Mladi Poljodjelac.
(napisao pop E. M. Vusio).
Poglaije II.
§. 29. Ljekarica. — Ljekarica je najplemeni-
tija krma; ona je najshodnije sredstvo kojim se o-
ranice mogu dobro urediti i marva opretiliti. Kani
li poljodjelac svoju livadu Ijekavicom zasijati, neka
najprije livadu duboko prekrči i dobro pognoji, jer
inače ljekarica nemože da se podpuno razvija, nit
dugo da uztraje. Gdje joj neima zaprieke da svoje
žile (koje su kadikad do 2. metra duge) pruži, mo-
že trajati 12, 15 i više godina. Jeli dakle zemljište
pomenutim načinom priredjeno, preduzme se sjetva.
Da se sjeme što urednije porazdieli, mieša se sa
nješto sitne pržine ili pepelom. Bolje je da se lje-
karica gustije posije, buduć da ona tako svu zemlju
zaokupi pa korovlje uduši. Njezino se sjeme samo
lagahno zadrlja, jer zapadne li više od 3 centime-
tra, mučno ili nikako neće proklijati. U novopri-
redjenoj livadi na svaki hektar zemlje treba posi-
jati 24 kilograma sjemena; a pri slieđećih sjetva
dovoljno je i 12 kilograma. Ova se sočivnica upo-
trebljava kao ozimno sjeme, tojest sije se rujna i
ožujka. Osobito prve godine valja ju čuvati leda,
jer bi ju lasno mogao poharati. .Jednogodišnja lje-
karica nedaje toli obilna ploda, jer se samo jedan-
put pokosi; no ona to nadoknadi slieđećih godina,
pad se košnja 3 4 i više puta obavlja. Računajući
poprieko četiri kositbe, može se s hektara livade do-
biti 53.000. kil. zelene ljekarice, ili 10 12.000 su-
he; jer se obično prvim putom nakosi do 17.000 kil.,
drugim 21.000, trećim 10.000, a četvrtim oko 5.000.
kil. Ljekarica je dobra zelena i suha; ali upotrieb-
ljavajuć zelenu, tad ju ćreba miešati sa sitno izkri-
žanom slamom. Kao svaka, tako i ova sočivnica po-
dvržena je raznim bolestim. od kojih su dvie najo-
bičnije, i to: jedna po žilam, a druga po lišća. U
prvom slučaju žile se napune njekakvim mahom; u
drugom pako vidi se lišće ovijeno tanušnim korov-
Ijem. Ovoj je bolesti liek gotov ako se ljekarica na
vrieme pokosi; ali je prvoj mučno naći uztuka. Da
ljekarica uzdrži svoju plodnost, treba ju svake treće
četvrte godine nješto gnojiti, Njoj je najshodniji dju-
bar u prahu, jli raztppljen u mokrači.
§. 30. Zdraljika. Zdraljiki treba mnogo vap
nenastih čestica, pa zato najbolje i uspieva po kre-
čovitih zemljištih. S toga, sije li se za njom žito,
dobro je da se onom tlu pridoda nješto vapna ili
pepela. Jeli zemljište dobro priredjeno, sije se ko
i ljekarica jeseni i proljećem, ali kod nas bolje je-
seni. Korovlje joj mnogo škodi, dapače može ju
lasno i udušiti. Sjeme se sije čisto ili u košuljici: u
prvom slučaju treba ga 40-50. kil. na hektar pro-
stora, a u drugom potroši se od 5. do 6. hektolitara.
Zdraljika se samo jednom na godina kosi. Hektar
zeralie može dati od 20 do 25.000 kil. zelene krme,
ili 4 do 5000 suhe. U dobro priredjenoj livadi ova
sočivnica traje i do 6 godina. Njeki ju poljodjelci
siju istodobno sa žitom, i u tom slučaju troši se sa-
mo pola sjemena.
§. 31. Djetelina. 1 djetelini ko zdraljiki prija
najbolje vapnenasto tle, ali ova manje usisa vap-
nenih čestica. I pri sijanju isti je postupak, glede
načina i vremena. Nego, najkoristnije je ako se dje-
telina ujedno sa žitom sije. Tad se posao obično o-
bavlja kad se proljećem prekopaju žita. Sije li se
klali ko pasi kroz kost. Duša valja, oba bijahu
vruće krvi i na zor, vileni i naprašite ćudi, no ipak
mladji nije bio od zla, pače u zadnje došao na ćud;
al stariji, zlo ga smelo, bio na vražjoj putini, u njemu
svih sedam smrtnih grieha, ko kad se nadje vrag;
potačnik i mutivoda do zla boga. Sjatačio se s naj-
gorom furdorn, a s kim si onaki si. Sebastijan znao
mu za dušu, te imajuć pri pameti onu: tko se Boga
neboji i ljudi nestidi, bježi od njega; uvjek se škrbao
da mu ruku dodje.
Toma ko obaćetan pas, obijao bunu i bunicu
nebil bratu u trag ušao, ul mu ga ni pod svieću.
Nasumoran i tugaljiv što inu posao nemože za ru-
kom, nastavi put kući. On doma, to u kući ni žive
duše, svak u Crkvi. Izvali se na stolac, ovije smo-
tak, da od sve muke odbije dva dima, nebil ga do-
tuga prošla. Dim se na kola izvija, Tomi se duboki
uzdasi otimlju, nestrpljivo izčika kad će mu žena i
djeca kući. U to, i ukućani panu na prag. Netom
vidi ženu, odmah će ju zasuti: Jesili mi igdje brata
vidjela? Jesam, bio je večeras u Crkvi, odvrati žena,
na spravu. U tu rieč, moj ti ga Toma, ni pet ni
šest, zdupi iz nugla sjekiru, jami nož, turi ga u
džep, pa ti će: ovomu nije čekanja, što ima bit
jesenas nok bude večeras, dakle o poslu; i u to
šmrc preko praga u noć, nebi ga se pas mašio.
(Sliedi).
sama, tad se hoće na hektar zemlje 15 kil. sjeme
na ; a miešana žitom 7 '/2 kil. Kosi se triput na go-
dinu. Popriečno računajuć može se dobiti prvim pu-
tom 0000 kil. zelene ili 2000 suhe; drugim 15.000.
ili 3000 suhe, a trećim 6000, ili 1200, suhe krme.
Golom zelenom djetelinom nije dobro hraniti živo-
tinje, nego ju valja miešati slamom. Djetelina traie
najviše dvie godine. Poljodjelci koji hrane životinju
i koji žele potustiti zemlju, potrebito je da siju dje-
telinu.
Ljulj i ovsik. Premda su ove dvie vrsti krme
manje koristne od prvih, ipak u njekojih mjestih
mnogo hazne.
Ljulj najbolje uspieva u vlažno-ilovastom zem-
ljištu. Sije se ko i ostala krma, ali najbolje je da
se mieša sa zobi i ječmom. Služi obično konjem i
govedom.
Ovsik ljubi zemlju crnicu i krečovitu. On daje
najmanje piće, pa se zato malo i sije po rukotvor-
nih livadah.
§. 32. Sobivnice. Sljedeće vrsti sočivnica služe
ponajviše za čovječju hranu, ali se mogu upotrebiti
i za hranu životinja. >
1. Bob ljubi zemlju ilovastu. Sije se 0 8 cent. du-
boko; svako zrno daleko 15-20. cent. a svaki red
35-45 cent. Sije se ponajviše ožujkom, ali gdje nije
zima ljuta, može se i u studenom mjesecu. Hoće se
hektolitar sjemena za hektar zemlje; ali kad se ne
sije u redu, tad se hoće 3 hektolitra. Kad je zemlja
dobro uredjena može se imati 30 hekt. ploda. Bob,
jer sisa ponajviše hranu iz zraka, mnogo poboljšaje
zemlju, tako da kad se dojduće godine na ono
mjesta sije žito, ovo doisto dobro će uspjeti. Da bob
obilat/ plodi valja ga prvi put okopati kad je vi
sok /-8 cerit; pak drugi put kad dopre do 15-20.
a napokon kad se zameću zrnja, tad valja ga ško-
piti/
; 2. Fažol hoće zemlju lagahnu, vlažnu i dobro
pognojenu pri kojoj se nahodi dosta potaše (pepela).
Fažol se ponajviše sije zajedno s kukuruzom. Kad
se sije sam tada treba svako zrno da bude daleko
jedno od drugoga 30 cent. a svaki red 40 cent.; a
kad se sije s kukuruzom, tada pri svakum trsu idje
po jedno zrno fažola, a red nek bude jedan od dru-
goga za dva metra daljine. Sije se premaljećem, i
na hektar zemlje može se imati od 30 do 50 hek-
tolitara ploda. Da fažol obilatije plodi valja ga oko-
pati dvaput oii barem jednom ; a kad počme pustiti
prute, tad valja staviti grane od šume nek se može
penjati i zavijati.
3. Grašak hoće istu vrstu zemlje kako i bob,
i na isti način se goji, dali ploda ne daje više od 10
hektolitara na hektar zemlje.
4. Leća ljubi ilovastu zemlju. Sije se od oka i
za 5 cent. dubine. Vrieme za sijati ju jest prema-
ljeće, ali pri kojem mjestu sije se i listopadom. Za
hektar zemlje hoće se 16 litara sjemena, a može se
imati od 10 do 20 hektolitara ploda. Da leća dobro
plodi, valja jedan i dvaputa okopati ju; valja tako-
djer kako i fažolu staviti grane da se penje, a kad
je dozriela, tada se poguli, i osušena, mlati se na
guvnu.
5. Cic ljubi istu vrstu zemlje kako leća, i na
isti način se goji. Cič ne ljubi vlažne zemlje dali
suhe - Pri dobroj zemlji može dati 6 hektolitara
ploda na hektar zemlje.
6. Grahov ljubi zemlju ilovastu, koju, prije neg
se sije grahor, treba dvaput prekopati i dobro ju
pognojiti. — Sije se ako je crno sjeme u jeseni, ako
je bielo premaljećem. Za hektar zemlje hoće se 2
hektolitra sjemena; ali ako se sije zajedno za zobom,
što je svedjer koristnije, tada hoće ga se i manje.
Na hektar zemlje može se imati 15 hektolitara ploda,
a 1700 kil. trave. Valja ga dvaput prekopati. Kad
se plod neželi imati, dali samo travu za životinju,
tad ga valja pokositi kad počme cvasti, i iste godi-
ne za njim može se sijati kukuruz ili proso.
7. Vučak ljubi ilovastu zemlju, koju valja je-
danput krčiti (natrapiti) a dvaput plitko ju preko-
pati. Sije se na brazde od 35 cent., ili ako se sije
kako je običajno s kukuruzom, tada uz svaki trs
valja postaviti njekoliko zrna vučka. Običajno sije
se jeseni — Za hektar zemlje hoće se 2 hektolitra
sjemena. Kad je ljeto porosito cvati triput jedan za
drugim Sjeme služi za krmu volovom i ovčara, ali
prije valja ga kuhati; a trava služi kao gnoj vino-
gradim.
§. 33. Pripravljanje siena. Na bujnih livadah
može se do triputa kositi, i to u svibnju, svršetkom
srpnja i rujna ; drugačije jedanput, i to kad trava
počme cvatiti, jer je tada najjedrija, pa zato i naj-
bolja. Gdje je malo livade, tu se lasno pokosi, ali
tko ima više hektara livade, kasno će kraju doćio-
bičnimi kosami. Tu će mu najbolje pomoći novi stroj,
koji se zove konac. Kosač sastoji iz njekoliko nože-
va, koji su razporedani uz jedno odugo drvo, a to
je drvo pritvrdjeno sa strane kola, koga konj vuče;
pa kamogod konj kosačer.i zategne, tamo je livada
pokošena.
Kad se je trava pokosila, treba ju razastrieti
po livadi da se, ako je moguće, u jedan dan osuši,
a to nebi li ju učuvali noćne vlage; inače mora da
se tri dana suši, Gdje je obilato trave, tu je vazda
golimi rukami posao spor. Nego, hoće li poljodje-
lac da i tomu doskoči, neka pribavi prosipah -siena.
To je stroj komu su po osi od kolesa načinjeni
željezni grebeni. Dok se prosipač miče, željezni
se grebeni okrću, ko i kolesa gori doli, te tako
s jedne strane travu podižu i kupe, a s druge ju
prosiplju i pre vraćaj u.
Ima takodjer stroj kojim se suha trava s liva-
de kupi, a zove se sakupljač siena. — Sastavljen
na sliedeći način: po osi od kolesa stoje sporedano
desetak dugih širokih i krivutnih grebena, i kakoged
se kolo vrti, tako se i trava kupi.
i Osušenu i sakupljenu travu treba spraviti u
kakvo suho mjesto, jer ovlaži li, može se lasno u-
| pljesnaviti. Pljesnava krma ne samo da nije dobra
| za životinju, nego joj mnogo škodna postane zdravlju.
§. 34. Vriednost-siena. — Ko što u teku, tako
su i u hranjivih čestivah trave različite. Koliko je
dakle jedna vrst trave hranjivija, toliko je manje
treba. Ta se vriednost ravna prostim sienom. Uzme
se n. p. 100 kil. običnog siena (t. j. onoga koji sa-
stoji iz smjese svih onih trava koje rastu na sa-
morodnoj livadi) pa naprama tomu dosta je 90 kil.
zdraljike, ili 82 kil. djeteline, ili 82 ljekarice, ili 32
sjemena od graška, ili 152 slame iste vrsti, ili 142
kil. lećene slame. Sve ove količine sadrže toliko
kranjivih čestica koliko 100 kil. običnog siena.
DoplSl.
Oklaj, 6 studenoga.
Kad Sabor u svome zasiedanju dvadeset i če-
tvrtome godine 1875 odobri odciepljenje i ustano-
vljenje nove obćina u Promini, sam Knin, sama ona
većina, koja i dan danas gospoduje u obćini poki-
snutoj, skače se na noge i grlom podvikuje: Pro-
mina propada! Ovo ti opetuju Katići, Petranovići,
ovo sav ortakluk, koji se kašnje povuče za kolo-
vodjom povjestničke kite Kistanjsko-Benkovačke. I
ovi nenadnji i nepredvidivi dobrotvori neuzmiču pri
zahtievu, niti štede truda; i to zato jedino, da Pro-
mina ne strada. Tko jim nebi haran bio! Dali puka
glas pretežitiji, jer narodnjaci svi dobromisleći; isti
autonomaši. U dobri čas Promina, odgovara. Sta će
medjuto nezreli i nedorasli Prominjani? Gleda jedan
na drugoga: svaki se uzda u druga: klonuti ne da
jim se: Napried: divanu se primiču, ter glasom
jednim zaključuju: naša kapa, naša ćud: naša vjera,
naša domovina, po nami zakon; zakone se držimo:
zakonu podložni ostajemo: ako ništa teži, ništa pak
lakši. Zagovornici oni, savjetnici brižljivi, ne daju
si mira; kreću se i šeću uznemireni. Ne prošlo
dugo zemana, eto ti naredbe: da se puk Prominski
sasliša: da mu se predoči breme teško nove ohćine
i da odriešito odgovori: Primali se posla svojevolj-
no! imade li ledja zanj. Uročise se na ovu svrhu
seoski sborovi, kod svih devet odlomaka, malo i
veliko podiže se listom, ter iz stopa svoju volju iz-
razuje: Da odciepljenje hoće. Uhvati groznica naše
zagovornike. Dajmo joj lieka, iztaknuše: možda joj
se i lako otresemo : il ona nas ostaviti, il mi nju:
miešaj, muti, pružaj, daj: stvoriše se hinbeni prilozi.
Tko je rekao, da obćinu novu hoće, sad se ukazuje
da ju neće. Što je to? Spisi iz Zadra u Beč, iz
Beča u Zadar: puštaju se uz to, da popostanu. Na-
pokon skida jim se prašina tekar ove godine mje-
seca srpnja i dodaje se zapovjed, da se sborovi ob-
nove i obnoviše se od 9 do 13 rečenoga mjeseca
pod mješovitim povjerenstvom jednoga političkoga
povjerenika, jednoga obćinskoga ravnatelja i jednoga
obćinskoga pisara. Sborovi su bili zakonito uročeni,
zakonito proglašeni, zakonito održani. Od devet od-
lomaka osam za odciepljenje, a jedan odlomak protiv
odciepljenju: od ukupno prisutnih 101 glasa, 87 gla-
sova za novu obćinu, a 14 glasova za staru: ovo
14 protivnih glasova u odlomku Mataskome stvorila
je poznata parnica protiva Barišićim : mala jim dika.
Ako ova manjina uništiti može onu većinu i na
svoju hoće preko obstojećih zakona, nek upoznadu
naši ljudi, koji nam u Zadru i u Beču zakone kroje.
Nezna se pak uz čiji nalog, na temelju kojega za-
kona mogo je jučer pozvati i sabrati obćinsko Vieće
novo izabrati Načelnik, da se Prominski zahtievi
pomrse, da se održani sborovi utamane? Rek bi, da
on može što hoće i kako hoće. Ovdje su po sriedi
naši zastupnici; oni se zato upozorivaju. Pravično
„Avvenire" predvideći ovo sve godine 1875 udari
onog zemana u svoje gusle. N. Č.
Spljet, dne 15 studenoga.
Cim se pojavi glas Upraviteljstva „Slavjanskog
Napredka"* koji je pozivao gosp. članove da prisu-
stvuju zabavi, koju je priredilo za večer 14 stud.
„Glumačko Družtvo", u Dvoranam istog družtva,
da tako sve većma izkažu svoja čuvstva prema
domovini; jednodušno članovi se odazvaše pozivu,
lišma naše mlade Hrvatice od Mrljana do Pojšana.
A kako da one ovdje u koljevci hrvatstva, u Zvo-
nimirovom gradu zaostanu, kad se braća natječaju
da što sjajnije proslave tu večer? Njima ko i svako-
mu iskrenomu Hrvatu leži na srdcu, što se ovakovimi
zabavami budi narodni duh, pospješuje družtvenost,
gradjanom se i varoškam pruža solidna zabava, i
bit će nam na srcu uvjek, dok se Upraviteljstvo
„Slavjanskog Napredka" bude ko i sada borilo pod
sarčić nije osvjedočen o onome sto piše. G.
Marinić (piše veleučeni dopisnik) je stediša,
pa svaki put kad idje u Zadar za obćinske
poslove uzme u parobrodu treće mjesto. Ja
neznam koliko zahtieva g. Marinić za svoje
diete, samo znadem da kad je pregledalac
obćinskih računa g. Lovrović iz Premude
pregledavao obćinske troškove i opazio da
u malo više od godine dana načelnik je bio
ina obćinske troškove dakako) u Zadru do
47 puta (!) smrklo mu se pa uzev šešir
izadje na dvor, zavjeriv se da ga više neće
vidjeti obćinska dvorana.
Zadarski pisarčić veli da na Silbi sve
idje u redu, da se strogo po zakouu postupa.
To je laliko pisati, ali ne dokazati. 8 toga
molim zadarskog piskarca (koji inače reć
bi da je dobro obaviešćen o naših stvarih,
jer navadja članke i nadnevke) da mi od-
govori na sliedeea pitanja : i. koliko su ko-
ristila Silbjauskoj obćini putovanja g. Ma-
rinića; II. koliko se za nje potrošilo; Kl.
gdje se nalaze globe što su platili Dume
Bonicioli (f. 30), Frane Bogdanić (f. 5), Ga
špar Barbić (f. 1:50); IV. je li po zakonu
da brodar Dume Matulina glasuje u obćin-
skom vieću za trgovca Dumu Matulinu; V.
je li još g. Marinić sakupio seoski sbor; VI.
može li obćina učiniti zajam da svr^i pri-
vatnu sgradu započetu privatnimi novci; VIL
može li obćina stvoriti zdravstveni odbor
sastojeći od neukih ljudi izkijučiv gg. župnika
i carinara; Vili. zašto se je god. 1879 do-
datak na poreze povisio do 171 po sto (prije
se je govorilo daje to bilo da se piati liečnika
a sad nam zadarski dopisnik kaže da se je
platilo liečnika novci .što je bilo zaštedilo
prijašnje upraviteljstvo). Kad bi zadarski
piskar bio tako udvoran da bi mi odgovorio
na ova pitanja, ja bih ga još za koješto
pitao.
Lanjske godine kad je g. Marinić bio in
visita ofjiciosa na Mulatu, njekoliko Mula-
ćana napalo u večer kamenjem na njegovu
ladju, pa da ih brodar nije stao kumit Bo-
gom da ga neubiju siromaha, da nema u
ladji onog t kojega traže, tko zna što bi se
bilo dogodila. (W najo na, g&fci pU
'brodaru. Ja nipošto neodobravam taj
zločin, ali se ču lim debelom obrazu „Dal-
matova" dopisnika, koji spominjuć taj fakt
rabi rieči: ,,un ubbriaco con altro mascal-
zone molestarono i barcajuoli, non si puo
percio chiamare responsabile Melada tutta
sul cui suffragio il podesta puo sempre con-
tare". „Dahnatov" dopisnik ili znade tog
za drago; ali dok bude ovako nek toga
nečeka.
Svrsujem moleć visoku Vladu 1 Zemaljski
Odbor da svrgnu pogled na našu nevoljnu
obćina i da nam podiele pravicu. Do vidjenja.
Promina, prvih kolovoza.
Prominu minuli su dnevi pokore pod tu-
djim samosiljem i stranačkim pašovanjem,
pa se evo njoj povraća sloboda ustanovlje-
njem nove obćine, da odsle može stati ne-
zavisna sa ostalim posestrimam obćinam,
uživajuć prava, koja joj podaje pravica i
ustav! Dajte dakle da vam ob ovom liepom
dogadjaju koju, na uspomenu, pripoviedim.
Netom ogranulo sunce mužari svojim rika-
njem stadoše pozivati na okup stanovnike
svih devet sela, u središte Promine, u Oklaj,
gdje je na okupu, za svečano uzpostavljenje
nove obćine, obć. upraviteljstvo. Pohiti u
Oklaj sve, što je otmenijega u Promini, i
nadjoše se pod šatorom ukusno okićeuim
zelenim grmljem, mnogobrojnim trobojnicam,
a na ulazu veličanstveni slavoluk, obastrt
sngovîm, trobojnicom, epigramim i pjesmom.
Okolo 7 sata u jutro počeše i prijatelji na-
dolaziti. Najprvi prispje g. poglavar Griso-
gono i zastupnik Kninske obćine g. c. k.
komesar Skarić. Iz Drniša dodjoše zast. g.
M. Nakić, M. Zivković-Šupuk prisjed. obć.,
P. O. B. Labor župnik, Fr. M. Kitorević,
M. Kuliš, N. Vežić, Skelin, pa g. Vuletin
iz Kaštela, P. Skelin s Aliljevaca, P. Fr.
A. Copić ii Knina župnik, i Fr. I. Kolar
iz Visovca. Kad se sleglo množ naroda i
okupila kita prijatelja, okolo 9 sata, odosmo
u hram Božji, na službu Božju. Uputismo
se svi u redu od nove obćine iz Corića kuće,
pod narodnom zastavom.
Službu Božju svečano odpjeva P. 0. Dane
Marin župnik a odabraniji pjevaoci odpje-
vaše u dva kora. Preko sv. mise P. župnik
držao je prigodno slovo, svrhu sloge i brat-
ske ljubavi, pucalo se bez prestanka iz mu-
žara. ?o '¿'¿vršenoj svet. službi, svečari vra-
ti še se istim redom ouaiA'i V!. i P.ošli u ob-
ćinu.
U 10 sata u obć. dvorani bi izbor, gdje
jednoglasno Šk ovrli Marko bi odabran za
načelnika, Zatim sliedio je izbor četiriju
prisjeclnika. Nakon složnog izbora g. načel
nik zahvali svojim viećnicim na pouzdanju,
izričuć zahvalnost jer je N. V. potvrdilo od-
Iz Leeevidke Zagore, 5 kolovoza.
Žalost je samo i promisliti, u kojem ne
sretnom položaju nahodi se još danas ova
Zagora, posljedicom dugotrajne ovoljetnje
suše. Mislilo se sve do žetve da će žitija
dobro naplatiti težačke trude, a kad tamo
pred samu žetvu, nesretna klja odnese^zrno,
može se reći baš iz hambara.
Sve uzdanje ostavalo je u kukuruzu i
ostaloj zeleni. Kukuruz izgledao da nemožeš
bolje, i bio bi možda podpun rod da mu
bude samo na svoje vrieme kišilo, ali kad
Bog zatvori u oblacima svoje vode, tko će
jih otvoriti? Tako je kukuruz sasvim pogi-
nuo, zelen se neusadila, proljetos blago po-
crkalo, dugovi se predlanjske oskudice ne-
izplatili. Što će jadan zagorac?
Nastojte i vidite, vi koji sjedite na vladi,
na upravi, na zapovjedi, jeli ikakvog pre-
diela u ovoj pokrajini da se može prispo-
dobiti ubožtvu ove zapuštene Zagore. Vidite
njezine Binrdeće vode, njezine krševite opu-
tine (jer puteva neima), njezine ogoljene
planine. Nastojte, ali nastojte zbilja i nestojte
prekrštenih ruku, jer ćete drugćije morat
do malo vidjeti propadnuće Zagore, koje će
se najposlie pripisat vami u grieh ; jer ako
itko u ovoj pokrajini može se kojim god
napredkom zahvaliti ili Vladi, ili Zemal|skomu
odboru, ili narodnim zastupnicim ili kojoj
mu drago vlasti, to doista ova Zagora ne
može nikomu. Ovo joj svjedoči svak, bio
našinac bio inostranac, koji je samo jedanput
preko nje proputovao ; ovo svjedoče nje
putevi, nje vode, nje kuće, nje brda i puklo
siromaštvo njezinih stanovuika, za koje znate
li ko se često sieća ? — sam porezni Ured.
Ovo malo redaka bacam na javnost, neka
oni koji su dužni proučavati potrebe svoga
puka, predvidjati budućnost naroda i svaku
njegovu nesreću na vrieme prepriečiti, stave
se ozbiljno misliti, kako će kroz ovu dugu
i crnu godinu sačuvati ovaj puk da neumire
od gladi. k.
sarni vojnici će imat obilatu gostbu. Rado
iznašamo ove viesti, jer se odnose na vrlo
pohvalan, a pak za nas i patriotičan običaj,
koji kako kriepi ćustvo rodoljublja tako i
ćustvo one junačke požrtvovnosti, kojom se
je svedj odlikovala hrvatska vojska kad je
bojak bila za svoj dom i rod. Živjela!
ubbriaco i malscazone ili ne; ako znade zašto j eiepljenje. Na to kliknuše svi tri krat: živio
ga netuži? ako pak neznade zašto tvrdi da
su bila dva, i to jedan ubbriaco a drugi
mascalzone? Prigodom zadnjih izbora vidjelo
se kako ,,il podesta possa contare sul suf-
iragio di Melada tutta11.
Nek zadarski patron dodje na Silbu pak
će svojim očima vidjeti je li istina da tutti
l,o salutano na putu, con eccezione di dne
suoi arrabbiati nemici, ili ako se neće po
truditi do ovamo nek pita samoga Marinića
zašto je onomađne rekao: „nessun me ascolta
piu".
Bolje bi bilo da zadarski pisarčić nije ni
pisnuo o javnom redu, jer našim smo očima
Vidjeli kad je Marinić na putu štapom udrio
po svojem tastu, kad je na nj bacao ka-
menje pak ga još zatvorio u oružničku ka-
sarnu ; našim smo ušima čuli kad je on po
putu vikao: „cosa ne serve sta lingua bar-
bara" (hrvatski jezik); na javnom putu je
njegov brat ex policier svašta govorio proti
hrvatskim zastupnikom; na javnom putu
njegovi su pristaše ustavljali neuke ženske
pa im svašta govorili proti hrvatom i proti
svećenstvu, varajući neuke da ,,će se popovi
počet ženiti" ako hrvati budu imali većinu
u Saboru; na javnom putu... . nu bolje je
mučat za sada.
Zadarski dopisnik piše da bunari davaju
dobru i zdravu vodu koju silbjani rabe da
vodne vino: to je puka laž, jer voda je slana
i silbjani ju rabe jedino da peru nečistu
robu.
Zadarski črčkalo svršuje svoju črčkariju
veleć da je Marinić napravio puteve, pa
enfatično zaključuje: „Stupisce come si possa
avere nemmeno il coraggio di ricordarle;
Chi conosce lo stato in cui si trovavano sei
anni addietro, deve meravigliarsi dell' otte-
nuto miglioramento". U istinu ovih dana se
radi oko puteva, ali Bože moj kako! Nu
ipak je trebalo da ga na to opomene do-
pisnik ,,K. D.«.
Nekoliko dana nazad sakupilo se obćin-
sko vieće, koje je izmedju ostaloga zaklju-
čilo da se ima učiniti zajam sa devet po sto
a to da se svrši od tri god. započeta zgrada
koja bi pak služila za školu. Svi Silbjani
s kojim sam ja mogao govoriti prosvjeduju
proti tom zajmu, jer je postotak velik, ili
kako se je jedan viećnik izrazio to je lihta:
ali u obćinskom vieću Marinićevci su u ve-
ćini. Da se je Marinić namah obratio na
kotarsko školsko vieće ono bi doista štogodj
bilo doprineslo i zgrada bi odavna bila do-
spivena a dug plaćen. Ali tvrdoglavost....
Da bi g. Marinić gledao obćinsku korist
i da bi se jednom okanio prkosa, parnica
i bedastih globa; da bi štovao naš mili hr-
vatski jezik i našu hrvatsku narodnost, mi
bismo mu bili harni i vratili bismo mu milo
ras Kralj Frano-Josip I!
Po tom uze rieč naš povjerenik g. Kirch-
mayer u prisutnosti svega obć. vieča i mno-
gobrojnoga naroda, te je držao liep govor.
U jedan sat po podne bi zgotovljen liep
sobet, gdje se svi gosti poredaše pod ukusnim
šatorom, preko stotine, sve najodličniji pri-
jatelj.
Pri posljedku P. O. Jere Runjić, pred-
sjednik odbora za svečanost, uz jezgrovit
govor, predao je svima prisutnim na sobetu
ukusno tiskanu uspomenu na dugotrajno
siećanje ugodnoga slavlja.
Spljet, početkom kolovoza.
Novi nadzornik srednjih škola pokrajine
Dalmacije arheolog Miho Glavinić, profesor
filologije i talijanskoga, nasiiedio poštenog
starinu Solara, dali zaslužno ili ne za sada
propustimo. Da vidimo njegove prvience.
Po djelih se sudi ma bdo koga, te i njegovu
poglavitost novog g. nadzornika. Neosvrćuć
se na mazanja i šaranja kako da se dočepa
onog mastnog položaja, bez zanešenja pro-
motrimo njegovo u nečem nepohvalno po-
našanje kod izpita zrelosti. On je za svoga
ravnateljstva izkazivao osobitu naklonost u
pogledu pohrvaćenja a sada postavši nad-
zornikom, rek bi, da mu se umjestno može
prišiti ona latinska: honore» mutant mores.
Nek čini govore. Kako da nam gosp. nad-
zornik protumači ledenu pasivnost u obće
kod svih predmeta naosob hrvatskoga, ili po
službenu, što će se njemu većma militi,
srbsko-Hrvatskoga, gdje je bilo grozne, pre-
grozne sablazni, dočim nekoliko kandidata
pokazalo da nepozna niti najelementarnije
početke slovnice, posije osmogodišnje obuke,
i to sve prošlo liscio, liscio bez opazke; a
s druge strane pretjerano zahtjevanje u nje-
mačkom jeziku?
Dali je pravo iziskivati od kandidata pri
izpitih zrelosti u njemačkom toliko koliko
i od habilitirajućih se profesora? Kad je g.
nadzornik (uz naukovni talijanski, hrvatski
što do njeg ima prvo mjesto kao materinski,
i mora ga imati ne samo kao budući naukovni,
već i po zakonu bečke vlade) zahtjevao to-
liko u njemačkom, što bi se bilo zgodilo da
je ne razmjerno već jednako zahtjevao od
latinskoga i grčkoga, koje se uči više go-
dina i više sedmičnih sata nego li njemački ?
Šta bi se bilo dogodilo da se je i s hrvat-
skim postupalo kao s njemačkim? — To je
dobro znao g. nadzornik, nu zastrimo to
koprenom....
La Conferenza di S. Vincenzo de' Paoli u
Zadru dala je tiskati na svoje troškove liepi,
ganutljivi govor držan prigodom proslave
petdesatgodišnjice družtva u crkvi sv. Frana
u Zadru, od O. Angelo de Santi družbe Isu-
sove. Novac koji se izvadi iz ovog dielca
upotrebit će se u korist siromašadi.
Novi kod Trogira, 1 kolovoza.
U broju 14, dneva 15 srpnja Spljetske
jNade" u svojih opazkah prevoditelj ,,o
učenju 7i.ečnika" od de Amicis-a, učitelj M.,
drznuo se je preinačiti nješto što ga uprav
gmiešnim čini.
Taj mladi učenjak, književnik, povjestni-
Čar, prerada slabe sreće pri izpitim. u of^skah
izmed ostalog potvara da je u jednoj td
boljih obitelji u Kaštel im opazio njeku mr
davost u razgovoru Kad dragim putem bijah
sam, rieči su njegove, pitaše me: što hoće
reći čaša, naumio, provesti i t. d. Ala se
grohotom nasmijah na tu njegovu drzovitu
izmišljotinu. Ta tko u Kaštelih pa bio naj
prostiji težak, pitam ja. nebi znao što hoće
reći Čaša? A kako ju ako ne tako, zovu
zagorči, koje mi Vlasim zovemo? Pa i po-
misliti bila bi velika smionost da Kaštelanci
koji svakim danom sa zagorčim obće, ne-
znaju što hoće reći čaša?!
Naumio i provesti za to netreba dokaza.
Ali i protuslovlje da mu predbacim. Kaže
da je opazio veliku mrdavost, i da su se
smijali u isto doba. Kakav sklad vlada u
tom?
A onu dva guslača pjevati? Ala si za-
brazdio moj učitelju. Naš seljak veli „guslit,
ili pivati uz gusle".
I to sve tvrdi da je čuo u obitelji jedne
učiteljice !!
Ali zašto se je pokazao takav gosp. uči-
telj u svojih opazkah? Kakav je zloduh tu
vladao ?
Zašto predstavi Novi (jer ta je učiteljica
iz Novoga) kao mjesto koje u neznan^tvu
čami? I bio je toliko smion načrčkati „te
ako je tu tako, što ima biti kod neizobra-
ženijih seljaka i naše vlastele. Užasno ali
istinito".
Razjasnit ću vam mili čitatelji što ga je
nagnalo na to ludo potvaranje. Znate što?
Mizerna ljubovna osveta. Eto Vam riešene
zagonetko.
RAZLIČITE VIESTI.
Do koji dan bit će dogotovljeno vrlo
važno dogmatiČno polemično djelo veleuč.
franovca O. Iv. Markovića, dielom pretiskano
iz poznatih podlistaka nK. D." a dielom it
nova tiskano, uz popravke i preinake istog
vriednog g. pisca. Ova zanimiva knjiga za
uzimlje preko dvjesto strana.
Jučer u jutro ubio se iz dta samokresa,
izpaliv u sliepe oči, neki oficir pri zadar-
skoj vojničkoj bolnici.
Sutra će ovdješnji bataljun junačke We-
ber pukovnije slavit sjajne pobjede održane
prigodom zapoeiednuća Bosne. Bit će sve
čana Misa u crkvi sv. Simuna, koju će či-
| tat velevriedni mjestni vojnički kapelan D.
; Matija Rihtarić uz prisustvo sve ovdješnje
posade. Po podne u vojničkoj velikoj ka-
Ci acrivono ') dalla città, 12 corr. con
preghiera di portare nel no»tro gioraalo,
quanto segue:
Anche ieri a sera, verso le ore' 9, raani-
festosai un incendio in una piccola cas* nella
principale via del tíorgo interno, oasa ftbi-
tata da un inserviente di nna pubblica i. r.
autorità, e da un maestro calzolajo. Il fuoeo
si apprese a moite carte vecchie che erano
accumulate nel sottotetto délia detta casa a
due piani, e sembra (corne suoi accadere
pur troppo in simili fatali occasioni) che ¡'in-
cendio sia stato occultato per un' ora buona
nella speranza di poterlo domare senza bi-
sogno di estranei ajuti. Primi ad accorgersi
del fuoeo furono quelli del piroscafo del-
l'i. r. marina di guerra Andreas Iioffer an-
corato rimpetto alla Riva Nuova, e che, colla
prontezza ed avvedutezza propria délia no-
stra brava marina di guerra, accOrsero sul
luogo e ai adoprarono colle loro pompe a
frenare 1'impeto del fuoeo: — gli ii. rr.
militari qui di guarnigione e specialmente
quelli del!' i. r. reggimento Barone Weber,
non badando nè a fatiche nè a pericoli, die-
dero pruve di operosità meritevoli di enco-
mio e di gratitudine; ed i noatri civici poin-
pieri instancabili, sicuri del falto proprio,
con ammirabile sangue freddo, distribuiti
come prescrivono i loro regolamenti, altri
aile scale, altri aile pompe, altri ai trasporti,
tutti con mirabilo accordo accudivano all'o-
pra come avrebbe fatto un corpo di pom-
pieri provetti attivati da anni; — eppure
tutti lo sanno quanto recente sia per la no-
stra città l'lstituzione dei pompieri ormai
tanto benemeriti !!
Dobbiamo perô rendere grazie apeciali
al'ïL divina provvidenza perché in quelle
ore di angoada non spirava nessun vento,
era calma perfetta". — guai se avesse sof-
fiato il vento délia sera 'irecedente, moltiff
sime di quelle easupole délia via principale
del noatro Borgo interno sarebbero oggi un
mucchio di cenere, perché neasuno dei noatri
concittadini ignora come quelle caaupole
altro non siano che esca al fuoeo, nidi d'in-
setti, nidi di malattie contagose, nidi di .. ..
Ma lasciamo oggi di togliere il velo aile
nostre piaghe; miracoli non li eaigiamo dalla
Amministrazione coraunale, ed occorrerebbero
veramente miracoli per far sparire dalla
nostra città intieri lunghi o larghi tratti di
cosiddette abitazioni, impoaaibili in una ca-
pitale che tende a traaformarai, non conce-
pibili nella città invidiata dalle altre città
délia Dalmazia per le suo muaiche, pei suoi
giardini, per le sue trattorio, pei suoi caffè,
pei suoi teatri, per le sue ricreazioni forse
forse aoverchie; — noi non vogliamo predicare
1' austerità, la rigidezza, ma vorremmo bensl
che al nostro popolino venisae insegnato un
più ragionevole impiego dei auoi tenui 6o-
pravanzi; vorremmo dire gli foase raceo-
mandata una discreta provviata di biancheria
da letto e da corpo, che gli fosse racco-
mandato 1' uso dei hagni di mare almeno
una volta per settimana in queata opportu-
nissima stagione ; perché sappiamo che nove
decimi del noatro popolino non approfitta
per anni ed anni di una sola lavazione in
mare!! il nostro popolino dovrebbe imitare
in queato proposito i aolerti abitanti di Borgo
Erizzo che all' alba di ogni giorno, prima
di recarai al lavoro, fanno il loro bagno.
Ma aenza accorgermi dal fuoco ho tra-
aportato ail' acqua queite poche mie righe,
gettate senza pretese e nel solo intento di
ricordare ai miei compatrioti délia classe
operaia che il tnare donatoci da Dio (aenza
procurarci il sagrilizio di un solo quattrino)
deve aervire non aolo per ispegnere gli in-
cendi ma anche per tener mondi i corpi.
Non è d' uopo di dire che aul luogo del-
1' incendio erano presentí le autorità onde
invigilare, incoraggiare o provvedere. Alie
ore 11 di notte 1'incendio era speuto con
lieve danno e della casa e degli inquilini :
diciamo lieve perché il fuoco manifestatosi
con impeto faceva temere danni in lunga
estensione di easupole antiche e poco solide
e zeppe d' inquilini; — ma per le povere
due famiglie che abitavano nella casa inccn
') Questa corrispondema T abbiamo rice\uta da un
anónimo, e benclié abbiamo per regola di non lcii«*r
conto degli scritti d' ignota provenienza, qursla »olla
facciamo ecceiione, perché ci consta, le notiiie tpii
comunicoteci, essere pienamente coníormi «I vero.
N. d. R.
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. kralj potvrdio je zakon kojim po-
rezne obćine Bogetić, Čitluk, Lukar, Ma-
tase, Mratovo, Oklaj, Poljane, Razvadje i
Soknovci odciepljene su od Knina a stapaju
se u novu obćinu imenom Promina.
N. V. carica Marija Ana darovala je 100
f. družtvu sv. Vinka u Zadru.
Siamo interessati dallo spett. C omi tato
generale dei Congressi generali cattolici in
Italia a pregare tutti coloro in Dal mazi a, i
quali si fossero adoperati a raccogliere of-
ferte per il decoramento della Cripta ove
giaciono le venerate ceneri dell' angelico Pio
IX — (Vedi la „Katolička Dalmacija" n.r
47, anno corrente) — a voler quanto prima
rimetterle al co mi tato medesimo in Bologna,
onde possa chiudere i conti e dal complesso
dell' im porto raecolto, stabilire i ristauri da
farsi.
U čem dakle sloboda f! Kad promislimo,
da nam je temeljnim zakonitu Države za-
jamčena sloboda rieči i razsudjivanja, u
granicam pristojnosti i zakona, koje mi ni
rad svog osvjedočenja ni rad programa ni
jesmo kadri prekršit, a kad promislimo u-
jedno da nam je pet puta zasebice list bio
zaplienjen i u dva zadnja puta na deset
mjesta, pitamo se u čudu: u čem dakle
sloboda?! Valjda u mucanju? U izkrivlji-
vanju fakta, u podmuklom il u očitom bu-
njenju? Jer, iztičemo neizmierne po državu
zasluge naroda i svećenstva, da se bolje u-
vidi kako je nepravedno uzkratit im zako-
konito napredovanje i razvijanje: zaplienje-
no nam s kraja na kraj; dokazujemo da u
tiskanicam za prijavu uzapta ima dvadeset
ne Bog zna kakvih nego filologičkih pogre-
šaka : zaplienjeno i to; rabimo izreku u
drugim novinama tiskanu a nama zgodnu o
progonstvu vlasti: zaplienjeno; odgovaramo
dopisniku u Šibenik, da smo i mi od nje-
gove, da je red branit čast i dostojanstvo
svećenstva: zaplienjeno. U drugom broju
neznajuć kako drugčije tumačit to stezanje
najnaravnije slobode (si. Državno odvjetni-
štvo ima drugo mnienje, i mi ga poštujemo,
baš po temeljnim zakonima, al svakomu
svoje, dakle i našu slobodu nama) to ste-
zanje pripisujemo povoljnom pojavu, naime
jakosti kat. hrv. stranke: i to ne valja!
prenašamo nešto iz utoka na ministarstvo,
navadjajuć nepobitna fakta i paragrafe, i t,
d.; i ta nemože nam da primi pasaporat;
kažemo napokon da iz Zadra odašilju se
Jbvješća nama protivna, jedino zato jer ho-
ćemo da ostanemo nezavisni od ulagivanja,
a zavisni jedino od svoje dužnosti; i tu se
nahodi mana, te i to nam zapiienjemo! Mno-
gi se snebivaju videć toliku revnost, neki to
tumače kao neko progonstvo proti mrzkoj
čistoj „hrvatištini i popov:;tini i fratarštini".
Mi nekažemo ni jedno ni drugo ni treće al
se i mi čudom čudom. Ima gnjila, i u na-
šoj Danimarki. A odkle riba smrdi?
Pišu nam iz Kotara: Kako javiste u zad-
njem broju, amo močvara iz obila, da se
iz kuće ne možeš maknuti. Livade, oranice
vinogradi, u jednu rieč, polje sve pod vo-
dom. I ove će godine, sve mi se čini, do
Božića: Kraljevicu Marko; od Božića: jaoh
moja majko. — Zivilil
S Mm Vis. Vlada ima posla f Vis. Vlada
zanijekav ustanovljenje prve u Dalmaciji
„Kat. hrv. tiskarne" metla se je u supor ne
sa „Kat. Dalm." nego sa onim narodom i
svećenstvom kojima ona služi glasilom, i
koji nijesu primili nit su mogli primit ra-
vnodušno tu vrst pljuske na njihovo vedro
lice.
Utemeljitelji „kat. hrvatske trak." to su
sve odlične osobe, koje su il izabrane kao
zastupnici naroda il su rad svog položaja
kao naravni narodni zatočnici.
Tomu za dokaz dosta nam je spomenut
broj i stališ onih vrlih sinova naše domo-
vine koji su djelom doprinieli da se ostvari
plemenita, napredna zamiso o „kat. hrv. ti-
skarni".
Učestvovali su osim biskupa (od kojih i
jedan sam, ako učen i pobožan, Austriji o-
dan a do krvi narodu vjeran, vriedi koliko
ciela pokrajina): do petnaest kanonika, pe-
deset prostih svećenika, dva liečnika, četiri
načelnika, pet doktora u zakonitu, osam, tr-
govaca, četiri samostana, dva viša zavoda,
deset profesora, osam, zastupnika, Šestdeset
dušobrižnika.
Kad se uzme u obzir, da su ovo sve o-
sobe po izbor i da ih je iz svih važnijih
stališa, pa se promisli da ih je, na ovako
malenu prostoru i malo brojnu pučanstvu,
ipak na stotine, i kad se uvaži da je sve
dobrovoljno, i kad se uz to uvaži "veliko
domaće siromaštvo i, gdje materijalno uče-
stvuje jedan, tu da se može kod nas reć
da pri ovakim uzvišenim vjeri i narodu ko-
riš tnim i dičnim podhvatim, učestvuje ih
srcem, oduševljenjem deset; očito je da se
može bez ikakva prećerivanja uztvrdit, da
je tu cielo svećenstvo i cio narod učestvovao.
Privr. uč. na Lastovu Ferd. Mascarelli de
Monteverde bio je imenovan pravim učite-
ljem kod iste učione.
maciji od god. 1848-1882, od. M. Pavlino-
vića.
4.) Hrvatski Bogoslužbenik" priredio O.
S. I. —
Gosp. B. Brozović, odvjetnički kandidat u
Senju, 19. kom. knj. „Ljepota povod Stra-
hota" i 10 kom. knj. „Hist. razvitak naro-
dnog gospodarstva".
Slavna „Matica Dalmatiska" u Zadru
„Narodni Koledar za god. 1883".
Primismo takodjer „Viestnik kluba inži-
nira i arkitekta" u Zagrebu, uz risarije.
Od upravljenih molba na mnoga gradska
zastupstva i obćine, sjetiše nas se, slavno
grad. zastupstvo grada Senja sa pod porom
od 25 for; i slavno grad. zastupstvo grada
Požege sa 10 for. — Srdačna hvala.
Osobito nas podupiraše „Matica Hrvatska"
u Zagrebu, od koje primismo velik broj po
njoj izdanih knjiga. —
Uz to nam slahu cielo vrieme od postanka
družtva bezplatno svoj list slavna uredni-
čtva:
„Narodnih Novina", „Pozora", „Šumarskog
lista" i „Napredka" u Zagrebu; „Narodnog
Lista" u Zadru; „Slobode" na Sušaku; „Naše
Sloge" u Trstu,
Svim slav. uredničtvom pomenutlh listova
najtoplija hvala za ovu godinu, te se pre-
poručamo za buduću.
Preporučujuć ovom zgodom „Zvonimira"
rodoljubnoj požrtvovnosti Hrvata, čast je
podpisanim izraziti ovim u ime hrv. akad.
družtva „Zvonimira" u Beču svoj gospodi
darovateljem najtopliju zahvalu.
Beč, 12 prosinca 1882.
Za odbor Zvonimira :
predsjednik:
Ant. Biankini
tajnik:
Vatroslav Brlić.
Od 1. sječnja 1883 biti će stavljene na
prodaju nove biljegovke, osim onih za no-
vine od 1-2 novč. Koncem sječnja 1883 sa-
dašnje biljegovke neće se moć više rabit.
Primamo iz Komiže, 14 prosinca: Skoro
su dva mjeseca, da su se ovdješnje pučke
učione otvorile. Kod ženske učione prazno
je mjesto upravljajuće učiteljice, te je za-
čudno kako je u ovoj varoši, koja broji
preko 4 hiljade duša, ženska učiona za tako
dugo vrieme obskrbljena samo jednom uči-
teljicom. Pučanstvo je uzrujano, jer škola --
kako je očevidno -- trpi u velike.
Zaklinjemo za sada visoku Vladu, da bla
goizvoli čim prije nadopuniti prazno mjesto
kod ženske ovdješnje učione, eda se liepe
koristi pučke prosvjete ne gube ni malo.
Natječaji: za uprav, učiteljicu u Milni, za
učitelja u Prasnicam, za pod učitel ja u No-
vom kod Trogira, za učitelja u Bobovišću.
Tršćanska hursa. Napoleuni: 9.49 — 9.51;
dukati: 5.60 - 562; sterline: 11.89— 11.91;
london: 119.15 — 119.75 ; bankanote talij:
46.65 — 46.95; dohodak u papiru-. 75.25
75.50.
je u njegovoj poslanici Flavijanu pisanoj
izjavljeno. „Odbacivši, on veli, braćo pre-
draga, drzovita prepiranja protiv bogorana-
„dalmutoj vjeri, neka ušuti oholo nevjerstvo
„zašlaca. Ne budi prosto braniti što nije
„prosto vjerovati, dočim mojim pismom Fla-
„vijanu upravljenim, na temelju svetog
„Evangelija i po nauku proroka i apoštola
„najpodpunije i najjasnije bilo je označeno
„što pobožno i iskreno treba izpovjedati ob
„otajstvu Upućenja Gospodina našega Isu-
„krsta" *). Rekao sam da svojom poslanicom
Leo označiva Sinodu pravac, a to 011 isti
kaže u pismu upravljenu Pulkeriji : „ Datis
ad venerabilem Synodum congruentibus scrip-
tis, guibiis fraternitas advocata cognosceret;
quarn jormam servare in hac dijudicatione
?ratres cH rejecta penitus au-
us inspiratam,
t; nec liceat
undurn Evan-
.-•ticas voces,
: Jcidigsime
Flavianum
^u ae sit de
•isti pia et
Primamo iz Beča od si. Hrv. akad. Dru-
žtva „Zvonimir" : Na naš poziv, koji upra-
vismo u ime hrv. akacl. družtva „Zvonimir"
na hrvatske rodoljube, da nas po mogućno-
sti podupru budi novcem budi knjigami, da
si uzmognemo knjižnicu i čitaonicu osnovati,
sjetiše se i priposlaše nam nadalje:
Slavno uredništvo „Narodnog Lista" u
Zadru sliedeće knjige:
1.) Godišnje izvješće velike gimnazije u
Kotoru.
2). Besjeda na seclamstogodišnjicu Sv.
Franje Asižkoga-od. M. Pavlinovića.
3) Misao hrvatska i misao srbska u Dal-
debere,t" (Ep. 75. c. 1). A da je Leo sbilja
svojom poslanicom upravljenom Flavijanu
razumjeo udariti Otcim pravac, od kog se
nebi smjeli odalečiti kao od vjere jur utvr-
djene i 0 kojoj daljneg prepiranja nema, to
se vidi iz toga što je on osvjedočen bio da
je Bog po njemu vjersko pitanje riešio, de-
firmao, kako se sam izraziva u pismu u-
pravijenu Teodoritu; a još bolje iz toga što
prije sabora dvakrat pisao je caru Marcijanu,
moleć ga i zaklinjuć nek nipošto nepripušta
u Sinodu prepiranje o vjeri, 0 kojoj već
nikakva sumnja ncpostoji 1).
Sto se iz toga dade izvesti, mi nećemo
ovdje raz lagati. Nama je dosta za sada kon-
statirati ton vrhovne oblasti, što diše iz po-
stupanja Leonova u tom poslu.
(Sliedi).
Molimo čč. naše predbrojriike,
da nam izvole sto prije namirit
zaostale predplato ako još nijesu
izvršili to dužno djelo, a koji su
u redu s upravom našega lista,
molimo ih nek podupru i unapried
svojom liavremnom i točnom pred-
platom list koji hoće i mora o-
stat svedj nepomično na svojoj sta-
zi, 11a braniku katoličke vjere i
hrvatske domovine. Uz to nek 11 am
je svima bez stida i bez straha
u dno srca i na vr h djela jedino pra-
vo usrećitjuce geslo našeg zavičaja:
Katolička Hrvatska: divna sinte-
za pravog domaćeg rodoljublja i
kršćanske nezavisnosti.
Pošić; 13 Solerte. Marsilja: doj. 12 pros
Tea; To ni na II.; 14 Vinka. Newport
Mon: odj. 10 pros. Prelucano, k. Vladiško-
vić, Rieka. Nizza: doj. 13 pros. Grad Za-
greb. N. York: doj. pros. Sara ; 2 Trap-
pano; 4 Isaac; —• odj. 4 pr. Venere, k.
Sforzai, Carigrad. Philippeville: doj. 6
pros. Don na. Pensacola: doj. 25 st. Osmi
Dubrovački. Scilly: odj. 15 pros. Mari a
T.. k. Mikul ičie, Birkenhed. Sira: doj. 3
pros. Adamo. Smirne: doj. 20 st. Boli var.
Teneriffe: doj. 29 st. Mirto.
Ođpisi ,,K. D."
Platili:
do konca lipnja god. 1884: preč. D. lv.
Vidović;
do konca g. 18831 m. p. O. Bi. M. Ku-
lier, mm. pp. Benediktinke na Hvaru, preč.
Dr. Jur. Pulić, m. p. D. A. Zanela, č. g.
J. Petrić, preč, D. M. Pavlović, veleč. Sa-
mostan Dobri u Spljetu ;
do konca lipnja g. 1883: m. p. O. Jos.
Matić — Stuparić, veleč. Sam. sv. Križa u
Zivogošću, preč. D. N. Krpetić, m. p. D.
P. Gabrić, veleč. Sam. Dominik u Šibeniku
m. p. D. Jos. Baket;
do konca ožujka god. 1883: m. p. D. M.
Nekić;
na račun g. 1883: č. g. P. Lorini f. 3,
m. p. O. J. Lović f. 1 ;
na račun g. 1882: m. p. D. I. BraŠić f,
7, D. Š. Meštrović f. 2 ;
do konca g. 1882: m. p. D. P. Perić, O.
L. Uccellini, D. I. Mirić, D. N. Allegretti,
D. A. Piasevoli, D. N. Zurić, D. Jos. Delfin,
D. P. Bilić, D. A. Benzia;
do konca god. 1881: m. p. D. VI. Kara-
vani ć 5
na račun god. 1881 : m. p. D. S. Vladi -
slavić f. 5.
') „UndP- ^r ipsum l). N. J. Christum . . obtestor
et obsecr?' -.cmentinm vestram ut in praesenti Sy
nodo a! qoam beati Patres nostri ab Apostolis
^aditam praedicarunt, non patiamini quasi
d^kSri retractari" (Ep. 73. c. 2).
Plovilba ausl.-ug. kodova.
Ađelajde: doj. 14 pros. Genitori rl L ara -
bochia. Alicante: doj. 6 pros. Ukraine.
Bajona: doj. 14 pros. Germana Antonio.
Barcellona: doj. 12 pros. Catina. €a-
gliari: odj. 12 pros. Regolo, k. Polić,
Bordeaux; Carmela, k. Polić, Sables d'O-
lonne. Carđilf: odj. 13 pros. Hiperion.
Carigrad: doj. 6 pros. Reu; - odj. 2
pros. Ida Maggiore, k. Medini, Dubrovnik;
4 Obilić, k. Damjanović, Mali Lužini ; Zviez-
da Mimbelli, k. Dobrilović, Marsilja; 5 Jo-
sip Župa, k. Štuk, Marsilja; 6 Milica, k.
Oetković, Gibraltar. Carmeti: odj. 17 list.
Viola, k. Marelja, Marsilja. Cette: doj. 12
pros. Slavomir. Chittagong: odj. 11 st.
Melchiore Vidulić, k. Vidulić, Jamaika. Co
Ion: doj. 16 st. Grant. Đunkerque: odj.
7 pros. Plutus, k. Bolmarčić, Gardiff. Gje-
nova: doj. 12 pros. Guido. Lagos: doj. 7
st. Novi Glas. L!sab0n: doj. 10 pros. Tilde;
C. g. — ć — pokrajina — Zajednički prij,
I). V. Brčić nahodi se od malo dana a Zadra kao
pomoć., kod crkve sv. Š., a D. A. P. u prijašujem
mjestu. Gdjd je C. rieznamo jer se ne ogiasnje a
'ist neprima. Kad će ona druga vrst pisma ovamo ?
Č. g. D. J. M, — Kim — Nnjsrdaćnije zahva-
ljujemo i odpozdravljamo. Adresu promienismo, po
naputku. Doznaku došle heprimkmo. Ili je gdje u:
Italiji zalegla ? Nebi bilo prvi put...... popovsko
im ide od srca.
Ć. g. Zagorac - Hvala na dopisu, Da smo
Vam preporučeni unapried.
C. g. — o — Hvarski kotar — Odposlasnto:
ciena uk. nove. GO. Srdačan pozdrav.
C. g, D. A. B. — Donje Selo — Dragovoljno
ali molimo neznacite nam željeni broj, jer je, u
koliko se siećamo više krat ob onom predmetu
bilo govora u našem listu.
C. g. — r. — Središnja Dalmacija - Evo Vam
ugađjamo, premda je i bez ovoga očito da je pitanje
0 tisk. obće pitanje. Nego u neku dobro ste
svjetovali, jer nek se zna da se inauditum neće
pustit. Zdravo!
C. g. D. M. Gović — lugari — Vi nedugnjete
ništa za tek. godinu, pače li. 3 i bit će namirena
1 sva g. 1883. Da bi Bog dao da Vas svi slie-
dom sliede u točnu pred plaći vinj u: prištedilo bi
nam se polovicu muka. Srdačan odpozdrav!
0. g. A. N. — Metkovići. — Pitali smo za
obaviest i rekoše nam preko ć. g. L. Negov. da
PP. 00. Is. nemaju za nižu cienu. Poskupile su,
nadostaviše, po odredbi Č. g. spisatelja, koji inače
da bi bio štetovao.
Č. g. 0. Stj. Bi — Spfjet, — Liepa hvala !
Življe!i !
C. g. Kuk. — Vrhgorac. — Pošlo neprimismo
glasa na priv, pismo, obznanjujemo Vas ovim da
smo primili, zabilježiti, i 11 svoje vrieme i u listu
javili. Zdravo nam !
Č. g. Aut. VI. — Zla ti u. — Namireno uf su-
pra. Srdačan pozdrav !
Č. g. D. Andr. Ostojić.
po Vašoj želji.
Č. g. 0. J. L. — Vinjane. — Zabilježismo da-
nas. Srdačna hvala. Ostalo, ako Vi hoćete, po šiji te
na naše troškove natrag, jer nam baš nekih sve-
zaka poinanjkalo. Bog Vas pozivio 1
Č. g. 0. D. P. — Šibenik. — Predalo. Do
vidjenja !
C. g. D. A. Ben. - Pag. — Evo danas ogla-
šeno oboje. Srdačna hvala na ćest. Na mnogo ljeta!
Brač. Nek bude
govorni urednik Tiskara u Ivana WofiitzN.
s^Tte a cui tutti attingono. Altrove è
la ricchezza nazionale; appo noi io la
chiamerei la povertà popolare.
Ma non è mia intenzione andar alto
in simile argomento, e ripiombo all'u-
mile bisogno che ha Stretto di una ci-
sterna comunale.
Si votano milioni e milioni per eser
citi, marina, per tutti i meccanismi e
congegni dello stato; per monumenti,
per isplendore di capitali e residenze,
ajpp^paggi eccetera, e perfino nelle mi-
senaade nostre lotte politiche distrag-
gasi ì somme rilevanti, ma ... un goc-
ctp' j|ii acqua potabile !
(«Viste le povere condizioni economi-
chèPtìi tante nostre comuni, dove vil-
laggi-interi mancano 1' estate del più
necessario, del più naturale, del più
igtótóbo refrigerio, là, dove non si può
fareittàfoto con le proprie forze, sa-
rebbe'^proprio un' utopia ohiedere allo
statb» franto dallo stato ci dovrebbe
es»er«^ure dovuto?
(flJeftoini, che stanno a capo dei nostri
cofflunfyJ si svestino dal soverchio egoi-
smi), una indifferenza colpevole, in
ammantano spesso, credendo
ceuW cariche solo di parata, o perchè
co4°š|klvano l'onore di puntigliosità
meschine e partigiane, pronti ad ogni
servilismo ufficioso ed ufficiale. ìEììì comuni interessino i loro rap-
presentanti alla Dieta, al Consiglio
dell'timpero; iniziino l'opera material-
mente prima, poi moralmente, non stan-
candosi a rimostrare, a chiedere, ad
interessarsi in una parola con tutte le
forze di cui sono e possono essere
cacaci.
^el caso concreto, qui dove abbiamo
de» versanti naturali a scelta, il racco-
gliere le acque piovane in una capace
cisterna, la principale difficoltà sarebbe
tolta. Tutte le famiglie, spontanea-
mente, sarebbero pronte a dare delle
giornate di lavoro, e magari perchè
queste giornate non venissero tolte ai
layori campestri, si potrebbero far ca-
dere in giorni di mezze feste, di feste
votive eccetera, di cui esuberiamo du-
rante 1' anno, e togliere lo scrupolo di
lavorare in quei giorni colla parola
illuminata dal sacro pergamo.
Anche l'indulgenza plenaria sarebbe
ben meritata !
Neil' appunto su 11' Igiene pubblica,
avrò argomento di ribattere sulla ne-
cessità del goccio di acqua potabile, e,
per intanto, dedico ai nostri ammini-
stratori il detto di Seneca.
Il suicidio di Antonio fioniciolli a Udine.
L' altro ieri ci giunse da Udine,
per telegrafo, una impressionante no-
tizia. Giovedì mattina in quella città
in Via Savorgnana n.o 16 fu trovato
cadavere nel proprio letto Antonio Bo-
niciolli, d'anni 55, zaratino. Egli si
era avvelenato col cianuro di potassio.
Antonio Boniciolli, che nei suoi pri
mi anni e anche negli anni più ma-
turi fu provetto tipografo, ebbe ingegno
naturale svegliatissimo, bella coltura
di autodidatta e vita assai agitata.
Da giovanissimo calcò la scena
come artista drammatico e poi come
appassionato filodrammatico si elevò a
certa notorietà, con plauso. Giornalista
e corrispondente di vari giornali, si di
stinse per scritti vivaci, sempre inspirato
al patriottismo più radicale. Fu qui re-
dattore del « Costituzionale > in una delle
tante deplorevoli scissure per cui an-
dò danneggiato il nostro partito, quan-
do avrebbe avuto bisogno, invece, di
maggior compattezza, e, condannato in
un processo di stampa, subì qui, sere
namente, il carcere. Dell' 87 ebbe la
redazione del «Dalmata> ed ebbe uf-
ficio anche in parecchi giornali di Trie
ste e di Fiume, alternando la profes-
sione del pubblicista a quella del di
rettore di tipografia; sino a che ebbe
domicilio stabile a Trieste, ove ebbe
l'ufficio di correttore al «Piccolo», di
cronista all' «Indipendente» e di corri-
spondente di giornali.
Oratore eminentemente popolare, sa-
peva affascinare con la calda, elo-
quente parola. In uno dei primi con-
gressi della «Lega Nazionale» ottenne,
perciò, un'ammirazione entusiastica; ed
il suo nome andò ripetuto con elogio
da tutta la stampa italiana. E, per
questo, ogni volta, egli veniva eletto
delegato del gruppo locale della «Le-
ga» e godeva numerose e salde ami-
cizie.
Ora è possibile — ci chiediamo ad-
dolorati, leggendo i commenti al lu-
gubre caso — che tutto un passato
di patriottismo fiero ed intransigente
abbia potuto esser cancellato ad un
tratto ? No, non vogliamo crederlo ;
tanto più che il Boniciolli, di tempra
assai suscettibile e di testa esaltata,
attentò anche altre volte alla sua vita.
Epperò, associandoci ai confratelli
triestini, ci auguriamo che sul tenebroso
caso una piena luce sia fatta. Se il
Boniciolli — che lascia in miseria una
vedova e dei teneri figli — si tolse
la vita per sofferenze morali e pecu-
niarie confessabili, giustizia vuole che
egli non scenda nella tomba inonorato.
£a Cronaca
non
La «Lega Nazionale» non è una
società sovversiva. — Vi sono tanti
coraggiosi, che o per motivi propri o per
interesse altrui o per suggestione di qual-
che italofobo, tremano d'inscriversi soci
alla «Lega Nazionale» ; Dio guardi poi
farsi vedere ad una delle sue feste e fa-
vorirla nemmeno di un centesimo!
Una lezione che dica a questi coraggiosi
italiani di nome che possono inscriversi
senza che la loro coscienza li rimorda
alla federazione nazionale italiana, è ve-
nuta dall' alto. Tutti abbiamo letto e sa-
puto che la dieta provinciale istriana ha
votato nell' ultima sua sessione un contri-
buto annuo di 10.000 cor. alla «Lega».
Ma i deputati della minoranza tentarono
d'indurre il governo a non sottoporre ia
esazione delle addizionali provinciali alla
sovrana sanzione, e, dopo una viva cam
pagna giornalistica contro la «Lega» ed
i suoi scopi, presentarono anche un memo-
riale al governo. Però non approdarono
ad alcun risultato e l'imperatore sanzio-
nò colla sua firma 1' esazione delle addi'
zionali provinciali e perciò anche il con
tributo della provincia alla «Lega Nazio
naie».
Il governo, evidentemente, non trovò
niente affatto illegale il patriottico atto
della dieta istriana.
Cadranno così, speriamo per sempre, le
stolide accuse che certuni avanzano per
intimorire i dubbiosi sugli scopi legali
della «Lega Nazionale.»
Carducci alla Dalmazia. — Per
le prossime feste che si stanno organiz
zando in provincia a favore della «Lega
Nazionale,» Giosuè Carducci mandò in
dono al gruppo di Sebenico un volume
delle sue poesie «per amore della Dalma-
zia e per la memoria di Niccolò Tomma-
seo», così' egli scrive.
Decessi. — È stato, questo, un in-
verno davvero crudele per tanti poveri
vecchi.
Quante buone fisonomie bianche
sorrideranno più ai loro diletti !
È morto qui, generalmente compianto,
il signor ingegnere distrettuale in riposo,
dottor Pietro Testa, che fu architetto va-
iente e laboriosissimo sino agli ultimi dì
di sua vita. Presiedette con ingegno e
zelo a molti lavori pubblici e privati, ot
tenendone elogio. .Fu anche amorevolis-
simo marito e padre e patriota nostro dei
migliori ; onde ai figli di lui porgiamo le
nostre più sincere condoglianze.
= È morto a Spalato, pur tardo d' anni,
don Agostino Casotti. Lo ricordiamo, in
tempi andati, quando tutti lo conoscevano
coli antonomasia di «catechista»; perchè
egli fu il catechista amorevole di intere
generazioni, ora incanutite, o estinte. Ot-
timo vecchio — ricordo — diritto del-
l' animo e della persona e rivestito di
bellissime doti morali. Discendeva dalla
famiglia italica che diede alla chiesa
santo : il beato Agostino Casotti.
= Ci scrivono da Borgo-Erizzo : «Dopo
un lunghissimo soggiorno tra noi, per un
fatale accidente si era trasferita a Zara
la signora Giovanna Marussich vedova
Brainovich; ma quivi la colse la morte
Donna di elette virtù domestiche, intel-
ligente, buona, la defunta lascia largo
compianto tra noi.
I funerali, dopo quelli a Zara, segui-
rono a Borgo-Erizzo, ove venne pure se
polta».
Alla sorella di lei, nonché a tutti i con
giunti, le nostre condoglianze.
Libri in dono. — Inviarono al sot
toscritto numerosi e bei libri per la «Bi
blioteca popolare» la gentile signora Cat-
terina ved. de Anselmi nata Bujas, il m
r. don Cristoforo Stipcevich, il signor
Ugo Baameister, il signor Cesare Kur-
zrock, la signorina Irma Marocchino e
1' egregio prof. Giovanni Faccini,
II signor Giuseppe Grando inviò cor. 5
e non 3 come fu per errore pubblicato.
Un ammiratore della buona iniziativa e
«amico della gioventù» inviò anche cor.
5, Giuseppe Riccoboni (Schio) Lire
Ma il massimo e più sincero elogio va
tributato alla patriottica «Società dei Ber-
saglieri». Essa che corrisponde pienamente
allo spirito democratico della nostra città
ebbe, per mezzo della sua presidenza, la
chiara visione di ciò che rappresenta in
una piccola città una biblioteca popolare
e quanta importanza abbia nello sviluppo
delle virtù cittadine e nell' estrinsecazio-
ne delle energie morali. In considerazio-
ne di questi principi la «Società dei Ber-
saglieri» con nobile atto di generosità,
degno di esempio e di encomio, ha ceduto
al sottoscritto tutta la sua biblioteca so-
ciale ammontante a circa 150 volumi. Con
1' attestazione di perenne riconoscenza,
II comitato.
Conti ciliari. — Un corrispondente
da Cale all' « Hrvatska Kruna » si dice
assalito prima da febbre e poi da alta
meraviglia per aver letto che le addizio-
nali di quel villaggio ascendono quest'anno
al 400 per cento ; e, infine, senza volere
lanciar torbidi sospetti, che, d'altronde,
sarebbero ridicoli, conclude col parafra-
sare la formola: conti chiari ed amicizia
lunga! E anche la redazione dell'«H. K.
in una postilla vuol cose concrete e
chiare.
Dopo assunte le debite informazioni, ci
e assai facile soddisfare il signor corri-
spondente.
E, anzitutto, gli ripeteremo quanto ab-
biam detto anche in altra occasione : che,
cioè, i conti chiarissimi del Comune sono
in determinate epoche dell' anno a libera
disposizione dei comunisti. Vadano al Co-
mune e vedranno che tutto è limpido e
che certe febbri e certe meraviglie non
hanno ragione di essere.
Poi, poiché vuole degli schiarimenti,
eccoli.
Le spese per la frazione di Cale giu-
sta il preventivo del 1905 votato dal pa-
trio Consiglio ed approvate dall' eccelsa
Giunta sono queste :
Imposte cor. 60; per competenze di
viaggio al capovilla e per salarii al messo
del villaggio (ciaus) cor. 66 ; per contri-
buto scolastico (com' è anche detto nella
«Kruna») cor. 855 ; per pausciale al con-
siglio scolastico locale e altre spese sco-
lastiche cor. 26 ; per spese ospitalizie (non
già cor. 400 come porta la «Kruna») bensì
cor. 800. Perchè effettivamente, nel con-
suntivo del 1903, che dovette servir di
base al preventivo del 1905, le spese o-
spitalizie ascendevano a cor. 729 ; mentre
nel 1902 erano ascese a cor. 870 e nel
1901 a cor. 903 : e quindi la media pre-
ventivata — come si vede — è giusta.
Oltre a ciò si pagano al fondo scola-
stico provinciale a titolo «rifusione di
prestito» cor. 338.40; ed il corrispondente
dell' «H. K.» è semplicemente in errore,
asserendo che tale debito viene pagato con
la pigione dell' edificio scolastico ; perchè
la frazione di Cale, per la costruzione di
detto edifizio, ha contratto col fondo sco-
lastico provinciale due prestiti : uno dei
eguali, bensì, è pagato con la pigione, ma
1 altro con ratazioni annuali, appunto, di
cor. 338.40, trattenute dall' i. r. ufficio
d' imposte.
Oltre a ciò ci sarebbe in realtà la spesa
indicata dalla «Kruna» per la guardia
campestre, in cor. 240 ; ma questa spesa
non è stata nemmeno compresa nel pre-
ventivo, perchè non ancora decisa all'atto
di votare il preventivo stesso.
E poi la frazione di Cale ha altre spese :
per commissioni ufficiose cor. 53; per con-
tributo al fondo comune cor. 99.59.
Questa cifra, del tutto irrisoria, basta
a far vedere quanto, in realtà, sia ag-
gravata, nella complessiva spesa comune,
la frazione di Cale ! 99 corone !
Di fronte alle spese correnti, non sta
una competenza d'imposta erariale
come sostiene il corrispondente dell' «H.
K.» — di cor. 1000 ; bensì di sole cor.
804 ; e quindi, a far fronte solo a queste
spese, occorrerebbe un introito, da rica-
varsi dalle addizionali sulle dirette, nel
1' ammontare di cor. 300 p. c.
Senonchè la frazione di Cale negli ul
timi anni non fu in grado di pagare le
spese, sempre preventivate in cifre all' in-
circa eguali a quelle del 1905 ; ma invece
restò in debito : nel 1901 dell' importo di
cor. 1497, nel 1902 di cor. 825 e nel 1903
di cor. 2788.09 ; per cui il conto preven-
tivo, pel 1905, porta nell' esito, giusta le
istruzioni della Giunta provinciale, le re-
stanze passive del 1903, consistenti nel
disavanzo di cassa, appunto, di cor. 2788.09
e in restanze diverse con cor. 1584.52
assieme quindi cor. 4372.61.
E per tutto ciò — non è chiaro, forse,
signor corrispondente ? — sarebbe stato
necessario di preventivare, non già 1' ad-
dizionale meravigliosa del 400 per cento,
ma quella, addirittura terrificante, dell' 800
per cento !
Pur troppo — e lo dimostrano le cifre
— è così !
Però l'Amministrazione comunale, a non
aggravare la frazione, ha conteggiato nella
partita «Introiti diversi» una somma per
«probabili rifusioni» che non potranno,
viceversa, affluir mai da nessuna parte:
ha preventivato, cioè, la somma di cor.
2890 ; e solo così le addizionali della fra-
zione di Cale poterono essere ridotte al
400 per cento.
Ed ora ? Ora il corrispondente, a calmare
la sua febbre, deve osservare con noi una
cosa. Che, cioè, siccome tutte le poste di
esito sopraccennate vengono effettivamente
trattenute dall' ufficio imposte, così chi
effettivamente anticipa alla frazione di Cale
gli altri 400 per cento, è, nè più nè meno
che la sola frazione di Zara.
Ha capito ?
Il signor corrispondente constata che a
Cale non vi furon lavori notevoli. Ma gli
può obbiettare che, seppur col contri-
be immaginare, Dio ne liberi, chissà quali
vessazioni finanziarie debbano soffrire, ad
opera del Comune di Zara, i villici di
Cale!
Nel Consiglio sanitario provin-
ciale pel triennio 1905-1907 vennero no-
minati a nuovi membri : da parte del go-
verno i dottori Niccolò barone Lallich,
Natale Pericich, Natale Curaiza ed Anto-
de Stermich e da parte della Giunta
S1
buto in natura, vi si riattarono le strade
e che vennero eseguiti dei lavori per prov-
vedere la villa di acqua potabile ; lavori
che verranno continuati nella prossima
stagione estiva e che adesso sono diretti
ad eliminare le infiltrazioni marine nel
pozzo scavato negli ultimi anni e che
contiene acqua troppo ricca di cloruri
per essere potabile.
E si può aggiungere che nell' anno 1905
venne acquistato un tratto di terreno, sul
quale esiste un pozzo con sorgente d' a-
cqua, nella spesa di cor. 300, e che, per
lavori di restauro alla scuola, vennero pur
spese cor. 268.44: assieme, in spese stra-
ordinarie, cor. 568.44.
Ma a concludere : dall' esame spassionato
del bilancio il corrispondente vede che da
quasi tutte le spese della frazione
ospitalizie, cioè, e scolastiche — è impos-
sibile il sottrarsi, come anche in altre oc-
casioni abbiamo dimostrato; aggiungendo,
questa volta, che nel 1901-1902 la fra-
zione ha dovuto sostenere una spesa ab-
bastanza rilevante anche per l'impianto
del libro fondiario.
Ma l'importante — come si è veduto
— è questo : che alle gravi spese comuni,
e per impiegati e per attribuzioni delegate
e per altro, la frazione di Cale non con-
corre che coli' esigua cifra di neanche 50
fiorinetti ; mentre, chi non capisce e non
legge che i carteggi dell' «H. K.», potreb-
mo — -
provinciale i dottori Emanuele Luxardo
e Giovanni Marcellich.
Il cnore dei nostri lettori. — A
soccorrere il villico di Sant' Eufemia, Ive
Chiuzzelin, caduto in miseria in seguito
ad un incendio, ci giunsero le seguenti
elargizioni : Giuliano Gaus cor. 1, Vence-
slao Perlini 3, Alfredo Brainovich 1, Pie-
tro Brunelli 2, Demetrio Medovich 5, Ar-
rigo Czerwenka 2, Pietro de Erco 3.
Nel giudiziario. — Il praticante
Francesco Marovich venne nominato ascol-
tante nel raggio giurisdizionale del tri-
bunale d' appello dalmato.
Corso catechetico. — Il nostro
concittadino, prof. Ernesto Perich, cate-
chista presso ia locale scuola reale, venne
destinato a prendere parte al corso cate-
chetico pedagogico che ha luogo di que-
sti giorni a Vienna. Peli'effetto il Perich
è partito giovedì.
E un incarico onorifico ; chè a tale cor-
so prendono parte i migliori pedagoghi
della monarchia.
Non troppo zelo ! — Riceviamo dal-
la città e pubblichiamo : «Pas trop de zéle,
signori dell'autorità politica. Se alla do-
menica, per caso, una bottega sta aperta
due o tre soli minuti dopo le 12, ecco a
fioccar delle multe da far paura. Malte,
subito multe, inesorabili multe ! Ma — ci
sia permessa la domanda — usano i si-
gnori dell' autorità politica altrettanto
zelo nel sopprimer la piaga funesta del
commercio girovago, che ci toglie i mi-
gliori affari ? E com' è che 1' autorità po-
litica rende seria e veramente efficace la
legge che limita il fitto piombare di quelle
cavallette che sono i commessi viaggiato-
ri, che — è storia ! — a danno di onesti
e laboriosi negozianti locali, vendono an-
che una dozzina di bottoni ed un metro
di cordella ? Non si può esser zelanti a
metà, pena la perdita di ogni serietà.
Un negoziante zaratino per tutti.»
Il ballo degli agenti al dettaglio, da-
tosi la notte di giovedì nella sala da con-
certi del nostro Verdi, riuscì brillantissi-
mo. I nostri simpatici agenti di commercio
fecero in modo impareggiabile gli onori
di casa ai numerosi invitati e alla folla
allegra delle mascherine. Notammo al
ballo la presenza dell' ill.mo signor pode-
stà e della di lui distinta signora, non-
ché quella di altri ragguardevoli cittadi-
ni. Di principali, invece, ed è ben deplo-
revole, pochini. Eppure i bravi giovani
sarebbero stati lietissimi del loro concor-
so. La festa sempre animatissima si pro-
trasse sin quasi all'alba di venerdì; e
l'incasso a favore del fondo sociale riu-
scì rilevante ; mentre, di oblazioni, ne se-
guitano ad affluire.
I merletti paghesani. — I depu-
tati dalmati a Vienna conferirono di que-
sti giorni colla signora Bruck in merito
ai lavori dei merletti in Dalmazia, ed in
ispecie di quelli di Pago, che in oggi so-
no assai apprezzati nei circoli aristocra-
tici di Vienna. Ogni giorno le ordinazioni
crescono ; ed anzi diverse ne vennero fatte,
di camicie, di tovaglie per altari, eccetera
dall' arciduca Ferdinando. A spese della
società peli' incremento di tale industria
andrà a Vienna la signorina P. Raccama-
rich di Pago allo scopo di apprendere la
manipolazione commerciale. L' abitazione
le verrà provveduta dall' arciduchessa
Gioseffa. Oltreché a Pago verrà promossa
l'industria di tali merletti anche a Suto-
more di Spizza.
Al santuario. — Riceviamo e pub-
blichiamo, associandoci al desiderio del
cittadino che ci scrive : «Ieri ho avuto
1' occasione di visitare la chiesa della B. V.
del Castello, completamente ristaurata,
che fra breve verrà ridonata al culto. La
attenzione si soffermò su due lapidi se-
polcrali che chiudono le tombe dell' arci-
vescovo Zmajevich e del canonico Carlo
Felicinovich. Mentre ia lapide apposta
sulla tomba del canonico Pelicinovich fu,
con pietoso pensiero, ristaurata dalla nob.
famiglia Pelicinovich di Treustern, quella
che copre le spoglie dell' arcivescovo Zma-
jevich venne lasciata in tale abbandono
che una parte dell' iscrizione è divenuta
illeggibile.
Non potrebbe ora 1' amministrazione del
seminario Zmajevich compiere un atto di
doveroso riguardo col disporre che venga
rinnovata 1' iscrizione sulla lapide che
copre il sepolcro del suo benemerentissimo
fondatore? Un cittadino».
Consiglio pupillare spalatino.
— Per l'iniziativa dell'autorità giudiziaria,
e coli' appoggio di alcuni ragguardevoli
cittadini, venne già disposto 1 opportuno
peli' istituzione a Spalato di questa asso-
ciazione, che sarà un organo intermedia-
rio tra il Giudizio e la popolazione, allo
scopo d' una più efficace tutela degli or-
fani.
Giubileo di monacazione. — Ie-
ri la m. r. madre Cunegonda Zerboni ce-
lebrò (senza pompe, ripugnanti alla di
lei rara modestia, ma con l'affettuosa
partecipazione di tutte le sue compagne)
il sessantesimo anniversario della sua mo-
nacazione. Nata a Venezia nel 1819, entrò
nel 39 in questo convento di Santa Maria
e nell' anno 1846, giusto addì 10 febbraio,
prese il velo ; ed ora gode fiorente e lieta
senilità.
Ricordiamo questo giubileo e per la
rarità del caso e più perchè la m. r.
madre Cunegonda fu maestra amorevolis-
sima, nella quarta elementare, per ben
mezzo secolo : maestra, cioè, a quasi t
generazioni di madri, e di vecchie e ? giovani, chela ricordano con grandissi*?1
reverenza. a
La madre Cunegonda è prima
dell' illustre pittore zaratino Frauces
Salghetti Drioli, che dipinse la pala deii°
stessa chiesa del convento, rappresentant*
«L'ultima comunione di San Benedetto6
pala molto lodata da uno dei severi cri*
tici d' arte quale fu il Selvatico.
Lo stesso Salghetti — a proprie spese
- dispose gli addobbi di Santa Maria in
occasione della consacrazione della madre
Cunegonda.
Intelligente, colta, il fu dott. Claich
parlando di lei quale ispettore scolastico'
una volta si espresse: «Peccato che tale
testa matematica non si trovi sovra un
corpo d' uomo.»
Alla veneranda e pia donna le nostre
congratulazioni e gli auguri migliori.
Nel catasto. — E aperto il concorso
a più posti di geometri per la tenuta in evidenza del catasto fondiario in Dalma-
zia, e precisamente uno colla sede a Knin
pel distretto di misurazione Knin, uno
colla sede a Chistagne pel nuovo distret-
to di misurazione Chistagne e tre colla
sede a Zara per 1' esecuzione di nuove
misurazioni allo scopo d' evidenza del ca-
tasto fondiario, eventualmente ai posti di
risulta di geometri di evidenza di II clas-
se in Dalmazia.
!Le conferenze episcopali, presiedute
dal metropolita, principiarono giovedì e
oggi hanno termine. Sono segrete. Do-
mani il banchetto dell' arcivescovo ai suf-
fragane!.
Per la verità. — Il negoziante, ac-
cusato erroneamente alcune settimane fa
di barbarie commesse contro gatti nella
corte del suo domicilio, ci prega di vole-
re inserire quanto segue : «Non nega, cioè,
che 1' esecuzione di due gatti abbia avuto
luogo nella sua corte ; ma assicura che ne
fu 1' autore un frequentatore del suo lo-
cale — il cancellista signor Giacobbe Pi-
chler — il quale, arrabbiato per l'ucci-
sione di due canarini, affidati alle cure
della famiglia, si vendicò, troncando in
un modo bensì poco umano - ma in que-
sto caso alquanto sensibile — la vita dei
due malfattori, proprietà del negoziante
stesso. Questi — in quello stesso giorno
— era assente di casa; pur dovette inno-
centemente soffrirne le conseguenze. Spe-
ra però che con questa dichiarazione —
che corrisponde alla pura verità — sarà
messo un termine alle ciarle dei troppo
creduli e che riescirà a riacquistare l'an-
tica sua fama di onesto produttore.»
Le caselle alla nostra posta. —
Finalmente anche alla posta di Zara avremo
le caselle numerate a disposizione delle
parti. Arriva la posta? Ed ogni singola
ditta o persona, munita di apposita chiave,
ritira le proprie lettere, senza bisogno di
aspettare il postiere, che spesso, gira e
rigira, si fa aspettare anche troppo. Col
primo di marzo anche i pacchi di dili-
genza verranno consegnati a domicilio e
occorreranno, all'uopo, carretti a mano e
a quadrupedi. Sempre meglio che il vedere
certi fattorini postali carichi come fac-
chini di grandi scatole e di grandi pacchi
pei cosidetti grandi signori. Ma aspet-
tiamo una sollecita e più precisa comu-
nicazione ufficiosa in argomento.
Nuova società, nuova bandiera.
— Ild Bogdanov è sempre in fermento.
Adesso ha pubblicato in opuscolo lo sta-
' uto di quella società serbo-croata di Ra-
gusavecchia che ha suscitate tante pole-
miche, e che, combattuta, è stata 1' origine
degli sdegni del suo fondatore e della nota
di lui lettera aperta a proposito dei mar-
cio in ... . Danimarca. Lo statuto è pre-
ceduto da un curioso esemplare di bandiera:
un misto, araldico, della bandiera serba
e della bandiera croata, con in mezzo uno
stellone a cinque punte in campo verde.
Nello statuto però (meno male!) sono usate
parole di conveniente riguardo ai parlanti
italiano.
Ma Ild Bogdanov va più in là. Non si
accontenta di lettere aperte : egli medita
di aprire a Ragusavecchia una tipografia
e di farvi uscire un giornale : la «Nuova
bandiera» per lo appunto.
Impiegati ausiliari. — Neil' adu-
nanza generale tenutasi di recente dalla
«Prima società degl' impiegati ausiliari
dello stato per la Dalmazia in Zara» dopo
svolto 1' ordine del giorno, ed applaudita
la bella relazione del signor segretario
Radman, si addivenne alla nomina delia
nuova direzione. Peli' anno sociale 1905
riuscirono eletti : presidente A. Perissich,
vice-presidente Gr. Ferrari-Cupilli, segre-
tario A. Radman, vice-segretario F. Kun-
dić, cassiere F. Villicich, controllore N.
Zamola, revisore S. Vallery.
Per accordo poi preso con tutte le so-
cietà consorelle dell'Austria, venne spedito
il giorno 4 febbraio a S. E. il ministro
presidente barone de Grautsch il seguente
telegramma :
«Grli assistenti e scrivani di cancelleria
della Dalmazia pregano a voler influire
acchè il progetto di legge sulla regola-
zione dei loro emolumenti e condizioni di
servizio, sia pertrattato ed accolto nella
presente sessione».
La morte di un famoso brigante
— E morto vecchissimo nel contado d'I"
moschi il famoso brigante erzegovese An-
dre Simich, pochi anni or sono graziato
dall' imperatore.
Un furto di 8000 corone venne effet-
tuato presso l'ufficio postale di Oklaj, in
quello di Knin. L'impiegato postale, J)o-
bravcich, si dice, è fuggito in America.
Due ragazzi in pericolo. — Due
ragazzi della nostra città si recarono con
una piccola imbarcazione dal porto inter-
no al molo di riva nuova, per consegnare
un collo a bordo del piroscafo dell' C.