Pučkom učitelju mrkne!
Svagdanja pisatanja, gorke suze, duboki
uzdisaji pučkih učitelja, pazi li se pomnjivo,
očito kažu, da tome parii, lome potišteniku, re-
cimo i tome mučeniku, danas mrkne!
ne-plakat, a
upravo
Jest! kucat, a neotvarat mu.
smilovat mu se, prosit, a nepružit mu;
su stvari, koje ga čemere!
Visoko zvanje, jadna plaćo, pa jadna hrana
i radja. posmetaju ga da nezna kud će, ni ka-
ko će.
Da mu je urednije, točnije, bistrije njegova
zadaća iztesana i izkazana, čovjek bi stisnuo
rameni. Al ovako stvar čudna, da nereknemo, i
štogodj drugo.
Pa za tako kukavnu plaću na današnje
vrieme, da po sto puta preko dneva nezahukne!
Pri toj smetnji, nevideć željna napredka, uz svu
svoju dobru volju, da uepropusli koju suzu ža-
lostnicu ? Preziran od svakoga, gladan, gotovo
uviek, tko jamči, da mu neće preko misli pre-
letiti kakva, Bože prosti ?
Poradi te nepravice, dosljedno i nenapredka
narodnoga, nije kriviti njega: davati će Bogu
danas začeplje uši na slične
pouzdignute iz svih kuta naše
račun onaj tko
tužne glasove,
Dalmacije!
Da biti će jih još, al neznamo po kom
slobodno izpoviedati svoj vjerozakon; ali taj čin nije
im podao nikad državnog prava, tako da amo re
publika Mletačka ih namjeravala pounijatiti, a tamo
diplom im osigura slobode, doeim Dubrovačka ili
nije ni trpjela lako. Novi viek utvrdi im slobodu
gradjausku i politička, ali im nepoda državnog prava
kraljevine. Oni su i ostaju gradjani, mogu biti Sr-
bima, ali nesmjedu nazivati Dalmaciju srbskom, jer
u njoj ima, i to ako ima, petina srbskog življa. Tako
isto u Hrvatskoj-Slavoniji. Oni mogu ćirilicom pisa-
ti, čitaonice ustrajavati, listove tiskati, srbske pod
neske sastavljati, zvati se Srbim, ali paritet kakav
državni sa Hrvatima nemogu pametno tražiti. Oni
nisu politički narod suvereni, kao mi, jer naini je
osiguran po vladaocu ustav, mi ga možemo birati,
kad nam loze sustanu, mi uzoravamo s Ugarskom i
Austrijom, nas historija i diplomacija pozna u tro-
jednoj kraljevini, nipošto i Srbe. Što mi držimo svo-
ga, nemožemo, nesmijemo podieliti s nikim.
N Ali zato ni Srbija nedieli svog državnog prava
sa svojimi Rumunji i Bugari, ni Crnagora sa svojimi
Arbanasi, ni Ugarska sa svojimi Srbi i RumunjL
G. Ban nek se dostoji to ;ekcije drugamo započeti!
o državomarodnom pravu, ne nami u Dalmaciji, jeif
dobro zna, da se kod nas radjali mudroznanci, po-
vjestničari, diplomati, književnici, državnici, kad u
Biogradu robovi.
Ali onaj slosretni duh, koji Srbe svadja sa sva-
kim susjedom, bio Rumunj, Bugar, Arnaut, Hrvat,
muti i naše mirno življenje, te nas aggressivno na-
pada, nebi li kod nas na zapadu stekao, kad mu je
Istok zatvoren. Da u nas Hrvata i katolika neima
tog neprijateljnog duha prama sunarodnikom, vidite
iz odnošaja sa Slovenci u Istri, i u Kranjskoj. Ne-
uzroku, koji bi želili, da ti kukavci i unaprieda jdivite ,H se našoi. slozil\ ^jemnosti? Slovenci malo , . . , , iii. ¡po malo poprimaju nas književni jezik, dobivaju nase rade kojekakve nuzgredne posle, kako bi mogli hm;;™ r»i.;w;*i.in n*m ««imniitiiikm« «mi«™ «mimo
kruh, te i
kojekakve nuzgredne posle
priuždržati svoju obitelj, k n o mj c s e c
nekazivali ostaloga.
Pa da neće zapinjati, da neće mrknuti!
Iioće i te kako ! Ti, koji su pozvani u svakoj
prednjačiti dobi im izgledom, kojim je na dusu
obješeno, da odvraćaju naš puk od težke mahne
peleći da je dug zad drug, ti su isti usifovani
bon gre mal gre molit i dotle se ponižit, nek
jim tko Boga radi pouzajmi koji fiorin, da im
nije uz mnogobrojnu obitelj trpiti što ni čuvena
ni vidjena u prosvietljenom devetnaestom vieku !
Na početku smo 1880, na mladom ljetu,
te jih je dosta, koji će se čemu boljemu nadali,
a učitelji? Ah jedini i veliki Bože! Više će se
naroda veselili napredku, što će ga u toj godini
steći, a naš ? Po duši, nek mi kažu zastupnici.
Danas se čuje, osobito od pomlodjih njekih
učitelja, kad jih tko uzkori, zašto točnije svojo
dužnosti nevrše, kako jim se toliko nemari, jer
jim je i tako preveć napram plaći; nego da nebi
ni služili, da se nisu obvezali, buduć da sa zna-
njem što ga stekoše kod vrlih profesora u Ar-
banasih, mogu čak bolje pripomoći svome hr-
vatskom narodu, uz vlastitu svoju korist!
Pri ovakim pojavim, da neimasmo pravo,
kad rekosmo: pučkom učitelju mrkne! Ne jednom
već ajde deset, te do koga je, nek što prije
ovom narodnom zlu doskoči. Da nam se je ne~
povraćat na toli bistru stvar. K. Z.
knjige, približuju na se u političkom smjeru, s njima
kao braća jednokrvna živimo; ali oni nediraju u
naš teritorij ili u naše državno pravo, ni mi u nji-
hovo, pripoznavaju naše prvenstvo i rado pristaju
uz naše kulturne težnje. A zašto Srbi u trojednoj
kraljevini, koji uživaju isto naše pravo, ne bi mogli
s nami u ljubavi živjeti? Ali njima se hoće zemlji
šta i imena državnog! To dopustiti nećemo, te s
Rohuerom ćemo jim odvikati poznati: jamni*. A
zašto Srbi iz kneževina kao susjedi nebi mogli s
nami u miru živjeti? Jer jim se hoće povećati mali
svoj teritorij etnograiički prije, posije politički, ako
se dade. 1 jer vide da mi u Dalmaciji, u oboe u
trojednoj kraljevini, nismo voljni slušati osmoškolce
novosadske, eto ti izazivanja, uvrieda, antagonizma, i
fanatizma! Ilinc illae lacrymae. Budimo iskreni. Šimi
vide, što nisu nigda promislili, veliku Bugarsku ¿na
Istoku i Rumunjsku, na poldnevu samu Grčku
L'Italie con altri giornali ha parlato in questi
giorni delle disposizioni, prese recen teniente, di ri-
muovero dalla Basílica Vaticana le eostruzioni ed il
legname dolí' aula concillare. Da questo fatto ha
preso occasione di fare apprezzamenti inesattá ed
anche falsi ; come si è 1' insinuazione che siasi ab-
bandonata afl'atto 1' idea del Concilio Ecuménico.
II vSommo Pontelice regnante per lo zelo e la.
viva sollecitudine, ond'è animato, verso tutto ció
torna a bene della Chiesa e delle anime, ha per la
continuazione del Concilio quel medesimo interesse,
che il glorioso suo Antecessore ebbe di cominciarlo.
Ma pur troppo la rivoluzione ha messo Roma,
1 Italia ed il mondo in tali condizioni, che non la-
sciano prevedere cosi vicino il momento in cui si
possa adunar di nuovo in Roma tutto i'Episeopato.
In vista di ció, per non lasciare indefinita-
mente ingombra e chiusa una note vole parte della
Basilica Vaticana, e per ovviare al deperimento che
dopo un periodo di dieei anni cominciavano già a
soffrire le eostruzioni in legno, era ben naturale che
si pensasse a rimettere le cose nello stato primiero.
Pero a meno di una piccolissima parte di léígname,
servito principalmente per Chiese e Scuole Cattoliche,
il materiale dell'auia, per espressa disposizione del
Santo Padre, dovrá essere custodito e conservato nei
locali del Vaticano, fino al giorno in cui piacerà
alla Provvidenza di rimettere il mondo in condizioni
meno difficili e meno disadatte per la riconvocazione
del Concilio. < O. R.
O p I S 1.
U Zagrebu, svršetkom stare godine.
Ako se obazremo na naše službene odnošaje,
stara se godina zatvara nepovoljno za Hrvatsku.
Pošto je kraljevinski naš odbor bio napustio najglav-
nije točke svoje poruke prama Madjarom, — obu-
stavio se, istina, na zadnjoj, na onoj najme naše
tražbine iznoseće preko milijon forinti u ime neiz-
ravnih poreza iz krajine, uzkraćenih nam nepravedno
po zajedničkoj vladi. Ali kad se motri ponašanje
naših mjerodavnih krugova za vrieme kratkoga za-
sjedanja našeg sabora od 14 do 22 prosinca, —
težko da vam se srce uzmogne uzdignuti k ufanju
dostojnoga riešenja naših razmirica s Ugarskom. Došla
je na sabor zakonska osnova za produljenje nagodbe
kroz nastajuću godinu 1880.
Predloženi zaključak saborski, da se svetčano
potvrdi pravo Hrvatske na neizravne poreze iz kra-
jine, kojega je bio iznio u financijalnom odboru
i i vaš zemljak Prof. Vojnović, ne bi prihvaćen. U su-
Arbaniju, na zapadu Bosnu-Hercegovinu u rukamfprot sabor se zadovolji sa posve obćenitom izjavom
Austrije, dakle nikada svoju, jer će kolonizacija na-/ Bana, da se nagodba smatrati ima produljena u
tjerati pravoslavne u manjinu do koju godinu, pak' smislu kako je bila sklopljena godine 1873, te pri-
Zadača „Slo vincu
IH.
, Taj naš zemljak, i katolik k tomu, g. Ban, na-
zivlje Dalmaciju srpsko-hrvatskom. Odkad tako?
Znamo da nije povjestnik, ali kao literat nebi smjeo
te ludorije izreći. Svi povjestničari, odkad je hrvat
ska kraljevina bila zasnovana, zovu našu zemlju
hrvatskom, a g. Ban nije takav auktoritet da će nas
iz historije izbrisati. Dopuštamo da su iz Bosne i iz
Stare Srbije koncem 16 vieka prebjegli u Dalmaciju
i lirvatsku-Slavoniju hrišćani, kojim bi dozvoljeno
— Ma no mió caro; le parole non pro vano,
se non sono basate su fatti o testimonianze.
— Vorreste una prova palpabile?
— Senza dubbio.
— Ebbene facciamo una visita alie bettole di
Ragusa.
— Che bettole d'Egitlo, io non voglio as-
saggiare i vini; giacché ci vogliono documenti storici
rechiamoci aH'arehivio o alia librería dei frati.
— Sarebbe tempo perduto.
— E nellc bettole?
— Eh! nelle bettole sentireste i canti del re
Lazzaro, dell' Obilic, Serbi puro sangue.
— Forse da quella dozzina di profughi, da ra
gusei certamente no!
— Almeno mi conccderete che a Ragusa si
parla lo Serbo.
— Mentite per la gola, caro presidente; il ra-
guseo ha una íetteratura, una lingua propria. aceet-
tando volentierí ogni miglioramento, ne fii tesoro;
više nemogu se pozivati na polovicu pučanstva svoje
vjeroizpoviedi; tro jedna kraljevina, većinom Hrvata
nepodaje se njihovim težnjam; Ugarska nedaje jim
se pomoliti u vojvodini kao politički faktor -— od
svuda nepogode divnom snu velikog carstva srbskog,
pak se nas ni krivih, ni dužnih hvataju, da smo im
mi antagonisti. Jesmo u kulturi dakako naprednoj i
u položaju državnom, ali što zato. ako jim nije su-
djeno biti velikim plemenom? Nek se ograniče na
svoje, nek preuzmu unutrnje preustrojstvo, nek se
civiliziraju, nek se ujedine bez stranačkih i dinastič-
kih sekta, pak će oćutiti blagodati svog položaja u
ravnovjesju izmedju drugih plemena jugoslavenskih.
Ali htjeti biti prvi, pače jedini faktor na jugu, to
je preuzetnost djetinska. Neima uvjeta k tomu.
Notizie religiose.
Sua Santitá ammetteva il 29 dec. p. p. all'o-
nore dell' udienza particolare una Deputazione di
nobili giovani napoletani, appartenenti aU'Associa-
zione di Sant'Alfonso, i quali, in uno all'omaggio
della filíale loro devozione, urnilíavano al S. Padre
1'Obolo delle Diócesi Napolitane, cni la detta Asso-
ciazionc ha l'incarico di ra< cogliere.
ma non abbandona un campo illustrato da suoi an
tenati.
— Siete caparbio, voi solo la pensate cosi,
non giá P alta intelligenza ragusea, che si professa
serba in pelle ed ossa!
— Perdónate caro presidente, 1'alta intelligenza
ragusea tende una mano ai Serbi ed una ai Croati.
Vuol servire a due padroni, quindi si pavoneggia
del titolo di Serbo-Croata, lo che mi ha l'apparenza
di un minotauro o vipistrello o che so io.
Come vedi, caro Filopatro, con un sifFatto let
terato non si puo ragionare che all'orba; onde lo
lascio in pace, consolandomi teco, specialmente per
aver tu reso noto, come lo sforzo di alcuni zelanti
sacerdoti, perché lo scisma finisse, venisse paraliz-
da ferro omicida. Né furono i soli sforzi; che ram-
mento ancora l'infruttuosa abjura dei monaci di
Trebinjo, dell1 arcivescovo Basilio, e non molti anrii
fa dell' arcivescovo Sokolović, sparito per i raggiri
russi.
hvati produljenje. Drugi predmet saborisanja bila
je zakonska osnova, kojom se ovlašćivala vlada da
pobere poreze do 30 lipnja 1880, a to na temelju
proračuna ove godine, pošto nije se mogo ili smio
podnieti na razpravu proračun. Živahna je bila raz-
prava, te se podigo prigovor, da, bivši od ovogo-
dišnjega proračuna žalibože odkinuti neizravni porezi
iz krajine, koje nam kralj, odbor madjarski odriešito
zaniekuje, — svaka dozvola vladi da pobere fporeze
na temelju proračuna tekuće godine sadržava pri-
znanje nezakonitoga madjarskoga postupanja. I g toga
našlo se 10 zastupnika koji sa glasovali proti ovoj
drugoj zakonskoj osnovi, a za nju 29.
Sabor se zauzeo takodjer za ukinute slobodne
luke hrvatskog primorja, da im olakoti prelaz na
carinarski sustav, a to na predlog senjskoga za-
stupnika Folnegovića.
Kao snieg su padali upiti raznih zastupnika
na vladu, koja je mršavo ili nimalo sa svojim i od-
govori uspjela, a na neke upite ostalo dužna svakoga
odgovora.
Nadostavite, da je opet nekoliko članova od-
stupile od kluba narodne stranke, te ćete se uvje
riti da službena sgrada još se više rasklimala i po-
pucala, te neka promjena u bolje, ili u neobhodno
gore da bolje nastanu, prikazuje se kao neizbježiva
za buduću godinu. Red bi da novo vino ne tipi više
starih balava, te zahtieva nove posude. — Izvan-
Lavora, caro Filopatro, per il bene della patria,
nè lasciar inerte l'aurea tua penna, chè l'ultimo
per m eri to, ma il primo per buona volontà, sarà a
rendertene un sincero grazie il sempre tuo
aff.mo tuo A. L.
IX.
Carissimo Filopatro !
Chiudo questo mio carteggio teco, col citare
le parole del grande nostro poeta, il Gundulić, contro
coloro che tentano di seminare la zizzania dell' odio
e délia discordia, in un popolo cosi mite e pacifico
quai è il nostro.
Ecco una quartina, che I' omladina farebbe bene
di apprendere :
Ah! da 'e proklet, tko zameće
U rodnomu nemir gradu,
I domaće vrieži smeće
U zavadi i neskladu.
Caro Filopatro, resto per la vita tuo aff.mo
A. L.
Treća i poglavita zadaća, dokazanje to jest,
da pjesnik Leopardi nije poguban za mladež, naj-
sretnije rauizpane.
Tu se dragostno spli ću govornikove umovanje
i svjedočanstva drugieh, razbor i vlast [ratio et an
ctoritas). Da vidimo najprije svjedočanstva. „P.
„Gandolfi piše, da su lirske pjesme nesretnog srca
„Leopardia zaodjevene sdvojnim i kobnim skepti-
cizmom; a Kafo Fornaciari, da krasni oblici Leo-
„pardîjevih pjesama sakrivaju u sebi nauke sdvojne
,,i kobne", A niemac Scherr isto kaže drugim rie-
čima „lief diese Schwermuth (u Leopardijevieh
„pjesmah) in offenkundige Verzweiflung aus". A sam
govorpik nadomeće (ovdje se nepita, jedali iz svoje
glave?): „On (to jest Leopardi) dvoji o svemu...
„nieče posvema slavu, nieče napredak, nieče napokon
„istu zmgiost ... nieče slobodu, domovinu, ali jih
„obožava i sliedi (liepo!) ... Njegovo pjesničtvo,
„ako smijem reći (Recite slobodno; ta rekli ste ih
„došle dosta krupnieh) jest jako, jest zdravo". U
ime Božje. Sad sam napokon sve razumio podpuno.
Kad je dakle njegovo pjesničtvo jako i zdravo, onda
jest bistro, da nije za mladež pogubno. To ste htjeli
dokazati; tomu ste zaključku došli. Ja se predajem
vezanim rukami ; vi ste slavodobitno sve zadaće
riešili. Jeste li zadovoljan? — Ali ne — Kako? —
Čujte još ovu, kliče govornik (umil in tanta gloria) :
„Da Leopardi nije poguban neizkušanoj mladeži to
„neporičemo". Tako?! Dakle nevaram li se, vi za-
poznajete, da je zbilja Leopardi poguban za neiz-
kušanu mladež? — Eh dakako! — A nehtijaste li
protivno dokazati? — Ovaj divni susret Gattina i
Isusovca poslie duga skroz protivna putovanja, i
ovo njihovo prijateljsko rukovanje, jest, cienim, naj-
bolji dokaz, ne Gattinove, već zemaljske okruglosti.
Nego je Isusovac možda mislio, da je mladež neiz-
kušana, a mladež (mnije govornik) sva je i ter
kako izkušana. Dakle?
Dakle svatko se mora radovati sa Zagrebom
a navlastito sa Hrvatskiem domom, što eto steče u
Gattinu muža kremenjaka, odlučna neprijatelja sva-
koga protuslovlja, koji će ga malo po malo upoznati
sa najizvrstnijim i najrodoljubnijim spisateljima ino-
stranim. Drugi će put, po svoj prilici, besjediti o
Voltaire-u, pa nap red, dok se sva dvorana napuni
krasnieh nacrta. U ovi eh će srećni govornik izliti
plemenita ćućenja duše svoje; zrcalo će biti savršno;
obćinstvo će se u nj ogledati; opazit će se napokon,
H to još treba našoj Hrvatskoj Domovini, eda se
preporodi! 1. V.
-^,.--¡55
Siamo persuasi, verrà letto con piacere
il segnente artieolo che riportiarao per intiero
dali' Eco del IAtórale :
Ai preti đel Litorale.
Pare che i giorni del signor Stremajer, per
quel che riguarda la sua qualità di ministro sopra
gl i affari deü'istruzione e del culto, sieno contati.
Fi ñora, e sia detto senza fargli torto, ci seppe con-
ciliarsi le apparenze cfun uomo che si aggrappa al
portafogli colla tenacitk con cui 1'oštrica si attacca
alio scogiio, e puó darsi benissimo che non si risolva
peranco a scendere dalla sedia curule di ministro
della giustizia; ma quelio che sembra certo si è che,
spinte o sponte, cederá in breve quell'altro seggio
lino.
Prima di partiré peró i| sígnor S>tremajer lascia
ai suoi amministrati, come li chiamano con una mo-
derna eieganza, un ultimo dono, inviso come quello
de'Danal. Alieni come siamo dallo sfoggiare fioretti
rettorici, non rammenteremo qui il costume dei Parti
e le freccie che solevano acoceare nell'atto del bat-
iere in rîtirata; ma il fatto è che in quest'ultima
fase del suo governo ei mise fuori un suo dono ma-
laugurato, cioè il progetto di legge e d'ordinanza
sul raiglioramento in via provvisoria delle congrue
del clero curato.
Lo diciaino un dono inviso, perché la legge
(delle leggi in istato di confezione si puo dire quel
quel che uno vuole senza che il fisco ci abbia nulla
a vedere), invece di rimediare aile strettezze econo-
liiiehe del clero, riconosciute ed ammesse da tutti,
contiene una canzonatura bella e buona; e del ri-
manente rifrigge le proposte ch'erano state fatte
nella passata sessione, contentandosi di peggiorarc
le magagne di quel vecchio disegno. Il concetto fon-
damentale è che le congrue dei curati si debbano
portare fino ad una certa somma minima, varia pei
diversi paesi. La giunterella che nei singoli casi ci
volesse per toccare quel minimo, si dará dal fondo
di Religione, e se questo non basti, si preleverà dal
ricavato di quella „imposta sulle prebende" che fu
ideata ed è in corso all' effetto di estrarre con
una mano dalle saccoccie pretesche quel tanto che
coll'altra mano si vuol dare ai preti; e siccome
anche i frutti délia tassa mentovata sono scarsi al
bisogno, si ricorrerá per ultimo alie finanze dello
stato.
Venendo poi all'attuazione di questi principi,
si vede che tutto lo studio dei fabbricatori della
legge e dell'ordinanza, miró soltanto a rendere illu-
sorie le speranze di soccorso ai curati, e a far si
che dai fremiti della montagna, soprappresa dalle
doglie, esca un minutjssimo topolino. Al qual uopo
: si spiego un ingegno fertilissimo nell' escogitare sec-
: cagini e trappole fiscali, di denuncie, di confessioni
i o fassioni, da farsi, e rifarsi, e correggersi, e da
¡ rinnovarsi ad ogni decennio, con un ricco apparato
¡ di multe a chi non facesse denuncie inappuntabili.
Dunque angherie ai curati, e un ragguardevole au-
mento di lavoro alla inacchina l)urocratica; e poi
mille artifizî, intesi a far comparire più vistosa che
sia possibile la congrua godu ta adesso dai preti, e
di ridurre ai minimi termini l'ajuto che si promette
ai più poveri ; cosicchè, col maneggio di tante fur-
berie, si arriva a questo: che il supplemento alie
congrue in tutfo 1'impero si prevede che arrivera
alla cifra di 970,898 fiorini; dai quali detraendo i
635,436 ricavati dalla tassa sulle prebende, si hanno
a carico del tesoro fiorini 335,436. Dunque trecen-
tomila pocciosi fiorini, sopra un bilancio di quat-
trocento 0 più milioni; e per giunta il ministro, nel
rapporto che va innanzi alla legge, si gloria d'aver
saputo strizzar tanto, che questa somma resta ancora
per un centinajo e mezzo di 1000 fiorini al disotto
di quella ch'era stata provista nel progetto di cin
qu'ançi or sono.
E naturale poi che con questo sfoggio d'arzi-
gogoli, i curati resterranno press'a poco a denti
a8ciutti ; e a volerne una prova, basta por mente
alie congrue che si vorrebbero stabilité nel nostro
Litorale (Istria e Gorizia). Si noti che 1'ordinanza
divide i curati in due catégorie, di tali cioè che
sono parrochi indipendenti, e degli altri che chiama
sussidiarii od ausiliari (Hilfsgeistliche) ; nella quai
seconda categoría fa entrare anche i vicarii, ossia
quei vicecurati che in un dato paesello hanno pres-
sochè tutti gli officî e i pesi d'un párroco, senz'a-
verne il titolo. Messa questa distinzione, è detto che
nelle città e borgate d'oltre 2000 abitanti e nei
„luoghi di cura" i parrochi dovranno toccare almeno
700 fiorini, e 300 i preti ausiliari; e in tutti gli altri
luoghi i parrochi 500, c 250 i vicecurati o preti
ausiliari.
Ma non avevamo ragione di dire che questa è
una pretta canzonatura? Ci vuole difatti unamutria
invetriata a dire a un povero vicecurato: Se tra
emolnmenti fissi ed incerti e se tra ugioli e baru-
gioli riesci a beccare in un anno dugento cinquanta
fiorini, ne hai d'avanzo, e devi lasciare ogni spe-
ranza di buscar un soldo d'ajuto. Perche noi adesso
stiamo migliorando le congrue, ma tu devi sapere
che verbesserte Congrue, ossia congrua migliorata, è
quella appunto che ti frutta questi 250 fiorini rognosi,
V. A. Gli è ben vero che il più sciatto lacchè e
1' ultimo usciere dei nostri ufficî non si conterebbe
di questa miseria; ma ricóidati che tu sei prete, e
devi avere dicatti se, a un paria corne tu sei, la so-
cietà butta un osso da rodere, e se nel cervello ti
frullasse la pretesa d'essere trattato colle lautezze
che gode uno staffiere, forbiti la bocca.
Se non che è meglio finir qui perché non ci
avvenga di dire qualclie verità un po' troppo friz-
zante. E non ci mancherà occasione di tornare su
questo argomento; limitandoci intanto a dire che,
secondo tutte le probabità, la maggioranza della
Camera non farà buon viso alla sconciatura descritta
testé e che, giusta fondata speranza che se n'ha, il
presente ministro del culto (che razza di culto sia
questo?) non tarderà molto a far le valigie.
DoplSl.
Iz Okolice Spljetske, dne 3 veljače.
Srdačno Vam zahvaljujemo, Gospodine Uredniče,
Što u Vašoj pomladjenoj „Katoličkoj Dalmaciji" onako
dično i temeljito pretresoste vladinu osnovu o kon
grui katoličkoga dušobrižnictva u Dalmaciji.
Nu molimo Vas da i na ove dvie točke, koje
ćemo navesti, prizovnete svu pažnju gosp. naših za
stupnika na Carevinskom vieću, koji ne mogu u o
vom poslu na drugo nego na vaše se samo mnenje
osvrćati, budući ,,K. D." jedino ovlaštena svoju pro-
govoriti na ime cieloga kat. dal. svećenstva, budući
„K. D." sada omiljelo njihovo glasilo.
Tko je i malo vješt premještanju sa župa na-
ših dušobrižnika, dalečini naših župa, i oskudici pu-
te va, imao je prilike sažaliti bicdna misnika da mu
se kadgod s jednoga kraja Biskupije na drugi valja
premještati o svom trošku. Drugi javni poslovači pu
tuju o vladinu trošku, kada sami nisu promjenu zai-
skali, ili nisu smanjega na višji stepen promaknuti,
nu sam misnik koj je prije u jednom kraju Bisku-
pije služio kao župski opravitelj mora da o svom
trošku putuje, pak mu bila i tcžka promjena, u drugu
udaljenu župu, da ondje služi kao žup. pomoćnik,
oprav. župe, ili mjesto-župnik.
Druga je opet žalost po misnika. Na 1 sječnja,
na primjer, predao ured svoje župe misniku koj ga
je došao izmieniti, podpisao predatni zapisnik i svoju
službu ondje dovršio. On je odredjen na drugi kraj
Biskupije u brdu a bez putova putovat mu je u
zimi, snieg prekrio planine, zagrnuo klance, te ne
može kadgod, nećeli da se ubatali ili zaglavi u putu,
za 15-20 dana u župu. Kad stigne javi Nadžupniku
da-d»¿j? i predsjedati predaji župe, jer neraogao na-
pred mu ureči dneva s nestalnosti vremena, da nad-
župnik i on dušobrižnik ne odaleči se; te u putovanju,
predavanju i primanju župe prodje malne cio mjesec
sječanj. Javi se naredbeničtvu da je dotičnik na 1
sječnja predao svoju prvašnju župu a na 24 primio
novu. Naredbeničtvo to dojavi NamjestuiČtvu a ono
zaustavi dotičniku prvašnju plaću na 1 Sječuja kad
je predao župu, i odredi mu, kadgod nakon pet mje-
seca novu plaću od dneva 24 kada je učinjen ze-
pisnik predaje nove župe. I po taj način Župnik iz-
gubio blizu mjesec dana plaće i putavao tako trudno
i daleko o svom trosku, zdravlje poremetio, evoje
pokučtvo ubatalio.
Vidite gosp. Uredniče, da ovako stanje naših
župnika jest odveć žalostno, te kada bi se i ovaj
posao pravednije uredio, nebi se ništa dušobnižni-
kom nadodalo, nego što pravica za njih iziskuje,; a
nijedan zastupnik dalmatinski koj će u poslu kon
grue na Carevinskom vieću progovoriti, nebi imao
izgubit s vida ovaj administrativni beteg, koj toliko
muke i gubitka staje župno svećenstvo.
Gospodine Uredniče, srčeno napred na zauzetoj
stazi, s pravicom i budućnost je za vas.
Šolta, 29 gennaio.
Siamo lieti di poter annunziare, che venne isti-
tuita anehe a Villa Supariore di quest' isola la seuo-
la pubblica popolare, reelamata da tanti anni, e del-
la quale si sentiva urgente il bisogno.
Per poter rilevare il grande entusiamo, che por-
ti) fra la popolazione della detta Villa, questa istitu
zione, bisognerebbe stendere una lunga ed accurata
relazione; ma basti accennare al grande e commo
vente spettacolo, che si ammirč il giorno, in cui per
la prima volta i fanciulli, guidati dal loro novello
maestro, vennero in chiesa per assistere alia solen-
ne sacra funzione, tenuta per festeggiare 1' apertura
della scuola.
L' alba del giorno destinato per tale solennitk,
venne salutata dal tuono lungamente protratio di
mortaretti; disponendo cosi gli animi ad un' insolita
e non comune letizia. Benche fosse giorno dedicato
al lavoro, nulladimeno la popolazione tutta accorse
in chiesa per assistere alia fešta ecclesiastica, stabi-
lita unicamente per questa circostanza.
II m. r. Curato celebro la s. Messa, seguita
dal canto del Veni creator e coll' esposizione del Ve-
nerabile. Dopo 1! Evangelo il Curato indirizzč pre-
ziose parole al popolo devoto e fedele, che ascolta-
va con religiosa attenzione le sacre parole, tutte sa-
lutari ammonimenti e santi consigli; intesi ad inco-
raggiare i fanciulli nella difficile palestra degli studi,
onde un giorno divengano utili alia chiesa, a se stes-
si, alle proprie famiglie, alia patria ed alia society.
Questa giornata per la popolazione di Villa Su-
periore resterk sempre di un carissimo ed indimenti-
cabile ricordo.
Ci sia permesso, in quest' incontro di porgere
i piu caldi ringraziamenti alle superiori Autoritd
scolastiche, per un si segnalato beneficio accordato
a questa popolazione, che solleva al Cielo per loro
le piu ferventi preci.
Infine ci corre 1' obbligo di esternare pubblica-
mente la nostra riconoscenza all' egregio sig. maestro
Francesco Hranuelli, il quale ael breve spazio di un
mese non ancora compiuto, dacchč si trova fra noi,
seppe cattivarsi 1' affetto e la stima dell' intiera po-
polazione, nonehč tutto 1' amore dei fanciulli. Valga-
no questi pochi cenni ad animarlo a progredire sem-
pre pifi con zelo e costanza nell' adempimento della
sua nobile e grande missione. .«...
Kotišina, u oči Save Posvetitelja.
Slišite i radujte se narodi, od Donje Luke do
Dubinice, i vi svi koliko vas je od Bub njavice do
Karakašice, pa od Prosjeka do Baćinskoga blata;
eto pade vam u krilo novi apoatol. Taj nosi moral-
nost i slobodu. Nije vam to klerikalni moral, saču-
vaj Bože! koji zasljepljuje vas i djecu vašu, po
staroj skuli popovskoj i fratarskoj: to je moral
gradjanska, moral nezavisna, moral ženska. A slo-
boda? sloboda vam je njegova zlatokrila, zlatokljuna,
sloboda je srpska ta, koja idje na pripašu.
Ako mu ga želite znati, pravo vam je prezime
mladomu apostolu: Doktor (skinite kapu?) Doktur
Pavlović-Lučić-Vodopić od Popovskoga plemena Ja-
blanovića-Nemanjića-Dukagjini, a bunjevačko mu je
krstno ime Laurentije: nasljednik p. Ivana Pavlo-
vica-Lučića Vikara biskupa Kotorskoga i njegovih
libara: p. Štipana biskupa Kotorskoga i njegovih
novaca; tc napokon sunasljednik Štipana današnjega
provikara Makarskoga. Pravi pravcati slobodnjak
srbin.
Ako želite znati što uprav hoće taj, red mi
je kazat Vam, da hoće moralu slobodni!; da brani
suložničtvo (čekajte ne začipajte ušiju) da brani
pravo svačije, neka čini tko što voli, samo ako se
zna na vrieme pogrčen uteći sgodnu dvokatu. Na
stranu popovi, doktur Lovre je tu!
Ako me pitate, što ga je zasrbilo ? Sam će vam
on odgovoriti: zasrbilo* ga da ovo Primorje postane
Srpsko, jer je ovo djedovina prava pravcata (ne
smijte se!) praunuka Nemanjina, njega Dr. Lovre
Neraanja Dukagjini itd. Zasrbilo ga, što je ova ob-
ćina hrvatska, čitaonica hrvatska, puk hrvatski, sve
hrvatsko do pileta. On — uz desne pomoćnike Bepa
i Stefana — hoće pa hoće da ovo sve posrbi, i
>
Br. 56 Zadar, Utorakfs Kolovoza 1880. God. XL EATOQCEA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate, crescamus in I S ll O d Í U UtOr&ík 1 U 3? 6 t čik Ego interim claroito: illo per omnia, qui est caput Christus. : • Si quis Cathedrae Petri jnngiiar, meas est.
(8. Paul. Eph. IV. 15.) |p (S. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam.)
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in ta|feda salutari Ecclesiae doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fidei professione
roborandis, (Pio I.X u papfnsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pred brojite — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 iiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštorski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikonš i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. w .
Uviek isti ođnošaji.
Onim što sve misle o nekakvoj slozi,
kojoj je dakako jedino geslo: popuštanje! nek
su na razmišljanje sliedeći redci vrlog Sriemskog
Hrvata.
Posljedice odnošaja stvorenih u doba da
skoro reknemo naše podpune narodne nesvie-
sti, razvijaju se stalnim pravcem, te se uz
pogibelj za narodnu bit hrvatsku stvara kaos,
iz koga ćemo se težko izvući makar da se i
> možemo pohvaliti kulturnimi stečevinami i
j obćenito polučenim napredkom. U Hrvatskoj
• stvoreni i priznati srbizam razastire svoja
krila te zahvaća splohom cielu zemlju, noseć
za obilježje narodnosti vjeru, vojujuć svud
proti hrvatstvu, komu o propasti snuje. Tajiti
se neda, jer to svaki srbski časopis izpovjeda,
jer je to već žalibože usadjeno malo ne u
srdcu svakog sljedbenika grčko-iztočnog vje-
roizpovjedanja, da mu nije stalo do snosljivosti
i mira u Hrvatskoj, do prijateljstva sa naro-
dom hrvatskim, koji jedini kano takav živi i
brani zemlju med Dunavom, Drinom i ja-
dranskim morem. Dokaz nepomirljivosti su
izbori u Sriemu uz druge još nezakonitosti,
dokaz je tomu zapodjenuta agitacija srbstva
proti hrvatstvu iztaknuta i zastupana u za-
darskom „Srpskom Listu." Svaki koji ima
priliku da sudi postupak naših Srba i čita
njihove časopise, taj ako mu je stalo do osvje-
dočenja, ako ima u njem hrvatske sviesti,
morati će priznati, da što se s naše strane
više popušta, s njihove se strane sve veći odpor
pokazuje, a jasno je, da se na ovakovoj po-
dlozi neda graditi sloga, već razdor, vjekoviti
i sve to veći.
Jedina od svih stranaka u Hrvatskoj,
hrvatska stranka 11 Srieuiu i ovo njezino glasilo,
izvrgnuti su napadajem j>rotivnika, koji se još
uvjek gdje je samo moguće upiru, da očuvaju
svoju prevlast osnovanu i ustaljenu u doba
podpune apatije, nemoguću gdje živi već 0-
sviešten narod.
Surov način kojim se vodi borba proti
nama, iztiče se u zadarskom „Srbskom listu",
koji neprestaje napadati naš rad i grditi Hr-
vate u Sriemu nedostojnim načinom. Bada-
važdija dopisnik vukovarski, sipa svoje srpsko
cvieće u dalmatinskomu listu; nenaučiv finih,
rabi prostačke izraze. Nije nam se htjelo u
prvi mah ni spominjati nečastno piskaranje
naših protivnika ni izticati lista, koji je izdaj-
stvom obrovačkih i kistanjskih Srba stekao
posvetu svom programu.
Koliko se i nečudimo postupku naših
protivnika, jer od njih i nismo vični boljega
izčekivati, toliko opet nemožemo da pojmimo
! ono shvaćenje 0 srbstvu u Hrvatskoj, koje
shvaćanje stvara srbstvu uviek iste povoljne
odnošaje njegovom razvoju. Kod nas ima još
uviek ljudi, koji u srbstvu nazrievaju oprav-
dano načelo narodnosti, te nedopuštaju borbe
proti istomu, makar da tu borbu traži hrvat-
ska povjest, da ju traži nužda narodnog ob-
stanka i budućnost Hrvatske. Danas se kod
nas ta borba neodobrava, svi i najžešći proti-
vnici srbizma stupaju u redove njegovih za-
govornika, a tko se danas Čistom zastavom
hrvatstva pojavlja na braniku, proti tomu je
pripravno sve ustati. Danas se s jedne strane
srpstvo nesmatra pogibeljnim, s druge strane
priznava u Hrvatskoj kao faktor s kojim se
računati mora. Zasegnimo damo u povjest od
prošla dva decenija, tu ćemo opaziti kako u
trvenju stranaka u Hrvatskoj igra srbizam
ulogu trećega, koji med dvie boreće se stranke,
dobavlja sebi korist i povlastice. Motrimo samo
razvoj sadanjih stranaka, to ćemo vidjeti kako
se sve uprav natječu, koja će se srbstvu
uslužnijom pokazati, od kojih je svaka da
svojim saveznikom bolje ugodi i na koncesije
spremna. Zar se to tajiti dade, ako se sve
to pred našima očima razvija, kao žalostni
dokaz podpune još naše nesviesti ? Zar da se
još u vieku gdje se eminentno iztiče načelo
narodnosti povadjamo za uspomenami nedavne
prošlosti, koja nam je u kaosu svome ostavila
zarodak dugotrajne i žalostne borbe? A1 sve
to kao da se kod nas i nevidi, a da se ne-
vidi, uz sve spomenuto, kao jasno sunce svje-
doči onaj rezerviran pcložaj, koji se u Hr-
vatskoj uzeo obzirom na naše odnošaje u
Sriemu. Dok se sve tako radi uzvisuje se naš
kulturni napredak, slave se tobožnje stečevine,
dok cieli taj naš rad prati ironija nedoslied-
nosti i razciepkana pravca. Dok nebudemo na
svih linijah jednim pravcem stupali k zaje-
dničkomu cilju neobziruć se ni lievo ni desno,
dotle možemo u Hrvatskoj tek snivati kao 0
objetku u kom bi današnje težnje naći mogle
bitno svoje ostvarenje, postupkom pako svojim
ni govoriti nesmijemo. Na hramu delfijskoga
Apolona bile su napisane rieči: upoznaj sama
sebe, nu mi smo već dovoljno prilike imali
da uz sebe možemo i druge upoznati. Preko-
mjernom sentimentalnošću dotjerali smo do
narodnjnega malo ne razsula, nepoznavanjem
odnošaja ili tajenjem faktičnog stanja kao i
žalostnog postupanja doći ćemo tamo, da će
nam se Hrvatska prije jedinstvenoga naroda,
u budućnosti prikazati pravom babilonskom
kulom. Da svega toga nebude netreba igno-
rirani već pratiti i priečiti razvoj srbizma u
Hrvatskoj.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. MiJinović)
(V. br. 55.)
Sveti Ćiril u Rimu umro.
Konstantinu ne bi sudjeno za dugo uživati
nakon tolike mukotrpnosti postignute blagodati. Bog
dragi htio, kao što je vjeran rimskoj stolici živ bio,
da i mrtav kod nje počiva i svojim Slovenom za
sve njekove pravovjerje zasvjedoči.
Nakon neizrečenih truda i napora bio mu dra-
gocienjeni život shrvan i pade na mrtvačku postelju,
na kojoj do izdahnuća staraše se za mili svoj slo-
venski narod. Reče svomu bratu Methodu: Evo moj
dragi brate! uvjek smo ujedno bivali, krčeći jednom
brazdom, ali evo ti ja padam na njivi, potla nego
sam svoj dan završio. Ti brate veoma ljubiš goru
(samostan), ali nemoj poradi gore zapuštati posla
svoga, jer ćeš po ovomu lašnje spasiti se moći" 1).
( "Ji Legenda Pannonica. cap. 7.
Potla pak nego je sve razredio, i preporučio svoj
slovenski narod i novo mu posvećeno bogoslužje,
pred plaeućim bratom i cvielećim okolo okupljenim
učenikom sliedeću molitvu izreče:
„0 Gospodine Bože moj! koji si sve angjeoske
redove i sve beztjelesne sile stvorio, razapeo nebo i
osnovao zemlju, izveo sva bistvujuća iz nebiatvujućih
u bistvujuća, koji se vazda spominješ onih koji tvoju
svetu volju izpunjuju, boje se tebe i izvršivaju za-
poviedi tvoje; čuj molitvu moju, i sačuvaj vjerno
stado tvoje, komu si bio mene nesposobnoga i ne-
dostojnoga tvoga slugu predpostavio. Izbavi ovo stado
od bezbožne i poganske zloće što no huli tebe. Raz
vrgni trojezičnu stranku, i uzmnoži crkvu svoju;
sakupi svekolike u jednodušje; stvori vrle ljude u
tvojoj pravoj vjeri i u pravom izpoviedanju jednako
misleće; udahni u srca njihova slovo svoga upućenja;
tvoj bo jest dar, što nas nedostojne primio jesi, da
propoviedamo evangelje tvoga Pomazanika Hrista,
blagimi djeli trudeći se, i što je tebi ugodno djelu-
lući. One koje si meni bio izručio, evo tebi jih kao
tvoje opet predajem. Štiti jih svojom mogućom de-
snicom, raztvori nad njima svoje krilo, neka svi
hvale i slave ime tvoje, Otca, i Sina i Duha Sve-
toga« 2).
Zatim zagrli sve naokolostojeće govoreći: „Bla
gosovljen veliki Bog, koji neka nas nedade u plien
nevidivim neprijateljem našim; neka raztrgne mrieže
njihove i nas od propasti i 7, ha vi". Potle toga u 42
godini najradišnijega života, nakon 50 dana bisku-
povanja, god. 869, na 14 veljače predade svetu dušu
Gospodinu. r
Hadrijan srčeno žalio za Cirilom, pak naredi
neka se drži opielo (sprovod), od slovenskih mu
učenika, ne samo, dali i od rimskoga i grčkoga sve
ćenstva, svako po svom obredu, a takom svečanostju
kako se običaje samomu papi 3).
Potla sprovoda pridje Method pred papu mo-
leći ga: „Vriedno i potrebito pronajdoh napomenuti
Svetosti Tvojoj, 0 Apostolski Otče, kako prije nego
iz rodne kuće pojdosmo na službu, koju božjom po-
moćju učinismo, suznimi očima zakle nas majka
naša, da ako bi koji prije povratka umro, neka
preostavši brat umrloga u zajednički samostan pre
nese i ondje častno i pristojno pokopa. Neka se udo-
stoji dakle Svetost Tvoja malenkosti taj dar učiniti,
da ne budem molbom i zakletvom majke moje pri-
silovan ni malo suprotiviti se" 4). Na što papa pri
stade, i zapoviedi neka se u mramornomu liesu sa
njegovim pečatom zapečaćenu sv. tjelo pokojnikovo
sahrani i nakon sedam dana ponese.
Nu rimsko svećenstvo, biskupi, i rimsko plem-
stvo i vas grad posavjetovavši se stupiše pred papu
te mu rekoše: „Sasvim nedostojno nam se čini sveti
Otče i Gospodaru, da takoga i toliko proslavljenoga
muža, po komu je toliko neprocienjeno blago grad
naš i crkva naša sretno stekla, dopuštaš budi kakvim
načinom u tudja mjesta odnieti, koga se je Bog
udostojao iz tako dalekih i inostranih pokrajina
k nami privesti, i odovle ga u svoje carstvo primiti;
s toga dopusti da ga mi ovde sa svom častju poko-
pamo, jer je sasvim pravedno, do tako glasoviti
čovjek, u glasovitomu gradu, glasovito mjesto ukopa
bude imati". Dopade se apostolskomu savjet ovi, i
naredi neka se u posebnom grobu u crkvi sv. Petra
sahrani.
Ali Method trči opet Hadrijanu moleći: ,,Za-
klinjem vas, kada mi prvu želju niste izpunili, a vi
dopustite barem da bude u crkvi sv. Klementa sa-
hranjen, koga je tielo sa tolikim trudom i nastoja-
njem našao i ovamo prenio". Bila mu mplba usli-
šana, te s najvećim slavljem sv. tjelo Cirilovo u
crkvi sv. Klementa, ob desnu žrtvenika, prepievajući
prevelike hvale Bogu, koji prevelika čudesa po slugi
svomu dcstojao se je djelovati, častno i pobožno,
bude pokopano 5).
3) Žitje sv. Koustantina. gl. 18.
3) Vita cum Translatione s. Clementis. cap. 10.
4) Op. cit. cap. 11.
5) Vita cum Translatio. s. Clementis. cap. 12.
mudrosti tvojoj? Imadu li Slovjeni
oštfii Kršćani ? kako ? i do kada ? —
Filosof daje odgovora na ovo opsežno
pitanje; pa je i mene red, da ga o-
kitim razjasniteljnijem opaskama. Sla-
vjani se mogli (vigjite dobre duše !) dr-
žati Hristovih zakona, naravno po na-
činu i mjeri, kako ih Vulićević shvaća
i odobrava, al se moraju čuvali Vati-
kanskih štetnih upliva (39). Znamo već,
da s_e je Hristov pojam izgubio, i da
na svijetu nema nego krivovjerstva, po-
čimljućC ad Valentinova Njosti&zma do
papine nepogrješivosti (26). U Hristovu
zakonu pravovjerni Filosof ne nalazi
išta drugo osim načela svete slobode i
slavne narodne nezavisnosti; svi su mu
drugi članci i prepirke bedastoća i
mahnitost (26) — Ali Filosof, kako smo
i vigjeli, po načelima svete slobode,
samo dopušta, ne naregjuje, da se Slo-
vjeni drže Hristovih zakona; pak i ovo
dopuštenje namjenjuje tekar prostomu
puku, koji se u stvari ne udubljuje, i to
za sada, dokle žestoko čuti ove dvije
ideje, vjeru i Boga (39). Prosvjetljene
Srbe i Omladinu oprašta i ovoga slo-
bodoumnoga dopuštenja. Njima čisto i
bez ikakove zavojice u pravome srp-
skome duhu besjedi: Na našem obzorju
drugo sunce sjaje, druge nam. svrhe stoje
pred očima. Ti moraš bdjeti, Omladino,
mi svi moramo bdjeti; da ne bi ušli u
ove nedostojne vjerske borbe, u ove borbe
protiva katoličanstvu, koje su bez po-
bjede (dobro!), u ove borbe bez slave
(26). Motimo te (plurale maestatico)
da svegj i svagdje budeš paziti na svoj
narod, na Srpstvo, na Slavenstvo, a ne na
teologične strasti i izmišljotine, zbog kojih
narod naš veoma strada (26) — Filosof
dakle, uči, i ko pravi Apostol prepo-
ručuje i moli, da se Srbi otresu sviju
kršćauskijeh pretsuda; ali Prorok ima
i naredaba: Držite se vi vaših Bogova
(»Srp. L. br. 3. god. 1881), Radagosta,
Triglava naŠCg (ovako !) velikoga boga,
Peruna, Grudena, Žive i Lelja, Kurenta,
Morana, Velesa, i Vulićeva vraga Zlo-
deje (26); i ako znate (zuaće barem
VUUCevic), te ;m (jo jesi vasijem x>u~
govima) još ljudi nijesu dodijali, molile
im se (3).
Čedno pitanje: Ko je koga stvorio?
Pred ovijem pitanjem izčezavaju i Tri-
glav i Perun e compagnia bella. Njih
su za cijelo stvorili il obožili stari
Slovjeni; ako 1'se ne će uzeti, da su
njima privezali njeka potamnjela svoj-
stva po predaji sahranjena o pravome
Bogu i o duhovima. Ali Vulićević igje
naprijed, i nastavlja pitati: Jesmo li
mi stvorili Boga, jedinoga, ih je on nas9
(26). I pred ovijem se pitanjem novi
ponositiji Zlodelja ne prepada. On ra-
zumije, da će se ne srpski štioci zgro
ziti, da će im kalugjersko glasilo s
ruku pasti; ali on hladokrvno očituje,
da neće nikoga psovati, jer i nema
koga; pa pridodaje: Bog je skupnja
naših slaboća, izraz naše poezije i nase
žalosti (Srpski List, br. 26) — Bog zla
Vulićevića, i za Srbe koji se š njime
slažu (26) nije drugo nego narod srpski-
On vrišti: Narod je Srpski crkva tvoja,
u njemu je sveti Bog tvoj (26); tvoja
je crkva, Omladino, srpska zemlja, i
srpsko vedro nebo (26); a svi pravi
Srbi znadu spjev, i jednoglasno s oz-
biljnijem Kapellmeisterom kriješte:
Da. Plavo je Srpsko vedro nebo,
I u njem sjedi Srpski Bog,,
Oko njeg Angjeli Srpski stoje
1 časte Srbina Boga svog —
Nad Sumetom Na spasonosno Ime
Isusovo.
Gambetti ponjrčava sonce. Njegov pretilog
da se preinači ustav i uvede biranje po li-
stinam nemože da prodre kroz većiuu Skup-
štine. U odboru ad hoc, na 33 lica, 24 se
opiru skrutiuiju po listinam. Gambetti je to
žestok moralni udarac; nego će on premda
ustavnjak kat' ehsohen možda svejedno ostat
na predsjedništvu ministarstva.
Temps ima iz Londre viest, daće kraljica
Viktorija uastajućega ožujka u Italiju.
Iz Australije. Po dopisniku Standarda iz
Melboarne-a urodjenici crnci u Quee'nslaudu
počeli uznemirivati naseonike. U sjevernim
i sjeveroistočnim tvornicama pokrajine an-
tropofagi ubiše i poješe nekoliko kitajaca
koji su tu radili i ribali; ubiše i jednu bie-
lu ženu; a i po drugim primorskim postajara
bilo je navala. Austra.lian douusi da ratnici
domaćih plemena, oko 150 na b oj u, udari-
še na posadu Barow Islanda, koja je kroz tri
dana bila jurišana, i nije mogla uzmaći put
Cooktown no sjekuć i boreć se proti napa-
dačima.
* * *
Ko poznaje ozbiljnost Vulićevića, reko
bi na prvi mah, da smo se napokon
dokopali glavne njegove misli, da nas
on lijepo vodi natraške do zlatuijeh
doba Šlovjenske povjesnice, i da je
vjera njegova čisto Slovjenska, bez i-
kakove inorodne primjese. Ali promi-
šljajuć bolje, ne će bit mučno zamjetiti,
da je ta vjera nješto zastarjela, i da
ne bi dično bilo Vubćeviću, kad bi
joj se tako na prostu privriježio. Me-
gju opstojećijem vjerama on ju cijeui
najboljom, il svakako najkorisnijom
Slovjenima; al i nju, nc znam kako,
medju izmišljotine broji — On sa svom
opreznošću postavlja ovgjeka jedno
POĐLISTAfi.
Dvie sluge.
Iz moje, bilježnice — pripovieda S. Dragani
(v. br. 7)
XII.
Andrija odkrulio na bielanu ko munja.
Upeo nekazat doma do veliko. ,,U što ti se
ja danas uvrzoh? Onako, il nikako!.. Potreba
očiju nema. Eto opet što Bog dži ! Pa kud
on u pustolove, zla ga sreća srela! Ovo mi
je prvom, da znadem " Te su ga misli
putem spopadale, dok više i kući stigao.
Milka, Marko i Ivka, okupili se oko njega:
„Dobro došo! Jesi li sustao!" - U zabuni
bila mu rieč: „Pripecite kavu! a ti, Marko,
sinko, snesi mi žigu vatre da pripalim." —
Milka od svog vragoluka skočila, a Marku
i jest reda. Jedno nosi glavnjicu, a drugo
na okrnjčini (okržini, kržolini) ugljen. Tako
oboje potežilo. Kada je sreća, baš je sreća!
rekne Andrija. A gdje su Vam maše?
„Negdje se zaturile", povrne Milica.
Dnevne viesti.
Komunisti na okupu. Dne 15 tek. u dvo-
rani Elisee Montmartre u Parizu sakupišb
se parižki komuniste. Na dnevnom reduj:
prosvjed proti napadajima pulicije prigodom
zadušnica A. Blanquia. Do 1500 bilo jili
na okupu, a predsjedao gradjnnin Breuillet.
Gradjanin Vaillant izjavlja da onog dueva,
kad puk sadje na ulicu, moći će napisati na
crvenoj zastavi: prevrati Doveur kaže da jp
za sve odgovorna nepoštena boheuie, koj|i
od prije zapoznasmo u nekakvoj sobi boni-
partske ulice, probijenih crevalja, onaj ne-
voljini ćoro (Gambetta), koji nas prevario
kad ga zastupnikom odabrasmo. Vika: živio
tu-Avvat živio družtveni Jirevrat, živila, republika — aT mnogi prosvjeduju, tati
presjednik : smješajte sva tri „živio" u jedno :
Sivila komuna\ Tad proglasiše Gambeltu
neprijateljem puka. Ruit mole sua !
Po najnovijim viestima rek bi da naš
car nemisli za sad odvratili posjet kralju
talijanskome, kako od lunotnadne trube
talijanske vladine novine, koje bi to
želile da se sadašnje talijansko popeči-
teljstvo bolje učvrsti. Nevoljne Italije!
1 misirsko pitaoje vre. Sada kola po no-
vinam predlog Samuel Bakerov, koji misli
da bi najbolje bilo ovako: Misir sasma o
sebi, nu pod istodobnim pokroviteljstvom
Engleske i Francuske. Sultanu ni harača
nego jednom zauviek 7 '/a milijuna sterlina.
Misir bi plaćao samo kakvih 300.000 1.
sterl. postotka, dočim sada dava svake godine
750.000 1. sterlina. Nego ovoje samo predlog.
Dok je Ivka pod kavenku sticala, pri-
hvatio Andro jednu knjigu, pa sve prevrći.
„Sto je ovo danas ?", misli Marko. „On
sve brlji, vrlji, a na sriedi nema ništa".
„Da nu, Marko, sreće ti, nješto ću da ti
pročitam, ako ćeš me do kraja slušati."
Ja od dobre nebježim !
„Evo na zdravlje, kako ti se je ženiti!
Čuj:
„Na povoj ') prsten i pokrov, rednja je
da dobro oči otvoriš. Nije ga da je čovjeku
odredjeno biti samu. Zapne li ti oko o kakvu
zdrklicu biva po naravi, te kada je dobrom
namjerom, ćak raztavlja od neurednih pohota.
Žena se čovjeku hoće ne samo za raz-
plod, nu duša mu je, pa i srdee traži. Raz-
beri, vidjeti ćeš da mu doživotna sreća od-
visi o pomnji, koju ulaže izbiruć sebi dru-
garicu, te ćeš biti od moje, daje to najzna-
menitiji čas po naš umrli život.
Ali imade ti jih, koji svu svoju pamet
upilili u novac, u baštinu, jal u prćiju.
Uzmi bogatašicu, okićenu, ako ćeš sve du-
kati, pri tome zlojušu, pa da vidiš blago
Po Cantii-evu iz „Attenzione".
Izbor Teof. Živkovića nije bio potvrdjen:
kruna služeć se svojim pravom izabrala je
Gjermana Angjelića za patriarhu. „Sr. Hrv."
piše:
„Imenovanje Angjelićevo za patriarha-
mitropolita karlovačkoga odgovara interesorp
grčko iztočne crkve u Ungarskoj i Hrvat-
skoj, a podrezuje krila poletu „Omladine",
koja izborom patriarhe mislila polučiti vrhu-
nac svoje moći. U Angjeliću hvale se sva
svojstva crkvenog nadpastira, prava nabo-
žnost, pravdoljubje, miroljubivost, lojalnost
kruni i štovanje postojećih uredaba. On će
nadamo se, kao muž koji se zavjerio biti
protivnikom „Omladini" dok mu bude na
ramenu glave, nastojati, da se grčko-iztočni
živalj u Hrvatskoj neodvaja od jedinstvena
rada i nastojanja pravih rodoljuba; da se
na vjerskoj podlozi neširi propaganda, koja
se načelima prosvietljena vieka strogo
odsudjuje.
Preokretaj na bolje već bi željeti bilo i
u narodno-političkom pogledu u Hrvatskoji,
al taj će samo onda nastati, kad se na Novi
Sad nebude kao središte svega dobra po
grčko-iztočni živalj gledalo, već kad se od
njeg bude odvraćale oči kao siela agitatora;,
koji u imenovanju Angjelića, odnosno pre-
višnjem riešenju krune, naći moraju nego-
dovanje napram svom postupku i nepovje-
. > .. 11 > 1 * v, K i >j ,1 po praveu l.i.su
spojiva ni s uredbama u ustavnoj zemlji."
Instalacija imala je bit na 22 tek. Za
ovu čast 6j. Angjelić imao je bit posvećen
od vladike: budimskoga Arsenija Stojkovića
versečkoga Kengjelca i gornjo karlovačkoga
Teofana Živkovića.
Viesti o lirivošijaiisfcoMi-
Iiercegovačkom ustanku.
Sa hercegovačko dalmatinske gra-
nice, 21 siečnja. Palo mi na koljena vaše
sitno pismo, koje me mata u kolo vašieh
dopisnika sa ovieh, na žalost, za sad zaniiui-
vieh strana. Drage volje prihvaćam hartiju i
pero da vam koju proturim.Hercegovina vam se
je sva pomutila, a ustanak se danomice razpro-
stranjuje i 'prihvaća i neka brda u kojima
se dosad nije bio pomolio. Da je ponješto
kriva loša oprava, a imenito milelalenje
napram provoslavnom i muhamedanskom
elementu pripoznat ću i ja do »iU volje
bečkiem novinama, koje sam poslkulfljt....
poštom primio, al da nema tudjinsbdg,«a-
sla, toga uii niko ne ućera n glavu. Nfead
nekoliko dan& u Trebinjo, kako sam doguo
od tamošajih kiridžija, obašli neke stanove,
izmed kojieh i nekog Angjelića, i kažu da
se je našla gdjekoja stotinica Martinievieh i
starieh pušaka a ponešto i opjevanieh handža-
ra (Javi8ino u posliednjem broja. Ur. "K;4X-")
Odkud te puške? Kažu da se promiču od
posliednjega ustanka, pa da jih i još ima
(to je rekao tonekidan i drugi 5. naš do-
pisnik s onih krajeva. Ur.) Neka: jitn i ta,
ali odkud, braćo, praha i olova? Vjerujte, g.
urednice, masla je srpskog i ruskog (vidi
malo niže. Ured. „K. D.)
Ustanak nije buknuo sbog vojnice, bio je
osnovan na dugo i široko još lanjskog ljeta. (To
tvrdi i srboljub Cittadino. Ur.), pa se čekala
Jurjeva travica, no nedoćekali ju, jer nješto
krivošijanski odpor, nješto približenje nova-
čenja pospiešili su rok ustanka. Kažu, ami-
slirn da je istinito, da se vidjalo posliednjieh
dana njeke sumnjive ljude, koji su uckali
narod, govoreć da će sva momčad pod paš-
ka, ti ljudi su dielili i parž,, a sviet hoće
da su njeki tajni agenti: Što bile da bilo
našlo se i nekjeh pisama, o kojietn ću vam
dragom prigodom ako saznam što Čvrstijega
— Nu da ae reću da klevećem evo vam
fakata po sriedi. Dosad vam Bije ni cigli
katolik, u koliko ja doznajem, uskokC a
koju četa, već su vam zgoljni pravoslavni
i rouhamedanei. Ima jih više četa. Pronose
se imena Kovačevića, Milića, Sutića, Osma-
na bega Tanovića i drugieh (Vidi malo njže.
Ur.) Skrivaju se po brdima i napadaja po-
jedine odlomke vojnika plieneć i inrcvareć.
Stanuli se je u jažniem predielima, na cr-
nogorskoj medji. Bio se prosuo glas da sa
se uputili na Mostar, al je to sve maštanija
(Na žalost nije, ima jih i tamo. Ured.) Tre-
binje, Bilek i Gacko njihova su poprišta,
izmed kojieh mjestija da su posjekli brzo-
javnu žicu a koce izgorjeli. U tiem se pre-
djelima, evo ima jedno desetak dana, vodi
gueriljski rat. Po vještima koje kolaja od
usta do usta, reko bi da je bilo dosta krvi, no
iz najpouzdanieh izvora doznajem, da našieh
nije vele palo. Naši se podnose junački.
Dne 16 tekuć, kaparo Spartnbauer, treće
satnije 11. pukovnije, čini uii se Prioz von
Sachsen, koji je su njekoliko vojnika bio na
Planiku, da tamo brani financijalnu stVažu,
bi napadnut od ustaša, kojieh bilo na broju
do 200. Planik vam je što no kaža vispo-
Ijana na 500 metara. Kapar<5 sa drugovima
zatvori se u kuću tioancijalne straže, koja
je ako sam dobro obaviešten, Lazova Ka-
rauia,- i tuf se branio do sutra dan poslie
podne, kad mu pošlo za rukom, srećna mu
majka, pobjeći i sklonit se u Korito. Vriedno
bi bilo da ga se nagradi, ta junački se
podnio (Po viestima koje prima službena
Pol. Corr. od istog gen. Jovanovića, podie-
Ijena mu je zlatna kolajna. Ur.)
Dne 19 pako nadporačnik Landiuehr (s\ui-
beno izvješće kaže tenente colonnello. Ur.)
bio je napadnut na Rudinam (brdo do 400
metara visoka) na crnogorskoj granici, no
da se sretno podnio. Prošlieh dana bilo je
mnogo pomanjieh okršaja, ali mala zla. Dok
vam pišem pronose se crni glasovi sa hree-
govačke-crnogorske granice i sa Neretve.
Ako dočujem koju, javit ću vam se odmah.
Uz to nek je zavezano, jer na nas katolike
vrebaju i ustaše i.... neki drugi. Al Bože
zdravlje, svaka će na vidjelo! ')
- Po službenim izvješćima od 16 do 20
tekuć, bilo je osam okršaja oko Trebinja,
izpireno, a vraga sebi uz vrat prisedlana.
Prionuti i zubi i nokti k novcu, očita je
sramota. Red je vjenčati, koju ti srdee
traži: da po kakvoj od toga odustaneš, pri-
bliži joj se: jedina joj bo krivnja, što se u
te ljubavlju pouzdala!
Milota, razumom začinjena, to ti je pri
braku sve. U tome sile nije ikomu da kle-
puti. Promisli, pak izbiri, kada tebe volja.
Negledaj na samu ljepotu, jer omanji li,
višeput, s Bogom ženitbo! Prvo se uviri u
dušu, pa onda omjeraj ostalo. U nas, žali-
bože, malo pitaju jesu li roditelji zdravi, a
još manje vrše li svoju dužnost.
S druge razrogači oči, mogu li ti podleći
pleća pod to golemo breme : vazda je bolje
da rekneš: jadan ti sam, no jadni ti smo!
Da je ova u velike napreporučena nižoj
ruci, kojoj se počešće veselje u žalost preo-
braća ! #
Na prstenu tvrdi se vjera i ugovara ko-
ješta, ali ni spomena o pravih i držanstvu,
koie zaručnike čeka.
Sto uzmeš za uviek ti je: bez velike ne-
može da te razluči no sama kuka i motika,
a tebi nije prosto da ročiš uzkos tome šta
*) Mi ko grobovi, da smo vam preporučeni.
Ured.
drugčijeg. Jesi li se pred oltarom zavjerio,
svršilo je: drž, pobro, što si uhvatio!
Kada dobro svaku izuvidiš, od volje ti
stoji da ugovaraš ili ne: ako si mlad, a nisi
čeljade od svieta, posvjetuj se sa starijim.
U ženitbi se kolo kotura, kako je odpo-
čelo: žena je poDajvećma, kakvu je m
ukalupi.
U zao čas, uhitiš li se na sve inahe u
ruku s vjerenicom! jaoh ga se tebi, kada
ti je ašikovanje pukom igrarijom!"
U te mjere i kava prispjela, pa je stali
da prisrkuju. —
„Ču li?"
„Cuh \" odgovori Marko. „Ta znade, što
govori!" Andrija je ovo kučao, nebi li g^i
kako uvrzo da se oženi, a da je Mark,>
znao kuda on smiera nebi ga bilo potrebe
vele moliti.
„Kad oparite srdee", rekne Ivka, „zaviri-..;
u tisak. Ove su godine masline zdrave, a
nije bilo grohota, nadati se je onelošu me-
ljivu".
„Taman si mi je iz usta izgrabila", ođ-
sječe Andro. (Sliedi).
KATOLIČKA
Yeritatem facientes in charitate, ;
crescamus in illo per omnia, qui >
est capot Christas.
(S. Panl. Bph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngitnr,
mens est. Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vesteam impensuros in luenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in > /g Hicronym Epis XVI ad Dao)
Religionis amore et in ver® fidei professione roborandis,... (Pio IX. u fbpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). <*
Uvjeti pređbrojbe. U Zadru, nnapried 7 flor, na godino. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za ino»e&stvo 7 flor, i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za ciela godinu; tko na svrha godišta se odbije list
smatra se predbrojnikom i «a nastajaća godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije n Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstba po 10
aovó, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 15 Zadar, Ponedjelnik |26 Yeljace 1883. God. XIV.
Političke stranke u Hrvatskoj.
m.
Izmed vladine stranke i stranke prava
I talasa se na njeki način stranka imenom
\ neodvisna. Ova stranka udružena s dana-
šnjom vladinom većinom stvorila je današnj u
uniju s Magjarima, i te se i danas drži,
prem dobro znamo, da duboko žali učinjeni
korak, pa hoće bar da spasi, što se još spa-
siti dade, t. j. hoće i bori se u sve sile, da
se tako zvana unija s obe strane u smislu
uzakonjenja njezinoga pravedno vrši. Vidi
sigurno i upoznaje ova stranka, da je unija
s Magjarskom Hrvatskoj više na uštrb, nego
na korist, kao što ona nije nikad Hrvatskoj
bila na dobro i boljak, jer magjar je već
takvi čovjek i drug, da pruži mu prst, a
on će eielu ruku, pa kad je prkosito jednom iposegao za hrv. jabukom, neda se u svojoj sliepoj bahatosti odvratiti, makar bilo što mu drago, već nastavlja svoje kleto djelo i
nepitajuć Hrvatsku. Žalostnu ovu i3tinu po-
tvrdjuje nam ciela poviest Hrvatske i Ma-
gjarske, od prvoga dana njihovoga saveza
sve do najnovije dobe. Uvidjavaju dakle
ljudi stranke neodvisne, da u uniji s Ma-
gjarskom loži nesreća Hrvatske, zato morati
} će se oni kao iskreni ljubitelji i prijatelji
svoje domovine posvema amalgamirati sa
strankom čisto i pravo hrvatskom, što jcj
već i naslov „stranka neodvisna" kaže, jer
samo ona stranka može biti neodvisna i tako
se zvati, koja neodvisno od ma koga radi
na stvari sretne budućnosti svoje domovine.
I to bi imala biti zadaća krajine — ako
bude prave uvidjavnosti i sreće — da svo-
jina zastupnici na saboru pospieši ovaj sla-
vni korak po obći spas Hrvatske.
Ali još je jedna stranka. Što bi se sve
te stranke imale udruživati i umanjivati u
jednu jaku falangu naproti zajedničkomu
neprijatelju, to je stara nesreća nasa od vaj-
kada, da se za volju neprijatelju svomu cjep-
kamo i dielimo eto u tolike stranke, te se
hotice slabimo na korist neprijatelja, a za
svoje težko zlo. To radi neiskrenost, izdaj-
stvo i nesloga. Koja je dakle ta četvrta
stranka? Volio bih koliko me je živa ništa
0 toj žalosti neznati i ni rieči negovoriti, ali
nekoristi ranu skrivati, nego odkriti. Za tu
stranku nije se pred njekoliko doba ništa
znalo, kao što i nema pravnoga obstanka
za sebe u Hrvatskoj, niti će ga ikada imati,,
ali, neprijatelj gleda, kako bi nas na koji
mu drago način zavadio, neka se medjuso-
bno koljemo za tudje maslo, a neprijatelj
da vuče iz toga svoju korist. Najprije nasi
razdvojise za vjeru i crkvu, & sada za ime[
1 narodnost. I ova crna činjenica neprija-j
teljske ruke imala bi sigurno već jednonJ
otvoriti oči našoj nekatoličkoj braći i oj
metiti jih, da rkd neprijatelja našega ide u
zajedničku nam nesreću i nesreću zajedni
čke nam domovine, nu izpunjuje se ona i
stinita rieč, koga Bog hoće da kazni, da
mu najprije pamet oduzme.
Stranka ova zove se eto danas neodvisnom
. srpskom (!) strankom, koja pače imade svoj
i otvoren neodvisni politički program, što sve
vlada dakako podupire. Tko bi bio mislio,
da će braća naša ovako otvoreno razviti za-
stavu nebratstva i nevjerstva napram domo-
vini svojoj za ljubav tudjinsku i nehrvat-
sku ? Istinu govoreć, za ovu pogriešku nisu
nedužni narodnjaci naši svojim saborskim
zaključkom god. 1866, priznavajuć u Hr-
vatskoj njeki hrvatsko srpski jezik i narod.
A braća naša kao što su za svoje idee lu-
kava i podmukla, evo kamo dotjeraše stvar,
da će još dati svim neprilike i posla, ali
na sve to — vladinari i danas nevide još
pogubnost ove idee u Hrvatskoj već ju pače
i sami podupiru i šire.
Ali to je i skrajna nepravednost u sebi,
jer u državnopravnom smislu nemože se
u Hrvatskoj govoriti i dopustiti nego samo
hrvatski jezik i hrvatska narodnost, a tamo
u kraljevini srpskoj opet samo mjesta srp-
skomu jeziku i srpskoj narodnosti. Svakomu
svoje, pa bude najbolje. Vjera i vjeroizpo-
vjest neodlučuju tuj ni najmanje, jer u je-
dnoj kraljevini može biti i hiljadu vjera a
ipak sama jedna narodnost, kao što vidimo
da ima u Njemačkoj i t. d., a radi tvrdo-
glave zanešenosti i zasljepnosti tudjinskoga
duha i pravca nevalja se odmah klanjati i
pokloniti svakoj nezdravoj i nezgrapnoj i-
dei — tudjinskih i nehrvatskih hira, kac;
što je idea srpstva u Hrvatskoj, tim manje,
što joj je težište izvan domovine i monari
kije, dakle izdajničko i nelojalno, makar s«
ta nevierna braća hiljadu puta služili imej
nom lojalnosti i pozivali na habsburžku dij-
nastiju. Ništa drugo, nego licumierje i varka,
što jim svaki čin i korak očevidno pokažuje,
samo tko ima zdrave oči da vidi i da se
uroni duhom u njihove ciljeve.
Dakako da su Hrvat i Srbin dva rodjena
brata, ali ta braća podieliše se bratski svaki
u svoju kućicu — Hrvat u Hrvatsku, Srb
u srbsku kraljevinu, gdje je 3vaki brat
ravnopravan i neodvisan svoj gospodar, ne
gledeć koje vjere bio 5 on je, bio grčko-
istočne ili katoličke vjere u Srbiji Srbin, u
Hrvatskoj Hrvat, a geografija i po vješt uči
već u početnih razredih škole, koje li su
medje jednoj i drugoj kraljevini, i prieko
kojih prelaziti se nesmje, ni uvadjati nebrat-
ske interese. Tako se dakle ima gledeć na
bajni naš Sriem, tako u Dalmaciji i svagdje
po hrvatskoj kraljevini. Pa hrvat nikad i
nije posizao za srpskimi interesi u svojoj
domovini tvoreć neslogu, ali srpsko evo ne-
bratstvo uvjek sije sjeme nebratske neslog'
i neljubavi u hrv. kraljevini posizajuć z
čisto hrv. zemljami, za koje već mala djec
u školi znadu, da su samo i izključivo hrvi
zemlje u obsegu hrv. kraljevine. •
Skrajna je dakle nespodoba naše braće
nekatoličke, nazivati se već imenom srba,
posto su hrv. državljani, a gledeć na vjeru
jim, ona jim je grčko-istočna, a nikada srp-
ska, nekmo li stvarati u Hrvatskoj njekakvu
neodvisnu srpsku stranku, i u hrv. saboru
zvati se imenom srpskih zastupnika, što sve-
jedno glasi, kao da bi Srbija šiljala i imala
u hrv. saboru svoje zastupnike. Zar to nije
skrajna nesmisao i perfidija — a ujedno i-
dea po cjelokupnost Hrvatske radikalno
prevratna ? S toga očekivati bi bilo od
pravedne i zdrave uvidjavnosti naše vlade
upoznavajuće smjer i tendenciju ove tako
zvane neodvisne srpske stranke i ciele
struje srpstva u Hrvatskoj, da se odvaži i
odluči progoniti ju i u klici ugušiti, pošto
joj je program prevratna duha i smjera, i
tim bi si vlada stekla veliko priznanje i
kod dvora i kod hrv. naroda, a ne što se
je dala na progonstvo poštenih i lojalnih
hrv. borilaca borećih se za slavje dinastije
i Hrvatske. Svojom prirodjenom lukavosti
i rafinerijom znadu se ti nazovi srpski ljudi
ulagivati i lizati banu i vladi, jer jim to
ide u njihove interese, da su tobož vladini
ljudi, i da pristaju uz nju, samo da tim
lakše poluče svoje prevratne svrhe, a kad
V se jednom osovili na noge, okrenuli bf
brzo ledja i vladi i svakomu, koji nepnše u
njihov rog srpstva. A da prevratni svoj cilj
lakše i tajnije poluče, ocrnjuju i obtužuju
lojalne i vierne Hrvate kod vlade i bana,
nebi li na koji mu drago način odvratili po-
zornost bana i vlade od svojih prevratnih
čina, a nedužne hrv. rodoljube umiešali u
nesreću, tc u mutnu ribe lovili.
Ta već nazivanje jim „srbin" -- „srpska
stranka" bjelodano pokazuje, da jim nije
do hrv. vlade ni hrv. politike stalo, nego
do posve nečega drugoga, pa nedao Bog,
da bi se kasnije vlada tukla po nosu radi
svoje neopreznosti i neuvidjavnosti, a mi
eto to svaki krat iztičemo, da nam se ne-
rekne, da nismo govorili, i na obstojnosti
upozori vali.
Što se naposeb predstojećih izbora u
krajini tiče, to se ljudi ove stranke da-
kako jagme za mandat, a budu od vla-
dine strane veoma preporučivani . i podupi-
rani. Na temelju gore navedene činjenice
gorka je to nesreća po sretnu budućnost
Hrvatske. Biva to osobito po kićenom na-
šem Sriemu, kojega već ta nebratska struja
naprosto zove srpskom zemljom, ali biva i
po ostaloj krajini predosta takove žalosti.
Bože daj, opoštenila se na sve to krajina
svojimi izbori i proslavila hrv. sabor s ljud-
ini čista poštenja hrvatskoga, kojim je do
svoga roda i naroda, do dinastije i Hrvat-
ske — i do ničega drugoga. Krajino na o-
prez te — za kralja i domovinu!
Rodoljub iz Banovine.
Dnevne viesti.
Što do jučer nismo mogli povjero-
vati niti mogućnim, eto se danas obi-
stinjuje. Posljednja pražka Polilik prima
od svoga dobro obavieštena bečkoga
dopisnika S. sliedeću brzojavku od
dneva 21 tek.: „Riešenje pitanja 0 kon-
grui udara na financijalne potezkoće i
postalo je dvojbenim oživotvorenje ovoga
zakona kroz ovo zasiedanje, jer se Con-
rad, ministar bogoštovja, pozivlje na Du-
najevskia, ministra financa, koji je iz-
javio da državna blagajna dandanas
nije u slanju doprinieli za poboljšanje
kongrue— Za danas mi jedino do-
prinašamo ovu brzojavku, bez ikakva
tumača. Ovo nekoliko prostih rieči sliče
mnogo gromu iz vedra nema; one u
svojoj prostoti više kažu 110 što bismo
mogli mi kazati u najdužem članku;
ipak ćemo progovoriti, kako nam to
dužnost nameće.
Podrnaršal Dahlen vojnički poglavar
Bosne i Hercegovine, bio je umiro-
vljen.
V
Pitanje o jeziku. Ceski klub, kako do-
nose bečke novine, izabrao je povje-
renstvo da izradi zakonsku osnovu
glede ustanovljenja službenoga jezika
u pojedinim pokrajinama. Uz to je
ministar pravde D.r Pražak obećao,
da će ista vlada iznieti takov predlog.
Prošloga ponedjelnika pako, kako ja-
vlja Pokrok, pošlo je odaslanstvo kluba,
sastojeće od zastup. Havelke i Troja
na, ministru Pražaku, da se obavieste,
na čem je ova stvar. D.r Pražak iz-
javi, da se u velike nastoji o priku-
pljanju podataka i da se pomnjivo radi
oko zakona. Da ministar jedino čeka
izjavu vrhovnoga Sudišta, koje je je-
dnom odlučilo da je u Dalmaciji samo
talijanski jezik, a drugi put opeta da
se talijanski i hrvatski jezik imaju
smatrati službenim jezicima. S toga da
je vlada pozvala plenum vrhovnog Su-
dišta, da odstrani ovu razliku. Netom
se dade ova plenarna odluka, ministar
će iznieti dotičnu zakonsku osnovu.
Kad pako vlada nebi izniela takovu
osnovu, tad zastupnik Havelka pripra-
vit će predlog, da se jednom to pita-
nje razbistri. U ostalom pišu Politici
da se tajno drže zaključci razprav&
u češkom klubu, koje se bave ob ovom
poslu.
Lučke pristojbine. U proračunskom
odboru bečke zastupničke komore dr.
Klaić izvjestio je 0 vladinoj osnovi
glede lučkih pristojbina i predložio da
odbor primi dotičnu zakonsku osnovu
bez ikakove promjene. Predlog je bio
primljen i u razpravi po Člancima. —
Da naši čitaoci budu na Čistu ob
ovoj zakonskoj osnovi, koja se zanaj-
više a skoro i jedino tiče hrvatskoga
Primorja, evo jim u kratko dotične
osnove. Dosad su brodovi u austrijan-
skim lukama imali plaćati trostruku
pristojbinu, za brodarinu (tonnellaggio),
za zdravstvo (sanitžt) i svjetionifiar-
stvo (lanternaggio). Da se olahkote
svi ti razni tereti mornarici, nova za-
konska osnova okuplja sve te razne
pristojbine u jednu, biva u lučku pri-
stojbinu (tassa portuale). Ovu će pla-
ćati svaki brod, koje god države bio.
Od pristojbina će pako biti prosti svi
domaći brodovi, koji nebudu imali više
od 25 bačava (tonnellate); pa brodovi za
ribanje, brodovi i teglačekoje neputu-
ju, državni brodovi, ratne ladje, bro-
dovi koji nemogu više služiti za plo-
vitbu i napokon svi oni brodovi koji
preuzmu (nastave) put 72 sata nakon
dolazka u luku. Lučka pristojbina za
brod od 26 do 50 bačava računa se
po 40 novč. na svaku upisanu bačvu
(tonnellata di registro). Brod koji se
dotakne više austrijanskih luka plaća,
osim spomenute pristojbine, i drugu
od 1 do 5 novč. na svaku upisanu
bačvu po broju bačava; i to u svakoj
luci, koje se dotakne. Brodovi koji po pre-
djavljenom plovitbeno n redu poduzimlju
periodične plovitbe izmed austrij. luka,
plaćaju pri svakom povratku u luku odkle
odlaze (n. pr. „Dubrovnik" na povratku
u Dubrovnik, „Isea" na povratku u
Makarsku) od 2 do 25 novč. na u-
pisanu bačvu, računajuć po broju ba-
čava. Za trajanja aust.-ug. carinarskoga
i trgovačkoga saveza ugarski taodovi
i luke, što se tiče ovoga zakona, iz-
jednačene su sa austrijanskim.
—
1/13
Čudna li naslova članku! uzkliknut će
mnogi čitalac, kad uzčita gornji broj. Na-
slov k6 i članak nije naš, ni kojeg prede-
Javljaju iz Valparaisa da je bio
pođpisan ugovor izmed Čilia i Perua.
Ovaj posljednji odstupa prvomu za
deset godina pokrajine Takua i Anka.
Nakon deset godina bit će pučka skup-
ština koja će odlučiti, kojoj državi da
pripadnu ove pokrajine, a ta će morati
odštetiti drugoj.
Stari i novi Zakon
o "pučkim učionama.
Paragraf 11 novoga zakona o pučkim n-
čionaina glasi: „Ako je broj učenika (za
cielodnevno podučavanje) poprieko od 80,
kroz tri susljedne godine, svakako je pri
skrbiti drugoga učitelja; ako dopire do sto,
trećega, i takovim razmjerjem povisiti će
se unaprieda broj učitelja",
Proti ovomu paragrafu neki su se oprli,
jer da nameće više truda učiteljima. Prije
svega opaziti nam je da je gorinavedeni pa-
ragraf jednaka sadržaja kao i onaj staroga
zakona, izuzam rieči izmedju zaporaka: „za
cielodnevno podučavanje. U starom za-
konu nije bilo ni spomena o učionama sa
poludnevnim podučavanjem, sasvim da su
obstojale naredbenim putem; s toga nije
bilo ni potrebe onih rieči izmedju zaporaka.
Novica nemienja dakle staro stanje što se
tiče učiona sa „cielodnevnim podučavanjem";
ali glede učiona sa poludnevnim podučava-
njem novica naredjuje: „U učionama sa po-
ludnevnim podučavanjem računati je za sva-
koga učitelja broj od 100 učenika'-4; to jest,
novi zakon jedino glede učiona sa poludne-
vnim podučavanjem ustanovljuje broj od
100 učenika. Poludnevno podučavanje izva-
dja se na način, da polovica učenika polaze
učionu u jutro a polovica poslie podne. Tim
se dakako ne prti vile truda učitelju, jer
mu je lakše u jutro podučavati 50 a poslie
podfie drugih 50 učenika, neg po vas dan
80 učenika; a i učenici bolje nauče kad jih
je manje. U ostalom koli u novom toli u
starom zakonu §. 11 ima početni redak,
uslied kojega pokrajinsko zakonodavstvo
može obaliti najviši broj učenika, koje je
povjeriti učitelju.
Ako se pako obazrerao na druge države
to u Saksoniji svakomu se učitelju podaje
120 učenika, u Wurtembergu za cielodnevno
podučavanje 90, za poludnevno 120, u Ba-
denu 100 do 130, u Zttrichu 110. I u Pru-
skoj se računa na 80 broj učenika povje-
renih svakomu učitelju; ako predje ovaj
broj, tad se odmah mora uvesti poludnevno
podučavanje i tim obćine prištede novaca a
obrazba isto napreduje.
Paragrafi 17 — 19 govore o gradjanskim
učionama. Po starom zakonu §. 17 gla-
sio je: „Zadaća je gradjanske učione po-
dati onima, koji ne polaze srednje učione,
izobrazbu višu od one koju se dobiva u
pučkoj učioni. Obukovni predmeti za ovu
učionu sliedeći su: Vjeronauk, jezik, stati-
stika, zemljopis i poviest, osobitim obzirom
na domovinu i njezin ustav, naravos lovje,
prirodoslovje, računstvo, mierstvo, držanje
knjiga, ručno slobodno risarstvo, mjerstveno
čajni kvar u blagu, u njivu svoju uoriti.
Već je jadnik zaboravio, što su mu djedo
vi davno vjerovali pa tako i radili. Ovo je
stara srpska riječ: „Bolja je orina, nego
torina".
Braćo! Ovu tužnu istinu ja sam morao
dodirnuti, jer mi spada na ovu riječ. Teško
je pomisliti, ali kazati moram, što me iz-
kustvo moje uči, da i ono što srpska na-
stava na malom prostoru daje (pet, slovom
pet, srpskijeh škola jedva imamo mi na260
hiljada naroda u Hrvačkoj!), velim: da i
taj mali plod naš protivna sila i lukavstvo
brzo potamni.
<41i dokle će tako ići?...
Uzmimo ovu danas ikonu slobodno pred a
se, pa zagledajmo, ali zagledajmo otvore-
nijem očima, jer to nije dosta, što je mi
samo tobože cjeljivamo. I šta vidimo? Evo
ću ja kazivati i vami redom: Ovo je Isus
Hristos, oko njega su njegovi učenici i na-
rod — ovo su dječica vesela, djeca steru
cvijeće i odjeću po putu. Svi nose vrbicu,
raduju se i pjevaju na glas poznatu pjesmu:
„Odanu sinu Davidovu..." Ali evo još i
druge prilike, evo Čovjeka u anterija i pod
risanje, krasopis, pjevanje i tjelovježba; za
djevojčice: ručne ženske radnje i kućanstvo.
— U gradjanskim nenjemačkim učionama
podati je učenicima prigodu da nauče nje-
mački jezik. Privolom pokrajinske učionske
vlasti, u gradjanskim učionama može se po-
dučavati, neobvezno, koji inostranski živi
jezik".
U novici pako ovaj isti zakon glasi: „Gra-
djanska učiona valja da dade izobrazbu višu
od one koja se dobiva u pučkim učionama,
obzirom na potrebe obrtnika i ratarskih go-
spodara. Služi i da pripravi mladež za u-
čiteljišta i za one posebne učione, za koje
nije od potrebe predjašnje pohadjanje sred-
njih učiona. Obukovni su predmeti u gra-
djanskim učionama: Vjeronauk, obukovni
jezik sa dotičnom stilistikom o poslima, zem-
ljopis i poviest sa osobitim obzirom na do-
movinu i njezin ustav, naravoslovje, priro-
doslovlje, računi ujedno sa jednostavnim dr-
žanjem knjiga, mierstvo i mierniČko risar-
stvo, ručno slobodno risanje, krasopis, pje-
vanje ; za tim: ručne ženske radnje za dje-
vojčice; tjelovježba obvezna za dječake,
neobvezna za djevojčice. — U nenjemačkim
učionama podati je mladeži prigodu da nauči
njemački jezik. — Privolom pokrajinskih
učionskih vlasti može se, u gradjanskoj u-
čioni, podučavati neobvezno i druge žive
jezike, glasovir i gudalicu".
Prispodobimo li stari i novi zakon, to
ćemo se uvjeriti da su promjene neznatne
a i te promjene da nijesu na gore. U novom
zakonu nadodaje se da se je obzirati na
potrebe obrtnika i ratarskih gospodara, kao
i na one posebne učione koje se mogu po-
hadjati bez da su se svršile srednje učione;
te se nadovežuje u §. 19: „U ustanovljenju
obukovne osnove obzirati se je na posebne
potrebe mjesta i kotara gdje postoji učiona.
Tim se učiona prilagodjuje potrebama života,
jer dječaci podučavani su u stvarima, koje
će jim biti od potrebe u budućem životu.
— U starom se zakonu suviše kaže u obće
„držanje knjiga"' u novom „računi sa je-
dnostavnim držanjem knjiga"; stari zakon
kaže da se može učiti djecu „koji inostranski
živi jezik", dočim po novom moći će se ,,i
ostali živi jezici", t. j. više jezika, i to ne
samo inostranskih dali i domaćih, kao što
češki, poljački i t. d. Napokon novi zakon
dopušta učenje glasovira i gudalice, što ba-
rem nije „popovsko".
Dopisi.
toiica: „Dragociena krv sv. Gjenara, u su-
botu poslie podne, 5 svibnja, u kapelici
„del Tesoro« našla se tvrda. Poniev ju pro-
fesionalno u ,crkvu sv. Klare, i izloživ pred
glavom sv. Štitnika, započeše molitve. Na-
kon sata opazilo se da je krv dielomično
otopljena, uzdržuć se još tvrd dobar dio,
krugljastoga oblika, i najavilo se čudo u 7
sata i 10 č. posl. podne. Krv je u takovom
stanju ostala, dok ju u večer neodnesoše na
novo u stolnu crkvu. U nedjelju, 6 tek.,
našla se krv kako ju postaviše prijašnje
večeri, biva otopljena ali s tvrdim komadom,
te se nije moglo naviestiti čudo; tekom
pako dneva malo se pomalo sva otopila."
Mnogi su i mnogi nevjernici tražili da
pobiju ova čudesa, ali nijesu uspjeli. Po-
znati Aleksander Dumas, koji je jednom
prisustvovao čudu, nije mogo da ga za-
nijeće i spominjuć sumnju da to kanonici
zadobiju kakovim običnim sredstvom, pitao
je: „Dakle ćemo reći da tu ima nekakva
tajna, čuvana od kanonika „del Tesoro"
od koljena do koljena od IV. vieka do dana
današnjega? — „Mogućno je, odgovarao je,
ali u tom slučaju njihova je vjernost ču-
dnovitija od istoga čuda. Radje ću dakle
vjerovati čudu, i, što se mene*4*če, vje-
rujem".
Prošlih dana neki listovi bili su javili da
će do malo izaći neko novo djelo O. Cur-
cia o vatikanskim stvarima, u kom će pi-
sac u velike napasti na Vatikan. Na to je
ot. Ćurci odgovorio pismom u listu Nazione,
u kom ne samo izjavljuje lažnom viest tih
listova, već i uvjerava da će do smrti ostati
vjeran sv. Crkvi i njezinomu vidljivomu
glavaru.
Spominjete li se Ragose, Oberdankova
druga, koji je tunedavno bio proglašen ne-
vinim od Vidinskoga porotničkoga suda?
Prije uapsa Ragosa je imao liekarnu u
Toscanelli, te ju je sad na novo htio otvo-
riti, ali mu je od vlasti bilo naloženo da ju
zatvori, jer da nije položio izpite u Italiji
već u Gracu. Ragosa je proti tomu podnio
utok, ali mu je vlast izjavila da bi ga
lahko mogla poslati preko medje i predati
Austriji. Ragosa je uslied toga odlučio po-
bjeći u Svajcarsku. U ovom ponašanju tali-
janskih vlasti občinstvo uvidja popuštanje
talijanske vlade prama Austriji.
ali on ostade vazda vjeran Bogu i aaroda,
te odmah s početka prigrli geslo naSeg ve-
likana i pokrovitelja Strosmajera „Sve za
vjeru i za domovinu".
Starina Kordić, izvan što je plemenitih
zasluga u franjevačkom stališu stekao, ništa
manje da pače više po župah gdje je bio,
ostavio je plemenitih, nezaboravnih i neiz-
brisivih uspomena. Za okrutnosti turske,
neustrašiv zasnova crkvicu na Roskopolju
namjestivši joj zvono kao najprvo na ovom
kraju Bosne i Hercegovine; u Vinici Čini
takodjer sagradit Crkvu, pak da tiebude
ondole premještjen bio za stavno bi danas
na njoj zvona zvonila; a u Bukovici kao
istom novoj župi jar zvono zvoni, a misa
se već negovori u pećini, jer starina netom
dodje čini sgraditi jednu dosta liepu ako i
malu crkvicu gdje je pristojno govorit Sv.
Misu. Bog mu revnost platio!
L U.
—
RAZLIČITE VIE8TL
—m.n-
{Čudo sv. Gjenara
Rim, 16 svibnja.
Ćurci — Ragosa)
U subotu poslie podne, dne 5 tek., dogo-
dilo se ko po običaju „čudo sv. Gjenara".
Možda svi vaši čitatelji nijesu o tom oba
viešteni i s toga mi je reći dvie-tri rieči.
Najljepša je crkva u Napulju stolna cr-
kva, posvećena Sv. Gjenaru, gdje je glaso
vita kapelica ovoga svetca, u kojoj se svake
godine prve svibanjske subote, dne 19 ruj-
na i 16 prosinca opetuje već poznato čudo,
biva krv se svečeva pretvori u tekućinu.
0 ovogodišnjem čudu piše Libertfr Cat-
3 granice bosansko-hercegcvačke,
početkom svibnja.
Prigodom u Duvnu razumio sam iz po
uzdanog izvora, da pače osvjedočio sam se
vlastitim očima, kako su u Bukovici obnoć
provalili lupeži kuću M. P. Fra Petra Kor-
dića, župnika, koji tad nahodio se u Ma-
karskoj radi osobitih svojih posala. Lopovi
su, izvan ključži i drugi lupežkih spravi,
upotrebili i plužno crtalo, što su skinuli
s pluga jednoga težaka, tiem da bi se na
istog posumnjilo. Odnesoše sve iz kuće, iz-
van žita i vina; što fra Petar toliko nežali
koliko sramote i neharnosti koju su mu lo-
povi učinili i pokazali, što se nije nikomu
zlim zajmio, da pače blagodari Svemogućemu
da mu se nije dogodilo kao i Vrhovnomu
Ug. Sudcu Majlathu, uz to pak žali radi
elemozine crkovne koje bilo je liepa svotica.
Budući od 20 godina vazda na župi, a već
kako mi je kazivao malo prije ovog dogodjaja
baš je bio skastio poći u samostan na po-
čitak, zaključit je da nema bit bio praznih
šaka, sa svim da gdje je god bio nije štedio
ni svoga truda ni novca za prosvjetu ovoga
biednog naroda, za koga pod Vladom oto-
manskom više i više puta za dlaku mu je
stalo životom platiti, izvan nadžaka što ih
je kao za ljubav primao u kosti i u rebro;
kapom; ovaj izgleda trbušat, nadut i pr-
kosljiv. Vidjite mu ruku kako prodrzljivo
prstom zapovjeda. Ovo je opet salik fari-
zejske škole.
Praznik ovaj uči nas da je Hristos naj-
poslje pobjedio! E, pa s tom vjerom mo-
žemo prenijeti ovu sliku na naše današnje
prilike. Naši su fariseji od dvije čoje ali
su jedne boje: naduti su, prkosljivi i pro-
drzljivi. I ovi nose šarene kape i anterije,
oni plaše svijet (nerazumni) sa lažljivom
svojom svetinjom, hvale se jedni i drugi da
je pod njihovijem ključem Bog i milost
božija... Izdaju se za nekakove isposnike i
pokajnike, a ovamo skinuće ti i pokrov sa
mrtvoga oca... Stotinama se tove, a uvjek
huču i niječu... Različno se (pred ludijem
svijetom) krste, a inače su naliki jedan dru-
gome, kao jaje jajetu...
Bog i duša; ovi zakršteai farizeji daleko
su gori od onijeh jerusaliraskijeh. ljude izi-
djoše po bijelom danu te zahtijevahu od Hrista
da on svojim učenicima reče neka umaknu,
t. j. hoće fariseji da Hristos sam priguši
slavopjev Božji. Slabotinjusu svoju otkrili!
Naši naprotiv ne će na vidjelo, nego kriju
Jučer u osam sata u jutro na parobrodu
Andreas Hoffer stigo je u Zadar N. Vis. Nad
vojvoda Raineri, na putu kroz Dalmaciju
da pregleda domobranstvo. Na obali bio je
pričekan od g. namjestnika, od crkvenih,
gradjanskih i vojničkih vlasti, sa počastnom }
satnijom. Istom se izkrcao pošo je odmah u
crkvu sv. Šimuna k misi. Poslie podne u
5 sata bio je svečan sobet kod Namjestnika,
kojemu je učestvovao i N. P. g. Nadbiskup.
U večer na čast visokomu gostu obćina je
svečano razvietlila kazalište, u kom se pje-
vala opera II T+ovatore. Nadvojvoda je uz
bengalične vrate bio odpraćen a kazalište,
gdje je ostao do četvrtoga čina. Jutros je
osmotrio vojsku, pregledao kasarne i tua-
gaze i prisustvovao pucanju u nikšan, a za
tim u 11 sata odputovao put Spljeta na pa-
robrodu Andreas Hoffer, ujedno sa g. Na-
mjestnikom. U koliko čujemo iz Spljeta N.
P. polazi u Sinj, a za tim u Dubrovnik,
gdje će biti na Tielovo; iz Dubrovnika
pako poći će u Boku.
Čujemo da je upravno Sudište u Beču
odbilo tužbe podignute od D,r Bajamonti-a
i D.r Radmana radi obćinskih izbora, i tim
je stvar svršena.
Odlikovanja. Predsjedniku zadar. prizi-
zivnoga Sudišta bio je podielien red želje-
zne Krune II. razreda, prigodom kad je na
vlastitu molbu pošo u mirovinu, a kančelisti
kod spljetskog Sudišta Pašku Cassio zlatni
krst za zasluge.
svoje tragove kao zmija svoje noge, a revu
i najprljavijim putevima nebi li smutili na-
rod... Pa kad ne ide ni tako, a oni panjkaju
silnike zemaljske da im ovi pokažu nabiti
„lokot" na usta pobornicima narodnog srp-
skog života i Božijega slavopjeva!! ...
Osobito mi Srbiji tu srno teško iskušani.
Pa ipak mogu ja da vas braćo utješim i
ohrabrim. I u domaćim našim neprilikama
ne moramo mi očajavati. Sve kamo drago;
ali je Bog nami dao toliko da se vjerom
našom pravoslavnom i još živom srbinskom
možemo održavati dok i bolje bude. Ama
Cvijeti su srpske već na vidiku!... Ovo je
slava naša crkvena. A i u narodnom po-
gledu neću ja daleko ići, uzeću jednoga
našega Nikolu Borojevića, koji lijepo kaže
što je otaždbina, kako se ona ljubi i brani.
Nikola je rekao kratko, ali je sve kazao
ovako: „Što je zlatna kruna grbu, Neka
bude Hrvat — Srbu, Što je dragi kamen
zlatu, Neka bude Srb — Hrvatu".
Ali evo muke, što tako ne misle neke
nove hrvačke „budnice." Najamnici i pod-
vikači gude da tobože „zemlja živi a narod
neka propane... „Čujete braćo, ovo da nije
Primamo iz Mimica (kod Omiša), 20
svibnja; Danas imali amo u pohode, da
blagoslovi zvona, Nj. P. g. Marka Kalogjera
našeg biskupa. Došo je u pratnji veleč.
supohodnika D. A. Žuvele. Preuzv. gost bio
je pričekan i odpraćen najsvečanije i naj-
Ijubeznivije.
Kanonicki Sbor u Dubrovniku. Žup. Ivan
Stojanović bi imenovan pravim kanonikom,
a župnici Ant. Ismaelli i Petar Franasovie
počastnim kanonicima Stolne crkve u Du-
brovniku.
grozno, ono bi bilo smiješno. — No da od-
vratimo oči s toga plačevnoga pozorja. Ta
kako bi se drukčije Hrvačka i zvala, a da
nije tijeh utvora... I naši djedovi podi-
goše ovaj hram srpski, a pod užasnim pri-
tiskom. Nego naši djedovi znadoše za srpski
stid i poštenje, za valjanost i svaku dobro-
tu, i u tijem vrlinama održaše sebe i poro-
dice svoje. Njih je zaštitio pravdoljubivi
monarh!
Ali sada je red na nas došao. Na nami
je velika odgovornost pred našim grobovima!
— Naša sva nasledjena svetinja i srpsko
ime. crkva i sav život narodni očekuje od
nas jačega i živoga jemstva. Lijepo je ozi-
dati crkvu, podignuti zlatom pisani spome-
nik, kupiti knjigu, i takove stvari. Samo
to nije sve. Narodni život zahtjeva i od nas
budnu svijest, moralno i zakonito naoružanu
vojsku! Pitam vas dakle: hoćemo li putem
našijeh djedova? Hoćemo li stazom za Hri-
stom? Ja mislim da spojimo jedno s drugim.
I baš su ovdje za nas one riječi Hristove,
a pred tolikijem farisejima: „Ako ovi urnu-
knu, kamenje će zavapiti!" Amin.
KATOLIČKA F i-y»
$ Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui ••
est caput Christus. s
(S. l'an!. K-pii. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Dco, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecrlesiac docirina animisque in
Religionis amore et i a verse lidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam,)
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostuloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 28 Svibnja 1883. God. XIY.
Radi izvanrednih uzroka od-
goditi nam je do u ponedjelnik
broj od četvrtka.
i
Dr. Juraj Putić.
Frangar non flcctar.
I opet jedna zviezda ugasila se na hr-
vatskom nebu, pokle je kroz toliko go-
dina tako jasno svietlila na našem ob-
zorju.
U prošli Četvrtak u večer usnuo je u
Gospodinu u Rimu Dr. Juraj PuliĆ, kano-
nik Sv. Jerolima.
Ova nenadana viest ne samo će raz-
žalostit mnogobrojne prijatelje i znance
pokojnika, već će se nemilo dojmiti cig-
loga hrvatskoga naroda, koji se je pu-
nim pravom mogo ponositi takovim sinom.
Rodjen u „slovinskom" Dubrovniku,
d.r Juraj Pulić odmah je u prve prilju-
bio hrvatstvo i pristao uz narodni po-
kret g. 1861.
Izabran zastupnikom u dalmatinski sa-
bor, odlikovao se je svojim poštenim
radom i neustrašiv stao na obranu po-
tlačenih narodnih prava.
Tadašnja zadarska i bečka vlada svim
su sredstvima nastojale da prignu mla-
doga ravnatelja zadarskoga gimnazija, ali
se Pulić držao Oracijeve: frangar non
fleclar, pa kad su sva nastojanja bila
uzaludna, kad pošteni Pulić nije htio žr-
tvovati Danila i Klaića ničijim hirima,
tad ga vlada g. 1863 posla u Spljet
pod izlikom da uredi tamošnju gimnaziju.
Ali ni u Spljetu nije na dugo ostao,
jer ga do malo poslaše u talijanski Trient,
da ga tim uklone ne samo iz domovine
dali i iz zadarske sabornice; nu dubro-
vački rodoljubi učiniše Pulića velepore-
znikom i izabraše ga u tom izbornom
kotaru. Ipak u zadarskoj sabornici brzo
zamuknu Pulićev glas, jer bolest i da-
leka putovanja prisvrnuše ga da se za-
hvali na zastupničkoj časti i da se svim
svojim silama posveti obljubljenim svojim
naucima.
Da je Pulić i u Trentu znao vršiti
svoju dužnost, svjedoče nam simpatije
koje je on steko izmed tamošnjeg pu-
čanstva i žalost koju je ono izkazalo,
kad je Pulić pošo u mirovinu, da u
Rimu, kao kanonik sv. Jerolima, spro-
vede posljednje dane svoga radišnoga i
poštenoga života.
Kad mu nedavno ponudiše stolicu du-
brovačke biskupije, Pulić ju odbi ; jer
da to 'nije za nj, već za mladja pleća,
Iz Rima, gdje se bavio povjestničkim
i mudroslovnim naucima, Pulić je neobi-
čnom ljubavlju pratio dogodjaje u do-
movini i pri svakoj prigodi dielio svjete
i naputke.
Nedjelja je sama dana da nam Pulić
poslao iz Rima pozdrave, na žalost po-
sljednje ; ali ti pozdravi stignuše nam
ujedno sa smrtnim glasnikom da nam
još više ogorče bol za lako velikim gu-
bitkom.
Prije nekoliko dana čil i zdrav — a
eto od prekjučera ledena ploča krije
njegove smrtne ostanke; ali njegova spo-
men nije s njim pošla u grob, ona će
živjeti dok bude hrvata da potomcima
pripovieda djela uzor poštenjaka Pulićeva
kalupa.
Vječni mu pokoj!
PODLISTAK.
Srpske "besjede
Na sv. Savu (Nemanjića).
II.
0 srpskoj školi.
Uskliknimo sa ljubavi
Svetitelju Savi,
Srpske crkve vrhovnoj
Svetiteljskoj glavi.
Ovako pjevaju djeca naša osobito danas.
Ovako pjevamo i mi stariji s djecom našom.
Braćo! Veselje je vaše od Boga. Zbor je
ovaj naš nami i mio i drag. I s toga ću ja
vami u nekoliko riječi kazivati, zašto smo
se ovdje, baš ovdje u školi iskupili, a rećiću
i to, zašto mi u školi sv. Savu slavimo. Ja
se nadam da je ovo vami po volji. Isto
tako mislim još, da je vami drago, što ja
govorim, što kao učitelj vaše dječice ovdje
vas sa javnom besjedom pozdravljam. Na-
ravno, prvi nam je ovo put, pa se vi malo
i čudite. Nije mi to ništa teško. Ja volim
da se vi čudite meni, a verujte mi, braćo,
Ja se vami ne čudim, nego se iz srca baš
Zadar, 28 svibnja.
Kad se tunedavno prosuo glas Širom
naše pokrajine da su narodni zastu-
pnici izhodili od Bečke vlade, da se
pokrajinske vlasti nepačaju u izbore,
već da samo vrše svoju dužnost —
Dalmacija je odahnula, ili bolje, ne
Dalmacija, već ona velika većina
naroda hrvatskoga u Dalmaciji koja
n^bilo od koje vlade netraži drugo
no Ja nepristrano vrši svoju dužnost.
Manjina, ta šaka narodnih izroda i
tudjinskih dopuza, koja nemože da\
ima naslona u narodu, već ga traži u
nasilju, nepravici, podkupljivosti i ne-
poštenju — bila je ošinuta tom viesti
i stala je vikati na prisilje odzgora;
uprav ona koja je do jučer lizala
sa nekih rukii i po milosti provodila
svoj kukavni i nepošteni život.
Kandidature vladinovaca u Makar-
skoj, Vrhgorcu, na Braču i drugovdje
razpršiše se; a na razvalinama tih „kula
u zraku" podigoše se čvrste kule hr-
vatske slobode, gdje će zavladati u-
prav oni ljudi, koje neka presvietla
gospođa nisu htjela. Ti će izbori naj-
bolje dokazati, kako Hrvatima Dalma-
cije nije od potrebe vladine pripomoći,
već kako uzprkos volji nekili tnogu-
ćnika narod zna i može provesti svoju
volju.
Ali ako je volja nekih uzmakla pred
narodnom voljom skoro po cieloj Dal-
maciji, to se ona rekJ bi okupila oko
glavnoga grada pokrajine, da pripra-
vlja „put u sabor" nekim visokopolo-
zenim osobama. S neke strane sveu-
dilj se tvrdi da se vlada ni u ovom
kotaru neće miešati u izbore; ali od
nekoliko vremena neki plaćenici oblieta-
ju zadarski izborni kotar, iznašaju
kandidature ljudi, koji jedu činovnički
kruh i govori se o nekim materijalnim
blagodatima, koje bi stanovite osobe
mogle podieliti.
Koliko su ti glasovi istiniti dokazuje
nam i pismo, koje smo jučer primili
iz Ninske okolice i koje priobćiijemo
pod stavkom „Raz. Viesti."
Mi nećemo sad izpitivati čije je
maslo taj srbsko-autonomaški odbor;
mi nećemo potražiti ko dieli te novce
i odkle su došli ti novci jer kad
1 bismo tiskali tvrdo uvjerenje našega
dobro obaviešćenoga dopisnika, po-
veselim. Naša braća u mnogim srpskim op-
štinama već su od nekoliko godina otpočeli
ovu slavu. Taj lijepi glas dospio je i do
vas. Pa na poziv vaše dječice vi se sku-
piste tako mnogobrojno na ovaj svetosavski
zbor, na srpski prosvjetni zbor! E! pa do-
bro ste nam došli braćo i sestre! Da ste
nam zdiavi i čestiti i vi, draga dječice!
Najprije ovo vam kažem: ne pitajte vi
mene, zašto nije uvjek ovdje ovake slave
bivalo. U Školi su drugi „zapovjedali..." Pa
takva je škola za nas mrtva bila... No već
danas je prilika za nas bolja, a biće u ime
Božije sve to — bolja... Lijepo je da se u
kući srpskoj postom i zavjetom ovaj dan
poštuje. Sretni smo da i crkva srpska iko-
nom i molitvom danas sveti. Ma po cijelo-
me narodu znade se za sv. Savu, zna se
velim za srpskoga sveca — „sredozimca!"
— Ovo je lijep dokaz hrišeanske pobožno-
sti. A škola uprav pozvana je da u tome
svijetli! Jest, braćo, života mi moga, ovo
božja istina. Valjana škola velika je naša
svetinja. Škola je prva drugarica Hristove
crkve. Ma škola je drugo krilo materino:
dje materino mlijeko prestaje, tu škola na-
stavlja svojom slatkom hranom — istinom
i prosvjetom! Svoja rodjena škola svoje oči
otvara, a to je za nas srpska škola! Ta
Bristos Spasitelj osnovao je školu, On je
učitelj bio prvijeh Apostola! I srpska po-
slovica kaže: „Tko više zna, taj bolje i
vidi." Ovu je istinu davno Srbin u za-
gonetku zavio, a ovako reče: „Bijela njiva,
crno sjeme, mudra glava što ga sije". To
je knjiga svoja. Vi znadete, tko ono reče:
„Sta mi oči pomažu? slijep sam kod očiju;"
je l'te? Tako je bogme. Tako se žalosti
onaj, koji nije iz mlada knjige svoje učio.
Još nijesam gotov. Dosta će biti, ako
samo mimogred ovdje spomenem onu tudjin-
sku školu, u koju ste i od vas neki hodili. Pa
recite: jeste li tamo čuli u poštenju srpsko
ime?... jeste li čuli krsnu slavu?... poznadoste
h srpsko slovo?... Kazaše li vam lijepu dušu
sv. Save?.., To samo, a sve ostalo, što obuhva-
ća sveta naša pravoslavna vjera, da i ne
spominjem ovdje. Ma veseo bio, moj brate,
od te škole puste bježala su djeca naša. i
tako je postao naš glasoviti „pustodjak..."
Na tu školu krvavu gledahu roditelji po-
prijeko... Pa taj strah još je zaostao u ko
stima, i mnogi ne može da se razabere od
toga straha... Ta vaša je n. pr. ova mudra
riječ: „Nema od vojaka — težaka, niti od
| baka — prednjaka." Ma takovom se ško
vriedili bismo tankoćutnost neke go
snode; ali će naši čitaoci i sami nai-
lakše razumjeti odkie polieću neki
zlokobni poletarci i gdje se sakuplja-
ju niti tog novoga pokreta, ko li je
napokon taj luktar, koji kreće svim tim
marionetama.
Uhvamo se da će se svi ti napori
ulomiti o pošteni rad Ninskih rodo-
ljuba, a da će ti uprav žalostni čini
potaknuti rodoljube od Raba do Bio-
grada da se složni i iz svih sila opru
neprijatelju koji ne prebire sredstva,
samo da se dokopa cilja.
Sloga i rad, pa je pobjeda nastrani
poštenjakovića!
I*ređ izbore!
Zora puca, bit će dana.
(Glas mlada popa).
Tko je junak na ždrielo, Na ždrielo
junak tko je. Još samo malo dana
dieli nas od najvažnijeg Časa, gdje je
i narodu dopušteno dieliti vlast sa vla-
darom. Još nekoliko dana, dok se po-
služimo prvim i najvažnijim pravom u
ustavnoj državi. Tamo o Vidov danu
razviti će i naša pokrajina nov život,
po cieloj zemlji nastati će novi duh,
svugdje lebditi će novi pokret. Za ne-
koliko vremena uzniet će se duh čo-
vječji iz ovozemnog prozaičkog ži-
vota do visokih idejalnih poleta, da u
njima crpi snage za ostvarenje svog
omiljelog programa. Naš narod, izmu-
čen, progonjen, ali ne mrtav, prošav
izpod mača i koplja, prokušav sve slasti
i ugodnosti što tudjin i nametnik može
podati, uljuljav se u san zaboravnosti i
nehaja u koji g*\ uljuljala konštelacija
narodne većine, tare oči i u snu pita
na kojoj smo ? kamo smo doprli iza
dvadesetgodišnje borbe ? što nam po-
može naša pobjeda g. 1870? Gdje
je oni visoki barjak nikda prije neoka-
lom Bog ne slavi, niti se srpska kuća
veseli!
Elem, vidite braćo, ovo su uzroci, što smo
se mi danas u školu skupili oko naše dje-
čice, te smo otpočeli ovaj naš lijepi zbor i
razgovor. Produžićemo mi ovu riječ drugi
put ovdje, a dotle valja da se spremamo.
Nego da kažem još i ovo; Zašto mi BV.
Savu proslavljamo u školi? Kratko ću ja
reći ovako: Sv. Sava podizao je škole po
cijelom narodu srpskom. Ove škole divno su
napredovale, jer je narod volio da nauči
Boga poznavati i sreću svoju podizati! Evo
samo ovaj primjer uzeću: Eno je bijesni
Turčin raskopavao Savine škole kroz to-
liko crnijeh vjekova, pa ne mogaše Turčin
uništiti imena srpskoga i naše vjere. Sta
više. Osmanlija je se ogubao, a Srbin slavi
Boga i svoga Apostola, kaktt koji danak u
napredak, sve jače, sve otvorenije...
A ovamo nami kako je?....
Ma moj brate! Sto je sv. Sava jedanput
u dušu usadio, čim je mlijeko materino za-
mirisalo i osladilo se, to nijesu mogli ubiti
ni carigradski kaludjeri, ni rimski fratri...
Sve pod turskom silom i pod latinskom
samovoljom održala je se i sačuvala naša
lijepa krsna slava i čeanica!
gomíra; učionice u Pokriveniku Zlokovića
Nikolu i učionice u Tivtu Maglica Jurja.
* * *
Pokle su ukinute lazaretne odredbe za
pridošline iz Talije, osim što su primljeni
na slobodan saobštaj parobrodi talijan-
skoga družtva „Florio e Kubattino", bilo
je na novo uvedeno, počamši dnevom 28
o. m., svako petnaest dana putovanje pa
robrodova a. u. Lloyda prugom Rieka-
Zadar-Jakin.
* * *
Dne 20 o. m. srušila se u Solinu mli-
nica tek zgradjena i ruševinom usmrtila
vlastnika Stjepana Žiži ča i težko ranila
još dvojicu čeljadi, koja su s njim bila.
Ukupnu štetu računaju u ñor. 1000.
*
Pišu nam iz Spljeta, 23 siečnja: Ne-
tom se je prosuo ovdje žalostni glas, da
se je vitez Dragutin Ante Bakotič, pre-
selio u vječnost, svakome se opažalo na
licu sažaljenje, za gubitkom tako vriedna
i zaslužna nadzornika. Ovo mjestno škol-
sko vieće, na kojem zasieda drugi učni
i marljivi muž prof. Dražoević-Jelić, po-
žurio se namah prirediti u crkvi Ot.
Dominikanaca javne i svečane zadušnice
za pokojnoga. Uz prisustvo svih članova
mjestnoga š. v., i svih učitelja i učite-
ljica, kako i svih učenika i učenica grad-
skih i varoških, i mnogobrojnih prijate-
lja i znanaca pokojnika, crkva bi dubkom
napunjena, a obća žalost i uzdisaji letili
su k nebu neprestano iz svih usta. Če-
tiri vjeroučitelja pučkih škola uz turobni
piev i sviranje orgulja izpjevaše sv. misu
i podadoše najpokonje odriešenje toj vrie-
dnoj duši, koja je pučke učione u Dal-
maciji znala novim životom zadahnjivati.
Krasni vienci, i dva sastavka pjesama,
jedan talijanski a drugi hrvatski uz mno-
ge duplire, resili su izvanredno mrtvački
odar.
Primamo iz Drniša, da se je dne 13
tek. desilo čedomorstvo u onom varošu.
Ovo je ondje prvi slučaj groznog zločina.
Počinila ga je neka služkinja, koja je
već u zatvoru, da grieh kaje.
* * *
0 Dalmatovim viestim glede boginja,
piše nam prijatelj iz Kotara: „11 Dal-
mata" u br. 26 tek. navieščuje dva nova
slučaja boginja, u Prekom i u Zadru, te
razglasuje urbi et otbi nekakova nastojanja
obćine ok6 tih bolestnika, a zaboravlja
na ranu pod vlastitim krovom. U Ila-
žancu se sbilo ovih dana 6 slučajeva iste
bolesti i jedan je umro. Da priupitamo
„Dalmatu": odkud su ti slučaji nadošli
u ono zdravo mjesto, on nam ne bizai-
sto znao odgovoriti. Nu mi mu znademo
izviestno kazati, da je onamo bolest do-
nesena iz Zadra. Kako se dakle to pazi ?!
* * *
Zadnju našu viest o ubojstvu sbivšemu
se u Tribnju popravit nam je sliedećim
dopisom onamošnjega našega prijatelja:
Dne 20 siečnja pobila se dva bliznaca
Ilija i Petar Marinković is Tribuja grč.-
iztočnoga sa plemeštacim Tomom od 35.
godina i Milom od 23. rad njeke zagra-
de. Rečeni Ilija i Petar ranim jutrom
nasrnuše bovanicam na druga dva svoja
plemeštaka te ih tako izprebijaše, da je
Tomo bio već ua zemlju obavljen a Mile
se teturao s desna na lievo. Na to pri-
skoči Ilija te britkim nožem ubode Tomu
izpod sise tako, da mu oštrac- prodje
sriedom rebra do srdca, a Petar povali MjIu te ga britvom probije kroz srdce.
Bili bi smakli i trećega brata, da ujeki
Margo Marinković ne postavi ruku pod
krernen puški. Poslie toli strahotua uboj-
stva, Ilija se predao sam u ruke sudu,
dočim Petar bi uhvaćen od žandara uz
trećega brata, koji je prietio smrću zao-
staloj mnogobrojnoj siročadi.
Dne 24 tek. m. odposlato je bilo po-
vjerenstvo, da pretraži mjesto smrti i
lješine pokojnika.
* * *
Naš dopisnik izpod Velebita tuži nam
se, da nam je odposlao dne 1 tek. član-
čić o kukavnom stanju tamošnjega pu-
čanstva. Člančić nam još nije stig-o ! Ili
gg. poštarski činovnici misle, daje Zadar
u Africi te ga tamo upraviše, i'l se je
gdjegodj taj blaženi list izgubio: jedno
i drugo nije im na diku. Pa da je prvi
slučaj!
* * *
U Žegaru, obćine Obrovačke, sbilo se
je Božićnih blagdan ubojstvo; u okoli-
ci pako obrovačkoj neki se pijanac u-
topio.
* * *
„Corriere della Sera" u Milanu, donosi,
da je ondje bio na prolazku iz France-
zke put Mletaka kapetan Matešič sa senj-
ske Rieke, i dok je čekao vlak pokazao
je znakova mahnitosti. Bio je s toga po-
veden u bolnicu i povjeren brižnoj njegi.
Kad se umirio često je pitao za svoju
ženu i djecu. Čini se, da je poludio u-
slied nesreće na moru.
* *
Čitamo u „Narodu" o zdravlju preč.
Pavliuovića najpovoljnije viesti. Kaže
naime: Dva prijatelja iz Spljeta bijahu
prošlih dana lemi east.uoga Pavlinovića u
Podgori, da ga nadju, te se vratiše pod-
puno zadovoljni. Nadjoše ga ua piru jedne
svoje sinovkinje. Nema više dvojbe: don
Milio je na putu podpuna oporavljeuja.
* * *
Na 21 ožujka otvorit će se prvo re-
dovito zasiedanje porotnog suda u Du-
brovniku za g. 1887, a dne 14 ožujka
u Zadru.
Kongrua. U 1. broju „Collectio" za-
darske nadbiskupije nahodimo sliedeće
viesti o kongrui, koje će rado dočut i
naše svećenstvo u pokrajini:
„Le sfavorevoli condizioni economiche
del clero curato formarono sempre spe-
ciale oggetto della paterna sollecitudine
di Sua Eccellenza Reverendissima Mon-
signor Arcivescovo, sino dal primo mo-
mento eh' egli assunse il regime di que-
sta Arcidiocosi. Con appositi memoriali
i diretti agli Eccelsi Dicasteri, ripetute
volte, dimostró la necessitá di un ur-
gente miglioramento delle medesime, e
lo propugno constantemente presso 1' i. r.
Goveruo. Quando poi fu. presentato al
svake vrste, kakono se ne sramuju ce-
sari, kralji, principi, ni gospoda pleme-
nita stati u jednomu gradu, u komu su
od svakoga zanata ljudi, zli i dobri, po-
šteni i nepošteni. — Ako li je pak komu
sasvim tim mrzko ; neka se očitaje, brzo
ću, ako Bog dopusti, iste pisme pre-
štampati, pa ću ga lasno izvrći. Ali da
može promisliti: kako smo svi od je-
dnoga oca i matere rodjeni; tu bi is-
praznu misa1 od sebe daleko bacio*.
Narod naš mnogo je pvitajenieh zmi-
jurina u njedra svoja primao, pa kad se
ljutice tu topline nauživaše, ljuto ga o-
pekoše. Mnogim je narod naš podao taj-
ne — oni ga izdadoše; mnogim pokaza
dobra svoja — oni ga pokraše. A Milo-
van dobro za to znade, pa šapuće, reko
bi, puku Slovinskomu: „Ne čini dobra
nepoznanu, da te zlo ne snadje". A i
drugu kaže, koja još dublje boli: „Ali
tko nepoznanu čini dobro, dube sebi
grob". To je starac Milovan sigurno iz
duboka izkustva izreko. Ne bi bila ne-
vina željica, da su ga Slovinjani poslu-
šali!
Qualis vita, finiš ita; život kakav i
smrt takva. Velika je to, a i istinita rieč,
koja bi se morala svakom mladencu du-
boko u dušu usaditi, da uredi po njoj
budući svoj život. Milovan nam to isto
ovako kaže: »opako je živio, opako i
Consiglio delP Impero per la trattazione
costituzionale il relativo progetto di leg-
ge, con pnrticolare interessP ne seguí
tutte le ta si, avendo anche in questo sta-
dio fatto, in piú incontri, m^tivate ri-
mostranze alPEccelso i. r. Ministero,
affmché nella finale redazione della legge
si teuesse conto delle speciali condizioni
di questa Diócesi e Provincia, si todies-
sero quindi quelle eccezioni e si modi-
fícassero quelle disposizioni che, appli-
cale, ne avrebbero paralizzato ogni buon
eft'etto.
In questo senso Sua Eccellenza Rev.,
a nome dell' intero Episcopato dalmato,
presento anche un memoriale alia Ca-
mera dei Deputati, e umilió devotissima
pregliiera a S. M. I. R. Apostólica.
Pubblicata poi la legge sulla cougrua
19 aprile 1885 e F ordinanza esecutiva
della medesima di data 2 luglio 1886,
Sua Eccellenza si associó a tutto Y Epi-
scopato austríaco, il quaie coi memoriali
che furono giá pubblicati nei fogli delle
rispottivo loro diócesi, come lo saranno
in questo nostro, domando all' Eccelso i.
r. Ministero del Culto e dell' Istruzione,
la modificazione di alcune disposizioni
dell' ordinanza stessa, affinché nell' ese-
cuzione della legge succitata, siano anzi
tutto salvi i principii di diritto ecclesia-
stico ed i curatori di anime conseguano
effettivamente un miglioramento delle lo-
ro condizioni, almeno nei modesti iimiti
voluti dalla legge.
Oltre a questi atti collettivi dell'Epi-
scopato, Sua Eccellenza Mons. Arcive-
scovo, attese le speciali circostanze di
quest1 Arcidiocesi, fece particolari rimo-
strauze all1 Eccelso i. r. Ministero rela-
tivamente all1 indipendenza delle Cappel-
lauie esposte, all' esclusione della po-
grebica e della zvonarina tanto dai di-
ritti stolari quanto da qualunque i al tro
titolo d1 introito nelle fassioni, come an-
che alia conservazione di alcune cure
che si vorrebbero incorporare ad altre."
„Biač", starodavna hrvatska prestol-
nica u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod
veleučene radinosti 0. Š- Milinovića sada
barskoga nadbiskupa metropolite, po na-
govoru prijatelja, koji s veiikom slašću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali smo ju pretiskat u posebnu
knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do-
dalo je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naše Uprave uz cienu od 30 n.
franco.
Književne viesti i ocjene
„Učenje Katollcanske Pravoslavne Crkve",
i.
Svršetkom prošle godine zadarska „Isti-
na" obielodanila je knjigu — Učenje Ka-
toličanske Pravoslavne Crkve izloženo
uporedo sa razlikama koje postoje kod
drugih hrišćanskih crkava od Vladimira
Gete (po izvorniku — Guettee) svešteni-
ka i doktora Bogoslovije pravoslavne crkve
- preveo Miloš Parenta slušalac pravo-
slavne Bogoslovije u Zadru. — Ovomu
prevodu kumovali su profesori pravo-
slavnog Bogoslovja „a naosob dr. Mi-
svršio". A i ovako: „Ma tko zlo čini,
neka se dobru ne nada".
A i Milovan je sin roda Slovinskoga,
i u njega je krv ratoborna, vruća, te kad
o junacim i junaštvu pjeva, i sam se
uzpali, i sam stiska desnicu svoju, pa u
tom vrućem zanosu pjesmu dovršuje:
Udri pobre! tko ua te nasrne!
Premda je sam živa vatra, ipak se
sgraža, kad je rieč o ratovima, koji su
našu zemlju silno razdrobili, oslabili,
razrovali: „Kati nesrični uzrok su vazda
bili od razasutja, ne samo od kraljev-
stvah, bauovinah i gradovah; nego li od
gospodskih kućah i plemenah, ter bižeći
po tudjim državam, izgube ne samo ima-
nja i gospodstva, nego li jošter i vlasti-
to ime od svoga plemena."
A i tudje, dobre savjete, na vidjelo
daje. Tako izrazuje odluku sbora makar-
skoga:
Medju vami bit će vazda ljudih,
Slušajte ih, ako niste ludi,
Jer slip ne zua kuda idje sunce,
Stare vaše poslušajte sudce.
Starac Milovan na ovaj način daje
pouku, mieša sladko sa koristnim, premda
koja pjesma ciela uzeta ne daje nam ka-
kav dobar primjer o dobroti ili zloći, te
pravednosti kazne ili nagrade. Primjeri
su ne samo da nam služe za ogledalo,
laš, koji je u cijelom ovom poslu bio
glavni rukovođjač" (str. 5).
Ova knjiga, veli prevoditelj, „bila je
jur prevedena na sve glavuije jezike i o
njoj je u svoje vrijeme kritika jedno-
glasnu pohvalu izrekla" (str. G). Kašnje
ćemt obširnije o auktoru i o njegovoj
knjizi; no vidimo tren namjeru gosp.
prevoditelje i njegov sud o rečenoj radnji.
Gosp. P. prikaziva svoj provod „srpsko-
me narodu, a po na osob srpskim sve-
štenicima". Ova knjiga imala bi ih „učvr-
stiti u pravoslavlju", — moglo bi se na-
dodat i u jansenizmu, u ovoj novoj fazi
zad. pravoslavne Bogoslovije —-„a sred-
stvom istoga i u srpstvu, jer je jedno od
drugoga nerazlučno* (str. 8). Namjera
dakle nije mu samo religijozna nu i po-
litička, jer pravoslavje i srpstvo je jedno
od drugoga nerazlučno, ko brani dakle
pravoslavje taj brani i srpstvo. Ovim g.
P. dokazuje da nije točan naslov knjizi
— katoličanska pravoslavna crkva — ako
jo pravoslavje i srpstvo nerazlučno, onda
pravoslavje nije katolieausko neg nacijo-
nalno, što se dade lako zaključiti i iz
njegovih rieči u primjetbi 7) na svršetku
knjige (str. 19G). Pravoslavje i srps> -q
je nerazlučno — to ti je doskočica, ko- i
jom se zavadja neuki puk, propoviedajuć
mu, kako smo imali prigode čuti više
puta, srpsku vjeru. Tim doisto ne dade
se dostignuti cilj gosp. Getea — sje-
dinjenje crkava. Kako to pak stoji u su-
glasju s onim drugim auktorovim noći-
ma (str. 5), da crkva „nema harakter
narodni" V Gosp. P. teži još da dostigne o-
vim prevodoin „hrabriti u borbi protiv
napadaja, ma s koje strane om bili na-
pereni". Čini se da g. P. nije čitao čla-
nak ,,Istine" — Primjeri tolerancije —
(br. 13 (19) G. 1. str. 299 sli.) gdje se
govori deviza katoličkog bogoslova
Perrona — tolerantia religiosa est impia
et absurda — je deviza nesretna; dakle
po ,,Istini" je sretna protivna — tole-
rantia religiosa est pia et rationabilis —.
Kako dakle-g. P. može hrabriti na borbu,
kad je svaka religija dogmatice tolera n-
da: ako se g. P. drži načela ,,Istine",
onda kod svake religije je istina, i ne
treba mu hrabriti na borbu.
Gosp. P. izrazuje najpovoljniji sud o
istoj knjizi, i to sbog glasovitog imena
auktora, čija razna djela napisana ujan-
senistiekom duhu navadja na str. 0-, 7.
Nadomoće još da istu knjigu „preporu-
čuje i sami sadržaj, iz koga će se vi-
djeti dostojanstvo, harmonija, uzvišenost,
božanstveuost pravoslavnog vjeroučenja i
obrednosti, naspram mehanizma, sujevjc-
rija, materjalizacije s jedne strane (bit
će sa katoličanske) i hladuokrvnosti i
zbrke s druge strane zapadnoga hriščan-
stva". Doisto ima biti dragocjena za pra-
voslavne takova knjiga napisana od ino-
stranca odgojena u zapadnom duhu, po
kojoj u iztoćnoj crkvi sve je dostojan-
stveno, harmonično, uzvišeno, božanstve-
nege i za dokaze. Primjeri mogu više
koristit, nego najbolja gola načela. S pri-
mjerima Kačić kao da kaže, kako se
ima živjeti, boriti.
Zlo se svuda kazni, dobro nadari, iz-
dajstvo naplati, a ubojstvo žestoku plaću
prima. Pjeva o kralju Vukasinu, kad mu
sluga odsjekao glavu:
Božja pravda tako hotijaše,
Da mu sluga odsieče glavu.
Jer on bjaše pogubio kralja
Urošića, svoga gospodara.
Ali ko hoće da drugoga uči, sam mo-
1 ra znati, živjeti, kako se mora živjeti,
i govoriti, kako je dobro govoriti. Starcu
Milovanu duboko je u pameti ona: ne
uzmi u tašte ime Božije! te svuda, gdje
može to izbjegnuti, izbjegava.
ili:
Kralj od Bosne, da ga bor ubio !
„Sva je Grčka zemlja porobjena.
Od Bugara, da ih bor ubio !"
Starcu je veoma žao, kad se kršćani
medjusobno kolju. Dok se je klati s Tur-
cima, za vjeru svoju, to je dužnost, to
je pošteno, ali nije liepo niti pošteno da
kršćanin prolieva krv kršćansku.
„Nisu Turci, nego braća naša,
Koji jednu viru virujemo :
no, a u katoličkoj svladao ti je sve pusti
mehanizam, sujevjerje, materjali-eam; to
ti jo gore katoličanstvo neg staro po-
ganstvo, koje jo ipak imalo uešto dobra
u sebi, kako nas uče crkovni učitelji,
naosob oni Aleksandrinske škole, koji su
se tim pitanjem više bavili. Ko bi mo-
go žfliti više tolerancije i ljubavi prama
katoiiranskoj crkvi; gosp. V. pisuc .,Isti-
ne" može sh doisto diviti svojim učeni-
kom i navesti i ovo kao prim.it>- uda-
rancije, dakako religijozno i krić;iuske
ljubavi.
Bit će ljubav kršćanska potakla pisce
„Istine", da izruče ovu knjigu srbakomu
narodu, da ga još više razjare prot ka-
tolicim, jer mučno da nadjes što gorega
i lažljivijega o katoličiinskom učenju. Po
ovoj knjizi ni jedan katolički dogmat nije
čist od zablude, sve je pokvareno, sve
zbrkano, sve okuženo. Ovo su ti ljudi,
koji će ti se sutra tužiti, da se nu nje
nepravedno napada, ljudi, koji na sva
usta trube toleranciju, ljubav, a kad ta-
mo djelom siju razdor i mržnju
Vidimo koji je taj Gete, čije djelo je ,,I-
stina" izabrala da njim obdari svoj uarod.
Navesti ću rieči samog prevoditelja, iz
kojih so dosta može zaključiti. Gete kao
svećenik katolik napisao je djelo — „/sto-
rija francuske crkve" — u 12 tomova,
Ovo jo djelo bilo stavljeno od rimske
kurijo u „Index" i žestoko napadnuto od
ultramontanskih listova. Povodom ovoga
dogadjaja, pisac je izdao naročitu knji-
žicu „Do la mise a V Index dr V Histoi-
re do I' Egli so do France44, u kojoj je
dokazao beztemeljnost postupka rimske
kurije, — pa pošto to nije ništa pomo-
glo, poslije nekoga vremena razvrgne
svaku dalju svezu sa rimokatoličkom cr-
kvom". Dakle Geto je odmetnik od svoja
crkvo, ostavio je ,,svoju svetu pradje-
dovsku vjeru". Kako ju je ostavio; iz
inaua napram Hiniu, koji mu je osudio
krivi nauk. Za takove ljude valja ona
stara : poturica gori od turčina. Djela,
koja navadja prevoditelj dosta nam kažu
da je skrozi galikunac i jansenista, i ne
našav odziva na zapadu priteko k r/to-
ku da tu steče časti i lovorvienaca na
teologičkom polju, gdje i monoeuli dobro
prolaze. Naši mu se učeni pisci, „Istine"
dive, no mari da je ušuljao «Janseuizam
u pravoslavje, njihova je diviza —- svw,
samo no papstvo.
BRZOJAVNE VIESTI
„Katoličkoj Dalmaciji",
Beč, 31 siečnja. Prispir oramo
ugarski ministar predsjednik Tisza sa
ministrim Orczy-em. S%apary-cm, Sze-
cheny-em i Fevervary-em, da ugova-
raj u sa bečkim ministrima o liarodnoi«
ustanku.
Nit je lipo, niti je pošteno,
Da njihovu krvcu prolijemo."
U Boga je moć velika. On neće do-
pustit, da križari bitku izgube: on neće
pustit dobrog kršćanina, da u vjeri klone :
Ali tko će s Bogom bojak biti ?
Tko li Božju vojsku pridobiti ?
Pogiboše Turci Janjičari,
Ali Božji siku ih Križari....
Žestoko brani papu protiv napadajem
protivnika, pa se smije njihovu neprija-
teljstvu i proklinjanju.
„Gdi će vrane orla pogubiti,
Gdi T prokletstva Papi nahuditi?"
Brani katolike, koji jedu i žabe i spu-
že. Nije grieh jesti to«a, ali proždrlost,
grieh je težki
„Gdi će spuži nahudili duši,
Gdi li kozle, koje su uduši ?
Neće jiće dušu otrovati,
Ko ga bude trizno blagovati."
Milovan naš, u svakoj sgodi i prigo-
di, gdjegod može, nastoji da uzbudi ću-
stva religijska. „Religijska su ćustva
veoma znamenita, jer su najčvršća pod-
pora ćuđorednosti. Jedino pomisao na to,
da je Bog svuda, da sve zna i vidi, i
da će jednom dobro naplatiti, a zlo ka-
zniti, može Čovjeka sačuvati od pohva-
reuosti i zloće, te ga privesti ua put
istine i pravde" (Basuričuk).
A takovieh «tvari, kako vidjesmo, Mi-
lovan dosta podao rodu našemu, a ne-
dvojbeno i koristno djelovao.
Zanimivi su i konačni stihovi, kojima,
svršuje Milovan koju pojedinu svojieh
pjesama. (J tim stihovim pominjo obično
počitak svoj, buduć je, trudio i dugo po-
čivao, želi svima zdravlje i veselje ua
ovom, a rajsko blaženstvo na onom svietu,
te nudi koli živuće, toli duše umrlieh,
da mole Boga za njegovo zdravlje i du-
šu, da mole i za pobratima Bodovana
mu, te najposli« na mnogim mjestima
proklinje zlo, nepravdu i nevjeru. U malo
rieči, lakonični, mnogo reče, kao da nau-
miče nudi te rieči da se na pamet nau-
če. te da se u životu npotrebljuju.
Prošlost mu .je spominjanje, a ko vier-
no i pomno sluša poviest svoju u njego-
voj pjesmi, časti toga on ju posvećuje.
ili:
Onda bilo, sad so spominjalo,
Tko me čuje, nuka ne čast inu je,
Onda bilo, sad se spominjalo,
Koga nije, da kruha ne jide.
(SUedi.)