'o telegramma del 'l.o corrente
ha lilla appreso essere im minen te laco-
municazioue del progetto di revisioue
fiuale delle leggi politieo-ecelesiasfciche
in I'rus sia.
„Si é avuta di ció fórmale assicura-
zione recentissimamente, la quale con-
ferma le precedenti informazioni giunte
alia Santa Sede.
„Ella perianto puo puré tranquillizzare
il siguor Windthorst su tale proposito,
e dileguare le dubbiezze da lui espresse
nel foglio accluso alia sua ultima pre-
giatissima.
„In vista di questa prossima e, come
si ha r agio ne di credere, soddisfaceute
revisioue della legislazione politico-cccle-
siastica, il Santo Padre desidera che il
Centro favorisca i i progetto del setten-
nato militare per ogni guisa c'.o sani- a
lui possibile. E d' altroude cosa ben nota
che il Governo aunette la piu grande
importanza all' accettaziono di co testa
lecfo-e
„Che se poi in forza di essa potesse
giungersi acl evitare ii pericolo (Y una
guerra prossima, il Centro avrebbe molto
ben meritato. col suo concorso, della pa-
tria, deirumauita e dolí'Europa. Nel-
]1ij)oto^i opposta non si mancherebbe di
riguardare il contegno o «ti lo del Centro
come anfipatriottico, e lo scioglimento
del Beichstag cagionerebbe non jievi im-
barazzi ed iucertezze anche per lo .stesso
Centro.
„In quella vece la adesione di esso
alia proposta del settennato ronderebbe
il Governo sempre piu obbligato verso i
cattolici, e verso la Santa Sede, la quale
anuette non Heve importanza alia conti-
nuazioue anche per T avvenire dei rap-
porti pacifici e reciprocamente fiduciosi
col Goveino di Berlino.
„Ella perianto interessi vivamente i
capi del Centro, perche vogliauo spiegare
tutta la propria influenza sopra i loro
colleghi, assicuraodoli che col votarsi da
essi la legge del settennato, faranno cosa
assai gradita al Santo Padre, e che tor-
nera vantaggiosa alia causa dei cattolici.
I quali se a eagione delle nuove leggi
militari andranno incontro a nuovi pesi
čiti cieli jedan narod, a kamo li mali
naš Dubrovnik, steče svietski glas kao
matematičar, fizičar, astronom i filozof.
Broj spisatelja, koji ga oplakaše mrtva
te nam saobštiše njegovu biografiju, sa-
činjava gotovu legiju; a da je sakupiti
zajedno sve razue pjesme, složene na
njegovu hvalu, došlo bi se zauago do
ciele knjige. Njemu su se divili Talijanci,
Francuzi, Inglezi i Niemci, i toliku slavu
zadobi, da, osim Milana, kako napome-
nusmo, podigne mu i London dostojan
spomenik, koji se nalazi u Britiskom
muzeju. Djela pak, koja on napisa, svje-
doci su nam njegove oštroumnosti i re-
vnosti, te nam ostaju kao sjajan dokaz,
da i sinovi našeg naroda imaju sposo-
bnosti za pozitivne znanosti i za najve-
ličanstvenije ideje.
ed aggravii, nondimeno ne saranno com-
pensati dal conseguimento délia piena
paeifieazione religiosa, che hassi a rite-
nere corne il supremo dei beni.
„Neil' affidaro alla sua accortezza e
dellcatezza le precedenti considerazioni,
sono sicuro ch'EUa so ne gioverà te-
nendo conto delle persone e delle cir-
costanze relativo.
„firm.: Card. X. Jacobini.*
Što ima nova po svietu?
Zajednička sjednica obiju kraljevin-
skih odbora, trajala je više sata.
0 toku razprava valja posve šutiti, jer
su viećanja izjavljena strogo konjidenci-
jahrim, pa i magjarski Listovi ništa o
njima nebriobćuju !!
U klubu njemačkih zastupnika na ca-
revinskom vieću buknulo su ozbiljne raz-
mirice, te tožkom mukom pošlo za rukom,
da se postigne neka privremena sloga,
skoro će se ciela stranka, koja broji 44
zastupnika, razpasti. Veći dio pridružiti
će se po svoj prilici njemačko-austrijsko-
mu klubu, drugi skrajno narodni zastu-
| pnici pristupiti će vjerojatno Schonererovoj
antisemitskoj frakciji.
Krakovski „Czas8 javlja da su sezuatno
poboljšali oduosaji medju Austrijom i
Busijom. Bugarsko pitanje da je(?) na putu,
da se najpovoljnije rieši.
,. V\*. Tagbiatt" javlja iz Sofije, da bu-
garska vlada namjerava poslati u Cari-
grad dva ministra, da konačno dovrše na-
godn, jer da izaslanici sobranja nisu na
to ovlašteni.
DOMAĆE VIESTI.
PA B IRC!
Stariji kanonik stolne crkve u Kotora,
preo. D. Trifun Oparenović bi od Nj.
Svetosti imenovan prepozitom onoga preč.
Sbora.
Breve Sv. 0. Pape bokokotorskomu
bislm/m. Sv. 0. Papa počastio je pre-
sviotioga i preč. g. kotorskoga biskupa
dra. Kazimira Forlani-a sliedećim bre-
veom:
LEO PP. XIII.
Venerabilis frater, salutem et aposto-
licam beuodictionem. Non ignotum Nobis
animum tuum. vel proximo recognovimus,
videlicet ex litteris, quas, cum propin-
quus ossot natalis Domini, ad Nos cura-
visti perlerendas. Valde gratam liabuimus
tuae erga Nos signilicationern voluntatis.
Quod autem Cathareuses tui eelet)rare
memoriam parant sacerdotii Nostri auto
annos quinquaginta initi, uon possumus
eorum non amare pietatem. Qua ipsa in
re m i ram ur summam Dei bonitatem, qui
Nos tam multis in acerbitatibus haud-
quaquam si nit carere opportuno solatio.
Ad te quod attinet, venerabilis frater,
tuorum erga Nos officiorum futuri su-
mus, ut decet, rnemores et grati. Inte-
reaque caelestium muuerum auspicem,
ac benevolentiae Nostrae testem esse vo-
lumus aposttdicam benedictionem, quam
tibi, Clero, populoque tuo peramanter in
Domino irapertimus.
Datum Homae apud S. Petrum die
XXX. Januarii An. MDCCCLXXXVIl.
Pontiticatus Nostro Nouo.
LEO Pl\ XJIl
po Kačičevoj Pjesmarici.
(nastavak i konac).
Ali sloviustvo, to jo istovjetno srb-
skome! Da vidimo. Na str. 21 „Blažena
Gertruda divica, kći kralja Bele i Jc-
lice, kćere Uroša, kralja slovinskoga i
srbskoga" ... Uhm ! Ma i ovaj Kačić rabi
utaman rieči! Kad je reko slovinskoga
što je trebalo srbskoga — kad su to
sinonimi. Vidi se vidi, da je Kačić pr-
kosljiv bio, u za inad g. Tomanovića to
je napisao!
Avantif Na str. 61 ovako se čita:
„Sin njegov Saba hoti naslidovati otca
svoga, i tako ostavivši svit ulize i on
u manastir, sveto živi, sveto i umri.
koga Serbijani i danas zovu „sv. Sabo".
Ne razumieva sigurno ovdje Kačić sebe,
jer bio bi rekao mi. Bio bi se on po-
dičio — a pravo je da se Srbi diče —
tim čovjekom.
Narod u Bosni, to je slovinski narod,
koji bi vladan izprva „od kralja Dalma-
tinskih, kako i ostali vas narod slovin-
ski, poslie toga od bana aliti dukah hr-
vatskih".
Na strani 13. „Na 1059. Kraljeva' je
Krešimir nad IJervatim", a na istoj stra-
ni: Na 1065. Kraljeva' je u Slovinskim
deržavam Štipan, sin Krešimirov". Što
je to ? Krešimir je vladao nad Hrvatima,
a sin mu nad Sloviucima. Kako se to
slaže, kad je Srbin Sloviuac? Sigurno će
biti KaČić pogriešio!
Kačić je prikazao gospodi hrvatskoj
pjesmu, al Srbim nije. Da je on Srbin,
to bi mu bila osobita dužnost. Str. 004
„Prikazana presvietloj gospodi zagreb-
skoj za serdčene ljubavi vikovičnu uspo-
menu". A naslov joj je: „Slidi pisma od
vitezova ungarskih i hervatskih, koji u
stara vrimona tursko odsicaše glave, iz-
vadjena iz različitih historijali štampanih,
počamši od godišta Gospodinova 1441.
do godišta Gospodinova 1641". A koji
će to biti hrvatski junaci? Milovan po-
Veritafcem faci cut es in charitate,
erescanms in illo p?r omnia, qui
ost caj.ut Christus.
(S. Paul. Eph, IV. 13.)
Izncdl UL IE3 orLed-jelnlls: i "a. Četvrtak
Vos ipsos. auxilianto Doo, in dies alacriter operam- Vestraa^impeiisuros m tuenda salutari Ecelesise doctrina ammisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. « papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quia Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epla. XVI. ad Dam.
-UVjeti p*edb*ojbe= - U Zadru, unapricd 7 ftor. na sredinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. Tko zaostane s predplatom plaća 1 fior. više - Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojiukom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i lovac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco« na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani u?, veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju, ^^
Er. SB Z^ZD^jK, ^orxeajeljiäik 135 Treuvaja. 1387. GroeL 22I-VIIX
Onu gospodu koji izplaćuju na-
knadno upozorujemo na uvjete pred-
brojbe, po kojim za takove godi-
šnja predplata iznosi fior. 9.
Papin to kolonjskomu nadbiskupu.
Rimski bL' Osservatore" i „KOlnische
Volkszeitung* priobćnju papin breve na
kolonjskoga biskupa u pitanju pruskoga
crkvenoga zakona, koji se na 21 tek.
počeo razpravljati. Ovaj breve, kao n
obće sva pisma pape Lava, ima preve-
liku važnost, jer se odnosi ne samo na
pruski crkveni zakon, nego istodobuo
dokazuje vanredni upliv što ga danas
Glavar katoličke crkve ima donapokon i
u protestantskim zemljam. Breve glasi:
Lav XIII. papa. Oastni brate, pozdrav
Ti i apostolski blagoslov! Iz tvoga pisma
od 20 ožujka lahko smo spoznali, daje Tebi
— o čem smo u ostalom osvjedočeni —
katolička stvar u Tvojoj domovini vrlo
na srdeu. To Ti rado na čast priznaje-
mo; jer taj Tvoj toli topli osjećaj za
obće dobro odgovara visini Tvoje časti,
kao što i odnošajim vremena, u kojim
sada kod vas crkva živi. Mi opet držimo
našom zadaćom, odgovarajuć Ti na pita-
nja, na koja išćeš odgovor, istodobno o-
čitovati, što apostolska stolica o najno-
vijoj osnovi drži, kojom se lioćo urediti
katoličke oduošaje u kraljevini Pruskoj,
pa smo glede toga zatražili nazore ne-
kojih kardinala visoke rimske crkve.
Već početkom našega pontifikata po-
čeli smo mnogo i ozbiljno Vaše stvari
uvažavati, ter smo zaključili, da, ako je
kako moguće, katolicim mir i po pravu
im pripadajuću slobodu pribavimo. Toj
našoj nakani dali smo izraza u našim
pismim na Nj. Veličanstvo cara i preja-
snoga kneza, ko što u našem pismu na
Tvoga neposrednoga predčastnika u ko-
lonjskoj biskupiji.
S toga smo, kd što je naravno, oda-
hnuli nakon dugotrajne brige i počesmo
radostnu nađu gojiti, kad opazismo sgo-
du, da se zakoni, koji se protive slobodi
katolika, u svrhu poboljšanja reviziji pod-
vrgnu jer se je tim utro put izravanju
razdora. Što je dalje sliedilo bilo je više
podobno nade umnožiti nego li oslabiti.
Stranom se je nastojalo, stranom se još
nastoji one zakone ublažiti, pa ako i nije
sve postignuto, što katolici pravom posti-
ći žele, to je ipak mnogo ustanovljeno,
čim se njihov položaj poboljšava. Ti zai-
sta uvidjaš, koli je to znamenito, da se
moć rimskoga pape slobodno izjavljivati
i razvijati može u mnogim i mnogostra-
nim odnošajim koje apostolska stolica
s državnom vlasti, s biskupi m i katoli-
čkim narodom ima. Izim toga — za čim
vrućom željom težimo — postaralo se
je nakon odstranjenja dugotrajne praznoće
za upravu više biskupija; zaprieke, koje
su biskupsku vlast priečile pri izvršivanju
discipline i sudbenosti, odstranjene su.
Već od jedne godine otvorena su četiri
klerička sjemenista a doskora urediti će
se još dva u Limburgu i Osnabriiku; pi-
tomci onih biskupija, koje još nemaju
vlastito sjemenište mogu se slati u drugo
sjemenište unutar granica carstva. Ako
su barem nekoji redoviti natrag pozvani,
to će se vježba kršćanskoga života dalje
razširiti, pa će mnogi nezapriečeno mo-
ći težiti za najsavršenijom i najvišom kre-
posti. Tim je zadovoljeno vrlo opravdanoj
želji katolika, pošto stoji, da su srdačno
čeznuli za duhovnim redovim; a i državi
je koristua pripomoć stečena za djelo lju-
bavi, za ćudoredje naroda i sa ures ljud-
ske naobrazbe (divna oznaka redovničkih
zadruga Ur.)
Odatle dakle, častni brate, lahko ra-
zabireš, da je od onih oštrih zakona to-
liko toga odstranjeno ili barem preina-
čeno, da se pričinjaju laglje snosljivim.
svakako će apostolska stolica vazda svu bri-
gu iobzirnost upotrebiti, da se stanje stvari,
koje još nije najbolje, još dalje i obse-
žnije poboljša. S druge nas strane opo-
minju sviest naše apostolske službe, ko
što i pravila praktičnog razbora, da pred-
postavimo sadanje i sigurno dobro dvoj-
benomu i nesigurnomu očekivanju većega
dobra. Ma kako budućnost tečaj njema-
čkih stvari udesila, svakako su to za
crkvu velike i uliarne stvari, da biskupi
svojom posvećenom vlasti predstoje sve-
ćenstvu i narodu; da katolički narod pro-
pise vjere i morala od svoga pastira pri-
miti može; da će se budući slugo sve-
tišta sveto odgajati u sjemenistim za nadu
svećenstva; da će članovi nekojih duho-
vnih redova javno i pred očima naroda
moći težiti za svakim uresom evangjel-
skili kreposti.
Preostaje još imenovanje osoba opre-
dieljenih za župnike, Nu u tom obziru
dokazaju po Vašem svećenstvu pod naj-
težim okolnostira doprinesem dokazi sa-
vjestnosti i uztrajnosti, kako se čvrsto
ono drži svetosti svoje službe. Od mla-
djih pako svećenika pravom se može
nadati, da će, pod Vašim vodstvom za
svećeničku službu odgojeni, opet obnoviti
one primjere kreposti. U ostalom već
smo u tom obziru prije sedam godina
izjavili i još prošle godine obnovili, da
u toj točki uz stanovite okolnosti nećemo
zahtjev Pruske odbiti; pa s toga i bilo
je pravedno kad su preinake i popravci
dotičnih zakona započeli, da naše obećanje
izpunimo. Treba napokon uvažiti, da je
to jedini uvjet koji nismo odbili. Pošto
će se napokon o cieloj stvari, glede ime-
novanja za župnike opređieljenih osoba,
pregovarati izmedju nas i ministra pruske
države, kako to sliedi iz obostranih pi-
sma, to ćemo mi nastojat dobrim pu-
tem postići sporazumak, kako li se stvar
imade tumačiti i koje li se uorme imadu
sliediti, kad će jedanput biskup nješto
protivnoga od onoga želiti, za čim teži
nadpredsjednik. Pa baš sadržavaju ona
pisma u bitnosti predlog biskupa fnldskog
s obzirom na ovlaštenje i obrazloženje
prigovora, koji će se podići.
Pošto dakle, osobito s obzirom na
predloge biskupa fuldskog, koje je pri-
mila velikaška kuća, novi zakon neprika-
zuje himbeno i prezirno sredstvo lieka
ter utire put toli dugo žudjenom miru,
to mi držimo shodnim, da katolici uz
takovu osnovu, kojom će se baviti drugo
zakonodavno tielo, pristanu.
Ti pako, častni brate, i Tvoji drugovi
nastojte, da Vašim opomenam i ugledom
stvorite mogućnost, da svi katolici Vaše
zemlje posve se pouzdadu u apoštolsku
stolicu i da budu mirni glede njenih
zaključaka; jer ona će po svojoj dužnosti
katoličku stvar u Pruskoj vazda istom
budnošću i istim duhom ljubavi zaštići-
vati. Naš se duh veseli pomisli, da je
nakon odstranjenja uzroka razdora sve
katoličko svećenstvo i sav narod vazda
jednodušan s biskupim, pa da, ko što
dosad, osobito rimskog papu štuju i časte,
koji je u crkvi načelo sloge i vez cielo-
kupnosti.
Meoljutim podjeljujemo Tebi, kao zalog
nebeskih darova i naše naklonosti, častni
brate, i Tvomu svećenstvu i Tvomu na-
rodu vrlo rado apoštolski blagoslov u
Gospodinu.
Dano u Rimu kod sv. Petra na 7.
travnja 1887, u desetoj godini našega
pontifikata. — Lav XIII. papa*.
Listovi prijatelju o našem vieku,
XIV.
Moj dragi Teofile!
Žive su uspomene krvoločnih pro-
gonstva počinjenih po eielom svietu
neizostavni Europa, i u Englezkoj pod
Elizabetom i Oomwell-om, i a Nje-
mačkoj od doba Luterova, i u Fran-
cezkoj pod stravnom vladom Ma rat-a,
Danton-a, i Robespierre-a. A od I.a
Napoleuna do sadašnjih vladavina na
žalost novidimo li našim očima, i
bune u narodim, i razmišljanja za-
ludnih stvari kod raznih plemena, i
ustanak careva, kralja, i knezova na
Gospoda, i na pomazanika njegova?
Ta neumrle uspomene slavni poma-
zanik Gospodinov Pio IX javno spo-
viedi eielom svietu, da je sbijen pod
vlast neprijateljsku, te da mu drugo
ne ostade već samo uhvanje u Go-
spoda i ljubav vjernoga katoličan-
skogar puka. Kukavni položaj ovo je
i mi ga eto gledamo svojim očima,
dokle ga ne odstrani Gospod udara-
jući ga gvozdenom palicom, te raz-
bije ga kao „lončarski sud". A ovo
uhvamo da bi moglo i brzo se iz-
puniti; jer eto je jur prošlo 1856
godina da jedinorodjeni Sin Božji
„Isus" blagosovjeno sjeme Abraha-
movo, prosvjetljuje, kao prava i je-
dina vjekovita Svjetlost, sve narode
zemlje, te ovako izpnnja se kroz vje-
kove blagosov od Gospoda Abrahamu
obećani da je Otac uzvišeni mnoštva.
Istina je da protiva Isusu jedinomu
Odkupitelju čovječanstva, kako to još
u početak, pa i kroz vjekove navie-
sti Gospod, sjeme proklete zmije na-
pada, i gleda ga svakojako progoniti,
što i vidi se da je kroz ovaj XIX.
viek najzamašitije zauzeto, Framasun-
ski duhovi po svoj Europi a malo
ne po svoj kolikoj zemlji viču djelim
„nećemo da ovoj gospoduje nada nami,
neka nestaju svetinje njegove sa ze-
mlje" te po njeku ovo•jur i posti-
goše. Proleti Teofile kroz europejske
a i amerikanske, azijatske, i afrikan-
ske gradove, pa ćeš znat kazati kako
se sotonski grdi i psuje Gospoda
Boga, kako se bezobrazno tlaču sve-
tinje njegove, a nećeš ni saznati dana
Gospodinova ; bržek za najveće u ove
dnevi, naći ćeš gdje se radi, trguje,
kupuje, prodaje rovari, ždere, pije,
psuje, i svaka bezakonja čine, i ovo
sve baš po sotonsku slobodno. Rek? bi
sotona kralj uje, kako naviesti Gospod
započe, da oživotvori stare čarolije,
magnetkam, sada ipnotizam. Bas
ovoga vieka amerikanska vragolija
(spiritizam) bi navrnuta na europej-
sku čaroliju (magnetismo-ipnotismo)
e bi se kako god zatemeljila njekakva
nova vjeronauka i znanstvenost, koje
bi se protivile vjeronauci i znanstve-
nosti Isukrstovoj. Nije čuda, jer po-
četkom još čovječega postanka na
svietu (kako to znadu hvala Gosp.
Bogu i malašna dječica) reče sotona
„Nećeš umrieti" pa baš uvede smrt
na sviet; tako isto i danas, sotona
sili se uvjeriti čovječanstvo da mu je
slobodno činiti što ga je volja, do-
vikujući mu „ne nemre se, u zadovo-
ljenju putenosti svoje, blaženstvo ti je".
Ej! moj Teofile, ova strahovita borba
započe u raju zemaljskom, jer ovdje
naliodimo Gospoda Boga, — čovje-
čanstvo, — i sotonu. Ili ako ti je
draže hudobu, vraga"; ovaj... prevari
čovječanstvo, i zato prokle ga Gospod,
ali ga neuništi; čovječanstvo pokori,
ali ga ostavi slobodna, da bude po
svojoj volji jali Gospodu, jali sotoni
vjerovati. Bude li vjerovalo Gospodu
obećana mu je neumrlost — po Isusu
sinu božjemu — vjekovitog blažen-
stva. Povjeruje li sotoni čeka ga ne-
izbježiva neumrlost vjekovitog paćenja;
jer duh čovječji odtrgnnt od početka
svojega, koji je izvor njegov, gubi
za uvieke pokoj, blaženstvo svoje,
kako to premudro, a i preliepo iz-
taknu Augustin sveti kad reče: „ne-
mirno je srce moje dokle nepočine u
tebi, Gospode".
Na vratim trećeg razdoblja, kao i
na vratima prvoga nalazimo opet čo-
vječanstvo napadnuto od sotone, kad
reče: „Dat ću ti sva cesarstva svieta
ovoga, i slavu njegovu, ako padneš i
meni se pokloniš". No ovog puta
čovječanstvo predobiva sotonu, jer sje-
me obećano Adamu, blagosovjenu u
Abrahamu po redu Melkisedekovu, od-
vraća kletomu napastniku ovako: „Idi
sotono od mene: stoji upisano: Go-
spodu Bogu klanjat ćeš se, i njemu
ćeš samomu služiti". Te evo minu
hiljadu osam sto pedeset i šest godina
da ova rieč bi izušćena od sina čo-
vjeeanskoga Isusa, te točno kroz sve
vjekove do danas vrši se, jer na mi-
lijune milijuna duša uprav kršćanskih
bez prestanka i bez razlike doba spola
i stališa odgovaraju sotoni, „Idi od
mene". Ovako na priekor i sramotu
svieh njezinih nasljednika, pa bili
odmetnici jali bezbožnici nevjerci, po-
luvjerci, il neznabožei, ova rieč „Idi
sotono od mene" kao rieč svemogu-
ćega učovječena božanstva djelotvorno
sjaje do dana današnjega i sjati će
do vieka.
Tvoj vjeroljub.
po Ivanu: da će „Kad se svrši hi-
ljada godina pustiti sotonu iz tamnice
svoje. I izići će da vara narode po sva
četiri kraja zemlje". Kako jednom u
doba Mojsieva čarovnici Misirski, tako
eto je preko 100 godina, da Mesnier
0 stogodišnjici velike revolucije
ili idee od 1789.
((•vje tko Grube).)
XIII.
Moderno pravoslovje izpovieda posve
otvoreno suverenstvo naroda po ideali od
1789. Dakako milozvučna je to rieč u
prvi mah, nu ujedno veoma pogibeljna
šibica, kojom se nije na lahku ruku igrati,
jer ne dobro shvaćena, i izvadjana mogla
bi narušiti svaki auktoritet i počiniti ve-
liki požar i nered. Izvor prava jest Bog,
i nitko drugi, a napusti li se to načelo
jednom, podsjecene su noge svakomu au-
ktoritetu, najpače državnomu. S toga od-
mah se opaža duh bezvjerja u moder-
nom pravoslovju, čim mu nije pravo, da
se vladari — bilo sad sustava monar-
kičnoga, oligarkičnogaili demokratičnoga
— nazivlju „po milosti božjoj", već da
bi se nazivati imali „po milosti naroda".
Dakako daleko to kasiže, nu otvoreno
govoreć, kako bi stalo s tom milosti na-
roda, mogosmo se dovoljno naučiti iz
fraucezke revolucije. Moramo biti na či-
stu. Nitko neće poreći, da narod ne mova
biti podvržen vlasti; ako tako, onda je
„suverenitet* naroda iluzoran. Vlasti ne
može biti od naroda, jer to bi bilo pro-
tuslovje, da narod narodu ili sebi bude
vlast, već'ova mora biti višja i višjega
poriekla, kojoj narod imade biti podvr-
žen, dok znamo, da je nesmisao samo
i pomisliti, da je narod sam sebi pod-
vržen. U ostalom nitko ne niječe suve-
renitet n? rodu, da bira vladavinu po
vlastitoj volji, kako mu bolje odgovara
položaju i razvitku, nu u tom smislu ni
kako ne može obstati suverenitet naroda,
a da bi se iz toga izvadjalo, da sva vlast
od njega polazi, t. j. dosljedno da nije
izvor pravu i vlast od Boga. Ova teorija
nije kršćanska te niti zdrava, a najčistiji
nauk jest apoštolov, da je svaka vlast od
Boga. Pače čovjek, a narod je čovjek u
moralnom obsegu — upućen je već po
istoj naravi na auktoritet iz vana. Kao
diete na auktoritet roditelja, kao učenik
na auktoritet učitelja i uzgojitelja, kao
sluga na auktoritet gospodara, kao službe-
nik na auktoritet višje vlasti, kao kršća-
nin na auktoritet crkve, kao državljanin na
auktoritet državne vlasti. Ista dakle na-
rav vodi čovjeka i narod do auktoriteta
— u svem otćinskoga i potrebitoga, da
mu cvate i napreduje blagostanje. Čovjek
ili narod nema taj auktoritet prenešen ni
po Bogu ui po naravi, a da bi ga mo-
gao preuašati na druge, jer tko što nema,
ne može ni drugomu podieliti, a čovjek
ili narod sam sebi stariji ili zapovjednik
ne može biti. Nije narod načelnik Seni-
gaglije: comando e faccio solo. Narod
dakako svojim ustavnim pravom stvara
sebi zakone i dieli vladarstvo su svojim su-
verenom, te bi se u tom smislu i moglo
govoriti o suverenitetu naroda, nu nika-
da i nikako, da bi narod sam po sebi
bio izvor prava i vlasti, koja jedino po-
lazi od Boga, i u ime božje, kao i u
ime narodnoga obćega dobra i »pasa vr-
šiti se ima. Pomislimo još i to, kako sa
navlast danas obavljaju izbori za parla-
mente. i što se ne dogadja, da bud mi-
lom bud silom ne dodje tamo izrazita i
čista narodna volja, pa sudimo, kako na
taj način može izgledati narodni suve-
renitet? Orah u jezgri nezdrav na što
valja? Jabuka u srcu crviva komu pru-
di? Kad bi bila po rečenoj revolucio-
narnoj teoriji jednakost u praksu prove-
dena, onda bi imali svi pravo zapovie-
dati, a tko bi onda slušao ili zapoviedi
izvršivao? To jest, zapoviedali bi, a ko-
mu, kad svi zapovieđaju? Nema tu ništa,
već kako je odredio Bog, tako neka o-
stane. Jedni zapovieđaju po vlasti božjoj,
a drugi slušaju i izvršuju, i tako napre-
duje sviet. Inako ne može da bude. Po-
glavari imadu svedjer imati pred očima,
da vlasti vladaju u ime božje na spas
naroda, i nikad se neće prometnuti u
vedenje trećega reda sv, Franje, kako bi
se uzpostavio i povratio u narod istiniti
duh živoga kršćanstva. Vruće stavlja na
srce pravi i kršćanski uzgoj mladeži, da
joj se ueiepi kršćanski zapt. Enc.: „hu-
manima genus*.
2 listopada — podiže ap. vikarijat
Nebraska u ev Americi na čast bi-
skupije. Lit ap.: *a venerabilibus*.
1 studenoga — ustanovljuje i progla-
suje obširno i temeljito kršć. ustroj i
sustav državni, dokazujuć, kako je upliv
crkve, toga neumrloga djela božjega —
svestrano spasonosan po države i navode,
kao i po sve državne ustanovo u obće,
pa da se s toga obći nazadak moralni i
materijalni u tolikoj mjeri opaža, jer se
je aapustio crkveni ugled i upliv. Slo-
boda crkve glavni je uvjet slobodi drža-
ve i slobodi naroda, jer bez častnoga
krsta nema zlatne slobode. Enc.: ,itn-
raortale Dei".
22 kolovoza 188G — upravlja svc-j
glas na magiarske biskupe prigodom sve-
čanosti izbave Budima od Turaka sie-
ćajuć jih na sretnu i častuu katoličku
prošlost — Magjarske, a na žalostnu sa-
danjost radi preotimanja duha bezvierja
i nepravednosti. Osudjuje mješovitu že-
nitbu, bez konfesijonalnost škola i. t. d.,
a osobito preporučuje sviestni uzgoj du-
hovne mladeži. Enc.: „quod rnultum*.
1 rujna — uredjuje u prednjoj Indiji
hierarkijski red, i ustanovljuje na to ime
sve, što mora da bude, Lit, ap.; „hu-
manae salutis".
5 travnja 1887 — uvadja i potvrdjuje
staroslavenštinu u liturgiji — u novoj
nadbiskupiji barskoj — Crnegore, kad
je već prije toga rečenu novu nadbisku-
piju utemeljio. Prvi je to korak sv, Otca,
da se poeme izpunjati želja i molba svih
slavena izražena u encyclici: „grande
munus\
Još bih mogo nabrojiti i nanizati čine
i dokaz;.1 velike otčinske brižnosti veli-
koga nam papo po crkvu, državu i na-
rode, a u tolikih stiskah, u kojih se na-
lazi, nu ovo budi dostatno, da se mje-
rimo još bolje, kako bi se spasonosno i
slavno moglo razvijati papinstvo i š njim
katoličko kršćanstvo, kad bi ono prvo
uživalo podpunu slobodu i kad bi mu
se povratio zakonito mu pripadajući po-
sjed oduzet i otet svetogrdnom rukom
bezakonja i nasilja, jer lili na taj način
procvala bi crkvena sloboda u punom
cvietu i razvoju, a s njom i obća sveta
sloboda kršćanskih naroda.
Nije li dakle vriedno i dostojno, da
se toli slavje jubilarsko pape — Lava
XDI. — zbilja u sav mah i u sve mo-
guće sile — slavno i svečano proslavi?
Jest! S toga u složno i zajedničko kolo
— za tu veliku svečanost.
šnje Franjevce. Njegova presvjetlost bila
je gostom presvjetloga gospodina biskupa
Buconjića.
Prošlih dana bio je u Mostaru preč.
gosp. Fidelis Hoperger vrhovni upravitelj
milosrdnih sestara. Ide u Jedrenu, u po-
hadjanje onomašnjih sestara, a će se po-
vratiti u Zagreb na svoje stalno pribi-
valište početkom dojdućega kolovoza.
h Bosne i Hercegovine.
Presvietli dubrovački biskup, g. Mato
Vodopić bio je »a 18 o. m. u Mostaru
u družtvu velečastnoga gosp. Don Antuna
Liepcpili-it. Na kolodvoru dočekala gaje
njekclicina odličnih gradjana uz ondje-
PODLI
18 Svibnja 1887
Smiji se, plešći rukama
ZloduŠe voda moga;
Zor-a je *Ao svanula
Podpunog slavja tvoga:
Nek ti se nebom razlieva
Pobjedonosni stieg,
Uzktikom nek ti odliega
1 sljednji zemlje brieg!
Otrovna tvoja strielica
Ne Tiiiti ovkrat cilja;
Pleme si naše lišio
Najdražeg njegvog milja;
Žrtvom nam pao preranom
Paklenog jala tvog
Najvrlji duh, što g' uzkrisi
Rodu na usviest Bog.
Krepka mu duša primala
Kakono bistra voda
Sve sgode i sve nezgode
Zlosretnog našeg roda;
Crkvene "viesti-
Izvješća iz Rima javljaju, da papinskom
nunciju u Beču nije uspjelo izmiriti au-
strijsku vladu s papinskom odredbom,
kojom se uvadja slavenska liturgija u
Crnojgori. Msgr. Galimberti da je ja-
vio, da se Austrija može zadovoljiti samo
bitnim preinakam dotične odredbe. TJslied
toga dobio je msgr. Galimberti nove na-
putke.
* * sfe
Sv. Otac Lav XIII. poslao je zagre-
bačkomu nadpastiru sliedeću zahvalnicu
za čestitku o novoj godini i papinski svoj
blagoslov.
Leo PP. XIII.
DUecte FHi noster sal Litem at Apostolieam
Bciiedictionem.
Testis gratissima ftdei et observantiae
Tuae advenit ad Nos epistola, quam per-
scripsisti appetente sacra Dominicae Na-
tivitatis die. Haec dupliei quidem nomine
Nostram sibi conciliabat benevolentiam;
namque abs Te mittebatur, cujus digni-
tatem ac merita plurimi facimus, huma-
nitatem et officia valde diligimus: ea por-
ro Nobis legenda praebebat, quae apte
comparata erant, ut lenirent eas, quas
patimur acerbitates, animumque Nostrum
cogitatione et spe bonorum. quae opt'a-
mus, suaviter afficerent. Pieces profecto,
quas prout significas fundere nou desinis
cum Clei'o et populo dioecesis Tuae, spem
conlirmat, qua credimus nou defuturam
Ecclesiae divini ejus Conditoris opem,
quae impendentes calamitates proliibeat,
et eas quas sustinemus, in ampliorem
ipsius gloriam et uberiorem fidelis populi
utilitatem convert/at, - Hac spe t'reti
studia et omnia Tua summa cum dilec-
tione complectimur, optamusque, ut te-
stimonium ¿incerae caritatis Nostrae tan-
tum Tibi jucunditatis afterat, quantum
literae Tuae Nobis solatii attulere. Omnia
interim Tibi a Deo fausta et salutaria
adprecantes, Apostolieam Benedictionem,
quam poscis, Tibi, Dilecte Fili Noster,
universoque Clero et populo vigilantiae
Tuae commissi*, peramanter in Domino
impertimus.
Datum Romae apud S. Petrum die 1
Februarii anno MDCCULXXXVH. Ponti-
ficatus Nostri Nono.
Leo PP. XIII. m. p.
*
* *
Dosadanji tajuik msgra. Galimbertia,
opat Giovanini, imenovan je drugim taj-
nikom -bečke nunciiature.
Što ima nova po svietu?
Sa Cetinja brzojavljaju dne 17 o. m.
„Novoj Pressi", da knez namjerava s o-
bitelju poći u kupalište Baden kraj Beča.
Krštenje kneginje Vjere obavljeno je na
Ter sgoljne misli hrvatske
Odraz mu bio čist,
Kako ju nebi naslika
Nit Apelesov kist.
Na dodir stope njegove,
Na pogled njegve zjene
Živcate preda nj vrcale
Djedova naših sjene,
Pokazujuć mu modrice
I bujno krvi trag,
Iz žila sto im izaže
Krsta i roda vrag.
1 na te strašne prizore
Nesnosnih naših jada
Proplaka kano Lsukrst
Pri zatoru svog grada,
Ter se još mladjan rotio,
Život posvetit vas
Nesretnom svomu narodu
Na uhar i na spas.
Borac u prostoj odori
Sukromna svećenika,
Sprema se u boj dosmrtni
Bez vodje i vojnika;
Ko mu za naum doznaje,
17 o. m. osobito svečanim načinom. Ku-
movali su ruski car i carica.
U „Narodnjch Li3tych* priobćnje E-
duard Gregr izjavu, u kojoj veli, da rado
podpisuje pouzdanicu rodoljubu Riegeru,
nu nipošto političaru Riegeru. koji daje
faktično skrivio 25.godišnje neuspjehe
češke politike. Gregr veli, da nebi za-
ključeno tajnom držati izjavu Riegerovu,
»da Česi moraju danas pod stolom sa-
kupljati mrvice kruha". U ostalom ta
izjava, učinjena pred tolikim češkim za-
stupničku da nebi bila ostala tajnom, pa
bi bila mogla kobnije djelovati na narod,
nego li je djelovala Riegerova izjava, da
svaki izobraženi čovjek raora znati nje-
mački. Priobćiv onu izjavu n „Narodnih
Listvch", pružio je on Riegeru mogućnost,
da ju drugčje tumači. Nu najbolji ko-
mentar bio bi, da češki izaslanici tjeraju
odlučniju, krepćiju i samostalniju politiku,
da se nezadovolje sabiranjem mrvica kru-
ha pod stolom.
0 razvoju francezke gabinetske krize
javljaju iz Pariza sliedeće: Predsjednik
Grevv pozvao je za prekjučer u jutro
k sebi predsjednika komore, g. floqueta,
koji je došo, da se s predsjednikom raz-
govara o položaju. Fioquet mislio je, da
bi Grevv, kad bi se strogo htio držati
parlamentarnih pravila, morao sastaviti
gabinet od članova proračunskoga od-
bora; nu ako bi predsjednik opet htio
gabinet izmirenja, onda mora dakako
druge ličnosti izabrati. Za popodne po-
zvao je predsjednik Grevv predsjednika
senata Lerovera. Zatim će viećati s Bris-
sonom, Ferryem, Frevcinetom, Clemen-
ceau-om, Rouvierom i Devesom, pa
će tek onda odlučiti, kojoj da osobi po-
vjeri sastav novoga gabineta. Svi Listovi
pišu, promienio se gabinet kako mu drago,
da će Bonlanger ipak ostati na svom
mjestu kao ministar rata. Iz Berlina se
brzojavlja, da su se oni ondje s tom
mišlju posve izmirili, i da znadu da je
Boulanger upravo nesvrziv. Svakako je
dobro, kad su se u Berlinu o tom u-
vj eri li.
Schuaebele, bivši komesar u Pagnvu,
na alsačkoj granici, nalazi se u popisu
promaknutih činovnika, koji je ovih dana
predložen predsjedniku na podpis. Gosp.
Schnaebele imenovan je osobitim povje-
renikom u Lyonu. Na njegovo mjesto u
Pagnvu doći će gosp. Ritter povjerenik
na kolodvoru u Ljonu. Ovim promaknu-
ćem dana mu je zadovoljština za uvrie-
du od Niemaca. Francezka vlada htjela
je i tim činom pokazati, da Fran«.-ezka
radi u svojoj kući što ju volja i nebo j i
se zlovolje Njemačke.
Bruselj, 20 svibnja: Jučerašnji radni-
čki meetingi zaključili su, da se bezpo-
j sličenje ima bezuvjetno nastaviti. V La-
, louvieru došlo je poslie podne do oštra
sukoba raedju radnicim i oružnidm.
„Novoje Vremja" misli, da ministar-
ska kriza u Beogradu nije prošla, i mi-
nistarstvo Garašaninovo da je ostalo na
vladi samo zato, da donekle oslabi de-
monstrativni značaj putovanja kraljice
Natalije u Rusiju.
Freycinet odbio je poziv, da sastavi
gabinet. „Tempsu" brzojavljaju iz Lon-
dona, da se austrijski cesar neće sa ca-
Veli mu da je lud,
A1 ludjak taj svud uspio.
Podigo narod svud.
Vršnjaka svojih u kolu.
II skupu domadara,
U sastanku rodoljuba,
U sboru poklisara.
Ko dažd iz sbitog oblaka,
Ko dvobrid, oštar meč,
Iz nadahnutih usana
Izlietala mu rieč.
Rieč što ju došljak svesilnik
S javnog nam tisnu sbora,
Ter mjesto nje ustoliči
Narječje s preko mora;
Da Hrvat pri svom ognjištu
Prestane biti svoj,
Na silu da mu nametne
Tudjinski smok i goj.
I narod glavu prignuo
Ko ovca kad ju strižu,
I cetri vieka razapet
Visio o tom križu,
Dok poklik tvoj, Mihovile,
Ko rajske trublje zvek
rem Vilimom sastati u Gasteiuu, jer su
odkrića o bosanskoj okupaciji izazvala
njeko negodovanje.
„Kreuzzeitung" i nadalje izvješćuje o
ruskim oružanjim: uznemirujuća da su
pojačanja kozačkih četa na granici au-
strijskoj.
I japanska će vlada valjda odbiti služ-
beno sudjelovanje kod parižke izložbe.
IsTAŠI DOPISI.
Šibenik, 21 svibnja
Za vrstnijem bratom ili sinom
Tusti glasi milost ustostruče.
A jfff-m.
Umro je kanonik Mijo Pavlinović. Pu-
sti glas, kad puče u * sred romantične
Podgore, munjevnom hitrinom, bolno o-
djeknu prostranom hrvatskom zemljom.
Zakuka narod od hladne Drave do si-
njega mora, jer hrvatska misao u Dal-
maciji u njem izgubi svoga najvatreni-
jega apostola, narodni jezik najodlučni-
jega branioca, a narod izgubi svoga hra-
broga borioca. Kad se kobni glas prosu
i našim gradom, braća visovački Franov-
ci, koje je on osobitom ljubavlju ljubio
i cienio, kao ito to i zaslužuje red, čija
je poviest, poviest prosvjete u našem na-
rodu, naumiše ma bilo kako odužiti se
svomu miljeniku. I zbilja, drugi dan na-
kon crne viesti, držali su svetčane za-
dušnice na počast i uspomenu blage
duše dičnog pokojnika. lT pamik zore,
turobni zvek zvona, navješćivaše vjerni-
kom žalobni obred. Na sred manastirsko
crkvo, koja je sva u crnini bila, stobočio
se velebni mrtvački odar sa tri niza vo-
štenica, na kojem je bilo liepili vienaca,
te hrvatskih i latinskih nadpisa. U 7 sata
0. Simunović odčita sv. misu uz dvorbu
velečastnih 0.0. Krolića i Baiića.
Vrli Franjevački podinladak, ganutlji-
vim i u srdee dirajućim glasovim, iz-
poja mrtvačko opielo uz tužno udaranje
orgulja.
Misi prisustvovahu fratri svih redova
u Šibeniku i odlična kita gradjana svake
ruke, osobito nam je ovdje milo spome-
nuti preko velebićaniua dr. Zlatarevića,
sve samih štovatelja velikoga pokojnika.
Na razstanku na svačijem si licu opažao
duboku bol i žalost. Don Mijo, sa ne-
beskih visina prosliedi djelo tvoga sve-
toga rada; neka molitve tvoje ojunaoe,
osnaže, osokole i ukriepe tvoj narod u
radu za njegova uzakonjena prava, za
koja si ti mnogu gorku izpio: nek je-
dan pii| do žudjena jedinstva dodje ova
naša i tvoja, ova Božja Hrvatska! Lahka
ti bila siromašna hrvatska zemlja, a u
narodu vječna uspomena!
Pag, dne 23 Svibnja.
Prvi je ovo put što sam se ćutio u-
silovanim latit se pera e da bih tako
našao utjehu boli, koju mi prouzrokovaše
dušmanski dopuzi i nedorasle kukavne
izdajice!
Nikada nije mi se krenula mozgom
zlobna misao, da bih mojim perom po-
jedine osobe uvriediti mogao, nu ni da-
našnji cilj nije mi taj. Cilj moj, cilj je
prava poštenoga domoljuba koji za dom,
za kralja, za vjeru i za slobodu čezne,
pa ko što svak brani svoje, tako i ja
branim rod svoj u kući svojoj od napada
dušmanske ruku.
Uspanu divu ne pruži
Uskrisiteljni liek.
Ćulo te naše primorje
Te s Kotora do Raba
Po njemu tudjem gospostvu
Ciglog ne osta raba:
Ćula te Sava ponosna
Te usred sbora svog
Pozva te, da se nasluša
Jedroga slova tvog.
(Jula ti poklik zanosni
Erceg-bosanska raja;
S stida se zarumenila
Prošlog se sjećuć sjaja,
I na noge se junačke
Skočila na tvoj mig,
Da s čela svoga izbriše
Stoljetnog robstva žig.
Cuo te rod cjelokupni
I dozvao se sviesti,
Ter sbiljski sta se otimat
Jogunstvu i obiesti
Bud stranca, budi izroda,
Hrleći k stjegu tvom.
Na kom nam biser-slo?ima
Uriza: Bog i dom!
Prilično velike bijahu patnje naših prao-
taca pod jarmom mletačkog lava, te smo
i dan danas često okruženi neugodnošću
ljutili posliedica.
Plod koji nam trnjem cvato, jesu mlet-
časke prirepine, koje hoće da zapovie-
daju u našem domu ne samo, već gaze
jezik, mrze i preziru narod koji im daje
svakdanji kruh, stan i odjelo.
Veća te groza hvata kad vidiš gdje
brat tvoj, rodjen pod istim hrvatskim
krovom prezire onaj milozvučni jezik kojim
ga je brižna, Ijubezna majka počela u-
čiti netom je sviet ugledao; takve nedo-
ra3lice, jer im je sreća za rukom pošla
da se dočepaju koje ugledne vlasti truju
narod uz njihova buntovna snivanja, ma-
meći ga uz laskava obećanja. Ako se koji
tomu suprotivi znadu mu se prilično
osvetiti.
Težko je dakle onome tužnome narodu
na čijim plećim počivaju ti sisavci, a
najteže je naročito pažkome hrvatu, koji
akoprem mržen i preziran od istih, treba
da im se klanja.
Glavna kula taljanomanstva jest naš
sud.
Prost ulaz u liepo nakićenu Šarlako-
vu sobu imade samo „il magnifico ex
podesta clella comune modello" Palčić,
obće dobro poznati aspirant Miklauschitz
i razne druge poglavice taljanomanske.
Tu se u družtvu pisara razpravljaju
razna pitanja, drže se bedaste govoran-
cije, snieva se o neistinitim dogodjajim
nebi li samo na taj način mogli uvriediti
obćinare i vriednog nam načelnika Por-
tadih
U toj kuli taljanaštva znade se ne
samo govoriti proti obćinarom, dali i
proti hrvatskim činovnikom, i ako prem
njihove staroiine, kao što se je pred
nekoliko dana važuo razpravljalo u po-
gled Berse „e del croato Brčić*.
Dovoljan je to dokaz da ti dotepusi
mrze sve što je nara najsvetije. Do vi-
dova. Zvonimir Istinović.
DOMAĆE VIESTI.
Zadušnice za pok. preč. D. M. Pavli-
uovića, držane u crkvi sv. Mihovila u
Zadru, izpale su sjajno. Crkva je bila
liepo korotom urešena i razsvietljena mno-
gobrojnim sviećam. Osobito se izticao
krasni, veliki mrtački odar, ukusno pri-
redjeu. Bilo je puno i to baš odlična
obćinstva. Prisustvovao je i g. namjestnik
podmaršal Blažeković. Misu je izpjevao
glagolski preč. kanonik D. Drag. Parčić,
a odpjevali su sa kora naši bogoslovci
uz vlč. 0. Ivančića i I). M. Ćurkovića.
Četiri vrste raznih prigodnih sastavaka,
od kojih jedan staroslovienski otisnut gla-
golskim slovim, kitili su crkvu i oko-
lovine. Družtvo Sokol i Čitaonica izvje-
sili su bili crne sagove. I tako i ovaj
dobrim dielom otudjeni grad doprinio
harač štovanja uspomeni nezaboravnoga
D. M. Pavlinovića.
*
* *
Vlč. 0. S. Ivančić trn je u oku Dal-
matovcim. Ni njegovih propoviedi no pu-
štaju u miru. Dočim svugdje gdjegod je
0. Iv. propoviedao, kao u Istri, u Boki,
s pohvalom i bez zamjere ga se spomi-
nju, u zadnjem broju „Dalmate" trube
o nekakvim „sfuriate politiche\ koje su,
dakako, u nezreloj i ugrijanoj mašti ne-
kih schincapenne, jer da je i zere istina
ta već bi bili i dotične rieči naveli. AH
to ne mogu, te se dobre duše bave ob-
ćenitim praznim predbacivanjem, to to-
Nit si nas samo sviestio
Žeravkom slova tvoga,.
Neg si nam u grud zasjek6
Značaja crtež svoga,.
Izgledom svojim udrio
Težnjam nam dičan smjer,
Da nam svedj ckli neotrunjen
Covječtva čisti lier.
Tako na tvrdu igalu
Turanj se k nebu diže,
I noćne tmine razgalja
Plavi što morem gmiže;
Nit mu na vihra duvanje
Živahni trne kries,
Niti mu drma podnožjem
Valova ljutih bies.
Pa nek te u grob svalio
Našega zloduh roda!
Smjer se već nikad ne sbrka
Narodnog našeg broda.
U naših grudih živit će,
Miho, tvog glasa zvek
Dokle skroz i skroz ne struhne
Hrvatskog roda hrek!
„Spisi" su tvoji Vangjelje
Svih svjestnih Hrvaćana;