DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

Br. 48 V'eritatem facientes in charit&te, crescamus in illo per omnia, qui est caput Christus. (S. Paul. Eph. IV. 15.) Izhodi u Utorak i u Petak — Ego interim olamito: Si quia Cathedrae Petri jnngiter, meus est. (S. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam.J ipsos. auviliante Deo, in dies alaoriter operaiu Vestram impenšuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina, aniinisque in Religionis amore ct in veraj fidei professione roboi andis,... . (Vio IX u papinsk. listu, 21 iieljace IS72 pisaocim Katoličke Dalmacije.) Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. Katolici Francuzi i Dekreti od 29 ožujka. i. Na 30 prošloga mjeseca navršilo se je tri mjeseca, rok ustanovljen dok se poemu u Francuskoj izvađjat u djelo zlokobni dekreti zimus skovani proti crkvenim redovima. S toga je sada katoličanstvo obratilo po- glavitu svoju pažnju na ovu znamenitu mien u progonstva, kojemu je fraucuski narod od svoje nesretne Vlade podvrgnut. Pažnja je tim naravnija čim i dan danas po zvanju, ako i ne po djelovanju, pa i po samom broju, Fran- cuska biva najodličnija katolička država; a kako ne kad trideset je i osam milijuna katolika u Francnzkoj: peti dio ciele katoličke crkve. Da u Francuskoj ima mnogo zla, da je u onoj darovitoj zemlji, gdje prebujno kato- lička vjera cvieta, sila gnjileži, dokaz su i ovi dekreti, koje samo paklena mržnja proti katoličkoj crkvi i nje redovitu izmislit i složit mogla. Podla, sliepa mržnja, koju ne peru sa vladinog lica ni oni uzroci, bez kojih ni ljudi Bismarkove ruke ne bi katoličke redove pro- ganjali : nema francuskoj Vladi ni zlomišlje- nih kukavnih političnih interesa, da anti- liberalno, divlje postupanje izpriča. Jer tko nezna da u Francuskoj sve jedan narod, sve jedna vjera; sve katolici i Francuzi? Nema tu ni anglikanske, ni protestanske ni raz- kolničke većine. Ali, ako u Francuskoj poplavila zloća, ima u onom narodu još vjere i dobrih diela. Pariz sam dao je ovom prigodom sjajnih do- kaza, da i u njem uza svu huku i buku lo- povštine ima Čistih duša, vedrih, čela, poštenih lica. Mi ćemo se osvrćat i na zlo i na dobro, jer ne bismo bolje osude progonstvu francu- ske vlade našli do u mirnom, dostojanstvenom i veličanstvenom odporu ogromne većine fran- cuskoga naroda. Evo nas dakle na 29 mjeseca lipnja, u oči velike vjerske borbe u Francuskoj. Došle sve su bile male bitke; sada je bitka obća, i formalna. Vladini skutonoše pod frakom i sbodežem imali su zapovjed da najprije nategnu svoje striele proti Isusovcim. Kakvi su, oni bi bili još nazad mjeseca ne samo Isasovce protje- rali, nego sve ujedno crkvene redove. Mišljahu da je sva francuska kakvi su oni. Al su se ljuto prevarili. Zloglasni § 7 i dekreti od '29 ožujka to su najbrže postigli, da su katolici listom ko jedan čovjek na odpor skočili. Dva milijuna podpisa predato je u raznim prosvjedim Senatu. Uz ovaj narodni ogromni „plebiscit" stoji jednoglasni glas francuskih bi- skupa, koji su baš po francusku i ponavlja - juć primjere prvih vjekova kršćanstva stali na obranu vjere, slobode i duševnosti. Po svoj Francuskoj ljudi odlični sa svoje učenosti i drugih vrlina metli Se da narod predvode: knez Falloux, de Chesnelong, Lucijan Brun, Baragnon, Jacquier, Boyer de Bouilanne, Albert de Mun i t. d. i td. nose zublje pred sugradjanim, kupeć ih na mnogobrojne sa- stanke i kazujuć im kojim će putem udarit i kojih se sredstva prihvatit. Pa svi u obće pošteni ljudi i dobar dio vladinih pristaša, srameć se ić za vladom u podlom podhvatu proti mirnim a prezaslužnim sudržavljanim, metli se u odpornike, te se mnogi i svoje službe odrekli. Većina skoro svih francuskih sudišta izjavili su da nemogu odobrit vladine dekrete. U samom Parizu, jedan od najglasovitijih odvjetnika, gosp. Roussk, od ne vele vremena Član Akademije, sastavio je jednu knjigu o stvari, al takovu da je izišo na preveliki glas, s nje sadržaja. Al ministri hoće silom, da uduše sviest potlačene pravde. Oni, znajuć da tek dojedan sud proti njihovom postupanju, proglasiše da je dojedan sud nekompetentan sudit parnice, koje će Isusovci otvorit proti administrativnim vlastima, i boj se da će ustrojit posebno sudište, a tu će namjestit dakako ljude svoje misli! Dokle dopire i čega.Je kader današnji izopačeni sviet! Ni svoga ne poštuje, i u privatna dobra dira, samo nek je na njegovu! Sabor dalmatinski. Peta je sjednica bila na 2 tekućega. Prisutni: predsjednik, vladin povjer., zastup- nika 29. Iza pročitana zapisnika. Trigari se tuži da je nešto jučer pričuo da je lovcim zabranjeno prolaziti preko zemalja zatvore- nih ogradom. Monti opaža da u zapisniku talijanskom nisu točno navedeni njegovi predloži. Botteri kaže da je u zapisniku rečeno, da mu je predsjednik digo riee. Nije mu je digo, već mu je nije dozfolio ; a tu ima razlike. — Osim toga o- paža da je u zapisniku rečeno da je bio pozvan na red. Po propisim pravilnika da se to nemože uvr- stiti bez dozvole sabora Predsjednik čita mu brzopisno izvješće. Botteri govori da on nije čuo rieči Bačića: nek ga se iztjera iz sabor.rice, jer da bi se bio inače vladao. Pita da budu izbrisane iz zapisnika i pozi- va se na sabor. Đačić izjavljuje da ih je izustio razjaren, što zastupnik Botteri svojim sramotnimjponašanjem vriedja dostojanstvo sabora. — Zapisnik ovjerovljen uz pri- mjetbe Monti-a. Kulišić pita vladu o sredstvim poduzetim proti škrljevu. Messa predlaže da zemaljski odbor zaprosi od ministarstva zakon proti patvaranju ulja. Botteri se tuži što mu jučer predsjednik nije dao naustice obrazložiti upit. Poziva se na sabor. Predsjednik odvraća da mu to pravilnik za- branjuje, pošto izrično kaže da se upiti imaju čitati. Botteri. čitajuć svoj upitić\ pita vladu znade li za prošnju starogradske obćine da se ustroji ondje gradjanska učiona i što kani učiniti. — Za tim pita predsjednika što je htio jučer reći kad je žalio da Dema proti njemu zakona kao u Englezkoj, i jeli imao na pameti slučaj koji se je tamo zadnjih dana sgodio, jer nemože dopustiti da predsjednik vriedja neodvisnost zastupnika. Predsjednik izjavljuje da mu je uprav žao što naš zakon nema naznačene one mjere poduzete zad- njih dana proti nekom zastupniku u Engležkoj, jer bi je jučer bio uporabio proti Botteri u, da občuva dostojanstvo sabora. Botteri: I taki predsjednik Predsjednik : Zovem Vas na red. Botteri se poziva na sabor. Predsjednik pita sabor dali se ima zastupnika Botteri-a pozvati na red. (Primljeno jednoglasno). Sliedi dnevni red, te se razpravlja o kaznenim odredbam proti poljskim prestupeim. Monti pri § 14 htio bi da se globe obale. (Za- bačeno). Pri § 15 predlaže izpravak kojim izmedju ostalog zove odgovorne roditelje radi prestupaka što svojevoljno Čine djeca, koja nisu dovršila četrnaestu godinu. Klaić se protivi, jer je tim kaznena odgovor nost raširena mjesto stegnuta. Nakon kratke razprave, kojoj učestvuju Ljubić, Botteri, Monti, Makiedo, § 15 kako ga je Monti pre- dložio povraćen je odboru da ga prouči. Pri svršetku drugog poglavja, gospodarski od- bor predložio je dva nova §§ — 17.ti i 18.ti — po kojim selo ima nadoknaditi štete počinjene od ži- vina, kad njim je gospodar nepoznat ili od ljudi kad su nepoznati. Za ta dva §§ izviestiteljem je Borelli, pošto se s njima Ljubić neslaže. Masovčić zove varvarski taj zakon, koji se pro- tivi duhu vremena. Ljubić kaže da je još god. 1875, na sastaneim kod namjestništva, preporučivao da se ukine odred- ba, po kojoj je selo dužno platiti, kad se poštetnik nezna; pa je ovo načelo branio i kod gospodarskog odbora. Makiedo preko srdea brani ove §§. U ovom smislu obstoje odredbe koje još u gornjoj Dalmaciji nije došlo vrieme da ih se ukine. Ti §§ propisuju neku vrst medjusobnog prisiguranja. Messa odgovara Masovčiću da ako je zakon varvarski, on je i izazvan od varvaržl. Monti čini razliku medju 17 i 18. Glasovati će proti prvomu; a glede drugoga htjeo bi znat ra- zumiju li se tu i zlobne štete, jer samo za te on bi želio da selo nadoknadjtije ili barem kada su štete znatne. Ljubić eieni da se tu neradi o zlobnim štetam. — On čuje da su neki predgovornici baš utuvili u glavu, da će § 17 baš uloviti do ciglog poštetnika; s toga će još koju dodati da dokaže kako je to vi- šekrat bar nemoguće. Iskrenije bi bilo očitovati, kako n. p. gosp. Ma- kiedo i očituje, da bi ovaj §. 17 bio kao neki pra- vilnik „družtva posiguranja od poljskih šteta". Samo što se govorniku čini čudnovato ovo novo družtvo. U druga družtva da udješ, treba da moliš, treba da plaćaš; a u ovo bi primali bezplatno, bez molbe, pače bi silovali ulaziti, i proti volji. Borelli najprije izjavlja da su svi osvjedočeni kako se ovaj zakon neće izvršivat, niti donieti prak- tične koristi. Brani gospodare proti Ljubiću. Pavlinović pita dolikuje li razumnu zakonu, dolikujeli pojmu prave države i redovitih odnošaja zadružnih, da se u zakonske ustanove za obranu polj- skoga imanja, opet uvlače iznimne naredbe, koje su samo mogle biti opravdane, kad u iznimnih ob- stojnostih, bez redovite zaštite, bez cjelovita zakona? „Oastni zastupnik Makiedo žali da jeprinudjen za ova dva paragrafa glasovati, jer da to iziskuje naše stanje. Ja to odlučno niečem. Iznimnih zakona stanje naše poljske sigurnosti danas ne iziskuje. Što je god o tom častni knez B(?relli ovde spomenuo, spomenuo je o jednom kotaru, imenito ob obćini Biogradskoj. Ali mi ne krojimo zakone za pojedine kotare, nego za cielu Dalmaciju; pa za ovu ja mi- slim da nam iznimnih zakona ne trieba. Oastni zastup. Messa spomenuo je da je ovi zakon izazvan od varvara. Ja ću mu možda to priz- nati ako mi prije iztumači koje on misli da su var- vari: ili oni što bez kore hljeba, i lišeni otčevine nastupaju od nevolje, pa možda i od zle volje na tudje imanje ; ili oni koji ono isto imanje posvojiše derući i kamateći pri oskudici, i gladnoj godini si- romašna težaka. Tko je veći varvar ! poštetni potreb- njak, ili bezdušni kamatar koji ga je svalio u po- trebu, prisvajajuć na p. dan oranja za desetak liorinti; uzimajuć dvadesetak fiorinti za vreću hrane? Gdje ima takih varvara, gospodo, za te i tražite iznimnih zakona; ali nemojte cieloj zemlji namećati iznimne terete i drakoničke kazni. Nije kud: ili dajte nam zakon da vlada našim poljskim redovitim odnošajim; ili odstranite svaki zakon na proglasite iznimne na-

V. Obàine u kojiek su grčko -nesjedtnjent u ogromnoj većini, a katolika je manje od 10°/0. 1. Hrcegnovi, grčko-nesj. 2. Krtole, „ 3. Pastrovići, „ 4. Risan 5.575 kat. 525 uk. 1.183 „ 94 „ 2.427 3.819 15 90 6.100 1.277 2.442 3.909 Grčko-nesj. 13.004 kat. 724 13.728 VI. Obćine, u kojieh su sami grčko-nesjedinjeni. Župa sa stanovnika 3.515. Ovdje neće zlo biti, ako se pridoda neko- liko opazaka. Godine 1869 bijaše u Dalmaciji 442.797 sta- novnik^; od kojieh 363.809 katolika (ubrojivši i ono malo grčko-sjedinjenieh), 78.707 grčko nesjedinjenieh, i 280 drugieh inovjeraca, koje u pojedinieh Obćinah niesu osobitiem načinom iztaknuti. U postotcih bijaše katolika 82.2 post., a grčko-nesj. 17.8 post. Polag popisa god. 1857 bijaše u Dalmaciji 414.628 stanovnika; od kojieh 338.141 katolika, 77.144 grčko nesjedinjenieh, i 343 drugieh vjeroiz- poviedanja; u postotcih bijaše kat. 81.5 post., a grčko-nesj. 18.5 post. Kroz 13 godina dakle poraslo je pučanstvo za 27.169 stan., to jest odsjekom svake godine 50 na 10.000 stan. Poraslo je pak napose 25.668 katolikd, a 1.563 grčko-nesj.; to jest katolici su rasli svake godine po 58 na 10.000 stanovnika, a grčko-nesjedinjeni samo po 16 na 10.000 stan.; dakle katolici razmjerno u Dalmaciji mnogo vise rastu. Nego taj prirast nije bio jedan po svoj po- krajini; pače u Kotorskom kotaru pučanstvo je otišlo na manje; jer dočim je god. 1857 bilo 33.700 stanovnika, najde ih se god. 1869 samo 30.523; grčko-nesjedinjenieh god. 1857 bijaše 24,257, a ka- tolika 9.421, a god. 1869 najde se grčko-nesj. samo 22.173, a kat. 8.350; ter mjesto da bi rasli, grčko- nesjedinjenieh propada svake godine 72, a katolika uprav 98 na 10.000. Ima ukupno 67 Obćina, gdje su katolici u ve- ćini, a 13 gdje su u većini grčko-nesjedinjeni, po- stotni razmjer medju brojem Obćina, 82.4 post. i 17.6 post., ostaje dakle skoro jednak razmjeru medju brojem stanovnika. ObćinU, gdje su katolici sami jest 32, sa 108.975 stan.; a gdje su sami grčko-nesjedinjeni jedna, sa 3.515 stan. Ima 28 Obćina, gdje su katolici u ogromnoj većini, i gdje broj grčko-njesjedinjenieh nedosiže do 10 po sto (ovi su u 15 Obćina uprav u neznatnom broju); u tieh Obćinah ima kat. 205.202, a grčko nesj. 6.017. Ima pak 4 Obćine, gdje su grčko-nesj. u ogromnoj većini, i gdje broj katolika nedosiže do 10 po sto; u tieh Obćinah je grčko-nesj. 13.004, kat. 724. Manjine u svieh ovieh Obćinah gdjekad malo ali u obće uprav nijedne vrednosti neimadu pri izboru Obćinskieh Vieća, i pri izboru poslanika na Zadarski Sabor i na Carevinsko Vieće. Napokon ima 7 Obćina, gdje su katolici u prostoj većini, i gdje grčko-nesjedinjenieh ima više od 10 po sto: u tieh je Obćinah 28.367 kat., a 12.222 grčko-nesj. S druge strane ima 8 Obćina, gdje su grčko-nesjedinjeni u prostoj većini, i gdje je katolika više od 10 po sto; u tieh je Obćinah '43.949 grčko-nesj., a 20.542 kat. Ukupno dakle katolici u Obćinah nadvećavaju 18.239 grčko-nesjedinjenieh ; a. ovi nadvećavaju 21.266 katolika; ter dočim je katolika u pokrajini pet putih koliko grčko-nesjedinjenieh, začudno je vidjeti, da su ovi u razdjeljenju ObćinS na očevi dnoj koristi. Manjine u obće, ako niesu blizu na okupu, nebi naravno morale imati u zastupstvih ni onoliko ugleda koliko to predstavlja razmjer njihov prama većini; ali u Dalmaciji biva baš suprotivno na štetu katoličke većine. Bog brojem pomaže, a mudre ljudske glavice odnemažu. Kad bi se n. p. ustanovila posebna Obćina u Promini, gdje sada po crkovnieh podatcih ima 5.850 kat., ovaj bi nered bio nešto propravljen. U Boki Kotorskoj osobito obstoji liepo Obćinž, sa manje od 1000 stanovnika, pače ih Stolivo ima samo 423; a podignuće novieh Obćina sa 2000 i 5000 stan. nastupa na tolike zapreke; te je baš zagonetka, po kojieh se pravilih zastupnici i vlada upravljaju. Obćine poglavito, u kojieh je više od 15.000 stanovnika, sa odlučnom većinom katolik^, jesu Drniš, Imotski, Sinj, Spljet, Šibenik i Zadar; sa odluč- nom većinom grčko-nesjedinjenieh Knin. Većina katolika jest opet u Obćinah Benkovac, Cavtat, Duhovnik, Makarska, Omiš i Trogir, a ve- ćina grčko-nesjedinjenieh u Obćinah Obrovac, Skradin i Vrlika, u svakoj od kojieh ima više od 8.000 sta- novnika. Nijedna druga Obćina neima 8.000 stan. Obćine, gdje su mal ne u jednakom broju ka- tolici i grčko-nesjedinjeni, i gdje je obično najveća izmedju njih izbornička borba jesu: Benkovac, Obrovac, Skradin i Vrlika. B. Politički Kotari. Obćina 8 4 17 2 1. Zadar, 2. Šibenik 3. Spljet, 4. Sinj, < 5. Imoski, 6. Makarska, 7. Hvar, 8. Korčula, 9. Dubrovnik, 9 10. Benkovac, 3 11. Knin, 2 12. Kotor 15 Katolika 50.528 30.802 83.841 32.787 24.959 27.657 19.858 19.731 33.170 11.981 20.145 8.350 Grčko-nesjed. 2.392 5.163 762(?) 5.820 969 296 4 6 391 17.922 22.809 22.173 Ukopno 52.920 35.965 84.603 38.607 25.928 27.953 19.862 19.737 33.561 29.903 42.954 30.523 80 363.809 78.707 442.516 Po ovom se pregledu vidi, da su katolici u o- dlučnoj većini u devet (9) Kotara, a grčko-nesjedi- njeni u tri (3) Kotara. U prvieh 9 Kotara sve sv, Obćine izkljucivo ili većinom katoličke, izim samo Skradina u Šibenskom Kotaru, i izim Vrlike, koja je tek -prividno Kotaru Sinjskomu sdruzena, a glas joj se čuje u Kninskom Kotaru. A u desetom Kotaru jedna je Obćina kato- lička, Benkovac, žrtvovana grčko-nesjedinjenoj većiir dištem, otvoriti. Eh dakako da hoće, pak zašto i nebi? Nije li zar sve spravno, nisu li našasti učitelji, nije li se zar svećenstvo žrtvovalo, da se na skoro dostigne veliki cilj?Istina je učitelji su našasti, ili, da bolje rečem, bili su odredjeni; nu neki, kako govore, neće da se prime: to bi moglo smetat, al i tomu će briga iako naći lieka. Svi pravi katolici i rodoljubi željno izčekivaju oni blaženi dan, kao prvi dan preporoda za mladi svećenički naraštaj. Otvor gi- mnazije bio je obielodanjen u diocezanskom liBtu, a i visoka Vlada pristala je da se otvori, pučanstvo ga želi i vapije i to ne bez razloga; želi s toga što onda nebi bilo usilovano šiljati svoju djecu, kojoj je nakana posvetiti se crkovnom stališu, na javne škole, gdje obćeć sa svietovnjaci izkvare se, te ako i postanu misnici jesu li u obće onakovi kakvi bi imali biti? Neznam.... Otvorom gimnazije i crkva spljestka mogla bi doprieti do svog starog sjaja. Dalla penisola di Sabbioncello, 29 luglio.') Pochi cenni ancora sulle scuole ausiliari. II Decreto del C. S. P. 16 decembre 1871 N.ro 2948, mette esplicitamente le scuole ausiliari sotto !' imme- diata dipendenza del C. s. lócale piü vicino. Ció é vero, ma quando da uua siífatta disposizione sulla dipendenza esplicita delle scuole ausiliari da consigli u Obrovcu i Kistanjal-, u jedanaestom Kotaru jedna Lcolaslici Iocali si voIesse prescindere. da Decreti je takodjer Obcma katolička, Drniš, žrtvovana većini 1 ------ u Kninu i Vrlici; u dvanaestom Kotaru sedam ka- toličkieh Obćina (a sada sa Spičorn osam), Lastva, Siolivo, Hvat, Dobrota, Kotor, Mula i PrČanj žrtvo- vano je grčko-nesjedinjenoj većini, kojoj pripada osam Obćina, Budva, Luštica, Perast, Krtole, Pa- strovići, Risan, Hrcegnovi i Župa. Obćenito Kotari politički jesu u isto vrieme izborni Kotari za poslanike na Pokrajinski Sabor. Iznimku čine Obćine kotarskoga Suda na Braču, kojim je biralište s negda zajedničkiem Kotarom političkiem na Hvaru; i Kninski Kotar, kojemu je del O. S. P. 18 novembre 1869 N. 624, 12 agosto 1871 N. 1276, e 26 decembre 1872 N. 3177, po trebbe si o no in qualche modo ricavarsi 1' imme- diata dipendenza delle scuole ausiliari dal rispettivo C. s. Distrettuale ? Vediamolo. Prescidendo sempre dall' esistenza del succitato Decreto 16 decembre 1871 N. 2948 C. S. P., adun Consiglio scolastico lócale che volesse prendere in- gerenza in affari riguardanti una scuola ausiliare, ii rispettivo docente potrebbe rispondere cosi: i De creti del C. S. P. sopraccitati affidano all' Ispettore s. Distrettuale P inearico di rimediare agí' inconve-pridružena Vrlička Obćina (4.533 grčko nesjed i ûienti che potessero trovarsi nel seno delle scuole o^ /.V' tako K°tar Kninski i Obcma Vrhčka i ausiiiar¡> di sorvegliare r andaraento delle scuole sa 27.342 stanovnika grčko nesjedinjene vjere a 24.392 katolika biraju tri poslanika na pokrajinski Sabor, obično dva grčko-nesjedinjena, a trećega, na milost većine, jedva po krštenju katolika. U Kninskom Kotaru i Obćini, s kojegamudrago gledišta se pazilo, i u razdieljenju Obćina, i u iz- borih za pokrajinski Sabor i za Carevinsko Vie<fe ima neki čvor, koji je donekle podržavao mir i na- rodnu slogu medju katolicim i grčko-nesjedinjenima; nu kad bi se ovi zbilja napeli, da tu jur oslabljenu narodnu slogu očito poruše, katolički su poslanici naravno zvani, da taj čvor na vrieme razrieše, eda neostane zadušen glas 24.392 katolika. 1. V, Dopisi. Iz Kninskog kotara, 29 srpnja Evo me opet sa jednom novom. Nazad dva dana odposlao je naš zastupnik gospodin Dr. Lovre Monti pismo na predsjednika Dalmatinskog sabora, gdje se isti zahvaljuje na za stupstvu u pokrajinskom saboru, navudjajuć za uz- roke da, pošto su njegova dva druga, naime, tu skoro imenovani zastupnik veliko-Srbin Jovo Kulišić i previjani zanesenjak Vujatovie, odciepiše iz kluba narodne stranke i stupiše u posebni klub, njemu kao značajnu čovjeku ne da srdce to vidjet, kad sva tri zastupaju isti narod i iste kotare J). Dakle evo opet izbora Kninu, Drnišu i Vrlici! Tko će sad za- stupat ova tri kotara, ne znam. Svakako valjalo bi već sad katolikom Hrvatom u ovim kotarim misliti o čovjeku, kome ćemo povjeriti zastupstvo: jer braćo ne birajmo sliepo kao ovaj zadnji put Josipa Ku- lišića, koji nam obećavaše svega i svašta, a kad stesse, di visitarle, esaminarne il progresso, e sulla base del maggiore o minore o nessuno progresso che vi trova, di fare poi al C. S. D. proposte di rimunerazione o meno pell' istruzione impartita. E poi potrebbe lo stesso docente ausiliare conchiudere cosi: io non m'inchino quindi ad altra sorveglianza che a quella del solo Ispettore se. distrettuale, e non riconosco altra dipendenza che quella dal rispettivo C. s. Distrettuale. Non sarebbe del tutto logico un siffatto ragionare ? Più ancora. Perfino alia chiara disposizione del mentovato Decreto 16 dec. 1871 N. 2948 C. S. P., il quale esplicitamente mette le scuole ausiliari sotto dipendenza immediata de' C. s. locali, potrebbe il docente ausiliare contrapporre gli stessi summento- vati tre Decreti, i qualiy come fu detto, metlono esplicitamente le scuole ausiliari sotto 1' immediata sorveglianza dell' Ispettore s. distrettuale, e perciô stesso implícitamente anche sotto 1'immediata dipen- denza dal C. s. Distrettuale; e sulla base di cotesti Decreti medesimi sostenere, il solo Ispettore se. di- strettuale, e non al tri, essere autorizzato a siudacare, visitare e tener d' occhio le scuole ausiliari, e quindi i' eventuale giurisdizione dal Decreto 16 dec. 1871 N.ro 2948 attribuita a'C. S. locali sulle scuole ausiliari, dover riguardarsi come del tutto eccezionale, assai limitata e a dir cosi nominale, perché non comprendente nella sua cerchia alcun diritto che si riferisca alia visita o sorveglianza ecc. ecc. delle stesse scuole ausiliari. E non sarebbe lo gico anche questo modo di ragionare? Ma non basta. Quando ilsignor corrispondente da Lesina volesse qui slanciarsi addosso al suo av- versario per conquiderlo almeno colla nota sua argo- mentazione a priori : chi contribuisce al mantenimento d' una scuola con mezzi pecuniari, dover anche eser- tamo, eno ga u kolu autonomaškom, gdje š njima citare il diritto di sorveglianza e d' ingerenza nella glasuje proti narodnoj stranci. Liep mu obraz! Na —"' " : ^ -- noge dakle narodni seoski vodje: vrli Cačići, Bela- marići, Bronići, Barići, Marini, Zlarići, Nikolići, Miloši, Dopići, Ramljaci i ostali; pokažimo izdajicam, kako valja što vat ovu zemlju, koja ih je gole i bose primila. Sramota bi velika nami katolikom Hrvatom, stanujućim u ovim kotarim kad nebismo, s nemara, bili ni zastupani na saboru Dalmatinskom. Medjuto ja ču Vam odsele svaku istinu javljat ob ovom izboru, jer mi isti na srdeu leži 2), kako ti, jer se o nami radi. Iz Cetine, 29 srpnja. Kakvi ono glasovi kolaju po Spljetu? O čem se svak razgovara i priča? O crkovnom spljetskom gimnaziju. O njem hoće da reče svak svoju, hoće da razloži; htio bi svak znati hoće li se pako stalno prvim listopada, kad nije prošastim drugim polugo- ') Odreć se zastupstva uz takove okolnosti i za na- vedene uzroke, pravedni smo, na ne malu je čast onomu koji se odriče; samo je li postupanj« iskreno, a u Montiu bi imalo bit. Ur. 2) Dužnost je dobru težaku radit na njivi i zato, da mu trnje zemlju nezaokupi; jer čemu da niče gdje nije posijano i gdje mu ni mjesto nije. Ur. scuola stessa; e quindi i Comuni dover necessaria- mente esercitare il diritto di loro influenza o inge- renza in affari delle scuole ausiliari col mezzo dei C. S. locali; sapete che cosa il docente ausiliare potrebbe rispondergli? Potrebbe rispondergli addi- rittura: non poter i Comuni in alcuni casi esercitar alcun diritto d' ingerenza in fatto di scuole anche regolari col mezzo de' C. S. locali, come per me venne giá accennato nel precedente articolo e quindi 1' argomentazione a priori del corrispondente lesignano a nulla valere Anzi, ritenendola peí momento di buona tempra, e pigliando a maneggiarla la stessa arma dell'argo- mentazione ad huminem, il docente ausiliare potrebbe ancor meglio rispondere in questi termini: quando si poteron, senza neanco interpellare in argomento i Comuni, istituire le scuole, al cui mantenimento i Comuni stessi debbon per altro tanto contribuiré; perché, lógicamente ragionando, non potrebbe farsi a meno d' ogni ingerenza de' Comuni, esercitata come *) Diamo luogo di buon grado anche a questa corr- spondenza. Essendo pero omai riescito chiaro lo stato della questione, dal lato oggettivo, riteniamo sarebbe superfluo I' esaminarla davvantaggio e pitt dettagliatamente; per cui consideriamo come chiusa la polémica, che vi si é del resto mollo nobilmente ed utilmente impegnata. La Redazione.

di significantissima venerazione salutaya Monsignore al suo*passaggio ; cosi pure la piazza délia città, quella della Cliiesa parrochiale e la Chiesa stessa erano gremite di gente. AU' ingresso della Chiesa porgeva a Sua Signoria 1' acqua benedetta il nostro Párroco e 1' organo sciolse le sue allegre arraonie. Sulle torri della città sventolavano, per ordine della Comune, gli stendardi comunal!, comc neüe grandi solennità. Dopo 1' adorazione fatta al SS.mo Sagramento in Chiesa Sua Signoria 111.ma si recava a prendere alloggio in casa del Molto Reverendo Párroco. Tutte le autorità e quanti a Castelnuovo si distinguono per posizione od altro vennero ossequiare in casa Sua Signoria Ill.ma. Era una vera gara d' ossequio, di venerazione e d'aífetto, Il giorno 8 corrente Sua Signoria Ill.ma, personalmente, con molta solennità poneva in possesso del benefizio parrochiale il nostro neonominato Párroco. Domenica 15, in cui ricorreva la solennità dell' Assunta teneva solenni Pontificali nella Chiesa Parrochiale. Del Pontificale tenuto nel d\ natalizio di Sua Maestà diró nella relazione sulle feste straordinarie di tal giorno. Durante il soggiorno tra noi di Monsignor Vescovo s' avvicendarono nel venirlo ossequiare tanto i sacerdoti di questo Decanato, quanto i Parrochi delle principali Parro- chie dell' interno delle Bocche, alcuni eziandio dei vicini Canali. Verso mezzodi del giorno 19 Sua Signoria Ill.ma fece visita a bordo della corazzata Custozza, ancorata sotto Megline, a Sua Altezza Im- périale 1'Arciduca Stetano, e col vapore di dopo- pranzo dello stesso di partiva da qui alla volta di Cattaro, accompagnato fino al molo da tutte le au- torità, dal clero e numeroso popolo, con le più cbiare dimostrazioni. II Consiglio di Fabbrica e il Clero 1' aceompagnó fino a bordo. Da Cattaro erano venuti qui la mattina onde porsi nel seguito di Monsignore un Canonico e due sacerdoti, i quali in unione al nostro Párroco accompagnarono Monsignore fino alia sua residenza. Pelici i popoli cui il Signore provvede simili pastori ! la vita de' quali è un continuo am- maeatramento delle più nobili virtù ; della schietta pietà, dell'orazione, della cari tà la più soave ed attraente, dell' instancabile operosití», dello zelo ani mato, prudente e fermo per le sante ragioni della Chiesa e del suo Cristo. Conservi Iddio per lunghis- simi anni alie Bocche di Cattaro Pastore si illustre, datóle provvidenzialmente da Dio, onde colla sua sapienza, santità di vita ed ope rosi tà possa crearle la vera felicita, la felicità de' figliuoli di Dio, che consiste únicamente nella professione della verità límpida e pura, quale emanó da Cristo ed a traverso di tutti i secoli fu predicata dalla Chiesa Cattolica, e che formó nei tempi passati la più bella e gloriosa pagina della storia delle nostre care Bocche. Offerte di librî alla Biblioteca del Semi nario Teologioo Centrale. Piksa. Di recto rii Dioeesani Off. div. Cornes Perpetuus. V. Uno (Dono dell' Autore). Bianchi. Zara Cristiana Volume Seconde (Dono dell' Autore). Bianchi, Vicende storiche di Zara. Opuscolo (Dono dell'Autore). Fabianié. Il présente ed il passato di Bosnia, Erzegovina ed Albania. Vol. 1. (Dono dell'Antore). Bulić. De poesi epica populari in latinis litte ris. Opuscolo. (Dono dell'Autore). .Dono del R.mo Lan, D.n Carlo Leone Bianchi-. Stiië. Kratki Razgovor o Istočnoj Crkvi. 20 Esemplari. Dono di S. Ecc. Möns. Atcivescovo Maupas: Verhandlungen der k. k. zoologischen botani- schen Gesellschaft in Wien, Jahrgang 1878 el879: Volumi 29.mo e 30.mo. Dono del R.mo Canonico di Sebenico Don Gio- vanni Vidovid: Mirković. Ivan Kukuljović Sakcinski — Opuscolo. Peroka. Životopisne Crte grofa N;kole Subića Zrinjskoga. Opuscolo. Wen. ig. Razmatranja jednoga Austrijanca o Carskom Listu pisanu 9 rujna 1857. Opuscolo. Vraz. Kolo. Članci za literaturu, Umčtnost i narodni život. Opuscolo. Brlič. Kolo. Članci za literati'-u i. t. d. Opuscolo. Ad Exc. ac Ill.um Josephum Sokčevič — poesie latine e croate. Opuscolo. Hoitiat Jeli Dimitar I Biskup Zagrebački jošte kao takov bio Kardinal? Opuscolo. KuŠlan. Pisma župar>je zagrebačke od god. 1861. Opuscolo. Popović. Boj na Kosovu. Vol. 1. Steić. Zabave za razum i srce. Vol. 1. Noghera. Della moderna Eloquenza sacra. Vol. 1. Pertica. Dell' amor patrio di Dante. Vol. 1. Costa. Dell' elocuzione Vol. 1. Piccione. La repubblica dei Cadmiti. Opuscolo. Borsatti de Löwenstern. Rime. Opuscolo. Fouse. Dissertation sur 1' obligation des Dé- crété» de la S. C. des Rites. Opuscolo (Dono del- 1' Autore). RÄZLIG1TE VIESTI. Kako smo unapried bili naviestili, ovoga se je mjeseca, u prošlu sriedu, otvorila Zadarskajkotarska školska skupština i ujedno: umjetničko-obrtna izložba narodnih gradjanskih i narodnih seoskih radja. Gra djani neprestano vrve u liepo nakičenu sobu izložbi namienjenu. Imaju zbilja što da vide i čemu da se dive: tu je, brate, kutijica, dipala, i drugih svirala, lula i čibuka, kapa, prsluka, obrusa, košulja, i sva kojaka veziva'. Tu je i slika; a sve dalmatinske, ve činom hrvatske ručice to urezale, sašile, izvezle, na risale, nacrtale; tako vješto, ukusno, simetrično, fino, da ti srče raste od radosti i nemožeš se nagledat tim izvrstnim plodoviiri naše domaće obrtničko-umje- tničke darovitosti. Ima tu radnja i od nazad 100 200 godina. Osobito su dobro zastupane gojenke ovih dumana Sv. Marije i dubrovkinje i privatne neke učiteljice. Vriedni gosp. nadzornik D. F . Bulić, može ostat podpuno zadovoljan. Zarniso plemenita obilna je i izvrstna odziva našla. On je uz to veoma za služno djelo*svomu narodu pribavio; jer tko god je izložbu' posjetio valaj ga ne ode iz dvorane nizko o našem narodu misleć, pa bio koliko mu dusi drago na nj kivan. Nego žao nam je u velike što su posjetitelji izložbe ima li nešto i da; zamjere. Rekosmo: ima raznih slika, ima i jedna Što predstavlja BI. Gospu; jedna predstavlja barunicu Rodie i neke druge. Za- mjerilo se je dakle: što je na uzvišenu mjestu slika Rodićevke, a Gospina na nižemu, uzporedo, pomie- šanja 3 običnim slikam. Nema ni najmanje dvojbe ; ovo je nehote onako bilo metnuto, al je svakako žalit; jer posjetitelji misle da je naumice . tako uči- njeno, što bi dakako bila velika nepodobstina, Ža limo tim više, što oni koii su prvi izložbu posjetili ili ju priredjivali nijesu na tu okolnost upozorili; jer bi tada bez sumnje bila stvar na vrieme odmah popravljena. ; - Lunedi, 23 corr., il Consiglio scolastico pro- vinciale tenne una seduta, in cui, oltre ad altri, fu- rono trattati anche i segueriti argomenti : istituzione di scuole nuove a Trebocconi, Zlosela, Neorić (scuola ausiliare), Ragusa (scuola di pratica); locali scolastici per Katuni, Orlić, Župa d'Imoski, Kistanje, Vodice, Trappano, Gruda, Pago (scuola femminile), Rogožnica, Mirce, Benkovac (sc. femmiriile), Betina; mobili per la scuola di Prievor; piani di lqzioni e libri di testo pegli istituti magistrali di Borgo-Erizzo e Ragusa e pel ginnasio di Spalato; tassa da corrispondersi da parte degli sce 1 ari per la biblioteca nel ginnasio di Ragusa; insegnamento del disegao prešao 1' i. r. gin- nasio di Cattaro; locali pel Preparandio a Ragusa; rapporte ispezionale sull'i. r. istituto magistrale in Borgo-Eri zzo. Otvara se natječaj.: na jednu pod porti od 315 f. za lječničko-vidarske nauke; na jednu od 157:50 za tehničke nauke; na tri podpore od 300 f. za pra- voslovne i lječHčke nauke; na tri od -200 f. za pravne nauke, na jednu podporu od 105 i u obće za dalmatince odlazeće na sveučilište, Pišu nam sa Makarskog Primorja, da su i MM. PP. OO. Franovci u Samostanu sv. Križa kod Ma karike svečano proslavili pedeseti rodjendan N. V". Našeg premilostivog Kralja. Otvara se natječaj na učiteljsko mjesto kod novoustanovljene jednorazredne pučke mužke učione u Lovreću. Pišu nam iz Knina, na 19 tek.: Nadjoh so jučer prigodice n ovom drevnom sielu hrvatskih biskupa i kraljeva i prisustvovah velekrasnoj svečanosti Careva pedesetoljetnog goda. Odahnuh slušav vatrena mlada govornika komu jedva ukradoh i prepisah ove zna- menite besjede iz krasnog mu govora. Rieči zname- nite, što se orile u sredini iztočne braće, a sad šu~ madinske bratije. Evo ih. „Mene je, slušaoci dragi, slučaj nanio, da sam danas u vašoj sredini, pak me i sreća zapala, da vam, nepoznat, prvom, u ovoj vele svečanoj prigodi, slovo slovim. Težko je odqliti žaru razgrijane duše, težko izraziti sve osjećaje radostna srdca, ovoga znamenita dana. U potražju domovinskih naslada, u žarkoj ljubavi svake grude drage domovine, velika me miso naniela na tvrdi prag, u davnini proslavljenog, kraljevskoga grada Knina. Ah 1 kako da odolim silnu zanosu svome, kad se sj.etim samo, da mi toli sve- čano danas slavimo rodjeni i pedesctoljetni dan pre- milostivog našega kralja Frana Josipa 1. da ga mi sretni slavimo danas, u liepoj koljevci drevne naše hrvatske starine. Da ga mi slavimo i pozdravljamo žarom riedke vjernosti podaničke harnosti i ljubavi: da nama same na oči suze naviru, promišljajuć, da se nahodimo uprav u divnom svetištu junačkih hrvatskih kraljeva; promišljajuć, da ona sjajna kruna s koje blista naj- sjajnije danas preslavni. Arbsburski dom, da ona kruna nosi na sebi veličajna znamenja naŠieh Kre- šimira; da s one krune odsjevaju zlatna ona slova, koja ureza prejasni Ferdinand kralj, kad no na Cetinju primi s hrvatske glave zlato i biserije.... OJi pustih li uspomena !£< Evala ti zatočniče svetieh načela. X- Stiže nam. žalostna viest, da su ovih dana dva nova izgledna člana Dalmatinske crkve preselili se u vječnost: Prepoštovani kanonici Škarpa s Hvara i Bogdanović iz Dubrovnika. Vječni ini pokoj duši. Momento della marina austro-ungarica. Alessandria: a. 30 lugl. Catina R., Sforzina; 5 ag. Uraberto;. Raimondi; 7 Tre Re, Kalafatovié e Obilié, Medin; p. 6 ag. Pinu9, Sirannic, Marsiglia. Amburgo: a. 10 ag. Peleg, Gjuratovic. Cardiff: a. 10 ag. Proto, Katarinic; — p. 10 ag. Betti, Ge leHc, Odessa; 11 Marietta G., Stangher, Fiume; Delaware: p. 2 ag. Abraham, Hagja, N. York; Dunkerque: a. 10 ag. Phison, Kosulié. Lonca ater: a. 10 ag. Mattea, Premuda. Malta: p. 9 ag. Marietta B., Soletié. Valona. Marsiglia: a. 12 ag. Marco María, Bakarcic; Cam, Fiskovic; 13 Pierino, Danilovic, Nort Sid'aey: a- 21 lugl, Ibar, Matievic, N, York: a. 31 lugl. Mercurius, Thian, Due Fra- telli, Skuric; 10 ag. Jacob, Guric; 31 lugl. Alos- sandra, Diraitri; 1 ag. Rosa, Czar. Odessa: a. 12 ag. Tevere, Gladulic. Port-a^Prinoe: a. 17 lugl. Dione, Jadrosic. Quebec: a. 29 lug. Ardito, Zam- belli; Hita»', Marunic. Queenstown: p. 12 ag. Jofííp, Kosovic, Liverpool; 14 ag. Figlio, Ferian, Waterford. Sira: p: 31 lugl. Maria G., Jadrosi»-, Calcide; G ag. Elena C., Skopinic, Santorino. St. Thomas. a. 27 lugl. Alberto, Gjurkovic. Shielda: p. 10 ag. Mala Marica^ Marochini, Trieste. Trapaui: a. 6 ag. Cleopatra, Zurah. — Ringrazianienti Non potendo personalmente a tntti ed n ogni singolo ringrazia;re pelle congratiilazioni e parole di conforto írovate per leüire lo sbigottimento e terrore incussi a me ed ai miel eonfratelli di questo V. Convento dal vituperoso attentato ') commesso, da ignoto malfattore, contro la mía povera persona nella nella notle del 15-16, coi r., da cui evasi, per singolare grazia di Dio e di Maria SS.ma, miracolosamente illeso; rendo colla presente dalPimo del cuore mió i convenevolí ringra- ziameníi a tutti i ceti di questa cittá e pro- testo loro perenne riconoscenza e gratitndine. Convenio S. Francesco„ Veglia li 22 Agosto 1880. P. Giacinto Buié, La nostra indelebile riconoscenza al Re - verendissimo Capitolo e Clero, alie Autoritá, alia Banda Cittadina clie di sua spontanea volontá volle con particolari dimostrazioni onorare la memoria del caro loro maestro d1 una volta, ed a tutu gli abitanti di questa cittá, che in folla aecorsero ad accompagnare le spoglie del nostro caro estinto all' ultima sua dimora. Rendiamo particolari grazie al signor Nicol?) Marchi che con aflfetto, avvedutezza e premura amichevole si assunse le pene della triste cerimonia,. Lesina, 24 agosto 1880. Roberto Nani, figlio Clotilde Nani Buchié sorella Gregorio Buchié cognato *) Ne è fatta parola nella odierna nostra cor- rispondenza da Veglia. íV La Red. AVVISO II sottoscritto si fa dovere di render not o agí' i. r. Uffici ed alie spettabili Amministra- zioni Comunali ecc. che testé gli giunse da Vienna un grande assortimento d' ogni gran - dezza di maccllinette, per timbrare con nitidezza, tanto a secco come ad inchiostro* e che ese- guisce qualunque lavoro in limbri e SHggelli a prezzi mitissimi. • Cario RUSSO tip.-incisore— Zara D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.

JLi^aH^iiii^HB^Mi 110 sklonuti se u preostalu Dioklecijanovu polaču, što im|j|*z '^' 'ura,doptt&ali. letom četvrti di^paJače mfpi napati, pak taj napućeni uga« naztali; Ur i'iS&i, a Hrvati nazvali ga onda pak i .sada zovu g^lffMtariđfad; palaču svu Solinjani »fali: Aspala ¿fm?, ili ¿#tU>ncie palatium laetum] sbog toga što su Žraštrkani tu spljevali; Hrvati nahvali palaču: itt Spljet. Tako je naš Split počeo i slavnim dom postao. :. . v;, Ostanci/nokadašniega mnogobrojnoga pučanstva solinskoga, gledajući grdne razvaline porušenoga div noga im grada, nisu mogli već kivnu mržnju na- prama divljim rušiteljem Obrom a naklonitost i čuv- stva harnosti praina junačkim Hrvatom, što su jih osvetili i daljega užasa oslobodili, osiećati i izkazi vati. Opaziv u Hrvatih neobičnu blagoćudnost, stali odmah š nj im i u najprijateljskije odnošaje stupati. *) Znadući jo^ter da su Hrvati po ugovoru s carem bizantinskim u Dalmaciju došli, i da po istom na- kon protjeranja Obra Hrvatim pripada pravo ugo- vora i osvojenja, i to silovalo Solinjane da s novimi susjedi i gospodari gledaju živjeti u mirnom doti- caja. Okolicu solinsku Hrvati zauzeli i svojevoljno u istoj mjesto mirnoga zbjega preostalim Solinjanom udielili, po tom ovi zbilja svojimi dobrotvori jih smatrali. Solinjani imali vjeru Krstovu i ostanke rim- ske prosvjete, oboje naumili Hrvatom predati, da jih tim još prijaznije sebi učine, i š njimi po vjeri i prosvjeti na sve vjekove u skladu i ljubavi ostanu; što bi i bilo, da nebude tudja nenavidnost zazornim okom to motrila. * ; Od svih obarskom porazu preostalih dalmatin- skih gradova, nije se nijedan za pokršćenjivanje i prpgvietljenje Hrvata budi koliko postarao osim sa- moga novosagradjenoga Spljeta, zato će ga Hrvati uvjek i smatrati najzaslužnijim. Sto je prije Solin ; za cieli ¡Ilirik, to je Providnost odredila da istimi Solinjani napučeni tSpljet bude za Hrvate i Srbe. Na i StpjaftjemiSpljeta i njegovih nadbiskupa vjera Kr- • stova i'kršćanska prosvjeta širila se medju Hrvati i <Srbi. Svjetski gradiani, stari Solinjani, primili vje- ru od apostola i injihovih učenika, pak ju najsprav- nije-još poganim Hjjvatom predali, a ovi se diče da su ju od tako slavnih solinskih potomaka primili, što i Spljet ponositi se može da mu je slobodan začetak, i slavan razvitak, sa Hrvati postao. Ni Hr- 'Vati bez Spljeta^ ni Spljet ¡bez Hrvata ne bi bili ono što jesu i ono što će biti. • i Još ondk kada su Hrvati obarsku moć po Dal- maciji i jtstri unišjtivali, sjedio na Stolici sv. Petra Dalmatinac- Ivari' IV, koga u dno duše bolio poraz otačbine i divnoga Solina. Razumjev kako Hrvati gone OWe, pošalje god. 640 nekoga Opata Martina u Istru i Dalmaciju sa golemom novčanom pripo- moći za jadne gradjane i odkupljenje nevoljnih su- žanja, uz to da i iz ruševina solinskih posakupi tje- lesa svietaca, • sačuva jih od pogrdjenja i u Rim pre- nese; naloživši oaiu neka pokuša novonaseljenike Hr- vate na vjeru Krstovu prevesti 2) Martinu je sve do- bro pa ruku hodilo, ali zbog neumjenstva jezika nije mogao vele u pokršćenjivanju uspjeti. Bolje su u tom isti Spljećani uspjevali, jer, stupiv oni u pri jateljske odnošaje sa Hrvati, počeli su se rnedju- sobno raaamjevati, jezike poznavati, na prijateljsku obćiti, medju sobno skupne poslove voditi, bratimiti se, medjuaobno se ženiti i u rodstvo stupati.3) Ovim mudrim načinom Spljetčani prisvojiše i srca Hrvata, davši im i prigodu upoznati vjeru Krstovu. Ovo je prvi način bio kojim su stari Solinjani Hrvatom vjeru i prosvjetu priobćivali, po tom su im i prvi blago- vjestitelji bili. Rimu i Carigradu vrlo na srdcu obraćenje Hr- vata stalo; prvomu sa vjerozakonsko narodnoga, a dru- gomu narodno-političnoga obzira. Zato papa Martin I, (kažu isti što je prije poslanikom bio) razumjev kako Hrvati rado kršćanstvo primaju, odašalje, g. 649, popa Ivana iz Ravene, da svojim naukom pri- digne kršćanstvo obarskom navalom u ovih pokra jinah poniženo, a najpače uznastoji Hrvate pokrstiti. Spremi se Ivan Ravenjanin da što sretnije nalože- ni mu posao izvrši, kad urodjenih starih kršćana o- pet novim životom oživi kršćanstvo, a da mu isto i kod Hrvata bude, nauči im jezik, stade im propo- viedati, i ovi odlučili poganstvo ostaviti. Na ovo se i Oarigrad radovao, s toga car Heraklio Konstanc • (642-668), pošalje poslanike u Rim, moleći sv. Sto- licu- neka se poštara odrediti nadbiskupa, biskupe i djakone, koji će sklone na kršćanstvo Hrvate po kršćivati. Papa Martin I na to prizovne Ivana iz Ravene, posveti ga solinskim nadbiskupom, jer na- kon poraza Solina ne bi ga, i imenova ga svojim poslanikom u svih ovih pokrajinah. Ivan, nenjogao u Solinu stolovati, jer tu već ne bilo ni crkve, ni grada, ni kuće, zato njegovim na- stojanjem stolica bude u Spljet prenešena, budući i onako u blizini Solina. Na ovu spljetsku novu nad- biskupiju prenešena budu i sva prava i povlastice solinske nadbiskupije. S toga za više vjekova u svih starih listinah, u spomenicih i povlasticah, spljetski nadbiskupi zovu se samo „solinskimi", a spljetska crkva, „solinskom crkvom" 4). Tako ju zove i J) Thomas Archidiacon: Histor. Salon: o. I. 2) Assöraani Ratend. Eccl. T. IV, p. 292. 3J Thorn. Archid. Hist. Sal. c. X. 4) Assemao. Kaiend. IV. p. 293. glasovita darovnica i listina od godine 852, na Bia- >6u od hrvatskoga kneza izdana 5); tako ju zo- ve godine 879, i papa Ivan VIII, pišući dal- matinskim biskupom; ištom kašnje stala nazivati se: „spljetsko solinska crkva". Ivan pretvori po sred' palače Dioklecianove veličanstveni poganski hram u kršćansku crkvu, posvetivši ju na čast Djevice Ma- rije, i prenesav u istu tjelesa sv. Dujina i Anasta- zija. Uz ovi veličanstveni rimski hram, dade sagra- diti Marija kćer hrvatskoga kralja Ljudevita pristojan zvonik, po osnovi i nadziranju Hrvata Nikole Tvrde. Tako starorimski uz novohrvatski slog na posveće- nomu hramu urezan postao je symbolom sloge medju rimsko hrvatskim življem. Novosagradjeni Spljet odmah u svom začetku god. 650 dobi u osobi vrloga Ivana Ravenjanina, dobiv nadbiskupa; koji svojim neumornim trudom do god. 668 pokrstio većinom stanovnike „ Dal ma tinske Hrvatske". On neprestano po istoj hodaše, „obnavljajući i gradeći crkve, posvećivajući biskupe, namješćivajući župnike, prevodeći tako malo po malo neuki ali blagoćudni hrvatski narod na vjeru Kr stovu". Svemu ovomu papa rimski veoma se radovao, uzeo hrvate pod svoju osobitu zaštitu, davši jim nekakav zakonik i ustav, po komu bi se bili imali ravnati, veli Porphirogenit ; a Hrvati sa svoje strane učiniše sa rimskom Stolicom poseban ugovor sastaviv vlastoručno pismo, kojim se obvezuju i pri sižu sv. Petru apostolu da će mirovati i da neće na nikoga navaljivati, dočim papa kune svakoga tko bi u nje krenuo. Kao što Hrvati „Dalmatinske Hrvatske" po Spljetu i njegovimi nadbiskupi, tako je većom stra- nom „Posavska Hrvatska" nastojanjem Oklajskih (Aquileja) biskupa krstjanstvo upoznala. Pak je sve naravnim i mirnim putem teklo, dok nisu obe Hr vatske, god. 800, pod franačku vladu podpale. Sada nahrupilo množtvo surovih njemačkih svećenika u osvojene pokrajine, pak na divljačku postupali; uz to bili sliepo ratilo okrutnih njemačkih vladara, koji, kako Porphirogenit, kaže; „sisajuću dječicu iz krila majčinih trgali i psom za hranu hitali". Po tomu Hrvatom rad suroyoga svećenstva i okrutnih tudjih gospodara omrznjivalo i kršćanstvo i stali na pogan stvo prelaziti. Postupanje njemačkoga svećenstva naprama Hrvatom silno i zlohudno je uplivalo i na dalmatinsko latinsko svećenstvo, jer ovo, oslanjajući se na njemačku i bizantinsku moć,* čuteći se snaž- nije i prosvietljenije, počelo osornije sa Hrvati po- stupati, a ovi spremali se na odpor, po čeinn liepa dotadašnja sloga pukla i u mržnju pretvorila se. Latinski živalj, podpomagan njemačkom i bizantin- skom vladom, koje napredovanje Hrvata zazornim okom gledale, svetovećma na štetu življa hrvatskoga radio, a ovi istim oružjem odvraćao. Nisu Latini smatrali već Hrvate dobrimi susjedi, niti Hrvati Latine pazili kao prijatelje; nastala narodna mržnja, štetna za oba življa. U vrieme velikoga hrvatskoga župana Mojslava (827-839), Hrvatska postala malo da ne samostalnom, jer franačko gospodstvo ištom imenom pripoznavala. Osovivši se na svoje noge, zapoznav svoju snagu, i stekav narodni ponos, nehtjede preveo latinskoga svećenstva preziranju izvržena biti; a i s toga što daleka spljetska nadbiskupija nije mogla svim du- hovnim potrebam zadovolji vati, niti erkovne poslove brzo obredjivati, zamoli rimsku Stolicu, da bi oso- bitoga za Hrvatsku biskupa naimenovala, koji bi samo rimskoj Stolici neposredno podčinjen bio. Sveta Stolica upoznav znamenitost Hrvatske, i sve duhovne potrebe hrvatskoga naroda, najspravnije, prvom po- lovicom desetoga vieka, dade „Hrvatskoj vlastitoga hrvatskoga u Ninu biskupa". Biskupe ninske nepo sredno bi papa imenovao i posvećivao, neposredno s njimi obćio, ali uz sve to morali su Hrvati i spljet skoga metropolitu kao svoga pripoznavati. Tim su rimski pape ninske biskupe i narod hrvatski još više pod svoju zaštitu zagrlili, ali su jih pokorne nadbiskupom spljetskim učinili, jer su ovi najvećih zasluga u pokršćivanju istih stekli. Po tomu je sveta dužnost nadležala spljetskim nadbi- skupom, da od jadranskoga mora tja do Dunava, Save i dalje pomljivo bdiju nad pravovjerjem po- vjerenih si naroda u Dalmaciji, Hrvatskoj i Srbskoj. Ali na nesreću za neko vrieme odstupili bili od svoga plemenitoga zvanja i sa podčinjenim i biskupi prešli bili u vrtlog istočnoga razkolništva, što je za hrvatski osobito narod i slovensko bogoslužje od zamašitih i odlučnih posljedica bilo. (Sliedi.) Pogled po svietu. N. V. Kralj upulio se je na 29 pr. mj. preko Moravske u Galiciju. Grad Olomuc do- čekno je Sviotlu Krunu nasjajnije. Naš Kralj kao prvi u vlasti tako je prvi u pravednom jed- nakom postupanju napiam svim narodima pros- tranoga mu carstva. On je grofu Taafeu u ruke program postavio i on je Taafeu najrevniji po- magač u vršenju liepe zadaće, u izmirenju au- 5) De Adoninist. Imper. c. 31. sirijskih naroda. Odinah u Oiomucu Car je po- teftzuo kako on niemac sve oarod#fednako ljubi. Ulazeć bo u grad pr* drugom sli#iluku pozdra- vio ga je predstojnik^diomnÖke ¿üslredni rol- nicka založna", župnik Vrba. Cedar je odgovo- rio: „Teši Mne vyvoj a razvoj Staložen ttfrfl- myslu velice, nebot Mne vždy n« irdei leil prani štesti rolnictva." Gromovitom „Sfäva" teticanju nebijaše kraja. Kotarskomu predstojniku nPros- nicu, koji mu so predstavio češkim jezikom, pri- cnjetio je car: „da ga veseli, kako kotorski predstojnik dobro ceski govori." Sva narodna družtva su se cesaru poklonila, te cielo slavlje imalo više češki značaj. Na 1 tek prije podne stigo je car u Kra- kov. Lavovsko gradsko zastupstvo šalje onamo pet zastupnika kao deputaciju, da u ime glav- noga grada Galicije pozdrave Njegovo Veli- čanstvo. Njemački ustavovjerci namjeravali su dr- žati ovoga mjeseca u Brnu „obći njemačko austrijski sastanak", ali se je nakana, po ispo- vjedi satnih ustavovjernih bečkih listova, osuje- tila neslogom vodja ustavovjerno stranke, te ce se usljed toga u islom gradu držati njemačko- moravski sastanak stranke 19. o. mj. pod pred- sjedništvom d.ra Sturma. Pouzdanici moravskih ustavovjeraca sastati ćo se 12. o. inj. u Brnu, da izrade program za sastanak. Dr. Sturui poz- vao je pismeno sve „ustavovjerne" naeelnikt\ da u što većem broju dodju na taj sastanak. ¡Bečki listovi donose viest, da je ovih dana odkrito uUoSni, onmjestu Žepču kod nekoliko innhadiedainaca čitavih slanduka đzebiine i «piiša- ka pa da je ¡uslied toga zatvoreno deset mulin mcdanaca. Koliko je ta -vi^st osndvana neznatno* nu iz Beča brzojavljaju „Politiki" da ondje na »mjerodavnom' 'mjestu /nije im to poznalo. „Pt^ter Lloyd" piše da će se do brzo u Beču sastsiti povjerenstvo sastavljeno od vladi- nih i viših upravnih čiriovnika Bosne i Herce- govine, koje će proučit došle prikupljeni mate- rijal o Agrarnim odnošajini u Bosni-Hrcegovini, a zatim na temelju toga učiniti prediogo za rie- šenje agrarnoga pitanja. Žalibože će u tom po- vjerenstvu sjediti ljudi, koji su te odnošaje tek površno proučili, bez saslušanja iniiienja narod- nog.'» i bez uvaženja svih okolnostih pod kojim se je iigrnrno pitanje razvilo do današnjega stanja, 0 tom pitanju, da se valjano rieši, trebalo bi viec'ati no birokraticki u Beöu, već u Sarajevu, uz sudjelovanje pouzdanika biranih po narodu, koji nko se možda i nebi složili, pružili bi vladi valjanu podlogu za shodno i pravedno riešenje agrarnoga pitanje, kako joj nebi zadavalo u bu- duće bojazni i neprilika. I o crkvenom pitanju käue povesti nove dogovore sa nadležnim krugovim. II bečkoj „Pressi" čitamo: „U ministarstvu vanjskih po- sala zasieda pod predsjedanjem grofa Wolken- steina povjeronstvo za uredjenje crkvenog pi- tanja u Bosni i Hercegovini, članovi povjeren- stva jesu medju ostalim odsječni savjetnici Vašić., vitez Riedl i glavni konsul barun Zwiedinek. Govori se, da se vode pregovori sa carigradskim patriarkom, da se od njegova upliva oslobodi crkva u znposjednutim zemljam i sa papinskom Stolicom radi imenovanja kiskupn i apostolskih vikara". N. V. osobitim pismom zahvaljuje pučanstvu Bosne i Hercegovine na proslavi pedesetog ro- djendana. Pismo, upravljeno na ministra zajed- ničkih financa, de SlaVya, glasi: Dragi de Szlavyf Iz Bošne i Hercegovine, prigodom svečanosti mog pedesetog rodj^iidh^a, došlo mi je toliko ugodnih izktiza odanosti i pouzdanja, to Vam ja ' hđiažem da pn6bćite, shodnim načinom, onomu pučanstvu, 'pe'frtf po- krajinske Vlade, moje srdačne duboke liVAle. 0 utjelovljenju krajine j^št&ttske noiine donose da imn sliedit svakako' ove* gikFfiie. Arbanasi neće da pdšto ni perfdlj iie'Äiji§tft; te vlasti,, predvidjajuć da ih Porta neće 'htjet silovat, kupe brodovlje za izköz. Ivašrf je Vl^da otvorila ratnim pnrobrodim (irtiŽku hiku kod Dubrovnika. Tu će se svi prikiiplt i 'Čekat na- redbu, da odplove put Üfcinja. U Napulju dogodili su se 37 pr. m. po- vodom izborne skupštine ozbiljni h^redi, jerbo

nel salone di corte alla stazione, circondato da un numeroso corteggio, che in carrozza al suono delle campane, era venuto ad accornpugnarlo, disse a S. E. nel prender coinmiato da lei: „renit, vidit, vieit." Egli 'non fu che l'eco delta pubblica opinione di tutto ció che Zagabria ha di più eletto e di più degno. Colla sua dignitosa affabilità, colla schietta cordialité, coll'interesse preso a tutto ció che la nostra nazione ha fatto in questo secolo per met- tersi a livello de' paesi più civil!, S. E. il Cardinàle Pro-nunzio venue ira noi, ci vide e vinse i cuori nostri. Io non sono che la semplice eco anche di quella parte dell' opinione ch' è rappresentata dalla stampa olficiale e non officiale. L' órgano di quest' ul- tima, il giornale quotidiano Obzoi\ portando i det- tagli délia partenza di «S. E. li chinde colle seguenti parole: „Questa visita deirEminentissimo Pro nunzio non resterà senza vantaggiosi frutti per la nostra patria, che troverà in luí tanto a \ ienna, che a Roma un fidato e zelante patrono. E pero di tutto cUore esclamiamo alla sua partenza: Zivio. — Egli è partito, e quando si troverà alla presenza di Leone XUl potrá mettere a'suoi piedi Y espresstone délia nostra devozione ed ubbidienza tigliale e porgergli una stilla di conforto in mezzo a quel calice di a oôarezze di cuî viene satúralo da aleuni di quei íigli, c^e hanno più davvicino e più largamente goduto (e jjoçlono ingratamente tuttora!) i benefizi del ro- mano pontifica,to: potrà confortarla col dire a Sua ^antità, che nello scroscio dell'Oriente nuove vie si aprono alla Ühiesa, che la indennizzeranno délie per dite che fa nell'occidente, come l'America le si schiuse quando la riforma le porto via il Centro ed il nord delf'Europa, - e che nella Croazia e nella Dalmazia, che sóno tutto un popolo per lingua, fede, tradizioni, sono pronti al servizio del Padre délia Cristianitâ î pionieri délia civilt.'i cristiana in O nente : Vivat Croatia Cafholical" DUOVI PATOLQGICI SFOGI del ,Dalmata" Povero Dalmata! Questa esclamazione ci è cpçsa spontanea sul labbro, quando ci ca- pit6 fra le man i il suo numero 77. Dopo le tante solenni corbellerie che gli hanno fatto dire i suoi imprenditori e redattori a là be- nevegna; vedendo elle, non ostante i puntelli del sarcasmo impotente, délia calunnia audace e delle mistificazioni e menzogne d'ogni fatta, i suoi interessi comnnali-personali, colpa il numero non poi tanto strepitoso di gonzi, scen- donO sempre più in basso ; lia voluto dire tutto il benr possibile délia nostra Redazione. Già, si sa, Y esempio glielo abbiamo dato noi, che abbiamo fatto altrettanto per la sua Re dazione ma punlo! V Avve/ure, ail* época del Dalmata che si guarda nel suo specchio, ci ha anclie voluto dipingere. Quel quadro noi lo abbiamo ripor- tâto anche nel noslro giornale, per intero, sen- za apporre una sola parola di commenti o di PODLISTAK. Čakavske Starinske Pjesme Na Čast svetiem i sveticama božjim (Prepisao ¡/. starinskoga rukopisa u Svisvetiem u gradu Kortuli Vid VlllstiĆ-VukaSOViĆ.) (V. br. 08, Ti). Nu mislimo o tom danas ki na križ« umri za nas. Kralj nebeski Isus dobri nas od smarti smartij dobi; Sin jedini Boga otca, bi napoj en zuČi i octa; A mati mu Maria diva za njim vele bolizniva. Gledaj ruke, gledaj noge, gledaj tila rane mnoge; Gledaj rebra probodena, gledaj kralja okrunjena; Misli muku gledaj čavle, a krf teče na sve strane. Bolizan i je ljuta, brate, ku je Isus pria za te. Lišc.e veće sunca slavno od grišnika popljuvano; Bien pri stupu, moćno vezan, ki je s neba na zemlji zišal. rettifica, in quanto esso riguardava la Reda- zione. Ora che il Dalmata, per colmo di ra- gioni e per attestato di estrema oggettività, si è preso la briga di seguire l1 esempio del suo famoso collega dal „programma parallelo"; facciamo in questa seconda occasione quanto abbiamo fatto nella prima. Il Dalmata adunque sotto il titolo i Ge- melli siamesi, nel succitato numero, scrive quanto e come segue: „A qualche galant uomo, visto l'ardore giovani le, con cui la Katoliclfii Dahnacijn era sino dal prin- cipio en trata in campo, poteva torse sembrare che sotto quella foga. un po' rude se vogliamo, ci fosse qualche cosa di buono. Poteva ancora credere che noi avevamo avuto torto marcio a combatiere il suo novello indirizzo, il quale si estrinsecava con tanta liberta di vedute, con 'anto disprezzo delle cosí dette convenienze sociali. E ualche illuso sperava persino che all'i. r. Narodni: fosse per mancare un al tro sosteguo : il clero delle campagne. Vane speranze, illusioui imbecilli! La Katolic ka D alma cija è e sarà nuil' altro, che un'appendice del Narodni List. Per cui non v" attendete che 1' or gano dei neri (grane al cornpliinento! o che non fosse anche questa ana prova?) sia per essere irn parziale; esso come il suo confratello maggiore di piaz- zetta marina, ha il medesimo scopo, croatismo incor- niciato (inverniciato?) da ipocrisia cattolica. Ed il faustb connubio fu stretto in forma legale alcuni mesi fa quando l'intéressante Pavlinovic anda va a brac- cetto col piccolo Prodan. Allora 1' incubazione fu per- fettamente eseguita. Per cui adesso il chiercuto don Ivo non è più il tisicuzzo e cachetico apprendista di una volta, ma un uomo dai muscoli di ferro e délia volontà d' acciaio, dinanzi a cui tremano i cit- tadini di Zara. La Katolicka Dalmacija dal momento del suo colpo di stato fino a questi giorni lia avuto un cre- scendo meravigiioso. Dali' amore in générale per tutti gli slavi, è passata all' idolatría dei croati, per poi discendere ad una specie di monomanía delirante verso i cosí detti croati délia Dalmazia. Il piccolo Prodan, ingigantito dopo 1' incubazione Pavlinovic, ha adoperato un método d' eliminazione impareggia- bile. Prima ha scartato dalla sua chiesuola gTitaliani ¡ poi i serbi, e poi finalmente tutti quelii che non pre | stano fede ail' infallibilità obbligata dei due pontefici ! Klaic e Pavlinovié. Quattro parole in lingua italiana ¡ e I'alfabeto cirilliano fanno imbizzarrire il povero' Prodan in modo da renderio inconscio dell' incuba- i zione toccatagli. Mettetegli dinanzi un italiano od un j serbo, ed egli, che ha in orrore il sangue, sarebbe capace di scordare tutti i codici criminali di questo mondo, per togliere di mezzo i suoi malcapitati avversarí. Quale similitudini potrebbe mai adoperarsi, per indicare 1 'unisono, e cui sono ispirati i due organi croati? Uastone e Polluce, Oreste e Pilade, Damo- ne e Pizia, Paris e Vienna, Tristano ed Isotta, Gin- lietta e Romeo potrebbero darci un' idea dell'intimo nesso che passa tra la Narodna Dalmacija ed il Ka- tolički List? No, ogni più esagerata figura rettorica sarebbe un nulla dinanzi alla realtà della cosa. Il più stramballato secentista resterebbe muto dinanzi a quest' intima unione, di cui potrebbero darci una idea appena i due sacerdoti redattori, che in fatto di spiritualismo e di metafísica sono inarrivabili ! Olovik biše grihom guban očisti ga božja ljubav; Nas od griha krfju opral ki je diavla moćno svezal. Z driva parvo pogibosmo a s križem se svi spasismo. Vmri život našem dri vi, mi da bismo bili živi; Diavla križem pobijaše a smart sinartiu primagaše. Tako ti nas Isus spase naše muke pria naše. Nie s nami Bog uzvišen, nie pres nas on ponižen. I to nebi po nevolji daje umar na sen polji; Za dobrotu hoti tako da ga ti poljubiš slatko. Pol j ub i i no, zahvalimo, proslavimo, uzdahnimo, ¡Šarcem, ričju, okom, stvorom, ondi, i pri božim dvorom. Ko bi mogal ne plakati gdi ga plače draga mati ? Blizu križa ona slašc tere gorko uzdisaše: Tebi tužu, slatki sinu, jer bres tebe slatko ginu. Reče sinu pogledati gdi te plače draga mati. E conseguenza di questo nesso platonico e pro va palese il modo con cui entrambi trattano il co- mune !i Spalato. Meno male che il Narodni List si faceia torte della calunnia; e il suo vecchio mestiere, che l; ha condotto in alto. Ma la Katolička Dalma cija? L'imparziale, la libera, la vereconda, 1' ineorot- ta Dalmacija Katolička? Possibile che a prete Pro- dan, ineubato quanto si voglia dal rev. can. Pavli- nović, non sia venuto a ineate che i costituzionali di Spalato un bricciolo di nazione (a quanto noi sap- piarno le nazioui aneora non si dividono in briccioli. Ma forse volevate dire nazionalita. Del resto che ha da fare il bricciolo di nazione nellaricerca della vera causa, ed indole dei disordini avvenuti a Spalato? Questi sono i vostri criteriV.6!) pur la possono avere? (Se i costituzionali di Spalato sono un bricciolo di nazione., e per essi si deve rispetto, che noi come a tali non negamtno giaramai, perehe il grosso della nazione che popola la Dalmazia non avii anehe al- tro diritto all' iufuqri di quello di.... rileggete lo spec ehio) Possibile che all' ingenuita ed al candore del l'anima pretesea di don Ivo, che pretenderebbe al l'onore delle stimmate, non sia balenata l'idea, che esso, ripetendo papagallescamente (qui rettifichiamo: noi non abbiamo ripetuto, ma abbiamo lasciato peri primi nelle nostre colonnc? una narrazione dettagliata Quindi ai vostri occhi, liberi da ogni veto, la nostra colpa s'aggrava; per6 badate che non noi, ma e voi siete stati sedperti per bugiardi. Ohe disse in fatti il comando militare di Zara?) quanto scrive il suo tratello maggiore, il Narodni List, potesse pre- starsi alia piu infame delle calunnie ed alia piu ri- buttante maldicenza?... Queste rifiessioni don Ivo certo non 1' ha fatte, ne le fara. Infatuato dei croati del suo cuore, egli per essi mente, sapendo di mentire. Per essi sarebbe ca- pace di farsi anehe schiericare. Ligio in tutto ai pon- tefici massiini Klaić e Pavlinović, si lascia rimor chiare dal Narodni List, riproducendo cosi in pro- porzioni piu gigantesehe e piu interessanti il feno- meno dei gemelli siamesiCosi il Dalmata, che ha detto tutto questo, pero senza soggiungere altro. SLOVENSKA LITURGIJA (Piše 0. i. Milinović) (V. br. 71.) Glava 11. Spljetski sabor 925. Poraba i obred slovenske liturgije, što je Mo ravljanom i. Panoncem dopušteno bilo, predje u obi čaj i u Dalmaciji. Hrvati i Srbi najocluševljenije ovu liturgiju zagrliše, koju sveta braća Konstantni, rečen Ciril, i Method iznajdoše, kod kojih oni naj- sretnije evangelje i rieč božju poviedaše, te još po- gane Neretvane obratiše, a ostale Srbe i Hrvate u vjeri podučiše i ukriepiše i apostolskim načinom usrećiše. A da Srbi i Hrvati svesrdnije Bogu hvale uzdižu, njih takodjer u njihovom jeziku podučiše bogoslužje obavljati. ') Dali jezik slovenski odmah u početak imao svoje osvaditelje i velike protivnike, koje svuda, kako vidjesmo, Konstantin izvanrednom mudrošću i odvažnošću svlada, i, čudom podkripeljen, papa lia- drijan II, dade mu u svemu razlog, dopustivši naj- ') Farlat. T. III. p. 87. Isukarste blagi spase, tis spase nije Bože, naše, Ti bi plodan za pinezi, mučen prid svimi knezi, Bien pri stupu kameno, da bi tilo sve ranjeno. Od ran svite sve odniše, kerfiu tilo sve obliše. Tvoje tilo popjuvaše i mnogo se narugaše. Kad Maria to gledaše i bolesti mnoge daše, Noge njemu prikovaše šarce joj se raskidaše. Pritegnuše križu ruke gdi ti daše ljute muke. Po tom toga zvapi s križa, 11a kom umri za svim mira. Amen. Crkva sv. Ivana Krstitelja izvan Zadra i Franovci III Reda. (Vidi br. 09, 70, 71.) Al se približavalo doba kad je i ovo nabožno mjesto imalo, nalik tolikim drugim po našoj hrvat- skoj zemlji, postradati izpred tatarskih nasilja. Onda

ili bolje pamet govori); jer što je dobra tu, odviše je maglovito, a mješte ironije i to tanahne, često nalazimo puRtr prostačijfc, a što je gore i nazlobnost. Gospodin spisatelj spominjajuć rieči Estenskoga kneza Ariosto u, javlja da će njemu mnogi i mnogi zlobno, bezumno i nazbilj odgovoriti. Neka nas on uvrsti u koj baš rea hoće, mirio nam se haje; da su same „corbellerie" još bjnSgun se manje hajalo; ali Sto nije podobno nećemo propustiti, nebismo bo htjeli d* nam kogod izvali: vidi kakvi ste vi popovi! Odmah javljamo da rap mislimo prepirke voditi, niti se s g. Stojanovićem pravdati, jedino ćemo spo- menuti ono što nam nije nikako išlo. Evo dakle što imamo zamjeriti: G. pisac kroz Gjoru veli: „Zaisto ako svakoga prorešetaš u učevnosti, u igri, u poštenju, u rječi- tosti, i u ostalomu, i da svakoga izazmeš naći ćeš, da ljudi nijesu drugo, nego Marijan A. B. C." (B. 8. 146) t. j. taci te jadnaci. Ovo je prem nazbilj da bi tanahna ironija bila; a ako je rečeno navlaš, kako da i jest, onda kamo bismo dospjeli? „Bio bi dobavio kršnieh ljepotica, bili bi se igrali na velikieh igara, bili bi se gostili i pijucali4' (lb. 1. 148). Ovo je prostota a ne ironija. „Koga vraga vrijedi novac, ako ne, da se za- bavljaš na svaku ruku? Ja bi prevolio ostat goloder i ovako kako sam, ko niko, nego imat veliko blago, a brez nijedne raskoše" (lb.). Pa i ovo ironija nije, i to tanahna. ,,Dk, mudrovanje i vjerozakoni svi ili nijesu ništa, ili sastoje u svladanju i u oblakšanju sviju našijeh ćutnja i naravnijeh... Mrtav čovjek ne čuje da se za nj kleca, i da se oko njega popovi pre- meću, i da je praćen od duga reda svijeća užeže- nijeh. Duša mu ne stoji uz popa eerimonistu. Imat oko sebe braću ili četiri grebodera to je sve jedno". (Ib. 1. 150). I ovo ironija nije, nu nešto treće, a ne- ćemo riet što. „Longin, Platon, Fenelon, Dositej Obradović" (Ib). Kako se može Obradović prispodobit Platonu, Fenelonu? Ako igdje tu baš ironiju nalazimo. Ilije srbizam tako vam glavu zamantro Don Ivo, da ne vidite da Dositej nije ni štompela Platonova? „Taj običaj dostro se i u crkvi. Bi ćeš čuo opovjedalaca... da potvrgjuju svoje izmišljotine svi- jedočanstvom pisalaca, i svetijeh otaca, kojieh ni ti ni oni nijeste nikad ni čuli, ni vidjeli (sic). A kako se paka premeću stihovi svetoga pisma ne govorim ti ništa, to možeš pitat popa Seputa ili popa Buškavetu. Ako na to sve pogješ, da staviš poglavita načela ću dorednosti, naći ćeš, da je bijelo što je crno a crno što je bijelo" (Ib. 1. 151). Ovdi, g. Don Ivo, kroz Gjoru proviruje vaša nazlobnost. Gdje su ti opovjedaoci ? O Seputu nijesam čuo govoriti, ali o Buškavetu kaže mi ko zna, da je vrlo učen bio, da je sred stolne crkve Dubrovačke jedini on naški kroz četverode- setnicu propoviedao. Pak se i ja spominjem da sam čuo propovjedalaca navoditi ciele periode Viktora Huga, a vi ćete, Don Ivo, za to znat, pak jeli ko graju digo? „Svaki episkop uopće kaže se, da je pobožniji od popića, koji u crkvi oslužuje samo da bi jadno PODLISTAK, San je varav. Žudjenog, žarkog sunašca Pobježe zadnji trak, Guste već svoje zavjese Večernji spusti mrak: Crna je doli zemljica Nebeski taman svod, A jasne zviezde nevidiš, Zaman joj tražiš hod... Obični vjetri miruju Umorni driema sviet, U snu sad diete smije se S neba ko angjel svet. Sve ti je mirno, spokojno, Svaki tk šuti kraj: Rek bi da s neba prišo je Angjelski, divni raj... Al' gle!...: U Bosni ponosnoj Vidja se gradić biel: Mnogi još bdiju krvnici Gorka ih mori cviel. Krasna tu sgradja koči se, U njoj je Turčin1) klet, Glasno koj plače, uzdiše, Kan' da će skoro mriet. Ljuteć se, misli, promišlja U zrak svoj diže prst, Tuži se: „Sveti proroče, Vidiš što radi krst?!... priživio. Jer kad ti svikolici gospodari, presvijetli, preuzvišeni, preosvešteni uhite se svoga cilja, do kojega su odavna omijerali preko idiotizama, uljegu i sami hotimice pod pravila općene duševnosti" (lb. 152). To je zloba, moj Don Ivo, a ne ironija. „Živjela mudrost (sic) prava! Mudrost Salo- muna! Pijucat dobra vinca, pucat od sitina, bahorit ljepotice, i grijat jaja u mekanim posteljam! Digni to i sve je ostalo vanitas vanitatum" (Ib). I ovo je nešto treće, Don Ivo, a ne ironija. „1 meni se mile (to su vaše rieči, Don Ivo) te telesne raskoše... Imam i ja oči, drago mi je nada- zrijet gdje koju liepoticu da me žahne... da sam reko što drago osobi, za kojom sam u ljubici, da uput miline radi premetne mi ruke oko vrata". (Ib. 1. 153) kad ste ovo pisali, Don Ivo, bili ste slobodno razćukani i razbogošeni, jer pravo svak zna Vaše neprikorno ponašanje, a to Vam je slobodno čast gdje čuli i ne čuli. Rekli ste istom tot. „Ili bi trebovalo, da se za svoga života osa- mim od svakoga, ne bi li je oćutio, ko što su činili svi sveci u popovskom časoslovu... A za šta mi uvi- gjamo pobožnu čeljad, da su tu teška obraza, nepo godljiva i dosadna svakomu. Jer gnieče svoju narav, trpe te čine trpjet i onijem okolo njih". Vi, Don Ivo, ne pobijate ove zlobne klevete. Popovski časo- slov kaže da S. Dragutin Borromeo, da su S. Filip Neri, S. Frano Saleski i tisuću drugieh, živjeli sred svieta, dobroćudni, pogodljivi, svakomu dragi, te da koliko su više gniečili svoju narav toliko su žalili više i gladili ostale. „Ja u prozi i u pjesništvu dijelim pisaoce u četiri razreda. Prvi ti je tieh, koji izuceno izume, a izučnija im bude rječna ubavost... Drugi su ti oni, koji krasno pišu sebičniem mislima... U treći razred spadaju oni, koji su duboka i spametna izuma, a tamo njima neprilična i nikakva izreka, (od kojieh možda i ja bi se brojio); najposljedne stavljam one, koje niti umiju mislit, ni pisat — Omir, Ksenofon, Ariosto, Petrarka Cesar, zamjerni su radi svoje uba- vosti. A da se stavi u djelo, i da bi se okoristio, nema ti što Teofrast, Tacit, La Bruyer, Molier, Mac- chiavelli, Leopardi, Talyerand, la Rochefaucolt". (Ib. 1. 154) Vi, Don Ivo, na to vičete: „to su baš iz- vrstne knjige"; a ja Vam govorim da nije tako. Macehiavelli svak zna da i ako liepo piše, ipak je prokletac, a Leopardi duhovit je, valjan koliko ho- ćete, ali je fatalista, materijalista, opak. Tu ima nešto više no li sebičmeh misli. 0 francuskiem spisateljim ne velju, jer nijesam dorastao. „Ista riječ bogat, znači, ko ima boga, a ubog, ko boga nema, kome naravno bog ne pomaže, da razmota podobnosti svoga čoeštva, jer siromaštvo ubija čoešto, veli se u narodu; ako neće bog pomoć ga po načinima vrhunaravnijem... Novac, novac je, sve.... (Ib. 1. 155J. Ovo je vragometna ironija. Ali je najbolja ona, kad Vi, Don Ivo, velite Gjori: „Dakle vidiš i sam; treba da njegujemo ću- dorednost"; a on Vam odgovara „Jadan! to je sve tako u teoriji". (Ib. 1. 156). „Kršćanilik... tamo on". Vi, Don Ivo, velite da u Ereegovini reče se „tamo on" živini i predmetu ') I po vjeri i po narodnosti. Gdje su nam prava negdjašnja? Turska gdje je sad vlast? Kamo, oh kamo ode nam Starinska slava, čast? Nemirni naši kmetovi Beztidno dižu glas, Gorom i dolom pjevaju, Narodni slave spas... A mi da mirno gledamo Gdje nam se ruga rob ? Ne, ne, to nikad... bolje je U mračni sići grob." I riečca zape Turčinu, Glava mu klone dol', Plače ko slaba ženica, Ljuta ga tišti bol... Neplače više, nenadno Obsu ga čudan smieh: Rek bi da sniva čedanče Kom je nepoznat grieh... Dži, u snu vidja varavom Proroka, svetca svog, Guje gdje tiho kaže mu: „Kršćanom spravljaj log..." Gleda pol turskog mjeseca Kako svoj šilje sjaj, U tom gdje sjaju opet su Hrcega, Bosne kraj. On, kao sitne piliće, Robove gniete, tre; Vesel je: njemu klanja se Kršćanstvo cielo, sve... Ovomu konop pripravlja, Onom je spravan nož, neživu, ali ste imali pristaviti da se vaviek posprdno veli, pa jeli podobno da se kršćanluku ta izreka prišije ? '„Ćudorednost bez učevnosti načini čovjeka ćo- ravijem zanešanjakom" (B. 9. 1. 163). Ni ta Vam ne ide, Don Ivo. „Vavijek gre trbuh za kruhom, tako bi brez ikakve pristane i slijedbe i davaše svakome razlog do nekle, ko što opće čine činovnici svi, i svi po- povi" (Ib. 1. 165). Popovi, moj Don Ivo, nedavaju svakome razloge do nekle, jer Boga hvata, nijesu licumjerci. Možda ih ima koji će Vašega Gjoru po- hvaliti, ali ja slobodno neću, pak bi bio volio da su se ti Vaši zameti izgubili, neka bi po Vami grehota bila. A sad Vas puntam s božjom, pa me baš do- padnula ona vaša: „Nijesu li se vavijek uckale bu- dale protiva dobrijem i spametnijem?" (B. 8,1 148). A. L. —-^^iaaAAAAAAA/VVV«^—— Srednje Spljetske Škole i „Avvenire". (V. br. 78.) Zatim kaže „Avvenire" : profesori srednjih škola u Spljetu većim dielom niesu sposobni da predava ju hrvatskim jezikom. — To je laž da lažnija bit nemože. Izuzamši dva ili tri profesora, svi ostali po- znaju dobro naš jezik; gdjekoji od njih je već njim predavao, gdjekoji je u njem štogod napisao te na sviet izdao. Ravnatelj g. Glavinić, rodom iz Makar- skog primorja, pjevao „Avvenire" kako mu drago, liepo hrvatski govori. On mi je bio za više godina profesorom, te ga dobro poznajem. Spominjem se kad bi kadkad naški stao govoriti, tekla mu je rieč čista i bistra, da ga bilo milo ta slušati. Nije njemu išlo po tragu gazit svoj narodni jezik: i njegovi su ga stari njegovali, ta pokojni mu stric, glasoviti biskup Pavlović Lučić izdao je liepo čislo hrvatskih propo- viedi. Ravnatelj Glavinić hrvat je dušom i tielora. Tako vim ga spoznaju i inostranci, koji, neupličuć se u našu politiku, mogu da nepristranije sude. Cuj dra- gi „Avveniru", što o g. Glaviniću pa o tebi kaže jedan od najboljih njemačkih ilustrovanih belestri- tiČnih listova: „Deutscher Hausschatz, in Wort und Bild. Regensburg, IV Jahrgang, pod putopisnim član • kom: Ein Flug in die Zernagora, Es lässt sich den- ken, dass Spalato und noch mehr Salona ungemein reiche Fundgruben römischer Alterthümer sind. Sorg- fältig werden dieselbe in einem Museum aufbewa- hrt, dessen freundlicher gelehrter Custode in Mün- chen den Grund seines Wissens legte. Er ist ein Vollblut-Südslave; ich brachte ihm die erste Na- chricht von der Einnahme von Nikšić — eine bes- sere Empfehlung hätten wir nicht haben können. Spalato ist wohl die am meisten politisch entwickelte Stadt Dalmatiens. Es gibt dort Autonomi und Na- zionali; diese vertreten die südslavische Sache, jene schwärmen für die Türken. "L'Avvenire" ist die in italienischer Sprache dreimal wöchentlich erscheinende Zeitung der Turkophilen. Ich habe selten ein rabia- teres Blatt gelesen. Ovdje se kolci podižu, Ondje je vatre množ. Prene se: tamo s iztoka Divan rumeni ruj, Čuješ u gaju ptičice, Gusle ti godi zuj. Momče po dolu skakuje, Veselo pjeva: „Oj! Hvala ti, hvala, Svemožni, Na svom sam opet svoj!" „Slobodo", kliče djevojka, "Slobodo« kaže jek, A junak grmi: „Slobodo, Tebe ću štitit viek." Ture sve sluša, gnievi se, Kobni taj kune dan, Ćuti da krivo sanjo je, Znade da vara san. Nezna sad što će, kamo će, Bulji do divlja zvier, Vjernu ter zove suprugu, Sinove, mladu kćet: „Hajdemo hitro, bježimo" ; Odluče tada svi, „Ovdje nam nije življeti Strani smo ovdje mi. Az'ja je naša starina Tamo nas budi hod, Djedovski tu su grobovi, Tu je naš slavni rod!" Ostojić.

strane nije moglo drugo poroditi na drugoj strani nego li nepovjerenje, te se stalo griešiti na obe strane. I Turčin je doprineo svoje, da se Članovi jednoga naroda sbog vjere čim više mrze, jer mu tada bješe gospodstvo osigurano. Pod sjenom ljubavi neima robstva. Papina okružnica prelazi preko ove žalostne periode. Ona uzkrisuje spomen samo onih vremena, kada izmedju zapada, poimence rimske stolice i jugoslavenskih plemena nebijaše ni u vjerskih os je čaj ih one pregrade, koja je kašnje stranom rukom podignuta. I pravo je, da se sjeća one davnije, a da nespominje ove novije dobe. Kamo sreće, da možemo tu dobu izbrisati iz poviesti naše! Nadove žimo, kano što čini okružnica, sadanjost našu na onu prošlost; a posrednici neka nam budu slavenski prosvetitelji Ciril i Metod: „da imenito onom milo- Iću, koju imadu kod boga, brane kršćanstvo na cielom iztoku". Značilo bi bolest zabašuriti, ranu kriti, kada se nebi priznalo, da se i danas razlikost vjere, crkve, u našem narodu upotrebljuje proti narodu samom. Ovim se oružjem služe često i oni, koji inače ne drže do nikakove vjere ništa. Ovo se oružje oštri i ondje, gdje bi vjerska pitanja imala ostati po strani. Magjar kalvin, lutoran i katolik smiju složno viećati« i raditi o boljku domovine, a kada se katolički^ Hrvat i pravoslavni Srbin spremaju na isti posao, iztiče se opasnost, da bi se prvi mogao povlašiti, a drugi pošokčiti. Ali bi li se mogao itko služiti tim oružjem, da neima u nas vjerske surevnjivosti? da vide, kako se katolik i pravoslavni, osobito pako svećenstvo obiju crkava, u duhu prave kršćanske snosljivosti uzajamno paze? pa kako se tiem utire put, da se onaj nesporazumak po vremenu ukloni, koji nisu naši otci posijali, nego nam ga strana ruka nametnula. DoplSl. U Zagrebu, na Svesvete. Nije mogo biti izabran ljepši dan od današnje- ga u Crkvi Božijoj da se Bogu zahvalimo na tisuć- ljetnici uvedenja staroslovenske liturgije, i na uzvi- šenoj Enciklici Sv. Otca Leona XIII „Grande Mu- nus." Presv. Apostolski protonotar i opat Dr. Rač- ki služio je pontifikalnu Misu u sveučilištnoj Crkvi, negda Isusovaca, Svete Katarine. Koprivnički žup- nik, na glasu saborski govornik, uzor svećenik i hr- vat, Josip Beruta držao je krasan govor u kojemu ie nadovezao na kršćansku apoteosu, koju danas sla- vimo, naš preporod unutrnji i narodni na pećini Svete Stolice Rimske, toli zabrinute za budućnost svih sla- venskih naroda. Svečanosti su prisustvovali Ban, grad- ski Načelnik Mrazović, sveučilište zastupano po svo- me rektoru, družtvo Sv. Cirila i Metoda, broj na- rodnih zastupnika, i po izboru obćinstvo jednoga i drugoga spola. Valjani umjetnik Eisenhuth sastavio je za ovu prigodu liepu misu u hrvatskom jeziku na tekstu Stanka Vraza, pjevanu izvrstno po pjevač- kome družtvu „Kolo". Sve se obavilo u čisto katolič- kome duhu bez ikakve političke smjese, uz onaj na- rodni pečat koji ostaje u okviru duševne rimske za- jednice. Domašaj Velikoga akta Leona XIII jedva će potomci dovoljno ocieniti, a koliko je i najravno- dušnije za vjeru znao sgrijati to se jur počima osie- ćati. Sove strane Velebita nema valjda onoga vanj- Mandalina vele draga gledaj meštra mertva naga, Darzi noge i celivaj i kosami sve otiraj. Puče zali i nemili, ki žalosnu majku cvili. Mi gospoi pristupismo mi Isusa isprosismo; Nu nam pusti gospodina pomazati božja sina, Sveto tilo pomazasmo gospodina zemlji dasmo, Obima se poklonismo suzami se razdilismo; Ja Josef iz Abarimatie to nam kažu svete knjige; Hoćeteli dobro znati pojte gdie njega mati. Doma su se svi skupili ki su bogu ugodili. Kada tamo mi dojdosmo Apostole tui najdosmo: Jednim glasom svi plakahu, žalosno se razdirahu: Gospodina izgubismo gospodinu svi sgrišismo; Sgriših majci, sgriših sinu žalosnaću biti viku. skoga zanosa za vjeru kao kod vas, — ali ova ima dublji korien nego se misli. Posije podne ide- mo posjetiti naše mile pokojnike na srednjemu grob- lju, i na jur zatvorenih S. Jurja, S. Roka, i Sv. Pe- tra. Vas će se Zagreb izliti nakićen nebrojenim vien- cima na zadnja pribivališta pokojnika. Naša pjevač- ka družtva zapjevati će tugaliku pjesmu našim neu- mrlim Preradoviću, Kurelcu, Gaju, Mesiću, i žrt- vam padšim godine 1845. Još se kod nas poštuje sve što je s Bogom i uz Boga, sve što je sveto uz- višeno i po Crkvi posvećeno. Divlji prizori, koji se u izobraženoj Francuskoj, u tome velikome narodu, pojavljuju i umnažaju protiv toli zaslužnim za Vjeru, za kulturu i za narod duhovnim redovom, u Hrvat- skoj ne bi bili mogući. Nemojmo se pooholiti, ali nemojmo se ni preveć poniziti. Sliku o našemu sa- borisanju imati ćete po običaju kud ono bude svr- šeno. Svaki dobar katolik divi se ovdje Vašemu ple- menitome i neumornome katoličkome i narodnom ra- du, kojega ste pokazali prigodom Enciklike „Gran- de Munus". T. Iz okolice Spljetske, na 20 listopada. Srbski List, komu valjda mnogo toga neopažena prolazi radi nepoznatih slova u obćinstvu pretežne većine Dalmacije, u svojoj revnosti za saveznike ta- lijane, dolazi do te čudne izreke, da obćina Spljetska brani svoj jezik talijanski, uspomene, i sve što je Čovjeku najmilije. Mi bismo rada znati, kako obćina Spljetska brani talijanštinom jezik hrvata varošana, solinjana, jesaničana, stobrečana i. t. d. koji noseć crvenu kapu, neznadu rieči progovoriti do sgoljno hrvatske. Da gradjani, umišljeni talijani, svoj jezik autonomijom brane, to dopuštamo, ali nemogu onaj velike većine obćinara, koji svog jezika nisu još po- klonili nikomu, a najmanje upraviteljstvu obćine Spljet- ske. Spomenici su svojina ne samo grada, dati čita- ve" Dalmacije, kao historički, isto kano svodovi na Šupljiaji, ili razvaline u Gardunu, i Kljacim. Ali mi razumiemo, da Srbski List, kad nemože srbski jezik narinuti našoj okolici, rada bi uzdržati talijanski, ma- kar se to neslagalo za Srbskim Primorjem, samo za inad i pakost prama hrvatim. Zato i srbski zastup- nici na saboru izostaše, kad je bilo glasovati za- hvalnicu radi ponarodjenja viših spljetskih zavoda, jer taj učevni jezik nije srbski, pak vole da bi ostao talijanski. Takovi su narodnjaci ti Srbi, da radje brane tudje, negoli svoje, pošto jedan je te isti je- zik hrvatski ili srbski, kao što njihov Daničić uči. Nu protivnost s političkih težnja zasliepljuje ih i u književnim pitanjim, tako da misle u savezu sa ta- lijanim proturati bolje svoje usvajačke težnje. Lu- kavi su jedni i dragi, ali talijani će ih upotrebiti u svoje svrhe, dok ih budu trebati, pošto je njima isto tako mrzko srbstvo kao i hrvatsvo, samo za talijan- sku jedinost mareć, kao istarski, riečki, tršćanski talijani. „Avvenire" i „Srbski List", za nevolju su kumovi, ali malo se iz toga pomaže srbska stvar, koja ima protivnu težnju. Hrvatstvo samo na stal- nom načelu počiva, historičkom i narodnom, obuh» vaćajuć jednakom koristju oba srodna plemena. Spalato, 28 ottobre. Che ve ne pare di quell' „Oracolo fallito" nel- 1'ultimo „Avvenire"? Dopo tanti precedenti, peí corso di sei anni, nei quali anche fino a nausea an- dava continuamente ricantando, che di religione ne vuol sapere meno che il suo fratello islamita, ora, é Petar zgube sidu bradu, ja pogiboh u sem gradu. Ajmeh što ću učiniti, prid gospoju ne smim priti. Gospoja ga k sebi zvaše vele slatko, i tišaše: Gledaj, Petre, moga sina naslidnik si njega bia, Tebi prida ofce svoje, da ih paseš kako tvoje, Nebeski su tvoji ključi svih utiši, i svih uči, Kripi bratiu, kripi sebe, svi gledaju, Petre, tebe; Ali neznaš moga sina vele blaga gospodina? Veselo im hti prostiti kako sinke poljubiti, A ja budem odvitnica u svem vaša pomoćnica. Djavla sveza raj otvori svoga otca k nam umoli. Treti dan će uskarsnuti s nami slavan osvanuti. O Isuse božji sinu slava budi tebi viku. Amon. proprio 1' „Avvenire", che tutto commosso entra in chiesa e sputa (come suole) sentenze a bizeffe niente meno - lie sul Papato, sull'infallibilitá ecc. Ma, signori dell' Avvenire, voi avete sbagliato strada. Entrate in chiesa? voi che amate ignórame la porta? Oh! questa volta é proprio il caso di dirvi che volete far ridere di compassione anche i quattro gonzi, che vi ascoltano o meglio fanno mostra di ascoltarvi con tanto d' orecchie. Non vedete che siete ridicoli, e tanto infelici che non v' accorgete del bassissimo livello al quale vi ha ridotti la vostra imrnoralitk? II vostro incapponirsi político vi ha cosí immiserito, che vi ía male se dovete spingere lo aguardo un solo palmo in lá di quelle giá cadenti quattro mura, da voi edifícate; e con tutto il vostro „Avvenire" ed il vostro forzato sbracciarvi, siete come gente senza speranza. Giá, seminaste vento, or raccogliete tempesta sulle vostr® teste. Per voi ogni mezzo é lecito, pur d'espettorare la vostra noblesse. S. Dojmo! anche qul volete far mostra del vostro guaire, per far, non é vero, bazza maggiore ? Si, si, s. Dojmo sará anch' egli a gridare con voi contro il papa, giacché la vostra morale da Maometto v' insegna che anche fra i santi dovrebbero essercene di quelli che la pensano come voi. Vi parleremmo piú a lungo, ma siete troppo caldi per non dovervi augurare piuttosto il ghiaccio. Iz kotara Spljetskoga, 25 listopada. Posije nekoliko vremena muka, evo me opet, gospodine Urednice, s Vami, t. j. da Vam štogod javim o učiteljskoj skupštini pučkih učitelja ovoga kotara. Na 18 tek. večer sakupila se većina učitelja u grad i na poziv gosp. nadzornika Korlaeta sku- pismo se svi u prostorijam pučke mužke učione gdje se je i skupština imala držati. Gospodin nadzornik kratkim al ukusnim govorom naglasio je uzrok za koji nas je sazvao, t. j. da se sporazumimo, koga da se izabere za zapisničare, koga u odbor koji će pri- pravit dogodišnji dnevni red itd. — Na predlog gosp. Maroevića skupštinari oduševljeno zaključe, da se i- zabere, kao napisničare gosp. Bartul Matijacu i Mar- ka Vrsalovića. Na to Matijaca upozori skupštinare, da još nije usposobljen, te zato, da se zahvaljuje na časti; za isti uzrok bi izpušten i gospodin Vrsalo- vić. Tad skupštinari izaberu gospodu Aguština Vale i Antona Mladinova, a u stalni odbor gg. Koludro- vić, Kurira, Kirigina i gospodnu Aranza. Za odasla- nike na pokrajinsku skupštinu gosp. Koludrovića i gčnu. Surić; a članom kotarskog vieća Antu Kolu- drovića, i tim završi predskupština u 7 sati večer. Dne 19 u osam sati i po gosp. Dn. Nikola Pe- travić izpjeva s. Misu u crkvi sv. Dominika, kojoj su prisustvovali svi članovi skupštine, a zatim sku- pismo se u dvoranu I.g razreda pučke učione, i go- spodin Nadzornik jezgrovitim govorom otvori skup- štinu imenujuć svojim zamjenikom velečastnog D.n Nikolu Petravića. Skupštini prisustvovao je presvietli gospodin poglavar Kutschig i 59 članovi. Izbor je sliedio po zaključku predskupštine. Pri razpravi pojedinih pitanja osobito mi je po- hvaliti gosp. Petravića, Koludrovića, Kirigina, Mla- dinova i Bradića, koji su dokazali da poznaju mane pučkih učiona i jade pučkih učitelja. Vriedno je pako da napomenem, da su učestvovali pri raznim razpravam, a i razpravljali gospoda: Vale, Albanesi, Vrsalović, Matijaca, Matas, Merćep Maroević, Grgić i Ljubić, a od ženskih jedino Marica Novak i Ane Zaneta. Nemožemo se dosta načuditi gospodičnam A- ranzi i Studi, da svoju znanost ostaviše zakopanu; jer „bolje vide četiri oka, nego dva"; pa nek smo svi u ^svemu jedni drugim socii doloris. Sto sada da rečem o „Avventru", koji hotio da nas ocrni u svojem br. 123 prosipljuć svakojake laži. Bilo bi budalasto, da se idjem osvrćati na sva- ku ludost onog klapavca, ali nemogu ^premučati, a da mu koju neprigovorim, jer talijanci vele: Ćhi tace conferma. Što veli da smo većinom iz zavoda Arbanaškoga i da smo hrvati, to mu potvrdjujemo, jer drugo nego hrvati biti nesmijemo. Sto pako br- blja, da većina učitelja u ovom kotaru predaje ta- lijanski, to stoji kao 3:38, jer od 41 učione u trima je naukovni jezik talijanski, a u ostalim hrvatski. 0 nadzorniku Korlaetu nemože drugo ni on reći, već da je uzor poštenjak i strukovnjak. Napokon mi je zahvaliti, „Katoličkoj Dalma- ciji" na ime učitelja kotara Spljetskoga, za nje neu- morni rad, da se poboljša učiteljima ekonomičko stanje s preporukom da nam i unaprieda bude u prilog. Mladi Hrvat. Cattaro, 27 ottobre. Lunedï 25 mese corrente ricorrendo il giorno di San Crispino, patrono dei calzolai, gli esercenti di questa Città, avevano intenzione di festeggiare anche quest' anno un taie giorno, assistendo, come d'uso, anzitutto alla Santa Messa, che in onore del Santo viene annualmente celebrata nella Chiesa di Sant' Anna. Quest' anno per6 Monsignor Vescovo Forlani ^colla benevolenza e carità che lo distinguono, coowrlre anche da Sua parte a taie festa. Alcuni Sliedi Dodatak.

Mladi Poljodjelac. (napisao pop E. M. Vusio). Poglaije II. §. 29. Ljekarica. — Ljekarica je najplemeni- tija krma; ona je najshodnije sredstvo kojim se o- ranice mogu dobro urediti i marva opretiliti. Kani li poljodjelac svoju livadu Ijekavicom zasijati, neka najprije livadu duboko prekrči i dobro pognoji, jer inače ljekarica nemože da se podpuno razvija, nit dugo da uztraje. Gdje joj neima zaprieke da svoje žile (koje su kadikad do 2. metra duge) pruži, mo- že trajati 12, 15 i više godina. Jeli dakle zemljište pomenutim načinom priredjeno, preduzme se sjetva. Da se sjeme što urednije porazdieli, mieša se sa nješto sitne pržine ili pepelom. Bolje je da se lje- karica gustije posije, buduć da ona tako svu zemlju zaokupi pa korovlje uduši. Njezino se sjeme samo lagahno zadrlja, jer zapadne li više od 3 centime- tra, mučno ili nikako neće proklijati. U novopri- redjenoj livadi na svaki hektar zemlje treba posi- jati 24 kilograma sjemena; a pri slieđećih sjetva dovoljno je i 12 kilograma. Ova se sočivnica upo- trebljava kao ozimno sjeme, tojest sije se rujna i ožujka. Osobito prve godine valja ju čuvati leda, jer bi ju lasno mogao poharati. .Jednogodišnja lje- karica nedaje toli obilna ploda, jer se samo jedan- put pokosi; no ona to nadoknadi slieđećih godina, pad se košnja 3 4 i više puta obavlja. Računajući poprieko četiri kositbe, može se s hektara livade do- biti 53.000. kil. zelene ljekarice, ili 10 12.000 su- he; jer se obično prvim putom nakosi do 17.000 kil., drugim 21.000, trećim 10.000, a četvrtim oko 5.000. kil. Ljekarica je dobra zelena i suha; ali upotrieb- ljavajuć zelenu, tad ju ćreba miešati sa sitno izkri- žanom slamom. Kao svaka, tako i ova sočivnica po- dvržena je raznim bolestim. od kojih su dvie najo- bičnije, i to: jedna po žilam, a druga po lišća. U prvom slučaju žile se napune njekakvim mahom; u drugom pako vidi se lišće ovijeno tanušnim korov- Ijem. Ovoj je bolesti liek gotov ako se ljekarica na vrieme pokosi; ali je prvoj mučno naći uztuka. Da ljekarica uzdrži svoju plodnost, treba ju svake treće četvrte godine nješto gnojiti, Njoj je najshodniji dju- bar u prahu, jli raztppljen u mokrači. §. 30. Zdraljika. Zdraljiki treba mnogo vap nenastih čestica, pa zato najbolje i uspieva po kre- čovitih zemljištih. S toga, sije li se za njom žito, dobro je da se onom tlu pridoda nješto vapna ili pepela. Jeli zemljište dobro priredjeno, sije se ko i ljekarica jeseni i proljećem, ali kod nas bolje je- seni. Korovlje joj mnogo škodi, dapače može ju lasno i udušiti. Sjeme se sije čisto ili u košuljici: u prvom slučaju treba ga 40-50. kil. na hektar pro- stora, a u drugom potroši se od 5. do 6. hektolitara. Zdraljika se samo jednom na godina kosi. Hektar zeralie može dati od 20 do 25.000 kil. zelene krme, ili 4 do 5000 suhe. U dobro priredjenoj livadi ova sočivnica traje i do 6 godina. Njeki ju poljodjelci siju istodobno sa žitom, i u tom slučaju troši se sa- mo pola sjemena. §. 31. Djetelina. 1 djetelini ko zdraljiki prija najbolje vapnenasto tle, ali ova manje usisa vap- nenih čestica. I pri sijanju isti je postupak, glede načina i vremena. Nego, najkoristnije je ako se dje- telina ujedno sa žitom sije. Tad se posao obično o- bavlja kad se proljećem prekopaju žita. Sije li se klali ko pasi kroz kost. Duša valja, oba bijahu vruće krvi i na zor, vileni i naprašite ćudi, no ipak mladji nije bio od zla, pače u zadnje došao na ćud; al stariji, zlo ga smelo, bio na vražjoj putini, u njemu svih sedam smrtnih grieha, ko kad se nadje vrag; potačnik i mutivoda do zla boga. Sjatačio se s naj- gorom furdorn, a s kim si onaki si. Sebastijan znao mu za dušu, te imajuć pri pameti onu: tko se Boga neboji i ljudi nestidi, bježi od njega; uvjek se škrbao da mu ruku dodje. Toma ko obaćetan pas, obijao bunu i bunicu nebil bratu u trag ušao, ul mu ga ni pod svieću. Nasumoran i tugaljiv što inu posao nemože za ru- kom, nastavi put kući. On doma, to u kući ni žive duše, svak u Crkvi. Izvali se na stolac, ovije smo- tak, da od sve muke odbije dva dima, nebil ga do- tuga prošla. Dim se na kola izvija, Tomi se duboki uzdasi otimlju, nestrpljivo izčika kad će mu žena i djeca kući. U to, i ukućani panu na prag. Netom vidi ženu, odmah će ju zasuti: Jesili mi igdje brata vidjela? Jesam, bio je večeras u Crkvi, odvrati žena, na spravu. U tu rieč, moj ti ga Toma, ni pet ni šest, zdupi iz nugla sjekiru, jami nož, turi ga u džep, pa ti će: ovomu nije čekanja, što ima bit jesenas nok bude večeras, dakle o poslu; i u to šmrc preko praga u noć, nebi ga se pas mašio. (Sliedi). sama, tad se hoće na hektar zemlje 15 kil. sjeme na ; a miešana žitom 7 '/2 kil. Kosi se triput na go- dinu. Popriečno računajuć može se dobiti prvim pu- tom 0000 kil. zelene ili 2000 suhe; drugim 15.000. ili 3000 suhe, a trećim 6000, ili 1200, suhe krme. Golom zelenom djetelinom nije dobro hraniti živo- tinje, nego ju valja miešati slamom. Djetelina traie najviše dvie godine. Poljodjelci koji hrane životinju i koji žele potustiti zemlju, potrebito je da siju dje- telinu. Ljulj i ovsik. Premda su ove dvie vrsti krme manje koristne od prvih, ipak u njekojih mjestih mnogo hazne. Ljulj najbolje uspieva u vlažno-ilovastom zem- ljištu. Sije se ko i ostala krma, ali najbolje je da se mieša sa zobi i ječmom. Služi obično konjem i govedom. Ovsik ljubi zemlju crnicu i krečovitu. On daje najmanje piće, pa se zato malo i sije po rukotvor- nih livadah. §. 32. Sobivnice. Sljedeće vrsti sočivnica služe ponajviše za čovječju hranu, ali se mogu upotrebiti i za hranu životinja. > 1. Bob ljubi zemlju ilovastu. Sije se 0 8 cent. du- boko; svako zrno daleko 15-20. cent. a svaki red 35-45 cent. Sije se ponajviše ožujkom, ali gdje nije zima ljuta, može se i u studenom mjesecu. Hoće se hektolitar sjemena za hektar zemlje; ali kad se ne sije u redu, tad se hoće 3 hektolitra. Kad je zemlja dobro uredjena može se imati 30 hekt. ploda. Bob, jer sisa ponajviše hranu iz zraka, mnogo poboljšaje zemlju, tako da kad se dojduće godine na ono mjesta sije žito, ovo doisto dobro će uspjeti. Da bob obilat/ plodi valja ga prvi put okopati kad je vi sok /-8 cerit; pak drugi put kad dopre do 15-20. a napokon kad se zameću zrnja, tad valja ga ško- piti/ ; 2. Fažol hoće zemlju lagahnu, vlažnu i dobro pognojenu pri kojoj se nahodi dosta potaše (pepela). Fažol se ponajviše sije zajedno s kukuruzom. Kad se sije sam tada treba svako zrno da bude daleko jedno od drugoga 30 cent. a svaki red 40 cent.; a kad se sije s kukuruzom, tada pri svakum trsu idje po jedno zrno fažola, a red nek bude jedan od dru- goga za dva metra daljine. Sije se premaljećem, i na hektar zemlje može se imati od 30 do 50 hek- tolitara ploda. Da fažol obilatije plodi valja ga oko- pati dvaput oii barem jednom ; a kad počme pustiti prute, tad valja staviti grane od šume nek se može penjati i zavijati. 3. Grašak hoće istu vrstu zemlje kako i bob, i na isti način se goji, dali ploda ne daje više od 10 hektolitara na hektar zemlje. 4. Leća ljubi ilovastu zemlju. Sije se od oka i za 5 cent. dubine. Vrieme za sijati ju jest prema- ljeće, ali pri kojem mjestu sije se i listopadom. Za hektar zemlje hoće se 16 litara sjemena, a može se imati od 10 do 20 hektolitara ploda. Da leća dobro plodi, valja jedan i dvaputa okopati ju; valja tako- djer kako i fažolu staviti grane da se penje, a kad je dozriela, tada se poguli, i osušena, mlati se na guvnu. 5. Cic ljubi istu vrstu zemlje kako leća, i na isti način se goji. Cič ne ljubi vlažne zemlje dali suhe - Pri dobroj zemlji može dati 6 hektolitara ploda na hektar zemlje. 6. Grahov ljubi zemlju ilovastu, koju, prije neg se sije grahor, treba dvaput prekopati i dobro ju pognojiti. — Sije se ako je crno sjeme u jeseni, ako je bielo premaljećem. Za hektar zemlje hoće se 2 hektolitra sjemena; ali ako se sije zajedno za zobom, što je svedjer koristnije, tada hoće ga se i manje. Na hektar zemlje može se imati 15 hektolitara ploda, a 1700 kil. trave. Valja ga dvaput prekopati. Kad se plod neželi imati, dali samo travu za životinju, tad ga valja pokositi kad počme cvasti, i iste godi- ne za njim može se sijati kukuruz ili proso. 7. Vučak ljubi ilovastu zemlju, koju valja je- danput krčiti (natrapiti) a dvaput plitko ju preko- pati. Sije se na brazde od 35 cent., ili ako se sije kako je običajno s kukuruzom, tada uz svaki trs valja postaviti njekoliko zrna vučka. Običajno sije se jeseni — Za hektar zemlje hoće se 2 hektolitra sjemena. Kad je ljeto porosito cvati triput jedan za drugim Sjeme služi za krmu volovom i ovčara, ali prije valja ga kuhati; a trava služi kao gnoj vino- gradim. §. 33. Pripravljanje siena. Na bujnih livadah može se do triputa kositi, i to u svibnju, svršetkom srpnja i rujna ; drugačije jedanput, i to kad trava počme cvatiti, jer je tada najjedrija, pa zato i naj- bolja. Gdje je malo livade, tu se lasno pokosi, ali tko ima više hektara livade, kasno će kraju doćio- bičnimi kosami. Tu će mu najbolje pomoći novi stroj, koji se zove konac. Kosač sastoji iz njekoliko nože- va, koji su razporedani uz jedno odugo drvo, a to je drvo pritvrdjeno sa strane kola, koga konj vuče; pa kamogod konj kosačer.i zategne, tamo je livada pokošena. Kad se je trava pokosila, treba ju razastrieti po livadi da se, ako je moguće, u jedan dan osuši, a to nebi li ju učuvali noćne vlage; inače mora da se tri dana suši, Gdje je obilato trave, tu je vazda golimi rukami posao spor. Nego, hoće li poljodje- lac da i tomu doskoči, neka pribavi prosipah -siena. To je stroj komu su po osi od kolesa načinjeni željezni grebeni. Dok se prosipač miče, željezni se grebeni okrću, ko i kolesa gori doli, te tako s jedne strane travu podižu i kupe, a s druge ju prosiplju i pre vraćaj u. Ima takodjer stroj kojim se suha trava s liva- de kupi, a zove se sakupljač siena. — Sastavljen na sliedeći način: po osi od kolesa stoje sporedano desetak dugih širokih i krivutnih grebena, i kakoged se kolo vrti, tako se i trava kupi. i Osušenu i sakupljenu travu treba spraviti u kakvo suho mjesto, jer ovlaži li, može se lasno u- | pljesnaviti. Pljesnava krma ne samo da nije dobra | za životinju, nego joj mnogo škodna postane zdravlju. §. 34. Vriednost-siena. — Ko što u teku, tako su i u hranjivih čestivah trave različite. Koliko je dakle jedna vrst trave hranjivija, toliko je manje treba. Ta se vriednost ravna prostim sienom. Uzme se n. p. 100 kil. običnog siena (t. j. onoga koji sa- stoji iz smjese svih onih trava koje rastu na sa- morodnoj livadi) pa naprama tomu dosta je 90 kil. zdraljike, ili 82 kil. djeteline, ili 82 ljekarice, ili 32 sjemena od graška, ili 152 slame iste vrsti, ili 142 kil. lećene slame. Sve ove količine sadrže toliko kranjivih čestica koliko 100 kil. običnog siena. DoplSl. Oklaj, 6 studenoga. Kad Sabor u svome zasiedanju dvadeset i če- tvrtome godine 1875 odobri odciepljenje i ustano- vljenje nove obćina u Promini, sam Knin, sama ona većina, koja i dan danas gospoduje u obćini poki- snutoj, skače se na noge i grlom podvikuje: Pro- mina propada! Ovo ti opetuju Katići, Petranovići, ovo sav ortakluk, koji se kašnje povuče za kolo- vodjom povjestničke kite Kistanjsko-Benkovačke. I ovi nenadnji i nepredvidivi dobrotvori neuzmiču pri zahtievu, niti štede truda; i to zato jedino, da Pro- mina ne strada. Tko jim nebi haran bio! Dali puka glas pretežitiji, jer narodnjaci svi dobromisleći; isti autonomaši. U dobri čas Promina, odgovara. Sta će medjuto nezreli i nedorasli Prominjani? Gleda jedan na drugoga: svaki se uzda u druga: klonuti ne da jim se: Napried: divanu se primiču, ter glasom jednim zaključuju: naša kapa, naša ćud: naša vjera, naša domovina, po nami zakon; zakone se držimo: zakonu podložni ostajemo: ako ništa teži, ništa pak lakši. Zagovornici oni, savjetnici brižljivi, ne daju si mira; kreću se i šeću uznemireni. Ne prošlo dugo zemana, eto ti naredbe: da se puk Prominski sasliša: da mu se predoči breme teško nove ohćine i da odriešito odgovori: Primali se posla svojevolj- no! imade li ledja zanj. Uročise se na ovu svrhu seoski sborovi, kod svih devet odlomaka, malo i veliko podiže se listom, ter iz stopa svoju volju iz- razuje: Da odciepljenje hoće. Uhvati groznica naše zagovornike. Dajmo joj lieka, iztaknuše: možda joj se i lako otresemo : il ona nas ostaviti, il mi nju: miešaj, muti, pružaj, daj: stvoriše se hinbeni prilozi. Tko je rekao, da obćinu novu hoće, sad se ukazuje da ju neće. Što je to? Spisi iz Zadra u Beč, iz Beča u Zadar: puštaju se uz to, da popostanu. Na- pokon skida jim se prašina tekar ove godine mje- seca srpnja i dodaje se zapovjed, da se sborovi ob- nove i obnoviše se od 9 do 13 rečenoga mjeseca pod mješovitim povjerenstvom jednoga političkoga povjerenika, jednoga obćinskoga ravnatelja i jednoga obćinskoga pisara. Sborovi su bili zakonito uročeni, zakonito proglašeni, zakonito održani. Od devet od- lomaka osam za odciepljenje, a jedan odlomak protiv odciepljenju: od ukupno prisutnih 101 glasa, 87 gla- sova za novu obćinu, a 14 glasova za staru: ovo 14 protivnih glasova u odlomku Mataskome stvorila je poznata parnica protiva Barišićim : mala jim dika. Ako ova manjina uništiti može onu većinu i na svoju hoće preko obstojećih zakona, nek upoznadu naši ljudi, koji nam u Zadru i u Beču zakone kroje. Nezna se pak uz čiji nalog, na temelju kojega za- kona mogo je jučer pozvati i sabrati obćinsko Vieće novo izabrati Načelnik, da se Prominski zahtievi pomrse, da se održani sborovi utamane? Rek bi, da on može što hoće i kako hoće. Ovdje su po sriedi naši zastupnici; oni se zato upozorivaju. Pravično „Avvenire" predvideći ovo sve godine 1875 udari onog zemana u svoje gusle. N. Č. Spljet, dne 15 studenoga. Cim se pojavi glas Upraviteljstva „Slavjanskog Napredka"* koji je pozivao gosp. članove da prisu- stvuju zabavi, koju je priredilo za večer 14 stud. „Glumačko Družtvo", u Dvoranam istog družtva, da tako sve većma izkažu svoja čuvstva prema domovini; jednodušno članovi se odazvaše pozivu, lišma naše mlade Hrvatice od Mrljana do Pojšana. A kako da one ovdje u koljevci hrvatstva, u Zvo- nimirovom gradu zaostanu, kad se braća natječaju da što sjajnije proslave tu večer? Njima ko i svako- mu iskrenomu Hrvatu leži na srdcu, što se ovakovimi zabavami budi narodni duh, pospješuje družtvenost, gradjanom se i varoškam pruža solidna zabava, i bit će nam na srcu uvjek, dok se Upraviteljstvo „Slavjanskog Napredka" bude ko i sada borilo pod

panu ciele Srbije, hvaleći njegovu žarku vjeru i što obećava da će „Rimsku Crkvu svoju Majku posije Boga najviše ljubiti". — A iste godine, u saboru Diokleskodi, Srbija po svomu poslaniku biskupu Bo- židaru podpisa 6. kanon:" Sveta Rimska Crkva ma- ter je i učiteljica svih ostalih crkava." Car srbski Dušan silni, nadbiskupim Srbije, u carigradskog pa- triarhe pitaše patrijarsku čast, al patrijarha Kalist odgovara mu sa prokletstvom. Dušan obrati se Papi Inocenciju VI, i Papa blagohotno pitanu milost po- dieli. I ne spominjuć kako je Uroš V. stavio za- kletvu u ruke ugarskoga kralja Ljudevita, poslušno- sti i odanosti prama Rimskom Papi; velim da srb- ska povjestnica u najcvatnijoj svojoj dobi vienac harnosti pokloniti ima uspomeni Papa Rimskih. Jer ako se Srbi diče sjajnostju krune svojih vladara, kruna je dobročinstvo i milodar Papa; ako se po- nose da su od 1350-1765 imavali svoga patrijarhu, patrijaršija je blagohotnoat Papa. Te žele li braća Srbi pravo svoje dobro, ljube li pravi sjaj svoje do- movine, nek se vrate na onu stakli kojom sujihbili poveli njihovi stari t. j. u jedinstvo sa Rimskom Cr- kvom. Tada punim pravom mogao bi knez Milan re- ći, ono što je lani izustio u skupštini, navještujuć razrješenje crkvene srbske hierarhije od dojakošnjih veza sa carigradskim patrijarhom: „Ja Vam sa za- dovoljstvom obznanujem, reče, ovu važnu mienu u istoriji naše narodne crkve, izvršenu u miru i lju- bavi kršćanskoj. Posije vjekova promljenljive i težke sudbine naša narodna crkva evo se vraća opet na onu stazu samostalnu, kojom ju je bio poveo s. Sava (sic) naš narodni prosvjetitelju. — Nebi li Enciklika S. Otca dopriniela da se braća Srbi i hrišćani u na- šoj Dalmaciji u miru i ljubavi kršćanskoj ponašaju sa svojom braćom Katolicirn. —Žalit je da bezbožni Dalm.ata i Avvenire bacaju se glibom na posvećenu i uzvisitu osobu N. S. Lava XIII., odalečivaj ući tako srdca greko-iztočnjakli od neprevarljivoga Naučitelja istine objavljene, sramoteć tako najprije sebe, al i zemlju koja jih uzdrži i podnosi. Mi se nećemo po- kazati nedostojnim potomcim naših slavnih predja, koji za svoju nepokolebivu vjernost prama Svetoj Stolici ob fidei constantiam, kako sa zadovoljstvom veli sv. Otac, zadostojali su najljepše i riedke po- hvale od Rimskih Papa; mi molimo neizmjernu do- brotu Božju, da po odvjetničtvu velikih Slavljanskih Apostola izpuni se želja S. O. Pape, da svi Slavljan- ski narodi povrate se u krilo S. Matere Crkve, da svi postanemo jedno Stado jednoga Pastira, kako će srdca svih u perivoju Crkve S., obradjivanu po duhu S., pocvati miloduhim cviećem ljubavi i uza- jemnosti kršćanske. Potres u Hrvatskoj. U Zagrebu, na 17 tek. „Strukovna opažanja na Sljemenu. Družtvance strukovnjakU sastojeće se iz gosp. sveuč. profesora N. Dvoraka, prof. šum. učilišta PODLISTAK. Gori ođ Kalna u. (V. br. 82.) Noć stiskla zube tamna i mračna ko duša grešnika, razvalila j užina, po nebu se razastrle guste oblačine, a mjesec, taj noćni putnik, kadikad proviri iza oblaka, da te opet ostavi u gorem mra- čilu i stravilu. Peruškim ulicam vidjet je svieta gdje se žuri u krilo obitelji. Toma izpriečio put, šunevlako ko pudalina se krade, da nevidjen šmigne do mjesta, gdje je skastio zasjesti. Tako srtajuć i basajuć, tele ile, došli pa do zabitna mjesta, zvana „Fossa delle Grotte" ; tu ti se utal pod ušima po- šulio; da nevidjen izčika, kad će mu brat proći, bud je znao da mu je to obični put kući. Sebastijan, prave misli, i nesluteć što mu se oko glave plete, samcat, po tenanu idje kući. Toma u neko doba, čuje batlak, a kroz mrak nazire da mu se netko primiče. Pilji očima, da upozna osobu; kad mu na očni domah dodje, u to mjesečina zasja, a on upozna brata. Skoči, zamahne sjekirom, pa što ga god mah nanio puc brata u počelak, a nevoljnik smrskanih moždjana sruši se na zemlju. Na oči mrak mu se gosp. Pexidra, dra. Kambergera i Fr. Šafarika privr. doc. univerze peštanske, uputilo se prekjučer dne 15 u Vrabče da se osvjedoči o istinitosti po njekih glasilih donešenih viestih o pukotinah, koje su u okolici tog mjesta usljed potresa nastale. Pošto u Vrabču saznadoše da se pukotina kao što se je i a priori predmnjevalo nenalazi u okolišu tog mjesta već od prilike jugo-iztočno u poplavnom terainu Save, te pošto razgledanje te pukotine, koja se sva- kako kao istosmjerna sa Resničko-Drenjskom sma- trati imade, daljnjeg interesa i važnosti nije pružalo, uputiše se dotična gospoda direkte na Sljeme s na- mjerom tamo noćiti i eventualne potrese i š njimi skopčane pojave točno motriti. Sliedeća su opažanja dotične gospode: Više vrela, koja su na toplotu mjerena bila, imadjahu običnu toplotu. Vrelo kod kuće planin- skoga družtva imadjaše toplotu od 8.4o C., dočim je u kolovozu imalo 7.5o C., dakle za 0.9o C. više, što ali nije ništa neobična, U noći od 15 na 16 konstatovani su sljedeći potresi: U 12 sati 20 m. prilično znatan udarac ca. 2 s. trajući — u 12 sati 23 m. slab udarac — u 12 sati 24 m. slab udarac — u 1 sat slab udarac — u 1 sat 3 m. slab udarac — u 1 sat 5 m. slab udarac — u 1 sat 27 m. nješto jači udarac — u 4 sata 40 m. udarac po jakosti jednak prvom. Značaj potresa bje undulatoran sa točno ozna- čenim smjerom od J.-lzt. na S-Z. S timi potresi skopčana bje slaba podzemna tutnjava". Po ostaloj Hrvatskoj. „ Vrabče, 16 studenoga. Noćas u 12 sati osje- tismo silan udarac. Bijaše žestok, ali srećom samo jedan. Sgrade se potresle s temelja, pukotine opet dalje razmakle. Sviet poskakao na noge, upalio luč, i čekao Što će još doći. Ponovio se istina neobično često, do 5te ure osam puta; ali mu sila bijaše ne- znatna. Valjao se istim pravcem ko i prije, za SSZ. prama JJIz. -- Svake noći čuje se izpod zemlje šum i neka grmljavina. Najvećma smo zabrinuti radi razpucanoga tornja, a neznamo što bi s njim. Jučer bijahu ovdje vještaci izaslani od vis. lcr. zem. vlade, da pregledaju brazgotine na zemlji, o kojih se Za- grebom raznesao glas. Neima jih u Vrabču, već jih ima kraj Save u mjestu Jarunu. Iste su naravi, istoga pravca kao i u Resniku, samo slabije. Poti- snulo se iz njih mjestimice nešto, izrinuo piesak tamno-modre boje. Sada se već gube, jer se zemlji- šte stišće. — Povjerenstvo geoložko uze si prevodića i ode iz Vrabča preko gore na Sleme, da ondje prenoći. Baš je u dobar pogodilo čas, da nam kaže, kako potres djeluje na visu našega sjevernoga za- kloništa, na vrhuncu zagrebačkih gora. — Narod dolazi i pita, šta mu uraditi valja. Tiešim ga i mirim utjehom, koju nam znanost i umne glave daju. Kriepim ga i jačim naukom sv. vjere; jer nam u takovih momentih moralne snage najviše treba. Ako je i velika strogost božja, ali je još veća ljubav njegova". „ Veliko Trojstvo, 11 studenoga Silni potres, koj je obuhvatio cielu našu domovinu, nije ni nas poštedio. Dne 9 točno ob pol osmoj uri začu se grozna podzemna tutnjava, koja potraja svojih 30 sekunda. Za ovim nečuvenim pojavom poče se zemlja tresti, a koji bijahu u crkvi pripovjedaju, da je to- likom silom mlatila s prozori kanda je netko sve bubnjare jedne pukovnije unutar sročio, što potraja do 15 sekunda. A kada zemlja izpod noguh poče sada odmicati, toliko panika zavlada, da je obćeniti sud zavladao sudnji je tuj dan. navukao, al opet upoznao brata ubojicu. Jadan brate što učini, da od Boga nadješ, takni se duše, pro- misli na Boga i na bratstvo, promuca mrtačkim gla som. Brat zla mu sreća, neprima za Boga ni brat- stvo, no opet zamahne, pa mu na čisto glavu pre- lasne, da se nekoporne petom. Ni to mu nebilo dosta, no povadi nož, prigne se. te mu nožem stao parat njedra, izguli mu srce i utrobicu, pa ujedno sa glavom položi na stranu. Još taj divlji ris u ljudskoj spodobi nije sit, no mu gjavo popio sviest, te stao kasapiti mrtvo tielo brata, dok ga svega ne- razčapti, da mu uho bilo najveći komad. Onda ti ga zajamio da mu se za strv nezna. Mjesec zadje za oblake da tom grdnomu prizoru nebude svjedo- kom! Toma veseo, gdje bez vidoka opremio svoju, uzme glavu i utrobicu brata, pa svoj put kući. Stigav kući žena mu se krsti lievom i desnom, i presenećuje na svoje veliko čudo. Zla ti sreća večeras i do vieka jesili pri sebi, gdje ti se pamet djela, ako si je ikad imao, što to uradi, Bog ti haka došao! i tu nanj navali svake jade. Muči ženo, trista ti godina, a čuli me, nemoj me prosočiti bez svoga velikog čuda, izdere se on na nju. Zena u se dušu, miga duša pisnuti! (Sliedi.) Sviet deseci se na noguh popada ničice, da iste životinje kano gromom ošinute nadjoše se na zemj". Nahodeći se u blizini crkve, na svoje oči gle- daše, gdjeno se crkva, jedna od najmasivnijih u Hrvatskoj, s temelja reć bi niše, na Što zvona po- češe i sama zvoniti. Prem je dobrano popucala, svim je za pravo čudo da nije s temelja porušena. Koliko je štete u obće nije moći proračunati, nu jer neima kuće, koja nije blezirana, može se pod iz- vjestno reći, da je kvara i preko mjere. Napose obćinska veleliepa sgrada mnogo je pretrpila, naliči bo pravomu rešetu. Za našom priestolnicom tugujemo, a u svojoj tuzi tople molitve šiljemo pred prestolje Svevišnjega, da poštedi od daljnjega biča potresa još neizkvareni narod hrvatski". U Zagrebu, na 18 tek. II. lzkaz milodara, namienjenih potresom postradalim žiteljem grada Zagreba. Gospodjinsko družtvo u Ogulinu 108 fr., gg. Josip Gruičić, Josip Tomsitz i Luca Petrec u Plasah 10 fr., g. grof Aleksander Erdddy 200 fr., grad Pe- trinja 500 f., glavna agentura peštanskoga osigura- vajućega zavoda „Fonciere" u Zagrebu 200 for., gg. činovnici ugarske eskomptne banke u Budapešti 51 for., g. dr. Ljudevit vitez Gutmansthal Benvenuti, veleposjednik i narodni zastupnik u Kranjskoj 100 fr., g. Fellver iz Budapešte po uredničtvu Agramer Zeitunga poslao 20 for., jedan poslovni prijatelj gospodina Mitlbacha u Landshutu 10 for., poštovni ured u Szathmaru 100 for., g. dr. Nedeljković u Zemunu dalje sakupljeni iznos od 150 i., g. Vaso Kotur u Sisku 1000 fr., g. D. Rubauer ravnatelj učionah kao prinos njehojih članova evangeličke obćine Febo Lovo 15 fr., dr. Jan Ružička u Pragu u meštanskoj besedi sabrani iznos od 100 for. Ukupno: 2564 for., priračunav od I. izkaza svotu od 2235 for. 70 nvc. i deset maraka u naravi ukupno 4799 for. 70 noč. i deset maraka u naravi. U Zagrebu dne 17 studenoga 1880. Odbor za podporu potresom postradalih žitelja grada Zagreba. Predsjednik: Perovodja: Buratti. Josip Kneisel. U Zagrebu, na 19 tek. „Već tri dana sve je mirno. Podzemne sile kao da su se slegle. Kad ti se trese zemlja pod nogama a krov nad glavom, malo te zanima teorija i pre piranje učenjaka. Kad se sigurnost povrati, te oću- timo opet pod nogama tvrdo nepokolebivo tlo, tad izpitujemo njene razloge. Najvjerojatnija i danas skoro svestrano pri- hvaćena jest teorija, da potresi nisu drugo van jedan pojav u ohladjivanju zemaljske površine. Tomu se ohladjivanju pripisuje i postanak gora u obće, koje se sastoje od uvijanja slojeva zemaljskih. O tom piše u „Tagespostu" poznati Karl F. Peters medju ostalim sliedeće: „Potres od 9 do 14. t. mj., koj se po svojem velikom opustoŠenju u susjednom glavnom gradu nazivlje naprosto potresom zagrebačkim, bijaše je- dan od najnormalnijih, koji se u obće u alpin- skih zemljah opažaju. Kretanje bijaše točno u prav- cu jugo-jugo-zapadnom, dakle upravo osovno (verti- kalno) na glavni smjer iztočnih alpa. Širina potre- senoga predjela može se označiti sa gradovi Celo- vac i Szegedin.... Da se u okolini Zagreba od 9. do 14. ponavljaju male trešnje nije ništa neobična, jer se uvijeni podzemni slojevi nemogu u jedan mah izravnati. Za buduće nije se bojati takova potresa u Zagrebu, jer je barem nevjerojatno, da bi se ovo horizontalno gibanje upravo u istoj liniji ponovilo i onih se gora dotaklo". „1 med stanovničtvom grada već je zavladalo podpuno uvjerenje, da je nesreći kraj. I odselivši se Zagrebčani po malo se vraćaju". „Prolaziti po Zagrebu danas je skoro neugodni- je nego prvih dana potresa, ako i jest danas pogi- belj manja. Prve dane prolazili smo ulicom nevi- deći iz vana mnogo tragova razorbe. Danas se toga više vidi. Kuće i crkve poduprle se često velikim i stupovi, skele podižu se na mnogo miesta, pojedine zidove skidaju i razmeću. Tko bi sad došao u Za- greb vidio bi više opustošenja nego prve dane. Na sve strane radi se revno i neumorno. Juče- rašnja kiša raztjerala je radnike, ali danas se opet sve živo posla laća. Zagrebački izvjestitelj „Narodnih Novina" piše sliedeće: Medju kućami, koje su potresom najjače po- stradale, jest i velika bolnička sgrada milosrdne braće na Jelačićevu trgu. U nekojih sobah popucale su stiene s vrha do dna, na hodnicim porušili su se čitavi zidovi, sa pozora pali su svodovi. Kad se je kuća od silnih udaraca stala tresti, bolestnici, koji su bili u drugom katu, poskakali su iz kreveta, te se uz jauk i trepet tiskali k vratima, sirote skupili su još posliednju snagu, da se uklone groznoj po- gibelji. No istom potres ođ 11 o. mj. proizveo je takovu stravu medju njimi, da jih je smjesta preko

I uoapred, časlni gosp. Urednice, javljat cu Vraoi se, nu posli mi oduzimlju mogućnost, da Vam redovito šaljem svojih dopisa, ubaviešcu- juć Vas o znamenitijim dogodjajim crkvene i svjetovne vrsti; ali imam vrla prijatelja redov- nika talijanca koj će me dragovoljno htjet za- mienit, na talijanskom jeziku, ne poznaj u ć ni rieči hrvatskog« jezika. v. P. P.') Glasoviti bakrorezac Mane u n pripra- vio je ovih dana silu slika Sv. Ćirila i Metoda, i čujem da njeke i Vama šalje2). Ovamo do- lazi 2000 vojnika, da pojača posadu, prigodom očekivanog republikanskog garibaldinskog mee- iioga, koji će ili bit odgodjen na neizvieslno vrieme, ili se nece smjeti zabavljali pitanjem o Irredenti, budue austro- ug. poklisar učinio Vladi energičnih opomena. Javno je mnienje, da bi i- pak ministri pustili meetingu, da razpravlja i o Irredenti, al se Kralj Humbert opire. Beč, 6 veljače. Evo me opet nakon kratka stanka k Vama, gosp. Uredniče, ni nečuv prije za sudbinu prvoga moga dopisa. Čitam u broju 9. cienjenoga Vašega lista, viest o Bosni koju sam i ja bio naumio priobćit Vam, da me niste pretekli, da je, t, j., na 30 pr. mj, u ministarstvu zajedničkih financa u Beču ustanovila se i držala prva skupština rudarskog družtva Bosnia. Ova mi viest daje prigodu današnjem mojemu do- pisu, Premda je bo družtvo jedino financijalne na- ravi, ono ima ipak, po mojem slabom mnienju, veliku političnu znamenitost „Bosniajer je ustroj ena najviše po nastojanju kapitalista vstavovjeraca. , Oni dakle misle takodjer na trajnu okupaciju Bosne; a to ra- stuće osvjedočenje, da Bosna ima bit do vieka au- strijska, silan je preokret u domaćoj našoj političnoj borbi: to je korak k novom stanovištu njemačko- narodne stranke. Da se usljed ovakih okretaja sama razpada centralistična stranka, to je očevidno, pa je zato očevidna i sljepoća dalmatinskih tvrdoglavih ustavovjeraca, koji se još nadaju nekakvoj sve to ne- mogućnijoj revan che njihovih kratkoumnih i sebič- nih (u koliko nisu i revolucionarne) idea: ako se može nazvat ideom težnja toli nizka Očevidna je zatim i politična sljepoća dalmatinskih kal u gj era i njihovo smiešno spajanje s italianissimi. Razsulo dosadašnjega programa centralističnoga, to je samo fmHtione di tempo, pače može sereć, usljed jur priob- ćenog Vam Schmerlingova istočnoga programa, i ustrajanja družtva odnosećih se na Bosnu, da je centralizam, onaj stari centralizam, postao novo-izgr- djeiio grdilo. Cienim, da se ovi fakti s velikim za- dovoljstvom opažaju i uvažavaju u visokim krugo- vi m. Ovo su svakako znakovi povoljni našoj buduć- nosti, jer od okupacije do danas Bosna bi bila na puno boljem stolcu, da nije bilo Vladam borit se i za samo pitanje: do kad u Bosni? Uz tu neizvie- stnost, naravno, s ovu i s onu stranu Litave niti se je moglo iziskivat niti očekivat i dobit privolu k za- mašnim promjenam u uredjenju novo-zauzetih ze- malja i privolu k novčanom kojoj znatnoj pripomoći. Ex kolovodja talijanske strankeu Dalmaciji, sa- da kada je pokazao, da mu birokracija i upliv mast- nije plaće nisutudje, pozvan je iz Lesandrije u Beč. Uz sadašnje okolnosti i pošto je i sam gibkiji postao, on l) Izvadjeno 'iz privatnog lista č. g. dopisnika. Uredništvo. Primismo ih u prošli utorak. Uredništvo. pravopisu srodnika slavenskih, jer pravopis Talijana, Niemaca i Mag jara nije za Hrvate. Govoriti će samo u kratko, obširnije će to razpraviti u slovnici, koju će napisati po „ Velikoslavencu" Dobrovskom. *) Gaj priznaje, da nije ništa nova izmislio, već da samo predlaže ono, što je našao dobra kod dru- gih Slavena. Nepraktičnost staroga, a praktičnost novoga pravopisa podkrepljuje Gaj za ono doba vrlo duho- vitimi i triezmini razlozi. Dokaze svoje utvrdjuje fiiosofskom izrekom : „entia sine necessitate non sunt multiplieanda". Mjesto nespretnoga spajanja slova preporuča osobite znakove — „jer je bezrazložno dva slove kao treće spojiti". Prema tomu predloži sliedeća nova slova: č, š, ž, g (Magjar), n, (korene—korenje), 1 (ljubav.) 0 slovu ć nema tu spomena, kao ni o vokalu r. Obrana pravo pisne reforme svjedoči, da je bilo u Gaja neobično fino jezično čuvstvo. Taj će pravopis, veli Gaj, približiti Hrvate srodnim narodom slavenskim, koji pišu latinicom, *) Kako je poznato, Gaj nije pisao nikakve grama- tike, ali je valjda na taj posao ponukao Babukića, Dalmaciji neće jamačno bit na ometu u nje stečenom položaju. Na Lapenovo mjesto ide nekakav Bargher. Nepoznam ga, pa niti ne bih znao, dali mu je to nadarje ili pedepsa. Nu eto ga s Bogom. Iz Sabora malo šta nova, i za vas zanimiva, dok se ne dodje na ministarstvo za posle vjeroza- konske i nastavne. Zakon proti kamatnicim već je osiguran da će prodriet: jer je prihvaćen u obćoj debati, a i u posebnoj prihvaćeni su prvi §§ još u utorak. Od sriede pak do petka bila je stanka. Od petka se je opet sretno razpravu nastavilo. Nadamo se do brzo amo u Beč gospodinu Gambetti, zloglasnomu predsjedniku francuske za- stupničke komore! Promislite koliko koinenata tomu dolazku! Mnogi misle, da on dolazi simo, ne bili preko Bečkog gabineta približio se gabinetu Berlin- skom, da ga pak oba podupru u njegovoj kandida- turi na nasljedništvo onim marionettam što se zovu Grevj. Ja mislim, da tko tako tumači Gambettin dolazak, ne vara se mnogo. Nego do uspieha ima duga puta; jer se je on silno zamjerio Njemačkoj svojom ratobornošću. On je, istina je, napjjajuć tu skoro miru, pri svečanom sobetu vojničkih odličnjaka, nastojao ublažit taj utisak, ali ako je on lija, Bi- smark mu je ćaća. P. Iz Zagrebačke okolice, 8 veljače Da vam je vidjeti uzrujanost, koja vlada u našoj zagrebačkoj okolici! Pa kako i nebi; jedno zlo vođi drugo zlo, to se većinom obi s ti nj uje. Boli te, ako na te čovjek neprijatelj udari, osobito, ako udari bez razloga; kamo više boli, ako te s nepri- jateljem tuku i oni, koji bi ti polag savjesti prija- telji biti morali. — U zadnjem mom dopisu ja sam Vam takova šta nataknuo, pa nemogu ni danas na ino; kuda sreće, da Vam mogu boljih viesti pisati. Pisalo se o naših zastupnicih mnogo puti mnogo toga, a to bome ni drugčije biti nemože. Ako je ono: „koliko ljudi, toliko ćudi " to i o za- stupnicih mnogo ćudi sudi, te na to ima biti i svaki zastupnik pripravan; trsit mu se je, da će toliko ćudi dobro suditi o njemu. Ali da, umiesi ti cielomu svietu kolača! Sto je ovomu pravo, onomu jest krivo. Ovomu je najmiliji frak, drugi ga vidjeti nemože; onaj će se rado zaogrnuti u magjarski mentem, ko- jega će se drugi opet preplašit. Pa tako i naša go spoda peštanski zastupnici sude; bies gledat će va- viek na ono, što drugi o njem sude. Kakova velika fakta su ta gospoda proizveli, poznato Vam je. Lahko bilo bi nam reći: služilo jim na čast, —kad nebi ta fakta mnogu forintu narodu otimala. Ja sam Vam u zadnjem dopisu malo oštrije opisao našega velikana Josu Miškatovića. Povod pako ovome dopisu najviše jest izjava, koju je „Obzor" od 7 t. mj. donio u članku: „Kako se pravdaju početnici potrošarine", gdje veli: „Kad bi Obzor stao pripoviedati, što se o vas (Miskatoviću) priča (a niie to sve kleveta), zapanjio bi se sviet a vi š njim. Nu takova šta bi dolikovalo samo „podlim dema- gogom" a ne nam. Nije mi dakako na umu, dizati se proti toj izjavi; znadem da nedolikuje čovjeku izobraženu odkrivati sramote bližnjega svoga. Al kad te takav čovjek pod krinkom najvećeg pošte- njaka udara po nosu, tad bogme drugo neprestaje, nego tu krinku s njega skinuti, neka barem vidiš, tko je, koj te tuče. Ta znade se to i onako, pa se nepristoji u ozbiljnom glasilu o tom pisati. Da, toga su valjda mnjenja bila i ona naša gospoda, koja se nisu mogla složiti, da u Zagrebu izlazi koj crkveno- politički dnevnik, — pa ako i ne dnevnik, recimo barem list. Zar se tkogod za svoju kožu boji? Ja dnici! nevicle, kako bi jim sada dobro došao. Vaša siromašna Damacija može si takovo glasilo uzdrža- vati, pa joj ono najuspješnije posluje, na čast joj je, i svaki pošten Dalmatinac prati ga Ijubkim okom i te će se hrvatske knjige čitati med ju Ćesi i Lesi (tu si je Gaj odviše utvarao), al najviše će koristiti cielomu narodu, ako ga prihvate Slavonci, Dalma- tinci, Stajerci, Kranjci i Korušci. Slavenom treba sloge. „Samo takvem načinom smemo se nadeati, da nekda ves veliki slavenski jezik iz vseh svoj eh različnostih vu Setvera glavna nareČja sknpstegnid se bude, kojeh slovstva na jake stupe izobraženosti i zvučenosti duha, ter slovstvene složnosti vuperta, občinsko vseh Slavencov blago budejua (str. 22). Napokon govore i gospodarski razlozi za nov pravopis, jer će se kod tiskanja prištediti od 11 araka cieli jedan arak papira. Gaj se je sUm u prvo vrieme nekako plašio? hoće li zbilja uspjeti. Tako je stao izdavati g. 1835 novine ') hrvatske starim pravopisom. Na ponuke mladjih prijatelja, kojim bijaše milija novina od podupire; pa to glasilo obstoji već toliko godina; a naša presvietljena Hrvatska nije mogla još do te sreće ili nesreće doći. A što će nam više političkih listova, ta ni ovi nemogu izlaziti. „Ustav" bogme neće kod nas podrieti, pa da ga i tri Jose uredjuju. „ A gramer Žeitung" židovskom bezbožnosću udara na vjeru; „Narodne Novine" nisu zvane,da ga pobijaju a „Kat. List/' malo svjetovnjačkih očiju pogleda. Pobijaj ga u „Obzoru." „Obzor"kako hrabro i ju- nački zastupa narodnu stvar tako jedva mu se može oprostiti, kao i „Viencu", da poslie potresa od 9 stud. neznani jesam li našao, da je u tekstu rieč „Bog;t napisao velikim „Bu, ko da se želimo upravo urotiti proti Gospodinu Bogu. Znadem da „Obzor," kako nije „crkveno" — politički list, svojoj svrsi od- govara: ipak bi ga zamolili,*kao i „Vienac,", neka bi katoličku sviest malo vise štedio; to mu barem neće biti težko. Kako dragovoljno laćao bi se čovjek, da nam „Kat. Dalmacija, izlazi u Zagrebu. Čovjek koj gori od ljubavi napram tužnoj si domovini, okriepljen vjerom u svemogućega Boga, koliko puti, napisao bi koj Ijepi člančić za dobro naroda, a neimaš gla- sila. Ili zar nije vrieme, nezahtjeva li sama narav stvari, da već jednom počmemo klin klinom izbijati! Koliko je na svietu bezbožnog, pogubnog novinstva, koliko vjerskog? Danas čovjek ćuti potrebu, da čita novine; ta već i šoštarski dečko, iduć ulicom, raz- krili kakav list, i pregledava ga barem Nemožeš li toj potrebi zadovoljiti dobrima novinama, uzet ćeš one, koje imaš, pa kuda ćemo time doći! Nebi li se naša četrnaestorica zastupnika u takovom cr- kveno političkom glasilu danas sa svakoga gledišta malo protepsti i prošibrati mogla? pa to bi po njih i po narod koristilo bilo. Nebi li ne tu mogia odkri- vati lica onih ljudi, — bio tko mu drago po sta- lišu i značaju — koji se kažu narodu prijatelji, a u istinu mu nisu, nego traže, neka veli tko što hoće, jedino svoju korist. Je li itko na svietu vidio ili Čuo> daje tko dobru te po narod koristnu politika tjerao bez savjesti? Jeli itko na svietij vidio ili čuo. da se dobra i poštena savjest bez vjere uzdržaje? Dajte zastupnikom vjeru, vjeru katoličku, pa vam neće toga raditi; dajte jim vjeru, pa će jim narodni duh biti u istinu duh narodni, Tužna zemlja, kojom će vladati ljudi bez vjere! Da u nas vjere, koliko je narodnoga duha, neima dvojbe, da takovi zastupnici nebi sjedili u saboru; neima dvojbe, da bismo oja- čani vjerom već dalje došli bili, nego jesmo. Pa ipak neznam, kolikima je to na pameti! Nebi ja ni- malo nazrievao podle demagoge u onih, koji bi na vidjelo iznosili zla fakta i sramotne pogreške onih ljudi, koji važnu rolu u narodu igraju, a narodu te njihove sramotne pogreške mnogu štetu prouzrokuju. Poznato je, kafco takovi "vladini zastupnici" do iz- bora dodju, koliko posla tu imadu vladini ili od vlade ovisni činovnici, naročito bilježnici, načelnici, obćinski pisari i panduri. Da toga sredstva nije, mislim da nebi vlada toli lahko sa svojima kandida- tima prodirala. Neću reći, da nisu vladini zastupnici ove ere možda na pošteniji način izabrani bili. Hoćemo li dakle, da se iz te nevolje, u koju smo dospjeli, izkopamo: gledajmo, da dademo sami sebi, da dademo našim višjim klasam vjeru, vjeru katoličku, vjeru u Boga; a kako ćemo to učiniti — polag moga dopisa neka se trse oni, na koje to još više spada, nego na mene. Da ste mi zdrav. VaŠ prijatelj. Zara, 9 febbraio. Chi vive a Zara non puo non accorgersi dello svolgimento di certi fenomeni in relazione al famoso compromesso bukovčano. In tempi anteriori al com- promesso, le espressioni greco, russo erano terribili *) G. 1885 mogli bi hrvatski novinari proslaviti 50 godišnjicu hrvatskoga novinstva. U istinu počela je prve hrv. novine izdavati francezka vlada u Zadru pod naslovom „Kraljski Dalmatin" pod urednietvom Hvaranina N. Budrović (od god. 1806—1810). Isto pokušaše god. 1814 i 1818 Gjuro Sporer i Anfc. Mihanović, ali neuspjele. S toga mo- žemo računati početno hrv, novinstvo od god. 1835. starine, uvede Gaj doskora svoj pravopis, koji je našao svuda oduševljenih zagovornika, te se može reći, da je do god. 1848 zavladao uz neke modifi- kacije med ju svimi Hrvati i Slovenci. Od protivnika najviše se iztakoše: u Hrvatskoj popovi Kristianović i Sime Starčević, u Dalmaciji neko vrieme Kuzma- nović, a medju Slovenci učeni, al prilično beznačajni Kopitar. *) S tim je u istinu izveo Gaj veliko reforma- torsko djelo : Hrvati se ujedinise u 'pisanju. -— S tim je bio gotov prvi i najodlučniji korak k duševnom ujedinjenju svih Hrvata, koji pišu latinicom; s tim se najtrajnije privezaše Slovenci o Hrvate. Od tuda se razabiru Gajevi narodni razlozi za nov pravopis. Sada može svatko razumjeti, od koliko je važnosti i pravopis u životu naroda. U naše dane to najbolje potvrdjuje i magjarska vlada, koja tiska za ugarske Hrvate školske knjige — magfarskim pravopisom! — ') Kako je poznalo, medju kajkavskimi Hrvati bijaše najokorjeliji branitelj kajkavskoga dialekta sadanji starina biskup Krisljanorić. Njega je iz Beča najjače poticao na odpor proti Gaju Kopitar, koji se je proti svojim protivni- kom služio i denuncijanstvom. Gajev pravopis nazivaše Ko- pitar „Fliegendreck" ! ild.