Za upodpuniti ove ubaviesti moram
javiti da je ruski car poluslužbenim pu-
tem dao izraziti zahvalnost otcu Van-
nutelliu, koji mu je prikazao djelo o
kojemu gore govorili, ter u kojemu pi-
sac davajuć račun o utiscim za putovanja
u Iztoku, vrstno nasieče to pitanje o sje-
dinenju, pitanje kojemu je od sada on
naslovljenim (attitre) braniteljem".
Na ovaj dopis Dr. A. St. opaža:
Dopisnik je udario u prenježnu žicu.
Vjerujemo da Lav XIII. i drugi mnogi
0 toj stvari rade, želiti je iz dna srdca
da im za rukom pojde. Ali, ovde oso-
bito, nije se zanašati preveć ni na sve-
tost stvari ni na pravednu želju. Na tom
polju mi se nenadamo uspiehu, ne ni
napredku znatnu, dok u iz točnoj crkvi
nije prave slobode ni prosvjete, nego
vlada neznanje i zanesenost.
Ove su dvie crkve u florentioskom
sboru zaključile da se sjedinjuju, pa
dosta bijaše nekoliko kalugjera da raz-
biju cielu stvar. Sada je Turčin bio na
pragu Carigrada, pa biesnaci byzantinski
vikaše da vole gledati u gradu njega
nego rimskoga stožernika.
Neimamo razloga vjerovati da su da-
nas vjernici iztočne crkve u tom po-
gledu druge ćudi, i ako kažu da jesu,
mi im nevjerujemo dok to neutvrde čini.
„Iztočno duhovničtvo nije priklono sje-
dinjenju".
Razumimo: tamo, danas kozar, sutra
može duhovnik, prekosutra vladika biti,
netreba znati nego pjevati crkvene pje-
sme i obavljati šuplje obrede. U tomu
redovito stoji sva njegova služba. Adu
hovnik zapadne crkve mora se učiti,
mora učiti, mora obavljati pretežke, če-
sto pogibeljne posle.
„Ruska je aristokracija priklooa sje-
dinjenju". Razumimo, ona je prosvetlje-
na. pa mrzi, prezire svoju crkvu; jer
zna da je bez života, gnjila. Tako misli
1 ostala ruska inteligencija, tako će mi-
slit i puk, ako se prosvietii. Ali služ-
benoj Rusiji neće se toga,
Nu ako car hcće? Nevjerujemo da
on hoće, i kad bi htjeo, nevjerujemo da
bi mogao stvar izvesti. Zna se da je
Aloxander 1. bio priklon toj misli, pa
ga je, kažu, samo zato otrovalo. Nebi-ii
tako, uz vladajuće neznanje, i drugomu
bilo?
Današnji je car vatreno zauzet za iz-
točnu vjeru, pa sto joj je pomogao? U
svoje vrieme pisasmo o vjerskim cjep-
kam u Rusiji; nitko nezna koliko ih je,
ni kakove su, a svaka kaže da je ona
sama pravoslavna, i svaka tumači bi-
bliju po svoju.
Jer nemogu svoju, kako kažu, vjeru
javno izpoviedat i izvrsivat, buduć im
je to oboje zabranjeno, cjepke to rade
u potaji, a javno, na oko, drže se služ-
bene, zapoviedane vjere koju mrze ter
se nje plaše.
Tko može jamčiti, uz današnje odno-
saje Rusije, da tako nebi bilo i onda,
kad bi car zapovieJju uveo i držao za-
padnu vjeru i crkvu ? Nu jedni nemare
se tomu nadati, a drugi toga bojati. Ka
lendar je matematička istina, velikog
upliva na život naroda, pak itako izto-
Čna crkva ostaje kod staroga.
Značajno je da se Rusije plaše nje-
zina bratja „pravoslavna" za koju je
radila, vise nego inovjerci. — Ako je u
pogledu sjedinenja kod Grka i kod Bnl-
gara kakov pokret, on je samo političke
naravi, i za čas. U tih narodih ima i
katolika, pa tko brani drugim, ako hoće,
u tu vjeru stupiti?
Lani javismo da g. Stambulcv radi o
ženitbi kneza Koburga i time o uteme
ljenju njegove dynastije. Po dosadanjem
ustavu knez ima biti izžočne vjere; ai-
tako Batinabreg bjaše protestanat. —
Rusija proti tomu neimadjase ništa.
Radilo se o ćeri grofa Pariza, kao
zaručn'ci kneza Ferdinanda; oni su blizi
rodjaci: papa, od kojega stoje diapense
za knezove, nehtjede dispensu dati ako
će djetca toga braka biti iztočne vjere.
Ni otac djevojke, ni majka kneza, ne-
htjedoše na takov brak pristati.
Dakle g. Stambulov u tiesnacu, dade
ustav promieniti tako, da knez Ferdi-
nand, ni njegovi izravni nasljednici —
djetca ~ nemoraju biti iztočne vjere.
Na njegove unuke itd. to se ne pruža.
To je sve, pa koliko je službena Rusija
proti tomu, razumije se, po navadi, u
vjetar radila!
X fT""?
Hrvatski sabor u Zagrebu.
sjednica od od S veljače.
Na dnevnom je redu razprava o osno-
vi zakona o lovu.
Bilježnik dr. 8varc čita zakonsku o-
snovu o lovu.
Izvjestitelj dr. Egersdorfer kaže, da
je dosadanji zakon shodan i praktičan,
ali je bilo i mana koje hoće nova za-
konska osnova da ukine i iztriebi.
Odj. predat, Stanković kaže da je pravo
lova od velike važnosti. Po rimskom
pravu je lovljenje izliev prava zetnlji-
štnoga vlastničtva, Proti krivcu je slu-
žila actio injuriaram, Razpravljajuči o
rimskome pravu prelazi na njemačko
pravd o lovu, gdje je, kao u obće u
srednjem vieku, pravo lova samo prei-
mućtvo feudalnoga plemstva U Njema-
čkoj regalno pravo lova je ukinuto 184$.,
te se može loviti uz lovnu kartu; u
Francezkoj je ukinuto 1789. U Dalma-
ciji je lov slobodan, samo se divljač ne
smije ubijati u opredieljeno vrieme. lz-
kustvo je dokazalo, da se na prostoru
od 200 jutara ne može valjano gojiti
lovitba. Ustanove zakonske o lovstvn
jesu u korist podgojivanja divljači. 1 on
preporučuje, da se zakonska iznova o
lovu primi za podlogu specijalne debate.
Zast. Kuševič stavlja interpelaciju o
zabrani koza u bregovitim predjelim gdje
pašnjaci nisu obilni. Pita:
1. Da li je vlada voljna izpraviti uz-
rok zabrane koza u bregovitim predje-
lim ?
2. Je li voljna dati naredbu, da se
izpravi ona od 18. travnja 1888.?
Iza toga stavlja interpelaciju dr. Ba~
njavčić o cestarini i mostarini u Krajini,
i g. E. Barcid o talijanskom i ntagjar•
skom jeziku i lučkim uredim u hrvat-
skom primorju, Paja Jovanović je inter-
pelao o nasilju prigodom sada raspi-
sanoga izbora « Iloku,
Nakon interpelacija uzeo je rieč zast.
Kis, koji je govorio za novu zakonsku
osuovu o lovu.
ene viesti.
Na 9 tek u Poznatiju bio je me-
eting, na koji pristupilo 2,000 duša,
medju kojima i nadbiskup im*. Sta-
blevski i ostalo vise svećenstvo, pa
liep broj zastupnika i plemića. Na
meetingu bi prihvaćena adresa Sv.
0. Papi, koju će prikazat odaslan-
stvo naročito u lu svrhu izahrano i
predvodjeno od Nadbiskupa Stablev-
skoga.
* « *
0 hodočašću u Jerusolim rimske
novine donese sliedeći brevo upra-
vljen od Sv. 0. Pape obćema Pre-
pozitu Agoslinijanaca Uznesenja r
Dilecto Filio
Francisco l'icard Praeposito
Generali
Augustinianorum ab Assumptione
LEO PP. XIII.
Dilecte Fili, salutem et Apostolieam
benedictionem.
Quando seribis, peregrinationem Hie
rosolymitanam, superiorum annorum
more institutcqoe, te duce, proxime su-
sceptum iri, valde gratum est Teqi)e,
dilocte Fili, et quotquot tecum ibunt
ominibus fauetis ac paternae caritatis
studio prosequimur, praesertim CUOJ pe-
regrinantinm maior, quam alias, futurus
videatar frequentia et dignitate oncur-
sus. LaudabiSe a!que opportunum id
etiam censemur, quod inter sanctissima
Palestinac monumenta agere hoe anoo
solemnia Eueharistica decrevistis. Bine
quidem peregrinationem, expiationis ro-
l)gionisqne caussa, ut assolet. initam,
truetuosiorem divino munere fore con-
; fidimua. Propterea cum eius reipartici-
pe8 esse aliquo modo Nosmetipsi veli-
mus, dileetum Filium Nostrum Benedi-
c-tum Mariam Langenieux S. R. E. pres-
byterum Cardirtalem Archiepiscopum
Rhemensem legavimus. qui personam
Nostram ad solemnia Euchasistica ge-
rat. Tuis vero preci bus obsecuti itemque |
aleudae augendaeq'ie pietatis consilio ad-
uueti, iis omnibus, qui tuo duetu ad
saneta Palestinae loca proxime sunt pe- |
regrioaturi, eadem privilegia easderr^ue |
indulgentias coLcedirous, quas dafcis die |
VI. Marti i an. MDCCCLXXX.il. littcris j
largiti sumu«, quasque anoo superiore
renovaviraua. oauto tamen ut eaedem
serventur conditiones. Contirmamus prae-
terea faeultates et privilegia tibi per
eas, quas diximus litieras tamquam pe-
regrinationis moderatori coneeesa, pc
statemque faci mus eligendi, si res postu-
let, saeerdotera idoneum, qui facu I tati bus
utena tibi nominatitr. tributis, vicario pro
te munere tung;-»t. Reliquum est ut
respiciat benignUs' Voiuntatem vestram
Deus, et destinatum pietatis opus ad
comtnune bonum feliciter evenšre si-
nat. Cuiua divini oiuneris auspicem, et
Nostrae benevolentiae testom, tibi qni-
dem et univers's peregrinationis sociie
Apostolicam benedictionem paramanter
in Domino impertimus.
Datum Romae aput S, Petrtsm die
1. Februarii anno MDCCCLXXXXIli.
Pontificatus Nostri Deciuu quuito.
LEO PP. XIII.
* «
Unatoč svojoj starosti Sv. 0. Pa-
pa nastavlja ko svedj opremanje sil-
nih crkvenih posalo i primanje će-
stilnka i poklona, kao i obaviegti
što snu ili Biskupi podastiru.
Ovih dana bih so primljeni jvlr,
Becel biskup V a »mesa ; mr. Luird Pat-
terson naslovni biskup Bmnusa, mr.
Medard Emard biskup Vaileyfiehla u
Kanadi.
* «
Medju osoba ni koje su jos ovih za-
dnjih dana imale časij ih je pri-
mio Sv. 0. Papa, bile su: Ileunski
iNadbiskup stožeruik L8«jjeoieox)
messinskt Nadbiskup stožernik Gna
rino, španjolski ^okiisar do Pidal,
mr. Cretooi naslovni biskup Dama-
ska, mr. Mac Hedmond biskup Rila-
ioe, pred. 0. Glynn ravoaiHj irskog
zavoda sv. Patriciju, koji je poklonio
Sv. 0 Papi Petrov novčić Sandhursl-
sltog biskupa u Australiji i krafno
imidjenu adresu; i napokon 0. Tosi
Isusovac poelanik daleke sjevero-a~
meriknnske zemlje Alaske.
Novi poklisar Španjolske inurkez
Mery del Val predstavio se, na 10
tek. Sv. 0. Papi u svečanu saslušaju.
*
* *
Irsko hodočašće jar se uputilo put
Rima. Londonski načelnik, koji je
kako je poznato katolik, bio je pri
odlasku hodočasnika na kolodvoru,
da im zaželi dobar out.
crkva je takodjer upućena na admini-
strativu, a kako je tvrd ovaj admini-
strativni puti Ovaj put okružen je du-
bokim dolinam i visokim brdinara, u kojim
vrebaju razbojnici. Ove putene poznadu
katolička crkva i austrijski Slaveni. nGa-
zeta Narodoma11 veli, da poljski klub ne
umije pružia ruke oživotvorenju onog«
zakona, koji daje prevagu njemačkoj na-
rodnosti i njemačkomu jeiihu. aJJ*ssier
Lloydu, veli da u programu teku razne vo-
de, "bistre i mutne, a odat!« ne može da
bude bistro struja. nIJmer Volhsblattu
kaže, da ja čitanje programa izazvalo
smieh i veselost u klubu Hohenvvartavu,
a pogotovo ona mjesta, koja su označe-
na sa rieČim „tnogliehst" i ..thunlichst".
Oiels program nije nego ma fraza, koje
ne čine ni atilističkoga utiska. „Ozasu
veli, da je program na nekim mjestim
mutan, a na nekim dvoličan. Svaka iz-
reka providjena je zaporkam i ogradam,
da noanas, je h temeljna misao prava
tvrdnja ili ono okolišanje. Ovaj program
ne može oduševiti Poljake, da se zau-
zmu za stvaranje stalne većine. Odgovor
Holiei vvartova kluba da je najzgodniji.
O pomirenju kralja Milana i Natalije
rusko novinstvo ne izrazuje se najpovolj-
nije. „Novoje Vreroja" prima iz Beo-
grada dopis, u kojem se veli, da se
prvobitna radost na viest izmirenja po-
čimije preokretati u bojazan, da kralj Mi-
ian ne dobije opet upliv u Srbiji, a to
da bi digio do vlasti oaprednjačku stran
ku. Sto je kralj Aleksander izrazio želju
sastati so s roditelji«! u inozemstvu, to
se uzimlje kao dokaz, da upiiv te stran-
ke opet raste u Srbiji, pa ona kod re-
geocije radi o povratku Milana u Srbi-
jo. To je važna stvar i za izbor trećega
regenta, pošto bi Milan bio u stanju, da
tu vrsi svoj upliv, — „Novosti" pako
oprovrgavaja viest, da se je metropolita
Mihajlo radi pitanja o razvrgnuću braka
ibratio na patriarku u Carigradu, pošto
Sto ima nova po svioli ?
O programu T«»;<ff'ove većine mlado
ćeški „Narodni Lhty" pišu: Uza sve to,
što su se svi klubovi izrazili proti, pro-
gramu, ne će grof Taaffe ipak odstupiti.
A zašto ne? Zato, jer mi živimo u Au-
striji, gdje ne ima traga pravomu par-
lamentarizmi?. ?T bečkom parlamentu
na daje pravac vladi većina zastupnika,
nego obratno vlada gradi sama većinu>
to kad i kr.d $ programom, a kad !
kad bez programa. Mi smo uvjereni, da
grof Taaffe ne će tragički uzeti fiaako
vladina programa. Pravo će imati. —
„Slovenski Narodu ruga se progra-
mu, proti kojemu moraju biti svi Slo-
venci, Jer je bezobzirno zavrgao sve sla-
venske težnje. „Uzeeh", list češkog« sve-
ćenstva, pise: Stanje se nije u ničem
promienilo. Stari Šmerlingov centralizam
samo je naličen novom bojom. Slaveni
au praznih ruku. Koaservativnim se Niem-
cim obećavaju neke mrvice n« području
škole, nu auto se nioraj>u odreći nade na
promjenu školskoga zakona. Katolička
u> pitanje samostalno muzi
ska crkva.
riošiti
>đ<
.oan
rava IZ-
otao je na
ministra i
jo bio opia-
if
traga o
površinu i n-ki spisić b
koiovodje Depretisa. šp
vijen na g. Gnlio ravnatelja narodne
banke i glasi doslovno u talijanskom iz-
vorniku :
nCaro Oriilo Prestale a me, Agostino
.Đepretos, a seopo poUticn (bijahu izbori)
600.000 Ura, the oi reslitnirb mediante
utor no t o mediante somma im portala i a
hiiancio, a con altro modo".
Ako su ovako činili boli«, ugiedn jt,
prosojtuite, usje U gnjileža u uredovnim
krugovima eioderne itaifje. Jadan spa-
šeni narode!
Po viestim iz Wasliington«, od 5 tok.,
«« vlasti priznala novu vladu na o-
tocim Ha UHU. Prva vlast koja je pri-
znala bile tm Sjevcro-amerikanske Sjedi-
njene Države, naravno, jer je njima
pripalo pokroviteljstvo, alias gospodstvo
n*d otoci ni.
- • ;
IASI DOPISI.
I^omiža, 5 veljače.
Dne 1 t. m. obavila ne imenovanje
novog obćinskog opravite!jstva ti Komi-
ži u prisutnosti gospodina kot. poglavara
Rubelii-a. Načelnikom bi jednoglasno i-
menovan obćestovani gospodin Ante Pe-
trić, žarki hrvat, a ptisjednicima gospo-
da Andrija Marinković pok. Jurja? Fra-
njo Mariani puk. Kuzme, Ivan Marin-
ković pok. Ivana, Nikola Pećarić Vin-
kov, Andrija Mariani pok. Frane i Jo
sip Giaconi Antin; prva četvorica mu-
kotrpni hrvat', druga dva obični nali
narodnjaci, t. j, hrvati, ali u »vojim gra-
ničara.
Skoro njeki dopisnik baveći se u „Na-
rodnom Listu" o izboru viećnika ove
obeine, javi, da je biranje aliedilo uzor-
nim redom i mirom bez ikakva oružni-
ka, i to je živ a istina, ali sto je javio,
da nikakvu viećniku nema popriečno
iO godina, to nije iatioa i tim je hćeo
pred obćiustvora ocrniti i omalovažiti u-
runu snagu viućnika.
Oienim, po onoj talijanskoj „Chi mal
peri3a. . . , da ne laje kuca zbog sela,
već zbog sebe, a ostavljam štovanim
Čitaoci«), da dnpšsnikov nišan nese.
Medjuto mogu javiti stalno ; istinito, da
svakomu viećniku ima popriečno 48 god.
i 4 mjestea, a biti će i sposobni da"su-
de i svoju reku u obćinskini interesim
jer iuiade (nekudeć druge) ranego izo '
t raženih, kadrih i poznatih viećnika či-
stog pravca.
Uredovni jezik isključivo je hrvatski •
nadpidi isto; narod je rodoljuban i cisto
diže; kukolja nema, svak je za jednoga
a jedan za ave; je^an Bog, jodna vjera
jedan jezik uz milozvučnu lozinku* 'iw
i Hrvati«. " g
Pravas.
Domaće Viesti.
Jučer je presv. biskup Dr. J. Marče-
lić bio u rodnom mjestu Prekotnu, da
po želji svojih sretnih 8uut)jes?ana od-
pjeva pontitikalno sv. Misu.
Pri doiazku i odlazku bilo je priredje-
no presv. biskupu veliko slavlje. Dug
niz brodica nakićenih sa zastavam pra-
tio ga je od grtida do Prekoga i obra-
tno, uz neprestano pucanje iz pušaka.
Večeras će presv. prag. biskup od-
putovati put svoje biskupije.
« » *
Presv. gg. biskupi Fosco i Nakić po-
vratili su se u svoje biskupije parobro-
dom od proš. utorka!
* * *
Jučer su počele korizmene propoviedi
u ovdj. stolnoj crkvi. Drži ih preć. ka
nonik D. Aleksander Alfieri iz Noeere.
* *
Ovdje nas zatekla zapljena:
Dr. 47 taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo.
Odlučilo se je zaplieniti Br. 12
političkog Lista „Katolička Dal-
macija" izlazećeg u tiskarni Kato-
ličko Hrvatskoj, a to poradi tisko-
pisa koji počimlje rječima nlmamo
nešto da izpravimo" i savršuje rje-
čima vpravoj zemlji iznimaka u kome
se nahodu skrajnosti prekršaja po
§. 488 kz.
Naredjuje se c. k. red. povjereniku,
Gosp. 0. Vračku da uz prisutnost
Upravitelja, gore/rečene tiskarne, stavi
pod zvanični pecat cieli tiskopisni
sastavak Lista i da zaplieni sve
primjerke istoga.
Od c, k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 16 Veljače 1893.
Grioni.
Castnom Gospodinu Don Ivi Prodanu
Uredniku „Katoličke Dalmacije(i
u Zadru.
* * *
G. Petar pl. Tartalja poći će u Či-
kagof po nalogu vlade, da prouči izlož-
ba odnosno na ono što bi moglo pru-
dit Dalmaciji. 1 to je dobro. Ali bi bilo
jo?; bolje, da je vlada ustanovila svotu
kojom, da naši na pr. težaci mogu o-
namo preniet na ogled svojih vina.
*
* «
Pišu nam iz spljetske okolice, 11 t.
Sa velikim zadovolj stvom čujemo, da se
grad Spljet sprema da liepo proslavi
god jubeleja velikog Pape Lava. I kao
sinovi katoličke Crkve, i kao sinovi hr-
vatskog naroda u istinu imademo komu
da slavlje činimo. Čujemo da će spljet-
ska obćina upraviti o Rim veliku br-
zojavku u ime pučanstva, te nadpisim,
pjesničkim eastnvcim proslavit u gradu
dan 19 veljače. Nadamo se, da će i
druge sve obćine to učiniti. Prigodom
ovog slavlja jednu zgodu veoma zna-
menitu po nas nebi valjalo s uma sme-
tnuti, da naime, tog dana, kako je bilo
javljeno u ovom Listu, izlazi u Rimu
novi glagolski inisal koji će bit prika-
zan s poklonjen. To je neprocienjeni dar
Pape Lava XIII slavenskim narodima.
U čestitka«), koje će obćine poslati u
Rim, neka ne propuste izkazati B'.oju
harnost i na ovoj ljubavi Rimske Stoli-
ce prsima nama. —
* * *
Umro je presv. zagrebački pomoćni
biskup Gasparić.
Pok. Gašparić, bijaše kanonik-čuvar
prvostolne crkve zagrebačke, opat bi.
djev, Marije ,,de Campo Zagrabiensi",
kapelan sv. Otca, prisjednik nadbiskup,
duhovnoga stola.
* * *
N. V. Naš krali poklao je 10 000
franaka za postradale od potresa na
Zanti u Grčkoj.
* * *
Pišu nam 3 Paga, da ondje propoviecU
ove korizme vlč. O. Jeramac Isusovac
i da je njegova čista, mudra 1 jaka be-
KATOLIČE
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
»OO^OO-J
—.".' Yos iPS0S' auziliante Deo ili dies alacriter operam Vestra® impensuros io. tuenda salutari Ecelesiae doctrina anirnisqtie m
Eeligionis araore et in verae fldei professione roboraudis {Pio XXupapinsk.listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim ci a mito :
Si quis Cafhedrae Petri jungitur,
meus esir.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostaae s PJ?EDPLATOJI plaća i lior. više, — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbroiba traje za oielu godin",
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću gbdinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 fljjvčića. Rukopisi se ne vraćaju.
JL9* Zadar, četvrtak IO O^siajj&iEL 1B93. Goa. xxiv i •iar*anauicjmamttPtam
Nov protivnik Sv. 0. Pape.
li.
Počnimo s Irskom. — Što se nje
tiče, stare naše poznanstvu, glasoviti
bezimenjak podpuno je osvjedočen
da Sv. Stolica, to toliko da dobije
prijateljskih odnošaja sa engleskom
vladom, požurila se (g. 1883), da obie-
lodani list „De ?arnelliolist. boji,veli
bezimenjak,„počiva na načelu,da Sve-
ta Stolica ima pravo i dužnost popra-
vljati mnenja i upravljat djelovanjem
katolika u svim političkim pitanjima,
koja se odnose na dobrobit Crkve,
bilo to izravno ili neizravno".1) Ovo
načelo, nadodaje bezimenjak, nije ni-
kad bilo priznato od Iraca, te ne-
koliko „Nadbiskupa i Biskupa u Ir-
skoj očitovaše g. 1825, pod za-
kletvu, pred nekim povjerenstvom
Zastupničke kuće u Englezkoj, da
nauka, koja je nijekalu ono načelo,
bijaše mnenje cielog svieta".*)
Prema tomu, kako nastavlja be-
zimenjak, i bez dvojbe u istu svrhu,
Sveta Stolica (travnja g. 1888) o~
sudila je porabu plana of campaign
i Boycutting-a, to jest sredstva na
koja su Irce napućivali njihovi poli-
tički vodje kao uzluk proti veksa-
cijam lordova, koji su gospodari ir-
skih zemalja.
U ovom ponašanju Sv. Stolice,
bezimeni diplomat vidi očito one
dvie mane rad kojih politika Lava
XIII postaje tobože štetna po inte-
rese Crkve, 1) biva kad on, veli be-
zimenjak, smatra katolike kao da su
jedino članovi Crkve, bez obzira na
okolnost, da su oni takodjer gra-
djani države, sa neodpustivim pra-
vima i neizbježivim dužnostima ;
2) kad u Irskoj podvrgava tobože in-
terese Crkve i slabih irskih katolika
političkomu interesu, kao što je pri-
jateljstvo sa jakom Englezkom.
Posljedica takva ponašauja, govori
bezimenjak, bilo je grdno razočara-
nje Lava XIII i udarac ugledu Sv.
Stolice, koji svaki katolik ima na-
stojat da brani 8). 1 zazbilj evo što
se dogodilo. Irci, sumnjeć da Papa
žrtvuje njihovu narodnu stvar na
oltaru protestantske proganjateljice
Englezke, nijesu htjeli prihvatit na-
liku Vatikana, nego toliko puk ko-
liko svećenstvo izjaviše, da Irci koji
su ostali katolici proti volji En-
glezke, odlučili su ostat i Ircima u
brk Papi.4)
* * «
Ali ove bezimenjakove tvrdnje
hramlju, jer su nešto neosnovane, a
nešto prećerane, ili sasvim neistinite.
Cilj, veli bezimenjak, što ga je
Papa imao pred očima u poslu Irske
bio je politički cilj, to jest „ne bi li
dobio rapprochement, zbliženje iz-
V Str. 461.
*) „ 464. Geffekeo, na utr. 67 svoje
knjižice prenasa ovaj komad „Contem-
porary Revieio. Evo Geffckenovih rieči:
„Les e*6ques irlandaia, lors de 1' e-
mancipation de's catholique9 en Angle-
terre en 1825, deelar&rent 8ur leur
serment devant le Comi?6 de la Cham-
bre dea Communes etre (nauka sadr-
žana u onom načelu) une calomnie
protestante*.
*) Str. 461.
) n n
medjn Vatikana i englezke vlade." ')
A tko je reko piscu, da je to tako?
Gdje su dokazi? Ti su dokazi tim
nuždniji, što na gornjoj tvrdnji stoji
obća bezimenjakova teza, to jest da
je „cilj politike Sv. Otca politički
uspieh". Da podkriepi ovu neosno-
vanu tezu, bezimenjak upotrebljuje
neosnovanu tvrdnju.
Nu uzmimo da je Sv. Stolica, u
svojem ponašanju prema Irskoj, i-
mala takodjer i cilj „ne bi li dobila
prijateljskih odnošaja sa englezkom
vladom®, o kojoj faktično Irska ovisi,
Što za to bezimenjaku? U ovom
Činu bezimenjak bi imao nazriet nov
dokaz ljubavi, mudrosti i opreznosti
Sv. Otca, koji, da zaštiti vierske in-
terese u Englezkoj, a osobito u Ir-
skoj, „potaknut apostolskom ljuba-
vlju, obraća se i na one koji nijesu
s njim združeni vezom katoličke
vjere, željan da i njihovi podanici
oćute blagotvorni upliv Crkve".9)
Podpuno smo sa bezimenjakom,
da ni za svrhu najsvetiju nije nikad
dopušteno poduzet stvar u sebi o-
paku. Ali ne mislim da je bezime-
njak uvjeren, da je u to upala Sv.
Stolica, kad je okružnicom od 11
svibnja g. 1883, upravljenom od
stožernika prefekta Propagande ir-
skim biskupima, očitovala da nemože
odobrit prošnju za g. Parnelia i kad
je to zabranila svećenstvu. Zar je
osude vriedna odluka Svetog Ureda
od travnja g. 1888, kojom se pro-
glasivala kao nedopuštena poljska
osnova i družtveni interdikt, poznat
pod imenom boy mitinga?
Bezimenjak bi imao znat, da g.
1883, kad je narodni pokret u Irskoj
bio vatra živa, razni i težki uzroci
davali su povoda uvjerenju, kako
zaklada u čast Parneilu, nije bila
svjedočanstvo ljubavi, nego je imala
služit u neke druge svrhe, koje ni-
jesu u suglasju sa obćim dobrom i
obćim poredkom, i da ona dva sred-
stva koja je Sv. Stolica označila kao
nedopuštena, kudjena su bila od svih
razboritijih članova narodne stranke,
tako da, po svjedočanstvu biskupa u
Limericku, Dra. 0. Dwyera „ta sred-
stva nijesu nikad bila prihvaćena od
National Organisation, a bila su od-
bivena i od sama Parnelia, kolovo-
dje narodne stranke, i od sama Glad-
stonea". 3)
Lažno je pak, da je okružnica
stožernika Simeonia, ili odpis Svetog
Ureda osnovao na „načelu, da Sv.
Stolica ima pravo i dužuost uplićat
u sva politička pitanja". Krepost onih
spisa izvire iz višega i obćenitijega
načela i koje je Lav XIII. jasno o-
značio u s\ojoj okružnici Sapientiae
Christianae 10 siečnia 1890.
Načelo je sliedeće: „Sto se ima
vjerovet i kako djelovat, to Crkva
uči i Papa, i to se po božanstvenu
pravu odredjuje. S toga Papa, u
krepost svoje vlasti, ima pravo su-
dit, koje se stvari sadrže u Božjoj
rieči. boje se nauke s njom slažu,
i ') Str. 461.
] 9) Pismo Lava XIII. stožerniku Nina,
| dne 27 kolovoza 1878,
| 3) Letter from the Bishop of Limerick
l u Dublinskom rThe Freeraan s Jour
r na!" od 25 svibnja 1888.
a koje ne, i u isto doba ima pravo
kazat što je pošteno, a što ružno,
i Što se ima Činit i čega se imamo
kanit, ako ćemo pšstić vječno spa-
senje: inače ?apa niti bi bio čo-
vjeku sigurnim tumačem božje rieči,
niti vodjom za dobro življenjeu.
SpSjetska Makarska Biskupija
Sv. 0. Papi.
Adresa, koja bi upravljena Sv.
0. Papi u ime spljetsko-makarske bi-
skupije prigodom Papina jubileja,glasi:
Sveti Otče! Pet je godina odkad sviet
zadivljen stajaše na pogled prizora
prije nevidjena: katolici naime s iz-
toka i sa zapada, od svakog naro-
da j jezika, jednom mišlju, jednim
ćustvom udruženi, natjecahu se tko
da podastre življe izraze ljubavi ob-
ćenitom Otcu Svete Vjere. Tom ve-
selom zgodom iz neizbrojnih srdaca
uzdizahu se k Nebu vruće molitve,
koje sastavjene u tisuću različitih je-
zika, jednu su samu želju izrazivale.
One molitve bijahu uslišane: želja će
se eto izpuniti. Riedki dogadjaj, oso
biti dar Božje Providnosti, već je
pozdravljen najveselijim uzhitom po
vasionome svietu, kojemu je po dru-
gi put dato da se divi veličanstve-
nom prizoru jedinstva misli i ćustva
vjere i ljubavi kod katolika razlr-
kanih po cielorn zemaljskom okolišu :
jedinstva, kojim se jasno odlikuje
prava Ivrstova Crkva, kojoj si Ti,
Sveti Otče, Vrhovna vidljiva Glava.
Poradi toga Tvoj Biskupski Ju-
bilej biti će na slavu Boga, na ra-
dost neba i zemlje.
Pedeset godina Biskupovanja ! Isto
je ko reći: pedeset godino mudrog
i svetog Apošlolskog djelovanja, pu-
na preobilnih zasluga. Tko da u krat-
kim potezima prikupi, Sveti Otče,
koli mnogoatručnu djelatnost Tvoga
dugog i trudnog apostolskog rada,
toli neizbrojne blagodati koje od to-
ga za Vjeru i Prosvjetu potekoše /
Da ih pamet kako upozna, dosta je
baciti pogled na svietske i crkvene
okolnosti od godine 43 do 63 na-
šega devetnaestog vieka, te nbazrieti
se na različite uzvisite službe, koje
si uzorno obavljao, sve do previsoke
službe Isusova Namjestnika.
Suvremeni spisatelji, štogod ih pi-
salo o Tebi, svi Te jednim glasom
proglasiše: Slavom Prelata, Alem-
kamenom Sv. Zbora< Velikanom u Pa-
pinstvul Tvoj obsežni, uzvisili nauk
obsjenjiva učenjake; besjeda Tvoja
rječita i živa nadahnjiva vjernike,
jača slabodušne, obara oholost pako-
stnika; Tvoje uzorite krjeposti pri-
vlače srca da sliede Božanskog Pa-
stira, te poput Apostola, i Ti, Sveti
Otče, moreš svima reći: „Sliedbe-
nici moji budite, kao Što sam ja
Krstov.u
Punim pravom dakle svi narodi
novim zanosom ljubavi spremaju se
da najsvečanijim načinom proslave
Pedesetgodišnjicu Tvog Biskupo-
vanja,
A u sveobćem veselom slavlju,
neće za ndiim da izostane ova Bi-
skupija Spljetsko Makarska, jednoč
Solinska, kojoj je na ponos da je
primila Kršćansku Vjeru od Sv. Duj-
tna, učenika Poglavice Apostolskoga.
Ova Biskupija, koja je s Božjom po-
moću, kroz sve vjekove neporočno
uzdržala Petrovu Vjeru, i koja po-
dade Crkvi Papu Sv. Kaja ; ova Bi-
skupija, najstarija u Dalmaciji, —
koja ujedno sa ostalim drilgam časti
se da je dala na sviet Velikog Nau-
čitelja Sv. Jerolima, — danas želi
da se bliže prikuči Petrovoj Stolici
na kojoj sjediš Ti, Diko i Slavo Pa-
pinstva. Oh, da Ti je znati, Sveti,
Oiče, kakova želja steže srca svih
sinova ove Biskupije, da se ničem
poklone danas Isusovu Namjestniku,
da poljube najnježnijim i odanijim
ćostvom noge Tvoje, Tebi koji za
više od polovice vieka navješćivaš
mir, blagoslov pravi puku !
Ali pošto im to nije moguće, svi
vjernici ove Biskupije ujedno sa svo-
jim Biskupom, ovim Ti načinom po-
zdrav upravljaju: Vidljiva Glavo Cr-
kve, Vrhovni Pastiru duša, nepogrje-
šivi Učitelju istine, Petrov Naslje-
dniče, Isusov Namjestniče! Te, pre-
sretnom prigodom Tvog Biskupskog
Jubileja, ponavljaju Ti izkaze nepoko-
lebive odanosti, najdubljega štova-
nja, neograničene pokornosti i sinov-
ske ljubavi. Oskudni imanjem, a!
ne vjerom, veseli su, Sveti Otče, da
ti mogu pokloniti ćustva svojih ne-
prestanih molitava, svojih gorućih že-
lja; te, svom dušom osudjujuć ne-
pravicu svetogrdne otimačine, poči-
njeue Ti od paklene sile, ćule naj-
miliju slast kada mogu sa svojim
obljubljenim Otcem dio]iti hljebac ti-
ho zna kruha.
U starodavnoj našoj Stolnoj Crkvi,
gdje za prvi put bi proslavljen Pa-
pa Sv. Martin I; u ovom drevnom
hramu, najsjanijem spomeniku pobjede
Krstove nad Belialom, na presretni
dan 19 dojd. Veljače, uzdignut će-
mo naše molbe, naše vapaje Bogu
Mogućemu, Bogu Svetomu, Bogu
Vjekovitomu za Te, Sveti OtČe, A
Ti, Apostolskom Tvojom ljubavlju
primi naše sinovske poklone, i če-
dne darove; te blagoslovi Biskupa,
Svećenstvo i vjernike ove od<>»ie Ti
biskupije, koji jednodušno iz dna srca
veselo kliču :
Živio Leon XIII!
•>•-'<>•*'> -»> »
Brzojavke Sr. O. Papi
Osim brzojavaka, jur spomenutih ili
priobćenih pri ruci BU nam i sliedeće,
sve iz hrvatskih zemalja:
Presvietli Šibenski biskup brzojavio
je Sv. O. Papi medju prvima:
Stamane con solenne pontificale ii
Vescovo, il Glero, le autoritk civili e
militari, e molto popolo di Sebenico
implorarano da Dio a Voštra Santitk
prospera conservazione. Beoediteci.
Ant. Fosco, Vescovo.
h Trogira brzoj a vlj eno j« Sv. O.
Papi:
II Capitolo, il Clero, e il popolo fe-
deie depongono oggi eaultanti ai Vostri
piedi l' omaggio della loro venerazione
e del loro amore
V Arciprete
Iz Bola:
Beatissimo Padre! Quale tributo di
inalterabiie attaccamento accogliete !ie-
tiđsime rinstre felicitazioni per la ricor-
reDza del Vostro Giubileo.
Parroco, Clero, Fabbriceria;
Confraternita.
Evo brzojavke što je poslala obćina
na Orebićim:
II Comuoe di Orebirt festeggiando il
fausto giorno del Giubileo Episcopale
di Sua Santita, colio spirito unito u tutti
i cattolici, esterna a Sua Santitk i sen-
timenti di attaccamento iiliale alla San-
ta Sede, ed implora le celesti grazie a
Sua Sautitk perehć continui ad essere
il contorto di tutto il Cattolicismo; ed
implorando la paterna .Benedizione so-
pra tutto questo Comune eselama: Viva
il glorioso Pontefice Leone XIII.
II Comune di Orebić in Dalmazia.
Iz Postira:
Iz bac fausta die propter Tuum Iu*
bilaeum magno gaudio Fabrica, Con-
fraternitas, populusque huius ecclesiae
parochialis Harni Dul insulae Brachiae
exultant speciatim.
Humillimns Parochus Thoroaa
Carević.
Iz LoŽisća :
Parroco, fabbriceria, confraternite Bo-
bovišće esultanti odierno tausto anni
versario, proatrati devotaraento Sacro
Piede innalzano Vostra Santitk vivissime
felicitazioni implorando Apostolica Be-
nedizione.
Iz Imotskoga:
Decanatus parochialis in districtu iroo-
tensi Dalmatiae numerana 24 paroecias
cum 30,000 fidelium, gratulatur, Beatis-
sime Pater, apud Deum tanta gratia va-
lere, et necasiorie capta mente et, corde
se adiungit Tuae menti, auimo, consiliis
votis et decretis, ad cmifirmandaro suatn
plenara adhaesionem, flagitans Tuam Br~
uedictionem quae addat anirnum in ex-
colmida mystica Vinea Domini.
Uaniel Bilić, Vice-Decanus.
Iz Makarske, osim obćinake:
Laetos ferimus plausus, grandia vota
promimus ob Sanctitatis Vestrae Epi-
scopale Jubilaeum uuspicati^simum. Oh
felix! Oh incolumis esto! Oh salve, sau-
clissime l)ux noster, infallibilis Ma-
gister, Lumen in coeh». Beredic no-
bis iiliis amore ficieque gaudentibas,
conclamantibus : Ad multoa annoB, San-
cte Pater, pro gloria Ecclesiaeque bon<»
et periclitantis humanae uocietatis sala-
te. Salve 1
Capitulum et Clerus ConcHthe-
dralis Macarskensis (Dal-
matia).
Iz Dubrovnika:
Vere magno cstholicorum operario-
rum instauratori /Sodalitas sutorum pe-
i rantiqua Si>. Crispioi ot Crispiniani in
i Ragusa, plnusus et gloriam in hac per-
rara Tua solemnitate consecrat, bene-
dictionemque precatur Tuam.
Bartholomeus, Broilli, Capel-
lanus I. Tezilacic, Mode-
rator.
Iz Silbe:
Benedic, Beatissime Pater, magistros
discipulo8que huius scholae popularia
masculinae, qui solemni hac die precea
et vota ferventissime ollerunt.
Director Scholae Silbae (Dal-
matia).
ga čistoga hrvatstva okd stiega slobode
Hrvatske? Odkuda mu snaga, da je mo°
gao tako ustrajno raditi oki toga cilja?
Ođkud drugnd, nego iz njega samoga,
nutarnjosti njegove, plemenite, velike du-
že, koja plamti neugasivim žarom sa
svete ideale hrvatskoga naroda i ljeplu
sretniju budućnost Hrvatske!
Ako se danas radujemo, da je posti-
gnuta sloga, to je u velike zasluga i
trud onoga muža, komu hoću da na-
zdravim : Dr. Anti Starčeviću (burno, odu-
ševljeno, dugotrajno klioan)e : Živio Star-
čević 1) Dr. Ante Starčević, muž duboko
naobražen i zadojen idealnim klasici-
srnom shvatio je ovaj novi pokret, u ko-
jem je i sam sudjelovao, i od koga se
svemu dobru nadamo i obuhvatio gaje
svim žarom svoga značaja i čiste svoje
duše, duše, koja živi za slavu i dobro-
bit hrvatskoga naroda. {Oduševi. *ao o-
dobravanje.)
Braćo Hrvati! Dru. Anti Starčeviću,
svećeniku hrvatske misli, dru. Anti Star-
čeviću, poborniku za sveto hrvatsko dr-
žavno pravo, dru. Anti Starčeviću, Či-
stomu, neokaljanomu značaju, ja dižem
ovu čašu i kličem, da ga Bog pozivi!
Nakon ove zdravice ponovilo se isto
oduševljenje, kao i poalie zdraviee bi-
skupu Strosmajera, Klicanje Živio Star-
Čević ! Živila Hrvatska \ trajalo je neko-
liko minuta. Glazba je zasvirala popiev-
ku: „Još Hrvatska oij propala," koju
obćinstvo stojeći pjevalo uzglasbu.
Kad je pročelnik večeri, g. Gjuro Cr-
nadak, nakon što se je slegla bura odu-
ševljenja predložio? da se biskupa Stros-
smajera pozdravi brzojavno, a dru. Anti
Starčeviću, da se pošalje odaslanstvo
gradjana, ponavljalo se urnebesno kli-
canje : Živio Strossmajer! Živio Starče-
vić ! Predlog je uduševljeno prihvaćen.
Dr. Sim« Mazzura. Radujući se koa-
liciji opozicija koje su uzele zadaćom
nastojati okd oživotvorenja hrvatskoga
državnoga prava, govornik pita, da li
smo u borbi, koja nam predstoji, osam-
ljeni * Maleni kao lio jesmo, veli da bi
nam težko bilo polučiti ciljeve, za kojim
težimo; nu govornik misli da nismo
osamljeni. Ima narod koji ako nije
brojem prevelik, velik je sjajnom svojom
prošlošću, velik kulturom, velik svojom
industrijom, svojim bogatstvom. Dokle
su drugi narodi u Europi većinom jol
driemah, kulturni zavodi toga naroda
bijahu na svietsku glasu; u njim se
mladež učila, kako treba ljubiti svoju
domovinu, kako valja sve žrtvovati za
svoja vjeru, za svoje pravo. Da, već je
onda taj narod prolievao krv na bojnim
poljanama za svoju vjersku slobodu, a
u isto doba i za nezavisnost domovine
svoje. I danas, veli govornik, kada su
oltari narodnjega prava zastrti crnom
koprenom i obasuti pepelom, češki lav
(Burno i dugotrajno pleskanje i uzklici:
Živ ili (jesi!), čelki je lav podigao za-
stavu, na kojoj je napisaoo : češko dr
zavno pravo. (Opetovano oduševljenople-
skanje i Micanje; Živili česi!) Češki je
lav sabrao ok6 sebe vojsku hrabrih ju-
naka, odličnih ?.nanjem i umom, koji se
uz lava kao pravi lavovi bore. (Uzklici:
mili Mladočesi). Divna li je ta njihova
borba, divan li je taj njihov rad / Govor
delegata Eima, djelo dubokih Studija,
velike naobrazbe, riedke razboritosti pod-
vrgao je kritici vanjsku politiku monarki-
je načinom,koji se nametnuo protivnicima
češkoga državnoga prava i odjeknuo po
Europi. Pa doista, odkad je proglašen
ustav u Austriji, takov se govorio vanj-
skoj politici nije joste čuo. — Govor
dra. Kaizla o valuti, čitavo je djelo ve-
like učenosti, riedke sadržine, djelo,
kojim bi se mogla dičiti knjiga najge-
nijalnijega naroda u Europi, knjiga Fran-
cezke. Obarajuća djalekita dra. Herolda,
uvjek originalna oštrina dra. Gregra,
pa tolike ine kreposti množine čeških
govornika i boraca u bečkom parlamentu
za češko državno pravo, morale su steći
priznanja u njihovim protivnicima, kojim
je danas računati sfaktorom tolike mo-
ralne visine. Pa jul nešto, veli govornik
još je nešto, Ito borbi za češko državno
pravo zajamčuje pobjedu. Za to se pravo
uz demokraciju bori i aristokracija češka,
jedna od najstarijih, od najuglednijih,
od najbogatijih, od najučenijih u Europi.
Veleugledoi član te aristokracije bijaše
prvi, brojeći od god. 1867, koji je u
bečkom parlamentu podigao svoj glas
proti onoj nepravdi, koja bi imala to-
bože svietu dokazati: da su u ovoj rao-
narkiji samo dva politička naroda, kojim
po napredku i kulturi pristoji pravo go-
spodstva nad drugima: onamo Niemci,
ovamo Magjari. Ta divna borba, puna
ozbiljnosti i dostojanstva, puna duha,
puna morala, treba da osokoli i nas, jer
u borbi za državno pravo nismo osa-
mljeni. A kad budu s te borbe padale
crne zavjese, kojim su zastrti oltari prava
narodnjega i kad blagi vjetrić slobode
odpiri pepeo, kojim su obasuti, uzkrisiti
će češko državno pravo, pod žezlom sta-
rodavne habsburžke dinastije i krune u
svojim ustavnim pravima ravne narodu,
a uz češko državno pravu uzkrisiti će i
hrvatsko. Velim zato : Živili Gesi! (Du-
gotrajno pljuskanje i uzklici: Živili Gesi,
Uvili MladoSesil)
I ovaj govor primilo je obćinstvo
burnim odabravanjem uz neprestano o-
duševljeno klicanje; Živili Česi! Živili
Mladočesi! Živio Eim ! Živio Herold !
Živio Gregr ! Glasba zasvira „Gde do-
muv moj" a obćinstvo je i ovu pjesmu
stoječki slušalo i djelomice pjevalo uz
glazbu.
Kad ae je sleglo oduševljenje, najavio
je pročelnik komersa, g. Gjuro Crnadak
da će pjevači »Merkura* odpjevati jedan
zbor.
Pjevali su krasnu slovensku pjesmu
„Budi zdrava domovina", pri čem se
osobito iztakoše solisti gg. Tošo Lesić
i Davorin Strmac, fibor je bio tako
burno povladjivan, da su pjevači morali
ponoviti.
Rieč uze veleuč, g. Grga TvJkan:
Gospodo! Ako i nisam val sugradjanin
dozvolite ipak i meni, da izrečena zdra-
vicu; kojoj je dao povoda seljak Gebin.
Mi možemo raditi, što hoćemo, ako nas
puk, seljačtvo ne podupire, ako nale
nade nisu osnovane na volji puka, mi
ne možemo uspjeti, mi idemo u pučinu
bez nade na uspjeh. Ako seljačtva ne-
mamo uza se, mi ne možemo ništa. Nu
hoće li naše seljačtvo, da se bori i da
sliedi one muževe, koji rade oko oži-
votvorenja naših prava ? Jest — se-
ljačtvo hoće i želi. Pitajmo još i to: da
li nale seljačtvo, kakovo je danas, vriedi
da se ze nj zauzimamo i borimo? Vriedi
i te kako! Baš to seljačtvo vazda je
naglašivalo želju i potrebu, da se složimo.
To se je pokazalo najbolje u Dalmaciji
prigodom odkrića spomenika hrvatskomu
pjesniku Kačiću. To pokazuje rad dičnih
istarskih sokola Vjekoslava Spinčićn i
Matka Laginje, koji su sami potekli iz
krila seijačtva te uviek zastupajn misao
sjedinjenja domovine. Seljačtvo je sva-
gda čuvalo u svojih prsih čisto hrvat-
stvo i nije se dalo ničim od njega od-
vratiti. U njegovoj duli bio je hrvatski
duk, u njega bila je hrvatska volja.
Nema sela u našoj domovini, gdje se-
ljaci nisu želilt slogu opozicije, slogu
svih boljih sinova domovine. A je li
to slučaj, da je narod želio ? Nije ! Svaki
tudjinac najprije je hvatao seljaka.
inteligenciju predobiti nije težko.. Koji
dekret, koje odlikovanje i inteligencija
je gotova. Seljak ne pita za dekrete, on
ostaje kod svojega, na njega ne djeluju
one stvari, koje se tako zamamne za
gospodu. On ostaje vieran svojoj grudi
zemlje. Kad neprijatelji naši nisu mogli
našega seljaka drugčije raztrovati, do-
sjetili su se drugomu sredstvu pak su
spajali vjeru s narodnošću. Ali ni ovo
sredstvo nije bilo osobito sretno. Puk se
je povukao u svoju zabit i u njoj gojio
čistu hrvatsku misao, koju je od vazda
zastupao. 1 hrvatskomu seljačtvu ima se
mnogo da zahvali, što je Zagreb postao
središte hrvatstva. Mrvatski živalj naj-
manje je pokvaren u županijah zagre-
bačkoj, kriievadkoj i varaždinskoj, gdje
je i noviji preporod najprije uhvatio ko-
rena. Seljak je ostao uviek isti. Na nje-
ga i danas još jurišaju. Četna tolika na-
silja kod izbora ? Odtuda, sto naš seljak
ne podnosi tudjinskoga Ititničtva već se
osieća dostojnim da bude sam svoj go-
spodar u svojoj domovini. Tako je sa<no
želiti da se svi pokorimo toj volji puka
kojoj se nitko ne može opirati i za to
amo odlučili, da se složimo i da zabo-
ravimo na sve oprjeke, koje «u postojale
izmedju nas te da svi idemo onamo,
kamo narod hoće. Za to nazdravljam
sviestnomu hrvatskomu seljačtvu, želeći
da ostane, kakovo je do sele a inteligen-
cija njegova neka se pokori volju puka
kako smo joj se mi pokorili, sjedinivši
se, (Burno oduševljeno odobravanje, kli-
canje : Sivilo hrvatsko seljačtvo! Živila
Hrvatska!).
.•>
Crkvene viesti.
Rek' bi, da je povratak prognanih
Crkvenih Redova u Njemačku stvar
gotova. Kolnische Volkszeitung do-
nosi, daje početak učinjen vladinom
dozvolom za otvor kapncioskog sa-
mostana u Clemensvverthu. Nu da 11
će i Isusovce?
* * *
Prigodom jubileja Nj. Svetosti bi-
skup Nicastra Mons. Valensise obje-
lodanio je okružnicu, a kojoj crta rad
sv„ Otca na temelju njegovih okru-
žnica, te iztiče njihovu znamenitost
i shodnost. Slavlje današnje Lava
XIII prispodablja biskup jubileju u
starom zakonu. Jubilej Izraelaca nije
bio samo radostna i vesela zgoda
povodom tim, što se je obnovio opet
stalan odsjek vremena, nego bi to
bio početak novoj dobi, kad bi se
opraštali dugovi, odpuštali zaroblje-
nici, te tako utirao put miru, sreći
i zadovoljstvu. Tako i jubilej Lava
XIII. otvara svietu novo doba, pri-
kazuje se druitvu XIX. vieka s knji-
gom okružnica, u kojoj je napisana
rieč života, što je kadra da učini, te
izadje ii svoga pobieljena groba dana-
šnje pokolenje, bolesino s dvoumlja
i nevjere, Ova knjiga okružnica biti
će zakonik našega doba, a slika ve-
likoga pape, koji ju daje družtvu,
označivali će novo doba u povie-
sti družtva. Biskup se divi, proma-
trajući u skupu papinih spisa pod-
pun sbornik teološko-socijalne nau-
ke, pa dokazuje, kako su pojedini
dieiovi logično povezani. Kao obći
liečnik duša pratio je Lav XIII, te-
čajem 15. godina sve promjene vjer-
skoga i družtvenoga odsudnoga ča-
ša, u kom je i danas još sviet, te
koji bi bez njega bio smrtna borba
uljudbe. Okružnica Jnscrutabile pere
crkvu od nepravedna prikora, da je
neprijateljica uljudbe, te pokazuje, da
joj je ona majka, pa svaka uljudba,
koja iz nje ne j>< tiče niti se po nje-
nih načelih r,e nezdrav je
porod. — Nuturalizam rodio je so-
cijaiisam, a to težko pitanje razpra-
vlja Lav XIII. u okružnici Quod
apostolicl muneris. — Sila može
suspregnuti ruku, ali ona ne ima
snage na srce i na duh; tečaj rieka
može se za Čas sastaviti, ali valja
poći dolje te začepiti izvor. — 0-
kružnica Areanum govori o kršćan-
skoj ženitbi, temelju svakoga druž-
tva ; ona Diuturnum o izvoru vlasti,
a druga Liberlas o naravi prave slo-
bode. Ova dva posljednja spisa vi-
soke socijalne politike nižu zasade,
prema kojim treba <if\ bude sklad
medju vlastim i slobodom, kakav sklad
i nije moguć V.H: ondje, gdje vlada-
ju velika kršćanska načela. — Pa-
pa je za tim razmišljao o budućno-
sti naroda, te u okružnici Immortale
Dei progovara svim rarodim bez
razlike plemena i vladavine; svje-
tlom evangjeoskih istina pokazuje
im, kako će sa stranputice doći na
pravi put, koji vodi do sreće i na-
predka. — Velika je zaprjeka te na-
rodi ne mogu postići svrhu, što su
iskrivljena načela vjerskih istina, a
ćudorednost Što je pala. Zato okru-
žnice Exeunte i Šapientiae chri-
stianae pokazuju na moćne ljekove
proti toj smrtonosnoj bolesti. — Prem
je sigurno, da obično srce pomete
i pamet, pokazuje izkustvo i to, da
su i krivi nazori bili razlog, te je
propalo družtvu. Da našemu druž-
tvu, koje je prožeto racijonalizmom,
pokaže, a kakovu je skladu razum
1 vjera, Lav XIII. pisao je okružnicu
Aeterni patris. Tu se papa diže proti
sektircim, koji su poružili filozofiju,
te ju učinili robkinjom svoje mržnje.
Popunjuje pako to okružnicu pismo
na ravnatelje vatikanske knjižnice
o lažim, koje je njeka bezbožna i
nerazložita metoda htjela naći u po-
viesti. — Sredstvo pakla u borbi
podignutoj proti crkvi i družtvu, koje
rabi tamno oružje, jest slobodno zidar-
stvo, a proti njemu baca Lav XIII.
vatru riedi Božje. Drugi Leo Veliki,
papa je pošao proti ovomu Atili, te
ga je oborio svjetlom okružnice Hu-
manum genus. — U okružnicah
Sancta Dei civitas i Gatholicae ec-
clesiae progovara Leo XIII. cielomu
svietu, ne gledeci ni na razliku
vjere. — Popa je svrnuo pogled i
na mnogobrojnu djecu, koja još ča-
me n varvarstvu i u tamah Afrike,
a njegovo srce bi dirnuto, kad je
čuo, da godimice 400 hiljada onih
jadnika prodadu okrutni gospodari.
— Pošto je pretresao okružnice bi-
skup raspravlja i o drugim spisim
papinim, te kokazuje, da je častni
svečar u Rimu dobročinitelj i otac
družtva. — ,,V.U
^C'i
Što ima nova po svietu ?
Poljački je klub, nakon dvokratnog
glasovanja, koje je oba puta dalo jednak
broj glasova Abrahamoviozu i Madej-
skome, odredio ždriebom Madejskoga
drugim predsjednikovim zamjenikom
zastupničke kuće.
Novi predsjednik (Jhlumecky zahvalio
je na izboru koji da je po nj jod veća čast
što nije biran od jedne stranke, nego
od više odjelaka., On zavilje pomoć od
svih stranaka, da bude mogo održati
stvarni način u razpravama, i, pazeći na
sadašnje stanje, ne će da ulazi u raz-
vijanje političnih pitanja. Pozivljući se
na svoje trideset godišnje javno djelo-
vanje, izjavljuje da prestaje biti strana-
čkim čovjekom (a postaje vladinim?)
ali, ako bi ikad uprava posala dolla u
sukob 8 njegovim političnim uvjerenjima
da će on znati iz toga izvesti posijedke.
Uvjerava vladu o svojem vjernom sudje-
lovanja, i iztiče da su svi austrijski na-
rodi obvezani na državno zajedničko
bitisanje. Izriče želju, da prestane kome
sanje proti temeljnim ustavnim načelima,
i pozivlje sve stranke na uspješno su-
djelovanje za dobro drage otaČbine,
koja će ostati viekom utočište mira u-
nutra i naprama inostraostvu (Dugotraj-
no odobravanje i pleskanje), Kuća za tim
odluči, uza sve prigovore Mladih Ceha
i Antisemita, da ae biraju odmah pred-
sjedniku zamjenici i izabra Kathreina su
202 od 248 glasa, prvim H Madejskoga,
su 184 glaza od 207 glasova, drugim
predsjednikovim zamjenikom.
Kod izbora Madejskoga uztegao se
je od glasovanja velik dio Poljaka i
UHtavovjeraca. Predsjednikovi zamjenioi
zahališe i obećaše da će paziti na slo
bodu govora, i da se evak drži čvrsto
stvari.
Odgodjen je homerule bili do po Uskrs.
Oporba vodi siinu agitaciju proti ovomu
billu. I ime drže meetinge. Kroz kratko
vrieme navieSćeno je 300 novih mužkih
roeetinga.
U Zastupničkoj je Kući u Beču mi-
nistar pravde prikazao osnovu zakona
novog gradjanskog postupmka. Pred-
sjednik odredi da prvo čitanje osnove
bude u jednoj od bližih sjednica.
U Zastupničkoj Kući u Beču kod bira-
nja predsjednika, od 249 predanih glaeov-
nšca, 224 bile su za Chlumeckoga, 1
za Kathreina, a 24 prazne. Mladi Oesi
i Hrvati uztegoše se od glasovanja.
Na 28. travnja biti će u Napulju po-
morska smotra, a na večer sjajna raz-
svjeta grada i luke.
Ni] e samo u francezkoj panamske
sablazni, nije samo u Italiji i Španjol-
skoj sličnih nereda, nego i u Americi
(u Venecueli) pronašlo se, da su neki
veliki patriote zlorabili narodni novac
za ciele milijune.
Objavlj ena je odluka u panamskoj
' pravdi, Lesseps ja oaudjea na godinu
dana tamnice. Blondin na dvije godine
tamnice, Baihaut na gubitak gradjanskih
prava, na pet godina tamnovanja i na
750.000 fr. globe; a uz to sva trojica na
375.000 fr. oditete panamskom društvu.
Ostala šestorica obtuženika biže riešena.
VAŠI DOPISI
Dubrovnik, 13 Marta 1893.
+ Dne 13 tek. mj. kako je jur bilo
javljeno, u 9 sata pr. p. premine Prag.
Mato Vit. Vodopić dubrovački Biskup u
77 god. života.
Od mladih lieta uslied svojih paroki-
jalnih požrtvovanja Presv. Vodopić dobi
zaduhu, koja ga je od nazad nekoliko
godišta teško mučila. No radi svojih pa-
stirskih držanstva zanemarivao je veće
puta i svoje isto zdravije; te napokon
pripravi nosiljku da ga u njoj nose u
pastirskim pohodim od sela do sela.
Prošle nedjelje bi usiiovan u ložnici
počivati, kako po običaju, kad bi i ga
saduha odveć mučila. Ali na žatost to bi-
jahu zadnji njegovi časi života! U 11
sata istog dana ob noć izgubi rieč i
svako tjelesno kretanje; ali mu se pa-
met ne pomuti. Primi dragovoljno JPo-
slednje Pomazanje. To nenadna viest uz-
drma sve pučanstvo. Kad zvona žalo-
stnim zvukom naviešte da je preminuo,
ne bi osobe, s da ne izkaže na lilou
duboku žalost.
Dne 14 bi njegovo tielo izloženo u
pontifikalnom odjelu, po crkvenim pro-
pisima. Vrvio je puk da ga barem mr-
tva vidi, da mu tronutim srcem prosi od
Boga „Vječni pokoj".
-One 16 u 9 sati pr, p. započme spro-
vod. Presv. i Prepošt. Jrragosp, Nadbi-
skup Fulgencio Carev hvarski Biskup,
pozvan od Preč. Kapitula, obavi zadu-
šnice; a Preč. kanonik D. V. Palunko
izreče Slovo u pokojnikovu pohvalu, te
mu vrlo liepo opiše život.
Mnogi Dušobrižnici i iz dalekih Župa
dodjoše da bi izkazali najposljednu §t-
novsku ljubav prama svomu dobromu
pastiru, dočim bližnji dodjoše i sa svo-
jim župljanima. Osim mnogobrojnog
/Svećenstva i redovnika triju Redova,
prisustvovahu sve Vlasti, Zastupnici Ob-
ći na, Bratinstva, Društva, Škola, a mno-
ge ugledne osobe i različitu društva iz
dalekih mjesta bijahu zastupana; isti
Gosp, Namjestnik bi zastupan od Gosp.
iva Konte Voinovića.
Služba Božija sa sprovodom trajaše
preko 3 sata. Bi sahranjeno njegovo tielo
u Crkvi 00. Jezuvita u grobnici za
Biskupe. Oaob& sto sačinjavahu sprovod
bilo ih je preko 1500, dočim ostalog
puka preko 4000. Ko pozna naš grad i
položaj Crkve 00. Jezuvita nek se za-
leti pameti na vrh stub& Jezuvitskib,
nek se okrene, te pogleda odzgora do
poljane r vaskolik prostor, štogod može
oko shvatit, neće iznaći komad kuta da
se bieli, bijaše sve dubkom puno.
Mnoge brzojavke stigoše Kapitulu.
Napominjemo, nad ostalim, one Biskupa
Dalmatinskih, Bosanskih, Hrvatski:
MinistarS Taaffea i Oautscha, itd.
Mnogi njegovi štovatelji odužiše se sa
krasnim viencima, med kojim izticao sa
liepo onaj Gosp. Namjestnika, a Čitao-
nica mu pokloni lovor-vienac, kao svo-
mu^ nezaboravnom pjesniku. Njeki po-
slale dobrovoljne prinose za siromahe
„Povjerenstvu Javne Dobrotvornosti*.
Ovi su bal htjeli izvršiti pokojnikovu
želju, da običaj vienaca, koji se ne da-
vno i kod nas uvukao, bude zamienjen
»a prinosima za siromahe; a to su: gg.
VI. Vit. Degiulli f. 25. — Eug. Vit. pl.
Stauber f. 7. — Drag. Pretner f. 8. —
Marić i Milišić f. 5. — Pero kap. To-
mašević f 5. — Bratstva erevljara i
papučara f. 5. — Kamo sreće da ove
njegove svet« želje, koje se osnivaju na
duhu sv. Evangjelja, budu od svakoga
u napried prihvaćene.
X
Komiža, 13 ožujka.
Poljskim radnjam ugodilo vrieme, pa
se je gotovo obavila prva kop. — Go-
spodin načelnik Ante Petrić iz obzira,
da nije uputno, e se nebi amo ušuljala
trsna us, nabavljati povrće iz Italije, i
u obće s dvora, dao je liep izgled puku,
zasadiv u naknadu običajnoga povrća u
Komiži, za svoju potrebu, uprav ljepotu
kumpira, kapule itd., bez česa se jedna
gospodarska obitol ovdje nemože da
prodje. Ako se uz prečije posle to na
na ovomu otoku nije došle sporadi sku-
pe težačke nadnice običavalo, ako je
takovo povrće prije od drugovdje umje«
renom cienom naplivalo, sada mieojajuće
obstojnosti svjetuju i druge, da neostanu
prekriženih ruku. Pomisao, da bi moglft
Veritatem facientes in eharitate,
crescanius in illo per omnia, qni
est caput Christus.
(S. PAUL. Eru. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
I Vos ipsos, aiuitiante Dao in dies alaeriter operam Vestram impensuros i u tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisqne m
Religionis amore et in verae tidei professione roboraadis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis CaMiedrae Petri jungitur,
me us esl.
(S. HIKKONYM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PHEDBROJBE: — U ZADRU, utiapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVIKI 8 fior- Tko zaostane s PREDPLATOM plaća i lior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za eielu godin"
tko na svrhu godišta ne odbije iist smatra se predbrojiiikom i za nastajuću godinu. — Predbrojhe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cietni, Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
H3JT« 2» » • ^žSLdaur, Četvrtak 2o Travnja 1893,
Noy protivnik Sv. O. Pape.
XI.
Evo nas sada na Austro-Ugarsku
po Bezimenjakovu opisanu i orisaou,
a po našu opaz.kam protumačenu.
1. „Ovdje (veli Bezimenjak), i, j. u
Austro-Ugarskoj, Vlada, koja laska
svim strankama (to je dakle i ona dvo-
ličnim Janusom postala) niti u snu ne
pruža pokroviteljstva dušmanim Cr-
kveu (osim na pr. Židovima, kojima
pušta slobod, da u cielom svom uo-
vinstvu, u ovoj kugi Oesarstva, Crkvu
gaze, i truju mladež u 'školam koje
su pod njihovom upravom.
2. I Framasunstvo svih obreda
strogo je zabranjeno" (pa s toga u
Beču i Budimpešti i u svim strana-
ma sjedinjenih Monarkija, Fra ma su u i
svih obreda imaju mnogobrojnih loža,
koje cvate i dielom su raznih dika-
sterija vlade Eldorada *)«
3. Upliv katolika u zakonodav-
stvu, puno je veći nego bi se moglo
mislit po njihovu broju", (Vrhu ove
iočke upitali smo glasovita austrijskog
povjesničara, vrstna u ovim predme-
tima, profesora u jednom od austrij-
skih sveučilišta. Njegov lakonicki
odgovor ovako je glasio: „Propo-
zicija je lažna, Katolici nemaju ni
onoliko upliva koliko njihovu broju
odgovara"J.
4. »U svemu što Vlada čini ili
ne čini, ona se ravna po strogo
katoličkim načelima" (kao na pr.
u poslu dugotrajnog udovanja Za-
grebačke biskupije, unatoč opetovanim
zahtievim Svete Stoiice, ili u pozna-
toj vladinoj naredbi o obraćanju
raskolnika i nevjernika na katoličan-
stvo u bosanskim pokrajinam, na-
redba koju je Sv. Stolica morala
proglasit sasma nesnosnom; ili tako-
djer u politici što ju Austrija vodila
pod zloglasnim Beustovim ministar-
stvom).
5. Koji mu drago čin neštovanja
prema svetotajstvima vjerozakona ili
prema svećenicima kazni se odmah
po prekršaju(S toga se valjda
Bezimenjak, vriedajuć Vrhovnu gla-
vu Katoličke Crkve, sakrio pod ne-
poznanstvo? Oh da bi se zazbilj
kaznile sve uvrjede što ih vjeri
nanašaju framasunski i židovski Li-
stovi, koliko bi novina prestalo, a
kolika urednika u tamnicu zavirilo ?)
6. U ovom Eldoradu „ove godine,
na Tjelovo, neki čovjek, samo zato
što se nasmijao nekoj opazei svoga
druga, u času kad je prohodio ob-
hod, bio je osudjen na rabotu i pri-
siljen na postu> (Kamo sreće, da bi
u Austro-Ugarskoj bilo jednake stro-
gosti i proti onim koji uziuilju u
porugu Isusova Namjestnika i ludjake
zavaravaju svojim basnama).
7. Gradjanshi zakon (Eldorada)
4esto nije drugo, do njemački prevod
kanoničkoga prava", (Tako na pr. i
Josefinski zakoni, ili najnoviji zakoni
proti kojim je prosvjedovala i pro-
svjeduje Sveta Stolica, a osobito od-
luka ministra Csaki o djeci rodje-
noj iz mješovitih brakova, kojemu
HfjlM iH'jBgllMI
je namjera prekoračit granice prva-
šnje snošljivosti i strogo upotrebit
zakon od g. 1868).
8. Svećenici nemogu bit utamni-
čeni iti sudjeni od gradjanshih su-
dovaosim ako im ih Biskupsko
Naredbenišivo izruči'*, (Bezimenjak
bio bi mogo potvrdit svoju tvrdnju
najnovijim dogodjajem, odsudom kralj-
skog suda u Komornu, gdje je gra~
djausko sudište druge molbe osudilo
katoličkoga župnika Moloara, na gu-
bitak župe i mjesec dana zatvora,
y,ato što nije predao krstnicu nekog
djeteta rodjenu iz mješovita braka« l)
9. Neizmjerna su dobra katoličke
Crkve u Austro-Ugarskoj*, (S toga
1881 broj 7973 (M. N. L. br. 31)
u obće zabranjena poraba pisanaka
sa slikama, nalaže se tom c. k. ko-
II.
U okružnici 11 ožuika 1893 br.
tarskom školskom vieeu, da iz vidi, f 882 pokrajinsko učionsko vieće po-
CSrOC
| užoj Hrvatskoj bi dozvoljena oi kralj,
hrvatske vlade odjel za bogoštovlje i
nastavu dopisom od 16 pros. 1881
br. 7312; naslovim je „Pisanka za
bi praktični Židovi i framasuni rade strogo pazi da se budu rabile u u
zapodjesti borbu s Crkvom, i sliedeć
talijanske im saveznike, posvojit ona
dobra).
Bezimenjak formalno očituje *) da
„Ugarska (dio Eldorada) neće ni-
kad priznat pravo, da Papa može
da li se u koin* '-u? onnm^šnjeg t »»vije se na naredbu ministarstva
kotara rabe takve zabranjene pisanke, l bogoštovljn i nastave 27 svibnja 188 !
br. 7875. Na što „Smotra" udara
svoj službeni pecat: „opomenuta su
kotarska školska vieća, neka paxe
bolje na ministarstvenu naredbu 27
maja 1S82 (? 1881) godine, po ko-
joj se ne smiju dopustili pisanke sa
slikama na omotu."
Čujrao samu naredbu:
i. U obće se zabranjuje upotreba
pisanaka sa slikama naravoslovne
poviesti, zemljopisa, poviesti, osobito
sa predstavama, koje nisu u nika-
kvu neposrednom odnošaju sa škol-
učenike narodnih škola". To je sve :; . • .. ... ... J
te da u jestnom slučaju, odmah od-
redi shodno prama dotičnim skol-
skim upraviteljstvisna, koja će uputiti
na pomenutu ministarsku naredbu
s primjetbom, da će se dišiplinar-
nim putem postupati proti dotičnim
učiteljima, kojih bi učenici rabili
takove zabranjene pisanke. Naredit
će kotarskom školskom nadzorniku,
ds prigodom posjeta uciontca svrati
svoju pozornost na pisanke, e da
cionicam samo takove pisanke, koje
izim naslova i crta neimaju nika- skom naukom. Mogu se samo
kvog drugog teksta, ni druge slike,
ma kako bilo sastavljene, koje se
mogu upotrebljavali u školama bez
posebne dozvole, jer druge pisanke
ravnat politikom katoličkih poda> | moraju biti naročito odobrene od
7iika"it Ako se ove riečš uzmu u pokrajinske školske vlasti. Obodre-
smislu, da Ugarska neće nikad pri- djenom i uspjehu dotičnih odredaba
znat pravo Papi da se upliće u po- izviestit će to c. k. kotarsko škol-
iitiku katoličkih podanika, i sve da via^a an Uno« ni« t r?«
bi obstojao tomu religijozni uzrok, i
sve da se ne bi radilo Uh o politici,
rieći su na krivu temelju, i odpor
Ugarske u tom slučaja poricao bi
nepriepornu točku katoličke nauke.
Crkva ne otimlje političke posle,
i njezino se djelovanje vrši svedj,
ne na štetu, nego na uhar, ne na u-
ništenje, dali na utvrdjenje javne
vlasti, Tko bi zanijekao ovaj do-
brotvorni upliv Rimskog Pape, taj bi
pogazio poviest. I sama Austrija nije
nsogla zaboravit, da bez vierskog u-
piićanja Svete Stolice, bila bi od
više vjekova postala plienoin izlarn-
stva, te ne samo ne bi bila, da li ne bi se
ni zvat mogla, ko što to čini Bezime-
njak, Eldoradom katoličanstva.
1 s ovim svršujemo, što se tiče
pravog Eldorada po katoličanstvo.
A prodjimo sada na ono Jagnje,
kojemu, veli Bezimenjak, Sv. Stolica
donosi dosade svojim tricama i mu-
ci ga nemilosrdnošću i bestpameinošću.
!) Vidi vrhu ove točke izvrstnu radja
„Der Hamrner der Fraumaurerei am
Thron der Habsburgeru. Annuarius
Osaeg Apaberg 1875.
Grb „Trojeđnice" i „Greiner-
ove" pisanke,
(Piše: Paoao Roca.).
I
Pokrajinsko učionsko vieće ob-
darilo nas Uzkrsnom „pisanicom".
Na sva ravnateljstva pučkih učionica
u pokrajini, preko svojih kotarskih
vieća razaslalo okružnicu 11 ožujka
t. g. broj 882. Ali je i našarana
„pisanica"; „Došlo je do omošnjeg
znanja, da su se u nekim pučkim
učionicam rabile pisanke sa slikam,
od kojih neke imale su na prednjoj
strani grb kraljevine Hrvatske, Sla-
vonije i Dalmacije. Pošto je nared-
bom visokog c. k. ministarstva za
bogoštovlje i nastavu dne 27 svibnja
') Vidi nLa Voće della Verita br, od
27-28 »tud.
*) Str. 476
1892.
sko viece do konca svi oj a .
Protiv ove okružnice ustao „Na-
rodni List". A protiv njega razko-
koćakalfi se službena „Smotra". Ve-
selje u Izraelu, sniela je —~ jaje,
pa i ako je hmudak! Po vladi-
noj „Smotri", za nas Hrvate prena-
vedena „pisanica" našarana je klin-
častim pismom ili slikovnim hjero-
glitima, pa nam je nerazumljiva!
„Narodni list" shvatio okružnicu:
suština joj — dolje s grbom
„Trojecnice" ! A „Smotra"? „Smo-
tra" nateže: „Greinerove su pi-
sanke tu ulazile, koliko lanjski
snieg"; te, napomenutoj okružnici
pokraj, uc. vieća: „nijesu dale po-
voda Greinerove pisanke^, nego:
neke druge pisanke, koje su se u-
potrebljivale u nekim učionicama,
pisanke no omotku kojih bijaše u
sredini utisnut nekakav grb, pod ne-
kakvom čudnovatom krunom, a u
tom grbu bijahu u sklopu grbovi
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i
Bosne. Na omotku bijahu jedino ti-
skane riječi Narodna pisanka, a da
nije naznačeno gdje su štampane ni
kod kojeg nakladnika/'
Takova šta tvrditi može samo o-
naj, koji kroz službene nadočnjake
gleda. U okružnici crno na bielu
stoji: „neke (pisanke) imale su na
prednjoj sćrani grb kraljevine Hr-
vatske, Slavonije i Dalmacije"; tu
ga ulazi Bosna i njezin grb k6 i —
lanjski snieg! Takav grb samo Grei-
nerove pisanke nose, potom jedino
prama njima naperena je okružnica
pokraj, vieća; odnosno, naperena je
protiv grbu „Trojednice".
Narodnjactvo i Slavosrbština za-
češe i rodiše „Trojednicu"; stranka
prava iztiče radi i žrtve doprinaša
za ujedinjenje svih pokrajina raz-
devetane Hrvatske, eda jednom ova
postane velika, samostalna, svoja.
Bog me uduvao braniti, zagova-
rati „Trojednicu" I Ja ću samo iz-
taknuti nedosljednost, protuslovlje po-
krajinskog vieća u poslu iztaknute
okružnice. Da se ukroti bika, mora
ga se za roge uhvatiti ; tako, ako
ćemo pobiti okružnicu, treba zakon
prolistali: klin se klinom tjera l
trebijavati još za rok od dvie go-
dine, to jest do konca školske go-
dine 1882 83 one pisanke, koje su
već bile dozvoljene.
2, Pisanke sa pregledalicama, pra-
vilima ili slikama o načinu kojim je
držati pero, osobito sa predstavama,
koje se tiču neposredno nauke, mogu
se upotrebljavati, ali treba da ih
dozvoli dolična školska pokrajinska
vlastt
3, Pisartke, koje izim naslova i
crta neimaju nijednog drugog teksta
ni droge slike ma kako bile sasta-
vljene, mogu se upotrebljivati u ško
lama bez posebne dozvole.
4, U upotrebi svakovrstnih pisa-
naka, učitelji i vlasti kojim je nad*
birati učionice, imaju osobito na to
paziti, da popir bude čvrst, gladak,
dobro cijepljen, i pristojne bjeloče
(§ 25 odluke 9 lipnja 1873 br.
4bl6), i da svaki trošak, od nauke
oštro ne zahtievan, bude odstranjen".
Još bih imao nahrciti pokraj, ač.
vieća okružnicu 21 listopada 1885
br. 2745 : „da ministarska naredba
23 srpnja 1885. br. 11853, kojom
je bila zabranjena upotreba u pu-
čkim učionicama kockasto nacrtanih
sprava, udje u krepost početkom škol-
ske godine 1886-87". Pa okružnicu
29 kolovoza za 1889 br. 3037,
kojom nalaže c. k. kotarskome vieću
da naredi neka se više ne upotre-
bljavaju po školama „pisanke od har-
Uje izertane na mrežu", jer ude o-
čima.
1 okružnica 22 prosinca 1874 br.
4028 odgovara duhu poznije mini-
starske naredbe 27 svibnja 1881
br. 7873; pa nadodaje: „Ova se je
mjera pokazala potrebitom s toga,
što, kako se je više puta pripo-
znalo, dadu se u ruke učenicima
pisanke i primjerci za krasopis, koji
su sa raznih gledišta štetonosni i po-
najviše su proizvod nizkog trgovanja.
c. k. kotarsko školsko vieće starat će
se za to, te kad bi opazilo zloupo-
trebu, postupat će u smisla poklonite
ministarske naredbe 7 ožujka 1874
br. 2775."
Bio bi i absurdum predpostaviti,
da su Greinerove pisanke „sa raznih
gledišta štetonosneu ili da su „proiz-
vod nizkog trgovanja". Napisao ih
je, sastavio ih je M. Greiner c. k.
dvorski krasopisac i bivši učitelj Nj.
c. visosti (pokojnog) nasljednika Ru-
dolfa\ tiskaju se kod c. k. dvorske
knjigotiskarne M. Greinerova nećaka
W, Herbeck~a; njihova uporaba u
na pročclnom listu. Ali, — na pro-
čelju uslikovana su Četiri grba : Hr-
vatske, Slavonije, Dalmacije i Istre;
« oz to ua lievo prs dnu otiskana
je neč „croaL", koja je, ko šaka u
oči, onima „narodnih škola". A to
su neoprostivi griesi i — — pereat
Greinerove pisanke!
Nasjeko sam ministarsku naredbu
7 ožujka 1874 br. 2775. Pa sto o-
va peli? Oria je aasviem u protu-
slovlju barem a jednoj točki sa o-
kružnicom 11 ožujka 1893 br, 882,
jer dok ova prieti: da se „disci-
p l i n a r n i m p u t e m postupa proti
dotičnim učiteljima, kojih bi učenici
rabili takove (sa slikam) pisanke";
ona glasi: „U sadnje vrieme opet
se je podšglo tužaba, da se troškovi
nauke za učenike uzaludno % na te-
gotni način povećaju radi nesta-
vnos i i u biranju i uvadjanju Škol-
skih knjiga i učila u javnim učioni-
cama. Osobito se kaže, da se često
bez potrebe, a kadkad kroz istu škol-
sku godinu, knjige promjenjuju, da
se učenicima ne dopušta upotreba
starijih izdanja, koja se težko razli-
kuju od novih, i da su ciene poje-
dinih školskih knjiga i učila previ-
soko udarene. Ove su tužbe povo-
dom, da upozorujući c. k. pokrajin-
ske školske vlasti na ministarsku na«
redbu 17 lipnja 1872 br. 10523,
glede postupanja u pripuštanju škol-
skih knjiga i učila u srednjim učio-
nicama, opet ih pozovem, da svoju
pomnju obrate putem pokrajinskih
školskih Nadzornika na pitanje škol-
skih knjiga u svim javnim i priva-
tnim učionicama njima podvrženim?
da strogo iztraže svaku tužbu, koja
bi od obćinstva došla do njihovog
zoaaja, i učine da prestane svaka
pronašasta zloupotreba ili dojave, e-
da ju se ukloniu.
Tako ministarska naredba 7 ožuj-
ka 1874 br. 2775, a pokraj, uč. vieća
okružnica 11 ožujka 1893 br. 882
naredjuje odmah, da se do konca svi-
bnja kroz tek. uČionsku godinu pi-
sanke sa grbom „Trojednice" (par-
don; „sa slikam", rekla bi „Smo-
tra") odstrane, a no naznačuje, koje
da se rabe, bez obzira da je to kroz
učionsku godinu; nemareć, da će se
time šteto vati roditeljima učenika,
posto će morati za druge trošiti; no
promišljajuć, da će usljed njihove o-
kružnice razne knjižare morati Grei-
nerove pisanke davati u bezeienu na
kilograme za omotavauje papra.
Još o ženskom liceju u Spijetu.
(v. br. 26)
G. profesor nabraja i 8 brda i iz do-
line o svačem, ali ne svestrano o samoj
stvari, ne o uzgoju religijoznog ćustva,
značaja i kreposti u tobožnjem liceju, a
bea ovoga uzgoj je manjkav, kriv. Ni
isti Rousseau nije amjeo, da mimoilazi
roligijozni uzgoj, Dego je o tom ovako
pisao u listu oa d'Alembert-a: „Ne ra-
zumijem kako može čeljade biti krepo«
* stno bez vjere: i ja sam se za
o ustrojenju okružnoga sudišta. On to
moli i radi toga, što sabor ima da rieši
sada najvažniji posao, a to je proračun.
Vrhovni maršal ili predsjednik: Ja sam
uviek smatrao sabor kano organ koji
zastupa čitavu zemlju. Većina sabora
bila je s tim sporazumna, da stavim spo-
menutu osnovu na dnevni red. (Mlado-
česi dovikuju: To nije većina! Amo ne-
tpadaju veleposjednicil)
Dr. Eduard Gregr: To je patvorena
većina! Da je izborni red kakav bi mo-
rao da bude, vas ni polovina ovdje ne
bi sjedila. — Predsjednik Lobković zvoni
te izjavljuje, da osnove ne će skinuti
s dnevnoga reda, a onda podieljuje rieč
izvjestitelju dr. Funkeu.
(Nastaje silna buka, Lobković zove ste
nografe).
Dr. Funke stane govoriti, al ne čuje
se. Tek sto Mladvčesi opazise stenografe,
potisnule ih natrag, te skočiše do pred-
sjednikova stola, pograbiše važnije spise
i stadoše ih trgati. Neki spopadoŠe žare
i tintarnice, te ih porazbiše. Dr. Brzorad
dodje pred izvjestitelja, te stade na nj
vikati neka se nosi odanle, što ovaj po-
sluša. Vašaty je uzeo neki spis i stao
njime mlatiti po klupi. Zastupnik Nickel-
jeld uzeo je stolicu i stao njome lupati
dok ga nije oblio znoj.
Vrhovni maršal Lobković ostavi na to
dvoranu. Državni namjestnik Thiin sjeo
medju veleposjednike. Tu je stao pisati,
a zatim je savjetnika Vidimskya poslao
da telefoniše tečaj sjednice Taaffeu.
Nakon po sata povratio se je Lobković
te izjavi da je sjednica dignuta. Na to
ostaviše dvoranu Niemci i veleposjedni-
ci, dočim Mladočesi ostadoše na svojim
mjestim, jer su se bojali, da bi vrhovui
maršal mogao opet otvoriti sjednicu kad
se oni udalje. Na to je držao govor g.
Julij Gregr, te je dokazivao, kako je
opravdano postupanje Mladočeha. Dr,
Eduard Gregr reče: Posije današnje ne-
pravde, koja nam je učinjena, možemo
biii pripravni na sve. Konačno su i Mla-
dočesi ostavili dvoranu. Galerije au bile
dubkom puue, te su burno odobravale
mladočeški postupak. Ćuli su se povici:
„Dolje s veleposjednicu Pereat Zeitha-
mer I Mi moramo protjerati plemstvo iz
ĆeŠkelu itd. Kad će biti buduće sjedni-
ca, ne zna se.
„Narodni Listyu odobravaju postupa-
nje Mladočeha u sjednici. Češki narod
da je dugo podnosio zapostavljanje sa
strane viših krugova, al vile da ne
može.
.. „m A•>---
Crkvene viesti.
V Univers prima i® Jeruzolima
o poznatom velikom hodočašću
evkarističnom sastankn sliedeće:
„Stožernik Langenieux prvi je
zastupnik Svete Stolice koji nakon
g. 1291 pošo s uredovnim poslan-
stvom u sveti grad.
Dok bude trajao sastanak svaki
će se dan držat pontifikalna Misa.
Odpjevat će ju redom svi biskupi
ili patrijarke: rimskog, grčkog, sir-
skog, armenskog, slavenskog, ma-
ronitskog i koptog obreda. Ovo je
prvi takav čin u kršćanstvu.
Učestnika u sastanku ima 1.500.
Stiglo je u Jernzolim 740 hodo-
častnika Franceza."
* « *
Na 18 tek. krenulo je iz Budim-
pešte drugo hodočašće put Rima, o
kojem jur javismo da ga predvodi
glavom stožernik primas Vaszary.
Hodočastnici nose sobom dragocje-
nih darova. Piimat nosi 33.000 krune
Petrova novčića u zlatu, a osim
toga Petrov novčić ugarskih učite-
lja i učiteljica.
* % «
ftarun Alber predstavio je na 18
iek» Sv. O. Papi tršćansko hodo-
čašće, njih 150 na broju.
Pri dolazku i odlazku Sv. Otcu
Upravljeno je toplih ovacija.
Hodočastnici poklonili su Sv, Otcu
Petrova novčića i adresu su 20.000
podpisa.
Ovomu saslušaju prisustvovali su
stožernici Serafini, Serafin Vannu-
telli, Mocenni, i od biskupa sampre-
svietli spljetski biskup Nakić.
*
* *
tur, gaudium cunctis gentibus saluber-
rimum. — Auspicem votorum Aposto-
licarn benedictionem habete, quam vo-
bis, familiis, civibus vestris quotquot
heic sunt vobiscum fraterna caritate,
coniuncti, amantissime impertimus.
* « *
Najnovija statistika o velezaslu-
žnom „komisarijatu sv. Zemlje", gdje
su sve Franjevci, broji 50 kuća i
hospicija su uk. 500 članova.
Poznato je, da je ovim dobrim
redovnicim jedina zadaća, ić na ruku
hodočastnicim koji putuju u sv. Ze
miju.
* * *
Skupa sn tršćanskim hodočastni-
cim bili su kod Sv. 0. Pape Dra-
gutin Pidaleau od 80 godina, i Lu-
iza Meynard žena mu od 71 go-
dine. Rodom su iz Ardeche Tour-
ske biskupije u Francuzkoj. Došli su
na noge, pače ovo je dvadeset i je-
dan put, da dolaze u hodočašće, i
svaki put na noge l
* * *
Rimske katoličke novine donose
govor Sv. O* Pape izrečen holan-
dezkim hodočastnicim:
Aeque ac. vos, dilecti filii, admiramur
exoelsam Dei providentis eonsilium, quo
Ecclesia Saocta ita regitur ac viget ut
sitnilitudinem Christi, conditoris sui, per
dolorem et gaudium, per contumeliam
et gloriacu, perpetua viče in se reddat
expresaam. Id reapse factum in singuiis
late gentibus christianis, idque insignius
factum in Capite eius, poniilice romano,
et temporum testis historia monet et
licet ocuiis intuars. — Quod s>t hac re«
rum quam defletis acerbitate, Eotnano
Pontifici ea oongruit Christi similitudo,
quae in Caivariae mysterio tristissima
patuit, non ea minus convenire videtur
quae glorioaa eminet ex oraculo ipsius
divino; Et ego si exaltatus fuero a terra
omnia traham ad me ipsum. (hm. XII).
iuvat enim et aequum eat considerare,
qjiam in dies cupidius ad hane Aposto-
lieam Sedem studia sua natiunes inten-
dant; ex hac vero uberiore quotidie
copia ad universitatem nationum deri-
vantur beneficia salutis. Quas quidem
ad res efficiendas si quid operam No-
stram creditis valuisse, id Nos, quan-
tumcumque est, auctori et adiutori Deo
su mina cum gratia tribuimua; merito est
autem quod gratulemur vobis, dilecti fi-
iii, quorum alacri fide haec ipsa laus
romani pontificatus omnia ad se mire
trahentis, augetur, Vos nimirum, quod
probe novimuSj e patriis sedibus vox
una exiit religionis. Neque enim allexit
romanae amplitudo urbis, quae optima-
rum artium veluti est domicilium, sed
Urbis B. Petri sacerrima dignitas huc
vos invitavit: huc vos proprius filiorum
amor peregre adduxit, ut in certamine
pietatis quod circa Nos tervet de con-
sceratione Nostra episeopali recolenda
Neerlandia catholica genti nulli conce-
deret, Atque ita praestari ab ipsa dece-
bat, quae, satis recenti memoria, nec
u ili quidem genti concessit, quum ad
Sedem Petri tuendam lectissimos iuve-
nes vitaeque prodigos misit; ex quo
numero iucundum est non paucos hoc
loco salutare. — lam vero tališ recor
datio, vestraque tum dicta christianaa
consolationis plena tum pulcherrima ob-
servautiae testimonia sunt Nobis per~
grata, vosque paterno animo iubemus
spem in eo Nobiscum erigere et con-
firmare, cuius rata coastat promissio:
Confidite, ego vici mundum (lb. XVI.)
ltaque, dilecti filii, quoniam Ecclesiae
virtus nequaquam, ut res humanae ve
tustate atteri potest aut affiigi procella,
hos inter fluetus connitendum est ne
quemquam fiducia deserat praesidii cae
lestisj quo, vei maloram amoveantur
causae, vel quae videbantur ad perni-
ciem instrueta, ea, prout divinitus as-
solet, ad salutem evemant. Nunc au-
tem fusis ad Deum precibus vitaeqae
sanctimottia, quae preeum optima est
commendatio, eius vim praesidii implo-
rare maturare contendite; ut tristitia
Ecclesiae in gaudium alic^uando verta-
habete a Nobis documenta et vota, pro
testincatione amoris vestri gratissima.
Feliciter autem contingat vobis in pa-
triam reditus cum Apostolica benedictio-
ne, quam ipsi Archiepiscopo, singulis
vobis, elero et p:'pulo vestro summa cari-
tate impertimus.
Benedictio etc.
Donosimo i govor izrečen od Sv.
0. Pape Poljacim hodočastnicim iz
IPoznanja:
Proxime Nos Neerlandiae catholicos
allocuti, hoc etiam voluimus altius in-
fixum animis, non aliunde espe, nisi
ex providentissimo Dei numine, eam
romani pontificatus virtutem beneficam,
quae ad sanitatem nationum perenni
cursu derivatur. Id ips?um modo menti
occurrebat, rerum ^fostrarum memo-
riam vobis perhuraaniter ropetentibus;
atque iltud praeterea obvereabatur A-
possoli Principis, quum ad multitudi-
nem insigni prodigio ^tupentem, Quid
miramini, inquit, in hoc, aut nos quid
intuemini, qua$i nostra virtute aut po-
testate fecerimus hunc ambuldre. (Act.
113) ? Nos enim pariter eoque ampliore
gratia rectum est divinae virtuti pote-
statiquo relerre accepta, quaecumque
recensuistia, per Nos, in episcopa'i et in
Apo8tolico munere, vel depulsa christia
cis populis mala vel beneficia quoquo
tnodo collata. — Hac vero in re quae
eausam Ecclesiae et nationum maxime
attingit, permagoi refert consilium be-
nignitaten]que Dei reputare a(que inde
capere documentum. Quippe apparet,
beneficiorum quae in quovis genere ab
Eccleaia, ad gentes redundent, eum fere
ordinem a Deo modumque esse, quem
eaedem gentes pietate in Ecclesiam sua
et obsequio et costanti periculosis tem
poribus fide eibi ipsae conciiient ac tue
antur; eaa idcirco veris bonie affluere
verissimeque beatas, quarum erga Ec
clesiam studia praestent, eniteant, —
De hoc nimirum laetetur sibi etglorie
tur Poloniaj cuius provinciam Gnesnen-
sem et Posnaniensem contueri praesen
tem in vobis, dilecti filii, et gratulantem
excipere periucumdum est, Dilectamur
equidem in fide vestra, quam Adalber-
tus episeopus labore tanto induiit, tu-
soque ipse sanguine fecit laetissimam
pro qua patres animo excelso fortiaai
toisque armia propugnavere, splendidis
per memores faatos victoriis, In vestra
deleetamur constantia, qua religionem
avitain nulla passi estis aerumna debi
litari, nulla vi frangi; ut ea ioirno ab
impetu et calamitate firmior pulcriorque
viguerit. — Fidei autem constantiaeque
vestrae si fruetus non tenues, vel ad
huius vitae solatium et paceru, adhue
percepistis, vos vehementer hortamur,
nequ«quam dubitetis, quin multo plures
potioresque habituri in posterum sitis;
siquidem manent fidei promissa divina,
quae Paulus Apostolus magniflee prae-
dicavit (Hebr. XI). — Quod est in No
bis, sciant, omnes catholicae Poloniae
filii, mente Nos praecipue memori soili-
citoque maxime animo sacras ipsorum
rationes complecti, nec velle quidquam
impensius, quam ut benevolentiam cu~
raeque Nostras providis altevamentis
praesidiisque etiam atque etiam testemur.
Quocirca id bene gratum accidit et ma-
gn£ cum spe salutis vestrae, quum,
consentiente augusto Imperatore, faven-
tibus administris, ecclesiis vestris arehie
piseopum liouit designare. Evenisse au-
tem spem Nostram, Venerabili eidem
Fratri sit laue; qui prudentia et caritate
praecellens, brevi tempore vestrum o-
mnium animos ita sibi devinxit, ut inde
praeelarius eluceat, quanta vobis ad o-
mnem rei sacrae profeetum in eo pastore
donata sint adiumenta. Nec sane opus
ost incitamento Nostro ut iustS eum o-
badientia et observantia colatis; at po-
tius vero, sablatis ad Deum ocuiis, op-
portuna et pastori et gregibus auxilia
omni ope ab eo petimus et imploramus
Quae quidem optamus eo potisaimum
valeant vobis gentique vestrae, ut rebus
humanis omnibus catholicam fidem, pro-
inde ac digna est, constanter anteieratis,
eamdemque sustineatis virtute patria:
nihil enim fide est christiano homini pre-
stabiiius, cuius tuendae causi, nulla
non sit vel iactura vel acerbitas ereeto
animo aubeunda. — Ista* dijeeti filii3
Sto ima nova po svietu ?
Staročeško glasilo „Hlas naroda"
kudi dogodjaje u saboru kao nepo-
dobne dostojanstvu sabora a štetne
po narod i domovinu.
Namjesništvu je u Zlatnom pragu
po žici priobćeno, da je na temelju
Vrhovnog ovlaštenja sabor zatvoren.
Oglas njemačkih saborskih zastu-
pnika u češkoj osudjuje nasilno po-
re meće ujo saborskih razprava, iztiče
da će se niemci čvrsto držali na-
godbenih ugovora i nutka niemce na
slogu i zajednički rad.
Staročeh je Matuš položio zastu-
pničko punom*će.
Razprava o Home Rute billu, koja
je bsla odgodjena na 18 tek., opet
se preuzimlje na 30 tek.
Iz Anama u Aziji dolazi viest, da
je četa franeezko—anamskih voj-
nika napala kod rieke Mekong na
iaotinsko pleme. Francuzko-anamske
Čete bile su potučene. Francezki
zapovjednik postao je robom, nu
vele, da laotinci iiepo s njim po-
stupaju.
Tirolski je Sabor odgodjen. Pred-
sjednik je priobćio, da je Car ku-
pio dvorac Petersberg, te predložio
trokratni živio njegovu Veličanstvu
kao tirolskomu posjedniku, na što
se sabor oduševljeno odazvao.
U posebnoj razpravi talijanskog
parlamenta već primljeni predračun
ministarstva pravosudja, na tajnom
je glasovanju odbačen su 138 gla-
sova proti 133, što je učinilo u ko-
mori silan utisak. Vlada odstupila.
Srbski radikaSi počimlju da na-
šljeduju svoje predšastnike liberale
što so tiče progona. Tako je mini-
star pravosudja odredio^ do se odu-
zme pravo odvjetovanja bivšim mi-
nistrim Avakumoviću, Ribarcn, Ve-
ličkoviću i Kundoviću.
Na 17 tek. bila je buna u Bar-
celoni, Svjetina je napala kamenjem
na žandare, na to je izašlo kunja-
ničtvo iz vojarna te napalo golim
sabijam izgrednike. Ranjeno ih je
30, a jedan je ostao mrtav.
KASI DOPISI.
Javljuju iz Beograda, da Garaša
nin ustaje u „Videlu" protiv zlopo-
rabam vlade u pojedinim izbomim
kotarim. On je, veli, dao rieč, da
će podupirati poviestnički čin od 13
travnja, al zato ne bi smjeli radikali
upotrebljavati vladu u stranačke
svrhe.
Kako tršćanski „Indipendente"
javlja, kandidat će u Udini iz Trsta
prognani Giusto Muratti. To je ko-
tar pokojnoga ministra Seismit Doda
Iz Šibenske Obćine, 18 svibnja.
Čulo se je više puta s bliza i s daleka
hvaliti i uznositi nepristranost upravite-
lja ove občine, veleučenog D.ra Madi-
race; Čulo se je, gdje se iztiče neumor-
na radinost ujegova i izgledna štedlji-
vost; pa riedko revnovanje za uzpcšta-
vljenje gradskoga reda; te seje njegova
uprava prispodobljena s onom viteza Su-
puka občenito Bmatr&la blagim vedrim
danom naprama mrkloj burnoj noći.
Ali za čudo, ne zna se kako, neka
se maglustina nadvija i nad njegovu u-
pravo. Gosp. upravitelj stavio se je od-
lučno tražiti da plate troškove za bol-
nicu svi oni bez iznimke, koji su u njoj
bili primljeni kroz deset i dvadeset pro-
šastih godina. Tu bi bilo svota na tisuće
od svakoga sela; pa kad bi sve utjerao,
mogao bi za godinu dana upravljati ob-
ćinom s tim novcem, bez ikakva prireza.
A je li pravedno to njegovo postupanje?
Vrlo se dvoji, pače se, u koliko čujem,
jednodušno od svakoga niječe. Doisto
vriedni gosp. upravitelj nije mogao po-
segnuti za uspješnijim načinom od o-
voga, kad bi po čem smierao da pobudi
u puku želju za Šupukovom duboko
omrzlom upravom.
Oni, koji su bili primljeni u bolnicu,
primljeni su bili uslied priznanja od ob-
ćine, da su siromasi, te ih ne ide pla-
titi; a da ih je išlo platiti, bila bi se
za to postarala prvašnja uprava, a ne
bi to bila zapustila na desetke godina.
Nego da je po čem koji bolje stojeći
došao u bolnicu kao siromah, ni tada ce
bi bilo pravedno, da obćina traži od
njega lzplatu dotičnih troškova; jerbo
su ti troškovi bili plaćeni svake godine
od obćinskih odlomaka. Ako je dakle
jednoč platilo selo za sve svoje pojedina
bolestnike, svaka pravica uči, da ne tre-
ba da opet pojedini plate obćinskoj bla-
gajni. Nego bi se moglo pomisliti, da će
gosp. upravitelj utjerane novce uračunati
na korist odnosnog odlomka. Kad bi
tako bilo, ne bi biio loše, nu kad bi se
izplata tražila od samih dobrostojećih.
Ali se dvoji.
Sela su Šibenske obćine bila uviek
zloatavljena na nečuven način; pak bi
čudo biio, da im prosine i najmanja
ždraka pravice. Kako je to da sela,
gdje se skoro ništa od obćinske strane
ne troši, i koja bi se najljepše mogla
uzdržati sa 100 po sto prireza, a možda
sa manje od 50 po sto, svake godine
plaćaju prirez od 150 i 200 po sto? Za
koieg su vraga bila toliko obterećena
sela, kad bi suviše istina bila, što nije,
što nikako ne može biti, da ona nisu
platila svake godine bolničke troškove?
Nek je na dušu gosp. Madiraci ovaj
sosao. Nek prouči pomnjivo prošastu u-
pravu, pak će se valaj zgroziti rad ne-
pravica, što ih pretrpise seoski odlomci,
pa možda i rad ove, koju im on pogre-
šno namiče.
Za sad ovako; a drugi ću put obšir-
nije i razgovjetnije, ako me tko ne o«
svjedoči, da postupanje gosp. upravitelja,
inače skoro u svem hvale vriedno, ne
ide u ovom t a oblabšanje aeoskih uku-
pnih tereta.
Seljak,
Pag, 20 svibnja*
U nDalmatiM broj 36 čita se iz Paga
dopis pun skrivenog jada, s kojim Dal
matovac po običaju na obranu novog
poduzetnika za dubenje ove solarske
doline a svog miljenika talijanca Giaco-
melli, prostački napada na bivšeg podu-
zetnika. Da je ovaj svršio dotične rad-
nje zdušno a malom, ili nikakvom ko-
rišću za se, tomu nemože nijedan pošte-
njak prigovoriti. Komu pak rastu zazu-
bice nek propita o tome malko talijanaša
Valentića, i bit će zadovoljan; a što pi-
šemo o spomenutom dubenju, to zahtie-
vaju javni i privatni interesi — Dal-
matov pisac veli da želi dobro aolinar*,
gospodara i samog e rara, a da mu strast
dopusti očito kazati Što misli, nedvojimo,
jednako bi se ponašao. Tko bo da šuti
videć kako poduzetnik Giacomelli, uz
sve stegnuće dubenja unutrnjih potoka
(tiri interni) na obće čudo postigao je
od si. CK. Financijalne Vlasti i dva za-
tražena nova depozita. Nego uz sve te
polakšice da bi barem dubenje po ugo-
voru sliedilo. Eto polovica je svibnja,
a teke ga je započeo, i to samo sa dvie
splate i 4 broda, dočim po ugovoru i-
malo bi sliediti sa 4 splate i 6 ladja
(gaeta). — Ako mu bi to dozvoljeno
od nadležne vlasti, ko što se govorka,
u istinu liepa ti kolača za nj! A kamo
li „aviditk di lucro" u onom nudjatelju
koji i za par stotina forinti više bi bio
izveo radnje, pa i dubenje unutrnjih po*
toka, rad izključen, sa 4 splate i 0 ga-
jeta, bez novih deposita i drugih nove
torija! Ovdje nam se naravno nameće
pitanje, jeli si. Financija predvidjela
štetne posljedice što navedenim novo-
tarijam su neizbježive? Ilije zaboravila
1 trolak Što Otrag malo godina je podnieti
mm
menut hoćemo samo dva diplomatička
ugovora koja su predji naši kao slo-
bodan narod sklopili sa prejasnom
kućom Habsburga da prosviellje
ni sviet, koji ljubi slobodu potlačenih,
uvidi kako se bez ažnjeno u Ugar-
skoj mogu gaziti prava Hrvala.
God. 1527. predji naši svojevolj-
no izabiru kraljem Ferdinanda danas
snama vladajuće kuće, veleć mu:
nda nitko još nikada nije Hrvatskom
ob\ladao silom oružja." Potvrdjuju
ga pako poslie nego im se kraljev-
skom riečju obvezao, nda će ču-
vati sva njihova prava, povlastice,
sve zakone i odluke^ koje su uživali
pod prvanjim svojim kraljevim".
Godine 1712 prima Hrvatska svoju
pragmatičku sankciju, po kojoj s
njom može vladati ona kraljevna a-
uatrijska ili. njezini odvjetak koji
vlada Štajerskom, Koruškom i Kranj-
skom. Kralj Karlo VI pr.slie nego
predji naši primiše tu pragmatičku
•aukciju potvrdi im „sva prava, po-
vlasti, sloboštine, pojedinim i kra
Ijestvu, obećavajuć to za se t za
svoje rnužke i ženske nasljednike".
Ovaj dvostrani ugovor med slo-
bodnim Hrvatima i kraljem Karlom,
kako se vidi, veže na isti način i
naše prejasne vladare i Hrvatsku,
za prošlost, sadašnjost i budućnost.
I ju istinu, ova velika dobra blago-
izvolilo je i IVjeg. Veličanstvo danas
vladajući kralj hrvatski, našem na-
rodu .... osigurati i zajamčiti.
Dakle za ožilvorenje prava zajam-
čenih i ugovorima otaca i prisega-
ma vladara svojih moraju i Hrvati
svim silom raditi. Dužnost je to svota
ne samo kad imamo pravo naše dr-
žavno, ali nam je to i naravna du-
žnost;, jer je nezavisnost svakom Čo-
vjeku i narodu jedna od naj jačih
prirodnih težnja.
Samo ljudi neznalice ili robske
naravi mogu nijekati prava hrvat-
skom narodu na ono što mu ne sa-
mo po ugovorima i kraljevim prl-
segam i poviesti, nego i po prirodi
pripada.
Delegati saborske većine u Za-
grebu, ta većina, njezina vlada i
njihovi saveznici mogu tlačit, mogu
praganjat, tnogu ako će i vješat, ali
jakdsti hr\atskoga državnoga i priro-
dnoga prava neće nadjačat dok bu-
de Hrvata nikada podjarmljenih, ni-
kada silom oružja predobiveuih.
Neprijatelji naši mogu svašta ra-
diti ali hrvatskoga pitanja uništiti
neće, jer Hrvatsku štiti i u borbi
jača sveta krv otaca prolivena u o-
brani prejasnog prieslolja svoga do-
ma j čovječanstva kroz sve viekove
njihova pribivanja na jugu.
1 dok se ne ukine nezakonita na-
godba, koja nas gleda skučit pod
jaram magjarskoga skrbničtva, dok
se ne uzposlavi slobodno nezavisno
Cjelokupno kraljestvo hrvatsko, na-
rod hrvatski ne će odustati od
U toj borbi za oživotvorenje hr-
vatskog državnoga i narodnoga pra-
va i mi hrvatska mladež uz narod
«aš; sve do groba ; do potrebe ćemo
i imanje i časti i krv i glavu za
f>rava Hrvatske položiti.
U težkoj borbi sokoliti će nas žr-
tve predja naših i glas njihov: glas
ponosa hrvatskog, glas prezira za
robske naravi onih, koji hoće, da
Hrvatska bude Hunom robkinja.
Libera regna sumut, si quem pudet esse
Croatam,
JHunnii subjectus serviat ille feris.
Dano od hrvatske akademiČne
mladeži.
u Gradcu dneva 17 lipnja 1893.
Antolak Adolf stud. med. — Barac Mi-
hovU drnd. med. — Baylon Ante stud.
meck — Birač Dušan stud. raech. —•
Bodiovi6 han drnd. jur. — Boneti6
Ante stud. jur.— Bulit Ivan drnd. jur.
— Cerineo Dinko stud. med. — Cettolo
Mijo stud. med. — Bontić Fran stud.
toe4 — Cirkovid Juraj stud. med. —
i)inkrija Malko stud. jur. — Corić Vla-
de stud. med. — Dobrila Ivo drnd. jur.
^ [Domaldovti Fran drnd. med. —
Drinković Matej stud. med. — Dubo>
foviS Vicko drnd jur. — Dubravčid Mar-
ko drnd. med. — Ferri Gjuro drnd. jur.
— Fuchs Josip drnd. jur. — Gold. Zla-
tid Stevo stud., med. — Grgin Ante
stud. med. — Hut Gustav stud. jur. —
Jelama Mate stud. med. — KovaČevid
Ante stud. med.v-- Ktthn Ante drnd.
med. — Ljubit Strne stud. med. - Lu-
kanović Davor stud. 'med. Mariani
Jakov stud. med. — Mavar Fran kand.
jur. — Medanid Bruno stud. med. —
Meneghello Mate stud. farm. — Mladi-
nov Anledrnd. med. — Mladinov Josip
drnd. med. — Neumaycr Kosio sčud.
med. — Nikolorič Ivo stud. med. —
Novak Leonida stud. med. — Petri6
Ivan drnd. med. — Polit Dragutin stud.
mech. — Poščid Ivan stud. jur, — Ra-
dović Josip stud. med. — Rubignoni
Vjekoslav stud. jur. — Rukavina pl.
Mato Vidovgradski stud. med. — Rutav
Antun drnd. med, — Spalatin Stjepan
stud. jur. — Stalio Ivo stud. med. —
Steysk-il Miroslav uč. trg. — Sujid Josip
stud. med. — Tihy Ivan stud. jur. —
Tucitj German stud. jur. — Vinski Izi-
dor drnd. med. — Vranjican Vladimir
stud. med. — Vrankovid Bare drnd.
jur. — Vujnovii Julije stud. med. —
VukovuS Mihovio stud. med. — Zanella
Apolonij stud. jur.
Vitežka djela viteza Šupuka.
Pjeva se uz gusle ; ali pjeva se i
uz bukaru. „Pisma od slave Antuna,
viteza Šupuka11 po sadržaju i obli-
ku spjevana je uz kapljicu rujna
dalmatinca. U njoj neki Mate Gru-
bišić Perin, samouk, Šibenčanin —
tako se u naslovu štije — opjevao
„vitežka djela" viteza Šupuka. Šupu-
kovci ju tiskom Š. Anić-a objelo-
danile.
Čita vo djelo
demo nazvati
ako ga tako smie-
zaprema 17 stra-
nica u maloj osmini; a razdieljeno
je u tri pienja.
Pjesma ugledala svjetlost svieta
za imendana vitezova — na sv. An-
tuna; barem sudeći po pjesmi, jer
ova zapoćimlje :
„Mili Bože, oj prilipe sriće;
Kad Dan:ca na nebu nam sviće;
Lipe sriće, braćo Šibenčani,
Kad naru Šupuk junak neavladan',
Danas slavi, slavu priveliku".
U prvoj pjesmivopjevan& je pro-
šlost i sadašnjost Šibenika za Šupu-
kova vladanja:
„»Sada, braćo, poslušajte skupa,
Što se po našemu gradu lupa:"
pa protiv čistih, neokaljanih hrvata:
„Oue, što smo sa mukom branili
Oni su nam bunu učioiii.
Bistar razum oni su nam smeli
I za sobom braću su na-o sveli."
jer su protiv mlohavosti i samovo-
lji viteza — mlinara:
„Na sve strane viču prut Šupuka,
Kol' dn im je sice stiskla muka,
Ter ga ljuto i psuju i grde
1 prot Djemu svaku zloću prde.u
(parlamentaran!)
Po nazovi-pučkom pjesniku čisti
hrvati:
„U slieposti za neslogom ginu";
te sa t. zv. „Srbimau
„Svojom braćom ne će da se slažu,
Već prot' brat'e mnoge rieči lažu"!!
Nu pošto se „Srbe" ne smjelo iz-
ričito napomenuti za lahkše prostotu
na liepak uhvatiti, pjesnik stišao na
vjersko mezevo; pa hrvate kori:
„Jesul' mogli gore izmisliti,
Da će nas Supuk poriŠćaniti".
ko da njima nije poznat vjerski
indiferentizam viteza Šupuka: ovaj
je sve i sva, a katolik nije, k6 ste
ni hrvat nije.
Laž najnovijeg kova je:
„Mrzu oni na braću rišdune,
Kao da su iz paklene jame,
K6 da nisu božija stvorenja
I braća našeg porod jenja.
Zar ri&ćani nisu naša braća,
Bog nek prosti, kad pamet ne svaća",
Hrvati ne mrze hrišćane; oni ih
smatraju i drže za braću hrvate gr-
čko-iztočne vjeroizpoviedi, ko što u
istinu takvi jesu. Drugi je posao sa
nazovi Srbima, Nazovi Srbi, lo su:
ciganski nakot bez kuće i kućišta
kukavice iziežene u judjem g«ie*iu,
koga boće :da prisvoje.
Pjesnik uzdiše i pita :
„Kauj je, braćo, mir ljubav i sloga,
Od starine kod našeg naroda?" 1
; On nastoji da se sa „Srbima",
izmiri, pa savjetuje:
„Ne vodimo, br^ćp, mržnju slipo.
Razumno se sada osvistimo
I lipo se s bra&om sjedinimo" !!
A to „sjedinjenje* sastojalo bi u,
priznavanju Srba sve i svuda!
Da to Baj»dinjenje" post gnemo, treba
„.;. od Boga svi milost prosimo,
Da se Supuk opet primi vlustiu\\
Nu pošto proglasi na narod ne
vriede ni luie duhana; tako narodnjaci
izvaraše svoj hrvatski narod, — pje-
snik traži pomoćnu suknje, da Šu-
puk upliva;
„Ustanite divojke i žene,
Pa silujte braću i muževe".
Neka idju na izbore nove,
Da ponov no izpadne Šupuk, to je
„Želja pi:kat želja Šibenčana
Da osoba častna, ne prodana.
Načelnikom našeg grada bude" H!
Prvo pienje, ko i dva ostala za-
vršuje sa dvokratnim „Živio vitez
Ante Šupuk
t U drugom pienju Šupuk izpore-
djuje se sa blaženim Tavelid Niko-
lom i Tomaseom Nikom \ 1 Vitez Ante
njih je nadkrilio!
„Sićajmo se braćo Šibančan1,
Sto je Šupuk učinio nami."
Znajte on:
„Mnogo puta išo je u Beču
Zada nama steče korist veću.
Sad nabraja u čem sastoji ta
„korist".
„Šupuk nam je trudom vodu steka",
pri kojoj se ojasprio; a da ne bi
zelježnice, Šibenik i danas žedjao bi
za pitkom vodom,
čnipuk:
n.„ mudro razmišljao, braćo,
Da se bedem obćini daruje,
I tim nam se misto razširuje"
Aha/ to svjedoče kule Meizneru
mjerniku darovane . . . /
$upuk:
„Pobrini se, da se gradi riva
Nek se prostor sve više odkriva".
a nesmeta, da pri toj gradnji oh-
ćina dobila na lakat do sad preko
4000 forinta, hvala zakupniku —
&upuku\ pače Meizneru.
Šupuk:
„Neprestade u Kralja prositi
Tribunal u Šibenik dobili".
Bit će gaće, ali kad će \ Na po-
vratku sa zadnjeg zasjedanja cesa-,
r^vinskog vieća proturio . T Šupuk u
Šibeniku amerikansku novotariju:
„htjedo u cara na saslušaj zbog
„tribunala" ; na vralih susretne me
visoki dostojanstvenik i reče mi —
„tribunal" vam je u ruci". —Težko
meni čekajuć iz sela Večeru!
Šupuk :
Sada se misli još za svjetlost mista.
Munjevna rasvjeta! Nu da se to
posiigne; Šupuka treba na jasle po-
staviti.
Ehe!
„Pa j<'š što bi mogo (pjesnik) izmisliti
Kad bi htili njemu (Supuku) vjrni biti".
Ovu dva redka i ako šepava, vrie-
de suha zlata: — sve izmišljotina!
Šupuk kapitulirao, jer mu hrvati
„.... čine djelo nevaljano, "
I zato se odrekao vlasti" 1! "
Hrvati su opasni, pogibeljni po
narodnjačku kamarillo i pjesnik
svjetuje: )
„Ne slušajmo ljute Branko vide
1 pogrdne lude nkkovite.
Čuvajmo se otrovnih zmajeva.
I prokletih izdajnik qujevaul\
A kad Šupuk bude ponovno na-
čelnikom :
„l ptičice pivati u bašće:
Pivat h-jće ptičice i vile
^upuk Ante, ponosu i diko,
Ti si naše materino mliko "!!
U trećem pienju pjesnik opjevao
vitežtvo unuka, djeda, pradjeda vi-
teza ^Ante sukundjeda; pa za vezuje:
„Pojavi se junak na megdanu,
Po imenu Šupuće Antune
Koji slidi didovE junaćtvo,
Al ne sabljom nego bislrom glavom.
Pa kd da će viteza u porugu u-
zeti kako:
„&lavni Papa, iz vičitog Rima,
Sa Gregorskim odlikova redom,
Diku našn, Šupuka Antuna
Jer on štuje našu viru svetu ;
Jer on ljubi viru i kršćanstvo".
Velimo u „porugu", jer zastalno
vitez Aute Šupuk, u sadašnjosti pro-
fanacija je, što nosi red Grgura ve-
likoga.
Prorešetašmo pjesmu o slavi An-
tuna viteza Šupuka.* u njoj ni spo-
mena o hrvatstvu — znak vreme-
na. U puku kolaju glasine, da je
ovom nodonoščetu kumovao učitelj
Pjerotić, a da mu je na babinjam bio
učitelj Šarić: — sudeći po sadržaju
čovjek mogao bi i povjerovati. '
Čitajuć ovu pjesmu, sietismo
se one stare hrvatske pjesme: „Kad
Ciganina dopadne carstvo i ćaću bi
objesio", koja započitnlje:
Ej viteže, krilo od skakavca
Na tebi je glava od mag..ca!
Trn u narodnjačkoj peti.
Crkvene viesti.
Prigodom zadnjih dielomičnih grad-
skih izbora u Rimu, na 11 kan-
didata prodrlo je 10 katolika, a
samo 1 „iiberalac"
*
« •
U Torinu katolička je stranka
sjajno pobiedila u gradskim izbo-
rima velikom većinom glasova.
• •
I persijski Suh spomenuo se Pa-
pinskoga jubileja i odposlao sliedeću
čestitku :
„A Sa Sainteth le Pape Tr>.s Respecte et
Tres Honore. que Dieu Lui accorde
son aidel
En raison des liens d* amitić qui Nous
Unissent & Votre Saintetč et du »incćre
attachement que Nous avons pour Vo*
tre Auguste Personne, attachement que
Nous sommes heureux de manifesteren
toutes circostanceo, Nous profitons de
Tocca^ion du Jubile de Votre Saintetč
pour Lui prčsenter Nos fćlicitations au
moment oit tous les grands dignitaires
spirituels et les grandes Puissances a-
mies Lui offrent leurs bommages.
Cette lettre, gage de Notre amiti6
sincčre, portera k Votre Saintetč les
voeux que Nous formons de tout coeur
pour la longue dureć de .Sa vie et de
Son gouverqement spirituel, qui est une
cause de bonheur por toutes les nations
Le Pontificat de Votre Saintetč est
une bčnćdiction de Dieu pour Votre
Auguste Personne; et Nous espčrons
qu'elle durera longtemps. Que Votre
Saintete soit assurće de Notre siccćre
amitić. -
NOUB demandons ^ Votre S^intetć de
ne pas Nous oublier dans Ses pričres
qui sont. toujou.ri ezaucćes par Dieu et
de lie sappiier en meme temps de res»
»errer les lienr d1 amitič qui Nous u-
n (V sai«8iod,s cette heureuse occa-
sion pour r^nouveler a Votre Saintete
les asaurauces de Notre trčs haut re*
9|ect.
5 fecrit au Pa'ais RoyaI a Tćheran moia
de'Chfiwal 1310.
Quarante-aeptieme annće de Notrđ
Rćgne.
Cei u i qui place sa confiance en Dieu
misericordieu*.*
Podpisani „Nacer ed Dine Chah Kadjar.
(Kraljski pečat).
• *
U Luxemburgu novo zastupstvo
broji 14 katolika. Ukupno je u vie-
ću 20 zast.
Šib jiim uovu po svietu ?
Kod izbora u okružnom zastupstvu
tj, Platpici u češkoj održali su po-
bjedu Mtqdočesi} doćim su prije
Ovaj kotar zastupali sami StaroČesi.
Ovomu kotaru spada i Elisava, go -
spoštija grofa Taaffea. „Narodni
Lisly" primjećuju, da su MladoČeši
pobiedili uza svu agitaciju Taaffeovih
Činovnika. ,
Sjedinjene Amerikanske dtžave
zaposjele su (veli Morning Pos/) na
20 tek. otoke Havaj, jer da nije
bilo moguće su uianje.
U Berni bilo je radničkih izgreda.
Ondeš.iji radnici većinom brnski u-
rodjenici nisu već dulje vremena
trpili talijanskih radnika, zato njih
600 pošlo na gradilište gdje rade
Talijani, na koje su žestoko napali
te mnoge, koji ne mogabu pobjeći,
ljuto izmrcvarili i namlatili. Ranjeno
ih je do stotinu. Red nije mogao
biti odmah uzpostavljen, pošto ne
bijaše u vojarnam vojske:
Pražki „Narodni Listy" osudjuju
držanje predsjednika austrijske de-
legacije prema Mladočesiiu, te odtnah
primjećuju, da je badava sve, jer
sad znade ciela Evropa, daje češko
pitanje najvažnije pitanje u austro-
ugarskoj monarkiji.
- Francezki se ministar osvrće na
resultat izbora u Njemačkoj i vele,
di će tamo sada nastupiti ozbiljni
odnošaji. Ako car popusti narodu,
onda će sliediti više popuštanja ; ne
popusti li, moglo bi doći do prevrata-
Mnogi Srbi nasrievaju u pisanju
„Zastave" proti mladom srbskom
kralju Aleksandru, da Ristić nije tako
slab sa svojom strankom, kako ga
predpostavljaju radikali. Ovi su mo»
gli doći na vladu, jer je uzn njih
kralj. „Zastava" bila je zaplienjenn
što je pisala, da je zlo po zemlju
u kojoj se kralj upliće u stranke,
jer on bi morao stajati nad stran*
kam. Radikali turaju viest, da će
AvakumOvićevo ministarstvo biti
stavljeno pod obtužbu.
Ministar vanjskih posala Kalnoky,
odputovno je za nekoliko dana na
svoj posjed u Moravsku.
Englezka oklopnjača „Victoria",
pripadajuća brodovlju sredozemnog
mora, ptonula je kraj Tripolisa u-
sljed sukoba sa oklopnjačom „Cam-
perdowij". Zapoviedajući moro vod ja
Tryon utopio se je su 400 mornara.
Pišu iz Pariza, 22 tek., da je
za«t. Mjllevoy6 predio Devellu neke
^pise, tobože ukradene engleskom
poslanstvu. Prema izjavi englezkog
poslanstva, da njemu nemanjka nj-
kakvih spisa, pronosi se glas, da
se radi o namirnicama za novce)
Mzplaćene po engleskom poslanstvu
raznim političkim ljudima u Francuz-
ko}, Dotične izprave, da je ukrao
jedan Kaoadinac, koji bijaie u #lu^
digli kaku i motiku proti sebi, na-
zori izraženi preventivno i u jez-
gri kroz one glasovite bečke pun-
ktacije, koje je u svoje vrieme branila
kod nas „otmena ličnost" „Narodnoga
Lista", nu koje je cielo ostalo hr-
vatsko novinstvo kudilo, neizuzam
ni „Hrvatsku", ni „Obzor".
Ali je potreba bilo nać unapried
izpriku radi gornjega poziva za slo-
gu bielih i crnih u Dalmaciji. Ta je
izprika bila, treba priznat, vješto u-
dešena, jer se je nadoda valo:')
Za ovaj momenat nužđno je, da ro-
doljubi u Dalmaciji budu ozbiljno pri-
pravljeni. Već danas je nuždno, da se
osbiljao pazi i radi. Otašbenici Dalma-
cije treba da se sporazume. Sav bo hr-
vatski narod, kako u Dalmaciji tak) i
u Istri; a uza-nj i braća Sldvenc', treba
da sačinjavaju kompaktnu cjelinu
kako bi što prije uzmogli s Mladočesi
skloniti kakav savez, da oživotvoren\e
češkoga državnoga prava ne bi poslie-
dilo posebice, već istodobno s ozivotvo
renjem hrvatskoga državnoga prava te sje-
dinjenja Hrvatske.
Mi smo se smijali ovim riećima,
jer smo znali, da će brže nadoć raz-
očaranje nego ožujak mine. 1 tako
je i bilo. Bio je ballon cT essai.
Nu medjutim, ballon d'essai uspio
je u svojem cilju. Velika kompaktna
stranka, već je tu, da joj se narod
divi, kako je liepa, kako je ... .
šarena!
I u broju od 29 ožujka „Hrvat-
ska" je u ove iste žice gudila, kad
je, hvaleć zast. Bjankinia, „videći
njegovu živu radinost, požrtvovnu
borbu", Zalila, što uz njega ne stoje
(da ga brojem nadvećaju?) ,,složno
i ostali zastupnici Dalmacijeu (na
pr. zast. Šupuk, koji nezna hrvatski
nego slavjanski i voli talijanski!)
Vriedno je zapamtit što je tada „Hr-
vatska" nadodala. Rekla je: <J
„Oni bi (ostali zastupnici Dulmacije)
napokon morali uviditi, da se valja po-
koriti volji naroda, jer bi ih inače bujica
narodnoga gnjeva lahko mogla pot snuti
s javnoga polja u zaborav, izaešavši na
površinu političke borbe svježe ali odlu-
čne sileu.
Dakle hrže bolje k -Šjankiniu, ne iz
osvjedočenja, nego da narodni gnjev
ne odpuhne narodnjake u zaborav i ne
zamiene ih „svježe ali odlučne sile"4
Padaju nam ovdje na pamet one
jspomenite „Obzorove" rieči, kad je
u slavlju u Makarskoj uvidjao triumf
pravaške misli4) i vneki proces ra-
sula" (narodne stranke,?, pa svjeto-
vao svoje (pozor !) :
Tom procesu treba stati na kraj. Za-
datak nove struje nemože i ne^mije
biti taj da u stranku uvede razdor: to
bi bila prava nesreća. Nova struja mo-
ra da u stranci samoj preotme mah, pa
joj dade odlučniju, svježu, aktivniju in-
tonaciju. Prvaci narodne stranke prije
svega su patriotični ljudi, te su sami
za stalno uvidjeli, da narod u svojoj ma-
si, da mladi naraštaj hoće življu, odlu-
čniju akciju. Baz te akcije razdor mo-
že biti gotov; a razdora nesmije da
bude.
S tflga mi ćienimo, da će jedan od
najljepših, od najblagoslovljenijih rezul-
tata slavlja biti taj, što će nova struja
biti uvidila, da joj je raditi ne proti
stranci, već u samoj stranci; a stranka
opet će se ćutiti po nešto elektizovanom
i biti će uvjerena, da na barjaku treba
bez svakoga ok< liganja napisati rieč :
sjedinjenje, i za sjedinjenje raditi u ob-
ćinama, u saboru, u parlament^, u de-
legacijama, po čitaonicama, u sastancima,
u novinama itd.
') „Hrvatska"., 1. c.
») V. i 8 ti broj od 29 ož. t. g. ,
„) I u broju od 5 srpnja ije&tp se hr-
vatska" previjala pred dalmat. nar.
serankom, -osobito pred Drom. Bula-
toui koji je B»a ci«-lo uvažena ličnost
U Dalmaciji". . s
A) „Sasvim da velika većina izletnika
pripada pravaSkdj stranci, hkrem pri-
znajemo, je njihovo putovanje po
Dalmaciji bilo pravi triumf" f^Obzor"
od 10 rujna, g. 1890. V. „Katoličku
Palm.* od 26 rujna 1890).
Sličnih veoma karakterističnih rie
či mi bismo mogli navesti iz više
brojeva „Obzora", ali ne treba, jer
c\n\ dokazuju, da se je ovaj Obzor
rov svjet od davna poprimio i da
ga se pomno i revno izvadja.
Najprva koja se „velikoj kompa-
ktnoj stranci" odazvala bila je „Crvena
Hrvatska". Ona je poznavala svoje
ljude, pa ja već od lani zemljište
pripravljala. Imola pravo, jer u „ve-
likoj kompaktnoj stranci" na neiz-
vjestnoj osnovi „hrvatstva" i „hr-
vatskoga državnoga prava" ima mje-
sta za sce političke nuance, ima mje-
sta i za narodnjake.
Za „Crvenom Hrvatskom" pomalo
se sad šulja iza plota i „Narodni
List", a sve kao da neće ; pa eto
i nNarodu za njim, terzo fra co-
tanto senno.
1 tako se želja „Hrvatske^ i „Obzo-
ra" dovoljno izpumla, nema nego nešto
malo Cassaanaca'), koji se nedadu
nasamarit. Žestoka je ova izreka; aP,
molim, gospodo, čujte malo, nije li
ona opravdana.
Vi govorite, da je „hrvatsko dr-
žavno pravo" naš temelj. A zar se
ne siećate tko jeo tom temelju naj-
ljepšu knjigu napisao?2) Ne siećate
li se, da je to bio onaj Dr. Plive-
rić, proti kojemu ste ipak (kao mi
sada proti vama) podpuniin pravom
ustali? Uzalud je Pliverićcva knji-
ga lako važi.a i liepa, da je i pa-
žnju vanjskoga svieta na se privu-
kla 3), Uzalud je za Hrvate lako
povoljna, da se je na nju, kao na
neki zadnji pravoriek, pozvao zast.
Bjarikini pred cieliin cesar. viećem
u Beču; uzalud! Pliverić, za sve da
se nije izriečno odreko svojeg o
svjedočenja, grakli smo svi na nj
kao na izdajicu i magjarona jer je
djelom osvjedočenje pogazio, kad no
je k onoj stranci pristupio koja mu
djelo djelima poriče.
Nu sad; gdje nam je dosljednost, kad
se amo hoćemo da rukujemo s oni-
ma koji su stopiti gori od Pliveriea ?
Pliverić, lio i Crnković svedj su,
pa i danas Hrvali, i oni se ne stide
pred cieiim svietom kazat, da su
Hrvali.
A koliko takvih Hrvala nabodite u
onoj stranci s kojom nas mirite?
Nepoznate, braćo, ljude i okolnosti.
Lako je ižlanut rieč slogu, ali pro-
mišlja li se, što znači i na što dovodi
sloga sa dalmatinskim narodnjacima?
Sto biste vi rekli, kad bismo mi
dalmatinski pravaši predložili i zago-
varali slogu vas prekovelebitskih
pravaša sa Crnkovičimaf
Mi nije da u vjetar tvrdimo, mi smo
\ dokazali, da su dalmatinski narod-
njaci, uz pohvalne iznimke, samo
pod silu, da im se jasle ne izma-
knu, Hrvatima, i da su magjaroni,
jednaki, a često i gori, nego preko-
velebitski.
Sloga sa narodnjacima? Ma tb su
oni isti ljudi proti kojim jeDr. Trutn-
bić u „Hrvatskoj", a „Katolička Dal-
macija" u svojim stupcima po istim
toliko pisala, i proti kojim je narod
ustajao kad god. je prigode imao?
Sloga sa narodnjacima? A zar
to nijesu oni isti ljudi, koje i nji-
hov „Obzor" toliko krat pokudio i
0 kojim je „Hrvatska" na pr. ovako
pisala:
nTa je shanka po svom programu
najbliža našim umjerenjakom, dakle
skroz i skroz oportunistička, te
se i previše klanja b eckoj vi adiu
1 t. d. (v. Hrp.« apud WK. D.». od 18
rujna 1890).
Sloga sa narodnjacima! A zđbo-
ravisle li gospodo, da smo mi znali
nabrojit četrdeset velikih polit, grje-
Šelina toj gospodi, a da se ni glede
jednoga nijesu Ofjsrali. A.sve je to još
u njima. Pa ako četrdeset gr te ha
ne prieči, da & njima složno radimo,
•) iiieč BCrv,.Hrvli.u br od29 Jula t. g.
„Der kroatisćhe Staat^.
Kao dra. K&sporeka u Rrakovu, prof.
Palme o Italiji, pok. prof. Biderqj«n-
na u GfiHCu, prof. Haoela u Kievu,
i t. d.
kako jedan Pliverićev grieh može
Vas od njega otudjit?
Pomirit se sa narodnjacima, zna-
či podupirat ljude koji dvore vladu;
znači podupirat !jude koji goje srb-
stvo i vole i razdor u stranci, nego
kanit ga se; znači podupirat Ijudo
koji lalijančare i na putu i u kući,
bez potrebe; koji su nam niem^linu
darovali i volju narodu omlitavili. Ta
to su oni isti ljudi koji su dopu-
štali, da se u odlučnu Času, kad o
o dlaci da nije bio u Beču zakonom
prihvaćen njemački jezik kao drža-
vni, pristajali na tu misao, ljudi
koji su krvavo stečenim narodnim
novcem njemačke učionico iz pokra-
jinske zaklade podupirali, sve dok
nije više toga trebalo. A šta nijesu
činili proti svomu narodu? Nijesu li
unatoč zlatnu programu (I. točka)
oni s prezirom, do nazad malo,
o Hrvatim govorili i radi sjedinje-
nja proklesivo na djecu bacali?
Na dugo bi išlo kad bismo sve
htjeli napomenut; jpa i suvišno je,
jer je sve i tako svakomu dobro
poznato.
Nego reći ćete, ali dušmanin je
jedan, budimo i mi jedni i složni,
da mu se laglje opremo.
Nebojte se! dalmatinskim prava-
šim, kad bude o vanjskoj sili govora,
neće trebat preporuke, da se u pri-
godi slože. Oni će, ko i došle, svoje-
voljno i rado vrstat se u prve bojne
redove proli neprijatelju. Tko će o
neslozi radit i tada bit će, kd svedj,
narodnjaci. Experientia docet. Oni,
kad god je imalo da bude zajedni-
čkog juriša, prva im je briga bila:
goniti u kut pravaše, hoćeš u ob-
ćinskim, hoćeš u pokrajinskim, hoćeš
u bečkim izborima. To će oni i una-
pried radit, jer vuk mienja dlaku,
ali ćudi nikada, a nastavljat će svoj
poso u ime one „sloge", koju vi u
pomoć zazivljele, a kojoj se oni —
kadgod im prud/i — odaziv Iju. I ciela
ova sadašnja operacija nije
drugo do pop ara pravašima.
Svaki put u oči izbora u slogarsku
se trublju puhalo, baš ovako kao sa-
da, Znamo mi naše ljude!
Pa stavimo, da smo pristali na
savjet i složili se. Pitamo: je li
sjedinjena opozic'ja pomislila na po-
što bi i odatle izvirale po
narod f Prva posljedica bila bi, da
bi narodnjaci postali još gori nego
su. Bez nadzora i prigovora omlia-
tavili bi i lutali bi i više no prije.
A prvi i naravni zaključak, koji bi
izveo narod svojom bistrom glavom
i neodoljivom logikom bio bi u di-
lemmi i upitu-.
Ako je ova sloga, koja vodi na
program od trideset godina natrag,
dobra i spasonosna, raztumačite m;,
kako je toliko tisuća olačbenika, sa
Drom. A. Starćevićem na celu, pi-
salo, govorilo i radilo proti tomu i
nehtjelo onaj pravac, koji se sada
uzposlavl|R, jer da je sramotan i
po nnrod poguban? Ili je to bilo
istina, ili nije. Ako nije, što da
drži narod, do naše pameti, i otačbe-
ništva; ako li jest, a da jest, i babe
u zapećku znedu, zašto se sada
nakon toliko godina truda i muke,
nakon toliko uvrjeda i omraza, na-
kon toliko napadaja i osveta vra-
ćamo na prvašnje stanje?
Drugo: a da novi pokušaj no
uspije; to jest sve da se pjerke i
kanjci slože, i slože se baš u dobru (po-
kle su se složili otačbenici i gre-
šnici), da ovi zadnji dobiju u skupu
prevagu; čim biste sebe opravdali,
kojim biste obrazom pred narod i-
zišli, kad biste morati predlagat da
vas narod za dmgih kakvih tride-
set godma sliedi na stazi ponovne
oporbe ?
A što bi ipak bilo od naroda,
kad bi ponovna oporba bila zazbilj
sveta, nušdna, kd i prvašnja, a
kad si, nje izmoren, razočaran, raz
kvaren narod ne bi htio, ili već nie
bi mogo, da prihvati?
Prvi put bio je dostatan jedan je-
dini StarČević, da vas . narod raz-
budi! oduševi, u misli i težpji složi,
al drugi put, da bi ih u svakom
selu po deset niklo, bojim se, bi li
im se itko odazvao, jer bi svak,
punim pravom, govorio: sad me hu-
škate na oporbu, pričale, da je i-
slina i pravica s vama, a ako vas
i uzsliedim, tko mi jamči, da mi
nećete nakon trideset godina doć
kazival liOVU stazu, a kojom ne bih
učinio drugo do vratit se taman
onamo odkle sam počeo ?
Jest, gospodo, najnoviji preokret
zadnja je kocka bačena u budućnost.
A tko može reć: bit će ta kocka na
spas f
Kud dakle naravnije, nego ,ostat
na poznatoj, od cieloga naroda o-
dobrenoj stazi ? Kud naravnije nego
gojit slogu sa strankom prava na
čelu? Tko je otačbenik, valja, da
na nju pristane, jer je toliko naro-
dnih plebiscita podiglo tu stranku
na prvo mjesto. Tri točke: Makar-
skaZagreb, Dubrovnik govore ja-
j»no. 1 protivnici priznaju,
Da nije bilo stranke prava, zar
bi se bila hrvatska sviest tako raz-
mahala u Dalmaciji, da je eto i u
tudjoj stranci (medju narodnjacim)
činila niknut i bujat ćisli hrvat-ki
pravac?
Da nije bilo stranke prava, s kim
bi se obzoraši bili mogli družit
proli sustavu?
Da nije bilo stranke pravo, koja
i Istru i Bo^nu s Hercegovinom u
svom programu vidi, bismo li uži-
vali krasne primjere onamošnje o-
tačbeničke radinosti?
Da nije bilo stranke prava u
Dalmaciji, Bog sam zn.i, kamo bi
na« izdajstvo i mlitavosl narodnjaka
bilo došle dovelo /
Pa i samo ime stranke prava o-
mne tulitpunetum. To je ime jedno-
stavno, jasno, uspiešno, odgojno,
moralno. To j'* samo ime ciela pro-
po^ied, cieli olačbenički govor. Ja-
mni pred njim abstraktna riec pBje-
dinjenje" i talijanska „opozicija".
Oporba nije onako svietla lica u
očima naroda, kao stranka prava,
koju on pravom u pravu stranku
mienja. Oporba, na žalost, nuždna
je, da, ali izgleda po imenu k6 i-
nad, osveta i buna. Nije, ali se
pričinja. A i pričinjanje štetuje.
Cemu dakle tražit selu novoga
kneza dok stari živi?
čemu? Možda, da nas burfe više?
To je Ona fata morgana, koja
čini i narodnoj stranci, da vrat lomi
Tko se ne sieća ili tko nije čuo
pripoviedal divne, junačke početke
ove stranke? Onakovih junaštva je-
dva, da je i slranka prava počinja-
la. Nož pod grlom vazda. Pa kad im
se prohtjelo broja, dogodilo im se po
onoj: mdliplicasii gentem, sed non
magnijUcasti laehtiam. U prvine golo-
ruki i malobrojni prkosili silno u-
vrieženoj talijanšt'ni i svemogućoj
birokraciji. Gonili se sa Zadrom i
sa Bečom skupa, pa ipak, daj danas,
daj su!ra, uza sve svoje siromaštvo,
doso čas, da nadjačali: narod oleo
obćine, obćine dale sabor, Sabor
stvorio Zem. Odbor: na pola neod-
visni.
Nu medjutim ulazilo ih, ne samo
Kroz vrata, nego i kroz prozor. Samo
neka nas je više, a kakvi bili da
bili. Znamo u glavu mnoge, koji
puzajuć pred Klaićem peli se visoko
- - a ne bili Hrvati, a (ako i onih,
koji, možda uz lakomost Uredništva,
predbrojbom na List obliepili bi ure-
dnika, kao da su mu najbolji privr-
ženici, a bili odmetnici. Pa što se
dogodilo? kad sve prividno narodna
slranka poda še smotala, sve popla-
vila, našla se u manjini i trebalo
joj, da ju vlada podupire i brani!
Eto što je multiplicasti gentem
donielo!
Dobro je o broju primietio neda-
vno badeuski veliki Duka'), kad se
') Po „L'Osa. Rom." od 21 svib. Vriedi
zapamtit rieči:
„Non inolti (solda'i) ma buoni. Colla
bontk si raggiunge assai di piu, siva
molto piu in che col numero."
izticaio novi vojnički predlog za u-
množenje njem. vojske:
„Ne marim ja, reče, da mi dadete
mnogo, nego dobrih vojnika Valjanosću
pa o se više uradi, i mnogo se dalje
dopro nego brojem.
Istina živa, jer valjanost i dobrotu
i Bog blagosivlje. Pogledajte stoje
učinio jedan sam Kvaternik i jedan
Starćević!
Nu možda će nam tko predbaciti
aIi,N zar možemo odbijat onoga tko
hoće k nama?
Odbijat ne. Ali i nedopuštat, da
se na pravaškim ledjima proti na-
rodu koče. Odbijat ne, ali i tko slugu
uzimlje, obaviesti se kakav je, da se
uzmogne bolje s nj'm vladat. Vojuici
imaju novaštvo, ko i redovnici ; a
što oni čine, tu je plod izkustva kroz
duge vjekove stečeoa. Zašto ne bi
ta opreznost dobro došla i strankama?
Mi cienimo, da bi dakle trebalo
malo bolje otvarat oči pri biranju, a
ne vjerovat riečima bez djela.
Komu se može vjerovat i bez ku-
šnje, to je mladež. Jer ona je bez ukora,
nevina, iskrena, ćustvena; ne sluša
posljedak kojekakvih računa, nego
kucaje svoga vatrenoga plemenitog
srca.
I starcu vjeruj, ako se nije nikad
okaljao.
Ali, vjerovat StarČeviću, koji je
cieh svoj život narodu posvetio, tako
da u njegovu životu dojučerašnji
protivnici mu Amruš i Politeo ') na«
hode najviše motiva da ga kao uzor
Šuiju : jednako, velju, vjerovat StarČe-
viću, kao ovomu ili onomu preprede-
nomu obzorašu, li dalmatinskomu
narodnjaku, koji je cieli svoj politički
život sebi posvetio ; koji je bio upozo-
rivan neprestano na pogreške, a ipak
ih je činio i s njima se bezočno i
bezdušno banio i ponosio, koji je
dakle hotimice narodnu čast i prava
prodavao ; to mi se čini takav až>-
surd u ljudskom životu, da ga van
Hrvatske ne bi našo nego u Srbiji!
Bado se povadjamo danas za pri-
mjerom drugih naroda. Čemu da ih
i u tom ne sliedimo? Ta, Bogu
hvala, nije ono bilo prošloga vieka,
kad je slavljeni vodja junačkoga
irskoga naroda počinio ne političku
pogrešku, a buduć na onako odličnu
mjestu, narod nije mario za sve
njegove prošle velike zasluge, nego
mu je odmah doviknuo: doli nedo-
stojni. I jedna glavnija pogreška
pokojnoga LjubiŠe dovela je do sli-
čna prizora u dalmat. saboru.
Po eno vam, braćo, Češke. Ta
oni su naobražeu narod. Kod njih
ima pameti i za darovat.
Siedi vodja stranke Dr. Rieger
koji je uzkrisio Češki narod, te u
kojega se gledalo ko u zvieždu sje-
vernicu, koji je i mladočesima pr-
vakovao, koji nije se nikad u idem
omrčio; samo zato što je pristao, nago-
vore n, da se iznese na pretres (da-
kle ostajalo je vremena i prigode,
da se prihvati ili odbaci) nesretne
bečke punktacije; eno ti ga odje-
dnom, njega i njegove za tiviek sa
stolca oborena.
•Ja neću reći, da mi budemo tako »
strogi: blagoćudrii smo u svemu, bu-
dimo i u tomu, ali do neke mjere.
Inače i najgori uarodni zlotvori,
koji su narod sisali, gulili, sramotili^
Šio su ikad više mogli, su malo
deklamacija i malo klanjanja prva-
cima postaju čisti kd zlato!
Ne, gos( odo, nego na oprez! Jer
ako na pr. Crr ković može su dva
tri radikalna govora proti Ma^ja-
rima bit dostojan, nakon toliko go-
dina zabluda, da postane priesnl
prijatelj prrtvašima, onda Je odzvo-
nilo narodu i karakterima. Onda smo
mi u očima naroda i sviela dostojni,
ko prava pol.tička djeca, svakoga
prezira, a ne pouzdanje, batini, a
ne poklisarstva.
Ako su doslfe toliki otvarali jeđržK
svakomu vjetru, volili udobno nit
vodu, nego uz vodu i prodavali sć
') Vidi govore na komerslma, osobita
one na Starč. imendan, ,