eha la banda suonasse e „compisse un atto
quale poteva vestire le seinbianze del
servilisnio verso una politica che tende a
y.0vinare il nostro (?) paese". E la Gazza
ladra, che cosi trionfando canta, ne gode e
fa gazssarra, e vi gavazza dentro, e batte
le mani ali' eccelsa im presa.
Ma infine, che cosa avete tatto, o giullari
irređenti di Spalato? Non avete fatto altro
che plagiare i ladri irredenti di Trieste ; e
|a vostra Gazza ladra fk la parte di quel
bel coso Uredento che e 1' „Indipendente"
di Trieste. E vi credete originali?
Skradin, 15 listopada.
Na 10 tekućega ovdje je sliedio izbor 18
biranih birača za izbor zastupnika na Ca-
revinsko Vieće, i jednoglasno rišćani sami
izabraše sve birače rišćane. Nego da se nebi
sviet čudio, kako da u gradu Skradinu, u
kojemu katolici imaju većinu, inteligenciju,
posjed i poštenje, sami su rišćani bili iza-
brani, vriedi da vam stvar raztumačimo.
Iina već nekoliko zemana, a naosob od kad
stupi za načelnika stari griešnik Krneta,
slučajno, su 20 medju 36 glasova, da uvi
dismo kako ovdje naši rišćani na žalost ne-
maju političkih načela niti ljube slogu, nego
očevidno da njihovim postupanjem izazivaju
vjersko pitanje. S toga katolici svi, bez raz-
like stranke, ugovoriše da je bolje uztegnu-
ti se od borbe, koja nebi bila izborna nego
vjerska borba, prva u Dalmaciji, i koja bi
nesamo bila našla odziv i drugdje, nego bi
u Skradinu mogla prinieti žalostnih nepred-
vidjenih posljedica. Premda je naša obćina
skrojila izborne imenice i po svojoj ćudi u
njima uvrstila i one koji pravo na biranje
nemaju, i premda mi te imenice usljed gor-
njeg ugovora nepregledasmo, niti utoka ulo-
zismo, ipak znamo da usljed nekih izpra-
vaka političke vlasti, katolici su bili u ve-
ćini, te su mogli doisto u poštenoj borbi
prodrieti sa svojim biračim. Ali neprekršismo
ugovor, te nijedan katolik ni iz grada ni sa
naših sela nepristupi na biralište, te tako
uklonismo zlosretnu bratsku borbu, jer i
nesumljasmo pak da će i sami rišćani iz
harnosti, i ljudskih i političkih obzira, iza-
brati medju 18 birača bar i gdjekojeg ka-
tolika, promišljajuć kako pod svim predjaš
njim obćinama, katolici su svedj birali po-
lovinu ili i većinu rišćana. Nu mi doživismo
što drugo, jer na našu pasivnost, kojom im
dadosmo neočekivanu i prividnu pobjedu,
odvratiše nam plemenito, izabravši svih 18
rišćana, a ni ciglog jednog katolika, ma kojef
stranke da bio. Intolerancija naše bratije !
Ne samo u obćinskom uredu, gdje sad ne-
ma nijednog katolika, naredjivalo se te-
žacima da imaju doći na biranje inače da
će pod globu od f. 5 i zatvor od 15 dana,
nego to se i po rišćanskim crkvam propo
vjedalo, u interesu srpske vjere dakako, pa
i u samome gradu Skradin paroh V. Dobrota
zaklinjaše svoje stado, da svi srbi moraju
glasovnti, jer da će inače platiti globu a
osim tuga, kažu, da je prietio proklestvom
Božjim onim koji na biralište za svoje srbe
nedodju! Što da je pak propoviedao, i ne-
prestano propovieda glasoviti proto />.... i
kako zli jezici kažu, da nas katolike, on
kod svojih parohijana nazivlje.... o tom pro-
sborit ćemo valjda u drugom dopisu kad
stvari bolje saznamo! Vidismo dalje, kako
rudarski činovnik, neki Jakša, skupa sa za-
stupnikom in herba Bjelanovićem, glavom
mute narod i izkušavaju do kraja našu uz-
trpljivost. Čusmo pak kako načelnikovi špiju-
ni i tajni obćinski plaćenici na dan izbora na
redjivahu na ime svoga gospodara biračim
seoskim, rišćanim, jer kako rekosmo kato-
lici u grad nedodjoše, da nemaju se sastati
ni poći jesti nego u krčmama rišćanskim!
Al, tko bi podpuno opisao intoleranciju
naših nadri srba? A kad nas izazivahu tako
uz obće uztegnuće, što bi bilo da smo
se upustili u borbu? Nebili to bilo navesti
narod na religiozni rat? I tako se u hrvat-
skom Skradinu obavi ovaj put izbor srpskih
birača pod upravom i vodstvom Stanka Br-
kanovića, bivšeg suradnika „S. L." itd. itd.,
koji pošto je svaki zanat pokušao, dodje
napokon k nami u interesu srpstva, da sije
kod nas ne samo nemir i razdor, nego valjda
i vjersku mržnju, a uz to neka se obćinskom
kasom nasiti, i neka izazivlje i grdi poštene
gradjane njegovim dopisim u „Avvenire" i
u Kalugjerskom Listu. Naei srbi odabraše
njega za prvog birača, jer ga je mudra naša
obćina bila uvrstila u listine, uzamši ga za
svog pripadnika, valjda kao suradnika i do-
pisnika ,,S. L.tt i kao bi\legpodučitelja u Ki-
stanjam, ali izborno povjerenstvo, na temelju
razloga i zakona, zanijekalo mu je glas,
neimajuć on nikakvih naslova ni prava da
bira nit đa bude izabran. Koliko dade
bruke, bezakonja i nemoralnosti nismo vi-
djeli u ovih prvih izborih pod npravom na-
ših srba? Ali nas tješi uhvanje, da kako
su bili prvi, tako će jamačno biti i zadnji
ovaki izbori u Skradinu! Katolici već se
prenaše, pošto su uvidjeli kamo i na što
teži kod nas to izmišljeno i nepatriotično
(tako je! Ur.) srpstvo: progoniti t. j. i lišiti
katoličku većinu i inteligenciju svakog gra
djanskog i zakonitog prava! Nu, ne natežite
posve iztrošene žice naše uztrpljivosti, je?
bi mogle popucati!
Kad nam je govor o izboru birača,
primjetit nam je, kako se naša obćina —
kaže nam reporter „Srp. L." — obratila na
ministarstvo i na namjestništvo moleći, da
se izbor zastupnika u samom Skradinu od-
redi, jer da se boje birači Skradinski raz-
bojnika (gle srpske ugladjenosti!) Šibenskih!
Dakle kako vidite, naša je obćina htjela u
mah promjeniti ustavne zakone, i mislila je
valjda, da će baš za nju ministarstvo sazvati
odmah obe komore u Beču, i predložiti im
preinaku izbornog zakona za Carevinsko
Vieće. Pa da se zar nemogu uzvišenim zna
njem u Krnete i Stanka Brkanovića, koji
sami našom obćinom upravljaju, dičiti Skra-
dinski nadri srbi! —i —
Bol, 15 listopada.
Da poboljšanje puka visi mnogo od iz
gleda i od izvršivanja župničke dužnosti, i
mi to svjedočit možemo dolazkom i radom
župnika prečastnog O. A. Petrinčića. Svake
nedjelje on propovieda i tumači sveto evan-
nj«]j ^ a M. P. Otac Miškov, dični starešina
našeg manastira, propovieda svaki blagdan
i podučava naše pučanstvo, toli željno i
žedno svete rieči. Slava dakle ovim dvama
poštenim svećenicima, koji namjeravaju či-
niti poslanstva u našoj maloj crkvi, i koji
se toli brižljivo bore za napredak crkveni i
narodni našeg obćinstvn. — Naši malobrojni
iredentovci se sada uredjivaju pod novim
njihovim kapetanom, koji je iz Italije došo.
On namjerava, prije svega, da preobrazi
naše poljodjelstvo, pak će se na politički
život baciti. Taj je plemić poznan dobro u
Zadru, odkle bi iztjeran. Do vidjenja.
Vrboska, na otoku Hvaru,
prvih listopada.
Mnogi čitatelji ,,N. L." i „K. D.u čitajuć
dopise iz Starigrada, u kojima bijahu opi-
sana podla napadanja i neuljudna ponašanja
privrženikži irredentovaca prama onoj uče-
noj mladeži, u kojoj bukti plamen narodne
sućuti,< biti će ih možda osumnjičili kao
da su pretjerani. Sudeć po onomu što se je
tu skoro dogodilo, uztvrdio bih da nisu ja-
vljena već ogromnija, i to jedino ona koja
su se zbila sa reČenimi mješćani, dočim
premučana ona koja su počinjena prot mir
nim ljudinj obližnjeg varoša Vrboske. Da
nenapomenem kako su usred iredentnog Sta-
rigrada napadnuli mirnog Vrbovljanina, koji
se je za svoje poslove ondje desio, ni prie-
tnje poručene uobće svim Vrbovljanom; na-
pomenuti ću jedino, da ovih dana njeke
prirepine pokazaše® vrhunac svoje neulju-
dnosti, zlostavljajuć uz njeke druge osobe i
istog našeg načelnika. Zazorno ! A kad su
doznali njihovi patres patriae za pakostno
ponašanje, jesu li se izkazali revni zagova-
ratelji Bachovih §§., kako su prama pome-
nutoj učenoj mladeži ? Uzaludno očekivasmo.
Pa nije li ovim načinom braniti opačinu?
Radi ovakovih podlih takta i zagovaranja
sgraža se svaka poštena duša.
Ako se toliko žaloste Vrbovljani nad
Starigradom, nije već sa pogleda kršćan-
skoga duha, želeći da naše mjesto žive u
podpunom sporazumljenju sa svojim bližim,
dočim od ostaloga, naime glede trgovine,
njima je deveta, jere imaju na vratim na-
predni trgovački varoš Jelsu, gdje uz pri-
jateljsku ruku i bratski pozdrav, dobivaju
jeftinijih trgovina, te su i sigurni da ih neće
nitko zlostavili.
Starogradjani, ako se želite podići na veći
stupanj ugleda, predusretite ma i najmanji
nered sa frustirim, prosvjedujte prama sva-
kom opakom činu i ponašanju.
Lešina, 18 ottobre.
Dunque voi signor Sferza, e con voi tutta
quell' accolta di brave persone che si ce-
lano sotto il vbstro nome, — credete aver
ehiuso la bocca a chiunque osasse ridire
sulla vostra corrispondenza nel n.r 82 del
Dalmata? SI; voi gettate sul viso a quei sa-
cerdoti il fango in cui * voi camminate, ma
le calunnie stupide e triviali che lanciate
loro addosso non hanno altro effetto che
quello di caratterizzare voi. I sarcasmi in-
famanti e le allusioni ciniche cui vi lasciate
andare a carico di persone oneste e gene-
ralmente rispettate, non differiscono punto
da quelle che nelle bettole e nei bordelli
eseono dalla bocca avvinazzata di persone
rotte ad ogni vizio e ad ogni nefanditk, a
carico di tutti quanti stanno loro di sopra,
o per virtu, o per stima, o per fortuna —
č la vendetta bieca dell' uomo decaduto e
pervertito. La canaglia applaude sghignaz-
zando, gli onesti passano e non curano. A
rilevare e ribattere quelle accuse, a confu-
tare quelle calunnie nessuno ci pensa mai,
vengono troppo di basso per essere raccolte;
d'altronde sarebbe degnar troppo tal razza
di gente, che noi schiferemmo di toccare col
rovescio della nostra mano. — Ma voi,
dobbiamo rendervi questa giustizia, voi non
possiamo dire un rifiuto di bettola, o di
bordello; voi per certe condizioni d'inge-
goo, di coltura, di posizione vi sollevate
alquanto su cosiffatta genia, ma nell'anima
tnalvagia e vigliacca accogliete tanto ve-
leno d'odi e d'invidie e d' ambizioni re-
presse, quanto certo non gonfia la lingua
sozza, ma piu inconscia, dei miserabili di
cui usurpate i modi e le parole,
E queste cupidigie, e questi odi, e queste
invidie sono i perpetui motori di tutte le
vostre azioni. Di quelle azioni, di cui con
turpe cinismo menate vanto. Fare il male
per il male č la vostra divisa, intimidire i
deboli collo spauracchio del vostro potere
il colmo della vostra soddisfazione. Ma co-
teste intimidazioni non le temono che i po-
ehi e vili, quelli che tremano, ed a ragione,
di venir da voi compromessi dali' arti vostre
come voi tremate che venga fatta hice sulle
vostre azioni: coloro che voi piaggiate ed ac-
carezzate finehe vi torna, e aile cui spalle non
maneherete di far sentire lo scoppio mordace
delle vostre risa — audacia codarda. — Su
gli onesti le vostre intimidazioni non hanno
alcun effetto; e le vostre calunnie non fanno
che confermarvi nel concetto universale per
quei mascalzoni in livrea che siete. Conti-
nuate, fate il comodo vostro. Sarebbe eri
stiana caritk consigliarvi pel vostro meglio
di tacere; 1! ha gi& fatto un altro! Non sa-
remo noi che vi ridaremo questo consiglio.
Nč d' altronde i nostri argomenti potrebbero
condurvi a questa risoluzione. E infatti che cosa
dovreste teraere ? La giustizia divina ? non ci
credete! L' umana? Questa per voi 6 uno
stocco con cui si puo giocare slealmente di
sorpresa e di destrezza. Continuate, oramai
non avete piu aulla a perdere, cominciando
dall'onore. Ma siate ben certo che avrete
giuoco corto. Arriveđerci aneora. E vi pro-
mettiamo, che non istaremo molto a porre
in piena luce voi e gli amici vostri, analiz-
zeremo minutamente e il manico e le cor-
reggie di questa famosa sferza-, e ehi sa
che non giungiamo a ritorcerla in tal guisa
contro di voi da farvi salire il rossore sul
volto: non quello della vergogna, sarebbe
troppo difficile, ma quello delle galle che vi
leveranno le nostre frustate.
Lešina, 18 ottobre.
Grande e lo sdegno e la indignazione per
il libello inserito nel N.ro 82 del „Dalmata"
datato Lešina 28 settembre (ritardata). Qui
si ha generale convinzione che gli autori di
quelle infamie si devono cercare nell' Uffizio
di quest' i. r. Capitanato Distrettuale; anzi
con molta insistenza si sostiene dai piii che
quello e lo spremuto di due cervelli dei
signori Capitano distrettuale Cirillo Borto-
lotti e Segretario distrettuale Pietro Valeri.
Da taluni si porta opinione che faccia parte,
almeno col suo appoggio morale, di questa
qualunque siasi camarilla, il signor Nicolč
de Zamagua, ff. di Commissario distrettuale.
Ripugna solo il pensare che i suddetti signori,
dimentiehi della loro missione per tutelare
1' ordine e la pubblica moralitk, siano giunti
a tanto di demenza đa farsi architetti delle
piu vergognose infamie contro il Clero di
questa citta. Per questa cosa io accolgo
questa notizia e la stessa convinzione pub-
blica in questo argomento gravissimo col
beneficio dell' inventario. Devo per6 da sem-
plice cronista constatare che codesti signori
nulla hanno fatto per deelinare da se la pa-
ternitk della corrispondenza del „Dalmata"
N.ro 82, e per isgravarsi innanzi al pubblico
della responsabilitk di tutte le nefanditk
in essa contenute. La parte di cronista mi
obbliga intanto ad informarvi che i Sacer-
doti calunniati pensano a fare qualche passo
in difesa del loro onore oltraggiato e vilipeso.
Si pensa anehe di sporger denunzia contro
il pubblico blasfemo signor Pietro Valeri,
di cui si occupb il vostro corrispondente
cattolico. Spero che in quest' incontro avrk
fatto come sempre il suo dovere la locale
Gendarmeria. Checchč si dica o si faccia
nell' Ufficio Capitanale, la Gendarmeria agira
con quella irtdipendenza e incorruttibilitk
onde si distingue, e che rende tanto onorato
questo Corpo. Se non lo ha fatto finora,
produrrž, senza falio quanto prima ai suoi
Superiori un dettagliato rapporto tanto sopra
il fatto deplorevole del Mercoledl della
quattro Tempora, 20 settembre, come anehe
sopra le voci che corrono per la bocca di
tutti relativamente agli autori che da mezzo
anno vanno stampando nel „Dalmata" le
piii nere e turpi calunnie contro il Clero e
contro qualche altra notabilitk di Lešina,
non escluso in capite monsignor vesCovo
diocesano.
Metkovići gledaju onakovu župsku kuću (ka-
toličku, jer je rišćanska kd glavica. Op.
dop.) Bolje je u nas." U srebro ti se oko-
vala, Radovane! I jest, valaj, goreg nego
sramota. — Angješko može pohahavat koliko
mu dusi drago: se son gobbo, non son solo
itd. i opuzenski načelnik Rado, barem tako
kažu, hodio je pr6 Opuzena uz desnu mi-
nistrovu. Nek se gospar Mrkonja ni malo
ni vele neveseli, gledajuć Metkoviće prisa-
marene su ono Angješka: imadu odista i
ostrvljani, ako i ne, k& mi, da gucaju kuka,
jer višeput biva: čim se tko ruga, tim se i
ponudja. Bakalarova „klientela" pričeia da
propada: i danas jedan njegov štićenik bi
osudjen na osam dana tamnice, a drugi na
5 forinta globe. Prvi će naučit bolje pošto-
vat svećenike, a drugi, prefrigana talijančina,
ako bude sreće, nenasrćat u tudje kuće (da
je u Inglezkoj i bolje bi!). Na što i bakalar
može da nasuče! — Naš nezaboravni lie-
čnik Fr. Schwarz došao nam je za kratko
vrieme ovdje. I sad i pri polazku (tridese-
terica nas ga je k Janjini odpratila) vidjelo
se je koliko dobri znadu cienit dobrotu svoga
omiljeloga lieČnika. Eh Angješko, Angješko,
i ovoj si ti kriv: čovjeka si nas lišio. Glas
je da ćemo u zamjenu Volpa uživat! Njeko
priča da nećemo ni njega, no ćaću farma
čistina (peggio che peggiol). Kršno li će ti
ga se tada ljekarije udavat!! Kako vidite,
sve nas sreća iza sreće goni! Živjeli ua to
Metkovići, utočište autonomaško !! — Valja
i ova groša! Angješko, kad je na koga na-
zuban prieti da će mu fenjer, ako ga je,
s kuće snimit! KS, u toj nas nanj srdee ne-
boli, samo nek se obnoć vidi (i do sada je
išlo sve ko po loju i od velike svjetlosti da
ti oči zabliešte!) Obećanje, dugovanje, te
ćemo po vrieme, a tko zna i do brzo, još
gđjekoju o gospoji obćini. Lahk po lahko
najbrže se dolazi. — „Kako li ga se i ta
vaša obćina, tkogod će pravom posije svih
litanija, više može da uzdrži ?" Reda je, pa
ako će i proti sebi istim, da istinu reknemo:
nemarni smo, a što predolačke i šibaničke
patke, što gabeoski bostan, što doljanski kri-
žanac (izkrižani duhan), što neretvanske je-
gulje (intelligenti pauca !) našu „gospojuu —
kriepe! tiibančić.
MZLlClTE V1E8T1.
Prijatelj, koji je imao prigode obać ovih
dana Makarsko primorje, pripovieda nam
strahote počinjene od već javljenih povod-
nja: kakov je zloudes, kaže nam, stjgo
Zaostrog i Podacu to je nemoguće opisati.
Na stotine mjera zemlje posve uništeno a
sve je potok i rivina. Samo Samostan, ako
će popravit okolo i tek se ogradit prot po-
toku, koji se užasno bio razlio i nad prag
Samostana cio lakat skočio, valjalo bi da
potroši najmanje 30.000 f\ A gdje su zem-
lje odnešene u morsku pučinu?! Grozno!
I glasilo Svete Stolice, „Osservatore Ro-
mano" u krasnim člancima bavi se potanko
0 posveti stolne crkve u Djakovu, vrlo liepo
1 zgodno iztičuć velike Strossmayerove za-
sluge po katoličku vjeru i hrvatsku do-
movinu.
Danas počimlje sudbena razprava prot u-
bojici pokojnoga D.ra Grubišića. Došlo je
do 40 svjedoka iz Drniša.
Namjestničtvo podielilo je Šimi Olinu pok.
Marka i Mili Olinu p. Mate iz Sukošana o-
bičnu nagradu od fior. 25, jer su pogibelju
vlastitoga života spasili od utopa dne 3 sr-
pnja t. g. Perinu Juresko i Travicu Marka
iz Mrljana.
Metkovići, 4 listopada.
Šibančiću je danas da se okani za čas
gospoje obćine, već mu je da omahne Šibi-
kom unaokolo, pa koga dohvati, dohvati. —
Otišo je predjučer put Dubrovnika neumrli
pjesnik „Osvetnika" Fra Grgo Martić sa
O. Agustinom Zubcem. Zarezasmo i mi nje-
govu jednu na raboš, koja mu. ko i svaka,
nije van brazde. „Sramota da pokiglarljeni
Svjetnjak s kamenouljem za ribanje sgra-
djen od kotlara Pilotti u Trstu nedavno je
bio od njega prenačinjen po željama izra-
ženim od ribara na srdjele otoka Salskoga
i pokušati će se dojdućih dana u novom
obliku.
Istodobno usljed molbe hvarskoga kotlara
Antuna Kovačevića učiniti će se kušnja i
i sa povlašćenim ribarskim svjetnjakom s
kamenouljem, kog je on nazad nekoliko
godina pronaŠo, te će se učiniti i pokušaja
za sravnanje dvaju gorespomenutih svje-
tnjaka sa dosad običajnim načinom razsvjete,
biva sa luči. A. D.
50 godina sve<fenikovanja. Na 4 dojdućega
mjeseca preč. Drag. Fr. Fianchi, prepozit
Kapitula u Zadru, svetkovat će navršenje
50. godine svećenikovanja. Prijatelji i što.
vatelji pripravljaju mu prigodnih odlika
Čestito, mu! a < * :
stojte dokraja, pa neće Šibančiću biti potrebe
gibat, ni Jadinku jadat! Ima oglas: Nek kola
netréu, (a manje kandžijam opucavaju,
bilo za zgodnije.!), nek se neči-
stoćal(i»o mjestu nebaca (Sto neodrediste mje-sto gjpegodir^- sto nerekoste da se djubar
uklaj^te^to^i isti, pute,bf z razlike nepo
suste ita.), nek se paščadt u obćini zapisu,
nek se put od Krešića kuće do Mobina (malo
njj^^v&nsko presušenje !) ponapravi, zato tko
će za manje, (a oni kroz mjesto? Kamo pet
nadnica od 16 do £0 godina?) ecc. ecc. —
Rondari tu neki dan sprećali u hlad njeke
n/pćuj-ke.; To,^ pohvalno, al nek oni zanaj-^
prije ,b||4u .l?gledui pa nenastrani i čeljadi
p. ns^jmat prava za kriva, postojani,
%,netJJ?dqiu ve£er: amo! a drugu: šta mije ai^lo^ ( te. puatat da se i do dvie po ponoći pjana, i berle,Če! U čemu je ubio kriv L. M.
i( y(.;.;dosle neporocnog ponašanja, mi se j9$tex£. nemožemo da stavimo! — Ciganinu
Zftj^uo <?$rstvo, pa najprije ubio ćaću: tako
i pnt: svi su njihovi suortaČari! Mal de ne
izost^visrno: Na 26 listopada držala se je
pvdje kotarska učitelj, skupština.
Jsebi U Vam ovo učiteljsko osoblje moglo
kostur od zapisnika ! Neiztresosmo sve,
al <pqšto se razteglo rednja nam je za danas
M^fftt! Sibančić
RAZLIČITE VIESTI.
Prošlih dana u crkvi sv. Krševana u Zadru
bila jo Čedna al nježna svečanost na korist
družtva za pripomoć djeci med poganim na-
vodim. Držan je od poglavitog povjerenika'
preč. kanonika D. G. Raičevića liep govor
ovom prigodom i čujemo da se sakupila
prilično velika milostinja za istu prepleme
nitu svetu svrhu.
La scorsa domenica il in. r. P. Cosimi
de« Pilori Osservanti di Zara ha tenuto
nella Chiesa Metropolitana la sua prima
predica dell'Avvento.
Ratni parobrod „Andreas Hofer" nasukao
se kod Prevlake blizu Paga (u prošli po
nedjelnik na 572 po podne). Na parobrodu nahodio se i g. namjestnik. Netom se do-
znalo za nesreću odplovila su dva parobro-
da (Lloydov i talijanski) iz Zadra da ku-
šaju potisnut opety iz mora nasukani paro-J^ód, al ne bi moguće, te je odplovio onamo,
kako čujemo, „Albrecht" koji takodjer nije
dósle mógo opravit ništa. Red će bit zato
sve izniet iz parobroda pa opet ga kušat
potisnut.
' ' Gr. namjestnik vratio se je u Zadar.
raka) ne ide jer „primjerci" to je .množina a
sviju je drugi padež dvojine, kao dviju,
triju, te ide, „s\ihu a ne sviju. I ono „me-
tne pod zvaničmm pečatom" nevalja (ide;
„pod zvanični pečat" s razloga ut supra,
da je naime „metnuti" micateljni gl agolj
Napokon i ono „sa p ri inje raka m" čini nam
se pogriešeno, jer ili to dolazi od rieči pri-
mjerak" i ide „sa primjercim" (ali pri-
mjerci) ili je od rieči „primjerka" i tad treba
reć „sa primjerkam. To toliko da se zna
uzaptit bez pogrešaka.
„Sloboda" o državnom jeziku. U br. 144 Slo
bode ima dopis „Izpod Dinare", u kom izmed
ostaloga čitamo: „Strah me je, da se je pi-
sac i previše odao kad veli, da će i njegovi
rodoljubni prvaci glasovati za takav zakon
(mi smo uvjereni da neće. LIr. ,,K. D")....
jer da je to „temeljit zahtjev države." A
gdje vam je gospodo prokušani domoljubi...
ostao hrvatski jezik. Na njeg valjda pomet-
njom i u brzini zaboraviste. Jer, svatko
razuman koji u Dalmaciji dokida talijanski
jezik, razložno mora da uvadja hrvatski je-
zik, jedini kojim narod govori" — Pobijajuć
pako Narodni List, koji je uztvrdio da mi
nemožemo tražiti kò jezik obćenja naših
sudova sa starijim vlastima zemaljski (t. j.
hrvatski) jezik, jer da bi i druge pokrajine
mogle to zahtjevati, pisac opaža: „ Dakle,
za to da drugi nepostignu tako lahko što jih
po Bogu i po pravu ide, mi ćemo se prvi
odreći onoga prava, kojeg nam djedovi bri-
žno Òuvase, za koje oni toliko krvi lievaše. U
toj misli leži već i preveć kriterija za zločin
ne samo proti samu sebi, već i proti drugim,
koji su s nami u sličnom položaju. Pa tako
da se radi za samostalnost i cielokupnost
Hrvatske!? Ali Bogu hvala, da baš nije
sve takimi.... kriepostmi okuženo Kat.
Dalmacija u vodnom članku obširno razlaže
i oštrimi ertami riše pogibelj uvadja-
nja njemačkog jezika u sudove, te zaklju-
čuje, da narod neće sliedili Narodni List
onamo kamo je zagazio.,, Dopisnik zaklju-
čuje, s. jpreporukom : „Pravi otačbenici, Hr-
vati, neka se priokupe, pa neka počmu
svojski raditi na Čisto narodnom hrvatskom
programu Vremena su preozbiljna i naša
radnja mora prema tomu biti udešena".
(Natječajni oglas pisan je jedino hrvatski:
znak da je to jedini ondješnji uredovni je-
zik. Evala! Ur.)
S mora. Iz Montevidea javljaju 25 st., da
je b. Errante uzet pod navo za N. York—
Bark Angele, et Camille, k. Krstelj, iz St.
Nazaire put Quebecka, doplovio je u Pictou
sa štetama, — Brzojavljaju dne 25 st. iz St.
Michael's (preko Lisabona): bark Urano,
k. Haračić, iz Pensacole put Dortrechta do-
plovio je ovdje dne 15 stud., probila mu voda,
polomljena mu paluba, izgubio jedara,
koso jedrilo, papafig i imao još mnogo dru-
gih šteta; — od potrebe je da izkrca trgovinu
B. Antonietta S., iz Baltičkoga mora
put Bordeaux bio je popravljen u
Bremi, te je odjedrio — UN. York doplo-
vio je dne 13 št. b. Pelješac, k. Buntjelić,
izgubiv nešto jedara. — U Cadix doplovio
brik Paolina S., k. Tonello, iz Huelve je
put Newporta, voda mu je za
prodrla a sisaljska mu je jedna
te mu je izkrcati teret.
(>IPr;nìan*o viest, da su na 3 ovog mjeseca m >QWtt (mjesfo naprot Budve, gdje je
avibpja pirio ustanak) pucali na žan-
,pastvo je. s toga, što je neki
git^o pomoć u žandara, kad Pobo-
^^i.nijesia,,,l}tji$H dopustiti, da jim pečate
fcfltj^ 3a>ra^UVi« Žandari su svi zdravi; je
^l^^.^jjàmn ^ranjen, nezna se.
:oMda,:;će ^it .vise toga ..uz ovakovu po-' tova se do sada dolje tjera.
Bibliografija. Primili smo sa zahvalnošću
iztisak propoviedi držane od m. p. D. M.
Ivćevića u crkvi sv. Frana u Zadru na 14
prosinca 1862, prigodom svečanog trodnevja
na čast sv. Japanskih mučenika. Propovied
je bila obielodanjena tu skoro u Spljetu a
posvećena je Maloj Braći u Zadru.
Hrvatski paviljon na tršćanskoj izložbi
kupio je barun M. de Morpurgo za nizku
cienu od 2000 fior. Paviljon, ta najdivnija
sgradja tršćanske izložbe, kako ga zove ta-
lijanski Cittadino, ostati će tu gdje stoji.
.^jpi^u #am iz Bpke Kotorske, da prieki
JljmffitWh koji je imao na 1. dojdućeg
sječpja;pre§tatij bio je produljen za šest
Mjeseca.
ičarj-pisari. Čujemo da će zadarski
cari -pi sari poslati molbu na
^ap^gt^tvo. pravde glede uredjenja njihovih
to bilo od potrebe i pravo,
.j^pijul (Jrzav^, nebi ni financijalno u tom šte-
^p.y^Ia^.ltó. mislipio, da bi se njihova molba
#zeti u iobzir, a kad izadje predlog
.ptp^/zastup^čku kuću, da će i naši zastup-
.pici.U.prilpg glasovati.
FUplqgija u uzaptu. Tiskanice kojim kot.
poglavarstvo dojavlja uzapte, sudeć po har
m}, nove su, ali sudeć po filologiji ni-
jésu, vele to^ne. Na pr. prve dvie rieči:
-BiySi odlučen w uzapt, na mjesto bivši od-
lučeno.... uzaptit i t. d., ne zvone nam, reko
t)( ^aat. ;^akićenović, na uho. Bilo bi dobro
izpustit, po našem mnienju, iz obrazea
i rieč „današnjeg" (lista), jer dogodi
se koji put (jednom namaa, jednom „Nar. L.tt)
da uzapt bude ovršen sutra dan, pa onda
ono „današnjeg" nije na svom mjestu. 1
rieč „član" (ak) bilo bi dobro izpustit iz
obrazea il umetnut što drugo, jer koji put
biioe uzapćen koj dopis, a koji put, kako
evo nama i koji odpis. Pogrešno se u ti-
kanici rabi i predlog u, jer tu se kaže :
8da se ponese — tajnik — (bolje bi bilo : da
"odje) u istoj Tiskarniei", a, bud je ponieti
Pjcateljni glagol ide tužiteljni padež, t. j.: m istu Tiskarnicu". I ono „sviju" (primje-
Ustaše. Bečkim novinama pišu, daje vlada
razpisala nagradu na glavu ustaškoga voj-
vode Stojana Kovačevića od 100 dukata.
Ujedno da se lično opisalo 26 hercegovaca
i jednoga crnogorca, te tri stanovnika iz
Kamena (vrh Novoga), i na svaku glavu sta-
vila nagrada od 20 dukata. Na posljedku
izdala se zapovied, da se uhite 119 osoba,
koje su osumnjičene da su učestvovale
ustanku.
Piše „Slovinac", da je bila odkupljena u
Crnojgori jedna dubrovačka zastava, oteta
od Crnogoraca početkom ovoga vieka. Za
stava bi darovana dubrovačkom muzeju.
Činovnici: Podživinar u pukovniji prateža
br. 1. Franjo Glockner u Aussigu imenovan
je od namjestništva kotarskim živinarom
kod političkih kot. oblasti u Dalmaciji.
Usljed zaključka Spljetskog Obćinskog Vie-
ća, otvara se natječaj na pokriće sliedećih
mjesta kod Obćine:
a) Na mjesto tajnika su for. 1500 na go-
dinu ;
b) Na mjesto blagajnika su tor. 1200 na
godinu ;
c) Na mjesto upravitelja pisarne su for. 650
na godinu;
d) Na dva mjesta pisarne činovnika su
for. 540 na god.
e) Na mjesto tehničnoga činovnika su for.
900 za godinu;
f) Na dva mjesta poslužnika su for. 300
na god. i livreu.
g) Na mjesto stalnoga liečnika sa plaćom
od for. 1080.
h) Na mjesto obćinske primalje sa pla-
ćom od for. 200. na god.
6 palaca
izštećena,
Novije s mora. Iz N. Yorka brzojavljaju
dne 30 proš., da seje vatra, porodivša se u
nekoj čistionici kamenogulja, prihvatila b.
Phison, k. Kosulić, i prouzrokovala nu okò
400 dolara štete. — lz Marsilje pako brzo-
javljaju dne 2 tek., da seje b. Lauro, kap.
Miletić, iz Novoga put Marsilje, nasukao u
zalievu Palmas (Sardegna). Brod je u sa-
sviem lošem položaju, a i vrieme je loše.
Quanto sieno state patriotiche, checché ne
dica il D., le osservazioni del nostro arti-
colista X. sul prestito Comunale di Zara lo
prova l'eloquentissimo „Insinuato" sotto-
scritto da tutte le notabilità del luogo ed
elevato all' Ecc. Giunta appunto con preghie-
ra di non confermare il deliberato del Con-
siglio Comunale.
svjetlosti, svietli se svu noć. Isti se učinak
postizava metnuv ga jednostavno da visi o
razsvietljenoj strani. U večer postaje svietao.
JU
Quest' oggi a mezzogiorno è morto il fab-
bricatore di rosolii e cons. comunale di Zara
Nicolò cav. de Luxardo.
lJredplale. U dojdućem broju prijavit
ćemo zadnje priposlate nam predplate.
— Molimo po stoti put dužnike da nam
ne8tvaraju neprilika svojim nedičnim
obiranjem oglušafca. Proti nekim sino
već sudbeno započeli ; a koje još naj-
uztrpljivije Čekamo molimo ih da, ne
zlorabe našu dobrotu ; jer i nje će inače
brzo zapasti ista sramota. Čemu
okorjelo tražit?
Zahvala.
Nella ricorrenza delle Feste celebrate ai
24, 25 e 26 del corr. mese pel settimo cen-
tenario della nascita del serafico Patriarca
S. Francesco d' Assisi in questa nostra chiesa
di S. Antonio, essendosi i cittadini di Pera-
sto adoperati colla più nobile gara perchè le
feste riescano splendide, i sottoscritti si cre-
dono in istretto dovere di esternare ad essi
un cordiale ringraziamento.
Anzi tutto ringraziamo il m. r. paroco Don
Marco Tomičić, il quale celebrò le sante fon,
zioni; quindi lo spettabile consiglio comu-
nale e l'i. r. comando militare che si com-
piacquero d'intervenire alla solennità. Un
grazie eziandio al sig. Giuseppe Pontizza or-
ganista della parochia ed ai cantori, che ese
guirono una divotissima orchestra.
Grazie infine a tutti i nobili e pii Pera-
stini, i quali colle loro offerte e prestazioni
concorsero a decorare l'interno della Chiesa
ed alla sera del terzo giorno illuminarono
sfarzosamente tutte le loro case.
Il Signore ed il nostro S. Patriarca ren.-
dano a tutti il premio della loro distinta
pietà e divozione.
Perasto, S. Antonio, 27 novembre 1882.
Na obznanu pomorcima. Plivajući znak,
koji označuje greben na sjevernom ulazu u
porečku luku, koji je izmed ostrvica S. Ni-
kola i Barbaran, bio je uslied oluja odnesen
od mora i bilo je naredjeno da se postavi
novi. — Bila je postavljena nova lučka svje-
tiljka lećastom spravom na rtu sv. Nikole
od Maslinice, na zapadnoj obali otoka Šolte.
Svjetlost je stalne biele boje sa crvenim iz-
sjekom, čiji zrakovi dopiru preko ostrvice
Balkon i 200 metara na istok ostrvice Kami-
čić. Svjetionik je 15 met. od mora. Svjetlost
je na 7 3 metara od zemlje a 10-5 m. od
oplime. Svietli na 3 milja daleko. Brodovi
koji žele poći ia Soltanskoga konala u Ma-
slinicu moraju paziti, da rečeni svjetionik
razsvietljuje i tiesni i plitki prolaz izmed
Šolte i grebena Zelebanjak, te da izbjegnu
taj prolaz proći jim je izmed Zelebanjka i
Stipanske. •— Na rtu Bat, pri ulazu u rieku
Neretvu (prvi rt u sjever rta Višnjica) po-
stavljena je nova svietiljka sa stalnom bielom
bojom, sa dva izsjeka sa crvenom bojom,
koji označuju ulaz i izlaz luke Tollero —
Postavljena je i nova svjetiljka scrvenom stal-
nom bojom i na greben Montecucoli, koji
pada na lievo kad ulaziš u Kleksku dragu.
Tršćanska bursa. Napoleuni:9A9 — 9.47 V2;
dukati : 5.63 —5,61; london : 119.35 —
118.85; bankonote taUj: 47 — 46.85 ; doho-
dak aust. u papiru: 76.45^— 76,65.
Imenovanja u trgovačkoj mornarici. Ug. po-
morska vlada na Rieci imenovala je kape-
tanima na dugoj plovitbi u trgovačkoj mor
narici poručnike: Kosulić Vjekoslava p. I-
vana i Jerolinčića Antuna Matina iz Maloga
Lušinja ; Randić Bartola Tomina iz Kostrene ;
a trgovačkim poručnicima pomorce: Kar-
lović Ivana Josipova, Margan Ivana Lo-
vrina i Soić Mata Andrina iz Kostrene, te
Marušić Vieka p. Franja iz Osprica.
Jalofotograjija (od „ialos", što u grčkom
jeziku znači staklo) nova je uporaba svjetlo-
pisa na staklu. Osebnost, s koje je riedak
i interesantan ovaj sustav i s koje može
postati koristnim u kućnoj porabi, jest, da
s njim možeš dobiti predmeta, koji se svietle
u tami. Vidjela se svjetlopisna obnova Van
Dyckova križa, priredjena jalofotografijom
od mletačkoga svećenika Vjekoslava Galim-
bertia, koji sad stanuje u Milanu, u ulici
Vittoria br. 1. Metnuv ovaj križ za nekoliko
trenutaka pod upliv sunčane ili raztrkane
svjetlosti, ko i pod upliv zraka izvirućih iz
svjetloga izvora i podosta jaka, kao n. pr.
plinove i kamenouljaste svieće; te prenesen
za. *imv.u tamnu sobu, blistžL 8?
svjetloscu čuđnovita učinka. Kad W vise
1 Religiosi Minori Riformati.
Plovilba ausl.-ug. brodova.
Anversa: odj. 28 stud. Ruben, k. Savol-
delli, Cardiff. Avana: odj. 10 st. Nada, k.
Medanić, N. Orleans. Baltimora: doj. 17
st. Draga D. Cartagena: doj. 23 st. Em-
pireo. Cette : odj. 29 st. Metta, k. Nikolič,
Mesina. East London: doj. st. Dante.
Gjenova: odj. 29 st. Maria R., Randić,
Rieka. Kingston: doj. 6 st. Josipa Brozo-
vić. Lisbona: doj. 27 st. Contò Geza
Szapary. Plymouth: odj. 28 st. Padosà,
k. Večerina, Baltimora. Quebec: doj. 12
st. Angele et Camille. (i
capisi „K. D."
(X g. O. V. — Šibenik — Pogledajte u 0(1-
pise predj. br. (ovo je bilo zgotovljeno prije
nego nam slična točka ostala..... zaplienjena: bio o-
govor rad kašnjenja). Prvo dopustite da upotrebi-
bimo: jer je posve vriedno. Drugo ako baš želi-
te preinacit povralit ćemo vam netom nam prijavite
Vašu želju. Srdačan pozdrav !
Ò. g. X. — Metkovići — Bi odposlato. Neklo
nite duhom. Vam nema tomu uzroka. Amo pp}«
ide po onoj našeg junaka izpod Snji : klanci jadi
kovci, al i srce runjavo !
"Stabilimento Pontifìcio di Sacri arredi"
Č g. Jozipu adorerà u Italiju
u No varu.
Barjak što nam ga spremiate, upra-
vo je plemenit. Izvrstna radnja, zlatno
vezivo, prilična ciena, svakomu je preu-
godan, rad šta Vam na ime Bratov-
štine Pres: Sakramenta zahvaljujem
najsrdačnije, uz želju neka bi Vas do-
bri Bog usrećio da mnogoljetno svako-
vrstnim crkvenim ruhom, na obće za-
dovoljstvo i druge naše riznice ob-
Škrbljivali.
Na Metkovićim dne 23 stud;
Ante Glušćevič.
,J>. Ivo Prodao, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. kralj potvrdio je zakon kojim po-
rezne obćine Bogetić, Čitluk, Lukar, Ma-
tase, Mratovo, Oklaj, Poljane, Razvadje i
Soknovci odciepljene su od Knina a stapaju
se u novu obćinu imenom Promina.
N. V. carica Marija Ana darovala je 100
f. družtvu sv. Vinka u Zadru.
Siamo interessati dallo spett. C omi tato
generale dei Congressi generali cattolici in
Italia a pregare tutti coloro in Dal mazi a, i
quali si fossero adoperati a raccogliere of-
ferte per il decoramento della Cripta ove
giaciono le venerate ceneri dell' angelico Pio
IX — (Vedi la „Katolička Dalmacija" n.r
47, anno corrente) — a voler quanto prima
rimetterle al co mi tato medesimo in Bologna,
onde possa chiudere i conti e dal complesso
dell' im porto raecolto, stabilire i ristauri da
farsi.
U čem dakle sloboda f! Kad promislimo,
da nam je temeljnim zakonitu Države za-
jamčena sloboda rieči i razsudjivanja, u
granicam pristojnosti i zakona, koje mi ni
rad svog osvjedočenja ni rad programa ni
jesmo kadri prekršit, a kad promislimo u-
jedno da nam je pet puta zasebice list bio
zaplienjen i u dva zadnja puta na deset
mjesta, pitamo se u čudu: u čem dakle
sloboda?! Valjda u mucanju? U izkrivlji-
vanju fakta, u podmuklom il u očitom bu-
njenju? Jer, iztičemo neizmierne po državu
zasluge naroda i svećenstva, da se bolje u-
vidi kako je nepravedno uzkratit im zako-
konito napredovanje i razvijanje: zaplienje-
no nam s kraja na kraj; dokazujemo da u
tiskanicam za prijavu uzapta ima dvadeset
ne Bog zna kakvih nego filologičkih pogre-
šaka : zaplienjeno i to; rabimo izreku u
drugim novinama tiskanu a nama zgodnu o
progonstvu vlasti: zaplienjeno; odgovaramo
dopisniku u Šibenik, da smo i mi od nje-
gove, da je red branit čast i dostojanstvo
svećenstva: zaplienjeno. U drugom broju
neznajuć kako drugčije tumačit to stezanje
najnaravnije slobode (si. Državno odvjetni-
štvo ima drugo mnienje, i mi ga poštujemo,
baš po temeljnim zakonima, al svakomu
svoje, dakle i našu slobodu nama) to ste-
zanje pripisujemo povoljnom pojavu, naime
jakosti kat. hrv. stranke: i to ne valja!
prenašamo nešto iz utoka na ministarstvo,
navadjajuć nepobitna fakta i paragrafe, i t,
d.; i ta nemože nam da primi pasaporat;
kažemo napokon da iz Zadra odašilju se
Jbvješća nama protivna, jedino zato jer ho-
ćemo da ostanemo nezavisni od ulagivanja,
a zavisni jedino od svoje dužnosti; i tu se
nahodi mana, te i to nam zapiienjemo! Mno-
gi se snebivaju videć toliku revnost, neki to
tumače kao neko progonstvo proti mrzkoj
čistoj „hrvatištini i popov:;tini i fratarštini".
Mi nekažemo ni jedno ni drugo ni treće al
se i mi čudom čudom. Ima gnjila, i u na-
šoj Danimarki. A odkle riba smrdi?
Pišu nam iz Kotara: Kako javiste u zad-
njem broju, amo močvara iz obila, da se
iz kuće ne možeš maknuti. Livade, oranice
vinogradi, u jednu rieč, polje sve pod vo-
dom. I ove će godine, sve mi se čini, do
Božića: Kraljevicu Marko; od Božića: jaoh
moja majko. — Zivilil
S Mm Vis. Vlada ima posla f Vis. Vlada
zanijekav ustanovljenje prve u Dalmaciji
„Kat. hrv. tiskarne" metla se je u supor ne
sa „Kat. Dalm." nego sa onim narodom i
svećenstvom kojima ona služi glasilom, i
koji nijesu primili nit su mogli primit ra-
vnodušno tu vrst pljuske na njihovo vedro
lice.
Utemeljitelji „kat. hrvatske trak." to su
sve odlične osobe, koje su il izabrane kao
zastupnici naroda il su rad svog položaja
kao naravni narodni zatočnici.
Tomu za dokaz dosta nam je spomenut
broj i stališ onih vrlih sinova naše domo-
vine koji su djelom doprinieli da se ostvari
plemenita, napredna zamiso o „kat. hrv. ti-
skarni".
Učestvovali su osim biskupa (od kojih i
jedan sam, ako učen i pobožan, Austriji o-
dan a do krvi narodu vjeran, vriedi koliko
ciela pokrajina): do petnaest kanonika, pe-
deset prostih svećenika, dva liečnika, četiri
načelnika, pet doktora u zakonitu, osam, tr-
govaca, četiri samostana, dva viša zavoda,
deset profesora, osam, zastupnika, Šestdeset
dušobrižnika.
Kad se uzme u obzir, da su ovo sve o-
sobe po izbor i da ih je iz svih važnijih
stališa, pa se promisli da ih je, na ovako
malenu prostoru i malo brojnu pučanstvu,
ipak na stotine, i kad se uvaži da je sve
dobrovoljno, i kad se uz to uvaži "veliko
domaće siromaštvo i, gdje materijalno uče-
stvuje jedan, tu da se može kod nas reć
da pri ovakim uzvišenim vjeri i narodu ko-
riš tnim i dičnim podhvatim, učestvuje ih
srcem, oduševljenjem deset; očito je da se
može bez ikakva prećerivanja uztvrdit, da
je tu cielo svećenstvo i cio narod učestvovao.
Privr. uč. na Lastovu Ferd. Mascarelli de
Monteverde bio je imenovan pravim učite-
ljem kod iste učione.
maciji od god. 1848-1882, od. M. Pavlino-
vića.
4.) Hrvatski Bogoslužbenik" priredio O.
S. I. —
Gosp. B. Brozović, odvjetnički kandidat u
Senju, 19. kom. knj. „Ljepota povod Stra-
hota" i 10 kom. knj. „Hist. razvitak naro-
dnog gospodarstva".
Slavna „Matica Dalmatiska" u Zadru
„Narodni Koledar za god. 1883".
Primismo takodjer „Viestnik kluba inži-
nira i arkitekta" u Zagrebu, uz risarije.
Od upravljenih molba na mnoga gradska
zastupstva i obćine, sjetiše nas se, slavno
grad. zastupstvo grada Senja sa pod porom
od 25 for; i slavno grad. zastupstvo grada
Požege sa 10 for. — Srdačna hvala.
Osobito nas podupiraše „Matica Hrvatska"
u Zagrebu, od koje primismo velik broj po
njoj izdanih knjiga. —
Uz to nam slahu cielo vrieme od postanka
družtva bezplatno svoj list slavna uredni-
čtva:
„Narodnih Novina", „Pozora", „Šumarskog
lista" i „Napredka" u Zagrebu; „Narodnog
Lista" u Zadru; „Slobode" na Sušaku; „Naše
Sloge" u Trstu,
Svim slav. uredničtvom pomenutlh listova
najtoplija hvala za ovu godinu, te se pre-
poručamo za buduću.
Preporučujuć ovom zgodom „Zvonimira"
rodoljubnoj požrtvovnosti Hrvata, čast je
podpisanim izraziti ovim u ime hrv. akad.
družtva „Zvonimira" u Beču svoj gospodi
darovateljem najtopliju zahvalu.
Beč, 12 prosinca 1882.
Za odbor Zvonimira :
predsjednik:
Ant. Biankini
tajnik:
Vatroslav Brlić.
Od 1. sječnja 1883 biti će stavljene na
prodaju nove biljegovke, osim onih za no-
vine od 1-2 novč. Koncem sječnja 1883 sa-
dašnje biljegovke neće se moć više rabit.
Primamo iz Komiže, 14 prosinca: Skoro
su dva mjeseca, da su se ovdješnje pučke
učione otvorile. Kod ženske učione prazno
je mjesto upravljajuće učiteljice, te je za-
čudno kako je u ovoj varoši, koja broji
preko 4 hiljade duša, ženska učiona za tako
dugo vrieme obskrbljena samo jednom uči-
teljicom. Pučanstvo je uzrujano, jer škola --
kako je očevidno -- trpi u velike.
Zaklinjemo za sada visoku Vladu, da bla
goizvoli čim prije nadopuniti prazno mjesto
kod ženske ovdješnje učione, eda se liepe
koristi pučke prosvjete ne gube ni malo.
Natječaji: za uprav, učiteljicu u Milni, za
učitelja u Prasnicam, za pod učitel ja u No-
vom kod Trogira, za učitelja u Bobovišću.
Tršćanska hursa. Napoleuni: 9.49 — 9.51;
dukati: 5.60 - 562; sterline: 11.89— 11.91;
london: 119.15 — 119.75 ; bankanote talij:
46.65 — 46.95; dohodak u papiru-. 75.25
75.50.
je u njegovoj poslanici Flavijanu pisanoj
izjavljeno. „Odbacivši, on veli, braćo pre-
draga, drzovita prepiranja protiv bogorana-
„dalmutoj vjeri, neka ušuti oholo nevjerstvo
„zašlaca. Ne budi prosto braniti što nije
„prosto vjerovati, dočim mojim pismom Fla-
„vijanu upravljenim, na temelju svetog
„Evangelija i po nauku proroka i apoštola
„najpodpunije i najjasnije bilo je označeno
„što pobožno i iskreno treba izpovjedati ob
„otajstvu Upućenja Gospodina našega Isu-
„krsta" *). Rekao sam da svojom poslanicom
Leo označiva Sinodu pravac, a to 011 isti
kaže u pismu upravljenu Pulkeriji : „ Datis
ad venerabilem Synodum congruentibus scrip-
tis, guibiis fraternitas advocata cognosceret;
quarn jormam servare in hac dijudicatione
?ratres cH rejecta penitus au-
us inspiratam,
t; nec liceat
undurn Evan-
.-•ticas voces,
: Jcidigsime
Flavianum
^u ae sit de
•isti pia et
Primamo iz Beča od si. Hrv. akad. Dru-
žtva „Zvonimir" : Na naš poziv, koji upra-
vismo u ime hrv. akacl. družtva „Zvonimir"
na hrvatske rodoljube, da nas po mogućno-
sti podupru budi novcem budi knjigami, da
si uzmognemo knjižnicu i čitaonicu osnovati,
sjetiše se i priposlaše nam nadalje:
Slavno uredništvo „Narodnog Lista" u
Zadru sliedeće knjige:
1.) Godišnje izvješće velike gimnazije u
Kotoru.
2). Besjeda na seclamstogodišnjicu Sv.
Franje Asižkoga-od. M. Pavlinovića.
3) Misao hrvatska i misao srbska u Dal-
debere,t" (Ep. 75. c. 1). A da je Leo sbilja
svojom poslanicom upravljenom Flavijanu
razumjeo udariti Otcim pravac, od kog se
nebi smjeli odalečiti kao od vjere jur utvr-
djene i 0 kojoj daljneg prepiranja nema, to
se vidi iz toga što je on osvjedočen bio da
je Bog po njemu vjersko pitanje riešio, de-
firmao, kako se sam izraziva u pismu u-
pravijenu Teodoritu; a još bolje iz toga što
prije sabora dvakrat pisao je caru Marcijanu,
moleć ga i zaklinjuć nek nipošto nepripušta
u Sinodu prepiranje o vjeri, 0 kojoj već
nikakva sumnja ncpostoji 1).
Sto se iz toga dade izvesti, mi nećemo
ovdje raz lagati. Nama je dosta za sada kon-
statirati ton vrhovne oblasti, što diše iz po-
stupanja Leonova u tom poslu.
(Sliedi).
Molimo čč. naše predbrojriike,
da nam izvole sto prije namirit
zaostale predplato ako još nijesu
izvršili to dužno djelo, a koji su
u redu s upravom našega lista,
molimo ih nek podupru i unapried
svojom liavremnom i točnom pred-
platom list koji hoće i mora o-
stat svedj nepomično na svojoj sta-
zi, 11a braniku katoličke vjere i
hrvatske domovine. Uz to nek 11 am
je svima bez stida i bez straha
u dno srca i na vr h djela jedino pra-
vo usrećitjuce geslo našeg zavičaja:
Katolička Hrvatska: divna sinte-
za pravog domaćeg rodoljublja i
kršćanske nezavisnosti.
Pošić; 13 Solerte. Marsilja: doj. 12 pros
Tea; To ni na II.; 14 Vinka. Newport
Mon: odj. 10 pros. Prelucano, k. Vladiško-
vić, Rieka. Nizza: doj. 13 pros. Grad Za-
greb. N. York: doj. pros. Sara ; 2 Trap-
pano; 4 Isaac; —• odj. 4 pr. Venere, k.
Sforzai, Carigrad. Philippeville: doj. 6
pros. Don na. Pensacola: doj. 25 st. Osmi
Dubrovački. Scilly: odj. 15 pros. Mari a
T.. k. Mikul ičie, Birkenhed. Sira: doj. 3
pros. Adamo. Smirne: doj. 20 st. Boli var.
Teneriffe: doj. 29 st. Mirto.
Ođpisi ,,K. D."
Platili:
do konca lipnja god. 1884: preč. D. lv.
Vidović;
do konca g. 18831 m. p. O. Bi. M. Ku-
lier, mm. pp. Benediktinke na Hvaru, preč.
Dr. Jur. Pulić, m. p. D. A. Zanela, č. g.
J. Petrić, preč, D. M. Pavlović, veleč. Sa-
mostan Dobri u Spljetu ;
do konca lipnja g. 1883: m. p. O. Jos.
Matić — Stuparić, veleč. Sam. sv. Križa u
Zivogošću, preč. D. N. Krpetić, m. p. D.
P. Gabrić, veleč. Sam. Dominik u Šibeniku
m. p. D. Jos. Baket;
do konca ožujka god. 1883: m. p. D. M.
Nekić;
na račun g. 1883: č. g. P. Lorini f. 3,
m. p. O. J. Lović f. 1 ;
na račun g. 1882: m. p. D. I. BraŠić f,
7, D. Š. Meštrović f. 2 ;
do konca g. 1882: m. p. D. P. Perić, O.
L. Uccellini, D. I. Mirić, D. N. Allegretti,
D. A. Piasevoli, D. N. Zurić, D. Jos. Delfin,
D. P. Bilić, D. A. Benzia;
do konca god. 1881: m. p. D. VI. Kara-
vani ć 5
na račun god. 1881 : m. p. D. S. Vladi -
slavić f. 5.
') „UndP- ^r ipsum l). N. J. Christum . . obtestor
et obsecr?' -.cmentinm vestram ut in praesenti Sy
nodo a! qoam beati Patres nostri ab Apostolis
^aditam praedicarunt, non patiamini quasi
d^kSri retractari" (Ep. 73. c. 2).
Plovilba ausl.-ug. kodova.
Ađelajde: doj. 14 pros. Genitori rl L ara -
bochia. Alicante: doj. 6 pros. Ukraine.
Bajona: doj. 14 pros. Germana Antonio.
Barcellona: doj. 12 pros. Catina. €a-
gliari: odj. 12 pros. Regolo, k. Polić,
Bordeaux; Carmela, k. Polić, Sables d'O-
lonne. Carđilf: odj. 13 pros. Hiperion.
Carigrad: doj. 6 pros. Reu; - odj. 2
pros. Ida Maggiore, k. Medini, Dubrovnik;
4 Obilić, k. Damjanović, Mali Lužini ; Zviez-
da Mimbelli, k. Dobrilović, Marsilja; 5 Jo-
sip Župa, k. Štuk, Marsilja; 6 Milica, k.
Oetković, Gibraltar. Carmeti: odj. 17 list.
Viola, k. Marelja, Marsilja. Cette: doj. 12
pros. Slavomir. Chittagong: odj. 11 st.
Melchiore Vidulić, k. Vidulić, Jamaika. Co
Ion: doj. 16 st. Grant. Đunkerque: odj.
7 pros. Plutus, k. Bolmarčić, Gardiff. Gje-
nova: doj. 12 pros. Guido. Lagos: doj. 7
st. Novi Glas. L!sab0n: doj. 10 pros. Tilde;
C. g. — ć — pokrajina — Zajednički prij,
I). V. Brčić nahodi se od malo dana a Zadra kao
pomoć., kod crkve sv. Š., a D. A. P. u prijašujem
mjestu. Gdjd je C. rieznamo jer se ne ogiasnje a
'ist neprima. Kad će ona druga vrst pisma ovamo ?
Č. g. D. J. M, — Kim — Nnjsrdaćnije zahva-
ljujemo i odpozdravljamo. Adresu promienismo, po
naputku. Doznaku došle heprimkmo. Ili je gdje u:
Italiji zalegla ? Nebi bilo prvi put...... popovsko
im ide od srca.
Ć. g. Zagorac - Hvala na dopisu, Da smo
Vam preporučeni unapried.
C. g. — o — Hvarski kotar — Odposlasnto:
ciena uk. nove. GO. Srdačan pozdrav.
C. g, D. A. B. — Donje Selo — Dragovoljno
ali molimo neznacite nam željeni broj, jer je, u
koliko se siećamo više krat ob onom predmetu
bilo govora u našem listu.
C. g. — r. — Središnja Dalmacija - Evo Vam
ugađjamo, premda je i bez ovoga očito da je pitanje
0 tisk. obće pitanje. Nego u neku dobro ste
svjetovali, jer nek se zna da se inauditum neće
pustit. Zdravo!
C. g. D. M. Gović — lugari — Vi nedugnjete
ništa za tek. godinu, pače li. 3 i bit će namirena
1 sva g. 1883. Da bi Bog dao da Vas svi slie-
dom sliede u točnu pred plaći vinj u: prištedilo bi
nam se polovicu muka. Srdačan odpozdrav!
0. g. A. N. — Metkovići. — Pitali smo za
obaviest i rekoše nam preko ć. g. L. Negov. da
PP. 00. Is. nemaju za nižu cienu. Poskupile su,
nadostaviše, po odredbi Č. g. spisatelja, koji inače
da bi bio štetovao.
Č. g. 0. Stj. Bi — Spfjet, — Liepa hvala !
Življe!i !
C. g. Kuk. — Vrhgorac. — Pošlo neprimismo
glasa na priv, pismo, obznanjujemo Vas ovim da
smo primili, zabilježiti, i 11 svoje vrieme i u listu
javili. Zdravo nam !
Č. g. Aut. VI. — Zla ti u. — Namireno uf su-
pra. Srdačan pozdrav !
Č. g. D. Andr. Ostojić.
po Vašoj želji.
Č. g. 0. J. L. — Vinjane. — Zabilježismo da-
nas. Srdačna hvala. Ostalo, ako Vi hoćete, po šiji te
na naše troškove natrag, jer nam baš nekih sve-
zaka poinanjkalo. Bog Vas pozivio 1
Č. g. 0. D. P. — Šibenik. — Predalo. Do
vidjenja !
C. g. D. A. Ben. - Pag. — Evo danas ogla-
šeno oboje. Srdačna hvala na ćest. Na mnogo ljeta!
Brač. Nek bude
govorni urednik Tiskara u Ivana WofiitzN.
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui ?
est caput Christus.
(S. Paul. Bpli. IV. 13.) <
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Dco, in ilics alacriler opcrara Veslram impcnsuros in luenda satoari
Religionis amore et in vera-fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače
' 'J
Bnl!' nni(BfSqiie in
SeDalmaeije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Gpis. XVI. ad Dam.)
liv let i nre«ll»roJl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — l'o ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojlm biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i r.a nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novo. redak. Objave na X strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 100 Zadar, Četvrtak 28 Prosinca 1882. God. XIII.
I đojđući broj radi blagdana
ođgodit nam je za tjedan.
Austrija, Njemačka i Ruska.
— Odkad je ruski ministar za izvanjske po-
sle, Giers, krenuo iz Berlina i "VVarzina
put Italije u pohode kćeri, da se na po
vratku prorazgovori i u Beču, novinstvo
triju sjevernih carstva stalo voditi čudnovatu
borbu uvodnim člancima, službenim priob-
ćenima i brzojavnim viestima. Predmet je
je toj borbi s jedne strano njemačkoaustri-
janski savez a s druge oboružavanje Rusije.
Borbu je zanajprvo zapodjela kolonjska
K'ol. Zeitung, koja kažu da je u ovom po-
slu bila nadahnuta; jer, nadovežuju, kad se
Bismark pripravlja na djelovanje, tad za-
najprije započme objelodavanjem diploma-
tičkih spisa. I sbilja prvi članak kolonjskoga
(već brzojav javlja i drugi) bavi se sa austro-
njemačkim savezomsklopljenim nazad tri go-
dine u Beču, kad je Bismark pohodio au-
strijanskoga Cara. Članak odkrije nekoliko
novih okolnosti.
Evo toga članka:
„Najvažnji dogodjaj posljednjih godina,
koji je, odkad se sbio, vladao političkim po-
ložajem Evrope, jest savez sklopljen g. 1879
izmed njemačkoga carstva i Austro-Ugarske.
Mi smo tvrdili da se je radilo, ne o prostom
zapisniku, podpisanom s jedne strane od
Bismarka a s druge od Andrassya i Hay-
merlea, dali o savezu po svim pravilima
sklopljenu, sa podpisima cara Wilhelma i
i Franja Josipa. Bio je označen dan 15 listo-
pada 1879 ko dan u koji se sklopio taj
savuz. Sad pako, formalno sklopljenje sa-
veza od nedavna bilo je potvrdjeno od pri-
obštajfi., koji su imali službeni oblik i bu-
duć da stvar nisu zanijekali ni u Berlinu
ni u Beču, držati nam ju je istinitom. Mi
smo danas u stanju doznati stvari, jamčećza
točnost, koje potvrdjuju da obstoji savez po
svim pravilima.
Znamo da je savez izmed njemačkoga
carstva i Austro-Ugarske bio sklopljen za
opredieljen rok, biva za pet godina. Traje
dakle do listopada 1884. Ali bud se je pri
kušnji pokazao izvrstnim (savez) i obećaje
i u buduće toli veliko jamstvo za mir oba-
dvaju carstva, može se računati na prođu
ljenje istoga.
Savez je obranbeni a jezgra mu je: da
ako jedno od dvaju carstva istodobno bude
napadnuto na dvie strane, drugo je carstvo
dužno da mu pomogne. Ovo je za stavno
najjača zaštita, koju možeš suprotstaviti
svim mogućim francuzko-ruskim izaziva-
njima. Takov savez izmed Istoka i Zapada
toli je ne vjerojatniji, u koliko je protu-sa-
vez već gotov čin. U ostalom savez neiz-
ključuje da jedna država pomogne drugoj,
i kad bi bila napadnuta i samo a jedne
strane. To odvisi od okolnosti.
O ugovoru ovoga važnoga saveza dozna
jemo novih potankosti. Zna se koliko je
stalo truda, dok se navelo cara Wilhehna
da ga podpiše. Knez je Bismark bio dovršio
dogovore u Beču s austrijanskim ministrima
u prisustvu cara Franja Josipa, ali nije
mogo osjegurati da će mu poći za rukom
sklonuti svog prejasnog gospodara da prista-
ne uz to. Stavio je pitanje njegovog kan-
čelirskog mjesta. Čitalac će se spominjati da
je grof Oton von Stolberg-Wernigerode pošo
u Baden-Baden, gdje se tad vladari nalaz,nhu,
da dobije Carevu privolu. Tvrdi se da je
knez Bismark pomogo grofa pišuć svakog
dana caru i pridodajuć svakomu pismu
mali „promemoria". Ti Bismarkovi „prome-
moria" od g. 1879 cienc se ko male maj
storije.
Bilo je težko caru podpisati savezni ugo-
vor, obranbeni dakako ali ipak naperen
proti Rusiji, smatraj uć on temeljem svoje
politike srdačni odnošaj sa Rusijom i sa
svojim dragim prijateljem Aleksandrom II.
S toga, podpisivajuć, stavi uvjet da se oba-
viesti u Petrogradu o ugovoru i da se na-
znači cilj, izključivo pomirljivi. Rek'bi da
ugovor uprav nesaobčiše u Petrogradu. On
u ostalom neprieči, da dvie savezne vlasti
goje najprijateljskije odnošaje sa Rusijom,
ko što se danas, srećom, sgadja. Jamči nam
za to isto putovanje g. Giersa u Warzin
(k Bismarku), što se znanjem i željom Cara
sbilo. Jasno je da savez dvaju careva ne-
pripušta u svoje krilo drugih država, česa
radi netemeljite su viesti o skorom ekloplje-
nju saveza izmed triju careva (austrijanskoga,
ruskoga i njemačkoga) ali takov savez nije
se uglavio ni g. 1872 (to nam se nekud
čini nevjerojatno, jer se to dosad barem dr-
žalo kO nekakvom političkom dogmom. Ured.
„K. D.") u Berlinu i ruski kančelir, knez
Gorčakov, tvrdio je onda: 11 n'y a rien
d'bcrit. Sasviem tiem radujemo se da je
odnoŠaj triju careva, kako ga prozvaše, na
novo postao srdačan i miroljubiv, jer g.
Giers zastupa umjerenu i pomirljivu politiku
i nastojanja panslavista naperena su proti
Giersu ništa manje no proti Austriji i
Njemačkoj".
Ovako K'oln. Zeitung.
Ob ovom pišu službenomu Prager Abend-
blattu iz Beča: „Uvidja se u ovdjesnjim
političkim krugovima u izvadjanim K. Zeit.
novi dokaz, da austro-njemački savez ne-
može se pojmiti no ko miroljubivi savez
koji, jer mu je ciljem uzdržanje mira, iz-
ključuje uprav pripust treće države, koja bi
mu dala protu-savezni značaj. Ali ovo izklju-
čenje ne prieči da Be drugi približe mislima
ovog saveza".
Berlinski pako dopisnik londonskoga
Standarda hoće da štogod više dozna.
Glavno je ugovoru, piše taj list, gdje se
opisujo temelj saveza. Ovaj je sućno obran-
ben, ciljajuć jedino na uzdržanje sadašnjih
posjeda dvaju carstva; biva, Alsacije-Lorene
za Njemačku a Tirolja i Istre za Austriju.
Osjeguran je i položaj Austrije na balkan-
skom poluotoku, uključujuć to osjeguranje
napadnu vojnu u nekim okolnostima".
Sto se napokon tiče ruskog oboružavanja,
službena Pol. Corr. napućuje svoje čitaoce
na dopis poljskoga Czasa iz Varšavije, koji
u bitnosti kaže: „Sve viesti o nogomilanju
većih vojničkih sila u kraljevini Poljskoj,
o sakupljanju vojske od 400,000 ljudi, što
bi skoro bilo polovica ciele ruske vojske,
spadaju u carstvo izmišljotina i laži i u-
klanjaju se svakoj ozbiljnoj razpravi.
Dandanas nemožeš u zemlji, kO što je
kraljevina Poljska, okupiti vojsku od 40.000
ljudi, bez da sav sviet to ne sazna. Sve
viesti o uzmnažanju ratne sile u kraljevini
Poljskoj proste su, kako rekosmo, izmi-
šljotine ; svako poveće kretanje vojske, da
se je sbilo u posljednje doba, bilo bi po-
znato zanajprije upravi željeznica, ali uprav
toj upravi, što ja duševnošću mogu uztvr-
diti, nije ništa o tom znano".
Napokon da stvar bude u svem podpuna,
ta novinarska borba preniela se i u zastupn.
ugarsku kuću. Sasviem da izvanjski odno-
šaji carevine spadaju na odaslaništva, ipak
magjari kad god mogu prave iznimke, tk
itako je gosp. Tisza, predsjednik ugarskoga
ministarstva, uvjek pripravan da igra di-
plomatičku ulogu. U sjednici od 20 tek.
zastupnik skrajne ljevice Ugron stavi sliedeći
upit:
„Sto je istina u stvari, da se je izmed
Carevine s jedne strane i izmed Njemačke
s druge sklopio savez, i jeli ministar-pred-
sjednik voljan podati ob istom razjašnjenja,
na koliko je godina bio sklopljen, i dali za
sve ili samo za stanovite slučajeve vriedi?
Dali ministar-presjednik zna o ratnim pri-
pravama na sjevernim granicama carevine i
dali su se poprimile mjere, da jim se u svim
okolnostim uzpješno opre?" — Na to ministar-
pred. Tisza odgovori: „Sasviem da ja na
takov upit za čas nemogu odgovoriti na
svaku točku, ipak ću, bud se je uprašatelj
pozvao na obći nemir, izjaviti; da spomenute
novinarske viesti (ob oboružan ju Rusko) stra
nom su sasviem netemeljite, stranom prećerane,
i da dan danas evropejski mir nije nimalo
u pogibelji „(Povladjivanje) — Ugron se
nezadovoljava odgovorom, jer da nezna na
što se odnose rieči „netemeljite" i „prećerane",
ili na viesti o savezu ili na viesti o oboružanju
Rusije — Tad Tisza po drugi put odgova-
ra: ja mislim, da sam se dosta jasno
izrazio, ali ako nisam, to ja sad odrješito
izjavljam, da ne samo rieč „netemeljite",
dali i rieč „prećerane" jedino sam razumio
i razumijem odnosno na ratne viesti.
Dnevne viesti.
h Vatikana. Čitamo u Osservatore
Roma/to: Sv. Otac primio je jučer u
podne (17 tek.) u posebnu audienciju
N. V. Velikog Vojvodu Kostantina
Nikolajevića i Velikog Vojvodu Ko-
stantina Kostantinovića. Vojvode, obu-
čene u vojničku odoru, pratili su na-
mje8tnik pukovnik g. Litvinov, po-
bočnik velikog Vojvode Kostantina,
linijaški kapetan Zelenu, pobočnik
Carev, na službi velikog Vojvode Ko-
stantinovica, i g. de Buteniev državni
savjetnik (koji sad vodi dogovore sa
sv. Stolicom) i t. d. Sv. Otac primi
Njih. Vis. na pragu svoje sobe i dulje
se vremena s njima najvećim zado-
voljstvom razgovarao. Za tim je primio
sv. Otac i pratnju velikih vojvoda. Kad
su se oprostili sa sv. Otcem, veliki
Vojvode podjoše pohoditi državnoga
tajnika sv. Stolice, stožernika Jakobinia.
Sutradan je složernik Jakobini odvratio
posjet. — Prigodom Božičnih blagdana
sv. Otac je naredio apostolskoj milo-
sti vnici da se pripravi 150 postelja,
sa svom potrebom i razdieli med uboge.
Osim toga milostivnik je podielio i
drugih pripomoći u novcu; te se je
skupa potrošilo za uboge 12.000 lira
starstvo u velike hvali što je Sv. Sto-
lica uplivala na odluke irskoga bi-
skupstva, da budu umjerene.
hmedju Rusije i Vatikana sklopljen
je po „Germaniji" ugovor sa sliedećim
točkama:
Uzpostava ruskog poklisarstva kod
Papinskog Dvora; sloboda utamničenim
poljačkim biskupima; nadbiskup Var-
šave, Felinski, bit će povraćen na
svoju stolicu ; bit će imenovano devet
biskupa u sporazumu Rusije s Vati-
kanom. Osim toga: biskupi će pred-
lagat nove župnike za važnije župe a
za manje važne župe imenovat će
župnika sami; država će imat nekakvo
nadziranje nad Sjemeništima. Pa još:
misnici imaju znat jezik ruski gdje
puk govori ruski; u drugim mjestima
odnosno na jezik uživaju podpunu
slobodu. Glede napokon grčko-sjedi-
njenih, ruska vlada pušta slobodu u
povraćanju u krilo katoličke crkve.
Zloglasni Oberdank, koji je ono htio
za tršćanske izložbe pokušat ubit N;
V. našega kralja, bio je straćen na
20 tek. u Trstu. Talijanski buntovnici
u Rimu proizveli su zato izkaz pred
palačom Chigi, gdje stanuje austro-
ugarski poklisar kod Quirinala. Izkaz
je bio ponovljen i sutra dan. Mnogi
su bili uapšeni, ali izkaz je postao
faktom, a taj fakat neće pomoć po-
voljnijim odnošajim izmedju naše dr-
žave i Italije. O apoteozi pak Ober-
danka u talijanskim liberalskim novi-
nam donosimo s izvornim navodima
na drugom mjestu poseban Članak.
Englezka i Vatikan. Javlja se da će se
skoro povratiti u Rim englezki zastupnik
Errigton, koji će, u koliko se tvrdi,
službenim načinom nadovezati dogo-
vore, koje je već englezka vlada za-
počela sa Vatikanom, o nekim pitanjima
crkvene jurisdikcije. Englezko se mini-
Ljubljanske obdinske stvari. U kakvom su
položaju ljubljanski slovenci i kako jim se
boriti proti njemačkom pritisku, vidjeti je i
iz ovog dogodjaja, koji pripovieda Slovenski
Narod. Po novici k školskomu zakonu pu-
čkih škola, koju je nazad tri godine po
predlogu njemškutarskoga zast. Vestenecka
primio kranjski sabor, ustupilo se jedno
mjesto u zemaljskom školskom vieću i
ljubljanskoj obćini. Njemškutarci su tim
držali da su si za uvjek osjegurali glas više
u školskom vieću, jer mislili da će ljubljan-
ska obćina ostati na vieke njemačka. Ali
segodišta uz spljetsku talijansku pala i ljub-
ljanska njemškutarska obćina, a navrsiv se
šest godina odkad postoji pokraj, školsko
vieće ministarstvo je naredilo da obćina
bira novog zastupnika. Izbor je bio na
dnevnom rodu dne 18 proš. ; ali nijedan
njemškutarski viećnik nije došo u vieće, pa
buduć da sadašnje obćinsko vieće ne broji
no 27 viećnika, jer trojica se zahvališe (je-
dan je od te trojice slovenac), a slovenci ne
broje no 15 glasova, niemci pako 12, dočim
je potreba da bude barem 16 viećnika, da
se može viećati, to su njemškutarci na ti
način osujetili izbor. Njemškutarci bili bi
nastavili svoje vojevanje, ali se bojali da
vlada ne razpusti obćinu, te da kod novih
izbora neizgube još nekoliko glasova, te
s togačetri dana kašnje dodjoše u obćinsko
vieće, u kojem je bio izabran narodni
profesur Suklje zastupnikom obćine u zem.
šk. vieću.
Na 24 tekuć, bio je pred Sv. Otca
Papu grof Alfons Lefebvre de Bčhaine,
novi poklisar francuske republike kod
Vatikana.
U i!r*>!>
je ona „stvar svrhunaravna"9 kako
se je on sam o njoj običavao iz-
razivati.
* • *
ih je d.r Klaić zapitao, kako to oni
ui sle, izjavi grof. G'iam-Kartinic: To
su pitanja, koja se ostalih članova au
tonoraističko konservativne većine toliko
netiču koliko nas. HistoriZko plemsto
nije voljno napustiti stanovište, s kojeg Rimskomu časopisu ,,La Ci V»ti ti j se ono smatra zastupnikom češkoga na
Caltolica" piše njegov dopisnik i j roda i Čeških interesa. Mi doduše ne
Njemačke ovo: „Smrt gospodina
Windthorsta ostavlja medju nama
veliku prazninu: svi to priznavaju;
i s toga nije se čuditi, ako su na-
gadjanja što se odatle izvode mno-
gobrojna i raznolika. MaP ,,e svi dne-
vnici akatolički proriču razvrgnuće
Ceutruma. I za cielo to bi se dogo-
dilo, kada bi Centrum bio stranka
kao druge što su. Nu dobro je, da
se spomene ono, što je uztvrdio,
prigodom jedne znamenite polemike,
„Weslfaelische Merkur", valjani u
Munsteru izlazeći katolički dnevnik:
„Mi se možemo proći programa:
vjerovanje apostolsko dosta nam je".
Vjera katolička, obrana prava cr-
kvenih: eto programa Centrumu.
Stranka, kojoj vodje umiru u pa-
tnjam, žrtvuju svoje blago i život,
i odriču se svake osobne koristi,
nije zaista stranka slična ostalim.
Ona nije kao proizvod kombinacija i
računa više ili manje umno složenih,
nego je učinak na žrtve spremnog
osvjedočenja; i zato nepredobitna.
Centrum će obstojati, jerbo ga po-
tr ebuje Njemačka i Crkva; jerbo
on mora služiti za primjer kato-
licim ostaloga svietajerbo on je
prvi vrt, točka od koje valja da se
krene obnovljenje političko kršćan-
stva pod vlašću sv. Stolice".
* * *
„Nord" javlja gledom na odno-
Šaje Ruske s Vatikanom sliedeće
redke: „Izvanjske novine držale su
zadnjih ovih dana, da se može ne-
povoljan sud izreći o sadašnjem sta-
nju odnošaja ruske vlade s Vati-
kanom, nu to je posve krivo. Na-
suprot nišla nije pomutilo te odno-
šaje, oni ostaju u svom normalnom
stanju, l'ošto je g. Iswolsky na ne-
koliko tjedana odputovao u Petro-
grad, to su uslied toga posve na-
ravski i jednostavno zapeli poslovi
i dogovori njemu povjereni, a to je
bez dvojbe bio povod krivomu tu-
mačenju spomenutih listova."
Što ima nova po svieiu r
Australija proglasila se skoro neza-
visnom od Englezke.
U nekim plemenitu u Indijam nastala
je buna proti Englezim i buna se širi.
Već je došlo do nekoliko malih okržaja
osobito u Gornjoj Birmaniji.
Berlinska „National Zeitung" donosi
Članak o medjunarodnom položaju, te
kaže, da se Francezka smatra posve
gpremnom na rat, a u Rusiji da sile
ruski šovinisti na rat. Evropska stranka,
koja je za rat, misli da nije daleko čas
kad će planuti boj. Nu to ne visi o njoj,
već o volji cara Aleksandra. Značajno
je obilježje sadašnojsti, da rat i mir o-
visi o volji jednoga čovjeka.
Oporukom Jerolima Napoleona izbasti-
njen je princ Viktor posvema i progla-
šen kao buntovnik.
Izmedju Italije i sjevero-amerikanskih
država prekinuti su diplomatički od-
nošaji, jer amerikanska vlada nije Ita-
liji dala zadovoljštinu povedenjem stro-
žije iztrage u nekom ubijstvu u N. Or-
leansu, gdje je nastradalo nekoliko ta-
lijanaca.
Mladočeški klub zaključio je u sjednici,
da će u zastupničkoj kući predatipred-
sjednici ou drzavo-pravnu izjavu, (i pre-
dao je.)
O viećanju pouzdanika desnice javljaju
pražki „Narodny Listy" sliedeće zani-
mive potankosti: Zastupnici kouserva-
tivnog veleposjeda iz Cesfce pridržaše
si Dravo da sastave uži klub sa vla-
stitim prvakom. Oni naročito žele imati
vedu slobodu i samostalnost u cisUm
političkim i narodnim pitanjim. Kada
Oemo sa Mladočesim sklopiti savez, no
mogla bi se poiaviti pitanja, u kojim
temo morati stajati uz MladoČehe. Mi
nesmijemo a priori onemogućiti takovo
sudjelovanje sa Mladočesim a i nesmije-
mo zakrćiti put, na kojem bi se moglo
postići, da se svi Češki zastupnici even-
tualno nadju u zajedničkom klubu. I
princ Karlo Schwarzenberg odobrio je
te nazore grofa Clatna-Martinica. Princ
Karlo Schwarzenberg upitao je grofi
Hohenwarta, da li će klub poći zajedno
sa sjedinjenom njemačkom ljevicom.
Grof. Hohenwart izjavi, da je takovo
sudjelovanje sa ljevicom moguće sumo
u formalnim pitanjim ; uži pak savez
ljevice sa desi ¡com da je lzkijučen i
načelni dogovor nemoguć, budući lje-
vica i desnica zastupaju sasvim diame-
tralna načela. „Vaterland" javljajući o
toj sjednici pouzdanika desnice, veli,
da moravski Staročesi neće za sada
stupiti u klub, no ipak će s njim soli
darno raditi. Temelj svim težnjam klu-
ba biti Će kršćanski nazori o svietu.
Postavit će se maii odbor, da izradi
načela" kluba.
Donapokon i češki veleposjednici stu-
pili sa samo kao poseban klub u vladi-
novački Hohenwartov skup, pa i to uz
reservu, da glede svih Čeških pitanja
oni se smatraju slobodnih ruka. A naši ?
Gdje je slavenska sviest, gdje je hrvat-
sko pravo?
Službeno se potvrdjuje u Londouu,
da su ustaše indijskoga plemena u Mau-
puru, kada su navalili na englezke čete,
umorili englezkoga zapovjednika Quin-
tona. Ustaše su navalili na poziciju en-
glezkoga zapovjednika kod Tobola, no
biše suzbijeni.
?*T fi, ŽS ? H
U Ka i» u, 5 travnja.
Kad je sadašnje obćinsko upravitelj -
stvo stalo na kormilo ovoga mjesta, a
to usljed sramotna koalicije sa autono-
mašima, po kojoj su izbori izpali onako
kako je svakomu pozuato, raztrubilo je
da će odsele u uredu vladati jedino
hrvatski jezik, da će se hrvatstvo svuda,
štititi, a da taljanskom jeziku neće biti
mjesta. Mnogi tomu i povjerovale. Ali
Bože moj, kako je to moguče, kad u
obćini ima dva autonomaša a tri, tobo-
že narodnjaka, koja znadu hrvatski ka
ko ja kineški.
Pa zbilja dočim je staro upravitelj-
stvo davalo svaku objavu hrvatskim
prije pa onda taljanskim jezikom, ¿la-
našnji naši patres patriae daju proglase
taljanštinom, a to takovom da bi se
svak stidio.
Hvale se sada, da su oni uredili eko-
nomično ^tanje otoka, da je obćina pod
njim \uzkrsnula, da su platili 14 hiljada
fiorina du^a.
V Evo kako stoje stvari.
^rija&pje je upraviteljstvo bilo dotje
rate s miiogim pravdama do svrhe. Ra-
Budt^su fbile izrečene, a nije drugo
treb&vkio \nego da konačne izplate. Kad
je sadašnje upraviteljstvo stupilo, utje-
ralo, hvala jedino staroj obćini, silu
novaca, a naravno izplatilo dugova,
koji, to budi raimogred rečeno, bili veći-
nom oštavijeni baš kad je današnji prvi
prisjednik bio načelnikom.
Radinost pak obćinske sadašuje
uprave jest bas velika. Robkinja upra-
vom smislu rieči bivšeg dvorskog sa-
vjetnika, neće ništa da radi bez njega;
a pusti njemu nek svrati vodu na nje-
gov mlin.
Do sada ove godine sastalo se vieće
samo jedan put, a to da skinu stare
poštene lugare, i da imenuju nove, od
kojih jedan je stric našeg rodjaka a
drugi mu je rodjak.
Imalo se je Vieće još jedan put sa-
stati, a to, kad je tunomadne Antonietti
pokliznuo te pao. Tad su imali brže
bolje ustanovi'' potrebiti novac sa po-
ploćenje ulica. Ali je Antonietti odma
darovao nekoliko hiljada fiorina, barem
tako mi kažu, a brzo će ulice biti po-
pločene, nu pod uvjet da na onom mje-
stu gdje je pao bude podignut spomenik.
Ovo je pučanstvo u velike ijuto što
ove godine kroz veliku nedjelju nitko
od obćine nije nikad prisustvovao ni-
kakvoj crkvenoj svečanosti. Ovo je, od
kad je Rab, prvi put, što naravno i
težaku i gradjaninu nemože da bude
drago, nit je to Uepo u čisto katoli-
čkom 'gradu. Zlo, pak zlo. R.
14una, 7 travnja.
Veleučeni gosp. Urednice? — Molim
Vas, da izvolite priobćiti u Vašem ve-
lecienjenom listu „Kat. Dalm." ovo
malo redaka — Kroz ovu korizmu, u
ovoj Franjevačkoj crkvi držao nam je
propoviedi Velećastni i Veleučeni O.
Antun Kazilar, gvardijan ovog Samo-
stana, poznat radi njegove vještine u
propoviedanju mal da ne po svoj Dal-
maciji. — Ovdješnji pak bogoljubni
puk, vrvio je s* svih strana ove pro
strane župe, da čuje rieč božiju iz nje-
govih usta. — Na malo uzkrsenje t. j.
na 5 tekućega, budući bila zadnja pro-
povied, toliko se je bogoljubnog puka
sakupilo, da ovdjeenja crkva, sasvim
što je prostrana, bila je dubkom puna;
te okolo sati započe svečana misa,
koju je iijdpjevao Vtč. Dum Niko Bun-
tjelić, župnik ; a poslie Evaugelja gore
spomenuti propoviedalac držao je za-
glavnu propovied, koju je kako i o-
stale, tako vještački i majstorski izveo
i prikazao, da je svak zadovoljnim o-
stao. Neimamo rieči, da izhvalimo nje-
gove znanstvene i dubokoućene govore,
dosta nam reći, da su ¡svakoga suza
oblile, i da će uspomena njegova pro-
poviedauja neizbrisivom ostati. — Po
slie s. Mise bi blagoslov sa svetim Sa-
kramentom, preko kojeg su se krasno
izpjevale Litanije Br. 13., koje je pra-
tio, uz „orgulje* Vlč. O. Anselm Radu-
lović, i tako svrši ova bogoljubua za
bava. — c. —
Makarska, 1 travnja. ')
Neki naši zor narodnjaci iza Pyrrhove
pobjede udarili u hosanna prvacim i za-
darskoj družini. Tomu se nije čudit,
jer kakav mliu, taku i brašno daje.
Nego oni isti, koji su zabacivali kan-
didaturu šarenog narodnjaka Borčića,
danas, ko nestašne trsti gude u druge
gusle. Ovih dana sam ih čuo baš smie-
snih. Da se obćinstvo nesablazni sa-
više, samo ću dieiomično neke spome-
nuti, a u ciglu svrhu da opoenenem onu
gospodu, nek u javnosti, bar sa prsti
obraza se ponašaju, (izpuštamo dva
redka. Ur.)
Prepoštovani razpratrica dum A....
Z ulovljeni narodnjak i tobože ka-
lunik, koji za trbuh (izpuštamo tri četiri
rieči. Ur.) najašio u uađu Citaouicu i sa
svojim prefriganim pathosoai, uti ex cat-
hedra, štošta bunca i na koncu u pa-
triotskom, zanosu kliče: „budimo Hr-
vati — oho! u ovom izrazu karakterne
se i sam — al ovu sramotnu Katoličku
bacajmoil. 1 biste ii vjerovali, pred to-
liko družiuara hita je na tleh 1 Fra,
pardon, dum Autune debeli, je li to
Caatno? je li to pristojno u Čitaonici
Makarsko-Primorskoj, do danas čisto
hrvatskoj ? Je li to po galateu talijan-
skom? gdje ste se školali i kad u redu
nijeste mogli svoje ambicije zasititi
okrenuli ste pleća sv. Frani, a neza-
mjeriie, onakim ponašanjem mjeste na
diku ni sv. Petru. To je potla, nego
ste onako mezgaii rieč Božju, u sustol-
noj Crkvi, preko prošle korizme. Bog
Vam take griehe oprostio, a i druge.
. . Znam gdje vas zub boli, jer
„K. D." bez razloga ne napada na po-
svećenu glavu, koja vas je odpustila
najmilostivije, sa biskupske mense, u-
natoč sviem orate pro me častnih šare-
njaka. Sto je pak i teže, ne nadje se
pak nijedan sviestan, da pripoštovanomu
dum Antunu u grkljan saspe onu nje-
govu sramotu.
Neka pak raztrešena i plitka mladež
u Čitaonici — vazda smo na svetom
ognjištu — prpošno se dere: nŠto zar
bi htjeli popi i fratri nas navest na
drugi srednji viek? Ali nas je malo o-
batalio? Neka oni kubure5 ovo je viek
slobode, — al kakve na žalosti? — ne-
dajmo im više ni beknuti Jeste li ra-
zumjeli, prepoštovani Dum Autune? a
vi ste i u Upraviteljstvu naše Čitao-
nice. Znadete pak, da se i gorih i gr-
8tijivijih čuje i to sve u Čitaonici, pak
vami, ko narodnjaku, pravo je. Evala 1
ma respice jinem!
Razmahao se i usrećitelj Gornjeg-Pri«
morja silni debeljaš Andrijašević i pu-
šta se u razvijanje Darvinovih theorija
— a kukavac nije ni cigle njegove
knjige prelistao —, al u svojoj nadu-
tost misli, kad je pučke škoie prošao
i preparandiju pretrkao, te sbio u glavu
desetak suhih §§. obć. da je sve-
znalica, te zaključuje:" ja sam se prvo
začeo Hrvat - ma kakav? Bože ti vi
dio! — pak sam učinjen — evala ti!
— katolik•'. Ovo pak sve- kanda |e
smrvio barjak ,,K. L).u: Katolik Hr-
vat. Nego znaš ii ti, kovačuicj novosti
i trumbatašu, kako te Uepo u Makar
skoj zOvu, što je vierslii ideal, što li
narodni? Kako ii narodni se ništi ako
vjerski neprednjači? (Ovdje izpu-
štamo nekoliko redaka, osobito radi
Dum K Ur.) — Ovž»j isti, svezna-
dar" braneć se u „N. L.u proti nHr-
vatskoj-', djetinski pozivl|e dopisnika, da
Za sadržaj — koiiko se osoba tiče,
i uzimlje odgovornost g. dopisnik» i/r.
mu se kaže i pjeva: „Hrdje" se kriju.
I slabe žene, — Evo Vam mene: — A
gdje ste Vi ? 0 fior di senno f E se non
ridif... Dopustite, da mu ja sad, u dvie
rieči, odgovorim, mjesto dopisnika „Hr-
vatske". Mi smo na braniku Vjere i
roda, a ti si „Promoče, Zečiću", kako
te bistroumni Graeanin nazva, na „Ra
guši", da vršiš rugotu Efialtovu i da
do crne zemlje metanišeš ijudim na Ze-
maljskom Odboru i c. k. da ti se ne-
izmakne, ko i pošta, debela muzara
Obćina.
Mimoišav sve drugo, nebi bilo s go-
rega, da Upraviteljstvo naše Hrvatske
Čitaonice sustegne onake sablazni, opo
mmjuć družinare, a nepristojnim vanj-
cim ukazujuć vrata i da postavi na stol,
ako i ne drugi uljudnik, ono bar „0
pristojuu ponašanju" što je lani Dru-
štvo sv. Jeronima izdalo.
U nadodatku jednu ozbiljnu opomenu
Makarskoj, koja čuva hrvatski amaner.
„Kačićev Spomenik". Od prvog trena
S<ivog hrva tskog pokreta u Dalmaciji,
koli vlada, toli renegati perili su svoje
topove na ovo guiezdo sokolovo, na hr-
vatskoj urvini savijeno, al naš Ivićević,
pak neumrli Pavlmović staše na bra-
niku i dušmanin nam još nesjede na
vrat. U zadnje vrieme atara tuiomija
pitana činovniklukom obabila se i ro-
dila srbakoviće i sad om složni tiše, tiše
love u mutežu i rek' bi da im je naj-
veće uporište u tomu, ako starim Hr-
vatim otmu ideal Vjere i plemena. I
evo zašto oni, po primjeru srbeža du-
brovačkih, mala mal neizkusne mlade
sile na liberalizam i kakve mušičavosti
vabe i love. Hoćete li da Makarska
postane izrod? da se nad njom crni hr-
vatski barjak vije? Tad van iz Čitao-
nice sa slikom slavnog Strosmayera
„sve za Vjeru i domovinu", pod noge
ozbiljni lik Pavlinovića, doli sa Iviće-
vićem, a hrvatskom narodu poručite,
nek prenese svoj spomenik sladkog Mi-
lovana, i tako bi bar nješto sviesti po-
kazati. Dočim šarovitanje ma bud ka-
kvo nalazi nas i svest će naa u neda-
vnu propast. Sto lud posija pametan
nigda izora Čist pravac.
Banjaluka, 29 ožujka.
(»Stranka prava i vjera". Sta su bos.
Hrvati1" „Napadaji nadri Srba", nPopu-
Šćaji Nadri-tirbom11 „Složno".)
U jednom franj. družtvu našlo se je
12. privrženika „stranke prava i jedan
„Obzoraa". Kad li, nastadoše razne
prepirke izmedju obiju stranka, — te
izmedju ostalog „obzoraš" rekne, da je
„stranka prava" naperena proti vjeri !
Ja dakle u ovom malom listu želim u
kratko odgovoriti na ovu gornju kle
vetu, koja je izkvarila poštenje svim
pravašem.
Ako je „stranka prava" naperena
proti vjeri, — a to onda, zašto su to-
liki svećenici privrženici njeni? „Hic
Rhodus bic salta!"1.) Ni su li najodii-
čniji svećenici, književnici i dr. najveći
ljubitelji „stranke prava" ? Kaki su to
dokazi ?
Posljednih dana „Obzor" u očajanju
veoma napada na „starčevićanizam" 5 te
je tako ukresao bos. Hrvatom, da čim
vidu „Obzor", odmah im zasmudi
jer meće mržnju medju
braću. On je kamen smumje u Bosni
uvodeć srbo-hrvatstvo, a zasliepljen je
djačkim jajima, te ne vidi, šta braća{\)
Srbi čine u Bosni. Ali će doći maca na
policu 1
Dan u dan nadri-Srbi napadaju kle-
•vetama na bos. Hrvate; te se već na-
bacuju — tako rekav — blatom na nas
iznoseć kroz Sarajski „Napredak" razne
gnjusobe, ama čekaj! Dolijatćeš ti, lije
lijasta! Bošnjak je sviestan, on zna, šta
je, on zna, da je Hrvat !1 Za Boga, dom,
i rod, napried naši 1! U nas u Banjoj
luci vide se nadpisi ovi: „Srpsko-pra-
voslavna osnovna škola", „Srpska či-
taonica", to sve naša prijatna vlada
vidi, ali ni zjevnut; dočim, kad kato-
lici ili Muhamedanci hoće, da metnu
naslov: „Hrvatska čitaonica" tad vlada
nas zove buniteljima! I to je dobro!
Sloboda? Na mnogim su nama mjestima
zabranili metnuti, dočim hrišćanima do
pustili !
Braćo Hrvati! Tko iole ljubi domo-
vinu, nek se oda sna probudi.
Mi smo Bos Hrvati svi privrženici
„stranke prava;" pa zato smo mi uvjek
spremni, da i zadnju kap krvi za naša
sjajna prava prolijemo! Mi katolici, a
tako i Muhamedanci složno će se boriti
za uaša prava, avedj pod geslom : Bog
i Hrvati ! Tugorod...ić,
') Recite im, da je pače program pra
vaski najmoralniji i najkonservativ
niju, jer iskren pravaš i zaačajnik tc
»u dvie vrline koje skupa idu, kao
kod nijedne druge stranke; jer je u
stranku prava privezan samopriegor
požrtvovnost 1 jer napokon što ]
pravo i Bogu je drago. Koja drug
stranka može se poniet, da ima tak
moralne prednosti? Urx
Jučer je blagoslovljen svečano u stol-
noj crkvi u Zadru prvi kamen za na-
stavak zvonika.
Sakupila se ovom prigodom liepa svota
novaca za pokriće nedostatka (oko 500 f.).
Preć. kan. prof. D. A. Tacconi izre-
ko je liepo prigodno slovo.
Novi zvonik biti će 54 metra visok.
Slog je jednostavan Zvonik biti će do-
vršen kroz dvie godine.
uz
je
« *
Danas će stići u Zadar franjevački
definitur preć. O. A. Zubac da predsieda
kapitulu države sv. Jerolima, za izbor
novih starešina. Kas ije odputovati će u
jednaku svrhu put Galicije.
Kako je poznato preč. O. Zubac vr-
šio je već ovaj vrlo častni nalog u Bo-
sni i Hercegovini i Ugarskoj.
*
* *
Kad smo već bili dali u štampu za-
dnju opazku članku „Nesmiaiu smisao",
dobismo viest, da Slovenci odlučiše (?)
stvoriti poseban klub i da će s njima
i naši dalmatinski zastupnici. U osta-
lom ovaj klub stupa svejedno u obći
klub grofa Hohenwarta, koji je stvoren,
da mludoČehe osami. Cemu ne ostat
sasuta o sebi, ili ne podržavat kakve
god sveze i sa Mladočesim? Je ii pl -
menito, da dični češki narod primi i od
južnih Slavena tu moralnu zaušnicu, a
sve za to, jer odrješito brani svoja pri-
znata državna prava, kako što i mi že-
limo ? * « *
„Crvena Hrvatska" odobrava pred-
loženo sabiranje prinosa za Kačićev spo
menik u Zagrebu te je i ona poklonila
u tu plemenitu svrhu f. 5.
* * *
Primamo iz Benkovca, 11 tek.: No-
ćas su nepoznati zlikovci porbili poštar-
ski ured, ukrali okolo f. 15, nekoliko
pregoručenih knjiga bez novaca i do-
bnike.
* *
Ovdje je bio jučer na prolazku put
Italije, kamo ide da usavrši bogoslovne
nauke, vlč. O. Vid Lekić brat Herce-
govac. Ide u Parmu.
* :i *
Gorički nadbiskup mr. Zorn bio je
ovih dana kod Sv. O. Pape u posebnoj
udjenci.
* # *
Iz Novigradske okolice, 10 travnja:
U prošlu sriedu, 30ci dan nakon smrti,
bilo je u Ražancu svečauo opielo za po-
kojnoga našega oplakanoga Otca i Pa-
stira, Prabiskupa Petra Dujma Maupasa,
kojemu, usljed „udvorna" poziva nad-
župnikova, M. P. don Šime Meštrovića,
učestvovaše svećenici : don Ivo Nekić,
don Ivo Simičić, don Sime Lukić, don
Fraujo Tomašić, don Pile Crvarić i don
Jere Mirčeta. Crkva kao šipak puna
bijaše vjernika, na stotine kojizih pri-
godno pristupile Svetotajstvim. U znak
neizbrisive odanosti i sinovljeg štovanja
napram pokojniku spomenuti župnici iz-
medju sebe sakupile svotu od 26 fiori-
na za nabožne svrhe. Krasni mu se duh
nebeskog perivoja nauživao 1
*
« *
Pišu nam s Hvara, da su i ondje na
sam dan sprovoda pjevane, nastojanjem
preč. Kaptola i crkovinarstva, svečane
zadušnice za pok. Nadbiskupa P. D.
Maupasa.
*
Odbor llohenwartova kluba, izaalan
da ustanovi načela, kojih će se klub
držati, sastavio ih je ovako: „Podpiaani
zastupnici konservativno-autonomiatičkih
načela sjedinili su ae ujedan klub, koji
će se zvati klubom konservativaca, te će
u tom klubu težiti za tim, da 8e aaavim
zadovolji materijalnim i kulturnim po-
trebam pučanstva, a javno pravo razvija
na kršćanskoj podlozi, nadal|e će zastu-
pati (a zašto ne i zagovarati? Ur.) ra-
vnopravnost narodnosti i historičku in-
dividualnost i cjelokupnost kraljevina i
zemalja uz podržavanje onoga realnoga
saveza, koji spaja sve dielove države."
Ovaj program podpiaao je 41 zastupnik,
i to njemački konservativci i Slovenci.
Dalmatinski Hrvati i istarski Iirvat
Spinćić nisu do 10 tek. bili podpisali;
Hrvati, tako javljaju iz Beča, viećaju
medju sobom. „Obzor" od 11 tek. drži,
da ćo bit već i oni postali.
QUADRO QUARTO
Jdamo. (vestito da frate Filippino)
Miserere mei ....
Eva. (con un canestro pieno di mele fracide è vestita
alla garibaldina) Adamo ! . .. .
Pubblico Nò le mele ! ... Nò !... in prigione I . . . in
prigione! ... (a questo punto appariscono 4 ar-
migieri i quali a giudicare dal vestito sono di diversi
reggimenti: prendono in mezzo Adamo, ed il Pub-
blico allora si rovescia tutto sopra il canestro di
Eva per impossessarsi delle mele)
(Fine del quadro generale)
D Quanti giorni ci ha messo Dio a creare il mondo?
n. Sei.
D. Ter qual ragione egli stette tanto tempo a finire la
bisogna, mentre un solo minuto poteva bastare
alla sua onnipotenza?
ìi. Per insegnare agli uomini che nelle cose loro non
hanno da pigliarsela troppo caldamente.
JJ. Chi ha meglio approfittalo di questo esempio?
R I pubblici dicasteri.
I) Perchè gh uomini furono creati dopo le bestie?
II. Per farci conoscere che le bestie in società vanno
sempre innanzi agli uomini^ specialmente le be-
stie grosse.
1). Vorrei sapere il molivo per cui, mentre il Signore
aveva creali gli animali tutti a coppie, fece dap-
principio l'uomo solo?
li. Ve lo direi, se fossi sicuro che le donne non mi
sentissero.
1). Parlale pure. Le donne avranno la bontà di non a-
scoltarci,
R. Ebbene, l'uomo fu dapprincipio creato solo da
Dio perchè godesse un po'di beatitudine.
I). E la donna non è ella dunque una beatitudine per
r uomo ?
R. Sì certamente, come la beatitudine che si dà al
Papa, la quale è solamente di nome.
]). Perchè Dio trasse Eva dalia costa di Adamo?
R. Per insegnarci che la moglie deve essere eterna-
mente come un chiodo nelle costole del marito.
D. E perche Adamo, vedendo Eva, esclamò: «Ecco
Tosso delle mie ossa?«
R. Per indicare che la moglie sarebbe per il marilo
un osso duro da rosicchiare.
(Continua)
CflPORTAJiH lOTlZIA.
Don Zanetto, il figlio della fantasia di Matcovich,
l'autore di Marco e Tadia, finalmente comincia a studia-
re la lingua illirica, e con qualche profitto. Sapete in
quale accademia? nella bettola di Jure pod Cerquom a
Sign. Prova ne sia che un galantuomo leggendo il
dialogo Ira Marco e Tadia nel Narodni List del 16
cadifoglie (Listopada) comincia a comprendere qualche
cosa. Atlenderemo con pazienza che Marco abbracci
dottrine più sensate, ma intanto confortiamo T autore
di quegli articoli, quanto a lingua, a stile, ed ortogra-
fia a studiare diligentemente le produzioni dell' autore
di Jacov Ciganim e Bar'ua teiéak u Jure pod Cer-
quom u Sinju^ e stia sicuro che i nostri applausi ser-
viranno di eccitamento ai suoi studi di imitazione.
Affiso ISTESISSLNTESIIO,
Da forbilissima penna fu dato alla luce un opu-
sculo interessantissimo intitolato Le Diete ed il Duro-
uomo. (Traduzione letlerale dal Tedesco). Crediamo di
fare cosa grata ai nostri cortesi lettori col pubblicarlo
in uno dei prossimi numeri.
LA UEDAZIOI^E,
riESE ìl lìccio,
Che le metarmofosi in oggi non sieno miracoli
Ognun lo dice
Ciascun lo sà,
ma che il Cajo d' oggi, possa essere Sempronio domani,
come si legge in un certo giornale, qui mi appongo
e me ne appello al rev. signor parroco che tiene il
registro battesimale.
Si dice generalmente, che la razza umana va vi-
sibilmente in decadenza: Io vi provo il contrario con
un falto testé avvenuto nella nostra capitale.
Mercoledì a sera approdava in questo porto il
Vapore del Loyd Austriaco proveniente dalla Dalmazia,
carico dì mercanzia Nazionale.
I bravi faccchini di piazzetta Marina erano tutti
là per guadagnarsi il pane, quando d'improvviso com-
parve loro d'innanzi un concorrente, un' uomo di forze
Erculee .... una specie di rodomonte .... uno sfida-
tore di tre, quattro, dieci, venti individui5 ma che
dico? di un popolo intero! il quale mostrò tanta
zionalita. de iniroduzion dè lingue, de annession,
che ve fiocca da tulle le parli... ! non podè gnarica
slar quieto in casa vostra... perfm la servili! gà
el diavolo adosso.
/.ve. Ai tempi nostri non Pandava cussi, capissela!.. .
Leo. Sii mali i l'aria megio insegnar ai Morlachi la
maniera de lavorar la tera^ de no far i malvi-
venti, de rispelar la roba dei altri ^ de no brusar i
prodoti de la campagna ; dè no fraiar nei loro
chersni ime tanto quanto ghe bastarave per viver
in tamegia un anno^ de no oziar tulio el zorno
«elle osterie^ de no coparse per ghibirizzo...
he. Xe inutile predicar el ben, sior Leonardo, capis-
sela al zorno d'ogi lutti guarda de tirar l' ac-
qua al so molin. .. el mondo camina alla roversa..
IJon F. (In chiave di bassoj Cameriere I
Cam. Comandi.
Don F. Imali kapule i sardelah!
Cam. Perdoni non capisco.
Don F. Di che paese siete ?
Cam. Da Zara.
Don F. Dalmatinac... (si rivolge a Leonardo ed I-
seppoj Yidile, gospodo, mozelise rei-i da mi smo
u nasoi zemlj ? . ..
Leo. (a Iseppo sottovoce) Chi xelo sto sior ?
i,se. A vederghe i stivai e la berretta, el parerla un
Console Russo.—
Leo. Cosa disevelo, per esempio?
he. El diseva che senio nei soi paesi, e ch'el voi
magnar cevola e sardelle. .. capirsela I
Leo. Oh! bella... che idee e che gusti che ga sii Russi.
Don F. (al cameriere) \Ì ho chiesto cipolla e sar-
delle salate.
Cam. Ma tale pietanza,non c'entra nella lisla.
Don F. Se lion e" entra, fatela entrare... è un pasto
nazionale,.. Ono sto je Narodno je INarodno
Ouando una società riceve forti vantaggi da una
nazione, ne deve di conseguenza rispettare le
pietanze.
Cam. Ma signore... io.
Don F. INon ammetto osservazioni... andate dal cuoco^
egli ne deve avere, almeno della cipolla ' (Came-
riere và pella cipolla).
Sior. M. {svegliandosi) La croce del.... {apre gli occhi
e vede Don Fiilmine) ahi. eh!, ih!, oh!., uh!
(queste esclamazioni sono eseguite con voce di
contrailo). .
Lton F. Sto vigio?... i vi ste ovde, Sior Momoletto!
Sior M. Per servirla ...
Don F. {con voce autorevole) Sior Moraolo... stidilese
govoriti INarodni ?..
Sior M. (con timore) A ca gospodine, don reverendo,
ne mislite da neznam parlati hervatski (fra di sè^
ili che diavolo d'imbarazzò sono involontariamente
entralo: pure ora che soffia silocco, convien ac-
carezzare questa genie).
Lhm F. P)iauk i dobravolja
Sior M. Ah ! sior, sì, sior, valja malo imparali, i agi-
iirali likvu.
Jìon F. Glavu, glavu, ne likvu!... jedna je glava, a
druga je tikva !
Sior M. {rimane calla bocca aperta^ poi non sapendo
che dirCy si soffia il naso).
Don F. A kako u gradu? sior Momolo.
lìl. INije los:.. su vau ucinili don reverendo dimostra-
zioni abastanze.
Don F. (con importanza) Ja sam Bozii i Narodni !
Leo. (sotlmoce a heppo additando Don Fulmine e
Momolo) Che bell'ambo!
he Un malto e un... savio... capissela !
SCEISA SECONDA.
In una sala decorata coi ritratti di Zvonimiro, Cre-
scimiro, Terpimiro, Tuga e Ruga, Car Lazar, Uros. Marco
Kraljevic, Michele e Nicolaja, T Imperatore di Russia
e di un Monsignore! — Sul finire d' una cena— al-
l' inglese. Capo di tavola è Don Fulmine, alquanto
rubizzo in rotto ^ a destra gli stà Do» Incendio, a si-
nistra il dottor Cacazibibbo — dal Iato destro siedono
vari Florindi... dal lato manco, varie persone dalla
fisonomia inconcludente... nel fondo; di faccia a Don
Fulmine stà Tadia ubbriaco, fradicio, sorretto da Marco
e Pivalo alquanto brilli...'.. Tagitazione parlamentare
è al colmo.
D.r Cac. (Con voce melifina) Zivio, nas verli priatelj
i domorodac Don Fulmine.
Tuia Cantano. Zivio!.. Zivio!.. Zivio!
Mnoga Ijela sreéan bio
Mnoga Ijeta /ivio!
Tad Zi vi. .. 000... (scivola dalle braccia dei due amici
e cade sotto la tavola).
Piv. (a Marco) Tadia sparì dietro le scene,., questo
euìergente non ci deve entrare nelle mie lettere.
3Iar. Pivalo, sei matto?., temo che fra breve sarai
una edizione di Tadia migliorata e corretta.
Don F. Durnhokoserceno, zahvaljujem.
Ihdti. Zizio.. zivio...
Don F. Wlolim usirpljenstvo.
TuUi. Zivio. . Zivio...
Don F. (fra sè: Sono in Emaus. . convien tirare corto
grida) zivio nns veliki Mecenat, prisviti Stros
(Una voce sotto la tavola ridendo sgaugeratamente)
Ah!. Ah!. Ah!.. .
Tf/m".. Ko je .. sto je?
Hv. È Tadia caduto sotto la tavola.
Mar. Pivalo, aiutami a trarlo fuori; altrimenli riderà
e griderà come un ossesso (Tadia viene estratto
da sotto il tavolo)
Tad. (ridendo) Ah! ah! ah!... facevate un brrrrindisi
a monsignore... ah !. . .
Don F. (continuando) Velikome mecenalu i domobrj-
nitelju!
Tad. (ride più forte) Ahi. ah!, ah!..
"Tutti. Suti. Tadia, piancina!
Tad. (Fa alcune rivelazioni della più alta importanza
riguardo all'Esposizione etnografica di Mosca).
Tutti, {rimangono con tanto di naso).
SCENA TERZA.
In una stanza da letto decorata come sopra.
Don F. (in mutande e camicia innanzi il ritratto di
monsignore) canta:
0 monsignore — più del tuo nome
La tua prebenda — aver vogl'io;
Se mai T acquisto, —sarò perdio
Delle lue gesta — imitalor!
(La voce di Tadia dalla strada) Ai gabba-gonzi —
Sia gloria e onor!
oxr.ro 95.
Condizioni d'Associazione.
Per Zara.
Per un anno fiorini 8 : —
Per sei mesi „ 4: —
Per tre mesi 2 : ~
Per r Impero d'Austria.
Per un anno fiorini 9 : —
Per sei mesi „ 4: 50
Per tre mesi 2 : 50
Per l'Italia, Francia, Inghilterra« Serbia e Turchia.
In Banconote austriache fior. 12:50, all'anno
semestre e trimestre in proporzione.
Zara 24 novembre.
La lingua slava e la Dieta dalmata.
(Continuazione vedi n.r, 94)
Avvi negli articoli del sig. X un' altra as-
serzione che sta bene prendere in osarne. Il
har. Filipović (dice V articolista) il di cui
nome resterà caro agli slavi, si provò di
far loro in parte giustizia, e levando dai pol-
verosi scaffali, ove giaceva, una legge di Bach,
sìilV uso della lingua slava nelle scuole, ne in-
culcò V esecuzione. Chi non sa la guerra che
per ciò fu mossa al har. Filipoviéì
Una cattiva stella certamente fece capitare
il maleavventurato barone nelle mani degli an-
nessionisti, i quali neppure dopo caduto non
ristanno dal comprometterlo. Avezzi a far man
bassa su tutto, bistrattano senza pietà il loro
protettore, e non risparmiano nè la sua atti-
vità ufficiosa, cui, se non altro, carità del pros-
simo consigliare dovrebbe di dare a perpetuo
obblìo, e neppure il suo cognome, che di Phi-
lippovich in Filipović troviamo da loro co-
stantemente mutato.
Noi non ci faremo a discutere e molto meno
a pronunciare se sia azione plausibile 1' al-
terare il proprio e, peggio ancora, i co-
gnomi altrui; e non volendo quindi fermarci
più di tanto su tale bistrattamento, passeremo
a dimostrare essere falso quanto 1' articolista
asserisce riguardo all'operosità ufficiosa del
povero barone per quello che concerne la lin-
gua slava, ed alla guerra che per ciò gli venne
mossa.
Non è punto vero che il bar. Philippovich
abbia levato dai polverosi scaffali, ove giaceva,
la legge di Bach sull' uso della lingua slava
nelle scuole e ne abbia inculcato 1' esecuzione.
Oibò : egli non 1' ha fatto, nè e' era bisogno
di farlo. Precessore del bar. Philippovich nel
governo della Dalmazia fu S. E. il bar. Ma-
mula, il quale quanto sinceramente amava que-
sta terra e i suoi abitanti, altrettanto era pre-
muroso affinchè i giovani apprendessero bene
tutte e tre le lingue che sono loro più necessarie
e particolarmente la illirica. Croato di nascita
al pari del bar. Philippovich, ma altramente
compreso dei doveri della sua posizione come
pubblico funzionario, il bar. Mamula promosse
sempre ed incoraggiò con ogni sua possa la
diffusione dello studio della lingua illirica ; anzi,
se non siamo male informati, l'ordinanza Bach
era stata da lui stesso provocata; e ciò solo
basterebbe a rendere del tutto inverosimile
eh' egli la lasciasse dappoi giacere ne' polve-
rosi scaffali. Il bar. Mamula era un governa-
tore per cuore, per ingegno, per intelligenza,
per attività, per verace patriottismo, di gran
lunga superiore a colui .che gli succedette ; ed
oltracciò, come impiegato soggetto al Ministero,
ora de' suoi doveri osservantissimo. Ed osser-
vantissimi del pari erano i due consiglieri aulici
che gli sedettero a lato, cioè da prima S. E.
il bar. Roszner e poscia il d.r Lapenna, per-
sonalità spiccate, il cui posto, il quale nell' ul-
timo triennio ha subito una specie d' interre-
gno, si spera che sarà quanto prima degna-
mente e definitivamente rimpiazzato. Ora du-
rante r amministrazione di questi tre egregi
funzionari non si è dato mai il caso che le
ordinanze ministeriali si lasciassero giacere nei
polverosi scaff'ali, oppure si mettessero in e-
secuzione a controsenso. Si dice invece che
ciò sia avvenuto sotto qualche altra ammini-
strazione, ma noi non vogliamo occuparcene.
Quello che preme constatare si è che 1' ordi-
nanza Bach non giaceva ne' polverosi scaffali ;
e che se il bar. Philippovich se n' è occupato,
egli lo fece in mal punto; imperciocché a-
vendo creduto di leggervi ciò che non vi si
trovava neppure per ombra, diè fuori quelle
famose circolari logicamente assurde, pedago-
gicamente perniciose, linguisticamente scorrette,
praticamente inattuabili, che noi abbiamo pub-
blicate a suo tempo e commentate.
Quelle circolari misero lo scompiglio, la con-
fusione, il disordine ne' pubblici istituti, e
sparsero un maìcoutento, una indignazione ge-
nerale da un capo all' altro della Dalmazia.
Numerosi, ripetuti, energici, insistenti piovvero
a Vienna i ricorsi ; e il ministero, facendo ra-
gione a' reclamanti, emise una ordinanza che
abbiamo già pubblicata, ma della quale finché
durava 1' amministrazione del bar. Philippovich
non isperavamo di vedere nella loro pienezza
i benefici efi^etti. Quell' amministrazione fortu-
natamente è caduta; tardi sì, ma è caduta; e
noi che salutammo con gioia il lieto avveni-
mento, foriero per la Dalmazia di più prospere
sorti, comprendiamo benissimo il dolore del
Nazionale^ che, non potendo far altro, finge di
attribuire all' argomento della lingua la guerra
che fu mossa al bar. Philippovich, e dalla
quale egli da ultimo usci cosi malconcio come
tutti sanno. Se per le circolari philippovichiane
la Dalmazia intiera si scosse e reclamò, la
guerra che fu mossa non era già diretta con-
tro la persona del bar. Philippovich ma contro
le sue disposizioni ; e non contro quelle sol-
tanto; dappoiché buon numero delle disposi-
zioni luogotenenziali d' allora non pur in fatto
di scuole, ma anche negli altri rami ammini-
strativi erano dalla grandissima maggioranza
del paese giudicate insipienti, inopportune, ro-
vinose. Il Nazionale domanda: Chi non sa la
guerra che per ciò fu mossa al barone Fili-
pović. E noi potremmo domandare alla nostra
volta: Chi non sa la guerra che il bar. Phi-
lippovich mosse alla lingua italiana ? Chi non sa
la guerra che il bar. Philippovich mosse al par-
tito autonomo ? Chi non sa..?.. Ma il bar.
Philippovich non è più : egli è morto. Noi non
vogliamo calpestare la sua fossa; non vogliamo
turbare il sonno del trapassato. Beg^uiescat in
pace.
D' un' altra ordinanza ministeriale trovasi
fatta menzione, ma più sfuggevole, negli arti-
coli del sig. X. È queata 1' ordinanza del mi-
nistro Lasser relativa all' uso della lingua il-
lirica nel foro. Sciagurata ordinanza anch' essa,
e mal capitata 1 L' ordinanza Bach era capitata
nelle mani del bar. Mamula, ed egli 1' avea
lasciata giacere ne' polverosi scaffali ; 1' or-
dinanza Lasser capitò nelle mani dei burocrati,
ed eglino arrivarono a metterla tra i ferri
vecchi. Questa però, più sventurata di quella,
non trovò una mano pietosa che la racco-
gliesse, che la nettasse dalla ruggine, che la
rimettesse in onore. Nessuno, proprio nessuno
degl' impiegati giudiziari, neppure di quegl' im-
piegati superiori che sono stretti in intima cor-
rispondenza d'amorosi sensi col Nazionale e col
Narodni List, non si accinse all'opera misericor-
diosa. Ingrati! Ma qui udiamo risponderci dall'ar-
ticolista: L'avrebbero fatto, oh sì, l'avrebbero
fatto; ma no '1 poterono, avendo trovato una
opposizione invincibile in quei burocrati i quali
arrivarono a metterla tra i ferri vecchi; in
quella burocrazia riguardo alla quale è verità
incontrastabile essere facilissimo che pri-
meggino tre grandi loassioni: pigrizia, in-
vidia ed egoismo. Infame burocrazia! Buro-
crati scellerati! E tanto osate voi? Di tanto
siete dunque capaci? Possa il cielo incenerirvi
co' suoi fulmini, e sperdervi tosto dalla faccia
della terra ! Sia benedetto colui che ha avuto
il coraggio di svelare le vostre turpitudini!
Tali esclamazioni, od altre consimili saranno
probabilmente uscite di bocca a qualcuno dei
più semplicioni tra i lettori dal Nazionale nel
sillabarvi le caritatevoli insinuazioni dell' arti-
colista contro una delle classi più rispettabili
dell'organismo sociale; contro i pubblici fun-
zionari presi, come suol dirsi, a mazzo; accu-
sati nientemeno che di -trasgressione de' pro-
pri doveri, ed additati al pubblico disprezzo
come infetti da tre vizi, tra i più schifosi schi-
fosissimi. Nè noi condanneremo que' semplici
che avessero per avventura cosi esclamato.
Chi di fatti non 'si sentirebbe indignato alla
scoperta di tanta bruttura in coloro appunto
che sone messi a gnardia della giustizia, a di-
fesa della legge, a tutela degP interessi del
popolo ? Chi non crederebbe che 1' autore degli
l lui Ci
articoli, il sig. X, sia un liberale di prima
forza, una persona indipendente, od al men me-
no un uomo non aggiogato al foglio di paga-
mento? E noi pure, sebbene altamente sti-
miamo la benemerita classe de' pubblici impie-
gati e riproviamo quindi le calunniose invet-
tive scagliate contro di loro ; sebbene non cre-
diamo punto al liberalismo nè del Nazionale,
nè de' multiformi suoi redattori, imprenditori,
collaboratori; sebbene per conseguenza non
avremmo mai lasciato uscirci di bocca o cader
dalla penna quelle od altre esclamazioni con-
simili ; pure tenevamo per fermo che 1' autore
degli articoli che andiamo esaminando fosse un
uomo libero, indipendente, e dalla burocrazia
svincolato del tutto. Ma ci siamo ingannati.
Nel n.r 93 del Nazionale il sig. X ha pub-
blicato un altro articolo sulla lingua slava, con
un' appendice d' accuse non più contro la bu-
rocrazia, ma contro il burocratismo; e se die-
tro la medesima lettera non si nascondono due
persone diverse; s'è vero che lo stile è 1' uo-
mo, e che quindi due uomini diversi non pos-
sono avere uno stile identico ; noi ci pensiamo
di poter affermare che 1' autore degli articoli
in discorso non è già, come ci si era fatto cre-
dere, quel caro italo germanizzato che ci trova
il suo tornaconto nel presentarsi al pubblico
in maschera da slavo ; ma è un burocrata in
carne ed ossa, anzi nelle midolle delle ossa. I
nostri cortesi lettori se ne stupiranno ; eppure
la è cosi: l'accusatore, il calunniatore, il be-
stemmiatore della burocrazia è un burocrata
a tutta prova, un burocrata puro sangue. Il
sig. X neir ultima parte del suo ultimo arti-
colo ha tradito 1' anonimo, ha manifestato se
stesso. Egli non può essere altri che uno di
quegl' impiegati infermi e malfarmi che nell' e-
state di quest' anno interruppero d'improvviso
i loro lavori ufficiosi e corsero da Zara a Vien-
na, non già per disimpegnarvi mansioni di bassa
polizia come si andava buccinando, e come qual-
che fatto allora avvenuto autorizzava a credere,
ma unicamente pèr fare nella capitale dell' im-
pero una buona cura di bagni di mare.
(Continua)
Eseiirsioìie nella Dalmazia
di
XIV.
Spesi la mattina del terzo giorno della mia
fermata a Zara visitando gli scogli (che son
tutto altro che scogli) pittoresca e fertil isola
con duemila abitantj, che si dilunga rimpetto
la città, da cui la separa un braccio di mare
in forma di canale largo circa due miglia. Vi
tengono ville i zaratini; e por la continua
ventilazione che vi regna, e per la giocondità
delle vedute che vi si godono, si appongono
facendovi nella buona stagione lunghe dimore.
Il conte Begna che me ne avea proposta
la gita, la condì sovra luogo d'una refezione
di frutti squisiti, e di vini eccellenti indigeni.
Mi garbano le statistiche che presentano a
questo modo la dimostrazione di ciò che as-
seriscono; ed io, da quanto mi hanno dimo-
strato r Arcivescovo, Salghetti, e Begna, ho
argomenti certi di credere che la Dalmazia
produce vini che rivaleggiano coi migliori di
Spagna; tai sono, ad esempio, idi. vagava della
Brazza e la maraschina di Sebenico. Ciò che
rendea vieppiù dilettoso quell' asciolvere in
riva al mare, riparati da una tenda intessuta
di rose e gelsomini, erano le isolette disse-
minate attorno per 1' acque azzurre con gentile
varietà grandette e piccine, aride e verdi, que-
sta con un santuarietto tra gelsi, quella con
un casinetto tra viti, tutto assieme bizzarro,
incantevole che suggeriva rosee fantasie di
sciami di najadi che si sarebber volute ve-
dere circondare nuotando, come nell' affresco
di Raffaello della Farnesina, coi bei corpi i-
gnudi la conchiglia trionfale di Galatea; op-
pur di venete peote effondenti tra quelle i-
Le associazioni e gli importi dì
gruppi 0 meglio in assccjni xìostali., _____
all' Amministrazione del Dalmata in Zai'ù e non
più alla Bedazionc. A. Spalato presso il signor
Lorenzo Gilardi. — Lo corrispondenze devono
dirigersi affrancate csclusivamente al lìcdattore.
Le lettere non afirnncaie saranno rer.p'i'^^'-^ I
comunicati si inseriscono al prezzo di ÌHÌIOI
8 la linea. Non inserirà nessun artic.oju fir-
mato, ove esso non sia accompagnato da un im-
porto di soldi 30 pei il pagamento della tassa
di finanza.
Un numero separato costa soldi 8
Esce il mercolcdi e il sabato.
solette taluno dei musicali concenti, a cui ta-
lora risponde nel cuor della notte 1' eco dei
marmorei palazzi del Canal Grande. Qui il
limpido tramonto a cui succede il patetico
lume della piena luna, ha del magico; e mi
sorprendo di due cose; che niun pittore di
grido abbia peranco scielto, per esempio, la
baia d' Oltre, veduta dalla villa Begna a sog-
getto d' un suo paesaggio ; e che a niun poeta,
a niun filosofo, a niun innamorato sia passato
in mente di qui stanziare per comporre versi,
sognare sistemi, spendere la luna di miele.
Ma le lune, anzi gli anni e i lustri di micie
tramontano anch' essi nel bujo d' inetfabili tri-
stezze : e me ne rese memore la seguente iscri-
zione nel cimitero d' Oltre, collocato a mo' di
pensiero malinconico in mezzo a cotesto Eden :
QUÌ RIPOSA
LA BELLA E PUDICA SPOGLIA
I)' ANGELICA ISOLA
CHE NATA A NOVI L' ANNO MDCCCXVH
E SPOSATA A
FRANCESCO SALCkHETTI-DRIOLI
DAPPOI CHE L' EBBE PER ANNI XLL
RALLEGRATO DI PROLE
GIOVATO DI CONSIGLI
EDIFICATO COLLE VIRTLJ
BEATIFICATO COLL' AMORE
ABBANDONÒ D' IMPROVVISO QUESTA TERRA
IL 20 SETTEMBRE 1853
IN MEZZO ALL' UNIVERSALE COMPIANTO.
Il conte Begna non mi lasciò più andare
quel giorno; e dubito si proponesse essermi
tentatore a grave peccato. Quale peccato più
grave di quello che precipitò Lucifero dal
cielo? Or bene, non direbbesi che il conte
macchinasse tirarmi in tentazione di commet-
terlo, a sapere che queir ultima sera della
mia dimora a Zara mi accommiatò illuminando
di una miriade di palloncini colorati il suo
giardino in città, rallegrato da eletta musica,
popolato dal fiore de' cittadini, cento e più
che mi circondarono, e quasi mi fecero per-
dere la bussola in mezzo ai molti e molto
gentili loro complimenti? Se non iscoppiai quella
sera fu miracolo: fortunatamente mi sovvenni
della rana d' Esopo. (Continua )
(Nostri Carteggi particolari.)
Costantinopoli 2 novembre.
Il Consiglio di Stato alacremente lavora la nuova
leggo sulla stampa; e questa, a quanto diccsi, sarà
un fac simile della francese attualmente in vigore
con esclusione d' ogni jury. Coi pubblicisti locali
non ci sarebbe quindi per niente da con;ir;itular-
sene. La repressione della stampa è da qualche
giorno all' ordine del giorno. 11 giornale b'.ilgara la
Macedonia fa sospeso a tempo indeterminato, quan-
tunque non pubblicasse mai articoli ostili al go-
verno Ottomano. Il Levant Herald fu colpito dalla
pena della sospensione per un mese a motivo che
pubblicò un articolo con cui (e non a toi-t(i) dichia-
rava essere una mistificazione 1' attentato alla vita
di S. A. il Viceré d' Egitto, asserendo che il latto
fu ad arte combinato unicamente per adombrare
il nipote del Viceiè e largii così perdere quella
popolarità di cui meritamente gode in Egitto pei
suoi sensi liberali e per uno squisito tatto po-
litico. Il Commercio Orientale fu pure giorni fi
condannato ad una multa pecuniaria per alcune c-
spressioni colle quali si pretendeva losse stala lesa
l'autorità del Sultano; ma esso fu più fortunato
del Levant llerald perchè non venne menomamente
molestato sebbene avesse elaborato un articolo sul-
r attentato in parola nello stesso senso come
lo aveva concepito il giornale caduto in disgrazia.
Anzi il Commercio Orientale nel carattere indi-
pendente che lo distingue, ebbe solo fra tutti i gior-
nali della capitale il civile coraggio di biasimare
con un lungo articolo e con termini di fuoco il
contegno del governo Ottomano contro la arbitra-
ria sospensione del Levant Herald: e con tutto ciò
non venne il suo articolo incriminato. Già non era
nemmeno il caso d' una inquisizione, poiché a di-
ritto si osserva che il Ministero degli affari esteri
ex se senza far la denuncia, come è prescritto dalla
legge al tribunale per la stampa, e senza previa
procedura, con decreto firmato da proprio pugno
sospendeva il giornale: motivo per cui si volle ve-
dere, nel caso concreto, spirito di personalità e non
una misura amministrativa reclamata da imperiose
circostanze o per viste politiche.
Il ministro inglese, a quanto mi verone riferito
da persona degna di fede, protestò contro la tso-
•^''.»mmm
reziooe. I! signor Giovanoi cav. Màrassovich do-
niauda iii liiic la cagione por cui sin'ora non è
sfato assoggettato ad esame del Consiglio d'ispe-
zione e rispettivamente della convocazione gene-
rale il centegno del capitano Stefano Stuck co
rnaodaote il MatnsaUm nel!' avveunla collisione
colla nave amencann. Il preside rÌ8")ionde che a
motivo di lotto nella faraig^lia Stueh non si ha po
toto sin'ora precedere a tale egaroe e si farà quan-
to prima. Il signor Marassovieh si dichiara soddi-
sfatto della data spiegazione.
Da ultimo il sig. de Saraca donnanda spicga-
gazione sulla settima emissione d' azioni, una vol-
ta chela gesta non è ancora coperta, e chiede alla
Direzione se essa ò intenzionata di respingere le
prenotazioni che eventnalniente le venissero fatte.
'[I preside risponde essere stala sospesa la settima
emissione ed il signor de Saraca si dichiara pie-
namente soddisfato. — Chiuso, letto e fìruialo.
fetto, o in altri modi gentili q cordiali pwcnrarono
di lenire il^ mip intenso i|olqre, prego vogliano
compiacersi'di accettare questo pubblico atto d;i
grazie eoa assicurazione dell'imperitw^ ricona-
scenza.
Zara, 11 gennaio 1S72.
Michele, JacsìcJi
1. r. officiale contabile luogotenenziale.
Per ini'ziativa presa da questa Direzione fornios-
8Ì qui pure un Consorzio enologico, ed a merito
dello zelo intelligente e della disinteressata attivi-
tà del comitato eletto dal Consorzio stesso «lei si-
gnori Oliubislavo Covaeevieb, Romano Vlahov, Vin-
cenzo Persen, Elia Scocich e Simeone Gojanovicii
Megliada, presieduto dal sig. C<tvacevich, e per
cura specialmente del li signori Vlahov e Persan
si ottennero soddisfacenti risultati in questo (;rimo
esperimento, Evvi lusinga che il Consorzio, sussi-
diato sarà dall' eccelsa Lnogotenenza come gli
fu promesso, e nel venturo anno si Sj)era otte-
nere utili e maggiori risultati, e che il vino di-
stinto del quale abbonda il nostro distretto ed i li-
quori di Sebenico saranno meglio conosciuti ed
apprezzati.
Lode pertanto ai soprannominati signori che si
resero qiu gt' anno benemeriti, non perdonando a
fatiche e dispendi pel bene delia loro patria.
Dalla Direzione del Comizio agrario
Sebenico, 10 decembre 1871.
Rosa II i, preside.
Jj' ass. Giov. Bellamaricli.
Coo animo profondamente commosso per viva
e indellebile riconoscenza, ringraziano dal fondo
del cuore i sottoscritti tutti quei loro cari amici,
e le multe persone generose e pie che con infiniti
modi genlili e delicati s'adoperarono a lenire l'in-
tenso loro dolore per la perdila da essi fatta del-
l' amata e indimenticabile loro figliuoletta Zocka.
Zara, M gennaio J872.
Spiridione ed Emilia eonjugi Bilbia.
previene che nei giorni di Domenica, Mer-
coledì e Venerdì dalle ore 10 alle 12
terrà consulto durante l'inverno per
malattie d* oreceliie.
Il ricapito è in casa ('aslelli, li piano,
rimpello la sala della Diela.
Coiiinnicato.
Pregiatissimo signor Redattore!-
Pregovi di essere compiacente ad accogliere e
dar posto nel reputato vostro giornale il Dalmata
a questo mio scritto in idioma slavo; in risposta
alla insipiila calunnia lanciatami gratuitamente da
un anonimo galantuomo, inserita nel Crnogorac
colla data Bajnaluca 1 dicembre a. p.; e ripubbli-
cata nel Pseudo Narodni List 23 p. p. N. 102
al quale nulla è sacro.:
„Znam da ce se nasladiti oni časni VlastiInik
(autore) diigorilo onog dopisa, samo kad vidi da
sam se i za malo vrieme k' njemu okrenu; ali je
to samo rad moje čistoće da moram se obazdrti
i treunt s'nogom za odbaciet smrdljvo Pilo s'koim
ot|e da me olipi.
j Dali prvo neg unidjem u odgovore dopisa gori
rečentig, reću sramnom dopisateiju dogorilo onog
Čilanjka, da dostaje za mene to što me saiio od-
kriti neuredni obraz svoi, već iza plota itase s'pi-
lom siiprotiv meni, i di neuzdržašese kadar uka-
zat lice, buduć da ga nej osiduje.
„Sad nek znade čisto, okaljani, Dngorilo, vla-
stilnik, onog dopisa, da ja jesam Andrsa Milosse-
vich sin Ivanov, a ne Milošecić kako on piše, ro-
djen u Glavicam kod Signa, bio sam dobrovoljac
Žandar, a sada trgovac pribivatelj u Splitu, i pri-
kazitelj Kuća Trgovački iz Mletaka Talianski gosp.
A. Battaggia i gosp. G. D. Riko, da odam za iijov
r^čun po Dalraacji i po Bosni rad posala trgoxiue
oni kuća, a ne za dragog posla. Da sam vodom
i srcom Siavljanin Dalmatinac, virni podajuik Ce-
8ara Austrianskog; što su bili i moi Diedovi, otac,
ja i bitće moj pinovi, da nisam Poklisar; da nisam
kupljen kako je možda on, od nitkoga, nit ima
novaca za koje kupljen mogao bi biti, sa sviem
da sam siromah Čoviek, dali sam cola vedra, či-
sta i nepomrčana. I još da bi bili on i svi oni
koi su kako on Ijuborodni koliko ja, mogli bi se
veoma dičit, ali je on kako toliko drugi lucimi-
raca nj.«mu prilični, izdaica, a ne brat SUn ljanski.
„Ja se nebavim o političkom uredu, dali bez
krivenja, kad bi bio upitan alti u kakvu slučaju
oli u razgovoru važnu, bi čisto i bistro izrekao što
Bàm, t. j. da sara siavljanin p#svemn i na svemu
dalmatinac kako gori reko ; da nisam Rus nit pol
Bns, nit što drugo. I to nisam se boja nit sramo-
va izi'cć u svakom slučaju, prid svakim i na sva-
kom mi est u di sam bio.
„Od više reću dugorilu, nek odkrie, sramno čelo
svoje, i nek se podpiše s' imenom i prizimenom
(ako poznaje svoje prizinie, što se boim da ne-
zna) kako i ja se podpisa, pak će vidit da u pr-
vom srietkn primit će pozdrav moi.
„Još moram reći dugorilu, da ako muku podnose
nepravedno bratja Slavljani pod jarnmu), to je za-
sluga naiviše on a kov i bezposlenika kakav je on
i ni ego vi ortaci, jerbo nose lažljivo ime od Na-
rodnjaka, dali nisu drugo već raspor naroda; —
samo njovH važnost jest napunit svoje dupe."
Split, 3 sičnja 1872.
Andria MilossevicJi.
il EPEETICI (caduco)
guarisce per lettere il medico speciale per
r Epilessia D.r O. Killisch in Berlino, ora
Neuenburgerstrasse 8. — Guarigioni comple-
te a centinaia.
Farmacia e Drogheria SERBAVALLO
in TRIESTE
Ciiracao ferrogiiìoso.
Prima d'anaunziare pubblicamcnle questo mio nuovo
preparalo, ho voluto affidarlo al ' esperienza medica, ac-
ciocché ne accertasse il valore nei casi, per i quali il
ferro viene tuttogioriio raccomandato.
(ili splendidi f^uccessi ottenuti mi servono d' attestazio-
ne, e m'invogliano a renderlo popolare.
Questo liquore è di un grato sapore, ed è combinato
ad un ferruginoso 11 meglio assimilabile (Pirofosfato di
ferro e di soda) che non cagiona costipazioni, nè nausee,
nè cattivo alito, come avviene spesso per l'uso dol C'«r-
boiiati e JoJuri di ferro e del Ferro ridodo con V idro-
gene.
Surrogando questi preparati che godettero fin qui nella
ter.ipia un posto primario, se ne surroga anche 1'azione;
e difatti, nelle leucoree, nelle mestrumAoni difficili, nei
C'iori pallidi, in varie affezioni del fegato, nella malaria,
ed in molte malattie consuntive nelle racAtitrf», nelle scro-
f le e ne,\V anemia, s'ottennero effetti meravigliosi e ^rua-
ri(ji >ni perfette.
Le persone gracili, i bambini deboli, ed i convalescenti
che hanno bÌ50^no di riparare all' anemia con eguente ai
processi morbosi sofferti, invece di ricorrere alle acque
minerali di lontana provenienza, imbottigliate e per lo
pili vecchie, soggette sempre se non ad una totale, certo
ad una considerevole decomposizione, e quindi d' effetto
malsicuro, troveranno nell' uso di questo nuovo liquore.
il migliore ed il più efficace mezzo a ricuperare un' otti-
ma S'ilufe.
Ai bambini se ne danno due cucchiaini da caffè due
volte al giorno; ai ragazzi due cucchiaiate, ed agli a-
dulti due bicchierini da rosolio, sempre un' ora prima del
desinare.
me pure in tutti quei oasi foolori pallidi, at
Hieiiort»«', ecc.) ove è necessario di reagire sul
sangue, sia per rendergli la sua ricchezza e la sua
abbondanza normale, come per provocare o rego-
lare il suo corso periodico.
B. U Jod81 PO (li foi'po impuro o al-
terato e un medicamento iiifVdfl«», li'pit.isU«».
Come prova della purezza e della autenticità delle
vere pilloio di Biancard, si esiga il n«»-
•sirtJ.^igfilllO d'ai'S""«»*«» r*'a<Sivo elnno-
fip«tia qui aggiunta in calce dell'etichetta
verdf^. Guardarsi dalle contraffazioni.
tarmacista a Parigi Rue Bonaparte, 40.
Non più
affezioni reumatiche!
con 1'OVATTA I>1
da raccomandarsi a tutte le famiglie, si guarisco-
no i doltiri goto»», peiiMiatìc'^ i caiaiTi,
i dolori arllcolarì, il «Md«»fc» pe«p e s-
d<*i pic'd i ntali di denti e di tv-
sla. Eccellente rimedio domestico e necessario.
Prezzo: 1|2 pacco fior. — soldi.
« 1- n ^ ® n^
l^a virtù di qtiesl' Acqua è propria delle piìt notevoli.
Essa dà alla tifila delle carni quella lsi«trltÌ(ioz?.a
e quel vellutato che pare non siano che dei più
bei giorni della gioventù, e fa sparire le liiaceilio
Ptm»«'. 0'ial""fl"e signora (e quale non lo è?) gelosa
della purezza del suo colorilo, non potrà fare a meno
dell'Acqua di Fiori di Giglio, il di cui uso divenla cimai
generale.
|ì<'|?oSÌ<aE'i : Spalato, de Graz-io. Ciirzola,
Zovelti. Lussin Piccolo, Viviani. Macarsca, Po-
jani. Hagnsa, Drohaz. Scardona, Corokilo. Se-
benico, lieros. Zara, Bercich.
Corso degli Effetti e elei Cambi
all'i, r. Borsa pubblica in Vienna.
Acqua di Giglio.
Uno dei più ricercati prodotti per la loiletta
qua di Fiori di Giglio del Planchais, chimico
giato dì Piirigi.
è TAc-
privile-
Meialliqtìes al 5 '/o
coi censi iV1aa;gio e Nuvenibre
Prestito nazionale al ."> "/g
„ dello Staio dei iSCO . ,
-^'/jossi.
Azioni della Banca nazionale . .
^ dello Stabilimento di cre-
dito
Corso dei Cambj della
Borsa medesima.
fiondra, per 10 lire sterline . .
Argenlo, per 100 fiorini
Zecchini imperiali ...
Napoleoni d' oro t . . . .
Corso medio in v. a.
11
genn.
Il
genn.
13
genn
63 2.5; 62 TO; 63 ~
6 25 62 70 i 63 —
73 70 73 40 ; 73 <0
100 - 105 -llo.b 25
810 — 858 — 863
343 60 344 — 346 60
114 «0 n.S 10 112 90
113 35 113 80 ll4 ts-ii
5 42 5 47 5 46
9 10 19 13 9 It'/;
L' ANCOR "
f)
f)
f^)
te
Società cT Assicuratone sulla Vita e sulle RendUe.
(La sede della Società è in Vienna, città, bober Markt N. 11 nello stab. prop. Ankerliof).
Al 31 Dicembre 1870, erano in vigore:
85,762 contratti con fior. 88,569,772:83 capitali assicurati, e
fior. 54,9b9:39 di rendite vitalizie.
I Fondi di riserva ammontavano a tutto 1870 a fiorini 4,421,098:34.
Lo stato delle associaziotii di so|irawivo«»xa per provveilimento pei
fanciulli e per la vecchiaia al 31 Agosto 1871 ammontavano
a 46,426 soci con un capitale inscritto di fiorini 38,432,264:44
1
Pagamenti per assicurazioni pel caso di morte dal 1." Gennaio 1859, fino il
31 Dicembre 1870.
Por 2025 polfx^ e fior. 3,(509,0 >3:75
Ž)
La Società assume le seguenti diverse ai=isicurazioni :
Pn'l eas» fìi morie, con e senza })artecipazione agli utili a tempo indeterminato o
determinato (vita durante o tenìporariamente),
„ „ €li vita, a preiitii fi«^!»!, con iniiiiitiaU* g-arasiHto oppure me-
diante partecipazione alle mutue a»!»oeia:rJ(»iii di so-
pra vi veii/.a, le quali offrono il più facile mezzo per as-
sicurare dotazioni a fanciulli, e garantire capitali per la vec-
chiaia e ciò mediante un tenue contril)uto annuo.
Coiìtr<>-ais*cisra7Joi»ì per garanzia di pagamenti fatti nelle a.<^!ìoc*iazioEii.
Kc^isclite viiaiixie con rendile annuali, immediate o protratte.
) Per gli scritti inseriti sotto a questa rubrica,
la "Redazione non assume altra responsabilità
tranne quella imposta dalle leggi.
Ringrazlamenli.
Non permettendo l'afflizione che mi preoccupa
porgere personalmente i dovuti ringraziameiìti a
otti quelli che nella perdita dell'amata consorte
Btanislava. mi diedero ambita testimonianza di af-
EMORROIDJ, FISTOLE, ed INFIAMMAZIONE
INTEUNA.
Questi malori tristi e debilitanti possono essere sicura-
mente guariti dai sofferenti, se vogliono adoperare l'Unguento
Holloway, e o-servare, con attenzione minuta, le stampate
Istruzioni. Deve fregarsi bene sulle parti al dintorno del
male, onde ogni materia nocevole venga radicalmente espulsa.
Un cataplasma di pane ed acqna, applicato al coricarsi, sarà
Aantaggioso. La più gran pulizia è necessaria alla cura. Se
coloro clic leggono questo paragrafo, lo porteranno alla co-
noscenza degli amici loro cui esso possa importare, rende-
ranno un servizio che non si dimenticherà mai piò, perchè
la guarigione è sicura.
Tanto 1' Unguento, come le Pillole, debbonsi adoperare per
le seguenti malattìe :
Lombaggine
Mal di capo
„ di gola
„ delle mammelle
„ dei capezzoli
^ di gambe
Morsicature di Mo-
squito, mosche di
rena, ecc.
Pedignoni
Questo maraviglioso unguento elaborato sotto la eoprain-
tenden/.a det professore Holioway si vende ai prezzi di fiorini
3 e fiorini 2 e soldi 90 per vaso, nelle stabilimento centrale
244 Slrand, a Londr», ed in tutte le Farmacie e Drogherie
del mondo.
S K«$f>83tpl. Una persona nell'età di 30 anni mediante un pagamento annuo di fior. 224, può assicurare ai suoi eredi un capitale di fiorini 10,000, da pagarsi dalla Società avvenga la morte dell'assicarato in qualunque epoca, andie un giorno dopo pagata la prima rata del ^ premio. C(»si {)ure: un uomo di 30 anni, assicura mediante un premio annuo di soli fior. 178,
^ alla sua tnoglie d' anni 25, pel caso eh' essa gli sopravvivesse un capitale di fiorini 10,000,
oppure una rendita vitalizia di fior. 738.28. Per assicurare una dote od un capitale a barn-
bini. Si raccomandano le /lH«ocla/J4»tii di »<»ps'a%'vìvc»i»'/.a mediante le quali, con un
versamento atmuo di fiorini 100. — Si riceverà dopo 20 anni una somma incirca di fiorini
6000 a fiorini 8000. — Secondo 1' età dell' assicurato.
N. E. Versamenti tanto maggiori che minori renderebbero in proporzione.
Pros{)eiti estesi sui vari modi di assicurazione, nonché tutti gli schiarimenti de- ^
siderabili, tanto verbali che in iscritto, si ottengono dai rispettivi signori Agenti e @
dai sottoscritti {jm
FedericoHeìmann. (jn
Rappresentante per Trieste, Litorale, Carniola, Stiria, Dalmazia, Carintia, Tirolo e Fiume,
in TIÌIESTE, Via Nuova, Nr. 24, g
Ig in ZARA press» il liljrajd sig. l§pirUIÌone Arla!e Agi-iite dell'AN'CORA. ^^
s
Cancheri
Contratture
Emorroidi
Blefantias
Fistole
Ferite
Gotta
tìonflament! glan-
dulari
Infermità cutanee
Reumatismo
Risipo a
Scorbuto
Scottature
Screpolature
labbra
Screpolala: e
mani
Tumori.
Bolle
sulle
Pillole di Blancard
al «ioduro di ferro iiialtorahite.
Approvate dall' Accademia di medicina a
Parigi ecc. ecc.
Partecipando delle proprietà del Jodio e del
ferro, queste pillole vengòno prescritte spe-
cialmente contro le scrofole, la ti »i nel suo
primo stadio, la gracili là del temperamento, co-
FARINA
del DoUor BEMTO del Uio di Messico
Prodotto alimentare naturalmente ricco di di calCC
Eniinenteinente nutritivo e di digeribilità straordinaria.
Ric»-jroosciuta dai più distinti professori della scienza medica conte l'unico specifico per guaiire le
seguenti malattie:
La coiisuiizioiii' — la broiìcliite e laringite cronica — il calarlo polmonare.
V Anemia (povertà di sangue) — \2i jiara^plegia nei bambini -- le malattie delle ossa e del midollo
spinale — lo spossamento delle nutrici e per riparare le forze dei bambini esauste dal troppo
rapid(» sviluppo.
La Farina Messicana del dottor Beilifo d<'l Bin, adottala dai principali medici nella cura delle aff*"
7.ÌOIIÌ inbercolose, possiede speciali proprietà curative constatale da tinmerose guarigioni. La sua azio««
confortante e riparatrice agendo direttamente sulla turbercolizzazione dei polmoni, ne facilita la cicatrizzazione eh®
si opera prontamente, e ne rende sicura la guarigione.
Prezzo di una scatola di grammi 250 fior. I ; dO.
Unico deposilo in Zara presso la farm. BERCICH — in Milano presso i depositari generali per T Italia:. G-
Laltuada e De Bernardi via S. Pietro dell' orto tO; dalla Società Farmaceutica, A. Mamoni e Comp. —
nezia farm. Zampieroni Zanetti farm. Trieste — ed in tutte le principali farmacie.
Contro domanda si spedisce g^ratls «a opuscolo del dottor Bciiìfo «lei Rio sulle malattie di petto®
loro guarigione mediante la Farina Messicana. — Non confondere la Farina Melisicaiia colla Remltnt^
Arabica Du-Barry.
MATOOVIOH ifiipretiditore, editore et redattore Tipografia Detuaichi-Roo^ier,