MA fes)- c
i Veritatem facientes in charitate,
creseamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.1 g|
ig^eaafcžfeiSfe se • ^a^JBsfifcž
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak. TU' 'cif'ni
1 'a
...... Vos ipsos, aimlianteDeo in dies alacriter operam Vestram impensuros iu tuenda salutari Ecolesiae doetrina animisqne in
Religionis araore et in verae fidei professione robarandis.... (Pio IX u papinsk. listu 21 veljače 1872 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije).
Ego interim clattito; u 1 < <
Si quis Cathedrae Petri ju»giUir,
ineus est.
B (S.HJERONVM. Em. XVI AD DAM.) ;
UVJETI PREDBBOJBE : — U ZADRU, unaprieđ 8 Bor. na godinu. Po OSTALOJ CAKKVINI 9 Bor. Tko zaostam * I'KKOHLATOM plaća I Bor. vise. — ZA INOZEMSTVO Bor. 8 i poštarski troškovi. — Predbrojba traje i* cielu godinu,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. - Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 44. ZADAR, Četvrtak 10 lipnja 1897. God. XXVIII.
Prijatelji i neprijatelji glagoiice.
(Namien eno bečkom ,,Vaterland"-u^.
I.
Nepobitna je činjenica, da su svi
slavenski narodi imali u crkvenoj li-
turgiji svoj jezik i svoje pismo, a da
ogromna većina istih ima ga još i
dandanas. Nu namah iza obraćenja na
kršćanstvo razdvojiše se tako, da su
jedni pristali uz Iztok, a drugi uz
Zapad, jedni naginjali te se i posve
podložili Vizantu, a drugi bili vjerni
materi Crkvi, Rimu. Usljed toga kod
jednih je prevladao obred grčki, a
drugi se priljubili obredu rimskom.
Nu i jednim i drugim ostade baštin-
stvom staroslovenski liturgični jezik.
Medju onima, kojim je iztočni o-
bred domaći ima ih te su se povra-
tili u krilo katoličke Crkve; nu ve-
lika većina još i danas žive u raz-
kolu
Imedju onih, koji su poprimili la-
tinski"obredni neki su bili za-
raženi husitstvom, a neki se zavedoše
za protestantskim novotarijama. Nu,
oni, koji sačuvaše svoj jezik sa rim-
skim obredom, t. j. glagolicu, ti ne \
popustiše rdzkolu, ne skućiše se pod
.tahomvm., Mejormacifu, već ostaše i
vjerni katoličkoj Crkvi i Rimu.
Ovim je samo natuknuto nekoliko ne-
pobitnih činjenica, koje je svatko u
stanju da izpita. Komu su samo i povr-
šno poznate granice, u kojim je bila
rabljena, glagolica, taj može lako uvi-
djeti točnost ovih tvrdnja.
Poznato je ono već toliko razpra-
vljeno pitanje: kojim su se obredom
služili sveti Apostoli Ćiiil i Metod
kad uvedoše sa kršćanskom vjerom i
slavensko bogoslužje. S tim je pak
pitanjem takodjer skopčano i ono
drugo: koje je starije pismo, gla-
golica ili ćirilica Ima jednako tež-
kih i važnih razloga za oba mnienja,
pro i contra. Težko da ikada bude
podpuno riešen taj zamršeni čvor.
Ali praktičnih važnih posljedica ta
pitanja ne uključuju, kad je poznato,
da su sveti Slovenski Apostoli bili
vjerni i podložni Katoličkoj Crkvi —
i kad glavna prieporna točka toliko
za prijatelje koliko za neprijatelje ka-
toličkih slavena ne sastoji u obredu
već u obrednom jeziku.
Ako sada uzmemo u obzir obe hi-
poteze tada dolazimo do slieaećih za-
ključaka ;
Je li prvašuji obred bio rimski,
tada je većini Slavena lztok nametnuo
svoj obred, eda ih tako više odvoji
od Rima. Ako je pak grčki bio o-
bred poprimljen od svete braće, ta-
da su oni Slaveni, koji ostaše vjerni
katoličkoj crkvi, poprimili rimski o-
bred, 4a budu bolje sačuvani od Vi-
zantskih napasti. Nu jedno ipak o-
stade tiepromienivo, a to je staroslo-
venski jezik, i ako s različitim pi-
smom.
Nu dočim pitanje obreda nije ni-
kada bilo niti potaknuto, pitanje li-
turgičnog jezika postalo je i još je
sada kamenom smutnje odnosno na
Zapadne Slovene (Iztočni Sloveni u
tome pogledu niesu uznemirivani, bili
oni sjedinjeni ili ne). Taj jezik, i to
sa glagolskim pismenima, imao je i
imade mnogo raznih neprijatelja. Ču-
do, i to bez sumnje u namisli božje
providnosti, što je glagolica živa,
Njezina je poviest puna klanaca i
potežkoća, kroz koje nije bilo lako
provezti se. Imala je neprijatelja zlih
namjera i najboljih namjera. Moglo
bi ih se razvrstati u nekoliko razre-
da: 1.) iz zavisti i narodne osjetlji-
vosti ili pohlepnosti; 2.) iz tako-
zvanih visokih političkih razioga ; 3.)
iz pretjerane ljubavi naprain sadaš-
njem glavnom, liturgičnom jeziku;
4,) iz neznanja; 5.) iz nemarnosti.
U prve neprijatelje možemo ubro-
jiti one Nieince, koji podmetnuše to-
liko klipova već svetim Apostolima,
ne izključiv ni Salzburskog Mitropo-
litu ; pak neke današnje neprijatelje,
koji su neslavenskih narodnosti. Tom
razlikom, da su oni tadašnji Niemci
imali olakoćujuću okolnost, da je tada
staroslavenski jezik bio živući jezik.
U drugu vrst neprijatelja spadaju
neke vlade raznih država — U treću
Vrst spadahu neki Biskupi i sveće-
nici i drugi dobri katolici. V če-
tvrtu se mogu uvrstiti svi oni, koji
niesu itiiali volje ili prigode da se
ozbiljno tim pitanjem bave, te ga
sude po nekim prividnostima. — Na-
pokon je peta vrst izključivo za neke
svećenike, koji kadkada zanemaiiše
oni, što zanemariti niesu smjeli.
Nu glagolica je imala i imade ta-
kodjer i mnogo prijatelja. Medju ti-
ma dva su najmoćnija: Rim ili Sveta
Stolica, i sam narod, Pak ako je
istina, da bi nemar bio u stanju da
pokopa glagolicu, istina je takodjer
da je glavna zasluga Rima i naroda,
da se to nije dogodilo.
Na sjeveru, kod Čeha, Poljaka i
Slovaka nestalo na žalost i to prem
brzo, slavenskog bogoslužja Upliv
njemačkih političara, nedostatan od-
por naroda i predsude izvojstiše svoju.
Rim pako nije mogao onom energi-
jom je obraniti, koju je kašnje poka-
zao, jer je još bio živući jezik, te
nije mogao bit odmah s početka u-
vršten u broj svetih liturgičnih je-
zika.
Rekosmo da je na žalost posve-
ma ga nestalo na sjeveru, a evo za-
što. Jer ako se smije uobće u ovim
pitanjim sliediti nagadjanje razuma
samoga, možemo misliti, da bi i hu-
sitstvo i protestantsvo manje kvara
bilo nanielo, da mu nije došla u
prilog mržnja napram latinstvu i ger-
manstvu, o kojima su krivo sudili,
da su poduprti od katoličke crkve.
Na jugu se najbolje sačuvala gla-
golica baš ondje gdje je gospodo-
vala Mletačka republika ; a prije pada
Mletačkog gospodstva ona je još u
njezinu području dosta evala, kad je
već bila izginula u stranama koje^ su
nešto više napram sjeveru i iztoku. Čini
se u prvi mah nevjerojatno, ali je nepo-
bitna istina, da je Mletačka republika,
ako ne podpomagala, a to barem pošto-
vala glagolicu, kao od Rima priznatu
povlasticu, u koju ona ne smije di-
rati. Tu negativnu zaslugu moramo
priznati duždevima. Razlozi tomu
neće bit bili uviek uzvišeni i vjerski; ali
je tomu podpomogao sklad sa Rimom,
koji podpuno nije bio nikada zadnjih
vjekova prekinut. Jedan pak od ra-
zloga bio je i taj, što je Mletčieiina,
koji niesu mislili toliko na narod-
nost, ipak hodilo u račun da sve-
ćenstvo bude podieljeno u latinsko i
slavensko, te da ovo zadnje po mo-
gućnosti ne prima redovite nauke.
Tako se tumači, zašto predloži Nad-
biskupa Zinajevića da ilirskom sve-
ćenstvu bude omogućeno redovito li-
čenje (uzostalom i latinsko je u-
čenje bilo posie slabo), zašto, veli-
mo ti predloži niesu bili uvaženi od
Republike, Nu ipak nije bila nika-
kva potežkoća na put stavljena; te
s toga i Nadb Zmajević i Karaman
i Farlati i Ughelli bijahu u stanju da
nabroje toliko glagolskih župa i sve-
ćenika, ne izključiv ni gradove u
Dalmaciji i u Istri.
Početkom ovoga vieka, kad je Na-
poleonom bilo podpireno narodno na-
čelo, počelo se već na pola i glago-
licu tjerati u narodni vrtlog. Tomu je
bez sumnje povoda dalo to, što je gla-
golica bila sačuvana baš na granica-
ma gdje se križaju pojedini zapadni
Slaveni sa drugim narodnostima. Nu
stoprv zadnjih decenija bilo je na
žalost to pitanje silom strpano upo-
litićki kotao
Ta la se stalo griešiti intra et ex-
tra moenia. Počelo se dizati nezva-
nih odvjntnika glagoiice sjedne strane,
a s druge rovarenje razmahalo se,
kao što to znade izvesti mržnja i
zavist. Pa i ako je glagolica privi-
legij naroda„ mi smo odlučno proti
onima, koji hoće da ju izrabljuju u
političke ili ćak i strančarske svrhe
Su što pak da rečemo o onima, koji
ni zvani ni pitani, sa mržnjom ili
borbom proti narodu, recimo n. pr.
hrvatskom, hoć^ da spoje mržnju i
borbu proti glagolici, toj crkvenoj
povlastici naroda? Mogu li takovi to
opravdati sa ljubavi Svete Stolice?
Ali ova hoće da tu povlasticu uzdrži.
Ili se mogu pohvaliti time što skoro
istovjetuju katolištvo sa latinstvom?
Ali Crkva toga neće i ne smije pri-
zaati. Latinski je jezik prvi, glavni
obredni jezik, ali ne izključivi To
je jedno od temeljnih priznatih i-
stina A tko nastoji da ukine ili ošteti
taj most katoličkog zapada sa odie-
Ijenim Slavenima, taj stalno ne radi
u prilog Crkvi. To nastojanje neće
uspjeti bez sumnje, ali to ne oprav-
dava zlobu
Činilo nam se je nuždno ovo o-
vako zgruženo i ožeto predpostaviti,
ova obća načela i činjenice iztaknuti,
da se možemo jasnije a u kratko o-
svrnuti na recensiju neke knjige,
koja je bila tiskana u „Vaterlandu"
13 svibnja, br. 148.
Susjede, tako ne ide!
IL
Po božanstvenoj ustanovi cr-
kva se dieli u vjernike i pastiere,
oni moga dakako slobodno raz-
pravljati o vjerskim pitanjima,
ali uviek u bojazni, u strahu,
a nada sve s dužnim poči tanjem
prama oniem, koji su primili i
osobitu milost i osobitu pouku
vrhu temelja vjere: Ovi, biva
pastieri, navlaš su pozvani, da
o tome razpravljaju; a izmedju
njih oni, koji pomazani, kao vr-
hovni svećenici pozvani su da
sude i prosudjuju i vrhu nauke
i vrhu ponašanja. Znade li za to
gosp. spisatelj članaka? Znade
li, da, kad ne bi bili suglasni
pastieri i vjernici, oni očinskom
zapoviedi, ovi sinoTskim poslu-
hom, ponestalo bi onoga jedin-
stva, koje crkvu sačinjava? Zna-
de li, da su odmetnici od vjere
oni, koji odporno i javno protive
se učenju biskupa i sv. Otca
pape? Školski zakon, koji sad u
Austriji postoji, više je puta bio
osudjen od rimske stolice.
Za to su, u više navrataka, bi-
skupi zahtievali da se promieni,
a kler, podredjen biskupima, raz-
ložito tražio, da taj zahtjev i
glas bude uvažen. Dakle gosp.
spisatelj, kad sjedne strane pri-
kaži va taj zahtjev, kao nerazlo-
žito nametanje klera, a kad
s druge strane svjetovnjake pri-
kaziva kao gorljive pregaoce, da
se od nasilja obrane, on tiem
stvara strahoviti jaz, i strašnu
sumnju nameće svojim čitatelji-
ma, koji, ako bi htjeli pridržati
stečevine nove Škole, morali bi
se sveosve odmetnuti od svoga
klera: po tou iu bile bi dvije cr-
kve, dvije vjere, dvije sljedbe,
ali ponipošto Isusova crkva. Do
te posljedice dovadjaju nas rieči
gosp. spisatelja, On će kazati
da kako, da tim ne širi bezvjer-
nost i da on ostaje katolik, ali,
on govorio što hoće, jedan, koji
neće da pripozna vlast crkve i
odnosni eh starješina, u stvarima
koje vjeru utište, imat će vjeru
na svoj način, biti će vjernik na
svoju ruku, ili bolje bezvjerac,
ali katolik nikako. S druge strane,
ako je potrebit vjerski odgoj, o
čemu je posve uvjeren gosp.
spisatelj, taj nemože biti drugi,
nego kaka^ je s početka crkve
obstojao u svojiem temeljima,
može promieniti oblik, ali su-
štinu nikako, a taj odgoj sama
crkva daje; u tome odgoju vr-
hovni pastieri imadu glavnu rieč;
a tko to ne prima, imat će mo-
derni odgoj, a nikako katolički
i zaludu se gosp. spisatelj na-
preže, da prikaže kao ne osno-
vane i usilničke zahtjeve klera,
te nam u obraz baca prigovor
Mirabeau, da mi biva kler ho-
ćemo nekakav monopolium. Neka
nam oprosti, ali za stalno on
ne zna, što mi tražimo, i ako
temelji da svaki naobraženi čovjek
zna, što vjera ući, a što svećen-
stvo hoće: on za stavno hćaše
rieti da može znati, jer ne svaki
naobraženi čovjek proučava te
stvari, a gosp spisatelj ima u
sebi jedan dobar dokaz, jer i ako
se po pisaniji vidi da je naobra-
žen, da loše ali veoma loše raz-
prarlja i shvaća donekle smo
dokazali, a još ćemo bolje slie-
dom. Vjera, gosp. moj, uči po
četvrtoj zapo viedi, da je svaki
vjernik dužan slušati duhovne
starješine, dok nije očito da su
pogriešili. Vi hoćete zgradu, ali
dižete temelj, pa kako će zgrada
stati? U ovomu pitanju starje-
šine nijesu pogriešili, jer poslje-
dice novoga školskoga zakona
očito gledamo; Pio IX. glasno
ih je osudio; biskupi već mnogo
puta proti zakonu su se izjavili:
dakle učeća crkva se izjavila,
a fakta dokazala su, da su* se
razložito opirale starješine. Po-
sljedica dakle svega toga bila
bi: da svaki katolik imao Hbi
vapiti, da se želja crkve uvaži
i da se zahtjev svieh pastiera
oživotvori Ipak plemenito gosp,
spisatelj ostaje katolik, a proti'
vno misli i kaže da kao naobra-
ženi čovjek znade što vjera uči!
Nema takodjer pojma, što su
strogo vjerska i crkvena pitanja,
a što opet družtvena i politička,
jer, što niko do danas, on jedini
cieni da je djelokrug razdieljen
i ograničen u sviem tim odno-
šajima, dok i najprostija pamet
lako shvaća, da toliko vjerska,
koliko društvena i politička pi-
tanja imadu mnoga dodirnijeh
tačaka, gdje je sasma nemoguće
opredieliti koliko zasieca Jedna,
a koliko druga. Za to posve krivio
kaže, da svećenstvo zlorabi ime Cr-
, kve i kršćanstva, da bv htjelo u ime
Boga i vjere svoje nazore svemu
svietu nametnuti i njim samovoljno
upravljati, dakle da u društvenim i
političkim pitanjima svećenstvo treba
smatrati prostom strankom. Upravu
ili vladu, pitam gosp. spisatelja,
sačinjavaju li ljudi? A ti ljudi
imadu li ima jednu vjeru? Ako
mi kaže da imadu, onda se za-
htieva, da podložnik sudi go-
spodaru svomu ili bolje da vjer-
nik prosti sudi zakonoši svomu.
Ako mi kaže da nemaju, onda
čemu prigovarati, ako svećenstvo
nije zadovoljno imati bezvjernih
svjetovnih starješina, te ako
tomu lieka traži? U društvene
odnošaje podpada brak, i sve
posljedice braka. S toga mladeži,
javna štampa, nastojanje da se
svako zlo ukloni, na to cilja vas
kršćanski zakon, da davši ko-
liko se više može slobode istu
slobodu ograniči, da bude kao
rieka, dobro uredjena tvrdiem
nasipima, tako da dopre cjelo-
A'ita do utoka i da, ne razvaliv
nasipe, ne prinese gorke štete
životu i imanju; na to takodjer
i gradjanski zakon ima ciljati i
imadu isti cilj i istu namjeru,
ali različita srest va: dakle svaki
put kad uzporedo rade i dćgo-
vorno obe vlasti učinit će, što
je pravo i razložito; ali netom
jedna vlast hoće samovoljno i
na svoju ruku da radi, tad na-
staje nasilje, a svećenstvo, ako
se od toga nasilja brani, tko da
ga za to okudi? A to što smo
rekli o dražtvenim možemo ka-
zati i političkim odnošajima. Cr-
kva je vlast, a nije stranka; po-
dredjena vlast, samo u koliko svje-
tovna vlast vaviek gleda da o-
stane pri debljemu kraju i ima
brutalnu silu, a to je bjelodano
dokazivao i konkordat, koji je
velike pogo Inosti davao svjeto-
vnoj pramo crkvenoj vlasti. O-osp,
spisatelj, kad bude takav čudo-
tvorac, da odieli tielo od duše,
•komu rodu, ako ovaj bude
u sebi dobar i krepostan; dobar
pak i krepostan ne može da bude
— mislio tko Štomudrago — bez
vjere u Boga i bez obsluživanja
njegovih svetih zapoviedi.
To je ključ kojim se otvaraju,
vrata najpametnijoj i naj.koristni-
joj ljudskoj politici.
D. B. K.
Iz vječnoga grada.
nL' Osservatere Bomanou obielo-
danio je list apostolskog odaslanika
u Carigradu, Mons Bonetti-a, upra-
vljen papi, u kojem mu zahvaljuje
za posredovanje Nj. Svetosti u nevolj-
nom položaju iztočnih kršćana i ka-
tolika i nekatolika, te izriče svoju
odluku, da će se svedjer priključiti
papi u sućutnom ovom djelovanju.
* * *
Osim već navieštenog radničkog
hodočašća iz Francuzke, koje će inje- I
seca kolovoza stići u Rim pod vod- j
stvom poznatog Harmela, očekuje se
u Rim i drugih hodočašća: iz Bel-
gije u rujnu, iz Euglezke u stude-
nom, pa i drugo iz Euglezke u ve-
ljači nastajne godine. Posebni odbor
ustanovljen za primanje hodočastuika
već je u dopisivanju sa vodjama do
tičnih hodočašća.
*
* *
Rimska kongregacija nauka bila je
obavieštena, da je upraviteljno vieće
katoličkog kalifornijskog sveučilišta
u Berklegu zaključilo razpisati me-
đunarodni natječaj za gradnju nove
sveučilištne grade.
*
* *
' Premda su mal ne sasvim zapu-
šteni od talijanske vlade, ipak su
kapucini, poslani od propagande u
apostolsku eritrejsku prefekturu, po-
stigli znatnih uspieha sa svoje po-
stojane revnosni. Prošlog travnja u
samom mjestu Kerenu krstili su 27
odraslih, obraćenih na katoličanstvo.
Apostolski prefekt, prečastni O. Mi-
hovio de Garbonara na 16 travnja
pošo je iz Kerena u Masauah sa 12
kandidata za svećeničko reljenje: 9
klerika kerenskog sjemeništa i 3 Ko-
pta, prije heretika su privedena na
pravu vjeru nastojanjem kapucina.
Zaredio ih je adenski biskup, pre-
svietli Lasserre, koji i sam pripada
kapucinskom redu. Iza redjenja novi
su misijonari bili razaslani na razne
strane eritrejske koionije i sve do
medjaša Tigre, da propov eda ju i po-
učavaju onaj narod.
„Belgijski demokratski savez", koji
je obdržavao svoj drugi sastanak u
L0wenu na 6 i 7 tek. upravio je na
U zaborav tekar tone
Zle4 prošlosti spomen hudi,
Ali slavna uspomena
Svaki dan se veća budi,
Uz slavu će pradjed >va
Spominjat te tek viekova.
u. ..i I
Ime će Ti Slavno sievat
Dokle budu zviezde sjati,
A uz harnost potomci će
Djela Tvoja spominjati.
Takvih ljudi nama treba,
To je nam* dar od neba
Evo ovdje djece Tvoje
Skupljene u b« žjoj kući
Iz fcijih se grudih k nebu,
K j3ogu diže uzdah vrući
Da Te živi, naš Vladiko,
Naša Slava, naša dike!
Izvadci iz Talniuda.
stožernika državnog tajnika ovu br-
zojavku: „Belgijski demokratski sa-
vez, u kojem je 400 radničkih druž-
tva, koja su sva sada sakupljena
na sastanku u Lovenu, šalje Nj. Sve-
ti sti izraz dubokog počitanja i pri-
vrženosti. Savez punim srcem prima
nauke i mudre savjete crkvenog po-
glavice i prosi blagoslov za 90 000
članova i za njihove obitelji".
I na Kreti su kapucini dali divnih
dokaza svoje revnosti Usred kušnja
nesretnog ovog otoka i kad je vla-
dala najveća nevolja, oni su dnevice
providjali potrebito 250-torici siro-
maha, koji bi bez toga bili umrli ed
gladi. Iz viesti, što ih o ovome do-
nosi rimska „ La Voće della Veri ta
razabire se, da su zapovjednici stra-
nih brodova, a osobito Francuzi, iz-
dašno pripomogli milosrdnom ovom
djelu kapucina.
Više je listova bilo javilo, da se
je knjeginja Volkonski bila obratila
na katoličanstvo na smrtnom času, U
da se stavljalo potežkoća mrtvačkom
opielu u katoličkoj crkvi, koje su
bile odstranjene uslied posredovanja
cara iNikole II. — Knez Volkonski
javnim pismom oprovrgava ovu vi ost,
te izjavljuje, da mu se je žena po
katoličila otrag više godina u pod-
punoj sviesti i posl e ozbiljnog prou-
čavanja. Još nadostavlja, da se nije
slavilo nikakvih potežkoća opielu u
katoličkoj crkvi i pokopu na kato-
ličkom groblju.
tinci divimo junačkoj borbi anti-
semita; u Beču, koji gledaju podignuti
gospodarstveno onaj uprop.išćeni i
izsisani narod, a kad tamo mi katolici,
mi Hrvati, pljuskamo sami sebe,
birajuć na 1.000 zidova jednoga nji-
hova u sabor. n.
XI.
Nežidov je nesposoban, kako i živina
da Sto vlastita posjeduje; imovina Goja
je zapuSteno dobro, koje pripada primo
Dvin crtice o Židovima.
Pod ovim naslovom izišo je čla-
nak u ,,K. D.u br. 49 podpisan od
gosp. Hrvatovića, gdje ono izvrstno
pero podaje obćinstvu nekoliko zani-
mivih podataka o Židovima, da ih
upoznamo kakvi su krpelji Gosp Hr-
vat« vic osvrnuo se je na razne države
i pokrajine, gdje živu ti živi svjedo-
ci proročanstva Isukrstova, ili je za-
boravio svratiti pozornost na zemlju
iznimaka, na našu Dalmaciju. Gospo-
din Hrvatović pri svrsi članka hvali,
kako doista idje, doktora Luegera,
koji je junački ustao proti ovom božjem
biću, ma da su mu spočitavali spr-
vice pojedini crkveni dostojanstvenica ^o
njegovo postupa nje Ž idovi imadu više
upliva u Dalmaciji, nego su imali u
u Beču prije nek je započeo borbu
Dr Lueger. Rek bi paradoxon. Ali
je zbilja ovako. Evo nas u dalmatin-
skom saboru. Židovi, ne znam, koli-
ko ih imade u Dalmaciji (ni tisuću)
a imadu svog zastupnika, gosp. Vita
Morpurga.Zemlja kat1 exohen katolička
i hrvatska šalje medju narodne za-
stupnike jednog Židova. Mi DaLna-
capienti, prvomu koji ga uzme. Židov,
kan pravi gospodar svieh zemaljskih
dobara, nemože doisto, đa l rade, da
vara, da, kamate čini; on u sviem slu-
čajevima zahtieva samo natrag svoje
sebi pridržano imanje. Talmud mu ne-
iabranjuje, da upropasti Gojime preva-
rom i kamatom, i da pridrži nadjene
stvari njegove. Bey. dvojbe talmudski
rabin uči tako Ijer, da je lupežtina grieh,
ali naprama Gojinta to nesmeta ništa.
Nigdje nije upisano: ti nesmiješ krivo
učiniti Goju\ to vriedi samo napram
iskrnjemu, to jest naprama židovskim
jed noviernicima. Ovako nas Talmud uči
u mnogobrojniem mjestima i primje-
rima.
Mržnju napram ostalim narodima Tal-
mudci najbistrijm izrtkama uče. Tko u-
bije ili sp-tsi jednu dušu Izraelsku, nje-
mu će se ubrojiti, koliko da je ubio ili
spašio cieli sviet.; Naproti v tko izvadi
jedn .ga Goja iz jame, u koju je pao,
taj je samo sahranio jednoga čovjeka
za kipoklonstvo,
U knjizi Jore deah kazano je: „Što
se tiče krivovjeraca, koji se drže kipo-
klonstva ... i Epikurejaca, te onieh,
Sinod u Karlovcima.
U sriedu je svečanim načinom
otvorena biskupska sinoda Hrvata
grčko izočne vjere u palači patrijarke
u Karlovcima, Na stolu, za kojim
se viećalo, bile su postavljene
svieće i evangjelje.
Oko 11 sati došo je patrijarka
Branko vić u pratnji biskupa
Gruića i Zmejanovića U to je
došo kr. povjerenik Nikolić u
pratnji svoga tajnika Pavla Jo-
vanovića, oba odjevena u ma-
gjarsko sjajno odjelo.
Barun Nikolić stupio je na
mitropolitsko prestolje, te je
upravio na sinodu ovaj govor u
magjarskom jeziku: Vaša svetosti
gospodine metropolite i patrijar-
še! Presvietla gospodo diecezan-
ski biskupi. Njeg. carsko i kra-
ljevsko veličanstvo, naš premili
gospodar i apostolski kralj udo-
stojao se previšnjom u Beču na
23. lipnja 1897 datiranom odlu-
kom, da se sastane biskupska
sinoda uzporedo sa grčko izto-
čnim crkvenim kongresom, te je
imenovalo moju malenkost za
povjerenika sv. sinode". Na to
je tajnik Jovanović pročitao re-
skript. Za čitanja reskripta svi-
rala glazba narodnu himnu, a
gruhali su i topovi. Po tom je
pozdravio barun Nikolić biskupe
hrvatski a patrijarka mu je za-
hvalio. Poshe sjednice bio je sve-
čani objed kod patrijarke.
Sve jedno, kd da je sinoda
kakav sabor, a Branković gu-
verner koje pokrajine. Civilno i
crkovno sve izpremiešano.
će dr. Pliverić drugu odštetu, te
će ovaj put postati zastupnikom
na ugarskom saboru. Bude li ov-
dje uspješno prošao kroz očistilište,
tada se i njemu otvara vidik za
oživotvorenje njegovih ambicija,
da svoje znanje realiza kao
član vlade. Još se glasa, ila će
g. Nikodem Jakčić od držav. nad-
odvjetničtva poći k zemaljskoj
vladi kao novi banski savjetnik.
*
* *
Predstojnik nutarnjega odjela
zemaljske vlade u Zagrebu Dane
Stanković definitivno odstupa
i prelazi u stanje mira. Na nje-
govo mjesto doći će po svoj pri-
lici predstojnik bogoštovja i na-
stave Oto plem. Krajčović, a na
mjesto ovoga narodni zastupnik
i sveučilišta! prof Armin Pavić
Viest, da će sveuč. prof. i narodni
zastupnik dr. Josip Pliverić po-
stati banskim savjetnikom i kao
takav upravljati odielom za bogo-
štovje i nastavu, postaje po tom
bezpredmetom. Ali za to dobit
koji niječu zakon i proročanstva Izrael-
ska, zapovjed je da ih se ubije. Ako se
ima moć u ruci. da ih se mačem ubije,
nek se ubiju javno; ako nima se na
njih vrebati, dokle ih se uzmogne uhiti.
Nu što se pak mora činili? Vidi se je
dnog od njih, koji jš u jamu pao, a u
jami su ljestve. Iztegne se ljestve iz
jame, i reče se: „Gle potreba mi je, da
sinu pomognem saći s krova, ali ću ti
ih povrat ti."
Maimonidis jednako piše u svojoj
snažnoj ruci, IV, 4: „Zapovjed je ubiti
one, koji mjeČu Izraelski zakon i pro-
ročanstva. Komu je sila u ruci, da ih
»eože mačeui ubiti" itd, kao gori.
U talmudskom poglavlju Aboda sara,
list 27, rečen > je: Minim (krivovjerce),
izdajice i odmetnike, kako i Epikurej-
Ce, pusti ih se saći (u jamu) i nevadi
ih se vanka, itd. pa ako su ljestve u
jami, izlegne ih se, i reče se: Ovo či-
nim, da nebi moja živina ovud* sašla.
I ako je kamen na vrhu jame, učini se
da unutar padne, i reče se: „Spustit ću
po njemu moju živinu".
U Mojsijiniem knjigama je naredjeno :
Me imaš poželjeti žene iskrn]ega svoga.
Javlja se, da će predsjedni-
kom sabora u Zagrebu bit izabran
preuz. Dane Stanković. Mnogi
vele, da će g Stanković kao
predsjednik biti drugi Krestić
Usljed toga da se namiče pita-
nje, tko će biti prvim podpred-
sjednikom. Bivši prvi podpred-
sjednik Hinko pl. Francisci ne
će moći iz zdravstvenih razloga
vršiti funkcije prvoga podpred-
sjednika. I on će, kako pred-
sjednik vladinoga kluba Kušević,
biti odlikovan na drugi način.
Usljed toga došao bi na njego-
vo mjesto kao prvi podpredsjed-
nik sabora sveuč. prof. dr. Fra-
njo Spevee. Medjutim se čuje da
bi mogao i zagrebački veliki žu-
pan g. Stjepan Kovačević posta
ti potpredsjednikom sabora. *
* *
Crkva se ne bi. smjela pačat
u politiku, a politika može se
pačat u crkvu!
Tršćanski II Piccolo započeo je
agitaciju, da bi nasljednikom
pok. goričkom nadbiskupu Zornu
bio imenovan koji talijanac. On
za drugo ne mari Samo nek je
talijanac.
* * *
Biogradska skupština radi o-
vaj put posve tiho. Radikali su
1 se dočepali korita pa čkome, ka-
! ko bi reko kajkavac. Skupština
nije otvorena prestolnim govo-
rom, samo da ne treba sastavljat
adresu. Dvor je i netreba, jer
; pozna svoje ljude. Skupština će
i imati da rieši ponajprije prora-
čun, onda neke naknadne zah-
tjeve, a možda i ustavno pita-
nje, koje se a Srbiji tako često
mienja Sa velikom politikom se
u ovaj čas ne bave, kada nema
izgleda, da bi im vlasti štogod
darovale i kada nema govora o
razdiobi Turske, na što su već Sr-
biji i Bugarskoj zazubice rastle, ka-
ko se razabire iz žute knjige, što
ju je obielodanila francezka vla-
da. Sad je glavno, piše „Hrv.
Pravo", da se urede financije, pa
svi mole Boga, da bi Vuiću po-
I šio za rukom, da sklopi dobar
I zajam u Parizu. Zasiedanje će biti
• kratka trajanja, jer će se svršiti
1 već početkom kolovoza Čemu se
tako žure, ta njima se nije bo-
Nu m' nalazimo, da najveći veleumi
židovski, kao tako zvani „Orao" Maj-
monides, pa JRaschi, Leri ben Gerson,
Bechai složno i sasma dosljedno drže,
da kršćanska ženitba nije nikakova že-
niiba. Oni tumače, da je Mojsija besje-
dio o ženi iskrnjega, to jest Židova, a
ne o ženama nežidova. Orao uči izrje-
čito, da se može silovati ženu duk je
nevjernici. Iz Tahnuda bukti nečistoća
i razbluda, i ženi je doznačen nizak
položaj isto kako u predkršćanskom
svietu. Žena je ništa. Ljudi mole svak-
dan<\ kao što se mofee vidjeti u svako-
me židovskom molitveniku: ,,Bose, za-
h»aljujeth ti, što niesi dao da sam žena.
— Za val;anost obee molitve hoće se da
bude prisutno deset ittužkih ; ako ih je
devetero u školi (sinagozi) molitva ne-
vriedi ništa, pa b lo uz tu devetericu i
milijun žena. Židovka se može tužiti
koliko h će, čovjeku je slobodno činiti,
što ga je volju. Jerbo stvar je čov\eka
postupati sa svojom ženom, kao s koma-
dom mesa, što ga \e u mesara kupio, a
ona je odred ena da trpi i da se netuži.
jati vrućine, jer kažu, da u Bio-
gradu, kano i u Rimu sjede za-
stupnici u saboru bez svojih ha-
ljinaca.
*
Za svaki slučaj, ako bi Tur-
ska obnovila rat, Termopilski
je klanac bio tako utvrdjen, da
ga turci ne bi mogli osvojit ne-
go istom nakon više dana.
U Ljubljani, na 15 tek. ujutro
oćutio se vrlo jak potres.
*
* *
Po viestim iz Londona Sultan
je naredio ministrim, da podpišu
preliminarni ugovor mira sa Grčkom.
Ratna odšteta snižena je na 6
milijuna sterlina. Nu poklisari bi
rada da svota ne nadmaši 4 mi-
lijuna.
* *
Proti vodji zagrebačkih soci-
jalista, Ivanu Ancelu, kao i nje-
govim drugovim, započela je na
15 tek. glavna razprava pred kr.
sudbenim stolom u Mitrovici
Ancel i drugovi obtuženi su radi
socijalističkih i prevratnih izgre-
da, koji su se proljetos sbivali
u Slavoniji. Na obtuženičkoj klupi
sjedi u svem 41 obtuženik.
Sjev. Amerikanski senat odo-
brio je ugovor za aneksiju otoka
Havai.
*
* *
Ud. kraljevna Stefanija pošla
je iz Petrograda u Moskvu, a a-
danle će u Nižnji Novgorod.
*
* *
Na Kubi opet se pobunila cie-
la pokrajina Pinar del Rio, a i
sa Filipina, gdje se opetorano
javilo, da je ustanak sasvim u-
dušen, javlja se, da ima još u-
staša u planini.
Iz Drniša, bez nadnevka.1)
I ne dalo mu se mirovati.
KO da mu se je nov život povratio
u iznemogla uda, vidjelo ga se ja oblie-
tati po svim nuglima. S ovim dvie, s
onim tri izmieni, s trećim opet upusti
se u podulji razgovor. Razmahao se:
i ruke i noge, da i šešir i štap kao
da su na novo oživjeli. Našao se u
svom elementu . . . Trebalo je novim
gospodarom pokazati svoju privrženost
i dokazati koliko jim „on" može va-
ljati, koliko li oni „njega" mogu
trebovati. Oblići, huckaj, nagovaraj :
ne dao jim mira dok ne dobio befehl
da piše. Više ne traži, niti ne govori:
ukutrio k6 da ga u mjestu i nije i
stao pisati i pisati, dok ine napisao
puna 31!« tiskana stupca, ,k6 kada mu
je dokučita glavica svjetovala za „mu-
dre" količinu, a ne suštinu. Sreća po
njega i gospodare mu, da ni poznati
Stražičića želudac ne mogao sve pro-
baviti, pa kuhaj i prekuhavaj od
jedva izašao jedan, nu iz mirluha
kojim odiše ovaj lahko dade se zak-
ljučiti na cvieće ostalih. Ostavimo ali
našega „mutikašu", da se radje po-
zabavimo samim dopisom.
Opaziti nam je udilj kako ni gosp.
dopisnik u jedno ne smio dirnuti: u
rieči „Kat. Dalm." kojim se u kratko
priznaju zasluge fratara za razbudje-
nje i pobjedu hrvatske misli „kaio
druguda tako i ovdje", pa ako do-
pisnik to hoće da prizna, gosp.
Marko Nakić pogotovo nije se nikada
s nijednoga pogleda ni obzira smio
tako brzo, tako naglo zaboraviti otih
bar zasluga, kojim je on očevidac bio,
s kojim je on uzrastao, koje su nje-
ga postavile na mjesto tako časho
i ugledno, jer o starim zaslugam,
kojizih je puna historija fratara i u
]) Izostalo, jer dugo. Ur,
PRILOI LISTU DALMAC
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EM. IV. 13.)
Izkodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
-OOS^OOO-
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens esi.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, auxiliaute Deo in dies alacriter operam Vestram impensuros iutuenda salutari Eecle^^jb&n^iP ¿&ihi|sqae in
Religionis amore 'et in verae fiđei professione roborandis {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 lUljIiiIltf Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 tior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOSI plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO f fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra so predbrOjnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienr. Svaki broj napise JO^novcića. R^opl^ ^^^^.i11'
Br. 8. Zaaar, CetvrtaK, 11 Veljače 1892. God.
Evo četiri puta zasebice List pod
pečatel Uprav da li dodije. Na-
ravno, slavno državno odvjetništvo
bilo bi željelo, da prekinemo s Član-
cima o „Bošnjaku" i Bošnjakovi-
ćim, ali jer su članci rodoljubni i
istiniti, a po našem sudu istodobno
i skroz objektivni, smatrali smo
dužnošću podvrć se radje dasadi,
dangubi i trošku zapljene, nego pre-
kinut s člancima. S toga evo im
danas donosimo nastavak i konac.
Nego se bojimo, da će i ovaj
članak, nevin i patriotičan, bit shva-
ćen naopako, ko prošasti, te s toga
davamo danas pd arka, nek uz-
mognemo slučajnu znatnu pra-
zninu zapljenom prouzrokovanu po-
punit^ na mjesto oglasim, gradivom
treće strane, i tim brže priredit II.
ediciju, za vanjske naše predbrojnike.
Godina 1891-
VIII.
Obećanje dugovanje. — U pro-
šastem članku obećali smo, da ćemo
se osvrnut na zadnji aukt«ritet, što
ga (nakon Deakova I) „Narodni List"
iznosi, da svoje ^subjektivno mnenje"
opravda. Kako je poznato, taj zad-
nji auktoritet jest glavom . . . pok.
Pa v li oo vic!
Mi držimo, daje velika nepristoj-
nost ovo postupanje ^Narodnoga
Lista". Jer da je on iznio Pavlino-
•ićev auktoritet odmah u prvom
svom članku, hajde, ni po jada; ali
izniet go, nakon što je per longum.
et latum nagodba i nagodbonjake,
Magjare i Magjarone vitežki osedlao,
to nam se čini velika lakoumnost, i
povrjeda Pavlinovićeve uspomene.
Ali, što bile da bilo, kliče možda
u duši „Narodni Lnt", to stoji daje
Pavlinović, glede nagodbe, s nama,
a svak zna kolik je rodoljub bio
pok. Pavlinović. Dakle?
Jest, pok. Pavlinović bio je velik
rodoljub, nu baš zato trpat njega rodo-
ljuba uz Deake ili u* magjarone, u tom
i stoji sva grdoba u pozivu „Naro-
dnoga Lista" na Pavlihovićev auk-
toritet.
S toga nastaje pitanje: da li je
zazbilj pok. Pavlinović nagodbu bra-
nio i ako ju je branio, kad ju je i
kako ju je branio.
Najprije predpostavimo (ali ne
tvrdimo), da je pok. Pavlinović na-
godbu zazbilj branio. Pa što zato?
To bi jednostavno dokazivalo, da
koji put i veliki, odlični, zaslužni
rodoljubi krivo stvar shvate i posrnu.
A pošto je „Naiodni List*, na te-
melju izkustva o nagodbi, izkustva
duljega nego ga je imao pok. Pa-
vlinović, nepobitno dokazao, da se
nagodbe valja čuvat kao političke
hitfe, i da treba izmedju Hrvatske
i Magjarske stvorit kinezki zid; na-
kon takvih dokaza, pietet napram za-
služnim pokojnicima imao je napu-
ci pisoa „Narodnoga Lista", da ne
prikazuje pok. Pavlinovića glede
n&godbe kao površna političara ili
slaba otačbenika.
^ Nego. predpostavka, kao da je pok.
Pavlinović bio za nagodbu, ne stoji,
možemo dokazat jasao ko sunce
» ta samoga onoga što donosi »Naro-
dni List", u onom istom članku gdje I
se pok. Pavlinovića dotako. On piše:
Mi cieViimo da pokojnomu Mihovilu
Pavlinoviću nemože nitko poreći pravog
hrvatskog rodoljubja i političke razbo-
ritosti. E pa dobro, on je u svoje vrieme,
kroz „Narodni List" savjetovao preko
velebitske sumišljenike, da se iskreno
prilagode nagodbi') te da se stave na
put praktične, razborite narodne politike.
On je izraedju ostaloga pisao: „naša
braća a posavju plaču na obatojeću na-
godbu sa Ugarskom, te nastoje da je
poprave, i pravo imadu, Ali prava nemada
oni, Što nagodbu krive svega zla2) s kojega
težko boluje državni život u Hrvatskoj
Magjari su krivi*) što dadoše u šake
stanovitim Ijudim zapovjed nad Hrvat-
skom ; ali nisu krivi Magjari, da je
Hrvatska i takovih sinova odgojila.
Magjari su se nečovječno okoristili sla-
bostima Hrvatske i savez prometnuli u
neviteiku zasjedu proti pobratinskom u
narodu ; ali je samomu narodu red
najprije svoje slabosti viđati, da one-
mogući vjerolomni naskok, ili da mu
priugotovi najuspješnijega uztuka".
Tko zna hrvatski, vidi očito,
da ovdje pok. Pavlinović u jezgri !
iznosi one isti misli koje je „Na- |
rodni List" razvodnio u svojih pr- i
vih sedam članaka. Nije li dakle \
prava bezobraznost kaljat Pavlino- f
vićevu uspomenu nekim bezuvjetnim
nagodbenjaštvom i prikazivat ga kao
magjarona ?
Nego, stavimo, da je pok. Pavli-
nović onim riečima htio navesti pre-
kovelebićane uprav na nprilagodje-
njeu k nagodbi; treba uzet, što re-
kosmo, u obzir, glavni momen&t
Pavlinovića na opravdanje: t. j. doba,
kad je on takvo stanovište zago-
varao. Ta poznato je, da su i svi
sadašnji obzoraši bili onda nagodbe-
njaci, ali sadf Malo koji. Onda
i preuzv. biskup J.J. Slrossmayer
nije osudjivao nagodbu, ali on sada
pregledanu i istodobno pogoršanu ]
nagodbu najodrješitije osudjuje, di-
vnim riečima, i to čini na neki
način sa najsvetijeg mjesta, s oltara,
jer tu osudu u svom pastirskomu
listu izrazuje.
Dakle, okolnosti onda i sada ni-
jesu jednake, te i ako ni onda nije
bilo umjestno stat uz nagodbu, sad
pogotovo, skroz je nepatriotično, pače
uprav izdajničko djelo, oeudjenu na-
godbu hvalit i branit.
vierno uz misao hrvatsku i nju sirite, |
a nek vas ništa nezavara niti nepornete i
smrdljivi „Bošnjak", velim List, a ne na-
rod. Vami velim osobito mladeži, ta
nisu sad vremena stara, pak da sviet
dieliti nezna vjeru od narodnosti. Znajte
sigurno, da to nije vaše pravo glasilo,
nego švabsko, u kom se oni samo za I
vas u toliko zauzimlju u koliko je to
njima po ćeifu i nekvari im osnove.
Njima nije do naše niti do vaše
vjere — ko ni do lanjskog sniega —
nego nas hoće samo pod tim ime-
nom da zavedu i zavade. Isto je tako
njima do te narodnosti bosanske. Tim
bo oni samo hoće da nas razćvrlje pak
pričvrlje, više ništa. No, to je stara igra,
s tog sad teima uloge. Ta vi, kao naši
aristokrati, to bolje od nas znate, t. j.
da su tako isto i oamanlije radili, dok
su nam sasrna sviest narodnosti hrvat-
ske izčvrljili i izčupali. Bar se sad na-
učeni na svojim ledjima već oaviestimo
jednoć; te se više nedajmo voditi za
nos. Ogledajmo se u našeg i vašeg
Stafića i u rieči pune soli gori navedene,
koje izusti vaš neki dični atarac. U hr-
vastvu je i nama i vama spas, a izvan
njega jaoh i nama i vama. Zajedno moći
ćemo mnogo, a obaška baš ništa, pa
ništa. Deh, progledajte dičnog roda
sinci! Pokažite, da shvaćate stečevine
osamnestog vieka. Zapadnjacima poka-
žite, da ste sposobni elemenat, koji se
neda zamamljivati ni novcem, ni liepim
riećma, nego da ljubite svoju narodnost,
kojoj, kao ni svojim običajim, ni svom
jeziku i t. d., ni za čiju na svietu lju-
bav iznevjeriti se nećete. Od šta biste
vi mogli zazirati kod svoje braće, koja
no vas objeručke čeka, da biste joj u
naručaj bratski pali, da vas poljubi.
Možda ćete reć : bojimo se našoj vjeri !
Ali taj vaš strah nema temelja. Mi vag
slobodno u vjeri smetati nećemo, biti
ćete u njoj dakle slobodni. Samo nam
se pridružite u narodnosti O tom strahu
vas mogu samo naši a i vaši protivnici
uvjeravati. Da je sve ovo ovako, eto
vam čistih fakata. — U našoj carevini
ima protestanata, hrišćana, ćifutži i t. d.,
pa vidite li vašim očima, da su svi ne-
aamo slobodni, nego dobivaju još i služ-
bu isto ko i katolici (i bolje. Ur.). Eno
je li na pr. čifut sad ministar financija.
Dakle rad šta biste od nas zazirali.
Najpotle, ćemo se složiti, jer dugo nemogu
ovako stvari. Sto učinimo prije, to je
bolje i po nas i po vas.
dvojstruči svoj rad, ta vidiš, da je ave
na te graknulo i ustalo. Zar da oni
nas kupuju i prodaju poput nieme marve
i to za naš novac. Osvieatimo ee već
jednoč, te pohlepnog magjara zapra-
timo preko medje, a mi ćemo ostati
gospodari svog novca, te ćemo ga die-
liti, ne izdajicam, k6 sto sad biva, nego
našim zaslužnim sinovima bez razlike
vjere. To mi sve moremo lašnje zako-
nitim putem postignuti, neg madjari
nezakonitim, pod vladom našeg premi-
iostivog Cesara i kralja; samo ako u-
mjeli budemo. Ta oni su nezakonito
počeli svoju prevlast, nezakonito je tje-
raju, pak moraju baš i propasti u svom
nezakonju ti bahati naši neprijatelji. A
da to uspješno postignemo, radimo, ra-
dimo, radimo, prama svom geslu: sve za
Boga i Hrvatsku ! Odmora nečioimo, do-
god ju nevidimo sretnom.
* • *
' j
0 „Bošnjaku*4 i Bošnja-
kovieima.
V. ')
Nakon savjeta sn>ierno našoj braći
dana vrh zlokobnog „Bošnjaka" izručiti
nam je neke poruke hrvatima turcim-
\i naša po krvi prava braćo, uztrajte
-j Malo niže vidjet će se. koliko je ova
tvrdnja istinita \ Ur. K. D.
2) Ovo se zar zove „prilagoditu se na-
godbi, kad se reče, da ona nije svemu
zlu kriva? Ur. VK. D.u
«) A kamo li prilagodjuje se nagodbi!
Ur. K.D.
*) Da do skrajne skrajnosti zadovoljimo
Drž. Odvjetništvo, izostavljamo i u
ovom članku iole ožešće rieči, a za-
mjenjujemo ih piknjama, Ur.
* * *
Poruka rodu hrvatskom. Eto vidiš, rode
IBOJ, šta se amo čini, k(5 u kakvoj pustari
afričkoj. Sve sa stavilo da tebe u tvojoj
kući, na tvom pragu izkorene, uništi i
jo$ ti trag zamete! Oaviesti se vi«e jed-
nom, moj stari dobričino, osviesti. Jer
što si god ti bolji i popustljiviji, to će
tvoji neprijatelji biti smionijH drzovitiji
u potlačenju prava i svetinja ti. Ako će
i biti tvoji neprijatelji vehoma lukavi i
jaki, da si ti okretniji i oštrijeg zuba, nebi
oni s tobom, k6 s marvom patrgali. Pokaži
svima .... pak će oni u pasje
rupe pobjegnuti, a ti ćeš
ostati gospodar svoj u svom, kao što to
B«g i car tvoj žele.
ćini, da više nevlada ona kobna rieč
Andrašjeva: hrvate valja upravljati
toljagom u jednoj ruci, a zobnicom u
drugoj t Ako igda a to bar sad po-
Poruka našim fratrim. Vi zatočnici
roda i morala, ništa se nebojte, što na
vas navaljuju našeg roda neprijatelji.
Mi ih dobro poznajemo sa njihovim
težnjama, a još će bolje budući nara-
ščaj. Oni vide, da vi jedini danas je-
ste sposobni odvatiti njihove kombina
cije, pak se boje, ko i lupež od svieće.
Nu svećenstvo nigda svog naroda nije
ostavljalo ni kod kog naroda, tako ste
i vi uzorno se došle vladali, pak ne-
klonite dubom. O čem mi i nesumnjimo,
jer znamo, da niste svog puka osta-
vljali ni onda kad se je o glavi radilo.
Reći ćete : ma koja je korist, kad nara
je sviet nezafalan. Iatina, da će biti
vazda neharnika, al medju to biti će i
onih koji će zuat, a i hotjeti vam bili
zafalni. Ta fratri, vi jeste bili dobro
tvori narodu hrvatskomu, ko Benedi-
ktinci njemačkomu, pak eto su im vaz-
da zafalni ostali. 8ad biste velik grieh
učinili, kad biste zanemarili napućivati
svoj narod za vrieme prelaza iz prve,
stare metamorfoze u novu, o kojoj na-
rod sad i nepojmi, a kamoli da zna u-
priličiti svoja djelovanja, svoj rad prema
istoj. Nepustite narod, bar dok se on
malko neosovi i osviesti. Tu neima po-
litike, braniti i čuvati svoju narodnost.
* * *
Buduć svaki svršetak sličan svomu
početku, tabo ćemo evo i mi svršiti o-
bazdiruć se još jednom na „Bošnjaka",
taj smrad na hrvatskom tlu.
Nesamo se neobazirimo na nj i nje-
gove diple, nego još i svaki pošteni hr-
vat nek mu odbije i predbrojbu. Pače
i oni rodoljubi, koji su ga za cielu go-
dinu predplatili, valjalo bi i bilo bi pa-
triotično, da ga odbace. Na ovo će nam
odvratiti gospoda ok6 Bošnjaka: pa mi
moremo i bez vas prosliediti izdavanje.
Mi to i sami znamo. Ta da ni ciglog
neima taj List predbrojnik a, on bi mo
gao obstati. ODa bo zaklada koja svaki
dan hrani po toliko stotina gamadi,
neće se izprazniti ni od izdržavanja
„Bošnjaka", dok je žulja na rudama hr-
vatskim. Nego mi a tog govorimo, po-
što želimo, da bar svojevoljno hrvatski
narod netroši novca svog za izdržavanje
krvopije. A isto bi tako imao narod u
činiti svakomu listu „saronji". Kapeta-
noviću, kad ćeš prestati već jednom biti
ćuprija (most) preko koje se otrov pre
nosi tvog roda! Ta SU bar tebi man[<
ka. Eto imanja i kmeta izobila. A znaš
da ni tog niata nije, je bi bolji pošten
glaa neg zlatan pas. Da je koji t<ircin,
iz kog mjesta gdje neima naših fra-
tara ustao protiv njima i narodu hrvat-
skom, ti bi iz svog vlastitog izkustva
imao ustati proti njemu, te na temelju
tomu dokazati čisto i bistro: da, ili do*
tičuik nije tih ljudi poznavao i njihove
vrline, te tako to izreko, ili da je lagao
To bi velim imao učiniti ti, ako i-
maš Ta znaš koliko si dobra od fra-
tara — sad toli svom listu zazornih pri-
mio! Živine su svom dobrotvoru za-
falne — a ti!?! Radi ti šta hoćea, pače
izmače mi se, pušćaj, hoću da rečem,
da se na ime tvoje svašto piše, vidjet
ćeš na koncu sta ćeš dočekati. Kad i-
zigraju s tobom svoju komediju, onda
će te udušiti, ko i avoje čedo „Napre-
dak". A ti će« ostati misleć se i niz
čibuk gledajuć, te se pitajuć sam: sta
ovo bil Budimo na čistu. Ostati ćeš na
•jedilu.
* * «
Ovo pisah, da bih upozorio naše
obćinstvo na spletke, koje s« oko
njeg podmuće zbivaju. Još bih pisao,
al se bojim, da sam obćinstvu i onako
dosadio. (Ni iz daleka. Dosadili ste
samo državnomu odvjetništvu. Ur.) Nu
iz ovog se mogu dosia praviti analo-
gije. Ja ću biti zadovoljan, ako makar
nekolicina našeg naroda ob ovim ko-
bnim viestima i njihovim razglabanjima
bude ozbiljno razmišljala, kako i aivar
zahtieva makar i neizražena, onako kako
bi valjalo, te još povrh tog mnogo i
izpušćeno, što bi baš valjalo napome-
nuti. Ja baš ni imao nisam nakanu pi-
sati brošuru (koja bi nužna bila), neg
samo u kratko odkriti pravac politike
švabo-magjaro-srbske amo&nje. Na noge
se dakle rode moj. Vigilantibus jura.
Poslie boja kopljem u ledinu.
Hercegovac.
-
Hrvati mogu i sami.
U glavnoj skupštini hrv. slavons.
gospodarskoga družtva predsjednik
Gjuro grof Jelačić pozdravi prisutne
govorom koji zaslužuje i našu pazku.
Reče :
„Veleštovaoa gospodo ! prije nego
otvorim sjednicu, dopustite mi da
rečem koju o našem gospodarskom
družtvu i jubilarnoj gospodarsko-
šumarskoj izložbi. Imade devetnaest
godina, odkako mi je čast biti pred-
sjednikom hrvatsko-slavonskog go-
spodarskog družtva (Burno „šiviol").
Kao takav pratio sam rad našeg
gospodarskog družtva, koje je, premda
s malom podporom, neprestano na-
predovalo. Mi smo doživjeli dan,
koji smo mogli svetkovati petdeset-
godišnji obstanak našega družtva
gospodarskom izložbom, kojom je
narod naš pokazao, da bi mogao
svoje ikonomijske potrebe obavljati
sam beztudjeg tutorstva. Ovo tvrdeći
mislim na jedan mali dio trojedne
kraljevine, naše domovine, mislim na
Dubrovnik, koji je bio već u Šestom
stoljeću samostalna država. Ova drža-
va poznata je u svietu pod imenom
Ragusa, a evala je poput Mletaka i
Genue po trgovini. Postala je veoma
bogata, te bogatstvom tako moćna^
ie!) domislio se. Starčević, taj hrvatski
Vuk Karadžić, dobro je čašćen od boke-
gkih Hrvata, a po kršćanskoj zapoviedi
ljubljen od Srbi, on će najbolje poslu-
žiti. Udrimo na njega! „Miritelj popo"
Opjevao pjesmu | roti 8t;«ro;»u, i tiskao
:(a 4 broju „Guua Crnogorca-1, orga
pa službena! (čujte!) Crnogorske vla-
de! U ovoj pjestri spjevanoj po srbsku,
8logar Sundečie nazivlje vriednog dok-
tora Antu, vodju najveće naše stranke,
klevetnikom, antikristom, krvnikom, ten-
cnm, vukodlakom, paklenjakom, umobol
nikom.... itd., da bi možda nas Hrvate
bokeške zavadio, a ujedno, da bi se kod
svojih prividno u cieni uzpostavio. Po
onoj „tko što ima to i daje", naš se je
popo, i ako kasno, izpovidio i pokazao
Bvemu svietu kakva mu je srbska duša
i kako je do sad liepo znao hiniti. A
jeli pjesnik postigao štogod svojom pje-
smom ? Jest! sad naime naša mladež
pozdravlja jedan drugoga uzklikom: „Ži-
vio Starčević", što prije nije bilo Još
k tomu njegovi njeki prijatelji i-
mali su liepu prigodu dabizantinca do-
bro upoznadu. Sundečić ne napada sa-
mo, baš dično i kako siedobradome star-
cu dolikuje, na drugoga starca vratnika,
nego još ruglu izvrgava i sprda se hr-
vatskim pravom, hrvatskim starim kra-
ljevstvom, našom poviešću itd. Starče-
vića, koji dozivlje u pamet svima, naše
staro pravo, nazivlje „umobolnikom".
Polako! Ovdje je i drugu svoju slabu
stranu „miritelj Jovo" odkrio! Sundeči-
ču, po tebi je on umobolnik, jer se bori
za hrvatsko državno pravo? Dobro! A
Staje dakle bio Pavlinovič? Onaj hr
vatski neumrlik, tvoj vierni tobož pri-
jatelj, kojim si proputovao po Balkana,
koji je onako liepe zagovarao hrvatsko
drž. pravo, i on je po tebi „umobolnik1*.
Vidi se koliko si haran i koliko častiš
uspomenu onakva prijatelja, kad ga sad
po smrti nazivlješ indirektno „umobol-
nikom." Poturica gori od turćina! —
Velezaslužno hrvatsko kotorsko družtvo
„Slavjanski Dom" odbilo je, nazad malo
dana, „Glas Crnogorea" sbog toga, što
je tiskalo ovu iskrenu popa Jova izpo-
vied pjesmu, i dobro je uradilo; jer hr-
vatski obraz ne dopušta, da se podu-
piru Listovi koji ovakove uvrede, po
nas, tiskaju. Evala dakle družtvu! —
Završujuć ovaj dopis (jer ću Vam bit
dosadio gosp. uredniče (nit iz daleka.
Ur.) kao što i vami štovani čitaoci), po-
ručujem Imotskom odrodu dosadašnjem
miritelj u i slogaru, koji se je držao, kao
da mu je providnost odredila, da izmiri
razdvojenu braću, koji je do sad znao
ovako» dugo hiniti i nas sve Hrvate o-
vako varati, koji je napokon digao ko-
prenu i tako odkrio svoju srbsku dušu,
poručujem, da će mu bokežki Hrvati
bit harni, a uz to nek mu slobodno za-
grebača akademija diže poprsja kao a-
poštolu bratske sloge! A sad ti, mirite-
lju dični, opravljam iste njeke tvoje kra-
sne stihove, da razmišljaš dolikuju li
Starčeviću, ili prije kome drugome:
Stan o starce klevetniće
Antihriste prave blagoviesti!
Stan krvniče
Strašni tenče
Grješni starče
..... za sjekiru
Vukodlače
Paklenjače itd. — Tvoj
— „Starina Bokelju —
Domaća Viesti.
Hrvatski sabor u Zadru.
Dnevni Red
prve sjednice 7-og tekućega.
1. Izbor tajnika.
2. Izbor financijalnog Odbora.
3. Izbor molbeničkog Odbora.
4. Izbor Odbora za pregledanje rada
zemaljskog Odbora.
5. Izvješće zemaljskog Odbora o izboru
zastupnika zadarske trgovačko-obrtni-
čke komore.
6. Konačni računi za godinu 1891. elie-
dećih zemaljskih zakladi: a) Iznemo-
glih vojnika dalmatinskih ; b) Mamu-
line; c) Gluho-niemih; d) Obitelji
spremnih dalmatinskih vojnika; e) Mi-
rovine pokrajinskih činovnika; f) Va-
trogasaca; g) Vanrednih potreba biv-
šeg okružja dubrovačkog; h) Frane
Josipa I; i) Oskudične.
7. Konačni račun za godinu 1889.U Po-
ljodjelske zemaljske Zaklade.
8. Konačni račun za godinu 1889.U mi-
rovinske učiteljske zaklade.
9. Konačni račun za godinu 1889.U ze-
maljske učionske zaklade.
10. Konačni račun za godinu 1889.U
pokrajinske zaklade.
11. Proračun pokrajinske poljodjelske
zaklade za goding 1892.
12. Proračun mirovinske učiteljske za-
klada za godina 1892.
13. Proračun pokrajinske učionske za-
klade za godinu 1892.
14. Proračun pokrajinske zaklade za go-
dinu 1892.
15 Konačni računi za godinu 1890.U
sliedećih zemaljskih zaklada; a) Izne-
moglih dalmatinskih vojnik&; b) Ma-
muline; c) Gluho niemih ; d) Obitelji
spremnih dalmatinskih vojnika; e) Mi-
rovine pokrajinskih činovnika; f) Va-
trogasaca ; g) Vanrednih potreba biv-
sek okružja dubrovačkog; h) Frane
Josipa i izkaznica uprave eskudične
zaklade za godinu 1890.
16. Konačni račun za godinu 1890.u
pokrajinske poljodjelske zaklade.
17 Konačni račun za godinu 1890.U mi
rovinske učiteljske zaklade.
19. Konačni račun za godinu 1890.U
pokrajinske učionske zaklade.
19. Konačni račun za godinu 1890.U
pokrajinske zaklade.
1 tek. raj. pobrinuo se, da ovom prigodom
izkaže svomu Predšastniku čast i po-
moli se najdostojnijim načinom za po-
kojnikovu dušu. U to ime odlučio je od-
pjevati sutra svečanu mrtvačku Misu,
na koju se pozivlju svi vjernici ovoga
stolnoga grada.
Crkva je jur obučena na crno. Na
sried prezbiterija podignut je vrlo uku-
san i velik katafalak. Psisustvovat će i
sve mjestne vlasti.
* «
Današuja saborska sjedniea otvorila
se u prisutnosti 22 zastupuika.
Predsjednik zamoli zast. Šarića i Vu
kotića, da zauzmu privremeno tajničko
mjesto. Zatim priobćuje, da mu je vlada
dostavila neke dopise.
Prvi dopis javlja imenovanje novog za-
darskoga Nadbiskupa, drugi javlja daje
za vladina povjerenika u učionskim po-
slima imenovan nadzornik Peričić, a
trećim se priobćuje, da je gosp. mini-
star predsjednik grof Taaffe uzeo (je-
dnostavno?) na znanje saborski zaklju-
čak o uvedenju u urede hrvatskog ili srp-
skog jezika. Četvrti dopis govori o u-
vedeuju gojitbe duhana u Imotici ston-
ske obćine. Peti veli, da se povraća
prošnja o uvedenju duhanske gojitbe
u sjevernoj Dalmaciji (Knin, Drniš, Nin,
Pag). Šesti dopis kaže, da je N. Veli-
čanstvo naš kralj uzeo na znanje sadr-
žaj zapisnika dalmatinskog sabora.
Predsjednik moli za tim Vukotića, da
čita prispjele molbenice.
Učenici poljodjelske učionice u Beču
prose pripomoć. Ante Napet iz Zadru,
takodjer; a tako i sveučilištari u Beču.
Umirovljeni uč. Vlad. Jović iz Knina
prosi doznaku diela plaće, Antonija
Bogdanović pita pripomoć za produže-
nje slikarskih* nauka, Ljubica ud. Corić
moli, da joj se povisi mirovina, Aogje
Gipin pita podporu Za sina joj Joza.
Andrijašević iz Graca traži mirovinu,
Baldo Kesić iz Dubrovnika moli za po-
višeoje plaće; a tako i liečnik Dr. Ivo
Marčelić pomoćnik u zadarskoj bolnici.
Predsjednik javlja, da je primio osim
toga 3 upita i 1 predlog.
Prvi je upit Dra. Bulata i drugova na
vladu o još neuvedenim poreznim knji-
žicama, kako to sabor jednodušno zaželio.
Drugi upit zast. Bjaokini erta nevo-
lju ninskih stanovnika i pita, misli li
vlada poduzet kopanje Ždrijača i ure-
djenje ninske luke, da bude omogućeno
odtjecanje vode i tim prepriečana gro-
znica i druge s tim skopčane nevolje.
Treći upit zast. Vukotića želi znat,
hoće li i vlada k6 priskočit, što je pri
skočio kralj i Zem. Odbor, na pripomoć
onomu dielu Boke gdje je nerodica pro-
uzrokovala glad.
(Upiti prelaze na vladu).
Bjelanovićev predlog želi četiri uzorna
rasadišta amerikanske loze, po jedno u
svakom od četiriju bivših okružja.
. Pavić javlja, da je baš danas stigla
viest iz Beča, da središnja vlada namie-
nila 100.000 f. oskudičnijim krajevim
Dalmacije, biva 10.000 f. Boki Kotorskoj
i 90.000 povodnjom oštećenim obćinam
Brača i Hvara.
Zast. Spalatini pita 20 dana dopusta.
Ne dozvoljava se.
Za tim se prelazi na izbor tajnikit i
odbori, kako u dnevnom redu, i tako
završnje sjednica u po sata po podne
*
* #
Vlć. O. Frane Livić odčitao je jutros
u crkvi sv. Mihovila mladu Misu. U Splje
tu takodjer vlč. O. Toma Radičić u cr-
kvi 00. Dominikanaca. l)
Obojici najsrdačnije čestitke!
*
* *
Sutra se najvršuje prva godina od
dana smrti pok. Nadbiskupa Maupasa.
Preuzv. pragosp. Nadbiskup Rajčević na
i) Vlč. g. uč. Radičić mladomisnikov
brat izpjevao je za ovu radostnu pri-
godu liepu pjesmu veselicu.
Danas, jučer i prekojućer bila je o vdje
najniža zimušnja temperatura (iz jutra
1-2 izpod ništice). More se je smrzlo
jučer po cieloj luci i raztopilo se jedva
podne.
U okolovinam studen je, ko obično,
bila puno ljuća Zameo je ,po svuda i
debeo snieg, te su zakašnjele i pošle.
Bajami su ove godine propali, jer ih
ovaj lek zateko baš u cvietu.
# * #
Večeras na 7 sata otvorit će se sve-
čano činovnički kazin, koji je privatno
bio jur otvoren početkom tek. mj. —
Otvoru prisustvovati će i g. namjestnik.
*
* *
U subotu na 1 sat po podne umro je bi-
lježnik Jos. Messa. Pokojnik bio je pred-
sjednik poljodjelskog odbora i pokraj,
poljod. vieća i zastupnik na saboru.
Jutros držan je sprovod i bio je u-
prav sjajan. Prisustvovao je i g. na-
mjestnik pl. David, pl. Pavić, saborski
predsjednik knez Vojnović, i množija
drugoga obćinstva.
* * *
Kako je poznato, jedna od najgorih
ljaga i najgrdjih uspomena našega sa-
bora jest uaziv njegova službenoga je-
zika. To vam je onaj klasični narodni
i filologični besmisao: srpsko-hrvatski
jezik!
Hoće li ovo zasiedanje oprat barem
tu ljagu ?
* * *
Spljetski „Pučki List" navršit će doj-
dućega travnja prvu svoju godinu. Do-
znajemo, da će do brzo povećat oblik,
jer nemože da odoli silnu gradivu što
ga prima za uvrsćenje.
Mi se radujemo, što je ova pravi pu-
čki i vrlo dobro uredji?ani List tako
našemu naroda omilio! Crescat, floreat!
* *
Hunjavica je pohodila zimus i kršnu
Hercegovinu. Mnogo ih je oboljelo po
gradovim i po selim. U Mostaru palo u
krevet do 500 osoba.
Ovdje u Zadru ima takodjer zadnjih
dana dosta slučajeva, osobito na novoj
obali, gdje stanuju većinom nježnija
gospoda.
* * *
Iz benkovačke okolice početkom o-
žujka: primili smo, kao temeljitu viest
da će biti imenovan Nadžupnikom u
Benkovcu vlč. Don.Šime Raso, župnik
u Obrovcu. Onakve je riedkosti sreća
imati u ovoj varoši, jer ga tri najveće
kreposti rese: učenost, dobrota i značaj-
nost. Ehl da bi se Bog smilovao!
Pravaš.
* * *
Narodnu stranku mi običavamo zvat
i srpsko hrvatskom. Mi smo, u prvine,
o tom višekrat i dokaze donieli, a te
dokaze nije još nitko pobio. A ipak ima
gdjetko te se čudi nazivu, što ga prema
činima narodnjacima davamo.
E pa dobro. Sad kad je sabor i kad
nas zastupnici, i bez novina, mogu sa
samog saborskog sjedala oprovrći, pri-
lažemo starim obćim i tvrdim dokazi-
ma, kao uzgred i ovaj dokaz novi, koji
je prava malenkost napram prijašnjima.
U „Srpskomu Glasu" od 2 tek. ima
priobćeno veleuč. Dra. Kovačevića iz
Šibenika. U tom priobćenu stoji, uz o-
stalo privatne naravi, i ovo što nosi po-
litički biljeg, o gosp. vit, Supuku, Slanu
narodne stranke i članu narodno hrvat-
sko kluba:
..... „da je bila potreba, kao sto
') Nijesmo spomenuli u proš. broju Q
ovom hvalevriednom pozivu, sto ga je
naš Nadpastir dao obielodanit, kako
rekosmo jur na 1 tek. mj , a to jer
osobe kojima se običava u Žadru po-
vjerit dieljenje mrtvačkih oglasa, prije
razdiele i najmanjim dućanicim nego
se, u svojoj primitivnosti, siete tolikih
Uredništva koja se u gradu nalaze.
Ti ljudi ne znadu, da noBeć Uredni-
štvima služi se obćinstvu uspješnije
»ego igdje.
nije, bio bi ga (Šupulca, narodnjaka) pot-
pomogo i to baš iz dosljednosti (piše
Dr. Kovačević tako zvani „Srbin") i sa
gledišta srpskih osjećaja, jer preskaku-
juć preko sviju odličnih svojstva gosp.
Viteza Šupuka, on sa njegovim nepri-
stranim, ljubaznim i pravednim ćustvima
prema ovo malo srba šibeničkih, gojio je
i uzdržao i u neprilične časove ravno-
stas i dobro bratinsko sporazumljenje iz-
medju Hrvata i Srba "
A na drugom mjestu isti „srbin" Dr.
Kovačević govori o istom vit. Supuku :
„Sa gledišta općeg ćustva slavenskog
i njegove (pazi) prijateljske naklonosti
prema srpstvu, koja je u toliko slučajeva sjajno ukazao ja kao srbin politički ne-
prijatelj nisam mu nikad bio, niti sam
mu mogao biti" i t. d.
Ovo što Dr. Kovačević piše o vit. Su-
puku, ne bi li se moglo reći i o većini
narodnjaka sačinjavajućih sabori klub?
Sad se čudite što narodnu stranku zo-
vemo srpsko-hrvatskom strankom i nje-
zin klub srpsko-hrvatskim klubom. Ovo
bi samo bilo dostatno.
Ako li narodnjaci misle, da Dr. Ko-
vačević laže, kad ovo kaže, neka izjave,
kd što im jo dužnost, a mi ćemo, glede
ovoga, odmah lealno povuć „klevetu14 na-
trag. Dotle vivit veritas..
* * *
Na 27. veljače promaknut je na gra-
dačkom sveučilištu na čast doktora pra-
va g. Roko Arneri, sin zaslužnoga ota
čbeniba Rafe Arneri-a iz Korčule. Če-
stitamo !
* * «
Benkovac, dne 29 veljače: Dne 4 t.
mj. obćinsko je vieće odlučilo, da se o-
tvori natječaj za obćinskog tajnika, ali
ga još nevidimo u nijednom Listu. Ne-
znatno što više zatežu. Biti će stalno
radi još nezgotovljena predračuna, po ko-
jem mora se ustanoviti plaća tajnikova,
te uvjeti dotičnog natječaja.
Preporučujemo Obć. vieću, da u pr-
voj sjednici utanače što bolji način za
popravljenje sasvim zanemarenih obćin-
skih i seoskih puteva. Z.
* * *
Vrana, dne 28 veljače: Glasa se po
Benkovcu i Biogradu, da će nas skoro
ostaviti ovdješnji obćeljubljeni župnik
Don Jure. Mi nevjerujemo; ali, kad bi
istina bila, bio bi za nas težak udarac
Ljubav, njega i nastojanje njegovo za
vremenitu i vječnu di brobit ovog siro
masnog naroda, neizreciva je. Malahno
i veliko, mlado i staro plakalo bi, ža-
leći gubitak svog t današnjeg pastira; a
težko bi, doisto, bilo i njegovim mnogo-
brojiaim prijateljim okolostojećih sela.
B. « * *
Sa ravnih Kotara, 3 ožujka: Jutros
os /anuo snieg po Bukovici. Kod nas do
podne kišilo, od podne krupa, a pred
večer snieg, poledica. Bajami propadoše.
Slabo po blago sitnog zuba; janjci će
pocrkat. — Kotarac zapamtit će u koji
dan otvorio se pokrajinski sabor, i nebo
se smutilo nad radom naših prvaka!
*
# *
Primamo iz Karlovca, 1 tek.: Pre-
minuo je ovdje prošlog mjeseca Tomo
Katić, kapelan grižanski. U njemu gubi
biskupija senjsko-modruška vrstna sve-
ćenika, koji je znao tečajem svog kra-
tkog službovanja steći ljubav i štovanje
svojih poglavara i povjerenje puka; u
njemu gubi i domovina vrla sina, a nje-
govi kolege vjerna brata i prijatelja.
Dragi brate! Lahka Ti bila crna
zemljica, a duša Ti se dostala vječnog
blaženstva! Oplakuje Te pop Frane.
*
* *
Prvi hrvatski „Lovački List", koji se
počeo bio objelodanjivati u Varašdinu,
preselio se sad u glavni grad Zagreb.
Uprava „Glasa Hercegovca" raza-
slala je aliedeći poziv :
Poštovanoj gospodi rodoljubima i či-
taocima hrvatskog glasila „Glasa Her-
cegovca"' poznati su jamačno oni članci
koji su kopcem godine 1890. i poče-
tkom godine 1891, izlazili u ovom gla-
silu pod imenom „Razbistrimo".
Nu pošto smo mi sada sve te članke
preradili i sa mnogim drugim zanimivim
podateim popunili, koji su od velike va-
žnosti za našu narodnu stvar, koje smo
iz usta prostoga našega naroda saznali,
te najčistije i najvjerodostojnije povje-
stnice, o čijoj se istini i vjerodostojnosti
vrlo lahko može osvjedočiti i prijatelj
i neprijatelj naš, čuvši je od samoga
naroda — to smo dakle iste članke na-
umili u posebnoj knjiži obielodaniti i
našemu rodoljubnom čitateljstvu na
vječnu spomen predati pod -gornjim i-
raenooi.
S toga dakle, čestita braćo rodoljubi,
odazovite se radi istinitosti i svetosti
same naše narodne stvari u što većem
broju 8 predplatama i to jedino s pred-
platama, koje izv. lite izravno uredni-
čtvu „Gltasa Herc govca" u Mostar
šiljati.
Rok ovoj predplati traje do kooca
ožujka tekuće godine, H sama predplata
stojati će ne više nego 75 novćića i ako
prem će knjiga iznašati više tiskarskih
tabaka.
Na predbrojbe, ma odklen one stigle,
nećemo se osvrćati niti će imati u obće
nikakve uvaženosti, izuzam one koje
nam stignu od naših povjerenika tiojim
smo povjerili sabiranje.
Knjiga će se odmah počet tiskati čim
bude imala najmanje 600 predplatnika
i predbrojnika.
Dotičnoj gospodi sakupljanim u i»ae
truda ok6 sakupljanja predplata pripada
kao nagrada od deset sakupljenih pred
plata jadanaesta, koju nagradu po volji
ili u novcu ili u knjigama podigauti
mogu.
Donapokon umoljavamo sve naše hr-
vatsko rodoljubivo i čestito novinstvo,
kako u ovim zemljam tako i ostalim, da
blagoizvole ovaj poziv u svoje cienjene
časopise prenieti. U ostalom mi ćemo u
svoje vrieme javiti o uspiehu sakuplja-
nja predplata i hoće li nam obzirom na
isti, biti moguće tiskati.
Mostar, dne 81. siečnja 1892.
Uprava „Glasu Hercegovca*.
Najnovije viesti.
0 govoru, kojim je knez Lobkovio
otvorio češki sabor, pišu „Narodni
Listy" s nekim omalovaženjem. Mla-
dočeško glasilo kaže, da je govoru
Lobkovicevu svrha da se pokaže u
sjaju najloyalnije lojalnosti. Da se
ne zamjeri Niemcim, nije htio ni
riečju da spomene vrlo važnu Či-
njenjcu, naime izložbu.
* « *
U Pešlu je stigo veliki župan
neke magj. županije, da izviesti vla-
du o stanju tamošnjega pučanstva.
Župan Szmrecsayi kaže, da županija
strada s nestašice hrane. Vlada je
dala nekoliko tisuća, al sve je to
malo.
• *
U Srbiji vlada na pola aoarkija.
I vlada je uzdrmana, te se pogovara,
da bi na mjesto Pašića mogo doć
Sava Gruie i Vuić.
* *
Pedeset srpskih radikalnih zastu-
pnika, u Beogradu izjavilo je, da
neće više stat uz vladu, osobito ne
u crkvenoj politici.
OdpisI „Kat. l>ulm."
Č. g. x, — Djakovo — Nikakve za-
mjerke, pače hvala. I da je neugodno,
od prijatelja bi se imalo bez uvrjede
čut i primit.
č. g. L. G. — Spljet — Naručeni iz-
tisak „Gospe od Lurda" odpremljen
u proš. petak. Istodobno i posebno pi-
samce.
& 8* j- j« — Tirol — Hrvatska pjes-
ma onako gladka i Ijubka, a iz tih
ne naših planina. Evala vam t
Bit ća nam ugodno, ako se budete
i nadalje vježbali, jer u ovaj premda
prvi vaš pjesnički plod nije trebalo
da ni časkom dirnemo. A tko tako
dobro počimlje, zar nema tvrde nade
da će još bolje nastavljat?
Zdravo Vama i družini!
ČC. „Staroselski stekliši" — Nakon is-
crpivih dopisa u „Hrvatskoj" čini nam
se suvišno povraćat se na predmet
kojemu je i rok prilično odmako.
Nu medjutim oprezno i uztrajno na-
napried, oprovrgavajuć, plemenitim
djelovanjem, sumnjičenja i potvore
što se na radikalniji postupak sva-,
ljuju sa stanovite strane. Za dipl.
najbolje će vam opremit u Zagrebu.
Da ste nam sokolovi, svi zdravo, krep-
ko i veselo!
č. g. M. — Beli — Dragovoljno, da je»
i još dulje, nu u dojd. broju, jer za
danas uemoguće.
Onu viest takodjer.PoŠijite ju slobod-
no. Za dobro valja radit, makar
fraotm iUabatur orbit. Živjeli
dugo litUt ponos i utjehu l
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
Xzhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
oOO^OO«-
Vos ipsos, auxilianfce Deo ¡a dies alaeriter operam Vestrarn impensuros in tuenda salutari
Religionis atnore et in. verao iidei professione roboraadis..... {Pio IK updpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocm
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM,
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPUTOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO iior. i poštarski troškovi. — Predbroiba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije iist smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLKKE DALMACUE u Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
„„ <n 0..1 - • ništvo. Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br, 2 GetTcrx-tabls. 5 Svilar^ sa, ie@2. God. XXIII
Osvrt na sabor.
iii.
Dao po dan, pa evo se izasukao
obilat mjesec dana odkad su še-
sterica dalmatinskih saborskih za-
stupnika ostavila nesretno narodnja-
čko kolo.
Svaki otačbenik nadao se, da će
se kroz ovo prilično dugo doba
podpuno razbistrit naš novi politički
položaj i medjusobni odnošaji stra-
naka, te da ćemo znat, što se na-
rodu spravlja za buduće.
Ali, na žalost, kako je poznato,
niti se novi politički položaj razbi-
strio, niti su stranke svoje medju-
sobne odnošaje ocrtale.
m neznamo uzroke, a niti ih
marimo istraživat. Uzroci mogu bit
mnogobrojni, mogu bit i težkl, ali
svaka stranka, i mlada i stara, ka*
Uvi god bili uzroci, ostaje svejedno
dužna pred svojom časti i narodnom
koristi: ili kovat, ili se nemrčit.
Po onomu šio mi znamo, a cie-
nimo, da u stvari imamo izobila niti
u rukama; starim, preživjelim poli-
tičarima fali čista saviest, pa se i
stide i boje, i dobro im stoji. Mla-
Neugoduo nam je bilo pri duši,
kad su proslavljena šestorica rodo-
Ijubnijih Hrvata, istupiv iz narodnja-
čkog tabora, nazvali svoje bivše
drugove »Hrvatima11.
Ne. Dv. Klaic i njegova družina
nijesu u politici nikakvi Hrvati.
Nit u snu. Mi smo to dokazali ti-
suću puta, a to su nam dokazala i
šesterica prigodom zadnjeg sabor-
skog zasiedanja. Narodnjačka veći-
na; to je polutanska većina, bila i o-
staje, to je ne čislo hrvatska, nego
čisto srbsko-hrvatska većina. Njihovo
je kolo šareno ko šareno jaje. Ope*
ribus credatis.
S toga šesterica, izstupajuć iz na-
rodnjačkog tabora, zlo su uradili,
opasnom su se igrom igrali, kad su
ostavljene drugove Hrvatim nazvali,
šesterica nijesu, kako rekoše, istu-
pila iz „hrvatskogu kluba. Kad bi
to bilo istina, pitao bi ih narod: a
zašto Hrvat iz hrvatskog kluba iz-
stupa ?
Reći će se: nazvasmo ih onako iz
kurtoazije, Ajal Tu kurtoazija po-
sij i te u salone, ali ne u saborske
dvorane il u političke novine. Kur-
toazija nas uči) da liepim načinom
dim pako pobornicim čišćega pravca, J istJnu kfemo> aij nas 0Ra ne ovIa
čini nam se, da fali, iii osvjedočenja, šćuJe> da laž za istiou prodavamo,
ili odlučnosti.
Ne velimo osvjedočenja u načelo,
nego osvjedočenja u uspieh. Ako je
tako, a cienimo da je tako, vriedno
bi bilo znat, rad šta ta bojazan?
Ako ljudi, čijemu koraku begeniše
javno mnenje kroz cielo novinstvo,
ako ljudi čijemu novomu ¿»ostupka
begeniše izravno i sam narod kroz
svakovrstno sokolenje i bezbroj če-
stitaka; ako takvim Ijudim fali ipak
pouzdanje u Boga i u pravicu, a
što nova mogu
pa to još u času onako svečanu,
u članku onako važnu.
Nego, da ostavljena družina nije
hrvatska, dokaz nam i sam novou-
strojeni klub šesterice, klub „hr-
vatski". Ovaj klub nebi imao smisla,
ili ne bi bio rodoljuban, uz drugi
iskreni hrvatski klub.
¡Nu sad: ako stara družina nije
po djelima hrvatska, nego šarenja-
čka, pa ako ipak, obzirom na nju
šesterica počeše kurtoazijom na-
onda mi neznamo što a u | ziva, ako obzirom na nju šesterica
očekivat. I nastaviše kurtoazijom mučanja; na-
Mi držimo, da otačbenici, koji su j kon obilat mjesec dana očekivanja
osvjedočeni o svetosti svoga rada, I narod ima pravo da pita: a što zar
kad bi imali narod i javno mnenje j mislite tako odazvat se pouzdanju
za čns i proti sebi, ne bi smieli ni-
pošto klonut duhom, ili oklievat u
radu, nekmo li kad je sve inače.
Za nastalu neodlućuost stanoviti
gvešnici Boga i mole. Oni znadu,
vrlo dobro kad ne zgrabiš prigodu
za glavu, kad pustiš, da ti neprija-
telj sruši osnovu, prije nego se ti
nakaniš dogradu tvrdjavu; uzalud
će ti poslie biti napori. Kašuje in-
eipient illudere,... sa onim što po
tomu sliedi.
jNevarajmo se. Čekanje nije geslo,
jer kad već nadodje žetva, preka-
sno je istom on ia sjeme sijat.
Znamo, da ne vaija ni naglit, da
je razbor iiepa i pohvalna vrlina, ali
znaoio i to da kad kuća gori, nije
ono čas kad se naglenju uklanjat
imamo.
Kad se zaigra kolo, treba igrom
Dostavljat, Gol* se dopleše.
*
* *
Ovo smo imali dužnost da spo-
menemo nek nain se ne predbaci,
da smo uvidjali pogibelj, a nijesmo
na nju upozorili. A sad, da se još
malo porazgovorimo, eda li nova mo-
guća zla predusretemo.
* * %
što ga u vas polažemo?
Nemojte, braćo. Počeste pleme- j
nito, i nastavite plemenito. Počeste
odlučnim korakom, i nastavile tako.
To od vas zahtieva svetost narednih
pravica, zahtieva vaša dosljednost,
zahtieva vaša čast i budučnost.
Raskrstili ste se, radi polutanstva,
radi odvisuosti, radi neizvjestnosti i
neodlučnosti; evala vam, dika vam,
Aii gonite početke u nastavke do
savršenstva, ^ustajanje, to je naza-
dovanje.
Ta znate, da vam je onakva du-
žnost prema starima drugovima, ka-
kvu imaju mladi česi prema svo-
jima bivšim suborcima. Puko je jaz
izmedju stare garde i naroda. Treba
da pukne jaz izmedju vas i garde.
Priznajemo, da je zadaća težka,
ali o muci grozdovi vise.
Priznajemo, da je zadaća ležka,
ali je spasonosna i sveta.
AUon, dakle sokolovi ! Na juriš
proti onim koji nam krpare ime, a po-
viest i državu diele. Na juriš proti
stranci koja nove narodnosti priznaje
i domovinu nam ciepa i njezin
uskrs onemogućuje a pred inozem-
stvom nas osramoćuje. Na juriš, ali
juriš ozbiljan, ustrajan i odlučan.
Nije već kud kamo. Ili kovat, ili
§e omrčit.
Pazite, da cio narod na vas gle-
da. Cio narod prati vam korake, da
vas dalje sve to više zaslužne slavi
i uzvisuje, ili da vas inače prokune,
ako ste mu žednu, u tužnoj, suhoj,
sprženoj Sahari nerodoljublja, obsje-
nuli oči zamamnom slikom varava
zelenila.
Saborski oštrapci.
Službeno glasilo „Narod" u Spljetu
tunekidanji izstup šesterice Hrvata iz
tobožnjega hrvatskoga kluba uspavao u
u sve devet. Nezna sirak za tu zname-
nitu činjenicu, a zna da je većina za
Pugliesiev izpravak. — Nemogu da se
slože „¡Srbi" i Hrvati? Mogu, neboj se,
„Srbi" i narodnjaei. Eto složili su se, di-
viza je gotova: „Živila slavosrbštinal"
Niti li mi znamo u Čemu se te dvie
frakcije medjusobno razlikuju, kada su
suglasne u stožernim točkam : hoćeš pre-
zir hrvatskomu imenu, tu su i jedni i
drugi; nesjedinjeuju povladjuju oboji, i
i ako drugovačijim načinom. Dobro, da
već pod cielo vidimo.
Nego gdje je najbolje „Narod" obra-
zinu sljuštio, to je u brzojavci iz Zadra
30 ožujka
, kažući da je Biancfauni, pobi-
jajući vladinu politiku u svim granam
uprave, navalio na ustanove stojeće iz-
van kompetencije Sabora.
Što je Bianchini govorio, mi još ne-
znamo. Svakako se „Narod" nekolegijal-
uo ponaša, umećući se, nezvan ni iskan,
vrhovnim sudijom. Koji to zakon pri
imunitetu zastupnika može da izcrpi sve
obstojnosti i sve slučajeve i da označi
točno granice saborskoj nadležnosti: do
vle možeš, a dalje nemožea!
Pokonji je Pavtinović čisto napisao
„Ipak, naše biranj« zastupuika, za nas
je krupan posao; jer ako zastupstvo
naše nema pred sobom vlade do kraja
odgovorne; ono ju može, kakva je da
je, i karati i svjetovati; ono ju može
podpomagati i zauzdavati*.
Ako išta zamjerenu kompetenciju pru-
žile su Bianchini-u te vriedne rieči iz-
vadjene iz sred duše, iz nepobitnega
prava, sama naroda; pružilo mu je r,e
vidjeno mrtvilo burokratičkoga stroja i
njegova pokretača u Dalmaciji; pružila
su mu nastrana fakta, koja su u oči
dvadesetoga vieka sistematična kontra
dikcija i napredku i imenu i jeziku i
sdruženju jednog po izbur naroda, i na
sablji i na peru, a sada i na kulturi,
kakav je hrvatski, pričeo odkle hoćeš
ili obrnuo gdje hoćeš. Kritika je, umije-
mo, dobrotvorna, a osobito u javnomu
djelovanju. Tko je junak Da ždrielo, Ne-
kmo li prosvjedi i erčk&rije! Nedaj na-
rodu progovarat posebice, da kaže, gdje
ga probada, nedaj mu pisnut kroz no-
vice, nedaj sitno, nedaj tamo, pa mu
začepi usta i kroz njegove zastupnike
us avno, dangubicom i krvavim žuljevim,
uz trnovite slaze i uz puste troškove
odabrane. Ala, „Narode", slobode! Sreća
da će svak pametan i rodoljuban više
vjerovati auktoritetu neprežaljenoga Pa-
vlsuovića, no li šaranju službenoga gla-
Bila u Spljetul
* * #
„Narodni List" noaeć člaočić o Izstupu
pokazao se je faktično emancipiran od
hrvatskoga" (?) kluba, a narod, priobću-
jući brzojavku, 30 džujka stao mu je
revno u službu. Primiemo na znanje. —
Prvaci, zaista, nisu vidili „Izstup" van
kada je izpod tiskalice pomolio, dočim
su vidili brzojavku, kada se je tiskalici
namjenjivao. Samo napried „Narode"
jer bolje i za te, dok valjda klub neće
dopustiti, da budeš zastupao sve orto-
grafije, i postarati će se da ti nabavi
jednu valjanu gramatiku, nebi li žalo
kan i koliko godj jezičnim pogrješkam
om a lio
« * *
U velike je hvaliti učenost i liepi na-
čin Perićeva govora. U rukavicam po-
šteno je oprao i Savicu i družinu. Niti
se taj govor stidi govornika, niti li go-
vornik govora. Umjestna je bila „Kato-
ličkoj Damaciji", kada je govor naniela
tisku. Dobro je, da se dobro i dalje
Čuje. Uz to evala zamjeniku naše dike,
pok. Pavlinovića i jnnačkoj Imotskoj
krajini, koja je „vršeći B@Žju i fratar-
$kuu, s onakovom vrstnom silom sabore
u Zadru i u Beču obdarila!
* * *
Staromu se c. k. uč. pok. nadzorniku
Dr. Klaiću, sadanjemu šk. pok. članu,
ove godine raztvorila usta u saboru,
kada je bilo da teše slavospjeve učion-
skoj Vlasti, preko koje je nekomu tre-
ćemu, ipak na sreću prave hrvatske
stranke pošla uprav od ruke ona: ~Za-
vrlji pa pričvrlji." I ako nekomu s neke
harni, njemu ćemo na uho: „Drugom,
Dr. Miho, omrvi, jer su djela djela lu
*
* *
Zastupnik Hrvat Ljubić, rekao je od-
govarajući protivnicim u Saboru: vidjeti
ćete nas na glasovanju. Nekako po na-
rodnjake kolo šareno. Iz tizih je rieči
zaključiti, da se je jedna u klubu go-
vorila, a druga pri glasovanju o čitan-
kam u Saboru radila, (tako svedj naro-
dnjaci rade: Šareno. Ur.) dok su sama
šesterica rieč održala. Upamtite, hrvat
ski birači!
* * *
Čisto se vidi po pisaniji dioničarskoga
„Obz." i služb. „Naroda", po nekim svese-
bičnim zapljenam,po Sundečićevoj pjesmi
i njezinim nuzgredieam, po kojekakvim
prosvjedim, po sgodivšim se odpustim,
po obrnutoj narodnjačkoj kabanici za
onoga urabošenoga glasovanja, da je
pravoj hrvatskoj stranei namienjen, ili
pravije, da joj je sa stanovitih udarnica
naviešten rat. Neka! Mi smo na na bi-
ljegu, pa što Bog da i sreća od Boga!
Uzanj na stotinu zlotvora. Uztrajmo, ne*
dajmo se, nebojmo se, pobjeda je naša,
pobjeda prava.
* * «
Nema više: ovi je narodnjak, ovi nije.
11 biel, il crn, drugo oemožeš: žigat
svieću il svetcu, il hudobi. Bio talijanac,
Dalmatovac, bio „Srb", bio narodnjak,
Marta i Marija . . u Dalmaciji to su
sve zakleti neprijatelji pravomu i čisto-
mu Hrvatu. Dakle nemutimo pojmova i
budimo ono, što valja da budemo, Hr-
vati, čuvajući se nekih besjeda, na koje
će tamo „oni" pri ovomu izvrstavanju
mamiti krštene duše.
» • *
Gdje bi glasovao majsttr Žuro? Gdje
i meitur Gjuro ! A Bulat? Kaže službeni
„Narod". Maechiedo, Duboković, Spala-
tin i drugi? Znati će se a vremenom.
Hoće li ih još koliko iz kluba na pravu
stazn? Idemo, da im još bolje obraz
vidimo.
*
Knez Vojnović u zaključnomu govoru
reče: pobiediše umjerenost i pravica 1 —
Tko bude čitao saborska izvješća do
set godina, drugčije će suditi. Po njemu
BU predloži odbora sedmorice najživotnija
pitanja, o ostvarenju kojih zavisi blago-
stanje i budućnost Dalmaciji. Po uvidja-
vnijim, odlučnijim ljudim, zavisi o ne-
čemu drugomu, te je gosp. knezu težkd
i spomenuti: o sdruženju, premda mi
nepobijamo uputnu osnovu Bulata u e-
konomičnomu pogledu. — Reče joStera:
Zemaljska Vlada već je izjavila, da će
se najozbiljnije obazrieti na pravedne
naše želje, a oije dvojiti, da će se svoj-
ski zauzeti da budu, u koliko je mo-
guće, izpunjene. Začametit će se gosp.
knez, kada mu kažemo, da smo mi
sumnjivi Tome, jer se je svedj u javnim,
k& što i u privatnim poslovim držati,
ooe: „Nepuštaj pitomo, da uhvatiš di-
vlje!"
• * *
Mo o što koplja lomiti! Ta i tako
ćete, kite i perjanice, pred narodni sud,
pa ako po čem osuda odmah i neizvrši,
koiŽiti ćete u pritvoru sve dok priziv
pravom protkan na uzoritijemu mjestu
nepukne, da Vam za uviek naviesti crni
politički p«tak. Da je tako. Y. Y.
Non de solo pane virit homo.
(Za D«,reSet* F. R.-«.).
U.
Opet se gosp. Pjerotić pila i od-
govara: „Jesuli pučki učitelji krivi
ili uzročni; moze li se njima u grieh
upisati, što narod naš u Dalmaciji
od pučkih škola, znatnih i očevidnih
koristi ne crpi, neimade? Nipošto,
odgovaram podpunim osvjedočenjem!
— Jesuli naii učitelji uzročni, da
ona silna seoska mladež, koja svr-
šava pučku učionu, kad stupi iz
škole, o poljodjelstvu u obće, malo
ili nimalo znade? Opet ne! —Krivi
su oni, koji su takav nespretni pra-
vac udarili pučkima učionama^ koji
su osnovali i ostvorili takvu nespre-
tnu, tako rekuć, naukovnu osnovu,
da od nje narodu nikakvih koristi*.
Nije kriva ni sama „naukovna o-
snova". čujmo ga! „Da našima dal-
matinskim učiteljima zato upravo ne
možemo saviestno na teret pripisi-
vati grieh i mabnu, što malo, da-
pače nimalo (??), nedoprinašaju s nji-
hovim javnim radom promicanju i
unapredjenju narodnoga blagostanja
i bogatstva, što im nije ova misija
povjerena sa nadležne strane, i što
su im narodne perjanice sve ostalo
naložili (n. pr. što ? Upit kritičara),
negoli promicanje i šućenje bitnih
narodnih interesa u Dalmaciji". Bvo
i još jedne prilule gg. narodnjacima,
tobožjim našim patres patriae. „Naši
učitelji ne mogu prednjačiti i ispu-
njavati postojeće »ak<m»k« propiw
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia; qui
est caput Christus.
(S. PAUL. .EPH. IV. 13.)
Izkodi u Ponedjeliiik
•ooggoo«
Vos ipsos, aimlianfce Deo
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONTM. EPIS. XVI. AD DAM. ... i dies alaeriter operam Vestra.n impensuros ia tueada salufcari in
Religioais amere et iti verae iidei professione roboraadis (Pio IK u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBUOJBE: —- U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PRHDPLATOM plaća 1 tior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu i
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
HviSt.ij.e . PgLil,1!?^'. £edalt' na 4 sirani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ništvo.
grT5Ž. SSaic3Lab:r, Ootrvx-fcSLBL 9 Lipnja 1B92 mmmammmmmmmmms' God XIXIXX
Još o izborim preko Velebita.
U zadnjem broju kazali smo, kako
je brojno pobiediia t. zv. narodna
rectius strauka magjaronska, al mo
ralno pobiediia stranka prava.
Danas imamo dovoljno potanjih
viesti, da potvrdimo što smo rekli.
Vas tečaj izbora svjedoči sasvim nama
u prilog.
Najprvo svjedočanstvo imamo u o-
noj novoj stranci} što se preko Velebita
pomolila: neodvisna srbska stranka.
Došle su nadri Srbi stali sa ma-
gjaronima u jednom skupu. Prigodom
ovih izbora neki su se odciepili i
pokušali stvorit život o sebi. Pa ko-
liko ih je prodrlo? Sama dvojica.
Jedva dvojica, premda nadri Srbi
nijesu imali proti sebi vladu, nego u
toliko u koliko ju nijesu imali za se.
Jedva dvojica, premda se nadri Srbi
broje (po svom računu, po vjeri) na
preko p6 milijuna, na preko 500.000
duša.
Ako su dakle uz bolje okolnosti
nadri Srbi proturili samo dvojicu,
na 500.000 svojih, nije li pobjeda kod
pravaša, kad, su oni, imajuć sve proti
sebi, proturili ipak osmericu ? Uz je-
dnake okolnosti mi bismo imali zaklju-
čit, da ona osmerica pravaša u Hrvat-
skoj zastupa 8 puta 250.000, ili ti
2,000.000 duša, dakle baš onoliko
koliko ima svih skupa Hrvata preko
Velebita.
A kad se pak promisli na sred-
stva koja su se bezobzirno, nemilice,
bezobrazno proti pravašim upotre-
bljavala, uspieh pravaša postaje mo-
ralno još većim.
öujte „Agramer TagbUtt", List
koji nije za, nego proti pravašim.
On opisuje nasilni aparat grofa
Khuena, pa kliče s osvjedočenjem,
da nikakav narod na bielom svietu
ne bi mogo odoljet onakvoj sili :
„Gegen di Macht d:eses Apparates,
80 gehandhabt wie bei uns, kann kein
Volk der Veit auikommen".
Doniesmo doslovce ove rieči, jer
je važno čut kako sudi sudija koji,
ako je pristran, to je pristran prije
za obzoraše, nego za pravaše.
Doniesmo doslovce ove rieči, da
orisu ona gadnu nasladu, što su ju
obzoraši kroz „Narodni List" odali,
doniesmo, nek se vidi koliku je i-
ptodobno pogrešku i naš ovdješnji
drug počinio, kad je bez opazke
ona nebratsku, punu zlobe brzojavku
primio i proturio.
* • *
Vpiedno je, da vidimo kako je u
Zagrebu išlo.
Ondje se bira tri zastupnika.
Bila su izabrana sva tri po vladinoj
volji. Obzoraši nijesu učestvovali. U
prvom i drugom kotaru grada pra-
vaši proti vojsci činovnika nijesu
se, naravno, htjeli mučit, nit da po-
stave kandidata1;. Samo u trećem
gradskom kotaru, pravaši su izišli
*) Oni su to na pučkom sastanku očito-
vali. To i „Agr. Tagblatt" javlja.
Kako je dakle obzoraška duša imala
obraza i tu Be nasladjivat, kažuć da
pravaši nesmogose nego desetak gla-
sova? Kad nije bilo kandidata, nije
^ogla kit ni glasovanja.
na boj proti niagjaronskoj gardi i
)roti obzoraškoj uroti. Dakako pod-
egii su, ko što bi bili još gore
jodlegli i obzoraši, koji drže Za-
greb u ruci, ali su podlegli sa ča-
šću, jer razmjer glasova nije ipak
takav, da bi magjaronska vojska
mogla odveć veselu pjesmu pjevat.
S koje je sirane narod u tom
totaru, vidjelo se po svršenu izboru.
Kad je bio proglašen rezultat čulo
se „nekolikou i to „plašljivihživio
vladinu odabraniku („einige schüch-
terne" živio, piše Obzorov drug „A-
gramer Tagblatt44); dočim pravaški
kandidat gosp. Fran Fulnegović bio
je od sabrana množtva predmetom
ovacije („Die vor dem Locale ver-
sammelte Menge begleitete die sich
entfernende Commission mit lebhaf-
ten zivio auf Fran Folnegović1).
* *
Ovako kako je bilo u Zagrebu,
tako bilo više manje po cieloj ze-
mlji. Vladini ljudi pod moraš, po-
stidno i ukočeno, kd o zlu osvjedo-
čeni, sjedne strane; ogromna većina
naroda oduševljena,svojih prava, svoje
prošlosti i dostojanstva sviestna,s dru-
ge strane, Etio vam Senj. Ondje bio
kandidat vladinovac, a proti njemu i
pravaš g. BarČić. Izabran je vladino-
vac, dakako, ali nakon izbora vladin
kandidat bježi u kuću, a hiljade na-
roda nose na ramenima g. Barčića.
Pa tko da uztvrdi, da je Senj i-
zabrao vladinovca? Nije li ovacija
Barčiću prosvjed većine proti nasilju
kojim je vlada činila da glas ma-
njine pretegne?
Pogledajte na Kostajnicu. I ondje
je izabran vladinovac proti pravašu
pjesniku A. Harambašiću. Ali gle-
dajte narod nakon izbora. Vladinu
odabraniku, k6 da ga i nije, jer za
nj sami činovnici pod rnuss, a Ha-
rambašiću ovacija kd i Barčiću u
Senju, ovacija u kojoj učestvuje 2000
gospodja, gradjana i pučana uz en-
tuzjaztične uzklike. Gdje je i ovdje
prava pobjeda?
Naravno, kad se zatvara odje-
dnom po 50 birača, k6 što se do-
godilo u Jaski, gdje je ipak prodro
pravaš Jakčin, kad se onemogućuje,
fizično onemogućuje pravašim, da
predadu svoj glas, ko što se dogo-
dilo u toliko kotara, kad se silom
sili oporbu, da se kani biranja, kad
se razmiešta vojsku i tim «plaši ob
ćinstvo, kad se birače nogama gazi,
bodežem probada, kd što še zbilo
u Križu, kad se neda niti proglasit
kandidata, k6 što se uradilo u Go-
spiću, kad se postupa kao u Kopri-
vnici, gdje je do slova Š., dakle
blizu do svrhe imenice, pravaški kan-
didat romanopisac Eugen Kumičić
dobio 186 glasova, a protukandidat
samih 11 (jedanaest), pa kad se to
vidjelo, onda se dvoranu napunilo
vladinovcima i nedalo se ni jednomu
pravašu više unutra, pa kad se ope-
tovalo Čitanje imenice, bilježilo se
što je Kumičićevo, da je Vuče-
tićevo; eh, na uspjeh, uz sli-
čna zlodjela, nasilja i bezakonja ne-
moguće je i pomislit.
') Opet je nesumnjivi „Agraoier Tag-
blatt" koji ovako piše.
To stoji, da je za vladu palo sa-
svim malo glasova, unatoč intere-
sira i pritisku, to stoji, daje na pr.
u Samoboru od 741 birfča položilo
svoj glas za vladu njih samo 186
(pa i tu 58 činovnika), to stoji, da
je Križ i Sisak bio došle podvornica
vladina, a ovaj je put i tu izni-
klo slavodobitno i spasonosno pra-
vaško stablo; to stoji da uz sav
svoj aparat vlada nije mogla pokrit
svoju moralnu golotinju; te iz ovih
izbora, koji prividno izgledaju kao
neuspieh Čistih načela, tko dobro
sve promotri, crpi uvjerenje, da se
može punim pravom i ovdje reći:
Eppur si muove.
Poslie izbora.
Glavno glasilo stranke prava do-
nosi u br. 4 lipnja nekoliko vrlo
zanimivib razmišljanja o zadnjim iz-
borim. Razmišljanja liepo rasvjetljuju
naš uvodni članak, čujmo:
^Sfranka prava nije sežacala borbe
sa premoćnim protivnikom. Ona nije
iz te borbe izašla oslabljenom. Nego
povećala se njezina moralna snaga,
sviestnost njezine dužnosti, njezina
odanost velikoj stvari otačbine. Njoj
se je stavio zahtjev, da stupi na po-
lje političke pasivnosti. Pasivnost
obično je znakom slaboće, nemoći.
Politička stranka, čim kao takova
obsloji, mora težiti za oživotvorenjem
svoje zadaće. Ako je jaka, ako je
zemlja za nju, tada ne smije ući u
pasivnost. Jer narod, ne jači svojim
povjerenjem svoje borce za to, da
odbacuju oružje, stranka dakle, koja
je jaka, a ipak izbjegava borbu, radi
proti svojoj dužnosti da vazda bude
dostojnim predstavnikom naroda te
da narod neumorno bodri u njego-
voj borbi za slobodu i nezavisnost.
Ako je pako stranka slaba tada ona
svojom politikom abstinencije ne u-
tvrdjuje samo svoju nemoć, nego
pripravlja te izvadja svoje izčeznuce
sa političkoga poprišta. Ona ne mo-
že praznimi, a ma i kako zvučnimi
riečmi nikoga zavesti u bludnju gle-
de pomanjkanja svake faktične sna-
ge. Pa kada ipak o tome uznastoji,
ona time stvara samo smutnje, ali
nikada koncentriranje snage naroda
u borbi s njegovim političkim pro-
tivnikom. Razmatrajući stvar ovako,
zar je stranka prava mogla ući u
pasivnost kod minulih izbora? To je
dakako bilo jur unapred izključeno.
Ali još jedna okolnost morala je
biti za nju mjerodavnom. Naš narod
još nije sasina dozrio za veliku za-
daću, koju mu je provesti. Narod
mora biti za to pripravljen, poduča-
van i uzgojen. Kako? Zar abatinen-
cijom? Zar pasivnošću? To je ne-
moguće! Tako se taj cilj neda po-
stići. Jer nedjelatnost nemože stvo-
riti djela, a još manje velikih djela.
Nedjelatnost prouzročuje nemoć, mr-
tvilo. Kakva indi sredstva stoje nam
na razpolaganja ? Drugi narodi ima-
du slobodu štampe, slobodu i pravo
sastajanja i udruživanja. Tu se može
putem štampe, putem javno izuštene,
otvorene i muževne rieči na sastau-
cih i skupštinah moćno doprinieti,
da se narod osviesti, da se njegovi
pojmovi bistre, da se bude njegovi
osjećaji, njegove dužnosti da se stva-
raju pobornici za njegovu slobodu.
U nas nema toga puta, nema tih
sredstva nema toga znamenitoga i
neodoljivoga orudja. Zadnje utočište
u nas jeste tribuna u saboru. Tu se
izuštenu rieč ne da više zaplieniti.
Što je jednom izrečeno, jest slobo-
dno, može u narod, može razveseliti
njegovo srce, okriepiti njegovu du-
šu, može ublažiti njegove boli, može
njegovom duševnom obzorju otvoriti
nove i prave puteve. Istina, i ova
tribuna nije sasma slobodna. Nesmi-
ljena ruka suzuje ju. Često krat bi-
va slobodna rieč potlačena, često-
krat narodni zastupnik izključen. Ali
takovi dogodjaji povisuju samo ja-
vnu pozornost. Oni spajaju sve to
čvršće vez izmedju naroda i njego-
vih neustrašivih zastupnika, jačaju
moralnu snagu potlačenoga, te sku-
pljaju tako sredstva i oružje da se
obraćaju proti onomu, koji u svojoj
kratkovidnosti takove mjere upolre-
bljuje.
Za to je parlamentarna tribuna
doista posljednje naše utočište, a za
to se stranka prava nije smjela o-
dreći takovog znamenitoga uporišta.
Doduše nametnula se je i stranci
prava misao, da će njezine izborna
borba biti bez uspjeha, da će ona u toj
nejednakoj borbi jedva izvojštiti tri
do Četiri mandata te da bi ona mo-
gla služiti stafažom prividnomu par-
lamentarizmu i tako koristiti vlada-
jućemu sistemu proti kojemu se ona
bori.
Nu i ovi razlozi samo su prividni
te nikako nisu mogli oslabiti pove-
ćanu sviestnost dužnosti naše stran-
ke te ju odvratiti od uztrajnog ak-
tivnog, za dobrobit naroda nuždnog,
djelotvornog rada. Jer u parlamen-
tarnom životu opozicija redovito je
u manjini, a u manjini glasovi se
ne broje, već se važu. Rad pojedi-
nih zastupnika naroda odlučuje. Po
djelu valja suditi. Snaga, kako je
usredotočena i objelodanjena u po-
jedinom poborniku za pravo naroda,
djelovat će nutarnjom svojom neo-
doljivom eneržijom. I lako glas po-
jedinoga člana manjine neće biti pod-
porom vladajućega ili parlamentar-
noga sistema, nego će obratno od-
važnošću, uztrajnošću te nepresta-
nim odkrivanjem golemih šteta i ra-
na doprieti i ustavnim putem do
toga, da ovaj sustav padne ili da se
njegov poraz pripravi, jer i kapljica
dube kamen. To je prava zadaća
parlamentarne manjine i toj zadaći
mora se posvetiti i posvetit će se
narodni zastupuici stranke prava, a u
tom radu neće ti muževi sigurno biti
spriečavani po onih silab, koje pa-
triotički misle i osiećaju, ma da i
nisu u našoj stranci te ma da se
sada i nalaze bez kompasa.
Pod takovimi razmatranji pošli smo
mi u izbornu borbu i sa ponosom
možemo kazati, da smo kao stranka
tu borbu sjajno izdržali. Jer sasma
je neosnovano, kad se tvrdi, da je
ta borba izišla na uštrb stranci prava
te da je ona sad imala manje uspje
ha, nego prije pet godina. Tada se
nismo samostalno borili bez ičije
todje pripomoći. Izborni kotari naši
još nisu bili razkidani, nismo još mo-
rali tražiti^borili se na novo arron-
diranom terrainu. 1 naš protivnik,
tako je god znao upotriebili svoju
silu, nije sa svojim aparatom tako
izvježban bio u izbornoj borbi, kako
je danas. Gdje se je ovaj put po-
javio opozicionalni kandidat u svom
izbornom kolaru, tu je odmah nai-
šao na čitavi upravni aparat i na
organe „javne sigurnosti", koji su
ga stopu po stopu sliedili, zatvaranja
preduzimali te tako kao i na drugi
način zastrašivali naše izbornike,
pače se je dogodilo, da su ljudi bili
zlostavljani i ranjeni, da ne govo-
rimo o ćinih pri samih izborih. Neka
se samo čitaju podatci o posliednjoj
izbornoj borbi, pak će svatko ne-
pristran priznati, da je to bila he-
roična borba i od strane izbornika
i od strane kandidata stranke prava.
Pa ipak ona nije ništa izgubila
u toj borbi, usuprot, ona je dobila.
Već to, da je sama sasma neodvi-
sna od svake tudje pripomoći rodila
za svoje velike ciljeve, jeste zna-
menita stečevina. Uz to godine 1887.,
gdje je dakle imala uza se koali-
ciju, postigla je kod izbora od 110
mandata za se njih 11. Danas imade
osim Rieke, samo 88 izbornih ko-
tara, a od ovih izvojštila je u toj
nejednakoj borbi osam mandala. Raz-
mjerje ostalo je dakle skoro isto.
Godine 1887. zastupali su zastu-
pnici stranke prava 39'/, upravnih
obćina sa pučanstvom od 195.500
duša. Danas zastupaju naši zastu-
pnici, ma da ih je sumo osam, 44
upravne obćine sa pučanstvom od
219.400 duša.
Mi smo osvojili izborni kotar Jaslre-
barski te prijašnje izborne kotare
Sisak, Martinskaves-Sela, Križ te
Ivanić, koje je prije imala vladina
stranka. Mi smo dobili i Križevce
te Sv. Ivan Zelinu, a ondje, gdje
nismo uspjeli, krivi su tomu osobiti
poznati odnošaji, nu neodvisni gla-
sovi, koji su za nas tamo predani,
posvjedočnju dovoljno naš faktični
i moralni uspjeh.
Ovi se uspjesi ne dadu dakle tajiti.
Mi smo nadvladali ogromne pote-
žkoće, da se možemo uzdržati na
našem prijašnjem niveau-u, mi smo
pružili dokaz da stranka prava ne
može biti uništena, ma da je proti
njoj vojujući aparat tako moćan i
bezobziran. A to je u ovih težkih
okolnostih dosta.
Naša je zadaća bila dokazati, da
se stranka prava ne može uništiti.
Pa to se i ne može. Jer snažno živi
u njoj narodno ćustvo i narodna
sviest. Njima ostat će stranka prava
i u budućnosti vierna, njima će se
posvetiti i unapried sa svom odano-
šću. Povećano je sada njezino ću-
stvo snage i sviest njezinih dužnosti.
Ona ne pretjeruje ni svoju snagu,
ni svoj uspjeh. To joj nije od po-
trebe, Ona se ne pričinja moćnijom,
nego je u istinu. Ali ona će pod-
vostručiti izraz svoje ljubavi napra-
ma narodu i svoj rad za njegovu
dobrobit. Ona će podići svoj glas
u službi domovine za njezin kul-
turni procvat i za njezin gospodar-
stveni preporod. Upravo za to, jer
će se ona sad« kao opoziotja sama
Veritatem facientes in charitate,
•rescamus in illo per omnia; qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EFH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i uf Četvrtak.
Vos ipsos, aimiiante Deo in đies alaeriter operam 'Vestram impensuros in tuenda salutari Eel?i^^^(I6crriSav,aniaiisqae m
Religionis amore efc in verae fidei professione roboraadis (Pio IX upapinslc. listu, 21 veljače 1872 pisaocim"Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CABEVINI 8 iior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 iior. više — ZA INOZEMSTVS ttor. i poštarski troškovi,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu,
Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju
Ego interim clamito :
Si quia Cathedrae Petri jungitir,
meus est.
(S. HIERONYM. Ens. XVI. AD DAM.
ništvo.
Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUK u Zadru, a dopisi „franco" na Ursd-
Predbrojba traja za cielu godinu-,
•ai ?
Br. 40. Zaaar, Fonedjelnils: 4 Srpnla 1B92 Goa XXIII
Erancezi o Hrvatskoj.
Okolnosti ne dopuštaju nama Hr-
vatima, da se češće bavimo, a još
manje, da u dodir stupamo sa ino-
zemnu« narodima. Nijesmo faktično
samosvojni, a opet smo faktično ne-
voljni, su stotinu dušmana s prieda,
s traga, s desne i s lieve; pa pri borbi
za život i pri oskudicama težko,
da nam i na kraj pameti pane, kao
šio no na pr. eine bogatiji i podu-
zetniji i srćeniji česi, da izletima
i pohodima (česi u Lavovu, Nan-
cyu i t. d.J poznanstva i prijatelj-
stva stičemo.
Ali Bog, koji je blizu svakomu
onomu koji trpi, nadoknadjuje samu
svojoj Dobroti taj naš nedostatak, te
stićemo poznanstva i prijateljstva, a
da se uezna skoro ni što ni kako
to biva. Bez dvojbe i mržnja kojom
nas obdaruju njemački slojevi Eu-
rope, doprinaša da pored mržnje,
budčmo i ljubavlju nadareni. Pače
kad promislimo, tko nas mrzi, a tko
nas pak ljubi, imamo smatrat tu mr-
žnju srećom.
Mrze nas bo Niemci, tmasti ko nji-
hove šume, sebični ko njihove ze-
mlje, goropadni ko njihove zvieri;
ali ljube nas Francezi: vedri ko nebo
im, plemeniti ko duša im, mili k6
jezik im. Koliko nas Niemci mr-
ze, to znamo, ali njihovu mržnju nad-
mašuje francezka ljubav, hoćeš cie-
nom hoćeš snagom.
Svaki naš čovjek, koji u Fran-
cezku putuje, grljen je k6 brat.
Mi imasmo ovo zadnjih doba više
pisama od naših mladića na nau-
kama, pa svi se hvale na francezku
ljubav, ko inokupno prema nama ko
Slavenima, tako sasvim napose pre-
ma nama k6 naprama junačkoj i dje-
vičanskoj slavenskoj siroti.
Ovo ima da hrabri Hrvate i da
ih potiče, nek se pokažu sve to do-
stojniji ljubavi prvoga naroda na
svietu.
I francezko novinstvo sa simpa-
tijom o nama piše. A što bi, da
nas bolje pozna? Što ne bi Fran-
cez za Hrvata, kad bi mu znao
malo više i bolje za sjajnu starinu
i za do danas očuvane vrline srca,
tiela i duše?
Nego, Bogu hvala, i u poznavanju
naših odnošaja kreće sve to na
bolje. Pred koju godinu ne bi nitko
bio pomislio, da se u Parizu, zna
onako o našoj domovini pisat, kO
što je to prošlih dana pisao ugle-
dni List nLa Gazette diplomatique
Zabilježimo taj članak, barem u iz
vadku. Glasi:
„Glasoviti diplomat M. Meternick, go-
voreći o Italiji, rekao jo: „Ovo nije nego
geografijski pojamu. Moglo bi se pano
većom opravdanošću uporabiti tu defini-
ciju na austrijsko carstvo, stvoreno od
većeg broja narodnosti, kojih su porieklo,
jezik i običaji puno raznoličniji nego
na talijanskom poluotoku, a da ne spo-
minjemo vjerske razlike, koje u Italiji
ne postoje.
Medju raznim narodim što su sku-
pljeni pod žezlom Hababurgovaea, jedan
* od njib, možda najmanje poznat u Fran
^o&zkoj, nu koji ipak zaslužuje da bude
potnai, jesu Hrvati,
r Ijjjak odnošaji te zemlje a nama davni
su. I da ne zalazimo pred 17. stoljeće,
naći ćemo, da u to doba pukovnije
Hrvata vrše u našoj vojsci ulogu pre-
dnjih četa, a kaanje pridružene četam
velikoga Condea, sudjeluju u našim
pobjedam kod Rocroya-, Gravelina, Dun
kerque, Ypreaa te Lensa.
Pod Ljudevitom XIV. Ljudevitom XV.
Ljudevitom XVI. čuvena pukovnija Ro-
yal Cravatte (skovano po rieči oroate)
snubljena u Podravini, sudjelovaše u na-
šim uspjesim i porazim te je razpuštena
tek god. 1780.
Hrvati su se dakle borili kroz stoljeća
i više proti neprijateljem Francezke, re-
domice pod zapovjedničlvotn naših po-
najslavnijih generala: Brantzaua, Gas-
siona, Hocquencourta, Navaillesa, princa
od Monaka te mnogih drugih, kojih su
imena upisana u naše vojne ljetopise, a
poviest tih slavnih bojeva zabilježila je
srčanost i hrabrost naših valjanih hr-
vatskih pomoćnika.
Pod carstvom, naše pobjedonosne čete
zauzese Hrvatsku te pučanstvo te ze-
mlje ćuva predajom s poštovanjem uspo-
menu na otčimsku upravu vojvoda od
Dubrovnika, Istre i Dalmacije.
Ovaj narod od dva i po miljuna, koji će
možda sutra biti središte važne federa-
cije, odredjen je po svojim običajim, svo-
joj historiji, jeziku i vjeri, da vrši pre-
težnu političku ulogu, kad će se danas
sutra ili ovako ili onako riešiti iztočno-
pitanje. S toga valja Hrvatsku potanko
poznavati, tim više, što je od pada prvo-
ga carstva, ostala gotovo nepoznata, pak
znači primati nešto za politički i ekonom-
ski uzgoj, ako se suvremena Francezka
poduči, da tamo dolje živi narod, koji
najvećom pažnjom prati tečaj našega po-
litičkoga, književnoga, trgovačkoga i
znanstvenova pokretau.
Ugledni francezki časopis piše za tim
o odnošajim Hrvatske napram Magja-
rim, o prirodnoj plodovitosti i boga-
stvuit. d. Kad nas dade toliko drugi
ciene, kako da se sami poništimo ?
Napisi na novim novcima.
O ovom predmetu „Hrvatska" je do-
bila iz Beča sliedeće izvješće :
O preuredjenju valute u monarhiji?
razpravlja se već nekoliko mjeseci u
javnim novinam, na javnim sastancim,
u carevinskom vieću.
Već kod prvoga čitanja odnosnoga
vladina predioga razprela se je bila
duga i zanimiva razprava. Prerazličita
mnenja iz različnih stranaka bila su tu
izrečena i predmet je tako znamenit, da
se pojedini članovi skoro svih stranaka
• što je o austrijskom parlamentu ve-
oma riedko — nepodvrgavaju disciplini
dotične svoje stranke, nego da govore
i glasuju po svojem osjedočenju. Vrie-
dno je to zabilježiti kao veliku ried-
kost, prem je opet stalno da će velika
većina članova parlamenta, svih. skoro
stranaka, kao obično glasovati za ono
sto hoće vlada. Ovdje se parlamenat
vlada po volji vlade, i skoro svaka
njegova stranka nastoji, da se njoj ne-
zamjeri, da neizgubi njezinu prijazan....
Izvanredno mnogobrojan valutni od-
bor, sastojeći iz 48 članova, razpravlja
već nekoliko tjedana vladine predloge.
Vlada je predložila napis „Franci-
sco Jos&phus I D. G. Imperator et Rex*.
Zastupnik Eim i kod Hrvata poznati
suradnik pražkih „Narodnych listu" i
muž koji je pokazao za vrieme raz-
prava u valutnom odboru veoma ob-
sežno poznavanje predmeta, rekao je da
je predložen napis protuustavan, da ne-
odgovara zakonitomu naslovu monarha,
nit heraldičkim grbovim nit njihovim
pečatim, te predložio sliedeći napis:
„Ti zlatni novci nositi će na prednjoj
strani moju sliku do prsiju, na drugoj
ceaarskoga orla sa oznakom vriednosti
10, od iosno 20 cor. kao i godinu ko-
vanja: na dalje sa obiju strana podie-
ljen shodno skraćen napis: „Franciscus
Josephus I. D. G. Austriae Imperator,
Hungariae, Bohemiae, Gali ciae, Lodo-
moriae, lllyriae Rex. A. A. etc." Za slu-
čaj da taj predlog ne bi bio primljen,
postavlja drugi, a taj glasi: „Ti zlatni
novci nositi će na prednjoj strani moju
sliku do prsiju, na drugoj cesarskoga
orla sa oznakom vriednosti 10, odnosno
20 cor., kao i godinu kovanja, nadalje
a obiju strana podieljen, shodno skra-
ćen napis: „Franciscus Josephus I. D.
G. Imperator Austriae, Rex Bohemiae,
Galiciae et Apostolicus Rex Hungariae".
Pošto je obrazložio svoje predloge i
pročitao jih, dučim bijahu već prije me-
dju članove odbora pismeno razdieljeni,
dodao je: Jedan hrvatski kolega izra-
zio je privatno svoje začudjenje, zašto
nisam dao u svoj prediog takodjer kra-
lja hrvatsko-slavonsko-dalmatinskega. Mi
smo u prvom predlogu, koji smatramo
s našega stanovišta opravdanijim, uz
držali ime trojedne kraljevine koje se
— da li opravdano ili ne — nalazi
službenim listinam i u zakonim. Prija-
vljam, da sam voljan takodjer u dru
gi predlog primiti taj naslov „Rex
lllyriaea da nisam samo s toga tako
učinio, jer sam htjeo „pustiti" inicijativu
samim jugoslavanskim zastupnicim. Či-
nim tako sada, da se obranim od svih
nesporazumljenja i proglašujem, da smo
voljni glasovati za sve predloge posta-
vljene u autonomističkom smislu i za
prediog, da bude primljen predikat kralja
hrvatskoga.
Ministar Steinbach izjavio je, da se
pitanje o napisu može riešiti samo sa
stanovišta obstojećega austro ugarskoga
državnoga prava. Prema tomu pravu
vlada nebi mogla pristati na prvi prediog
Eimov, al mogla bi pristati na drugi.
Zastupnik Borčić reče: Predloži za-
stupnika Eima učinili su na me neugo-
dan utisak, jer su učinjeni od stranke,
koja je napiaala na svoju zastavu ra-
vnopravnosti samoupravu zemalja. Pred-
ložim zast. Eima se je pak odalečila od
svojega programa. Oba predioga ne samo
da ruše državno pravo krvatsko, nego i
nagodbu ugarsko-hrvatsku, ruše one mo-
ralne sveze, koje bi imale vezati sva
slavenska plemena monarhije. Podanim
predložim neće se doseći željene svrhe.
Ni jedan ni drugi Eimov prediog neza-
dovoljava političkim odnošajim monar-
hije, jer se neobazire na kraljevstvo
hrvatsko-slavonsko-dalmatinsko. Siećam
na to, da, poiag öl. 64. ugarske nagod
be, mora biti na ugarskim novci m ta-
kodjer naslov kralja hrvatsko-slavonsko^
dalmatinskoga, kojemu propisu je ugar
ska vlada zadovoljila. Medju novim nov
cim mora pako obstojati nekakva har-
monička korelacija; ali te harmonije
nebi bilo, kad bi bio primljen jedan od
predioga Eimovih. Držanje zastupnika
Eima neće hrvatski narod prijazno tu
mačiti, i to za to, jer öe tamo — do
ista pogriešno — misliti, da i zast. Eim
pripada onoj školi, koja drži Hrvatsku
od Ugarske odvisnom. Ci ni prediog, da
napis na novcim ovako glasi: „Franci-
scus Josephus I. D. G. Imperator Au-
striae, Rex Bohemiae, Galiciae, lllyriae
etc. et Apoit. Rex Hungariae, Croatiae
etc.u
Zast. grof Dey m, Staročeh čian kons,
kluba, zagovara prediog cast. Eima i
dokazuje proti zast. Borčiću, da je ne-
moguće obzirom na Ugarsku primiti na
austrijskim novcim naslov kralja hrvat-
skoga, jer bi ona mogla pravom proti
tomu prosvjedovati.
Zast. dr. Kràmàr: Ako je zast. Bor-
Čić, rekao, da ga je žalostno dirnuo nai
prediog, to mu odgovaram, da su nas
još žalostnije dirnula njegova spočita-
vanja. Da ga naš prediog posve zado-
volji, predlažem kompromis: mi ćemo
glasovati za Bve dodatke zast. Borčića,
a vi glasujte za naš prediog. »Spotiče
li nam, da nemamo u svojem predl<>gu
„Rex Hungariae, Croatiae ete.u} ka-
žem, da njegovi zemljaci u drugoj po-
lovici monarhije imadu više političkoga
upliva, nego li mi, i da bismo njim
mogli većim pravom spočitnuti, zašto je
na njihovim novcim samo „austrijski
cesaru, a nije i kralj češki. „Ceaar au-
strijski" je isto tako nedostatan naslov
za našu polovicu, kao i „kralj ugarski"
za drugu.
Zast. Eim reče po prilici medju o-
stalim ovo: „Žalostnije dirnuli su me
izrazi zast. Borčića. Zastupnici češki,
imenito naše stranke, nisu se nikad pro-
tivili državnomu pravu države braće
jugoslavenske. Naše simpatije pripadale
su uviek i pripadaju sada njihovu drža-
vopravnom stanovištu. Što se pak tiče
moje prošlosti, svjedoči o njoj moje pero
moja djelatnost, koja ima u borbi za hr-
vatsku stvar mnogo sječa. U uzkoj sam
prijateljskoj svezi s najvrlijim moževim
hrvatskoga naroda — a to je u hrvatskom
narodu takodjer poznato. Sve primjetbe,
sto ih čini zast. Borčić, podpuno su neo-
pravdane i iznenadjuju me tim više, što
sve godine, Što sjedi u carevinskom vieću,
nismo ćuli iz njegovih ustiju ni jedne
rieči o državnom pravu hrvatskom. Mi
nismo se toga hrvatskoga prava nikad
dotaknuli. Tim manje mogli smo htjeti,
da se oslabe moralne sveze medj sla-
venskim plemenim ove monarhije, i još
manje smo porušili nagodbu ugarsko-
hrvatsku. Nego „kralja hrvatskoga"
nismo s toga predlagali, jer bismo tu
bili postavili u pogibelj takodjer naslov
kralja češkoga. 1 s toga nismo mogli
toga učiniti, što zastupnici dalmatinski
po svečanim izjavam državopravnim
imenito pok. Pavlinovića, Laginje i Bian-
kinia ne spadaju u ovu polovicu mo-
narhije. Oni su ravnopravni s kralje-
stvom ugarskim i sdruženi su sveto stje-
panskom krunom u „regnum sociumtt.
Vidimo takodjer, da je na ugarskim nov-
cim bio primljen polag „kralja ugar-
skoga" takodjer naslov kralja hrvat-
skoga, slavonskoga i dalmatinskoga, bez
da bi se koji od Hrvata bio proti tomu
oglasio. Visoko oienim zasluge hrvat-
skoga naroda za monarhiju, ali dozvo-
lit će zast. Borčić, da ima bar jednako
znamenovanje kraljevstvo češko, narod
češki sa 6 milijuna stanovnika, a ipak
neima nit govora, da bi naslov kralja
češkoga bio primljen na novce druge
polovice monarhije. Mi ga moramo ov-
dje u Beču sa svimsilam braniti, a nije
nam poznato, da bi hrvatski zastupnici
na ugarskom državnom saboru, prem su
u vladinoj stranci, bili upotrebili svoj
upliv u korist naslova kralja češkoga, i
kao što smo prijazni svim hrvatskim
zastupnicim, tako smo pokazali svojti
dobru volju i zastupniku Borčiću i na-
knadno primili naslov kralja ilirskoga
u svoj prediog, obzirom pako. na kra-
lja hrvatskoga puštam rado njemu ini*
cijativu. Da, ta pripravnost naša ide
joi i dalje. Mi rado glasujemo takodjer
za prediog Borčićev, da se poprimi na
novcim takodjer naslov kralja hrvat-
skoga. Više nego svoje glasove ne mo-
žemo dati, ali ti u ovdješnje vlade, da
i negovorim o ugarskoj, neimaju odlu-
čujućega upliva.
Prvi prediog Eimov propao je sa 44
proti 5 glasova; za nj su glasovali če-
tiri Mladočeha i zastupnik Povše. Nje-
gov drugi prediog bio je primljen sa 21
glasom proti 18; za nj su glasovali
Česi, Poljaei, konservativei. Prediog
Borčićev, da se u isti umetne i rieč „11-
lyriaea, na koji je pristao i zast. Eim,
bio je takodjer tim glasovim primljen,
istoga g. Borčića prediog, za koji su se
već prije mladočeški zastupnici izjavili,
da se umetne i rieč „Croatiae", pao je
sa svim osim 7
Strossmayerova okružnica.
(v. br. 39)
XV.
Nada sve govori sveti otac ob onih
silomičnih, naglim i nenadanim načinom
izvedenih odustajanjih od rada i posla,
koji se u ovo naše uzbunjeno i razvra-
tno doba u obrtničkih i tvorničkih kru-
govih tako često pojavljuju, i koji zlo-
duhu težnju i namjeru u sebi nose, da
medjunarodnom nevoljom i nesrećom
postanu i vas sviet u strah, nemir i
smeću bacaju. Takovi silomični neradi
velika su nevolja; oni ne samo dotično-
mu obrtu i poduzeću štetu nanašaju,
nego u obće narodni proizvod i narodni
imetak na manjak odsudjuju; najviše
pake škode ti silomični neradi samomu
siromahu radniku, kojemu je jedini skoro
imetak moć ruku njegovih, kojemu je
jedini Žitak svakdanja muka i znoj
njegov; njemu siromahu u neradu
izgubljene dneve nitko nadomjestiti
nemože. Osim toga se timi silomićnimi
neradi strast, mržnja, odurnost i osveta
budi, ter siromaha radnika na svaku
štetu, na palež, ozlede i umore zavadja.
Ima strastve lih, zlobnih, pokvarenih i
razvratnih ljudi, koji iz sebičnih razloga
siromaški radnički sviet na taki silomi-
čni nerad nukaju i zavadjaju; ima jih,
koji radnike dobre, mirne i na posao
sklone, od rada i posla silom odvraćaju.
Ovo i ovim slična nigda nebi državna
vlast dopustiti smjela. Osobnu slobodu»
osobni imetak braniti, nipošto nedopu-
stiti, da se silom narodni i posebni i-
metak manji i pošteni radnik od mirna
posla odvraća, to je bitna upravo du-
žnost države. Prepriečiti svaku štetu i
ozledu imetka, za zakoniti red se svnda,
pak i u tvornicah brinuti; zlobni upliv
razvratnih sebičnjaka osujetiti, to je i
opet najpreča i najprvobitnija dužnost
države, ttedjutim »najuć sveti otao za
mane današnje državet koja njekim