*
* *
Vrstni dvorski svje'.lopisac, gosp.
Tomo Burato bio je pozvan od od-
bora u Makarsko], da uzme fotogra-
fija KaČićeva spomenika. On je to
izveo, uprav majstorski. Uzeo je
dvie fotografije, obe hipne. Prva
predstavlja spomenik bez okolnog
obcinstva, drugi predstavlja spome-
nik u času kad je bio odkriven i
okružen hiljadama prisutna obcinstva.
• Isti vriedni svjetlopisac digo je i
fotografiju grada Makarske i foto-
grafiju povorke koja je išla u Suti-
hlu i Brist, sa slikom ovih mjesta.
Veliki oblik za okvir (36+31 za-
pada f. 1 ; gabinetni oblik novč. 40.
Naručbe uz poštarsko pouzeće.
* * *
Njemačka carica Friedlich kad je
bila u Zadru, posietila je i radionicu
dvorskoga svjetlopisca gosp. Burata.
Naručila mu je mnogo slika i nalo-
žila mu, da joj digne i posije foto-
grafiju 'nekog prozora kuće Pasini,
u ulici sv. Roka. Carica je vlasti-
tom rukom naslikala predmet.
* * *
Primismo sa zahvalnošću VIII, Pro-
gram kralj, nautičke Škole u Bakru god.
1889-90.
U poučnom dielu sadrži;
1. Teorija nožištnih krivulja. Napisao
namjestni učitelj Vladimir Varićak.
2. Meteorologijska opažanja na kr.
nautičkoj školi u Bakru: od prof, An-
drije Mohorovičića i Antuna M. Zuvičića.
Iz ovih opažanja, gdje ima puno za-
nimivih meteorologijskih podataka, raza-
birerno, da je srednja godišnja tempera
tura u Bakru 14 stupnjeva Reaumur
Učenika bilo je 28. Svi su prošli. Vjere
su rimokatoličke, a narodnosti hrvatske.
*
* *
Sad opet počimlje svršetak neza-
plienjenoga dieta:
*
* *
Dva su vienca položena na grob.
Oba skupocjena i krasna.
* *
Ovaj samonikli čin bez poruke i
preporuke, napram mladiću koji je
siromašno živio i umro, al bogat
bio srcem i umom, značajem i ro-
doljubljem; neznamo, da li je na
veću slavu i diku miloj pokojniko-
voj uspomeni, ili onoj odabranoj, iz
svih stališa i godina svojevoljno sa-
branoj kiti, koja je tu počast izka-
zala pokojnikovim \rlinama.
Na ovakove prizore nije moguće,
da ti se srce ne napunja nadom u
budućnost naše domovine ; „rod bo
samo koji mrtve štuje, na prošlosti
budućnost si snuje".
Odjek.
„N. L." razmeće sa svojim veli-
kodušjem, svojim umjerenim postu-
panjem sa nesumišljenicim i proti -
vnicim. On ti je, osobito u polemici,
iznimna junačina, kakova nijedno
doba književnosti nije bilo sretno ubi-
lježiti. Njemu je d?. svaš!a. samo što
je glavno, načelno pitanje, na vrbi
svirala! Da je to uprav tako, dosta
je čitali ga i diviti sa njegovu lu-
tanju. Odkad mu je „K. D.ft počela
podaztrizat krila, odtada rek bi nije
pri sebi, već udri ga se najprvo po
„K. D.ft i po nje Uredniku Ama
eto, zato ga se nebi imalo karati,
nego mu se malo nasmiehati i ravno-
dušno pustit ga, da se koprca, jer je
Urednik „K. D." po rN. L." oni ne-
mirni i žestoki obod, koji mu neda
piHlopašice grnlati, već mu naprotiv
otegne uši i žicne ga do kosti; ali
je zamjeriti „N. li u što ga ima 8 ne-
vinim obćinstvorn „K. L." pa se na nj
fcostruii i mrgodi. Ako ffN. L.M pred-
vidja, da mu je do koji kratki ze-
man osirotiti, tomu lje obćinstvo „K
D." nije krivo, nego on sam; ako
je on tome potoč, zašto napadati na
drugoga? Kad bi se sjetio „N. L.u
one Augustiriove : „Nemo infelix suh
provida manu Dei, nisi sua culpa
e pa onda bilo bi mu dičnije kliknuti:
,,Peccavi et malum coram te (naš
hrvatski narode) feci!^ —a ne uli-
čarski napadati aad jednoga, sad dru-
goga, donapokon i cieli hrvatski
narod.
Možda WN. L." na ove redke na-
pne liši i upita: „Redde rationenv'
te posomnji, da se ovim razdor sije
i ocrnjuje ga se pred svietom u „11-
cumjernoj i perfidnoj" „Katoličkoj
Dalmaciji a Evo zato fakta.
U br. 60 t. g. ,,\T. L." u članku
„Smutljivcim" veli: „Dakle nije po
drugi put bio zaplienjen članak radi
i)r. Klaića, kako bi to htjela „Ka-
tolička Dalmacija" prodati svomu ćo-
ravomu občinstou ,,N. L." zna, da
je obćiostvo ,,K. D." većinom mi-
sničtvo i učiteljstvo, pa je on jedini
kroz ovo develnest vjekova odkrio,
da su naši vrli misnici i učitelji ćo-
rava narodna na>a, neznalice, sliepci!!
Ova mu valja suha zlata, jer se je,
možda i neho'e, izrazio iz duše i
srca, kako misli o misničtvu i učitelj -
stvu. Liep kumplimenat! Htjelo bi se
,,N. L." da smo ćoravi, jer bi on tada
mogao mirovati kd miš u pamuku,
niti bi icu lutanju tko na kraj stao.
Ej, pobro: ,,la li.igua batle, ove il
den'e duole".... Mi priznajemo, da
smo ti trn u oku, jer li nemožemo
mukom premučati. da onako pusto-
pašiee grntaš i našim ratilom meko-
tiš tvoju njivu i nasiplješ tvoje kose.
Mi smo ćoravi bili, dok srno se tje-
šili obećanjima, očikanjem, uztrplje-
njern i ovim onim praznim nečim,
kojim su nas zavaravali kn dječicu
smokvam ibajamim; mi smo ćoravi,
što smo se pustili u ruke crne sud-
bine i birali ljude zgoljnih obećanja,
puke klapnje et similia. Mi smo sve
bili ćoravi, dok nas klipovi iza ušiju
nepromlališe i zato nezamjeratno „N.
L.", što nam je u neku na ime po-
godio. Ovu lekciju „ćoravo obćin-
stvo" mučno da zaboravi, mučno da
se njom neokoristi. Gremo da vidimo.
Az.
-rvjc ' —
Brzojavke za Kačićcvu
proslavu.
ii.
Zagreb — Pridruživam se slavlju po-
dignula spotn^nika neumrlom Milo-
vanu, koji je najprvi sve slavjsna u
kolo sloge i ljubavi pozvao.
Milino vic.
Zagreb — Današnjem slavju, kojim ha-
ran narod hrvatski dostojno priznaje
zasluge svoga prvoga pučkoga pje-
snika, prisutan duhom pridružuje ae
Franjo Raclci
Zagreb — Slava svim Hrvatima kliču
pred spomenikom riajgenijaln'jem pu-
čkom pjesniku K tčiću Franjevci Ren-
gjeof Radio, Maiič, Tifder, Milošević.
Fi.s — Slava pivcu narodne knjige !
Viški učitelji i učiteljice
Petar Marasović, Petar Ku-
ničić, Josip GrČina, Mar-
gnrita Gamulin Marica
Kunići ć
Zagreb — Današnjoj svečanosti pridru-
žuje se u duhu svome obćina, novo-
veska i kliče živlli Dalmatini
Predsjednik Ferdo plem. Lnić
Sarajevo — iSlava starcu Milovanu!
razgrievao svaki kutić hrvatske ze-
mlje razgovor njegov. To želi iz pro-
budjone Bosne zemlje slavne
Kaptol Vrhbosanski.
Petrograd — Slave pevcu balkanskih
germev da zdravstvoju brnća Horvati
Cankov, Gruev, Benderev.
Zadar — Opojeno čistim žarom otač-
beničke ljubavi neumrlog pjesnika po
nosno zavjereno kliče slava Milovanu
Društvo Sokol.
Silba — Neizmjerna radost današnjeg
veselja odkrićem Kačićeva spome-
nika pobudjuje, da »ostalom 0racom
Hrvatima uzkliknemo: slava našemu
pjesniku neumrlom Andriju Kačiču.
Živio! Pokažujuči mu se harnim na
rode, živio dični odbor.
Josip Bonicioli, Antun Ma,-
tu Una. Štipan Nikolić, Kr-
sto Marković, Petar Matn-
lina, Joso Matulina, Borisa
Supičić, Kazimir Bonicioli,
Ican Matulina. Ivan Ma-
tu šić.
Neotesanom „Narod. Listu"
Karnevalada je tebi u Makarskoj
pred Kačieevim spomenikom, a u Zuo-
strogu ista karnevalada postaje ova-
čijom! Ala dosljednosti i mudrosti! I u
ga nije narod nego desetak usijanih
glava! Hvfila Bogu, ipak napredu-
jemo, jer od pereat Klaiću na kolo-
dvoru bečkom dne 28 lipnja, kad je
pošteni ¡slobodoumni denuncijant sbro-
j»o samih (?!) 7 demonslranata, na
slavju Kačićevu narasli su na' 10!
Al'erim! „Narodni List" zove ovo
slavje impozantno, veličajno, a duša
istoga bila je mladež, pak sve to
izvela šačica neotesanika !!! Klanjamo
se do crno zemlje.
Epa dobro! Grobni muk pri ulazu
prvaka Klaića u čitaonicu spljetsku
večeri dne 24 komu je čast? Tko
je opoganio čitaonicu? Ulaz islog
prvaka sutra dan u sobu „Hotel della
Ville" pod rajoni gospodje Amru-
šove bio je popraćen takodjer mu-
kom, dočiro n^dospjetni živio Dr.
Amruš i živila Hrvntska nače'niku
Zagreba, kad je s istim prvakom u-
laz o, nije li izljev odobravanja rada
i štovanja osobe radi načela? A lu
nas je bilo £0 — 60 sa omladinom,
čilih, zdravih Hrvata iz sve domovine*
koji smo došli ne da opoganimo nego
da izkazemo čast Milovanu! Koliko
je „živio" uzdignuto prvaku Kiaiću u
kafani Tocilja, kad se klicalo svim
zaslužnim Hrvatima? da se kolega L.
Borčić nebude spomenuo svoga vo-
dje, ime Klaićevo bilo bi potonulo
sasvim kao i ime J. Biankini-a ure-
dnika N. L., koji nije našao onu ve-
čer ni svoga L. Borčića. U Makar-
sko) tko ¿>e približio prvaku e comp.
bella? U Zaostroiju ka'd je sa so-
beta izašao prvak, koliko mu ih je
zavikalo? a kad je neki boduo za-
vikao.' živio Don Zorzi Biankini, re-
datur N, L., nije li svak umuknuo,
a ipak tu sa sirane bio je narod ! Do-
čim kad mi klicasmo, klicalo je hi-
ljade i hiljade naroda, jer su nas
razumjeli, jer smo im u žicu pogo-
dili. jer smo iz duše progovarali.
Što se tiče osvade, da .su nepo-
zvani gosti u Zaosirogu počeli ba-
cati čaše na glasbare makarske, do-
vikujem ti : mentiris in gutlure tuo.
Nego, glasbari, potaknuli od dobro
mi poznate osobe, šarenog narodnja-
ka, bili su indirektnim uzrokom svoj
neugodnoj aferi, jer do dva put usu-
dili su se presiecaii glasborn govor-
nika, što samo mogu odobrili i po-
taknnti narodnjaci felc i bagre N. L.
Kako su se htjeli i zU ali li mirni gla-
sbari, o tomu mogao bi pripovjediti
tko je od nj h bio napadnut miran i
pravedan!
Živa je istina, da Klaić i Biankini,
su se htjeli rehabilitirati pred
narodom, od naroda bili su osudjeni,
ako se u narod nebroji Omiš na
glasovitim tajnikom, koji su ih do-
čekali na povratku bengaličkim va-
trann i rasvjetom! i\7a posljedku,
hvala ti „Narodni Liste," što si do-
sljedan, hvala li na uvrjedama ba-
čenim na mladež ali znaj, da do nas
nedopire hoj hrapavi gl is i da tvoja
okorjelost u griehu b ti će jedini u-
zrok tvoje propasti a pospiešenje
narodnog preporodjenja. Zviezda (voja
i tvojih šarenjaka, Miškatovića en
minialure potamnjuje, a to li poručuje.
Usijanac izletnik.
koji
Sto ima nova po svieti ?
U Trstu počinjen je op«t atentat s pe-
tardom. To je već četvrti atentat od
prošlog tjedna. U hodniku uredništva
,.Adriau razprsnula se ]e bomba, te je
pri tom opasno ranjen malen dj«čak na
licu, na vratu i na prsima, a po svoj
prilici izgubiti će i desno oko. Zločincu
neima traga. Ogorčenje nad ovim je
obćenito.
„Hlas Naroda* obrazlaže, kako Mla-
doČesi neće dugo trpjeti ni. dii terori-
zam i kako se neće du?n pokoravati
zapovjedi glupe bahi i s Ma i bili
vodje u svome slavohleplju »liepi, to
već ipak rasudan čovjek vidi sada zna-
kove padu, uslied kojega će se ciela
glava razprsnuti. -* „Nkrodni Listyu
izjavljuju, da su bečki influencijom o-
kužem d( govori za aviek osujećen'.
Potonje polugodište dalo je Česima na
uku. Kao 9to su Magjari okorjelo bra
nili jedinstvo i samostalnost Ugarske,
tako će braniti tim više Cesi jedinstvo
i samostalnost svoje kraljevine, prava
koje nisu ni mulo slabija od magjarskih,
prava, što je i KoŠut priznao. 8 toga
u buduće treba, da po pred (Jthedodjo
sa sasvim drugom nagodbom
Porta je odbila svaku zadovoljštinu
Srbiji za umorstvo konsula Marinko-
vića u Prištini.
„Novoe Vremja" piše: U Petrogradu,
ako se nevaramo, neće sad više da zna-
du o kakovu Hporazumku s Austrijom.
Austrija nesmije da se više uzda u Nje-
mačku i Italiju, da će joj pomoći u
njezinim osnovama,
Šibenik, 29 kolovozi..
Jučer 28 tek. pres. i prep. bi*kt
obavi svečani blagoslov Crkve B. i>. M.
u Varoš u.
Ovom prigodom zamjeriti je kako je
baš ganutljivo prizor izgledao, vriedan
da i najo.korjelije erce gane^ideć mno-
gobrojan narod, gdje sviećom u ruci,
skrušeno i pobožno prati siiku B D. M.
iz Crkve sv. Martina, gdjo privremeno
staše, do one Njoj na slavu uzdignute.
Položena bijaše Marijina slika na svoje
mjesto, na velikom oltaru, uz pjevanje
pohvala njenih, od nevine djece, po čem
presv. i prep. biskup narodu sakupljenu
udieli sv. blagoslov.
Za rodjenje Marijino 8 rujna, prire-
djuju se velike priprave. Kano ostalih
godina, sipati će vatrometi u oči te svet-
kovine i glazba svirati pred Crkvom.
Za taj dau sasvim će biti dogotovljene
radje u Crkvi, koje su Uaš divno izve-
dene; pretvorile Crkvu varošku u dra-
gocienu kitnicu. Grehota da je malena
za tolik narod, uu ipak ljepotom svo-
jom dolazi u susret tom manjku, jer
po stolnoj, najljepša je što reši ovaj
grad.
Hvala za sve nekim dobrotvorcem
Varoša, a na osobit način hvala čast i
siava novomu mladomu ali vriednomu
i zaufcetnomu župniku Fra Petru Kra-
giću. koji kroz malo mjeseci samo što
upravlja tom župom, znao je pogoditi
u najpreče potrebe, za kojima odavna
ista uzaludno vapijase ; dopro je dosko-
čiti jim u prkos mnogim potežkoćam ;
dade na posljedku Varošu hram dosto-
jan toli pobožnoga, kuli junačkog na-
roda. Živio, Fra Petre 1
U nedjelju prvu rujna ove gudiue,
kako čitamo u Listu biskupije šibenske,
svetkovati ćo ee osobitim slavljem god
Blaženoga Nikole plemića Tavilića, ro-
dom iz Šibenika, mučena u Jeruzolimu
g. 1391, uzdignuta na otarsku čast
dozvolom svete Stolice, ualjed neumor-
nog nastojanja diocezanskog biskupa
Antuna Josipa Fosco.
Doznaje se, da će u oči tog dana,
bengaličke vatre rasvjetljivati obalu,
praskavice sa mužarim budit narod,
mjeetne glazba svojim milozvucim sva
koga na veselje poticati.
Obća će radost te večeri okrunjena
biti predstavom u ognju samog kipa
Blaženoga Mučenika.
Na »dan svetkovine držati će se sve-
čani pdptiiikal. Dao Bog! izpunile se
želje obćeljubijenog pastira šibenske Cr-
kve, iztakuute u Listu upravljenu na
njegov dragi narod, u komu izmedju o»ta-
stvari izuče želju, da bi Blaženi lih
Nikola dobio od Boga ovom gradu
pra?u bratsku ljubav. Nadati se je, da
želje presvietlog biskupa neuslišane neće
ostati; jamči to, obća zauzetn->at gradjana
oko tuga da slavlje izpane što sjajnije.
Iz južne Dalmacije, 30 kolovoza.r)
Perfidno licumjšstoo. — iS velikom po-
zornosti amo se prati „polemika" koja
se je zametnula izmedju ,,K. D.u i ,,N.
L." glede' načela o Hrvatukoj i hrvat-
skoj misli, i djelovanju u Dalmaciji u
smiilu hrvatskome. Čudimo »• da nN.
L.u jali točnije gosp. Juraj Biaukmi —
pa bio i urednik ,,N. L.u o kojem živi
— dao se je tako zasliepiti, da ueuvi-
dja ogromnu štetu koju nanosi sebi i
narodnim prvacima onakim neprestav-
nim prostačkim napadanjim, i na „K. D.u
i na njegova urednika gosp. dou Iva
Prodana, uzor svoštenika, fcojemu ui
kivni narodni duimani kao osobi n® zna-
du ita prigovoriti.
Mi pozn*jemo dobio i gosp. Biankini,
i gosp. Prodana, kao osobe; pak kad
čitamo da „N. L.u uredjivan od jednoga
Biankini, podmeće Prodanu „Perfidno
licumjerstvo", a to jer nenahodi sta da
odgovori u obranu sebi i ivojiiu prva-
cima; nameće nam se sama misao: da
je to kukavština i velika kukavština,
da ne rečem što krupnijega. Njekadainje
izjave, bile nebife unijestne, danaske su
doisto u prilog i na slavu Prodanovu.
Gospodin Biankini i narodni prvaci
znaju, da je „K. D." uzdržana za najveće
od svećenstva i učiteljstva, pa ova dva
čimbenika, a na osob svećenstvo, hoćeš
li nećeš li, misli, kako misli i puk u
Dalmaciji. Ako gosp. Biankini i na-
rodni prvaci misle i drže, da oni koji
uzdrže ,,K. D." u ¡jesu nego prosti glu-
pači, ne vriedni razlučiti crno od biela,
laž od istine, pravo od neprava, razlog
od nerazloga; teško se varaju, i jedan
dan mogli bi se kajati, ali kako Antioko-
Juda, i ćesar Julijan, zaludu. Ne bih
rada da se ove rieči aa protivne straue
uzmu kao „prietnja", jer unapried od-
bacujem tu misao, javno tvrdeći, da ae
imadu shvatiti kao izliev bratske ljubavi
koja želi sklad, mir i ljubav —- ljubav
koja vazda ište dobra i samome ne-
prijatelju svojemu, a kamoli ne braći
svojoj.
Mi smo s radošću zabilježili kako „N.
L." baš u ovo zadnje doba, na prigo-
vore „K, D.u stao je revno micati Cisto
misao hrvatsku, te odbacivati nesmislenu
¡i1" irudko-hrvatsku, koju se je hotjelo
i\ .1». v » posijati a na žalost i danas od
njbj^iii biju se u ovoj kolievci hrvatskoj.
¡Srbi imadu svoju kraljtoinu, i mi ju 1
Hrvati poštujemo ; al i ¡Srbi gdjegod se
nahodili, moraju poštovati jediustvenu
kraljevinu Hrvatske, Dalmacije, Sla-
vonije, kojoj je Kralj, Njegovo Veli-
čanstvo Frano Josip. Izticati ideje tali-
janske i srbske u ovim aemljam nesmi-
sao je, a moglo bi se po njeku to kr-
stitj i izdajstvom. Ovo je čisto i bistro.
Želimo dakle, da toliko nN. L." koli-
ko i „K. D.u budu imati pred očima
vazda, du zadrkivanja i prostačka napa-
danja ldju svedj u korist našim neprija-
teljima. Zadje li b ovoga puta ,,EL 1).",
budi prosto ,,N.I,.* pozvati ju u brazdu,
ali to bratski. Takodjer zabludi li nN. L.w
er je „humanum errare", tad „&. D."
vrši najplemenitije djelo ako mu bratski
dovikne: „ne tako." U to ime pomoz Bog !
S....ci.
Kogoznica kod Šibenika, 25 kolov.
Na hipu se vrieme vrti,
Jedan hip je sve do smrti.
Gundidii.
t Večerom dneva 21 tek., mrtvački
zvon žaiostuo ganu ovdjesnje stanovnike:
naviesiao nenadno smrt klerika gimna-
zijalca Nikole Vlahovića ¡£ Stangrada.
btopro na 31 srpnja bijaše došao za prvi
put u Eogozn.cu, da provede praznike
u kući svoga dragog ujca župuuca, i kod
premile majk« svoje i brata : veseo se
ćutio u ovom živahnom i ubavom mje-
stu, razbiaživao se pri moru, koji mu
dražestno pnpominjaše rodne krajeve ;
kad, nakon samih četrnaest dana, što
ih je ovdje ugodno boravio, crievna gft
bolest stegne na smrtnu postelju. Bilo
diete tiho i pobožno, te ga rodbina žarko
ljubila, i nadala se uzgojiti ga dostoj-
nim svećenikom ; bio oštrouman učenik
i vatreno ljubio hrvatski svoj milozvu-
čni jezik, u kojem se već došle izvan
rednom vještinom izticao, pa i pjesama
sastavio, koje su bile pohvaljene od sta-
rijih književnika; bio vjeran sin kato-
ličke Crkve i Hrvatske domovine. Nut i
jada: smrt neumolna sbije naprečac sve
Uepe nade u hladan grob.
Na 23 tek. bio mu sjajan spomenit
»provod, kakovih se riedko u Rogoznici
vidjelo. Osim što mnoge obitiii poslaše
kruna i gorućih voštenjaka, malo i ve-
liko može se reći nije žive duše zaos-
talo, htje lzpratiti miloga pokojnika, pre-
ko cieloga mjesta, do crkve i grobišta,
gdje prije rastanka učeni mladić Jure
') Ovaj dopis primamo od nepristrana
sudca, a rodoljuba kakvih se riedko
radja. Mi objelodanjujemo dopis iz
štovanja napram želji osobe koja nam
ga poslala i jer vierno tumači misi|i
neodvisnoga naaega obćinstva. ¡jr
vjeitački održao je značaj i obilje-
žje svog doba.
Na starih svjedočbah, na predaji
i podatdh svake ruke Kačić sastavi
svoju „Pjesmaricu", ali se ubah
vele neodaleči od čisto pučke na-
rodne pjesme, dapače, u njegovih
pjesmah naći ćeš istu obilnost zna-
tnih motiva našeg pjesništva a do-
nekle i sva cha> akteristična obilježja
prave pučke pjesme, a pošto je ra-
dio svojim individualnim razumom,
ima u njima i Ijepa liepota reflexije.
Neki, mislim, dostojno neciene Mi-
lovanove pjesme, jer su se u koječemu
razstavile od zgoljno pučke, jer su
osnovane na pozajmljenu historičkom
gradivu bez bUna ntjecaja poetskog
genija. Ali, po mojem mnienju i u-
vjerenju, taj je sud kriv. jer u tomu
se upravo i pokaziva sila njegova
poetskog genija, što je kadar bio iz
historičke uzajmijene gradje izvesti
onako divne pjesme, što njegov
plastični dah onu gradju svede u
pjesma, u kojoj historički motivi
s uspomenam iz narodne prošlosti
osoljeni su osobnom reflexijom
Po ovom on narodni pjesnik raz-
goni gustu maglu u kojoj nam se
ljudi, Čini, težnje onog doba uka-
z ivo ju i na podlozi historičkih do-
gadjaja po svom poetičnom geniju
upriličio je značaje i motive čina
tako, kako će realnosti odgovarati,
oplemenio je junake i u poesiji pho-
tographirao ono tužno doba, izkle-
sao naravit lik vjekova mučeničke
borbe, koji nam predstavlja s jedne
strane tursko bjesnilo u svoj nje-
govoj strahovitoj i naduhtoj obie-
sti, a s druge strane patnje i jade
kršćana u samozataji, požrtvovanju
te uzvišenom zanosu domoljublja, čo-
vjei*va, vjere.
Njegovi junaci oduševljeni svetim
iarom vjere a zaneseni ljubavi do-
movine neosvrću se ubah na silu i
physičnu »nagu dušmanil Oni to do-
bro znadu, da zulumćar vjere i na-
roda nije to slaba i nemoćna sta-
rinska slika, već zaneseni objestnjak,
već tyrhanus pred kojim drhti iztok
a strepi zapad, koji neprestano i u-
gurumice zalieće se i zagoni na nji-
hovu kuću i kućište, gdje ga doče-
kivaju žilave mišice i ogorjelo lice
krstovih junaka na udivljenje cielog
zapada, pak punim pravom naš An-
drija u zanosnoj svojoj poskočici
pjeva:
A kraljuje sva hrabreuost
U narodu slovinskomu,
Snaga, jakost i srdčenost
U vojniku hrvatskom«.
U obće Kačić nam je orisao phy
•ičnu snagu azijske divljači i moralnu
veličinu mukotrpnog našeg naroda
kojeg psychologičnom razpoloženju
vjekovi, što slična nepokazuju. Divno
li crta vrieme hrvatske historije, kada
no u sred naroda žilavom borbom
izmučena javljaju se ljudi junaci, koji
po sili charaktera neuslupaju ni za
tanku dlaku junacim svietske histo-
rije! U njihovih grudih bukti takav
plamen, koji se jedino u krvi izko-
pajnika vjere a tlačiteija naroda u
gasiti može. U svakom na prvi po-
gled upoznaješ skroz narodnu podobu
i značaj, te i akoprem na svakom
nije stroga historička dosljednost, to
ipak svaki njegov junak predstavlja
nam neki izraziti typus narodnih vr
Una i kriepost svog vremena, tako
jesi li sastavio pojedine pojavi nje-
gove ćudi i naravi u jednu cjelinu
nenadje, lje, »krajnosti, koju ličnost
nebi mogla podnieti. Jeli se koji po-
jedinac junaštvom odlikuje, to ni on
nije, Bog zna, koliko razstavio o(
ostalih pojedinih borioca. Ta nepre-
stana borba svakoga je junakom stvo-
rila. ftJviestni svoje dužnosti kao po
svećeni vršitoiji volje božje srnu u
boj, zagon« se na neprijatelje, a ni
na kraj pameti im pitati, koliko ih je
Dopane li koji po prevari il ne-
sreći šaka dušmanskih, to on kršćan
»kom razabranosti spominjuć ime I-
ausa i Marije Junački umire na oci
slorada zulumćara, vikao gledati ta-
kove irtve nia krst ¿ftstni i slobodu
zlatnu". lati, velečastna gospodo: nje-
žni spol u rodoljubnom osjećaju i
unačkoj odvažnosti takmit se može o
jrvenstvo s prvim historičkim juna-
iinjaui divne Sparte i velikog Rima,
a u nabožnom uvjerenju podignuo
se gotovo do ideala svih kršćanskih
trjeposti.
Jezik mu je čisto pučki, poglaviti
razlog što je Milovanova „Pjesmari-
ca" knjiga prirasla srdeu našeg na-
roda. Iatina, sgoljno pučka pjesma
uginje se što više sroku, a naš ga
je Andrijo preveo upotrebljavao, što
)ih ja opravdao tim, jer je tom har-
monijom zvuka hotio podignuli silu
misli. Što je književnosti hrvatske
nijedan umotvor nije tako popularan,
jer nijedan nije tako podpuno prosla-
vio prošlost hrvatskog naroda.
* *
Jeli tko pomnjivo proučio pjesme
Milovanove, nije moguće, da mu neu-
pade u oko jedna liepa eharakteri-
stika, koja u obće bila je ravnalom
svim piesnicim našim ; cbarakleristika,
velečastna gospoda, koja, da je sre-
će. i danas bi imala biti glavnim
obilježjem svakog našeg narodnog
djelovanja, to jest, da u pitanjih
sgoljno politične naravi nije pametno
iznositi na sriedu religiozni aniago-
nisam. S ovog razloga Kačić i ako-
prem u skromnom obliku pučke pje-
sme ostati će pjesnikom prošlosti i
budućnosti, a to je i ponajglavniji
uzrok, što ćele naći Hačića pjesma-
ricu u kući kršćanina i riščanina. On
je dobro shvatio težinu ovog proklet-
stva :
Ah, da je proklet, tko cjeć vire
Na svojega reži brata,
Jer nesriea tvoja izvire
Samo iz toga kalna blata.
NVbih rada, velečastna gospodo,
dugim govorenjem dodijat vam, s loga
dovršit ću pozivJjuć vas, da pred o-
nim spomenikom zavjerimo se, da će
nam primjer našeg Milovana bili ra-
vnalom u životu i kako je on u svo-
joj plemenitoj duši ljubio i pripovie-
dao bratsku slogu i sklad, tako ćemo
i mi po onoj:
S milim Bogom sve se može
Kad se bratski srdea slože
otresti se svake mjestne zadjevice,
osobnog zagrizanja i zavrazenja, i
i rame uz rame, svoj uz svoga, brat
s bratom složno i skladno iti u
susret svakoj nepogodi, svakom ne-
prijatelju, koji bi agresivnim svojim
t^žnjam na našoj neslozi hotio tvrdu
kulu sagraditi, odakle bi lašnje moga
jurišati nam na narodne svetinje, da
u nami utrne i ugasi svaki žar na-
rodne samosviesti.
Hrvat je, velečastna gospodo, pre-
valio Alpe svog političkog živola,
pošao kroz stotine historičkih kata-
stropha, ali je vazda očuvao čisto i
pošteno hrvatsko čelo. U to nam se
je ugledati te triezmeno u granicam
zakona i pravice pod otčinskim okri-
ljem hrvatskog našeg kralja postojano
slupati k ostvarenju naših prava pod
barjakom sa znamenom neumrlog
našeg Maecenata „sve za vjeru i za
domovinu".
Hrvati braćo! Neka nam svedjer
bude očima uma razastrta junačka i
neokaljana prošlost naših pradjedovo
U njih se ogledajmo, njihovim tra-
gom udrimo, pak ćemo slavno u či-
stom ruhu hrvatskog bića sjati.
Evo me na kraju. Sveli Juraj, taj
symbol borbe svielia sa tminami, borbe
Slovjena sa nekrstom, neka štiti ovaj
gpomenik prvog hrvatskog narodnog
pjesnika, koji čezne i obzire se na
spomenik prvog našeg apošlola no-
vijeg narodnog pokreta, nepregore-
nog l).n Mihovila Pavlinovića, nad
kojim dobri i blagi genij hrvatskog
naroda nadvijati će se da nam bude
zalogom sve to bolje budućnosti.
Brzojavke za Kaeićevu
proslavu.
IV.
NctŠice — u prekov. Hrvatskoj1) Slavi
Milovana pridružuju se sa usklikom :
živila sjedinjena ia) Hrvatska! Zorac
župnik, Adelaida Naraučić, Katrina i
Margita Mihić, Neuaec kapelan.
') Ova je brzojavka bila upravljena na
naše uredništvo.
9) Ovdje izpuštamo jednu rieč, jer o
nomadne su nas radi nje zaplienili!
Zagreb — Pod okriljem Boga i naroda
pratio vas sve prave Hrvate onaj
duh, koji vas je danas tz sakupio,
A. Starce vic.
Zagreb — Pridružujući »e slaviteljem
starca Milovana, pjesnika časti i po-
štenja svoga roda, te bud'telju uzvi-
šenih narodnih kreposti, kliče slava
našemu neumrlomu Kačicu
Za hrvatsko Sveučilište Dr.
Pliverić.
Zagreb — Andrija Kačić pisao je iz
duše u dulu naroda svoga, za to živi
i živjet ee do vieka u srcu njegovu.
Duh njegov bodrio hrvatski narod,
da odvažno koraca stazom napredka,
a spomenik njegov 'svjedočio svjetu
što je on bio narodu svomu ! Slava
starcu Milovanu, a čast hrvatskomu
narodu, koji njega uz druge svoje
sinove štuje!
Hrvatski pedagogički kuji-
ievni Zbor.
Zagreb - Hrratsko tipografsko pjrva-
<T'ko družtvo Slo^a pridružuje te i/,
svog srdea narodnom slavju u Ma-
karskoj te kliče: vječna slava starcu
Milovanu i hrvatskom narodu
Odbor Sloga.
Zagreb — Hrvati okupljeni pred Kaei-
ćevira spomenikom nagovješćuje na
daleko sjedinjenja Hrvatske u duhu
velikoga franjevca i hrvatskog pje-
snika
Kosto Vojnović začastni Ma-
karski gradjanin
Zagreb Slava zvi#zdi prehodniei uz-
višene književnosti. — Slava ti ve-
liki pjesnik, koji si narodu hrvat-
skomu i bratstvu srbskomu dao je-
dnakom ljubavlju knjigu u ruke, iz
koje će crpit i naučit što je najprećo
za život narodni, a to je historiju i
prošlost svoju, na kojoj će zahvalno
potomstvo osnovati jedinstvenu zgra-
du narodne budućnosti.
Niko Gavella gradski za-
stupnik.
Zagreb — Grad Zagreb raduje se slavi
upriličenoj uikrisitelju narodne pje-
sme, zagovorniku uzajamne ljubavi i
bogoduhu svećeoiku častnorau fra
Andriji Kačiću, pozdrav Odboru i u-
Čestnikom
PodnaČelnik Grad. Zagreb.
Milan Stanković.
Zagreb — Slava Račiću ! Živili svi vrie-
dni Franjevci S. Brusina
Zagreb — Oj! doći, će možda jednom
doba, d* nas mine put naših jada.
Da vrh njegovog proslavimo groba,
ostvarenje njegovih velih nada Slava
starcu Milovanu! Živila velika Hr
vatska • SveuČilištni gradjani.
H^'j/S: ^t... -
„U br. od 6 tek. „Hrvatska" u
naročitu članku iztiče, kako će Ka-
čićevo slavlje ostati sjajnim mo-
mentom u novijoj kulturnoj i pult-
ličkoj poviesti naroda hrvatskoga,".
Nadodaje kako „veličajno i čisto
narodno slavlje neumrloga' starca
Milovana bilo je ujedno l pravo
slavlje načela i ideja stranke pravau,
te malo niže: kako: ..strankaprava
može njime biti najzadovoljnija" i t. d.
V'riedno je pak, da iztaknemo po
cielo sliedeće redke u istom članku:
To je živa i nepobitna istina, koje
ne će zabasuriti protivnički nam listovi,
kiiko bi htjeli i kako su to već poku-
šali. Radje neka o njoj ozbiljno razmi-
šljaju i oni i njihovi prvaci, pa će mož-
da ipak doći do zaključka, Što bi im
ga morala nametnuti njihova najsvetija
dužnost prema hrvatskoj im otaČbini i
qrema hrvatskome narodu.
Taj zaključak za nas je posve jasan.
Tko god nije zloban ili sliep, taj mora
iza Kačićeva slavlja priznati, da je hr-
vatski puk, osobito u Dalmaciji, p r e sit
mlitave i polovične polit i k e
narodnjačke, koja nije Hrvatskoj ni
s daleka privriedila onoga, što ju po
božjem, prirodnom i poviestnom pravu
ide. Danas je posve jasno, da je hrvatski
narod s politikom vri e dn i h na-
rodnjaka konačno obračunao i
posve ju odsudio, a tu svoju od-
sudu izrekao je najodlučnije prigodom
Kačićeva slavlja
1 naši politički protivnici morat će to
javno priznati prije ili kašoje, a jama-
čno su o tom već i sada duboko uvje-
reni u dnu svoje duše. Bar prvaci i
članovi narodne stranke dalmatinske,
koju nismo nikad,i posve istovjetovali
sa t. zv. narodnom strankom amo u
Banovini i kojoj ćemo uviek drage vo-
lje priznati sve dosadanje zasluge za
hrvatsku stvar u Dalmaciji, mogli eu
se prigodom Kačićeva slavlja dovoljno
osvjedočiti, Što od njih zahtieva hrvatski
puk njihovoga liepoga zavičaja i čemu
se od njih na la. Muževi dalmatinske
narodne stranke, kojim ni mi nismo ni-
kada odricali hrvatskoga oućberiićtva,
moći će sada znali, A to i to je najsvetija
patriotiČka dužnost i kojim putem, valja
da u napred pod ju, ako ne žd-e, da ih
njihovi i.zbornu,i. ne odande v?ć kod pr-
vih. -izbora za bečko carevinsko vieće i
za dalmatinski sabor Oni moru|H uprioti
sve svoje silo. da sto prijo ¡zvejšte aje-
dinenjd Dalmacije sa Banovinom, ali
ne motda na temelju nagodbe, ne.<j<> na
temelju hrvatskoga državnoga prava,
kako to jedino želi i zahtieva naša
stranka. Ne ugrade li o tom što bulje
i što muževnije, to mogu biti tvrdo u-
v.ereni, da će ih stići udes stranie, ata-
roČeske, koja je tak od jer dosta zaslužna
za češki narod, pa se ipak sada razp.-.d ,
samo radi tog,-, 'Uo tiijo znala držali
korak sa duhom napredka i sa voljom
češkoga naroda. Iskreno govorući, ta-
kova razsula mi ne želimo dalmatin-
skoj narodnoj stranki ni njezinim pr-
vakom, jer bi im so za sada težko na-
šlo boljih zamjenika, nego se ruljo va
damo, da će poslušati glas svoga puka
i odazvati se najživljim i najpravedni-
jim Žuljam njegovim Dao to što priji-
dobri Bog, i to bi bila najdostojnija po
sljedica velebnoga slavlja Kačićeva, na
kom je hrvatski narod jasno i gladno
kazao, da će bezuvjetno doći do svoje
i do svojega jedinstva pod
uzvišenim geslom stranke prava: „Bog
i Hrvati!"
—r,
Crkvene v les ti.
Prazne su dvie biskupske stolice
u Njemačkoj: u Poznanju i u Stras-
sburgu. 0dkada su crkva i država u
kulturkampfu omjorile svoje sile —
pitanje kako da he nadopune prazne
biskupske siolice poslalo je jedno od
najtežih pitanja. Dva Poznonjska kap-
tola već su predložila imenik kandi-
data: idi je država odbila sve kan-
didate — šest ih je na broju — koje
su postaviia dva kaptola. Zašto? Jer
su svi kandidati Poljaci. Za Strashurg
još nije iztekao rok od tri mjeseca,
kroz koji je kaptol dužuu da poituvi
svoje predloge. Ali sto je karakteri-
stično, to je, da je vladn sklona da
imenuje biskupom u Strn^sburgu prin-
ca Edmunda Radzhvilla, jednoga od
one šestorice, koju odbija za l'oznanj.
U jednu rieč vlada neće u Poznanju
Poljaka — hoće čovjeka, koji mora
služili njezinim germanizatornim svr-
hama.
* • *
37. glavna skupština njemačkih
katolika u ((oblicama, o kojoj već
nešto ja vitino, bila je veoma posje-
ćena. Počelu je pozdravnim govo-
rom, u kojem državni odvjetnik
Miiller, spomenuv predigru Ijetosnje
katoličke skupštine Aako je princ-
regent nastojao oko toga, da se skup-
ština nesastane u MonakovuJ, reče,
i da je ta zgoda neugodno djelovala
rnedju katoličkim Niemcimn, ali da
nije zavriedila, da se njome glavna
skupd'ina dulje bavi. Skupština će
raditi, d« se učvrsti jedinstvo kalo-
ličkih Bavaraca, nebi ii se jednom do-
kinulo glavno zlo u Bavarskoj, dr-
žavna crkvenost. Zatim jedr. Wind-
thorst rekao podulji govor:
Zabrani katoličke tkupštine, koja
se imala sastati u Monakovu, nije,
kako misli, krivo to, što bi htjeli
ondje na put stati katoličkomu po-
kretu, nego što su krivo mislili, da
ima ljetos osobitih zaprieka sastanku
u Monakovu. Bavarska mora da bude
po svojem geografskom položaju i
poviesti predgradje katoličkoj Njema-
čkoj. Nijedna instancija nemože tako
silno raditi proti današnjemu metežu,
kao te njemačke katoličke skup-
štine. Kad ga tko upita, čemu sva-
ke godine te katoličke skupštine,
tad odgovori: „A čemn »vake go-
dine veliki manevri? 8vaka je ta-
kova skupština velik manevar bez
prahak'. Tada je prešao dr. Wind-
thorst na glavnu stvar, rekav: „Tre-
ba, da jasno označimo svoje zahtjeve.
Mi hoćemo, da budu u crkvi stvari
opet onako, kako su bile prije kul-
turnoga vojevanja, te nećemo ni za
dlaku popustiti. Mi hoćemo, da opet
imamo on .kovu školu, kakova je bila
prije zakona o školskom nadgledanju;
roditelji i crkva moraju da djeluju u
školi. Ako a tom nouzmognemo ništa
promieniti, fad moramo nastojali, da
se bolje nego do sad vrše naredbe,
koje zajamčuju podpunu nastavnu
»lobodu. Mi možemo kao roditelji
zahtievnti, da našu djecu podučavaju
oni, u koje se uzdajerno i koji će
paziti na našu vjeru i da se dozvoli
crkvi, da utemeljuje akole. To snuju
neko nove nastavne osnove, pa uek
:< • >;;<] oni, koji oko toga rade, kako
mi Milom-,i mislimo". Nadalje je re-
kao u svojem govoru dr. Windtborst,
da će centrum sadainju vladu podu-
pirati, ako oblssti podju onim putem,
kojim su sada išle.
* * *
Kako piše „Catholic Times", imadu
katolički vjeroviesluici u Indiji takove
uspjehe, d« te sjećaju na najslavnije
dane apostolskih vremena i na čude-
desna djela svetaca. Jedan jedini vje-
rovjestnik jednoga dana krstio 1500 o-
*oba; a nedaleko od tuda pristupilo je
9000 novoobraćenih presvetoj pričesti.
A l'.Grogjeau S. J. javlja, da je 25 bel-
gijskih svećenika u dvie godine o-
bratilo 55.000 pogana. Kolik je to kon-
trast sa protestantskim prodavaocim
biblija, koji rade u istim krajevima.
Oni se tuže na neuspjeh svoga rada,
te glasno izpoviedaju, da ne mogu
postići trajna upliva na srca po-
gana. Što je novac, Što je državna
podpora bez prave ljubavi, bez po-
žrtvovanja?
Sto ima nova po svietu ?
Njemački car ima doći u HeČ na 2.
listopada, pa će tada poći onamo i mi-
nistar predsjednik grof Sz;ipary.
Brzojavka „N. F. Prease" in Beogra-
da donosi: Redarstvo je zaplienilo an-
tidinastički spis „Novi grobari Srbije i
Srbstva", koji da je saBtavio njekada
Snji arbitri¿udrita P«lagić. U »pi8u se
silno napada na razkralja Milana, oau-
djuje njegovo linancijalno rukovanje na
štetu narodnoga imetka i tvrdi, da Mi-
lan nastoji, da s pomoću Auatro-Ugar-
ske i naprednjačke stranke Garašanino-
ve sruši današnju zakonita vladu, da se
opet uzpne na prestolje, da uništi svoja
protivnike, pa da zemlju i narod izruči
Austro-Ugarskoj. Od svib se domoljuba
traži, da predadu sve izdajice prave-
dnomu sudu naroda, da ih kamenuje ; u
svira obćinama i gradovima da se sa
stanu sudovi, kojj će kriveo namazati
katramom, zasuti slamom, pa zapaliti.
Medju izdajice broje se tu i liberalci,
jer su prvi prouzročili korupciju činov-
nistva. ¡Spis hvali Karagjorgjevića i žali,
Sto je skinuta s priestolja ta zaslužna
narodna vladalačka kuća.
U Braiiiiju katolici prigodom izbora
dobili IU veliku većinu. I u Japanu,
gdje nema nego 1 katolik na 10.000
stanovnika prodrlo je 10 katoličkih
zastupnika, naime jedan na svakih
30 zastupnika.
Što ima nova po svietu ?
Kod izbora vanjskih obćina u doljnjoj
Austriji pobiedili sa katolici. Izmedju
20 izabranih zastupnika ima li) „kleri-
kalaca" i 5 liberalaca. Za dosadašnjega
je zasjedanja bilo 14 klerikalaca i 7 li-
beralaca.
Parnica baruna Scudiera proti »Var-
terlandu" dovršila je. Obtuženici su pro-
glašeni krivim. Urednik lista „Vater-
land" Karlo Koller .ea^djea je kao pisac
članka na osam'mjeseca zatvora, odgo-
vorni urednik Jakov Rath, o kojem je
predsjednik rekao, da je „Strohmann",
samo na petdeset forinta globe, a sam
List na dvie sto forinti gubitka jamče-
vine te mora objelodaniti osudu. Stroga
osuda Kollera pobudjuje u Beču aensaciju.
„Seiski; Lyaty" javljaju iz Beča, da
da je kralj primio ministra Pražaka u
audienciju i rekao, da želi da se pro-
vede nagodba u Češkoj uzprkos svim
potožkoćama. Ujedno je pitao car za sa-
dašnje stanje narodnih prilika u Mo-
ravskoj,
„Moskovskije Vedomosti" niječu, daje
njemački car kakav posrednik medju
Rusijom i Austro-lJgarskom. Ako car
Vilim zbilja namjerava, da izmiri austro-
ugarske i ruske interese na Balkana,
tad to čini samo iz vlastite inicijative,
jer nema nikakova naloga od ruskoga
cara. U tom se neće ni mnogo postići.
Ti bi odgovori mogli poći za rukom, kad
bi Njemačka stala na obranu, i tad bi
Austrija i Rusija direktno razpravljale.
Ministar srbskih unutarnjih posala Jo-
van Ojaja, upravio je povodom skorih
izbora za skupštinu na prefekte okru-
žno pismo, u kojem kaže, da će samo
tad raditi prama njegovim nazorima i
po svojoj dužnosti, ako budu nastojali,
da bude skupština izraz sasvim slobo-
dne volje birala. Stranku i vladu neka
sudi slobodna volja birača, a ne upliv
činovniitva.
Kao odgovor mladočeskim „Narod.
Listy", koji su najprije zahtjevali, da
medju zapadnim Slavenima imadu širiti
Rusi ruštinu, upravlja Hrvat Heruc u
„Petrogradskoj Blagovesti" poziv na
zapadne Slavene, da oni imadu sami
gojiti ruski jezik i zbližiti se Rusiji. Od
krugova ruske inteligencije, da se može
sada u tom pogledu malo očekivati, jer
da te u Rusiji češće čuje, da se zapa-
dni Slaveni nesmiju miesati u ruske 'po-
slove i Rusiji činiti potežkoća. „Nov.
Vrem." pokazuje tim povodom da za
padno slavenski suplemenici od Rusije
sve zahtjevaju, a sa svoje strane malo
rade.
O budućem držanju hisloričnog plem-
stva pišu „Narodni Listy* sliedeće: Na-
rod će s plemstvom ali i bez plemstva,
udariti svojim putem. Narod neće da
bude odvisan od veleposjednika ili od
vlade koje mu drago. On se pouzdaje
jedino u se i u svoju pravednu stvar,
koja mora, da pobiedi, ako se narod od
šest milijuna duša odvažno digne". —
„Hlas Naroda" tvrdi, da je kolebanju
nagode krivo vladohleplje i nepoštenje
Niemaca, koji neće, da priznaju zvani-
Čni jezik.
>
NAŠI DOPISI.
KBUSTAK
BR18T. )
Na strmoj nrvini, koju od bure nadhi
taju kičeraste Crljene Stine, od podne si-
nje more, ud istoka svija rt Jelov Rat, a
od zapada kruži pitomo Ravanje, u di-
votnu osučaju »legao se 81 dim sa 450
žilavih i okatih primoraca. To vam je
glasito selo Brist, koje se ponosi da dade
rodu velog i slavnog pučko epičkog pi-
snika O. Andriu Kačić-Miošića. Resi ga
krasna crkva, na srid sela, sva ko iz
•ira izdilana su dvi piramidice i lipuš-
nim zvonikom. Do nje je lipa pučka
učiona sgradjena po zemaljskomu odboru
na uspomenu milog Starca. Na domak
lip župnikov nov dvor. Na iztok diže se
palača pokojnoga biskupa Pavla-Klemen
ta Kačić-Miošića, a do iste dvori rod-
bine Milovanove. Selo je napučeno u
vrieme bižanije prid zulumom osman-
skim i današnje porodice pridvodjene
od svojih ujaka Franovac& utvrdiše se
') Opis je izveden vriednim perom vr-
log O. Mate Simida.
Drniš, 22 rujna.
Na 21 tek. mj. mladomisnik Marko
Vežić prikazao je za prvi put Begu ne-
oskvrnjenu žrtvu u svom rodnom mj'e-
stu, Drnišu. Rodoljubi Drniški ovompri;
godom upravo se opošteniše,vte na čast
svog mjesćanina pozvaše narodnu glazbu
i tamburaše iz Šibenika. Ovi stigoše u
Drniš vlakom u nedjelju u jutro, a ta-
kodjer dodjoše iz Šibenika pjevači za
misu. Prispjevši svi ovi u Drniš, glazba
predvodjena crkvenim barjakom, uputi
se veselo svirajuć put kuće mladomisni-
kove, a za njom stupaše mnogo odlič-
ne gospode, što crkovnjaka, što svje-
tovnjaka, da dignu mladomisnika, i da
ga doprate do župske crkve, u kojoj
imaše pjevati prvu misu. Crkva bijaše
puna ko šipak. Prije mise šibenski tam-
buraši udarahu na svojim tamburam lie-
pe melodije u čast mladomisnika. Zatiru
pristupi na oltar mladomisnik srcem pu-
nim radosti i veselja, gdje će danas za
prvi put prikazati svomu Stvoritelju naj
miliju žrtvu. Ovo i pomisao, da se da
nas s njime druživa vas nebeski dvor te
da mu se raduje, to su bile misli koje
su njegovo srce od milinja raztapale; a
bacivši opet pogled na okolo stojeće u
crkvi, morao se je radovati videći odu-
ševljenje i veselje na licu svojih mješ-
ćana. Kod mise dvorili su mnogo post.
ovdješnji župnik fra Mate Kardum, kao
prezbiter asistens, a kao djakon i pod
jakon mjestni župnički pomoćnici. Misu
su odpjevali vrli šibenski pjevači; oso-
bito se je dopao motet: „Tu es sacerdos"
uglazben od poznatog našeg sklada
telja Don Miha Čurkovića. Takodjer pri
svršetku mise šibenski varoški župnik
vještački je izpjevao „Ave Maria", —
Poslie evangjelja naš župnik držao je
krasan govor. Sadržaj govora bio je o
dostojanstvu i časti misnika. Učeni go-
vornik tako je vješto izveo svoj govor,
da se je mnogomu oku suza podkrala;
a osobito pako ganutljiv je bio zaklju-
čak govora.
Na isti način, kao i prije mise, tako
i posije nje mladomisnik bio je odpra-
ćen kući, gdje je pozvanike čekao ru-
čak, a nekoliko posije toga bio je so-
bet. Kad ti na ovom sjajnom sobetu za
počeše nazdravice, više nije im bilo ni
kraja ni konca Izmedju svih na osobiti
način su se odlikovale nazdravice gosp.
Marka Nakića, našeg načelnika; poat.
g. župnika; i nazdravica našeg obćin-
skog tajnika Div Buić-Kovačića. Preko
objeda šibeoaka glazba udarajući pred
kućom zabavljaše gostove. Toga dana
mladomisnik je primio mnogo brzojavka
iz raznih mjesta; osobito se je odlikovala
brzojavka presv. šibenskog biskupa. —
Kad je došao red, da se preko objeda
pročitaju ove brzojavke, brzojavka ve-
izpod pola na omaku Crljenih Stina. —
Nego kad Alah smalakaa i gusari se sma-
koše, mal a mal svi današnji stanovnici,
baš na moru kuće pogradiše. Zbilja, zar
do ciglu more pljuska netom skoči na
valove.
Milovan se rodi u Starim kućam, gdje
se danas po zidinam bršljan penje, a vas
njegov rod uz ostale stanovnike okupi
se na ubavu žalu, tako da danas selo
izgleda k6 mala varošica. Još se samo
kod Stare Crkve ukop čuva, a stari dimi
svi su pali. Brist je u topragu uzak samo
kilometar i strmenit do brda malo više,
al je svaka stina od radine ruka privr-
nuta i harno plodi darom božjim. Oso-
bito su sladke kriše i ukusne višnje.
Kako nijedno selo nije uže u mejašu,
tako i nijedno selo u Primorju nije bla-
gonosnije pri moru, a za brdom ima
lipotu sijanica i podgojene šume. Kada
mrke kore niz Primorje lome i bura sve
na dimove izvitla, u Bristu se u ruka-
vini može i sa svićom u ruci. Puk je
ponosit, bistrouman, radišan, pobožan i
uzda se u se i svoje kljuse.
leuč.gosp. Prodana bi pozdravljena bur
nim, dugotrajnim: živio. Opazismo tako-
djer i brzojavke mladomisnikovih kolega,
častne gospode bogoslovaca: Crvarića,
Ivanovića, Crljenka, Bonačića i Bogda-
nića. —
Posije podne mladomisnik udielio je
svečani blagoslov s presv. Sakramentom.
IJ večer istog dana bijaše ples u pro-
storijam čitaonice uz udaranje glazbe i
tamburica.
Drniš odavna nije upamtio ovakove
svečanosti, a težko da i u napred što
slična zapamti. Evala Drniškim rodo-
ljubim, koji svojim troskom poćastiše
svog mješćanina; evala svoj svojti i rod-
bini mladomisnikovoj, koji liepo poča-
stiše i pogostiše sve pozvanike. Našemu
pako mladomisniku od srca čestitamo,
želeći mu dug život za dobro sv. Crkve
i jadne nam domovine. Živio!
Izpod Zaielima, 20 rujna.
Ne t^ođ'premj stiše sa Studenaca c,
k. oružničkoga pi ^odju Antuna Le-
ontića u Zlosela, a zamieni ga oružnieki
iiihrer Ivan Jusup. G. Jusup, kao prosti
oružnik, službovao je u ovomu kotaru
više godina, na raznim postajam, te je
se vazda izticao vriednim oružnikom i
pravim kršćaninom, čim je omilio i svo-
jim starešinam, koje zastupa i pučanstvu
medju kojim boravi: zato nas pouzdano
sokoli njegov dolazak. Svaka poštena
duša tim više ćuti ovu promjenu, jer
nam je poznato, da je Jusup zubna bol
i dokopajnik lupeštine i noćnih sildžija
vulkanične mladjarije, čemu svemu ima
traga u ovim stranam na uštrb javne
sigurnosti i morala. —
Amo odavna neporosi, da je se sviet
uzvrpoljio i u neprilike udario pri nesta
šici vade 1).
Ljetina gotovo sjamana. Groždja škito,
aopovrtlju ni spomena. Naopako! Ovih
dana jezde po selim izaslanici sa c. k-
Poreznog Ureda utjeravajuć porez i glo-
be. Što se poreza tiče, prilično je umje
ren, ali su globe da Bog učuvao! Oštrina
Šumskoga zakona i neki zasukani lugari,
te nepoimanje vladino o siromaštvu amo
šnjeg naseljenika, dovesti će a i doveli
su biedni zagorski naraštaj do prosjač
koga štapa. Naš zagorac nema ni loze
ni masline, ni broda ni željeznice, da bi
iz takova prometa izbio koru hljeba; nego
on većinom o stoci žive, a kad mu se
ova uništi težkim globam, e pa onda
može i š njim na kolac. Visoka vlada
imala bi uzeti blaži je mjere pri udara-
nju globa prekršiteljim šumskih zakona
i to osvrćuć se na položaj i okolo vštine
svoga hrabroga zagorskog plećaša, koji-
no je lav na bojnomu kreševu za milu
svoju otačbinu, kako nam to učiteljica
poviest priča. Na grlo snaga ulazi, jer
prazna vreća nemože uzgor stati.
vratiti kući ovog listopada, kad na 16
tek. na noć navali mu krv na usta pa
opet drugi dan i tako ga jadnika u kratko
nestane s ovoga svieta; a ostavi u tugi
i plaču neutaživa otca, koji je sve svoje
potrošio a da sina jedinca uzgoji
Danas su bile zadušnice za pokojni-
kovu plemenitu dušu u župničkoj crkvi
u 11 sati. Prijatelji se zauzeše da služba
božja što svečanije izpane; i u istinu
na njihov poziv odazva se što je bo-
ljega u mjestu jednog i drugog spola.
Na mrtvačkom odru viški djaei viših
škola položiše krasan vienac te sasta-
vile epigrafu. Gospodin P. Koničić sa-
stavi takodjer epigrafu i u ime prijate-
lja krasan sastavak u prilici psalma. Na
obćinskoj palači, na čitaonici „viškog
skupa" i na svim brodovim vijahu se
zastave na po stiega, a na mnogim ku-
ćam vidjahu so crni sagovi. Liepa kita
djevojčica, te uglednih gospodja i ovelik
bi oj gospode dodjose u crkvu da se
Bogu mole za p< kojmkovu dobru dušu.
Dobri Nikola, a tko da ne plače za
preranim tvojim gubitkom ? Tko te po-
znavaše, čekaše mnogošta od tebe, a sad
te tako rano ote nemila smrt! Mek se
izpunja volja Svevišnjega; a tvoji prija-
telji i znanci neprestano će se Bogu mo-
lit da ti dušu u njegovom milosrdnom
krilu primi, a zemljo u kojoj ti smrtni
ostanci počiju, da ti bude lahka.
lstinović.
Domaće Viesti.
Vis, 23 rujna.
Na 19 tekućega, kao grom iz vedra
neba, iznenadi sve višane tužna vješt
prerane smrti vriedna, dobra, ueona, če
lik rodoljuba mladića Nikole J. Fabria
doktoranda medicine. Ovog pramaljeća
bio otišao u Grac da dovrši nauke. Bio
je, istina, nešto bolestan, ali se dobrano
oporavljao. Sam pisao svomu otca na 5
tekućega da se nalazi bolje te da će se
') Još jedne godine pri nestašici vode
tužiše se dopisnici iz te junačke kra-
jine, da su obćinske vode zapuštene.
Op, slagara.
B.r f>883-kaz: t. g.
Don Ivu Prodanu
u Mjestu.
ODLUKA
U Ime Njegova 'Veli«. Ccsara!
0. K. Pokrajinsko Sudište u Zadru, kao
nadležni tiskarni Sud, riješavajuei o pred-
!ogu 19 rujna tekućeg Br. 4422 c. k.
Državnog Odvjetništva Zadarskog:
Sudilo je:
1. Da sadržaj dopisa „Sa Bulgarske
granice u rujnu" podpisanog „Putnjik"
uvrštenog u četvrtom i petom stupcu
treće strane ^asopiaa "Katolička Dal-
macija" br, 1)7 iz njegove tiskarnice i-
&ašlog a izdatog u Zadra dno 18 ruyna
1890 pod uredništvom Don Ivana Pro-
dana, sačinjava prestupak bunjenja preu-
vigjeu u §. 300 k. z. ; te s toga potvr-
gjuje zabranu svakog dalnjeg ruzsiri-
vanja zapijejenog dopisa, naredjuje uni-
štenje zapljenjenih primjeraka i onih
koji bi uuapried zaustavljeni bili i raz-
stavljeuje dolične tiskopisne sprave.
11. Da sadržaj opazke uredništva ča-
sopisa zabilježenih ,,Op. K. K." koje
počimljaju riječima „Nije istina" i svr-
šuje onima „uzalud vapaji" uvrštenih u
četvrtome stupcu droge strane rečenog
časopisa i koji de odnosu na dopisa pod
naslovom „(Ješki Glas o Kačiocvu alavjuu
ndd. Kag. 9 rujna" uvrštenu u trećom,
četvrtom i petom stupcu drugo strane
i prvom stupcu treće strane istog časo-
pisa ; ne sačinjava nikakav zločin iliti
prestupak, te da ima prestati zapljena
one opazke.
Ove 8e, sa dotičnim razlozima dosta-
vlja uredniku Don Ivanu Prodanu u
mjestu.
* * «
U osučaju biokovske grede, koja, na-
lik divske pokostine, nadvija more i
Primorje, mimo drugu braću samac Viter
samoniklo i osebujno opeo se. Zbilja,
lipo od Dubaca na iztok do Drinka o-
miče se brdo za brdom i tu se povorka
k podnevu nanila i u srp do dva kilo-
metra svila i opet suče u sunce dok ko-
rakom nesvali u neretvansku poljiju.
Taj srp odmara nauznačenu ubavu
uvalu, što se od oble Plane izvalila, ko
sumorna vila, i desnim ramenom oslonja
se na Sapašnik i Prosik, timenom na
Dubrave, a livom ovija Viter i pušta mu
armali rukave do peta. Uprav na rucelju
rpa iznio do 816 metara okomiti i ka-
meniti Viter.
Odtud naziv Zaostrog selu koje u 120
dima hrani 686 grla. Pri moru pak, u-
bavoj oazi te krasne udolice, nazivlje se
Podzaostrog, gdino samostan pučkih Fra-
novaca, kod stogodišnjih hrasta, kostela
divno se kaže i sa narančam, limunim,
leandram i drugim pitominam resi.
Seoske kuće osule po skutim Drinka,
Sapašnika i Prosika i u 4 lipušna kon-
eiluka se sabrale. Iz žive pole u hla-
dovini tugaljivih vrba teče obilan, hia
dan i zdrav vrutak Vrba i napaja a o-
Razlozi:
Vigjevši da se sadržajem dopisa pod
I.im uznastoji razdraživati na mržnju i
priziranje proti jednome organu vlade
u obziru njegovog uredovanja naznagji-
vajuei ga znakovim koji se na označenu
osobu prilagoditi dadu ; te da se po to-
me u dopisu pod I.im nahode sva obi-
lježja prestupka bunjenja po §. 300 k. z.
Cijeneći da u sadržaju opazke pod Il.im
ne obstoje skrajnosti nikakovog zločina
niti prestupka ;
Bi osugjeno kao u današnjoj odluci.
Zadar, 24 Rujna 1890.
(J. K. Predsjednik
Bersa.
* * *
kolini vazda zelene vrtle. Posrid sela
nova crkva ko kitan ljiljan. Do nje žup-
ski stan sa nadpisom — „Selo Svomu
Župniku 1887" — a na puškomet od
crk?e tik vode, nova krasna pučka u-
čiona sa nadpisom : „Ljubav i Prigor
Seoskomu Napridku 188i."Gdije novo
lipo uredjeno godine 1886 groblje, oko
stare crkve, zidane za Turčina, u okolo
su razvaline starog rimskog zaselka, po
kom je i Momsen i Bulić uspemece
eabira.
Puk je čiste hrvatske korenike, ćudi
osve vesele; da se obdan i obnoć, po
lipu i ružnu pisma razliga i veseli sita
i gladna, radostna i tužna. Kršan je te
žak a svidoče mu vinogradi većinom u
prisoju, jadiki i kršu zasadjeui, a pče
liši i obije od nemila do nedraga za ra-
dom i prometom, osobito u trgovini mar
ve Maslina i loza kad podnese i kad je
grad neobije, što, na žalost često se sga-
dja, daje svaku izruku, a od nazad malo
godina i cvjet pelinov nosi lip ručak
Franovci, čestiti pučki sinovi, kad
narodom od nekruta ubigoše Podzaostrog
mal a mal na darovštini Vojvode Žarka
i razvalinam starih Augustiuiana ti po
četku XV.0g vika3 posagradiše prostran
N. P. biskup Strodsmayer upravio je
na profesora Tilšera, kao predsjednika
mladoćeskog kluba, zahvalnicu na a-
dresi, koja mu je bila odaslana prigo
dom njegova jubileja. U zahvalnici se
kaže : „Toplo vaše priznanje je po mene
dobra utjeha i upravo božanska naknada
za sve grozne napadaje, koje mi je da-
nomice snašati uslied toga, što ljubav
prama Bogu i svome zvanju uvjek spa-
jam sa ljubavlju prama svojoj domo-
vini i svome narodu. Sto za svoj na-
rod molim, ono želim iz dna srca i če-
skome narodu, želim mu prije svega
ljubav i slogu, koje se držati mora
svaki narod, koji se ima boriti za svoju
samostalnost, svoje pravo, svoju slobodu
i sretnu budućnost. Želim mu u izva-
njskim poslovima jedinstvenu solidar-
nost i prijateljsku uzajamnost sa osta-
lom slavenskom braćom. — Ta, cieli
kršćanski sviet upućuje znak svetoga
križa na solidarnost i prijateljsku uza-
jamnost, sa svim ostalim narodima, s ko-
jima obći. Zašto da mi Slaveni, spaseni
tajnom svetoga križa i sjedinjeni u je-
dnom tielu Hristovu, nebudemo solidarni
u našim uzajamnim poslovima? Blago-
slovio Bog slavni češki narod i podao
mu svaku slobodu i svaku sreću. Mi
gledamo kod nas u svakoj pobjsdi če-
škoga naroda jamstvo za našu jakost i
nasu budućnost. Osobito me veseli i o-
sobito mi laska, što su se kod čestita-
!:|a k mojemu jubileju složile obje za-
^¡užiie stranke, Staročesi i Mladočedi,
čestitajuć mi zajeduo".
* * *
„Wiener Zeitung" od 25 tek. priob-
ćila je odpust Fml. Dragutina Blaže-
kovića iz namjestnićke službe u Dal
maciji, radi „zdravstvenih" obzira, uz
podpuuo carsko priznanje za odlično
vršenje službe.
Na oivjet nedjelje (uru po ponoći)
pojavila rte vatra u nekoj kući g. Medovi-
ća kod crkve sv. Simuna. Nakon malo,
kako je vatra počela iz prizemlja, stube
već bile izgorjele, te uevoljna čeljad
koja je unutra stanovala, kad ju je dim
prabkanje probudilo, našla se na muci
kako da si život spasi; a o robi se i
negovori. Neki su utekli preko krova,
a neki se spustili s prozora s očitom
pogibelj u života. Za po sata nikoga
živa na pomoć. Medju prvim deletjeli
su pučki učitelji ovoga kotara kojima
je u subotu svrnila konlerencija, te,
prema običaju, sakupili se bili na pri-
stojnu zajedničku večeru, pa netom ćuli
trublju potrčali na pomoć. Svojim oči
samostan i veliku crkvu, na kojoj je spo-
mena bosanicom usičena. Do nazad ne
vele godina svi Gornji Primorci u ovoj
crkvi su se ukopavali. Daje prava ma-
tica svim selim svidoci su navala naro-
da o svim Gospinim blagdan im i na Božji
Dan skupan i divan obhod sa pukom,
župnicim i barjacim svih šest sela. —
Godine 1883 je iznutra osve priobra-
žena i sva oličena lipim umitnim mra-
morjem, a pod joj je mletačkim terasom
ukrašen. Ima i po koju ridkost, kano
planitu od plašta Štipana zadnjeg kralja
Bosanskog i divan srebren kadionik u
bizantinskom slogu, a za najveću zla-
menitost nosi, što čuva grob Starca Mi-
lovana i drugi nazad 4 godina zapre-
mijen kostima mlada pisnika-književnika
Fra Ivana Despota, nad kojim, evo Bogu
hvala, i poprsja se razgledaju.
Zaostrog je zamamljiv, raznoličan i
pun čara pisničkog. Uz divan pogled na
moro i otoke blaži te sa svojim pito-
minam a uzuosi sa svojom razlikom pri-
rode u jedinstvu; te viti Viter, njegova
osebina, na kom su ostanci starog grada,
IJO predaji Jugovića dvori, napunja te
tajinstvenom stravom i uzoosi na uiisli
divotue i junačke,
Još je prerano da se govori o po
sljedicam ovoga sastanka; još se
nezna ima li taj dan ostati u histo-
riji eobilježen, kao važan u razvitka
i za budućnost našega naroda. To
zavisi od onih muževa, koje je po-
vjerenje naroda i njihovih stranaka
izabralo svojim zastupnicim, te koji
će imati sutra zajednički viećati. To
zavisi o našoj medjusobnoj slozi, to
zavisi od našega sdruženog rada ok6
prosvetljivanja naroda, kojeg su kroz
vjekove neprijatelji njegovi cjepkali
i otudjivali.
Dvie točke sutrašnjeg programa
imadu za sve zastupnike osobitu va-
žnost. To je prva iposlednja tcčka :
obći politički položaj i novinstvo.
Obći politički položaj u Austriji
ne odgovara pravednosti, ne odgo-
vara slavenskoj većini njenoga pu-
čanstva. Slaveni ne mogu za duali-
zma nikada zauzeti ono mjesto, koje
ih ide po prirodi i po pravu. Po
tom je jasno, koje će stanovište
zauzeti sutra u Ljubljani sakupljeni
zastupnici. U času kad se o Češkoj
riešava neizmjerno važno pitanje za
našu braću čehe, sutranji sastanak
dobiva za bečke političare još veću
važnost, koja se još povećava s izja
vom krakovske „Reforme," da će
Poljaci zauzeti desno krilo u budućoj
slavenskoj stranci, koja bi se imala
utemeljiti u carevinskom vieću u Beču.
To danas ima veliko znamenovanje,
kad Beč znade, da se niti u Galiciji,
niti u Ceskoj, niti u Kranjskoj, niti
u Dalmaciji, niti u Istri već ne mogu
birati nego ljudi, koji nisu Niemci,
te koji pripadaju narodnosnim tih po-
krajina. Kraj toga izbornici Austrije
prirediše njemačkoj liberalnoj stranci
osjetljiv poraz u prilog „kterikalcim",
od kojih se je većoj pravednosti
prama Slavenim modi nadati. Taj
položaj dakako silno drma sa Taaf-
feovim ministarstvom, a Slaveni tako
zvane Cislajtanije očekuju skorašnje
uskrsnuće one naše braće u Ugar-
skoj, koji su bezprimjernim načinom,
prem broje više milijuna, ugarskom
saboru tako rekav ne zastupani.
Ovakav zajednički pokret ozbiljno
vodjen, mora imati uspjeha.
Kakav je pak politički položaj u
zemljam, čiji se zastupnici sutra
sastaju, dovoljno je poznato. U Ko-
ruškoj trpe Slovenci od najžešće
bahatosti Niemaca, u Celju u doljnoj
Štajerskoj, piše „Grazer Tagespost"
„provocirala" su dva Slovenca od-
vjetnički perovodje, Niemce tim „jer
su glasno slovenski govorili.u K*ko
je u Istri, a osobito u Trstu i Gorici
poznato je. Položaj Dalmacije razja-
šnjen je u posljednje vrieme kroz
Kačićevu slavu, a kako je kod nas
to mi svi težko ćutimo. Protivnici su
moćni i ne može biti inače, nego da
će kod sutrašnjeg sastanka vladati
u srcu svih duboko osvjedočenje, da
tu bez zajednice i sloge nema napredka.
Sto se pako tiče novinstva, to prem
je možda neskromno, ipak izjavlju-
jemo da s ponosom gledamo na rad
sviestnog novinstva u tim zemljam.
Štogod je pokrenuto u korist našega
naroda našlo je ovdje vjernog tu«
mača i zagovaratelja. Štogod je va-
ljalo suzbiti, gdje god je potištenoj
duši naroda trebalo dati oduška, no
vinstvo mu ga je dalo, i kako je d$
sada sviestan novinar snosio, ako je
uzlrebalo, i trpio za domovino i na
rod, on iSe hdalje b&tati "takovim!.
Poznato je, da su i zastupnici, koji sfe
sutra sastaju, većim dielom i sami
članovi i pisci raznih nredničtva i
oni znadu, da s te strane mogu ra-
čunati na najizdašniju i neuzkolebivu
podporu i pomoć.
Istina neodvisno novinstvo nije
bilo složno, nu povod ove razlike
mnienja nije bio sebičan, nego je
proiztekao iz razlike stanovišta koje
stranke zauzimlju. čim se većma ta
stanovišta sbližuju, poistovjetuju, tim
se više i novinstvo slaže, tim većma
mora to naći odraza u novinstvu.
Najvažnija posljedica sutrašnjeg
sastanka može biti kakav program o
zajedničkom radu, koji dakako ne
može imati odmah obvezatnu moć,
dok se razni klubovi o njem ne iz-
jave. Zatim će valjati s njim pred
narod stupiti. Taj program, kakav
bio, ne može biti u bitnom protuslo-
vju sa programom, koji je iz naroda
uzet, i odgovara nama svim zajed-
ničkim interesom, a to je program
stranke prava.
Mi u tom uvjerenju kličemo su-
tranjem sastanka u Ljubljani: Sretno
i živili sviestni zastupnici naroda!
_ ..a- —-
O sastanku u Ljubljani čitamo u „Na-
šoj Slogi": Javili smo u zadnjem broju,
da će se sastati dne 2 t. m. državni i
zemaljski zastupnici Istre, Trsta, Gorio
ke, Kranjske, Štajerske i Koruške u
Ljubljani na dogovor o zajedničkom
djelovanju u carevinskom vieću i u po-
krajinskim saborim rečenih zemalja. —
Državnih i zemaljskih zastupnika naše
krvi imade u tim zemljam preko 60, te
se je nadati, da će se svi, koji nisu težko
zapriečeni, odazvati pozivu ljubljanskih
drugova. Svi pozvanici dobili su pro-
gram, o kojem će se razpravljati i ko-
jemu su sliedeće točke: 1. Obćeniti po
litički položaj; 2. pravosudje ; 3. škol-
stvo; 4. politička uprava i 5. časopisje.
0 svakoj točki izviestiti će posebni iz-
vjestitelj skupšćinare, koji će tada moći
da o tom izreku svoje mnienje. Kako
pišu ljubljanski listovi pripravljaju gg.
zastupnicim tamošnja narodna družtva
svečanu večer dne 2 t. m. u prostorijam
„Čitalnice."
Od istarskih zastupnika odputovali su
njekoji put biele Ljubljane danas (1 t.
m.) u jutro, a ostali će odputovat večer-
njim vlakovim.
Ljubljanski sastanak.
„Slovenski Narod" donio je u oči
sastanka slovenskih zastupnika u Lju-
bljani članak iz kojega vadimo ove
stavke:
„Slovenci i Hrvati težili smo i
težimo za jednim našim jedinstvom;
mi gojimo tu ideju u svakoj prilici.
Gojit ćemo ju takodjer i u našem
političkom djelovanju. Da u posto-
jećim prilikam moramo prije svega
raditi o tom, da dobijemo jedni kano
1 drugi političku cjelokupnost domo-
vine svoje, to nam se čini potrebi -
tije i koristnije, nego da sad sta-
nemo graditi zlatne kule po zraku,
pa da pri tom zaboravimo polagati
svaki za se tvrdo temeljno kamenje
onomu hramu, u kojem želimo do-
čekati združeni bolju budućnost. To-
liko smo smatrali za potrebno danas
mimogred spomenuti o tom pitanju,
da se nebi krivo tumačile naše ricči,
i da nas nebi okrivljivali, da 9tno
prijatelji separatističkih načela, što
nam nikada nije bila namjera.
Pogledajmo sada, koliko će za-
stupnika doći na taj sastanak. Kranj-
ska, koja se je nakon dugih i te-
žkih borba dokopala da ogromna
većina slovenetva uživa neke slo-
bode, ima 25 poslanika za sloven-
ski, a 7 za bečki sabor. Za njom
dolazi Gorica, u kojoj stoje Tali-
janaši sa Slovencim u nekom ra-
vnovjesju, te mi imamo 10 posla-
nika za gorički, a 1 za bečki dr-
žavni sabor.
Štajerska, koja po broju slaven-
skoga pučanstva ne zaostaje za Kranj-
skom, koje je slovenski narod pro-
budjen i čil, nema usljed krivičnoga
izbornoga reda nikako onoga broja
slavenskih poslanika, kako bi joj to
po pravici i pripadalo, te s toga po-
krajinskih poslanika ima 8, a dr-
žavnih samo 3. Kao u svim drugim
slovenskim pokrajinam, tako imademo
iste žalostne prilike i u istarskom
sboru. Usljed složnoga i uzornoga
rada slovenskih i hrvatskih rodoljuba,
izvojevao si je nakon Ijnte borbe sa
bezobzirnim talijanskim protivnicim
hrvatsko-slovenski narod 9 pokra-
jinskih a t državnoga poslanika. U
tršćanskom sboru ima samo 4 slo-
venska poslanika iz okolice a u dr-
žavni sabor šalju Slovenci 1 posla-
nika. Tužna Koruška ne može se
takodjer riešiti željeznoga oklopa
nepravednoga izbornoga reda te je
trećina pučanstva z istupana samo po
2 poslanika a pokrajinskom saboru,
a 130.000 koruških Slovenaca nema
ni jednoga poslanika u državnom
saboru!
To su žalosne prilike naše sa-
danje uboge Slovenije, razkusane i
raztrgane koje se pojedini poslanici
muče većim dielom u bezplodnim
borbam sa neprijateljskim većinam.
Ako sve zajedno uzmemo to ima
svih slovenskih pokrajinskih posla-
nika 58, a državnih 14. Od pokra-
jinskih poslanika ima ih 7, koji su
ujedno i državni, a od 14 državnih
poslanika ima ih 4, koji nisu pokra-
jinski poslanici.
»VVVVVL VVWV,«i* •
Crkvene viesti.
Na 21, 22 i 23 tek. držali će se
osmi katolički talijanski sastanak, u
gradu Lodiu. Bavit ćo se i predlo-
gom o širenju katoličkog novinstva.
Ovomprigodom „L'osservatore Ro-
raano" donosi podataka o katoličkom
novinstvu u Italiji. Katoličkih dne-
vnika ima ukupno dvadeset i četiri,
od tih četiri u Rimu, tri u Napulju,
dva u Turinu.
* • *
U Sarajevskoj nadbiskupiji saku-
pljeno je za oltar sv. Ćirila i Me-
toda u Loretu f. 200.
* * *
Do koji dan imalo bi izit skupno
pismo što su ga složili u Fuldi na
svom sastanku njemački biskupi. Pi-
smo se bavi socijalnim pitanjima.
j-
Što ima nova po svietu V
„Politik" javlja, da u zastupničkim
staročeakim krugovim preotiinlje sve to
veči mah misao, da se u Prag sazovu
na dogovor svi zastupnici iz Češke,
Moravske i Slezije. „Hlas Naroda" piše,
da Rieger nije predao grofu Taaffeu
spomenice kad je bio posljednji put u
Beču, već predlog o češkom službenom
jeziku, a ujedno je sjetio grofa na obe-
ćanje glede Sležke i Moravske.
Glavni urednik „Hlaaa Naroda" dr.
Hubacek, izjavio je,- da se nemože doći
do mira sa Mladočesima. K.ada bi naši
muževi zabacili nagodbu u Beču, bila bi
bura jednaka. Dok su Mladočesi u rajh
sratu podpuno osamljeni, te neće ništa
uzprkoa svomu vikanju postići, morati će
se otriezniti, a Btaroćesi ce biti opet
pozvani k popravku šteta. Dotle bi se
imali Staročesi čvrsto skupa držati.
„Narodni Listy" poziviju konservati-
vno veleposjedništvo, da se izjavi, da li
je ono pripravno na izdaju domovine i
pripravno ustupiti svoja mjesta ustavo-
vjercima. Kada bi plemstvo dopustilo,
da na njemu počiva samo sjena takova
sumnjičenja, nebi se smjelo tužiti, ako
bi se narod postavio proti njemu.
Dr. Rieger obielodanio je pismo, u
kojem javlja da odstupa od predsjed
ništva pra£koga gradjanskoga družtoa,
da tobože „otrovne striele, koje su na-
perene proti njegovoj osobi, ne otruju
družtvo."
Poljska „Nowa Reforma", pišuć o
Slavenim u Austriji, zagovara težnje
stranke prava o ustrojenju Velike Hr-
vatske.
O zdravlju nizozemskoga kralja ja-
vljaju, daje povratak boli na bubrezima
zahvatio i živčani sustav, i time prou-
zročio velikih neugodnosti. Kralj nije
mogao počamši od aub >te 27 pr. obav
ljati svoje poslove. Uzprkoa svemu tomu,
njegova bolest nedaje povoda ozbiljnoj
zabrinutosti.
U Prancuzkoj je izašla knjižica, u ko-
joj se opisuje razvraćenost u njemačkoj
vojsci. Pisac opisuje ponajprije surovost
njemačkih vojnika, onda svadju, koja
nastaje medju jajima sbog pokrajinskih
imena. Bavarac ne može da trpi Prusa,
ovaj Saksonca itd. Nu najveća nevojj»
u njemačkoj vojsci jest ta, ito ss u njoj
silno širi socializam.
„Pol. Cor.a javljaju iz Petrograda da
Rusija namjerava povećati vojničke stra-
že na rusko-anstrijskoj granici, ponaj-
više radi toga, da se preprieči kriom-
čarenje na rnedji. WN. F. Presse" misli,
da je to samo izlika, a prava da je i
stina to, da se Rusija želi Što bolje uč-
vrstiti na zapadnoj svojoj granici.
Iz izjave bernekog saveznog vieća,
proiztiče, da ee neće prom'eniti dosa-
danji ounošaji, prije nego li dodje do
glasovanja u Ticinu, dne 5 listopada.
0 izpadku glasovanja ovisiti će, da li
se ima prijašnja vlada opet uspostaviti
nu ipak neće niti u ovom« slučaju, os-
tati sadanji izborni sustav, koji i po priz-
navanju konservativaca krnji izborno pra-
vo liberalaca. Potvrdjuje se, da Englezka
oklieva izručiti Castiani-a, za koga se
misli, da je ubio državnog savjetnika
Rosai-a i koga je zahtjevala savezna
vlada. Castiani je po jednoj viesti „XIX
Siecle" iz Londona, mramorar, te ima u
Londonu radionicu i dućan. Kola okolo
njegovo pismo. sastavljeno talijanskim
jezikom, u kome govori zanosnim izra
zima o Bogu i providnosti. Da li je on
počinio zločin ili nije, o tome šuti. On
veli samo: „Radio sam kano sin slo-
bodne Helvecij^.'*
f&il DOPISI.
Zadar, na Miholju u rujnu.
Dan je ovo 29 rujna, da ga nesmiješ
ljepšega saželjeti ma ni u sried sriede
pjesničkog proljeća. Nad gradom Zadrom
nebo vedro kd caklo; a sve tiho, Bamo
što blagi jutrnji vjetrić nosi gradom ve-
seo zvuk zvona crkve sv. Mihovila. —
Prodješli ulicom istog imena, opažiš gdje
na vratim, prozorira i na zvoniku ove
viju mnogobrojni barjaci. Udjee li čas-
kom u crkvu, sva je liepo uredjena a
navlaš prezbiterij divno je i ukusno na-
ređen. A približiš li se, da pročitaš raz-
ne one pjesme nanizane zidovim, uvidiš
namah da se tuj radi o jednoj mladoj
misi.
Devet je sati i po a na glas zvona
stao narod vrvjeti u crkvu. Na gospod-
skom trgu odbila deseta, a na vratim
riznico pornolise se u svetčanom misnič-
kom rubu četiri svećenika. Pogledaj o
n< g zadnjega, onog mladića, on<>g m!ad-
inisnika, pa ako ni jesi od kameua mo-
raju da ti ae oči orose od rnilote, mo-
Ireć ga kao pognute glave «Lupa čedno
poput čedne djevice za prvi put k Bo-
žjem žrtveniku. Pred otarom zaprosiš",
kleče, pomoć u Duha svetoga a zatim
poče sv, misa u froj«; uz podvorbu vc-
lećastnog i) redr.. državnika Carev ka
B'ijća. Dok niofnš p.h otaru loj* Božjeg
miljenika, i dok kupaš u božanstve-
nim baš mislima, probudi to njesto kao
izy sna : — ma da si ti liepo od hlad-
noga mramora okrenuo bi glavom gore
k orguljam — pjevači zapjevaše Gospodi
pomiluj jedne krasne mise što ju uglaz-
bio vriedni nas i velezaslužni pop Mićo
Curković. Čim zamukoše pjevači, za-
pjeva za prvi put bistrim svojim i mi-
lozvučnim glasom Slava v višnjih Bogu
mladomisnik — Fra Metod Stipančić.
On presta, a na pievnici pievači zaoriše:
Slava Ja nijesam strukovnjak pa s
toga red mi mučati, ali vjerujte mi pope
Mijo, da sam glazbar pa da je učinila
Vaša misa na me utisak što je učinila,
napunio bi dičnu „K D.tt Vama na-
mienjenim hvalam.
Ali kao da vidim gdje mnogi te mnogi
upiljise u me oči, kao da sam jim nje
što dužan, kad ono malo pren spomenuh
ono ime Stipančić. Da, ljudi Božji, ovo
Vam onaj Stipančić — onaj Ante Sti-
pančić — što je otrag malo godina bio
u kolo pučkih učitelja zadarskog kotara,
te nakon četiri godine službe poso u
fratre Ali budi ovo tako samo mimo-
gredce rečeno, hajdemo mi opeta u
crkvu.
Čujte, čujte ; pope Miće Čurković pje-
va: Tisi sveatenik. .. Bože moj, divnog
li glasa!.... Ah, pope Mićo. Vilin sine,
Vas ne poznaje ili neće da Vas poznaje
Vaš narod, jer kad bi Vas dobro poz-
nao, Vi biste bili ugledali do sad sret
nijeg dana no što ste ga ugledali.... Ali
ništa zato, tješite se, vrieme će dokazati
kakva je u Vami sinka na svojim prsim
odgojila majka naša Hrvatska. A Vi uz
to ne klonite duhom ; pokažite avietu
da ste junak, da ste Hrvat. Pa znate eto
Vam je, nijeste na žalost sami. .. kad
svrnemo svoj pogled, tamo onkraj Ve-
lebita, na njekoje ženijalne muževe, mo-
ramo da proplačenao ... Što ćete, valjda
nam dosudjeno tako Hrvati smo. ....
Sv. Misa svrši, čini mi se, njekud o
jedanaest i pu. Nakon odpjevanja Him-
ne: Tebe Boga hvalimo, pružio je Mla-
domisnik pobožnom puku na poljubac
posvećenu ruku. Tim svrši služba u cr-
kvi. Nakon 'jedno po ure odmora, reda
bilo put pod noge te put Arbanasa. Bio
tu po želji Mludomisnikovih roditelja iz-
gotovljen ručak. Bit će bio sat po podne
kad se posjedalo k stolu. Celo stola sje-
dio dakako svetčar a do njega mili mu
roditelji pa ostali redom. Dva veseljaka,
dva pjesnika naša: pop Stiepo Buzolić
i Miče Čurković bili su dušom malenom
našem družtvu. Kad se družtvo pokrie-
pilo ukusnim jićem i razigralo izvrstnim
našim vincem „zazvečale čaše i čašice,
zaorile pjesme i zdravice.u Prvi se digo
da nazdravi svojemu njekadašnjem pi-
tomcu pop Stiepo Buzolić. Njegov govor
izrečen pjesničkim uzhitom i svetim ro-
doljubnim žarom bi pozdravljen mnogo-
brojnim živio-klici. Za tim velečastni
pop Miće Čurković pročita Mladomisniku
adre&u što mu p03laše nezaboravni mu
drugovi, svi naime u Zadru sakupljeni
učitelji Zadarskog kotara. Po tom mu
čestitaše braća redovnici i mnogi drugi;
a braća djaci pozdraviše ga svaki svo-
jom hrvatskom pjesmom. Nakon nazdra-
vica zaoriše prekrasne naše hrvatske
pjesme, kao n. pr. Liepa naša domovina
— Oj hrvati 1 t. d. Prvo nego se podi-
goše i Bogu zahvališe, ustao svetčar te
izrekao par rieči kojim se odazvao zdra-
Vicam, zahvalio pjevaćim, pa zahvalio i
svim okolostojećim prijateljim i Enanci-
ina što se odazvaše njegovu pozivu, i
tako svrši ova naša malašna al čisto
hrvatska svečanost.
Fra Metode mili, što je našega, što
je hrvatskoga sve ti čestita na taj ve-
liki čin, sve li kliče iz dna duše svoje!
Bog te živio na mnogo i mnogo godina,
na uhar, čast i diku reda i roda svoga!
Sve ti se raduje što se ukloni od bur-
noga svieta u tihu luku ttpasenja — u
Franjevački red. Ali Hrvat ti se najvi-
še raduje što u odabiranju ti odabra treći
red, a u trećem redu tu hrvatsku drža-
vicu, odkle ćeš se moć najlakše odužiti
onoj koja te je svojim mliekom zado-
jila 1 na svojim prsim odgojila, majci
svojoj Hrvatskoj. (Dične rieči. Ur.).
Ne, netreba da li budeš kojekakvi za-
nesenjak ili šta ja znam što. Bože sa-
čuva). Majka tvoja Hrvatska zahtjeva
ud tebe da ti budeš pravi redovnik, i
tek onda bit ćeš juj na ponos i diku.
(Istina živa. Ur.) Ali zahtjeva istodobno
od tebe, i svim pravom, da budeš i pravi
Tretoredac, pravi Dalmatinsko-lstarski
Tretoredac — da budeš pravi nasljed-
nik nezaboravnih Radića, Juranića i Duj-
movića vaših. Budeš li ti sliodio stope
tih Vaših uzora, odužit ćeš se i Bogu i
domovini svojoj.
Metode, ljubi, ako Boga znadeš, rabi
i čuvaj milu našu glag®licu, tu svetinju
hrvatskoga naroda. Nek ti uviek lebde
pred očima one rieči, blage uspomene
U.r Josipa Dujmovića, ato se nalaze u
prvoj Poslanici ato posla braći redovni-
kom svojim kad bi izabran redo-držav-
nikom. „Ovom prilikom — veli on 0
glagolici -— i riedkom povlasticom mi
se imamo dičiti, njom ćemo zadobiti što-
vanje, i bit ćemo zaslužni našoj otač-
bini itd." — Metode ja se ufam da ove
moje rieči neče biti vapijućega u pu-
stinji
A ti, Trećoredbka Državice mila, goji
i odsele u našem duhu svoju trladež,
pa daj nam ko si dosele vriednih gla-
golusa, koji će braniti i čuvati ovu nadu
svetinju koja je nemilo progonjena od
naših dušmana i na žaloit malo ljublje-
na, da ne rečem progonjena, od liepog
diela našeg svećenstva. U to ime : Živili
Trećoredci! Uvala glagolica! Množili se
glagolaši!
A sad pri svrsi ad coronandum opus
Bog i Hrvati! Živjela Hrvatska!
Zivko Hrvatić.
Iz Pokrajine, na Jerolimovu.
Ako itko, to naše učiteljstvo čeka
kao ozebao sunce otvor sabora. Čeka,
jer se nada, da će ovog puta sunce i
pred njegova vrata, da će ga ogrijati i
ulit mu nove snage i života na njegovu
trnovu putu. To pravom očekuje, tim
više, što ove godine u bielom Beču,
državno zastupstvo pobacilo je nešto
financijalnim stražam, te poslužnicim
raznih ureda, akoprom su ovi i do sa-
da na boljoj plaći bili od našeg učite-
ljstva, Ove godino neki naši kotari 0-
bratit će su molbom na sabor poklikom:
hljeba, hljeba gospodari! Uvjereni smo
da se ovog puta neće i nesmije proći
na dnevni red preko njihove prevedne
molbe, nemisli li se povriediti filantro-
pično ćustvo većine pučanstva kršne
naše krunovine, na Čijoj podvornici u-
čiteljstvo rabota. Ovo zna za narodne
jade, pa neželi, niti neće, da se rad-
njega narod pričepi i ucvili golemim na-
metom. Ono nopita, hiljada ni stotina,
ni Ustva i lagodna života, već nek inu
se pruži pedeseta'";a, dn se posteuo ožili,
i tim mu se pokaže, da i narodno za-
stupstvo ima za nj si CH ; priznade mu
zasluge i utješi ga nadom u bolju bu^
livoat, da mjpdež liepo i dobro odgoji.
Radujemo se i čestitamo na prvom djelu
njegove mudre uprave, jer naErievamo
u tomu veliku korist, Sto će crpit dr-
žava, mala al u slavi velika. Ali sve bi
ovo uzalud bilo kad mladost nebi od-
govorila onomu koji joj želi dobra i na-
stoji doskočit joj u moralnim potrebam
ne samo paček i u fizičnim. Povodi s»-,
dakle, draga mladeži, za krepostima ve-
lečasnog tvojeg Otca Državnika, slušaj
ga i izgledaj se u njega u svemu, u nje-
mu ćel naći sto ti je sliedit, čega ti se
prihvatit, ako ćeš srećaom biti.
Prijatelji,
Domaće Viesti.
Jučer je N. P. gosp. nadbiskup čitao
tihu sv. Misu u crkvi sv. Šimuna za zdra-
vlje N. V. naše kraljice.
* * *
Veleuč. i vriedni nas pjesnik don S.
Buzolić izpjevao je prigodom sutrašnjeg
Gospina dana krasnu pjesmicu. Premda
je na talijanskom jeziku, priobćit ćemo
ju u našem Listu.
U dojdućem broju priobćit ćemo pred-
plate stigle u ovo zadnje doba. To na
znanje gg. predbrojnicim.
* * *
Jučer je u Spljetskom Sjemeništu od-
pjevao mladu Misu vi6. D. Bariša Carli,
trogiranin. Čestitamo !
*
* *
Vrli šibenski Hrvat i dobri katolik
veleuč. D.r Juraj Borović, koji je veli-
kih zasluga steko u uredjenju šiben-
skih obćinskih odaošaja, bio je tu skoro
da položi odvjetničke izpite. Položio ih
je s odlikom.
» * *
Večeras odilazi ratni parobrod „An-
dreas Hoffer" na Metkoviće, da digne N.
P. gosp. namjestnika pl. Davida, koji
će stići ovamo na 24 tek.
*
* *
Pišu nam s Pakoštana, 28 listopada :
Prišao je danas u naše krilo vlč. Don
Nikola Milić up. ove župe, koji stamje-
njaje vlč. Don Vicu Selema. Mjestne
vlasti, narod i na čelu mu vlč. župnik
idjoše mu u susret barjacim, pucanjem
mužara, te burnim i neprestanim „živio"
dopratiše ga uz veselo udaranje zvonova
u crkvu, gdje nakon obreda poštovani
naš stari župnik predstavi ga puku.
*
* «
Pri svečanom umještenju
Don IVANA BOJANIĆA
Župnika Komižkog na Visu
Dne 23 Studenoga 1890.
Pjesma.
Kakono mladu nevjestu
U stan, Ito cviećem cvati,
Kićeni prate svati
K naručju dragog svog;
Umještaj tvoj, gle, s uzhitom
Pozdravlja staro, mlado:
Ivane, sladka nado,
Presretnog stada tvog !
Kfi što si dosad, i odsle
Upravljaj krepkom rukom
Pobožnim, vieraim pukom,
Što ti je predan sgar.
I on će svagda pristajat
Uz tvoje stope svete-,
SHedit će tvoje svjete,
Topleć se uz tvoj žar.
Gle, kako mladi naraštaj
Upire u te oči,
željan da stazom kroči,
Što mu je kažeš ti!
Gle, kako narod odrasli
K. pouci zdravoj vrvi,
Što tvoja rieč mu mrvi,
Da ti Be dive svi!
Svak ti je dušom privržen ;
Svatko se smierno klanja
Obilju tvoga znanja,
Zr^čaju čvrstom tvom.
Svatko će po tvom primjeru,
U niem dok duia diie,
Milovat sve to više,
Uz vjeru, rod i dom.
Samo nek Višnjeg desnica,
S neba sto ravna sviet
Život ti dugi udieli
I krepkog zdravlja cviet!....
U Komiii na Visu.
U ime svoje, KomiŽkih
i vanjskih privrženika
Ante Novak
narodni učitelj i kum. *
* *
* * •
N. V. naš kralj udielio je f. 50 za
crkvu u Baškojvodi, a ministarstvo for.
400 za samostan u Krapnu.
* * *
Tršćanska „Edinost", javlja, da je
neki „protesor" i arkivar iz Zagreba
poslao pjevačkome družtvu u Trstu,
koje nosi ime „Adrija", njemačkim je-
zikom pisanu dopisnicu i sa naslovom:
„Sr. Wohlgeboren Herrn Adrija in
Triest (Itmlien.V1. — Je li taj čovo pri
sebi?
Poznata hrvatska pjevačica Kiselja-
kova „gostovala" je u Trstu kod kon-
certa, priredjena po družtvu „Schiller".
Talijanski Listovi hvale njezin glas. Pje
vala je hrvatski, i to pjesme: „Lasta-
vieam" i „Domovini".
»
* *
Obzirom na sjednicu što ju je držalo
zadarsko obcinako vieće proti Klaićevu
predlogu, „Obzor" piše: Predlog naCel
nika podupro je viećnik d r Giljanović,
jednom zastupnik na dalmatinskom sa-
boru, koji je htio ustrojiti tako zvanu
treću stranku, protivnu aneksiji, ali ne
jeziku hrvatskom, tako da je u svim pi-
tanjima jezika glasovao uviek s narod-
nom strankom i njezine predloge rječito
podupirao. Danas je on, uz nadbiskupa
glavni meneur ciele talijanske agitacije
u Zadru, samo što radi više iza kulisa
nego na javi. Obćinsko je vieće primilo
jednoglasno predlog načelnika.
Nadamo se, nastavlja „Obzor", da će
ostale zanimane obbine upraviti kralju
memorandum u smislu Klaićeva preti-
loga. Dapače neka nam bude dozvolje
na mala opazka. Pored narodnoga duba,
koji nadahnjuje sve ili ogromnu većinu
dalmatinskih obćina, nama se čini, da
se one u zadnje doba drže veoma pa-
sivno prama vitalnim pitanjima, koja
interesuju cielu zemlju. Takove nisu
bile talijanaške obdine, pa ni same na-
rodne nisu uviek bile takove. Kad je
dalmatinski sabor g. 1870 glasovao za
sjedinjenje, talijanaške su obćine ustale
proti tom". Kad je g. 1875 nastalo Lju-
bišino pitanje, narodne obćine su se
obratile na cara, a da bi se učinio kraj
abnormalnom stanju, koje je bilo na-
stalo. Sveukupni glas dalmatinskih ob-
ćina u pohrvaćenju ureda i u željeznič-
kom pitanju nebi li danas mogao biti
od uspjeha i koristi (i u pitanju još
gl«.vnijem o sjedinjenju, o kojem se muči
ter muči, po što po to! Op. „K. D.u) ?
Znamo da bi se moglo staviti potežkoća
sa stanovite strane: ali kad se je do-
zvolilo zadarskoj obćini da radi proti
jednomu predlogu, prihvaćenom po sa-
boru, kojim bi se srcem stavilo potež-
koća onim, koje bi htjele raditi sugla
sno sa saborom? Ovo smo mi nataknuli
u ostalom rodoljubne dalmatinske obćiae
znati će, eto da rade.
* * *
javnu štampu na ovomjestnog glavara,
akoprem u mjestu imademo i organe
javne sigurnosti, s kojima se i sam
glavar, kako iz pouzdana izvora dozna-
jemo, zbog nekih noćnih bitangi zau jeo,
tako da će morati, kažu mi, i pred su-
dom odgovarati; dočim da mu namjera
nije bila zlobna: štetovati poštovodji o-
ružničkom, nego samo sjetiti njekog dru-
gog na razne noćne skitalice i bitange,
koji kad se naliju vina ne dadu svojim
sumješćanom mirno opočivati i spavati
Ako je uprav onako, kako gosp. dopi
snik tvrdi o našem glavaru, a mi mje-
sto uticati se i namjestništvu i zemalj-
skom odboru da ga skinu, 6ložimo se i
prvih izbora ne glasujmo za nj, pak mir-
na Bosna! 1 ovim ob ovom zavezujem,
jer i meni nije do dangube, a opet ni-
jesam naviknut skakati s kruške na bat.
* « «
U istarskom saboru naša braća iz-
nieli su sliedeći predlog:
„Poziva se c. kr. vlada, neka naredi
shodna da:
Hrvatski mladići Istre kao i sve Ci-
slajtanije mogu polaziti sve godine, sve
fakultete sveučilišta Frana Josipa I. u
Zagrebu; da mogu tamo uživati koli
zemaljske toli državne podpore; pola-
gati sve izpite, i da budu sve svoje
svjedočbe, tamo zadobljene, valjane za
sve zemlje zastupane na carevinskom
vieću u Beču1*.
Ili ako misli da to nije za sad izve-
divo dok smo razdieljeni u ove — i
one — strane
„Poziva ae c. kr. vlada, da ustroji u
Ljubljani ili u Trstu sveučilište ili bar
pravnu fakultetu, na kojoj bi se Hr-
vatski mladići Istr« mogli uzgajati svo
jim hrvatskim jezikom". (Vrlo dobro,
živio! na klupam manjine.)
Poreč, dne 6. novembra 1890.
M. Mandić — Dr. Dukić — Flego. —
D. Seršić — Dr. Stanger — Dr. Volarić
Predsjednik prima predlog. te reče,
da ima doista zakonit broj podpisa, ali
da ga nemoze dati na ustavno razpra-
vljanje, jer napisan samo u netalijan-
skom jeziku!
(Istarski sabor svršio je svoj rad).
*
• *
Primamo iz obližnjih Arbanasa, 12
studenoga: Pobile se y,ebe o tudje proso !
Tako i ja i štov. dopisnik „K. D." broj
68, koji osvrćuć se na moju vješticu
turenu u br. 61, a razjašnjenu u br. 65
„K. D.",hoće da mi otegne uši, što sve
gerede ovom mjestu ne svalim kroz
čitamo u „Viencu":
U 13. knjizi (svezci drugoj) Jagićeva
„Archiva" za slavensku filologiju nalazi
se nastavak razprave dra. M. Resetara
pod nadpisom: „Dte iakavstina und de-
ren einstige und jetzige Grenzen*. Pisac
se trsi, da dokaže, kako čakavskog na-
rječja sve više nestaje, jer da mu sa
sjevera mnogo otima mah kajkavština,
a sa iztoka i juga štokavština, koja je
•sobito u Dalmaciji na kopnu poplavila
nekadašnje zemljište čakavštine. Ova
dosad nesvraena razprava puna je neo-
snovanih i klimavih tvrdnja, koje sam
urednik V. Jagić na vise mjesta izpra-
vlja i ublažuje u napomenama, a na
jednom mjestu očito priznaje (str. 186),
da u toj razpravi ima „više slabo vje-
rojatnih hipoteza." Nas medjutim ne bi
ništa Bmetalo, što se i u „Archivu" štam
paju takove razprave, da nije pisac, koji
je inače profesor hrvatske gimnazije u
Spljetu, pod krinkom učenjačke razpra
ve iznio vise tendencioznih misli i tvrd-
nja, koje su očito naperene protiv Hr-
vatstva a napose protiv čistoga hrvat-
skog značaja dubrovačke književnosti.
Evo, kako umuje taj učenjački delija!
On odobrava poznatu tvrdnju bečkoga
filologa Miklošića, kojoj se danas i škol-
ska djeca smiju, da su štokavci Srbi,
čakavci Hrvati, a kajkavci Slovenci ; a
malo dalje hoće da pobije misao istoga
bečkoga filologa, kad govori donekle u
pr 'og Hrvatima u Dalmaciji, veleći, da
su ikavci Hrvati u smis'u Konstantino-
vih viesti o sjedištu Hrvata i Srba, a
ijekavci da su Srbi. Sve pak to čini za
to, da poreče hrvatstvo dubrovačkih pje-
s^ikiv, koji su po njegovu sudu samo-
voljno usvojili nekoliko čakavizama, a
inače da su čisti štokavci, „što si on
kska, da može dokazati." No taj nazovi
učenjak nije samo lukav, nego i smion,
te bez ikakvih valjanih dokaza poriče
tvrdnje Kukuijevića i Bogišića, koji du
nilazili i u južnoj Dalmaciji čakavskih
^•tanaka, pak na više mjesta kao s po-
ugom spominje „tobožnji" čakavizam
stai h dubrovačkih pjesnika. Filologija
u službi političkog Rovinizma najgora je
nakaza nauke i znanosti, koje treba da
su objektivne, ozbiljne i saviestne. U
razpravi dra M. Resetara uzalud ćeš
tražiti ovo potonje, jer svuda izilazi na
vidjelo šovinizam i samovoljna tenden-
cija.
* * *
Naš zemljak dvorski savjetnik dr. V.
Jagić priobćio je u sjednici carske aka-
demije nauka u Beču dne 22 pr. m.,
da je u knjižici franjevačkoga samosta-
na na Kosljunu otoka Krka prošlih pra-
znika našao list od kože s tiskanim tek-
stom, koji se nakon tačnijega izpitiva-
nja pokazao kano odlomak prvoga ti-
skanoga n Mletcima glagolskoga služab-
nika (misala) od g. 1483. Taj list je
prvi osmoga kvaterniona, kako se je
uvjerio, kad ga je prispodobio s pri-
mjerkom na papiru, koji se nalazi u Beču
u carskoj dvorskoj knjižnici. Poznato
je, da imade u raznim jezicima prvoti-
saka (incunabula), kojih su pojedini oti-
sci štampani na koži. Od ćirilskih na
koži štampanih prvotisaka do sada su
poznati: jedan otisak god. 1537. u Mlet-
cima od Božidara Vukovića štampana
oktoiha, za tim jedan ili dva otiska sliede-
će godine (1538), takodjer od Vukovića
u Mletcima štampina „sbornika" (me-
naeum). Do sada nije se našao ni jedan
glagolski prvotisak, štampan na koži;
nu da je bilo takovih i starijih od ći-
rilskih, potvrdjuje kosljunski list.
*
* *
Riedak lov! Oakoro na Polači kod
Benkovca, na prostoru koliko je zadar-
sko grobište, tri lovca ubiše u sat vre-
mena sedam zecova, osmi im uteče.
*
• «
Pišu „Obzoru": WS bolnim srcem
moramo iznieti na javnost, da se ie
ljetos upisalo na ovdjašnjoj konfesio
nalnoj evangeličkoj školi, gdje je nje'
mački jezik nastavnim jezikom, više
katoličke djece, nego li evangeličke, te
polazi tamo oko 60 katolika u školu,
dočim je evangelika okč 20. Danas bi
se ova škola mogla punim pravom na-
zvati „katoličko-evangelička škola". To
ie žalostna činjenica. (1 te kako žalo-
stna! Op. nK. D.")
* K «
U prošlom kolovozu, kako naknadno
javlja „Kat. List", kroz 10 dana liepim
uspiehom obdržavali su pučke misije u
Sesvetah kraj Požege, velečastni otci
Isusovci Jeramas iz Spljeta i Petar Pan-
čić iz Travnika. Primilo je sv. sakra-
mente 1150 osoba, većem stranom žup-
ljana Svesvet9kih. Uspjehu najbolji
dokaz.
Javljamo ovo zato, što iz sigurnoga
vrela znademo, da bi velečastni Otci
Isusovci u Travniku bili uviek spremni
u školskim praznicim odazvati se po-
zivu, da drže misije za puk. U drugo
vrieme dakako, gdje ih veže školska
dužnost, nije im to moguće- Dao Bog,
da bi se u primjer veleč. g. župnika
Sesvetskoga Franje Plavića ugledali i
mnogi drugi. Pod konac prošloga mje-
seca držao je duh vježbe za klerike
nadb. sjemeništa u Zagrebu veleč. O.
Mihovil Gattin, prof. iz Travnika.
*
* *
U jednom od proa. brojeva javili smo
da je Sv. Otac Papa imenovao župnika
u Vel. Bukovcu, Josipa Savora, svojim
komornikom, a sad evo moramo javiti, da
ga je Gospodin dne 9. o. mj. pozvao u
bolji sviet. Smrt je u njem pokosila u-
zorna svećenika i rodoljuba.
U Osieku kod sudbenoga stola bila
je javna razprava proti Josipu Oebula-
ru, uredniku „Sriemskih Novina", po-
radi prekršaja u smislu § 306. kaz. zak.
Predsjedao je sudbeni viećnik Unfogl.
Tuži ga državno odvjetničtvo, da je u
proljeću ove godine pošao noću na vu-
kovarako groblje, te tu izvadio jedan
križ i odnio ga u krčmu medju svoje
drugove — da im pokaže kako je u
njega junačko srce. Državno odvjetni-
čtvo nazrieva u tom prekršaj oskvrnu-
ća groblja. Obtuženik se je branio,
kažuć da je bio podp ino pijan, te da
nije zuao, što radi.
Koloman Tisza i Julij HorWat izra-
ziše se, da pristaju uz vladino stanovi-
šte. Katolički članovi stranke duhovno-
ga stališa izjaviše, da će zauzeti pro-
tivno stanovište.
* • #
Majka g. Ivana Ortha toakanska nad-
vojvodkinja Antonija, dala je služiti a
gradskoj crkvi u Gmundenu mitu za-
hvalnicu, jer da je stigla brzojavka, da
su joj našli sina Ivana.
* * *
Ruska i Francezka neće nikako da
pristanu na dogovore, koje bi Njemačka
htjela zapodjenuti izmedju raznih država
o nekoj gospodarstvenoj ligi Europe.
*
• «
Izmedju Berlina i Rima vode se do-
govori o solidarnomu postupanju u go-
spodarskom pogledu proti Francezkoj.
*
• *
Kraljica je Natalija poslala spomeni«
cu, koju joj je sastavio pisac Matija Ban,
u Pariz da ju objelodani. Kraljica je
izjavila u pismu ministru predsjedniku
Gruiću, da netraži od skupštine učesti-
ne, nego samo pravo, da se mole slo-
bodno sastajati sa svojim sinom.
»
• •
Primljena je ostavka pruskoga mini-
stra Luciusa, te je odlikovan njekim ve-
likim redom.
* * *
Po službenim podatcima imadu u Hr-
vatskoj 44 tvornice, u kojima radi oko
2633 radnika. Od toga odpadaju na ko
žarski obrt 2 tvorn»ce sa 620 radnika,
na duhaD 1 tvornica sa 414 radnika, na
tekstilni obrt 2 tvornice cia 261 radni-
kom, na gradjevni obrt 8 tvornica sa
346 radnika, na obrt za umnažanje 7
tvornica sa 212 radnih sila, na kerami-
čni i kameni obrt 3 sa 180 radnika, na
mlinarski obrt 6 sa 26 radnika, na pro-
dukciju žeste 4 tvornice sa 84 radnika,
na domaći obrt 2 sa 44 radne sile, na
produkciju transportnih sredstva 7 tvori
nice sa 30 radnika, na mješovit obrt 1
tvornica sa 25 radnika i napokon na
drveni obrt 7 tvornica sa 401 radnih
sila.
* * *
Primamo iz Skradina: Na osvieć 10
tek., umrie na prieko ovdješnji liečnik
Mate dr. Lomas u svojih blizu šesdeset
godina. U večer, k;iko je slavio prvu
napovjed starije kćeri, leže u postelju,
da u jutro podrani u Lišane -Ostrovicu
zbog njekog umorstva ili ubojstva; gdje
se je imao i kotarski liečnik s Benkov-
ca naći. U jutro ranije stao ga iz druge
sobe da budi sin, on ni mukajet; kćer mu
doniela kavu, mislila da spava i ostavila
mu je. Ura je polazka, sudac Nagy ša-
lje pisara S. da ga zovne, eda krenu.
Djeca pošla ga buditi, kad on ukoče-
nio se — bijaše mrtav. Tad svi kri
knuše sinovskom Ijubjavlju, da su njeki
pomislili: izgori kuća Lomasu! i stali
u sva zvona zvoniti. Sutra dan bio je
pokop. Pokojnik ostavlja za sobom tri
sina i četiri kćeri. Sreća, da su djeca
odrasla.
Različite viesti.
„Deutsche Medicinische Wochen-
schrift" saobćila je na 14 tek. sattavak
profesora Kocha o djelovanju nj9gova
lieka proti tuberkulozi svake vrsti Pod-
puni uspieh postigao se je kod lupus-
tuberkuloze, zatim Jcod iliezdane i ko-
šćune tuberkuloze, te napokon kod tuber-
kuloze u zglobovima. Isto tako ima aa
de, da će biti moguće izliečiti tušicu
na plućima. Spis negovori ništa o sa-
stavu i poboljšanju ovoga tredstva.
* • *
tr
Najnovije viesti.
U skupštini liberalne stranke izjavio
je Szapary o stanovištu vlade u pitanju
o krštenje On izjavi, da je „zakonitost"
ove naredbe izvan soake dvojbe, zato da
će ju vlada nastojati uzdržati, eventual
no, da će predložiti uvedenje civilnih
matica. Stranka je primila izjavu živah-
nim odobravanjem.
„Figaro" javlja, da su dr. Letulle i
dr. Marquezy upravili liečničkoj akade
miji u Parizu zapečaćeno pismo, u kom
se razpravlja liečenje tuberkuloze. Na
dalje javlja isti List, da u Estissacu
(departement Aube) živi neki Mathieu,
koji nije liečnik, ali je sredstvom pod-
kožna uštrcavanja već izliečio 37 bole
stnih na plućim, bez obzira na razvi-
tak njihove bolesti.
* * *
IzračunaŠe da popriećno živu sve
ćenici 67 godina.; vrtlari, ribari 58;
profesori i učitelji 57; pekari, mesari
o4; liečnici, zidari, risari, tesari 49:
kovači, 47; krojači, čizmari 4-4; slagari,
kipari, klesari 41 ; nadničari i težaci
32 god.
* * *
Za Pape Pia IX . davala u Rimu pred-
stave plesačica Fanni Elsler. Štovatelji
joj odlučiše darovati — zlatni lovor-vie-
nac, a na to ime sabirali milodare.
DodjoŠe vele, i k Papi — dokazujuć, da
je Esler veoma pobožna duša, te da bi
dao Sv. Otac k tomu svoju privolu. Pa-
pa jim odvrati: niti vam dajem tomu
privolu, niti vam stvar zabranjujem, nu
svakako mislim, da ne radite raaumno,
posto vienac pripada zaslužnom djelu
glave, a ne nogu. Elsleri ipak poklo-
niše vienac, nu ona dočuv ta Papine
rieči, proda ga zlataru, a novoe podieli
medju siromahe. Malo zatim sretne
Papa jednoga člana onog odaalanatva,
pa će mu tiho: dobro ste uradili, nu
ona je, pokazala da imade više pameti
u noguh, nego vi u glmvi.
» • •
Računa se, da ima na «vietu 60 ml-
lijuna konja. Od ovih odpada 22 mili-
juna na Rusiju. Ruski se Listovi ipak
tuže, da se konjogojstvom premalo bavi
i država i narod.
Veritatem tacientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Hi'
sr -
Izhodi u .Ponedjelnií i u Cetvrtaü.
\ JS ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impéssuios in tuenda saíutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roborandis — {Pio IX u fgpvnsk. listu} 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngitnr,
meas est.
(S. IllERONYM. EPIS. XVI. AD Dh*.
iJVJETl PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 hof, na godinu. Po USTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PBESPi-A^B piaća I Jior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Prcdbrojba traje za cielu godina;
Predbrojbe i novac, isajaplje postarskom doznakom, šalju se ns Uprava KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi nfrancoa na Ured-tno na svrhu godišta ue odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu.
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 uovfcifcf. Rukopisi se ae vraćaju.
Br 73 laclar, Četvrtak 27 Studenoga 1890. Groca. XXX
Kesio o hrvatskom saboru
u Zadru.
IV.
Ako ikoji „narodni" List, to glasilo
spljetske obćine nije Srbiin neprija-
tno. Ta ovaj List glasilo je onog
karvana, što je nedavno išo, da kupi
mrvice izpod srbskoga stola u Kni-
nu, onoga karvana koji je dotle do-
pro, da je nazvao kninsku obćinu
obćinom srbskom i tim pljunuo (sit
venia verbo veritatis) na one hr-
vatske kosti koje se od 13 viekova
gomilaju na onom zemljištu i na sve
pisane spomenike što se baš u ovo
doba ondje iskapaju.
Dakle ako ikoji List u Dr'maciji
može se podićit srpsko-hrvatskim i-
menom to je „Narod". Ako je i-
koji List sumnjiv radi tobožeg hr-
vatskoga sovinizma, nije on.
Nego nitko nije pak toli opak,
da ne bi bar kadkada koju dobru
stvar izveo. Nitko nije tako lud, da
mu ama baš nijedno pojedino djelo {
nije kako tako pametno. Intervalla
lucida imaju i besviestnioi.
Ovim zato ne namjeravamo reći,
da je „Narod" u politici sistematično
skroz opak i lud. Ne. Ovim smo
htjeli samo, reći, da ima i on svo-
jih boljih i gorih časova. Ima Časova
skroz nerodoljubnih; ali ima ih i
uprav rodoljubnih.
[J ove potonje spada onaj čas kad
je donio (v. broj 56 od 15 srpnja tek.
g.) krasni i u svakom obziru po-
hvalni članak nZa slogučlanak, ko-
jim se zazbilj prava i trajna sloga
pospješuje.
Vriedoo je, da onaj članak po
cieio priobćimo, jer kad onako pišu
srbohrvati, a kako bi imali Hrvati
pravi?
članak glasi:
nPretjerana susretljivost nas Hr-
vala u pitanju sloge izinedjn jedno-
krvne brace Hrvata i Srba, dovela
nas je do toga, da smo zapuštali
mnogo svoga i žrtvovali na oltaru
te blažene sloge toliko svojih indi-
vidualnih svetinja, toliko uporišta
svoje narodne snage i veličine. Mno-
go toga ne samo što smo žrtvovali
slegi, već smo velikodušno poklonili
svojoj braći, misleć da ćemo vje-
čitim popuštanjem doći do jedinstva,
koje pak ndma najmanje ko-
risti donieti može, a koje se
itako sve to veće odmiče od naše
kuće. Ne ću da prosliedim ovim to-
nom, da mi se ne reče da pirim
strasti, - jer mi Hrvati uviek pi-
rimo strasti kad na se pogledavamo,
— van ću na prosto opet otvoriti
gdjekoje partite, što su ih doista
njeki naši po mudriji ljudi bili gotovo
izbrisali, ali koje su naša svojina, i
i bez kojih naš bilanac gubi mnogo
u aktivu. Napokon, da budu čisti
računi u narodnim poslovima, mora
svaki poštenjak zahtievati, kano što
se to zahtjeva svagdje u zadružnom
ljudskom životu. Da tražimo pak
svoje u svakom pravcu i smjeru,
sile nas ista naša braćo Srbi, koji
u nikako^u pitanju ne propi •laju ni
najtanje dlake, o koju mogu obje-
siti svoju hdividuftnost, uz koju
mogu ziuzlati kakovu protivnost braći
Hrvatima. Da b§z ičesova opaža tra-
žimo svoje, sili nas i dojakošnje is-
kustvo, koje nas je naučilo, da «u
sve žrtve i popuštanja uzalud,
da valja prije izravnati sve zahtjeve
s jedne i s drage strane, pak onda
na temelju moga i tvoga sagraditi
zajedničke hambare. Inače ne znamo
kolikv» će koji primati. Iznašajuć da-
kle redomice njeke hrvatske zahtjeve,
ja mislim da ću najpametnije raditi
za slogu jednokrvne braće Srb.i i
Hrvata, koja mi, i kano Hrvatu i
kano Slavenu, na srcu leži. Do sada
sam, ne žacam se priznati, na drugi
način nastojao da prinesem svoj ka-
menčić za riešenje ovoga za Srbe i
Hrvate životnoga pitanja; višegodi-
šnje me je postupanje Srba uvjerilo,
da se i mi Hrvati moramo latiti
njihova načina, da naime iztičemo
svoje gdje se god može iztaknuti,
ako hoćemo da očuvamo sebe i omo-
gućimo narodno jedinstvo, koje se
polLikom popuštanja ne bi postiglo
već onda, kad bi se od prvoga do
zadnjega pretopili U srbstVO. -A
to ne smije dopuštati narod, koji
može pokazati na preko hl jadu go-
dina shvne prošlosti, koji i danas
pt jjeduje sce us- >ve za razvitak,pro-
si jetu i osiljenje napredna naroda.
• * *
Mi smo Hrvati navikli, da ne di-
rano u osjetljivost braće Srba, sma-
trati Srbima sve sljedbenike pravosla-
vni, ili kako se kod nas kaže hrišćanske
vjere. Što odatle sliedi? Da njekiin
krajinam, koje spadaju medju naj-
slavnije u hrvatskoj poviesti, svoje-
voljno oduzimljemo u njima prosla-
vljeno hrvatsko ime. Da ne govorim
0 deugima, navest ću samo drevni
Knin i njegovu okolinu. Priestolnicu
hrvatskih kraljeva, junački grad, uza
koji su privezane uspomene prvih
hrvatskih knezova i velikaša: svetu
zemlju, na kojoj nas i danas waki
kamenčić sieća velike oaše prošlo-
sti - - mi bezobzirno žrtvujemo, da
se ne zamjerimo njekolicim zanese-
njaka, koji u hrvatskom imenu naziru
crnu avet svojih sjajnih sanja. A je
li i malo opravdano to naše postu-
panje ? Odgovara li ono i iz daleka
pravomu stanju stvari? Je li u su-
glasju s istinom ?
Nipošto, ni u jednom od tih pi-
tanja. Popuštanjem* kako prije na-
tuknuh, dražimo veće pohotu samo-
zvanih zanešenjaka, koji goropadeć
se za srbstvo, rade i protiva srbstvu
1 protiva hrvatsvu, jer svojom pre-
tjeranošću raztvaraju svedj veći jaz
medju nama. Sto se mi pokazujemo
skloniji prama toj vrsti ljudi, to se
oni veće odvraćaju od nas i potežu
svedj veće na svoju stranu, čekajuć
da mi sa svim napustimo svoi kraj.
Ne samo što radimo proti svojim
vlastitim interesima i odnemažemo
slogi medju Srbima i Hrvatima, kad
priznajemo Srbima sve pravoslavne,
vei očito lažemo i protivimo se
istini poznatoj. Neka zareda tko hoće
po pravoslavnim selištima gornje Da
macije, neka obadje Vrličku okolicu,
Petrovo i Kosovo polje, ravne Ko-
tare i svaki zakutak, gdje je prosti
pravoslavni seljak opieo svoj plot,
i ogradio svoju ševaretu, pak će se
uvjeriti da je sama ljeska mašta
mogla stvoriti Srbe od l ljudi, koji i
danas, uza sve -propog\»nuty
svoj jeziii hrvatskim. Pravoslavni u
gornjoj Dalmaciji Hrvati su, kano
što su Hrvati i katolici, s kojima
izpremiešani na istoj grudi zemlje
živu. Ne pomaže ni pozivati se na
to, da su se pravoslavni doselili u
Dalmaciju za turskih ratova il srb •
shh zemalja. Nipošto. Pravoslavni
koji su danas razasijani po gornjoj
Dalmaciji doselili su se doista iz Bo-
sne u Dalmaciju za vremena turskih
ratova, ali su se doselili iz zapadnih
krajeva Bosno, koji su od najstari-
jih doba pripadali Hrvatima, u kojima
je dapače bilo pravo sielo hrvatske
vlasti. S pravoslavnima su amo uje-
dno preselili i mnogi katolici, zašto
nam je živim svjedokom cetinska
k.ajina; a kojoj su narodnosti pri-
padali jedni, pripadali su bez dvojbe
i drugi, jer su češće bili i članovi
istoga bratstva. Do dana današnjega
nazivlju i pravoslavni i katolici, koji
su i £ Bosne u Dalmaciju prebjegli,
svoj jezik hrvatskim, kao sloga
nazivlje i cieli narod, što su ga oni
u ovim krajevima našli. Zemlja hr-
vatska, prvi njezini stanovnici Hr-
vati, drugi preseljeniui Hrvati, oda-
Me sada Srbi?"
Evo kako u intervallo lucido su-
dio o srbstvu srbsko-hrv. „Narod".
Bez dvojbe, ovakve nazore imao
je pred očima i zast. Bjankini, k?id
je u saboru izticao čisto hrvatsko
ime i čistu hrvatsku sviest
Reći će se: da je to činio na-
mjerom da se rehabilitira iz naro-
dnjaštva a hrvatstvo; nek bude; ali
to stoji, da je govorio pohvalno.
Njegovi govori bili su prve obae-
žnije ¡«jave u smislu našega pro-
grama glede „hrvatstva11 i „srbstva*
pa „sarenjaštva".
Priznajemo, nijesu oni govori bili
posve prociedjeni: bombastičnih fraza
na pretek, pjesničkoga nakita tako-
djer. Bilo je, istina, povrh togu i
izreka koje pokazuju političara što
još grieši u najelementarnijim poj-
movima, kao ono — da jedno samo
spomenemo — kad je on pristaša
stranke koja se drži „hrvatskoga dr-
žavnoga prava", on de facto podanik
Cizlitave a ne istodobno Trans-
litave, spominjao višekrat austro-
ugarsku državu, uza sv« to što zna
da ima jedno ministarstvo u Beču,
a drugo u Budimpešti, i da je svako
o sebi; uza sve to sto zna, da se
u kratko izrazimo: za faktični ob-
stanak dualizma, a pravni obstanak
federalizma. Ali, pored svega toga
što g. Bjankini mieša pojam monar-
kije sa pojmom države i t. d., ne-
pristranost i rodoljublje sili nas živo
zamjerit onomu kašljucanju koje bi
saborom odjekivalo kad bi Bjankini
počimao da govori, i onomu nehni-
stvu i nikakvu odobravanju kojim bi
prolazile i najrodoljubnije njegove
izreke. Ako ćemo pravo, Bjankini uza
svu svoju očito dosta površnu kul-
turu, više je — 3 rodoljubnog gledi-
šta — zasluživao, nego dr. Klaić, onaj
aplaus kojim je glavni govor ovoga
potonjega popraćen. Nego ako se
nije htjelo pozitivno pleskat mu i
odobravat mu, transeat: a tom nije
još tko zna kakav zločin, osobito
kad sp uzme u obzir, da je i sam
gjaskiaL-si-sifiiiil'.l
malu čast i diku, činima vlastite rieĆi
oprovrgavao i vlastito „osvjedoče-
nje" gazio; ali je počinjen pravi
politički zločin, kad ni one nedužne
rieči nijesu prošle bez moralne za-
ušnice, kad se naime moralo izjavit,
što je govorio Bjankini: jedino je u
svoje ime govorio, i kad se, osim
toga, sve one rodoljubnije izreke for-
malno desavouiralo.
Tim se pokazalo u saboru, da na-
rodnjaci još hoće da se kaljaju o-
nim koracima i postupcima koje je
„Narod" u gori donešenu članku ro-
doljubno žigosao. Pokazalo se, da
faza srbohrvatstoo, još stoji čitava.
Hrvati, kojima je do narodnoga
ponosa i budućnosti pamtit će dobro
toliku okorjelost u griehu, ako se
nepobitnim djelima i dokazima na
vrieme i odlučno tu okorjelost ne
okaje.
Mi medjutim živo želimo, u inte-
resu hrvatskoga naroda i radi časti
zanimanih zastupnika, da se no bude
imalo uzroka jednom doviknut ikomu:
Ferditio tua ex te,
Kratke uspomene talijanskim
katolicima.
(Po Osservatore Romano),
1. Onaj non ezpedit % a talijanske
katolike, da ne sudjeluju političkim
izborima, već odsle vriodi.
2. Ovaj non expedit jest točna i
baš stroga zabrana.
3. Ova je zabrana odredjena iz
razloga previsoka reda.
4. Kojigodj s kojeg mu dragog
uzroka ili pod kakvom mu dragom
izlikom ne podvrgava se ovoj za-
brani, činom nije više s Papom nego
je proti Papi.
5. U sadašnjim političkim i dru-
žtvenim okolnostima Italije, uzte-
gnuce za talijanske katolike ne samo
da je neukloniva dužnost moralna
i vierska, nego je čin razboritosti
političke, i družtvene kreposti.
6. Uztegriuće je Čin prosvjeda
proti krivim načelima i djelovanjima;
skrovita ali svečana osveta poga-
ženih prava crkve i Papstva; to je
podpuni rastanak katoličke i prave
Italije od krive i masoničke Italije.
7. Uztegnuće talijanskih katolika
odbija vladajućemu prevratu pomoć,
koja bi ih učvrstila u zaposjednu-
tim zemljam i obdarila bi ga novom
krepčinom, da uzmogne tištiti ka-
tolike i katoličanstvo.
8. Uztegnuće katolika uzdrži ne-
ozledjene žive snage i življe reda,
što imaju katolički talijanci radi či-
stoće svojih vierskih načela, radi
pravednosti političkih kriterija i radi
iskrenosti svojih narodnih i rodolju-
bnih težnja.
9. Uztegnuće jest pravo i uzmo-
žno djelovanje, pošto odbija snage
neprijateljima, uobičaje poslušnost i
stegu, ustraja katoličke snage, koje
su spravne za opiranje ter ih spra-
vlja za slogu u djelovanju.
10. Uztegnuće je spasonosan iz-
gled vierske i političke podložnosti
Papi, ter bralimskog i srčenog je-
dinstva medjtOajjja|tskim katolicima, •
Europe T cíeióga svieta.
0 ekonomičkom poboljšanju
našeg pučkog; učiteljstva.
u.
Zanajprvo da vidimo šta su svega
naći pučki učitelji i učiteljice pitali.
Po onoj : jedan za sve, a svi za je-
dnoga, oni na svojim zadnjim kotar-
skim skupštinam u pojedinim učion-
skim kotarima upraviše razne molbe,
koje sve skupa i svaka napo se za-
govarale, da se promieni njihovo mr-
šavo ekonomično slanje.
Povišenje plaće, bez razlike raz-
reda, pitali su učitelji benkovačkog,
korčulanskog, makarsko-metkovskog,
gpljetskog i zadarskog kotara. Da se
izjednači plaća učiteljica s onom u-
čitelja pitali su učitelji hvarskog ko-
tara ; dočim oni spljetskog zahtjevali
su sniženje razlike na 90°/0: pobolj-
šanje stajalo je u 10°/o. Sniženje
službe na 30 godina, sa 35, pitali
su učitelji hvarskog, isto i korču-
lanskog kotara. Učitelji sinjsko-imot-
skog kotara pitali su: da im se u-
računa u mirovinu služba po iupitu
zrelosti, a ne k6 do sad, nakon iz-
pita usposobljenja. Napokon, učitelji
benkovačkog kotara tražili su usljed
kukavne iin sadašnje plaće : bezplatno
primanjt u posebne sobice kod po-
krajinskih bolnica nemoćnih učiteljft,
učiteljica i članova njihovih obitelji.
U istinu mnogo pitanja; ali zato bili
pravedni zahtjevi.
Sve napomenute prošnje prispjele
sretno i na vrieme otvorenom Saboru,
koji ih po svojim pravilim izruči mol-
beničkom odboru. Molbenički odbor,
nakon što ih je svestrano (?) prou-
čio, sveo ih na pet točaka: I. Povi-
šenje plaće svim ućiteljim, ili barem
onim 3.eg razreda; II. Sniženje du-
žne ukupne službe na 30 godina; III.
Uraćunanje u mirovinu i službe o-
bavljene nakon izpita zrelosti; IV. Iz-
jednačenje plaće učiteljicam sa onom
učitelja, ili sniženje razlike na 90%;
V. Bezplatno primanje u posebne sobe
kod pokrajinskih bolnica nemoćnih
učitelja, učiteljica, i članova njihovih
obitelji. 1 ovaj svoj završaj molbe-
nički odbor, privolom Sabora, podao
ljudima zemaljskog odbora: da ga za
dogodišnje zasjedanje ovrše \ t. j. „da
prouče pitanje i sprave za novo sa-
borsko zasjedanje iscrpivo izvješće
o predmetu." Oslanjajuć se na rieči
zastupnika Buzolića: „zemaljski od-
bor uživa podpuno povjerenje svih
izkrenih rodoljuba," nadati se je, da
će on učiteljsko ekonomično stanje,
ne bude li nepogoda vremena, ure-
dili kako je pravo i Bogu drago;
te mi u duhu predvidjamo, da će
naši učitelji sa proparanim vrećam
bir pokupili!
Akoprem prisustvovasmosaborskim
sjednicani, da nam se ne prićiju pod«
mećanja i zagrizanja, držat ćemo
se i u ovom izvješća narodnog gla-
sila. Čuj mo molbeničkog izvjestitelja
Ljubića; a to sve, da nas se ne bi
ubrojili u pesimističke krugove. Lju-
bić veli: „Vidiv množtvo i zamaš-
kako se one mogu prolaziti sa fio-
rina 23 (a nadomjestni učitelji su
mjesečnih for. 17:501) i njekoliko
novčića na mjesec, al mi dozvolite,
da preko toga prodjem, da ne bi na
što krwpna naišao; nego uzmimo
njihovo pitanje s drugog pogleda.—
Ako u jednog gospodara, recimo,
rade dva poslenika okd istog posla,
rade mu isti broj sati, jednakom uz-
trajnošću i marljivošću, jednom rie-
čju: u sve i po sve jednako, svak će
reći, da zaslužuju jednaku nagradu,
i ako toga gospodar ne bi učinio,
ne samo, nego pače lošije nagradio
onoga, koga znade upotrebiti i pri
kojem drugom radu, punim bi mu se
pravom moglo prigovorili, da pravo
ne čini. — Na polju pučke pro-
svjete i mi imamo učitelja ; učite-
ljica; koliko ove, toliko oni dužni su
svršiti nauke kod koga učiteljišta i
podvrći se izpitu zrelosti; moraju
neprekidno služiti kod koje javne
učionice tri godine prije nego 'i se
prikažu na izpite usposobljenja; u
učionici predaju isti broj sat i, pou-
čavaju iste predmete i u istom cb-
segu ne samo, već se znadu upo-
trebiti i kod mješovitih, pače i mužkih
učionica ; u svem su dakle one je-
dnake učiteljima: ramo što se tiče
nagrade, eh tu jednake nijesu, niti
imaju biti, jer one nemaju živjeti., a
odjeća, knjige i pedagogički Listovi
što bi im; ako li pako imaju stare
roditelje, koji su za nje učinili sve
moguće žrtve, i sada od njih oče-
kuju pomoć, nek ih pripuste samim
sebi, nek sami privriedjuju što im
za život treba, a one im nijesu du-
žne pružiti ruke pomoćnice. Ja, go-
spodo, mislim da to nije pravedno i
držim da bi sasvim umjestno bilo, da
se njihova plaća izjednači s onom
pučkih učitelja u
Krasna li govora! Zaglavak ne
donašaino, jer bi po našem skromnom
mneoju bilo isto ko zlatom pisati, a
blatom pečatili. Samo ćemo napo-
menuti namjeru g. Korlaeta. On bi
predložio: da i Dalmacija stupi u
onaj veći broj pokrajini naše češa-
nj vine, koje plaćaju svoje učitelje
sa for. 400, 500 i 600 prema raz-
redu u kom se nalttze, i da se pla-
ća Učiteljica izravna s onom pučkih
učitelja. — — 0 govoru zastupnika
Ruzolća., reći ćemo u sliedećem
broju — p. —
Katoličko hrv. družtvo u
Zagrebu.
C. G. Ove dane donesoše zagrebske
novine poziv i osnovu, kako bi bilo po
hrvatsku književnost uputno i spasono-
sno ustanoviti u Zagrebu „ruski kru-
žok". Navadja se tu, da je njemačka
literatura užasno poplavila Hrvatsku,
Čemu da bi trebalo ograditi se bedemom
na njeku ruku slavenskim, te ustrojiti
„rusko" družtvo u Zagrebu. Nije tajiti,
da njemačka struja kod nas u Hrvat-
skoj od vajkada sve to a>loiji nastoji
preuzeti mah, a danas po gotovo zase-
gla je tako široko, da je zbilja ruglo i
sramota, te Hrvati vole tudjin&tini, nego
svomu milomu hrv. jeziku, nego svojoj
liepoj hrv. knjizi. Kolike se samo tužbe
u tom pogledu čuju dan na dan iz Za-
greba, koji je tom svab&tinom postao
kao njeki „Frankfurt an der Sau", gdje
bi imao nositi i s vana, i s nutra Čiati sa-
mo hrvatski u svemu značaj — glavao-
ga grada — Hrvatske. Istina je tako*
djer veležalostna, da nas je širom do-
movine u velike poplavila i njemačka
knjiga, te nam se je već jednom živo
prenuti iz toga pogubnoga sna, pa pri-
grliti u sve sile hrvatsku knjigu, da
nam sva naobrazba bude udešena u
hrv. duhu i smjeru.
To je sve prava istina, nu istina je
isto tako, da nam ne prieti samo hr-
vatskoj stvari velika pogibelj, nego u
pogibelji su nam -- ako ne i većoj —
takodjer katoličke svet:nje. Ako nam je
pako patriotička dužnost oboružati se
protiv bujici tudjinštine u narednom
smislu, tim veća nam je i svetija duž-
nost kao katolikom ograditi se protiv
svakoj protukatoličkoj bujici, ili da se
bolje izrazim, proti bujici — bezvier-
stva u Hrvatskoj. Ova bujic' bezvjerja
silan mah hvata oko sebe, da nam je
p' trovala već sve veliko i malo. Ista
mladež skoro je u sploh od nje potro-
va^a. Kamogodj se okrenemo, na sve
strane vidiš smrtne plodove ubitačnoga
bezvierstva. Oa drugo ne navodim, eno
nam već u Zagrebu protestantske škole,
koju čak katolička djeca posjećuju, a
protestanska ili njemačka struja u Hr-
vatskoj — kao u obće — u temelju
nije drugo, nego eklatantno bezvjerje u
njekakvoj formi protestantizma. Motrimo
li, kakav u školah vlada duh u nauci i
uzgoju, kakvim duhom diše naro javna
štampa, kakav duh vlada u kućnom
uzgoju i javnom životu, onda mora nas
obuzeti strava, kakva li nas čeka bu-
dućnost, ako se to djelo tako dalje na
stavi. Družtvo svetojeronimsko dakako
u najnižjih alojevih naroda hoće da u
dobrom katoličkom, ili kršćanskom duhu
nješto dobra uradi, ali što može ono
samo učiniti, kad se inače s drugih
strana sve vise manje u duhu bezvjerja
radi Imati ćemo i njekoliko Listova do-
bra duha, a što je to na onolik broj
Listova i spisa duha bezvierskoga, ko-
¡¡mi obiluje naša domovina? Ne može
se zbilja čovjek načuditi, što su a tim i
s takvim radom namislili ti ljudi? Išču-
pati svu i svaku vjeru, a tim uništiti
nam i red hrvatski, jer bez religije isti-
nitoga kršćanstva nema lje. pravoga pa-
triotizma, zdušnoga značaja, ni životno-
ga poštenja.
Za srednje i inteligentne slojeve tre-
bali bi neobhodno družtva katoličkoga,
koje bi svojim literarnim radom probu-
dilo u tih slojevih usnulu religijoznu
katoličku sviest, te svojimi spisi i Li-
stovi zauzelo se za katoličke svetinje,
koje nam svaki dan to dublje propadaju.
Ako želimo podići Hrvatsku, podići nam
je u prvom redu katolicizam na stare
slavne mu noge, jer u slavi katolicizma
i katoličkoga života leži slava Hrvatska
eminentno kato ;čke države i zemlje. Za
te svoje najviše svetinje imademo se u
zve sile pobrinuti, da kasnije nebi bio
sav trud prekasan.
Ništa ne imamo protiv toga, da bi se
u Zagrebu ustrojio „ruski kružok" u
hrv, dubu, a da t se u narodnom ru
skoslavenskom smjeru gojila i u Hrvat-
skoj ruska knjiga i književnost, nu u
pogledu religijoznih nam katoličkih sve-
tinja ne možemo s te strane ništa do-
bra očekivati. Ruska literatura neće nam
lje doprinašati svetinji iriee katoličke,
ona joj je u klici protivna. U ruskoj
knjizi i književnosti ne nalazimo dakle
u tom smjeru nikakve podpore, pače
svake nebratske i griešne oprjeke. Ka-
ko danas stvar s toga gledi&ta stoji,
malo koji drugi narod za katoličku lite-
raturu toli zaslužan, koliko baš katoli-
čki njemački oarod. U svojem domaćem
Babilonu protestantizma taj narod poput
hrabroga lava stoji na braniku svojih
katoličkih svetinja, te svojom katoličkom
knjigom prednjači zbilja svim narodim.
Istinu ovu ne može i oesmije nitko za-
nijekati, pače zasluge takvu narodu
mora o tom pogledu visoko priznati.
Neću reći, niti idem za tim, a da go-
jimo makar i u tom pogledu katoličku
njemačku literaturu, ali zato dižem krep-
ko i odvažno svoj glas, da se prenemo
jedared gojiti katoličku hrvatsku lite-
raturu, a na to ime da ustrojimo u Za
grebu katoličko hrvatsko družtvo, koje
bi nam slavno radilo na spas pomenutih
najvi?j'h svetinja. Nije ovo prvi put, što
se ob ovoj svetoj i potrebitoj namisli
govori, ali naša inteligencija izgubila je
skoro već svu vjeru, ili bar dala se u
grozni religiozni indiferentizam, te nam
eto tako žalostno izgleda — i katolič-
kom religijom i milim nam hrvatskim
domom. Nema religijozne ili katoličke
vatre, sve ohladilo, ostudenilo, omlita-
vilo. Nigdje života, nigdje prava na-
predka. Sav politički, prosvjetni, eko-
nomički i socijalni rad nije udešen u
životnom duhu, niti upravljen u pravom
načelu, a onda mora hramljati. S toga
u spas istine i prava, u spas mile nam
Hrvatske, u spas dobre i liepe nam knji-
ževnosti, kulture i umjetnosti, u spas
svega dobra i napredka, stavite se Hr
vati na ustrojenje katoličko-hrvatskoga
družtva u Zagrebu.
Dao Bog, te veselo pozdravili već
jednom taj toli sveti i potrebiti podhvat.
Brzojavke za Kačićevu
proslavu.
XXIV.
Brzojavke iz Dalmacije.
Slano. — 1 mi duhom prisustvujemo
današnjem velikom slavlju, uspomeni
uašega miloga pučkoga pjesnika Ka-
čiča, proseć u Boe*», da to bude plo-
donosno za hrvatsku ideju. Pratimo
vas na grobovlje neumrlog Pavlino-
vića i vrlog Despota kličuć: Zivila
sjedinjena Hrvatska!
Niko Kurelja Župnik, 0. Sil-
vestar Violo n i, Vjekoslav
Milić, Milan Milić, Antun
Coklat, P&tar Ortolani
Slano. — Nemogući lično srcam uče-
stvujem svečanosti neumrloga pje-
snika, kličuć: slava mu!
Putića Župnik Ereegovine Ravno.
Split. — U duhu s vami kličemo iz
dubina: slava Milovanu! Zivila Hr
vatska! Solinski Stekliši.
Split. — Žao mi je što se nemogu o-
dazvati prijatnom pozivu.
Nakić Biskup.
Starigrad. —Nadvinuta v rh biokovskih
stiena, ugledah vam jutros posestrimu,
biokovsku ponositu vilu, kako gleda
podno biela žala, slavu vriednog svoga
Milovana. Milovane, moje milovanje,
ote joj se iz biela grla, još nam liepo
onda bilo brajne, kad pjesmarica i
kad posjeklica svrćevali suzu sa zie-
nica a sad
Starogradska sa Budimca Vila.
Ston. — Današnjoj svečanosti pridru-
žuje se i kliče: slava neumrlom Ka-
čiću! Obćina Mljet.
Ston. — Neumrlomu pučkomu pjesniku
otcu Andriji Kačiću Miošiću vječna
slava! kliču pučki učitelji
Hrdalo, Fortunić.
Ston. — Željan al zapriečec osobno ta-
mo prisustvovati, molim, prikažite
moji bar duševno prisustvo pri sla-
vlju velikog i neumrlog našeg hrvat-
skog pjesnika fra Andrije Kačića. Budi
na vieke slava njegovu pepelu, slava
uspomeni njegovoj!
Rudolf. MilovČid medicinar.
Sutivun na Braču. '-— Najvećim žarom
narodnog zanosa današnjem pristoj
nomu slavju adružuje se i srdačno
kliče starcu Milovanu, našoj pravoj
diki i ponosu, mužu komu slavjan&ki
narod, kao sada u tuču, tako od vaj
kada veo u srcu uzdigao neoborivi
spomenik i milu uspomenu njegovih
vrlina, kao blago neprocienjeno pre
naša na svoje potomstvo
Stivansko Društvo.
Sutomora. — Narodnom današnjem sla-
vju i mi se pridružujemo, kličući:
slava starcu Milovanu!
Za Obćinu Luksić načelnik.
Šibenik. — Konte Smecchia javio da
naredjeni srebreni lovor vienac za
Kačićev spomenik nemože se zgoto-
viti prije osam dana. Za Obćinu do
Načelnik Dr, Katnić.
Šibenik. — Svetom prahu starca Milo-
vana, učitelju najznamenitijih naših
pjesnika iskreno se klanjamo. Znan-
stvenomu probuditelju i nježnome
Homiru cielog naroda u ovoj sveča-
noj prigodi harno naše srce obraćamo,
vi dostojni zastupnici obćine naše,
koji poznajete duboko hrvatska ću-
stva Šibenika, izvolite ih najodanije
izraziti u ime naroda Šibenskoga.
Do Načelnik Katnić.
Tiesno. — Narodnomu piru prusustvu-
jemo duhom, Zsvila i trajala uspo-
mena Milovanova u hrvatskomu na-
rodu. Na podnožju njegova spome-
nika nadahnuli se svi njegovim ide-
ama, bratskog ujedinjenja. Slava Ka-
čiću! Narodni skup.
Tiesno. — Radoslno učestvujemo naro-
dnom slavju. Narod, koji štuje i ra-
sutni Kačića, neumire, neg krepko
žive pa hiljadili se narodni dušmani,
nadošli još teži dani, narod će ih
značajno i požrtvovno nadvladati i do
svoje pravice doći. Slava Milovanu!
Živila Živila Hrvatska! Živilo slo-
venstvo ! Tiesnjački Hrvati.
Tiesno, — Najčastniji, najdugotrajniji
spomenik veiikanim jest: naučiti, po-
primiti, vladati se po naucima nji-
hovim. Naslov pjesama Kačićevih bio
ukorom (!) iztičućim plemenske indi-
vidualnosti, ugledom boreći ra se za
plemenska ujedinjenja. Ogrlimo se
bratski, prtsežimo nad njegovim pe-
pelom, da ćemo se stapati (?!) ne ra-
stapati (7!) Dr. Arambašin.
Trogir. — Sdružoni misli u sudjelu jemo
kulturnomu slavlju našega naroda.
Danas kad odasvuda dohrli hrvatski
narod k grobu omiljelog pjesnika
starca Milovana, da tuj na dviepto-
ljetui god njegova narodnjega dana
pri odkriću spomenika, iz pomenika (?)
izpunjaju vrle zavjete harnosti, lju-
bavi naprama neumrlomu svomu ve-
likanu, i trogirski rodoijubi, da se
čim bolje sdruže obćerou slavlju, du-
hom se zanosa do velebnog sporne
nika, podignuta marom i priegorom
hrvatskoga naroda, ovjenčanomu pje-
vaocu hrvatske slavne prošlosti, bu-
ditelju i prosvjetitelju puka, da mu
pred njim polože trobojni vienac. Uz-
dižemo iz vavjek hrvatskih srdaca
svete osjećaje i rodoljubiva ćustva,
što ih njegova vješta struna uzbudi
raspali. Ovom prilikom iz dna srdea
pozdravljamo odlične goste, uašu je-
dnokrvnu hrvatsku i oataiu slavjan-
sku braćo, Ponosimo se i divimo u-
bavoj Makarskoj, koja se dično oda-
zvala svojoj najvišoj dužnosti. A starcu
Kačiću, narodnomu uzoru, vilenjaku,
zanosom udivljene svjje dušo, kliče-
mo: slava! slava! slava!
Trogirski Hrvati-. D.r Gajo
Pa lađi no, ravnatelj, Petar
Sh ox'-jjić, Pop Lucij Mi-
li Jakov Sisgorić, Do n
S •••un Ostoi6} Don Bar isu
C • i•<"' '. Simo Janko-Ivanov,
* Mvodao Moretti, Marin
Paj>ić, Stjepan Dujisin,
Jer; t Baranović, Vinko
Cale i, Mile Lubin, Au-
gust iindre, Nikola Ciki •
ljam ¡'rane Zelalia, Ivan
Bela . Antun Franić. Ivan
1 zna, iouu Sentiual-a.
Trogir. — Ova obćina tumačeč ćustva
naroda, koga zastupa, pridružuje, se
dušom i tielom si ¡viju braćo danas
sakupljene oko spomenika nourarloga
pučkoga pjesnika Kačića i kliče iz
dna srdej : slav.i velikanu starcu Mi-
lovanu, slava!
Načelnik Špiro Puović, Pri
sjednici Auta Kalinid,
DtdakPaladino, Mate Mu-
nitič.
Trogir1 — Nemoguće mi je bilo činom
prisustovati slavljn, u duhu učestvu-
jem, zanosno klićem: slava ti najmi-
liji hrvatski pjesnioe. čast i dika mi
lom mi zavičaju, podpuno priznanje
zaslužnim odbornicima, bratski po-
zdrav odičnim gostima.
Luci) Mi leta.
Hrvatski sabor u Zagrebu.
Osnova zakona o proračunu za po -
trebštine nutarnje samouprave kra-
ljevina Hrvatske i Slavonije
za godinu 1891
§ 1. Za potrebštinii nutarnje samo-
uprave kraljevina Hrvatske i Slavonije
i sjedinjenoga s istimi hrvat,sko-sUvon-
skoga krajiškoga područja za godinu
1891 ustanovljuju se troškovi sa šest
milijuna, šest sto Četrdeset o*am tisuća
osamsto šest forinti a. v. (6.648.806 for .).
§. 2. Svota ova razdieljuje se na ali e-
deća poglavja i naslove :
Poglavje III.
Odjel za unutarnje poslove.
Naslovi. Središnja uprava 160.446 for
B 2. Gradjev, odsjek 33.013
r 3. Računarski ured 62.371
4. Statistički ured 12.550 Ti
5 Zemaljski arkiv. 3.550
„ 6. Zemalj. blagaj. 15 000
7, Županijske i ko-
tarske oblasti . 742.343
„ 8. Zdravstvo i vete-
rinarstvo . . 224.220
9. Zemalj. oružnič. 514.100
n 10. Zemalj. i župa-
nijske sgrade . 55,270
„ 11. Cesto- i vodogra-
djevine . . . 821 977
„ 12. Prinos narodno-
gospod. svrham 213.3G5
n 13. Prinos narodnim
zavod, i zemalj.
stipendiji . . 42.240
„ 14. Razne potrebe i
neprovid. trošk. 48.050
„ 15 Mirovine . . . 356.822
Poglavje IV.
Odjel za bogoštovje i nastavu.
Naslovi. Središnja uprava
„ Zemaljski prinos u
svrhe bogoštov.
n 3. Sveučilište Frani.
Josipa I. . .
Srednja učilišta
Strukovna učilišta
6 Preparandije i p.
škole ....
Stipendiji i obće ob
razovne svrhe .
8. Zemaljske i škol,
sgrade . . .
9. Mirovine .
4.
5.
7.
48.785 for.
291.442 „
105.239 „
332.318 „
66.110 „
213.586 „
40.083 „
31.226 w
104.771 „
Poglavje V.
Odjel za pravosudje.
Naslov 1. Središnja uprava 36.532 for,
2. Kr. stol aedmor. 60.136 *
Kr. bansi- stol . 147.423 „
„ 4. Kr. sudovi prve
molbe . . 1.251.419 „
Kaznione 198.746
Sabor
Ban .
Poglavje 1
Poglavje 11.
75.000 tor.
35.000
„ 6. Zemaljske i žu-
pani. sgrade . 67.660 „
„ 7 Mirovine . . 235.950 „
§. 3. Troškovi predidućim paragraf,
odobreni imadu se pokriti :
1. Vlastitimi dohodci i to:
a) odjela za unutarnje
poslova sa . , 76.769 for.
b) odjela za bogoštevje
i nastavu sa . 232.301 „
c) odjela za pravosud. sa 85,411
2. Tangentom izravnih i
neizravnih po-
reza i drugih
javnih dohoda-
ka kraljevina
Hrvatske i Sla-
vonije . . 6.254.352 „
§ 4. Prenašaoju neima mjesta niti
medju poglavji niti medju naslovi ovih
troškova.
§. 5. Provedba ovoga zakona povje-
rava se banu kraljevina Hrvatske, Sla-
vonije i Dalmacije.
Bosna-Eercego vina.
Sarajevo, 26 studenoga (dopis).
Nastavimo dalje. „Napredče", predba-
cuješ mi, da niti sam pametan niti izo-
bražen, pa namah nadodaješ i Bogom
se kuneš, da i nisam pametan i izobra-
žen. Dobro. Dakle sam luda? Ali te,
moj „Napredče", sada pitam: znaš li ti
onu hrvatsku poslovicu : ,,S kakvim ob-
ćiš, onaki si i sam.« Ti sa ranom imaš
posla, pa ako aam ja budala i neizobra-
žen, Jesi li ti pametan i izobražen ? Ja
sam mislio i držao, da si pametan čo-
vjek, pa s toga sam i u poslu s tobom,
a da sam osvjedočen, da si budala, kao
sto si u o meni, vjeruj mi, nebih posla
s tubom imao, jec bi mi ljudi rekli, d(t