vlašteni od biskupa na neodvisno vršenje
dušobrižničtva, moraju se smatrati u smi-
slu zakona 19 travnja 1885 Icao neodvi-
sni dušobrižnici i s toga da je opravdana
njihova tražba na donapunak kongrue.
U ovom slučaju nije dvor imao na
razpoloženje' sve spise da odluči na tom
temelju, jer iz pisa nije proizlazilo koje
je vrsti bilo dužobrižništvo vršeno po
pritužitelju, koje je funkcije obavljao i
dali je on svršio svoju vlastitu ili drugu
jurisdikciju. S ovih razloga dvor je uki-
nuo ministerijalnu odluka, proti kojoj se
je Tworowski bio utekao. N.
* * *
Na sjednici odbora za predračun, dr-
žanoj na 11 tek. u večer pretresao se
predračun bogoštovja..
Na § 12 potrebština vjerozakonske za-
klade za Dalmaciju, zastupnik dr. Men-
ger opazio je da je golema svota zabi-
lježena, iztakne veliki i nesurazmjerni
broj kanoničkih i biskupskih stolica u
pokrajini i predložio je da se vlada do-
govorno Sv. Stolicom pobrine za dotično
smanjenje. Ministar za bogoštovje i nauku
dr. Gautsch odgovorio je da crkveni od-
nošaji za Dalmaciju bili su već uredjeni
godine 1822 a to bulom Locum Beati
Petri i da se je tad postiglo neko sma-
njenje biskupija. 1 on sam priznaje daje
svota potrebštine vjerozakonske zaklade
za Dalmaciju preveć velika ali da mu je
red opaziti kako to zavisi od osobitih
mjestnih ođnošaja, od težkoće saobraćaja
i od uboštva pučanstva, okolnosti kojima
po načelu valja da vjerozakonska zaklada
doskoči. Važni uzroci zahtjevaju da se ne
dirne u sadašuje stanje stvari, a vanredne
okolnosti zahtievaju i vanredne mjere.
* * *
Na 15 tek. u jutro stigao je u Spljet
ruski konsuo u Sarajevu gosp. M. Baku-
nin te nastavi sutradan svoje putovanje
po dalmatinskom zagorju i krene ravno
put Sinja kamo dodje na 16, a odanle
krene put Vrhgorca i Ljubuškoga.
* * *
šavjeta i milostiv napram siromahu, tako
da i u oporuci odredi liepu svoticu za
Pažke siromahe.
Talijanski dio knjižnice ostavio je sre-
dišnjem bogoslovnom sjemeništu u Zadru
a hrvatski i njemački onome u Senju.
Sprovod mu je bio sjajan, te kao po-
štenjaku koji je želio mir, slogu i ljubav
mješćana, obe stranke izkazale mu zadnju
počast pratnjom liesa.
Slava i pokoj viečnji njegovoj čeličnoj
i plemenitoj duši!
* * *
Prikaz računa ovdješnjeg milosrdnog
Zavoda „L'Asilo delle Orfanelle", do-
nosi u troškovim 356 f. u novcu i 1510 f.
u državnim papirim manje nego što iz-
nose prihodi. To je povoljno stanje i
dokaz kako naša zemlja plemenito ću-
stvuje. Bože daj, te velikodušni dosa-
danji podupiratelji i nadalje tužnim si-
roticara ruku pruže, a i novih se srdaca
ovomu pohvalnomu djelu pridruži.
* * *
Pišu nam iz Šibenika, 18 tek.: U na-
ših talijomana auga kosa kratka pamet;
uvjereni da u Šibeniku propali i da ih
nema, ipak traže i silom i milom na
kakav način da se Šibenčani kadkad
barem samo siete, da medju njima još
izroda ostaje. Tu skoro sakupili po izbor
huncuta, momčadije što no su ni kaplja
ni voda; najeli ih i nakitili vina, te na-
ćuškali da viču u glas : „Evviva 1' Au-
stria! m per i Croati! !*
To čine naši Talijomani, koji kad u-
padu u razgovor medju hrvate, rek' bi:
poštenjakovići, pravednici, neprijatelji bu-
ne i nesloge, kad tamo podmuklo po-
tiču; al zaman! dok u Šibeniku talijani
glavu dignu, hotjelo bi ih se još peto-
rica a da ih bude šestorica.
Hrvat.
* * *
Neka žena iz Prekoga rodila je troje
djece, dvoje inužko i jedno žensko. Djeca
su nakon malo sata preselila se u raj.
f Pišu nam s Paga, dne 14 ožujka:
Dne 10 tek. mj. preseli se u vječnost
smrću pravednika prečastni kanonik A.
Sučić.
Znamo da je češće kitio stupce „Kat.
Dalm." svojim liepim i proučenim ra-
dnjam, te s toga Vam ponovno javljamo
ovu žalostnu viest. Rodom je iz kreme-
nitog Senja. Resilo ga muževno dosto-
janstvo, ozbiljnost i značajnost u izvanj-
skom ponašanju, a skromnost i čednost
u preobsežnoj učenosti, što je sve priva-
bilo k njemu svačije poštenjačko srce u
Pagu i vani.
Njegovo je rodoljublje bilo iskreno,
živo, duboko i nesebično, te je do zadnjeg
vremena govorio o ljubavi domovine o
pravih i žaiostnom stanju prekovelebskih
Hrvata i o pohrvaćenju Dalmacije mla-
denačkim oduševljenjem.
Bio je radin i marljiv kO mrav. Bez-
prikoran svećenik, svagdje je bio ljubljeu
a najvećma u Priblaci, gdje ga i dan-
danas Priblačani spominju najvećim što-
vanjem i sućuti.
Vruće se zanimao za sva obća crkovna
pitanja a napose za svećenička u Dal-
maciji te i ob onom u kongrui, da mu
se nijesu u ovo zadnje vrieme iznevjerile
tjelesne sile bio bi napisao niz članaka
o kongrui, dokazujući kako se hoće da
zanemaruje velezaslužno svećenstvo u
Dalmaciji.
Temeljito i duboko je poznavao cr-
kovno pravo, poviest i liturgiju. Rieša-
vao je razna liturgična pitanja u rim-
skom ,11 Corrispondente del Clero".
Svakomu je bio na ruku u potrebi
rano il nostro secolo ancor in oggi colle
loro produzioni, meritano del riguardo
presso V. Maestà e presso quella grande
Sovrana protettrici amendue degli studj
e de' letterati di rango. Ma io ricordo
alla M. V. col solo titolo della gratuita
e da me non meritata ma pure espressa
e dichiarata sua Clemenza per mè; e
dalla protezioue promessa. Quella è la
mia Patria; ivi ho i miei, e tra questi
una madre ancor viva e florida in età
di 98 anni la quai e per la naturale co-
stituzione e per F età oramai centenaria,
è piena di costernazione e di terrore. Le
ultime lettere che ho avute di là hanno
costernato ancora me e intenerito. Essa
in tutta questa estáte non è andata punto
in Campagna al suo solito, rimanendosi
rinchiusa in Città per non esporsi agli
allarmï improvvisi. Che fosse arrivata
viva fino quasi a compire un secolo, per
moriré sotto le roviue di un tetto fra-
cassato da una bomba; che funesta im-
magine è questa per mè. La navigazione
medesima sospesa che toglie la princi-
* * *
Pisar pomorske vlade pomorski poru
enik Franjo Crnić bi imenovan nadlu
crnkom u Metkovićim, a privremeni upra
vitelj onog nadlučništva pomorski poru
čnik, pomoćnik, Mato Grgio bi namjenjen
da upravlja nadlucništvom Staroga Grada,
dočim onamošnji privremeni upravitelj
pomorski kapetan, vježbenik Apolinar
Capponi bi pridostavljen nadlučništvu u
Šibeniku.
* * *
Poštarski zavitci bez izjavljene vrit;
dnosti sve do 3 kil. težine mogu so ođsle
primiti i šiljati preko Engležke u Gibral-
taru u engležku Gujanu, na engležke otoke
zapadne Indije t. j. u Autigua, Barbado,
Dominika, Granado, Monferrato, Nens,
Sv. Cristoforo, Sv. Lucija, Sv. Vincenc,
Tobago, Tertola, Trinita.
Književne viesti i ocjene.
„Učenje Katolicanske Pravoslavne Crkve".
XIV.
Oprostit će nam naši časni čitaoci, ako
ih još zabavimo ovim člankom prije neg
se odielimo od počasnog doktora Getea.
Drugi dio njegove knjige predlaže nam
moral pravoslavne crkve, i tu mu lebde
uviek pred očima jansenistička načela.
Rimska crkva najprije „potresla osnovu
morala velikom jeresi pelagijanizma"
(108) ; „ispovieda takodjer najteže za-
blude odnosno morala" i „nema ni jedne
tačke morala, koja bi bila ostala nepo-
vrijedjiva" (109).
Pelagijanizam „obnovili su jezujiti, koji
su postupno uspjeli, da je nametnu sve-
cijeloj rimskoj crkvi, i to ne otvoreno i
pod njenim pravim imenom, nego po-
moću hiljade bogoslovnih hitroumlja
Medju tijem papstvo, koje je u tom po-
gledu bilo još pravoslavno, u šestnaestom
vijeku podvrgne ispitivanju ovo novo u-
čenje na dugom nizu zborova, koji su
poznati pod imenom Congregationes de
Auxiliis. Jezujitski pelagijanizam bude
tu osudjen" (108), ali jezujiti ušuljali
isto u crkvu svoju zlu nauku. Podigli
se na to neki iskreni rimokatolici, jezujiti
ih osvadiše kod papstva, da ih ono o-
sudi kao janseniste. „Isti jezujiti namjer-
no pobrkaše najjasnije pojmove o vlasti
u crkvi i o blagodati ; i najposlije u-
spješe, da i papstvo propovieda njihovu
pelagijansku nauku. Bula Unigenitus, koju
je izdao Element XI, zvanični je proglas
pelagijanizma" (109). Nijedan jansenista
nebi mogo bolje nacrtati svoju poviest.
Nije istina, da je u zborovim- pod
imenom Congregationes de Auxiliis bila
dana od crkve ikakva konačna osuda,
i tu nije sa raspravljalo o pelagijanizmu,
koji je već bio osudjen od crkve, nego
samo o odnošaju blagodati Božije sa
slobodom ljuskom. Geté se i u ovom
pitanju služi potvorenim dokumentima,
koja su bila zvanično odbačena od ka-
toličanske crkve. Ob ovom pitanju v.
Wetzer ü. Welte K. L. B. II. p. 786-794.
GG. profesori u noti 21) str. 200 go-
vore da „je Gongregatio de Auxiliis po-
čela svoje djelovanje 2 januara 1598. a
dovršila ga je 28 avgusta 1607. pri papi
Piju V." Pije V. bio je papom od 7
jamiara g. 1566 do 1 maja 1572, a sbo-
rovi Congr. de Aux. bilii su od g. 1598
do g. 1607.
Pteče da „bula Unigenitus zvanični je
progh'.s pelagijanizma. Kako prije (str.
47) osvadjivao rimsku crkvu rad po-
lu-pelagijanizma, a ovdje ju tuži rad
pelagijanizma, il je jedno ili drugo,
ako je polu-pelagijana onda nije pela-
gijana, polu-pelagijanizam izključuje pe-
lagijauizam. Ima li ovdje dosljednosti ?
Mi smo već zamolili gg. profesore, da
nam kažu i samo jednoga auktora rim-
ske crkve, koji brani pelagijanizam ili
polu-pelagijanizam, ako to ne iznesu,
svakomu će biti slobodno nazvati ih ime-
nom, koje im pristoji. •
Ako je tako pogriešena „hrišćanska
osnova morala", nije se čuditi da „nema
ni jedne tačke morala, koja bi bila o-
stala nepovrijedjena". I pravila o načinu
življenja škole Epikureja, i moral starih
Pogana i Din Muhameda imali su koju
točku nepokvarenu, i najgora sistema
budi teoretična budi praktična ima barem
po koju točku nepokvarenu; sama kato-
ličanska crkva „nema ni jedne tačke mo-
rala, koja bi bila ostala nepovrijedjena".
Ko je kriv tomu kvaru? „hitroumlje
kaeuista" (109). Ko su ti kazuiste, možda
palé sorgente di sussistenza a tanti miei
parenti e amici, che aífetto non muove
noli'animo mió? Pensando e ripeusando
mi sentó nel mió cuore un rimprovero
che mi dice: Come? Tu hai un Sovrano
che ha la bontá di proteggerti, che ha
dimostrato per te tanta Clemenza, che
puó tanto salí' animo di colei che con
un ordine solo puó ricondurre la calma
nullameno di quello che presso Virgilio
feco il nume favoloso del mare quando
„Sic ait et dicto citius túmida aequora
placat" e non ti scuoti ad implorare il
soccorso e di valérti di un si valevole
mezzo. Ecco Sire che mi sprona e co-
stringe a gittarci colla presente a piedi
del vostro Trono, e supplicare la Maestá
V. del validissimo suo soccorso. Lo fo
pieno di fiducia e tanto piu pressante-
mente quanto piu tardi. Una Patria in
rovina, una madre centenaria tremante
per una grandine di bombe che si vede
giá presto rovesciare sul capo, la co-
sternazione comune vivamente dipinta nelle
lettere, che recentemente ho di la rice-
dijelu bogoslovlja, i uložili su sve sta- I
ranje... da izbjegnu najjasnije propise, '
samo kad bi to moglo biti korisno cijelji,
koju sebi predlaže njihovo društvo....
Nauka kazuista bude prvimice osudjena
od papstva i od episkopata, kroz seda-
mnaesti vijek. Ali poslije okolo jednog
vijeka, (to bi morda spadalo za vremena
kad jezuita nije bilo nego izvanredno u
Pruskoj i u Ruskoj) jezuiti su uspjeli, da
liše značaja te osude. Njihovo se nemo-
ralno učenje rasprostrani; oni su ga u
kratkim potezima izložili u bogoslovlju,
koje je sastavio talijanski episkop Al-
fonso Liguori, i uspjeli su" (ibid.)
Alfonso Liguori nije bio jezuit i ta-
man u ono doba je ustanovio svoju si-
stemu, kad red jezuita nije obstojao.
Može li se natrpati više gluposti u malo
redaka nego ih je ovdje? Jezuiti pela-
gijanci, dakle i Liguori pelagijanac; a
kako gg. profesori u noti 2) (str. 194)
govore, da „u njegovim spisima prove-
java najegzaltiraniji misticizam", kako se
spaja pelagijanizam t. j, racijonalizam sa
najegzaltiranijem misticizmom? Mi drži-
mo da gg. profesori nijesu vidjeli djela
Liguoria, il ako su ih vidjeli, doisto
nijesu ih proučili. Evo vam sada u ruke
spise Liguoria, pak nam dokažite, gdje je
pelagijanac, gdje je pokvario načela mo-
rala, drugče, gospodo časna, nije niti
časno nit pošteno, tako se bacati na čo-
vjeka, koga nepoznajete.
Još je nepoštenije predbacivati cielom
redu platealne osvade sto puti opetovane
od neprijatelja jezuita, a nigda ne doka-
zane. GG. profesori nek prispodobe svoje
monahe (ne da ih kudimo) sa samim
monaškim redom Jezuita na polju knji-
ževnom i na polju kršćanske prosvjete i
izobraženosti, pak nek nam duševno kažu,
gdje je više rada, gdje više kršćanske
požrtvenosti. Koliki jezuiti i dan danas
žrtvuju svoj život propoviedajući nezna-
božcim Hristov nauk, a to ne čine pe-
lagijanci, to ne čine oni, koji drže, da
smrt Hristova, da božija blagodat ne
treba za spasenje.
Slične platealne jansenističke osvade
proti jezuitim nalaze se i u školskim
knjigam, izdanim blagoslovom preosv.
prav. episkopa. U historiji Hr. Crkve za
školsku mladež izdanoj blagoslovom Teo-
fana Živkovića ep. gornjo-karl. -- U
Zagrebu — 1880 — izmedju drugih o-
svada nalazi se i ova: „ovaj red kalu-
gjera (jezuita) postao najužasnijim špiju-
nima (sic! a „Istina" brani i nalaže po-
licajno špijunstvo) preko kojih su zapa-
dni vladaoci (zato su prošlog vieka za-
padni vladaoci toliko se brinuli, da budu
ukinuti) i pape postizavali svoje často-
ljubive i koristoljubive namjere" (112).
Ovo su glavnije osvade, koje Gete daje
u oči kat. crkvi, i koje su gg. profesori
prav. zad. bogoslovije prenieli na srpsko
polje, da urodi plodom, t. j. „sjedinje-
njem crkava" što auktor naznačuje odmah
s početka. Jesu li shodna ovakva neča-
sna sredstva laži i klevete, da se taj
cilj dostigne, to će znati najbolje oni,
koji taman rad toga tuže jezuite.
Mi prosimo još jednom gg. profesore,
nek nam dokažu istinitost osvada, koje
IDsTaono-vije -vioati.
Pododbor u odbora za radničke
komore odluči, da će u § 1 obuhva-
titi i kotare trgovačkih komora dal-
matinskih medju kotare poimenice na-
značene za uvedbu radničkih komora.
* * *
Glasovan je u Beču privremeni pred-
račun za mjesece travanj i svibanj,
pokritak dopatka austrijskoga od 52
i pô milijuna vjeresije
banki.'
Türk je predložio
poljodieljne komore.
i ustanova o
da se uvedu
* * *
Kraljević je Rudolf prisustvovao na
19 tek, u Postdamu vježbama živom va-
trom iz pušaka opetuša, osobito se zani-
maj uć za brzo pucanje i za novi način
pripravljanja prljage.
* * *
Cankovljevci su svi pušteni na ilo-
bodu; Karavelov i njegovi joS su u
zatvoru.
* * *
Bugarski satnik Tobakov u Cari-
gradu sastavio je u okolici Carigrada
četu od ok6 100 ljudi, medju kojima
mnogo Crnogoraca, da hrupi u iztočnu
Rumeliju. Turske oblasti nadgledaju
što radi i obavješćuju bugarsku vladu.
BRZOJAVNE VIESTI
„Katoličkoj Dalmaciji".
Petrograd, 21 ožujka. Sveučilištni
rektor držao je govor pred mladeži
predlažuć, da se podastre caru adresu
odanosti. Sveučilištari primiše govor
i predlog s odobravanjem i izpjevaše
pri koncu carsku hyrnnu.
Beč, 21 ožujka. Ovdje se drži za
stalno, da je osiguran mir izmedju
Austrije i Rusije, i da ona noće ni-
kakve nasilne mjere poprimit u Bu-
garskoj.
Sofija, 21 ožujka. Regencija tuži
se na vladu u Carigradu, da neka
narod proti regenciji.
oni zad. „Istine" ? To su »jezuiti, koji i su preveli, i koje su oni još nadodali,
su povrh svega dobili značaja u ovom | kao n. pr. u noti 27) st. 201); bit ćemo
im harni, nek reku slobodno bobu bob
a popu pop, trvenjem će se bolje osvje-
tlat istina, i to će biti na uhar njima i
nama. Braća smo po krvi, gledajmo po-
stati braća i po vjeri. Nedajmo kako go
vori talijanski pjesnik: che il Giudeo tra
voi di voi ne rida.
Držmo se onih zlatnih rieči Petra Ill.ga
patr. Antiohenskoga Mihailu Kerularijuć i
Teofilakta djakonu Nikoli. Prvi moli Ke-
rularija da ne stavlja zaprieka jedinstvu
izmedju istoka i zapada, jer odciepiv se
od prve i apoštolske stolice, od starog
Rima, bit ćeš kriv da se uzmnoži svako
zlo na svietu, i da se dogodi mnogo
drugih neprilika. (Hergenröther — Pho-
tius — III. st, 776). Teofilakt odgovara-
juć Nikoli kaže, da se nema rastrgat
tielo Hristovo rad sliepe sebičnosti, kri-
već latine zbog posta i zbog azimä, nu
svjetlije, da mnogi bi učinili puno bolje
mesti pred svojom kućom. (Herg. ibid.
783 seqq.) J.
vuta mi hanno finalmente scosso e fatto
ardito. Faccia Iddio che le mié suppliche
non restino senza il desiderato effetto;
ma il cuor mi dice che non resteranno,
e che 1' interposizione di Y. M. ritoglie-
ranno ben presto tutto il motivo di tante
sollecitudiui ed inquietezze. Pieno di que-
sta fiducia mi prostro a suoi piedi e mi
confermo per sempre.
Di V. Maestá
Milano 12 Ottobre 1771.
Umiliss. Devot,o ed Obblig.o Servitore
Ruggiero Giuseppe Boscovich d. C. di G.
„Lettera che ottenne pienamente il
suo effetto.
0dpi8i „Kat. Dalm."
Č. g. P. á. — Drniš — Naruîba
odpremljena dne 19 tek. Ciena f. 1:8.
„Biač", starodavna hrvatska prestol-
nica u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod
veleučene radinosti 0. Š. Milinovića sada
barskoga nadbiskupa metropolite, po na-
govoru prijatelja, koji s velikom slašću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali smo ju pretiskat u posebnu
knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do-
dato je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naše Uprave uz cienu od 30 n.
franco.
Opere inedite.
14 svezaka u najboljem stanju, vezani
svi u kožu sa pozlaćenim imenom na
hrbtu, uz f. 8.
Uredništvo *K. D." uljudno je molje-
no primit prijave.
Cándele di cera d'api
per Chiesaü
Seeman — Lubiana.
Veritatem facienteg in eharitate,
creseamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhođi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auriliante Deo, in dies alaeriter operara Vestram irapensuros in tuenda salutari Eeclesiae Reli-
gionis araore et in ver« fidei professione roborandis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim olamito:
Si quis Catliedrae Fetri jungitur,
meus «»t.
(S. IIIKRONVM. EM«. XVI. AII DAH.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7fior" na godina. PO'OSTALOJ CABKVINI 8 fior. Tko zaostane s PRKDPLATOM plaća t fior. vis« — ZA INOZKMSTYO 7 tor. i poštanki troškovi. fredbrojba traje za •ieln godisu-
tko na »vrhu godišta ne odbije list smatra sa prodbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravi KATOIIIM DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. -
Br S4
•pas 91
Zadar, Četvrtak 29 Kolovoza 1889. God.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
plutom, da urede svoje račune s na-'
som Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona.
Mi*
Teorija i praksa.
ii.
Vidjeli smo siranu pravicu „na-
rodnoga hrvatskoga kluba", ali nije-
smo svu.
Osim što je liepo i pohvalno kad
narodni hrvatski klub prestao biti
samo „narodni", osini što je prave-
dno uradio kad je spominjue sjedi-
njenje s Hrvatskom spomenuo i Bo-
snu; ima još nešto u čem je iskreno
pohvalit narodni hrvatski klub. On
naime nepriznaje d i ima osim Hrvala
(i „Srba". Bez ovih nema smoka!),
drugoga naroda u Dalmaciji. To je
sasvim u redu. I ako kasno, ali ča~
stno. U redu je i ono što nam „na-
rodni hrvatski klub" obećaje (to-
čka 3), da će nastojati svim zakoni-
tim načinim, da kriepi hrvatsku sviest;
ali odmah za tim nadodaje, da će
takodjer nastojat, da ponarodi sve
učiono i urede u zemlji. Evo i ov-
dje mala mixta bonis. Kriepit ee
hrvatsku sviest, a ponarodit će u-
ćione i urede! Kako se može krie-
pit čistu hrvatsku sviest uz pona-
rodjivanje, to znamo vrlo dobro iz-
kustvom. Ponarodili su se srednji
zavodi skoro u svoj Dalmaciji, pa
baš nam odatle ramsijano po cieloj
pokrajini toliko mladih srbčića. Po
narodili su se dobrahno i uredi, ali
tako, du je zvaniČni narodni jezik
prozvan, uz odobravanje narodne
stranke, srpsko-hrvatskim jezikom.
Misli li u tom smislu ić dalje na-
rodni hrvatski klub? Ako misli, a
misli bez dvojbe, nek zna, dn će mu
za takvo pouarodjenje učiona i u-
reda hrvatski narod bit veoma malo
haran. Narod vapije pohrvaćenje,
gospodo, a ne ponarodjivanje kojim
se ne kriepi nego ubija čista hrvat-
ska sviest. Tim se narodu s jedne
ruke dava, a s druge još više odu-
zimlje. Dava mu se onemogućivanje
triestak hiljada talijanskih pristaša,
a na mjesto toga ciela naša zemlja
postaje dvoličnom (srpsko-hrvatskom).
Ovo su težki griesi, gospodo, i to
su ubitačni uspiesi. Dižete s vrata
narodu trideset tisuća duša, a nato-
varujete ga su bliza 100 tisuća. To
je prefino rodoljublje. Nego, biti će
još o takvim podvigama govora, te da
nu vidimo što nam još obećava „na-
rodni hrvatski klub". Obećava nam
Još, da će nastojat nek se zemlja
rieši talijanštine i obrani od niem-
čmja.
Mi smo podcrtali one rieči „rieši44
i „oibraniOne bo dvie rieči tako su
•lo<|uentne, da ni Tacitov ćaća ne
bi bio mogo više stvari u manje
rieči izrazit. One su rieči takove, da
sva radost koja bi nas imala obuzet
kad nam narodni hrvatski kub obe-
ćara borba proti nieračenju, iv» pas
ta radost mimolazi, a zamjenjuje ju
gorka žalosti Evo zašto i kako.
Narodni hrvatski klub nastojati će
da se pokrajina rieši talijanštine, i
to je dobro, jer je dio hrvatskoga
života u Dalmaciji još sapet, još je
vezan u talijansku torbu. Kad nam
dakle narodni hrvatski klub obećava,
da će naslojal nek i taj dio javnoga ži-
vota napokon izviri iz talijanske torbe
na bio dan, obećaje nam nešto do-
bra, i evala mu. Ali narodni hrvatski
klub, neće to isto nastojat glede
niemštine. On neće nastojat da se
zemlja rieši i niemštine, oo će
samo nastojat da se obrani od
niemčenja, naime nastojati će da
njemačka poplava ne poraste, a u
koliko je uhvatila maha, to nek o-
stane. Znamo, da bi drugčije radec,
neki narodnjaci bili nedosljedni-, jer,
kako da sada nastoje nek se uništi
ono što su prije ili sami podupirali
ili barem su mučke i bez ikakve o-
porbe puštali, da se u našu zemlju
uvlači? Da, javno predbacujemo na-
rodnoj stranci, njezini su poglaviti
ljudi,exceptis exeipiendis,#foMwi krivci
što je sada u Dalmaciji njemačkih
fučiona i de facto njemačkoga dr-
žavnoga jezika. Ovo svečano pred
narodom narodnoj stranci predbacu-
jemo, a neka nas oprovrgne ako
može. Onda će nas istom čut.
S toga narodni hrvatski klub, je-
dnom kad je stranka pred narodom
se ogriešila u pogled niemštioe, imao
je uvrstit u programda će ne samo
nastojat, da se za buduće zemlja
obrani od niemštine, nego da će na-
stojat da se rieši i one niemštine
koja je već amo presadjena. Ali,
da, našo si! To se ntda, jer oni
„veći(?!) interesi", ona „visoka po-
litika" koja ne da adresi na bio
dan, prieči i pobijanje već obstojeće
niemštine. Mi dakle, valja da se spri-
jateljimo sa dozom germanizma koja;
je u naše slojeve prodrla! Tu nas
naime narodni hrvatski klub šalje
liepo na teoriju „dei fatti compiuti".
Klanjamo se do crne zemlje na to-
liko rodoljublje!!
Sto ima nova po svietu?
Magjarake službene novine objeloda-
nile su kralievo ručno pismo, kojim se
Imbro pl. Josipovich imenuju hrvatsko-
slavvnskim ministrom u Budimpešti. Ma-
gjarski Listovi radostno pozdravljaju
imenovanje Mirka pl. Josipovića za hr-
vatskoga ministra. On da je najdostoj-
niji nasliednik Bedekovićev. „Nemzet"
piše: „Josipovich spada medju one hr-
vatske patriote koji su i u težka vre-
mena muževno zasvjedočili svoju privr-
ženost ustavu i državnoj zajednici pod
Stjepanovom krunom", —• „Pester jLlo-
yda veli: „Josipovich spada medju one
turupoljske plemiće, koji su od pamti-
vieka sačuvali ćustvo zajedinstva prema
svojoj ugarskoj meterinskoj zemlji, te ga
u velike eiene njegovi jednomišljenici u
Hrvatskoj, kao i mjerodavni faktori a
ugarskoj metropoli • ,. On neće naći pri
nastupu svojih dužnosti nikakovih po-
težkoća niti na hrvatskoj niti na magjar
skoj sirani i biti će poatedjen od krizii,
koje au ogorčavale ćud njegova predša-
stnika. Nu još nisu odstranjene sve raz-
like medju ugarskom državom i nje-
zinim zemljam („Nebenl&nder") s onu
stran Drave; još uvjek imati će regal-
kolam« deputacija pun« ruke poiU sa
čitav niz godina, i još uvjek će po koju
tvrdu ljusku morati da pregrize patri-
otičko susretanje s obiju strana. Do nje-
ga će biti, da djelo ugarsko-hrvatske
nagodbe njeguje u onom duhu, što joj
ga je zadahnuo De&k, pa ako hrvatski
ministri u ugarskom ministarstvu budu
uvjek onako djelovali, kako je dje-
lovao Bedekovich, kojega će djelo
Josipovich za cielu nastaviti, onda
nas nije strah, da se nebi dosta učvrstile
veze iztnedju Ugarske i njezinih (!!!)
zemalja, onda će magjarska zastava u
Hrvatskoj biti uprav tako simpatično
pozdravljena, kao što je hrvatska zastava
u ugarskoj prestolnici vazda bila sim-
bolom osjećaja srdačnoga zajedinstva
s ovu i s onu stran Drave. „Bud. Hir
lap" izriče novome ministru priznanje,
što je „pouzdan prijatolj Ugarske", a
osim toga je „kavalir, ljubezan čovjek" ;
nu, da Ti je pozvan, da tjera „politiku
u veliko", o tom da će tek morati da
pruži dokaza. Bude li shvatio svoj poziv,
moći će velike usluge učiniti i Hrvat-
skoj i Ugarskoj.
„Neues W. Tgbt." javlja iz Berlina,
da je zakazani dolazak ruskoga cara
opet odgodjen.
„Berliner Tgbt.u primjećuje, da oni,
koji su cara Vilima u Strassburgu po-
zdravljali uzklicima „Hurra!u nisu ni-
pošto istovjetni sa biračima u Stras-
sburgu.
Čitamo u rimskim novinam, da je
rimsko redarstvo uhvatilo nekoga Primo
Frattini, rodom iz Orvieta, nastanjena
u Rimu, radnika, na kojega pada ve
lika sumnja, da je ono bacio butnbu u
oči rodjendana N. V. našega kralja,
pred polaćom austr ugarskoga poklitara
u Rimu.
Vlada Conga poriče viest francezkih
Listova, kao da je arapski poglavica
Tippo-Tip podigo ustanak proti Congo-
državi.
Dne 31. o. m. završit će se sjeditba
englezkoga parlamenta, koji je, malo ne
bezprekidno, zasjedao od 21 veljače o.
g. Ova sjeditba ostati će važna po tom
što je parlamenat glasovao 22 milijuna
sterlina za umnožanje englezkoga bro
dovija, zatim po tom, stoje za škotsku
ustrojio novu mjestnu upravu po primjera
mjestne uprave u Englezkoj. Irsko pi-
tanje, ta rak rana nutarnje englez.uprave,
nije u ovoj sjeditbi ni došlo na dnevni
red, nego je ono pridržano za jesensku
sjeditbu, koja se obično sastaje mjeseca
listopada.
Dogovori medju turskim vanrednim
izaslanikom Sakir pašom i kretskim kr
šćanim rek bi da povoljno napreduju.
Sakir paša već je u Carigrad odpremio
zahtieve kršćana, koji obuhvaćaju po-
dručje svekolike uprave, po čem se vi-
di, kako su kršćani pravo imali, što su
se digli na odpor proti turskoj vlasti.
Medju inim traže kršćani financijalnu
nezavisnost otoka, preustrojstvo oružni-
štva, razpis novih izbora za parlamenat,
odstup carinskoga prihoda i biljegovine
Kreti, ustrojenje ratarske banke, obću
amnestiju kršćanim, kazneni progon svih
turskih zlikovaca, primjerenu naknadu
za pljačkanja, štu su jih Turci počinili
u kršćanskim mjestim. Nadalje ištu kr-
šćani, da se o svim ovim njihovim sah-
tjevim vode dogovori u Kaneji, a ne u
Carigradu, kako to želi porta, pa da se
o svim zahtievim razpravlja ujedno a
ne posebice o svakom.
VAŠI DOPISI.
Iz Spljetsko Makarske Biskupije
25 kolovoza.
Na tolike i tolike obrazložene tužbe
potvrdjene nepobitnim dokazim, visoka
vlada nepoboljša ekonomično stanje iz
loženih nezavisnih kapelana, već je eto
tako tvrdim mukom umuknula svakomu
na čudo, a sebi na malu diku. O tomu
blaženomu poboljšanju svojski se je ba-
vila i neumorno zauzimala naša ,,K. D."
zapremajuč čestokrat svoj prostor nizom
članaka, dopisim i viestima, a da samo
udovolji pravici i istini, koje objeručke
grli i neumorno brani. Sa svim tim, uz
sva nadana i očekivana obećanja, još
se nerieši ovi zamršeni uzao! Bilo bi
suvišno, a ćastnomu čitateljstvu dosadno,
kad bi se napominjalo i ponavljalo, da
izloženi nezavisni kapelani vrše nezavi-
sno svoju dušobrižničku dužnost u svomu
djelokrugu isto ko i stalni župnici: drže
župnički ured, popunjaju knjige rodje-
nih, vjenčanih i umrlih, šalju tromjese-
čja Poglavarstvim, odgovaraju na dopise
crkovne i svietovne vlasti, izgovaraju
propisani broj sv. Misa za puk, oba-
vljaju nezavisno svetotajstva i sve ostalo,
što spada na župničku dužnost. Tako
isto crkovna i svietovna vlast u svakoj
potrebi obraća se upravno ovakovim du-
šobrižnicim i bez ikakove opazke pri-
maju odgovora, izvješća i t. d. uredovno
izručena, neprimjećujuć izručitelju, da
jih kroz nametnuti župnički ured pro
sljedjuje. Duša je blago, sami se j« je-
dan slučaj na zagorju desio, da je vi-
soka vlada zadarska opazila jednomu
izloženomu kapelanu, i to, pazite, pri-
godom izručenja mjestne fasije, pošto
je ova, po vladinoj finoj opazei, imala
biti pregledana i potvrdjena od utunu-
toga dotičnoga župnika. To je jedini
slučaj, a nebi ni on bio, da nije nado-
budan po visoku vladu, koja misli možda
umanjiti godišnji deficit umanjenjem
plaće kapelanim!! Naravno, dotični ka-
pelan, nije pristao na neosnovanu vla-
dinu opazku, nit je mogao, pa ni smio
vriedjati svoju nezavisnost, koju uživa
njegov ured od uvedenja uredovnih re-
dovitih spisa u carevini. Nu, na sve to,
visoka vlada osudi ga ipak zavisnim
ustanovljujuć u likvidaciji fasije nado-
platu, uračunav pobir redovine na svo-
ticu fior. 300 kao prostomu, zavisnomu
kapelanu, koji je na pripomoći svoga
župnika bez ikakove odgovornosti kod
Boga, naroda i vlade. Uz fior. 300 ka-
pelan neznam kako može izbjegnuti
ekonomičnoj nevolji, taman se najpro-
stije uzdržao. Svaki nezavisni kapelan
žive sam o sebi, sačinjava osobitu obi-
telj. Potrebit mu je momak, na više
mjesta i konj, pa na momka i konja
koliko mora godišnje potrošiti ? Nado-
daj tomu druge kućne potrebite potro-
šice, pa onda? Svak ruku na prsi, a
fior. 300 pred oči, eto na sriedu ostat-
ka, da nerečem nedostatka. Visoka se
vlada možda obazire na mali broj duša
u izloženim kapelanijam, te bi je sa
viest mučila, kad bi utaman novac pro-
sipala. To joj je grizodu&je ipak pobi
jeno u ,,K. D." kad no su izriečno na-
pomenute neke stalne župe, koje su
promašene žiteljim mnogih kapelanija.
Dakle? U ovom busu zec neleži. Visoka
vlada po tomu negleda broj duša, već
mjesto. Da je to uprav tako, svjedoče
nam kapetanije većebrojnije od stalnih
župa i franjevačke župe sa mirskim
svećenicim pokrite, jer ovi nijesu pri-
znati, pri nadopunitbi redovine. Imala
bi visoka vlada gledati ekonomično sta-
nje i uzdržanje dušobrižnika, bio ovi
pop ili fratar, služio na popovskoj ili
franjevačkoj župi, to je jednako, jere i
prvi i drugi mora jednako vršiti svoju
dužnost; bio ovdje ili oadje, nosi sobom
iste potreboće. Znam, viknuti de mi:
zakon je »amo za pepovske župe 1 Hvala
ti, prijatelju 1 Nu zakon je za poboljša-
nje mimika, dušobrižnika, uže popova,
| pa sakou, u Ukomu postupanja n«od-
govara svojoj svrsi glede izloženih ka-
pelana, a to je ona stožina okolo koje
vršem bobovu slamu, kad se neuzimlju
u obzir pravedne jadikovke izloženih
kapelana, kojim je ekonomično, uz o-
vaki zakon, crna duga godina, a zlosre-
tno mladoljeto pri trsenju dohodka i
troška. A što dalje? 11 tempo e galan
tuomo a vi, braćo kapelani, odkri-
vajte svoje boli, jer, kaže latinska po-
slovica: repetita juvant. Kapdan.
,
Domaće Viesti.
Pišu nam iz Spljeta, da je na 20 tek.
vlč. D. Niko Štuk rodom s Pelješca,
reko ondje sukromno mladu misu. Če-
stitamo !
* * *
Župničkoj crkvi u Čisti udieljeno je
100 f. za nabavu crkovnih oprava, ka
toličkoj župničkoj crkvi u Ercegnovomu
takodjer u istu svrhu i'. 1O0, a crkvi u
Mulu f. 60 za nabavu crkovnih orgulja.
*
* *
Na 27 tek. umro jet> nakon duga bo-
lovanja, vlč. D. Filip Županović pomoć,
kod zadarske stolne crkve, a nazad dana
vlč. D. Ivan Motušić nadžupnik u mi-
rovini. Bog im dao pokoj !
* * *
0. Celestin Medović negdašnji franje-
vac iz Dubrovnira, a sada usljed do-
zvole Svete Stolice svjetovni svećenik,
došao je u Monakovu, gdje se usavršuje
u slikarstvu, do takova glasa, da mu
profesori akademije poriću sjajnu bu-
dućnost. U natječaju za akademiju, od
200 kandidata, koji su se prijavili, samo
70 je bilo primljeno, a od ovih naš Me-
dović bio je prvi. Do mala biti će mu
opredieljen u akademiji poseban atelier,
odlikovanje, koje profesori podieljuju sa-
mo izvanrednim talentim. O.
* * *
Kao pendent gornjemu dopisu od druge
ruke primamo: Molim Vas gosp. Ured-
niče, ako već niste, da sad priobćite
ovu okružnicu il naredbu za nas stvo-
renu.
Br. 4603
520
M. P. D. B. S.
župniku
Izvolite dostaviti u rok od 15 dana
na uklopljenu tiskanicu svoju dojavu
dohodarine, eda se odmjeri porez II.
razreda za tek. god.
U tu svrhu ima biti dokazano:
а) svotu koju primate kao dopunidbu
na plaću kako dušobrižnik.
б) slučajnu plaću, koju primate za na-
stojanje vaše kao činovnik u službi
Države ili u kakovoj privatnoj službi;
c) slučajne nagrade koje primate za
podučavanje vjeronauka;
d) u obće svaki stalni dohodak vama
doznačen od državne blagajne, pri-
vatne il obćinske;
e) pristojbine štole (pctrahil);
f) dohodke koje slučajno primate od
zaostataka dobara crkovnih, ili od
podpora za svete mise (liturgjije) i
zaklada za službu božanstvenu ;
g) svi dohodci stalni koji nisu naznačeni
pod slovom d i napokon
h) svi dohodci koje slučajno primate za
vaše službe ili koji prikazuju jednu na-
gradu za kojumudrago Vaču službu.
Naznačite paka i slučajna dugovnosti,
koje težaju dohodke gorispomenutc, kako
na primjer dužnost nadoknaditi potre-
bam crkve, uzdržavanje duhovnog po-
moćnika i t. d.
Od Kotonkog Poglavarttva, i t. d.
mntenja, koje taj njihov postupak odo-
brava, „Hrvatska" u tom -pogledu na*
preduge, odkad ju je zadahnuo duh dra.
Franka ; ona se već pače živo zanima
i za, to, tko 6e biti nasliednik predstoj-
nika gosp. Kleina, pa premda na žalost,
ma tko došao, neće biti bolji od svo-
jega predšastnika, mi u tom njezinom za-
nimanju opažamo aktivniji politički duh,
a nama je vazda do toga najviše staja-
lo, da taj aktivniji duh u njezinih re-
dovih probudimo. Stranka ostaje kod
svoga programa, kod načela dra. Antu-
na /Starčevića, no ona se odriče njegove
apatičm pasivnosti prema svim životnim
pitanjem zemlje, i stupa na aktivnija
polje.
Samo bi jedno žalostno bilo, ako go-
spoda misle, da bi oni imali stupiti a
nekakovo takmačtvo sa ostalimi opozi-
cionalnimi življi, u kakovo drugo takma-
čtvo, nego li je ono, da svi složno na-
stojimo, kako bi narod zakonitim i u-
stavnim putem izbavili njegova sadanje-
ga položaja. Upravo s toga, vrlo je i
neutjudno i neiskreno od organa stran-
ke prava, da on u čas, u koji poprima
slavosrbsku taktiku misli, da ooora ipak
malo zabadati slavosrbe, neka bude pra
vo i starim i mladim u njegovoj stranci
A malo napried „Obzor® prihvaća:
„Mi smo našim poštovanim prijateljem
neki dan dokazali, da medju Illirci i
Magjaroni neima sloge, a obzirom na
ono hrpimično prelaženje pravasa u vla-
dinu stranku, koje se je potonjih godina
dogodilo, možda nije pametno, onako
koješta bubnuti u tutanj što godi doduše
starčevićanskomu duhu, no nije u su-
glasju sa istinom. Mi znatno, da ono ni-
su bili pravi pravaši, no ako poštovana
gospoda nama neprestano iznose kao pi-
mjer nekoje bivše članove bivše naro-
dna stranke, koji se danas nalaze u re-
dovih vladajuće stranke, mi bismo mo-
gli samo primjera radi na jednoga ta-
kova člana bivše narodne stranke po
kazati pet pravaša, koji danas svi igraju
odličnu ulogu u vladinoj stranci, a samo
Be po jednom poznaje, da su bili star-
čevićijanci, što biesno navaljuju na naj-
zaslužnije muževe hrvatskoga naroda, i
na one njegove kulturne institucije, ko-
jimi se ovaj plemeniti narod pred čita
vim svietom diči Mi u ovo neželimo
dirati, jer uviek tražimo sporazumljenje
8a svimi poštenimi opozicionalnimi življi
u zemlji, no upravo glasilo stranke pra-
va, uzevši već sada pisati o slavosrb-
skih petljanijah, morat će početi i o svih
odnosajih trieznije i realnije suditi. Neki
je dan kazalo, do u ovoj stranci ima u-
rnnih ljudi, a ti bi ljudi, kada bi zavr-
gli svoj program, liepo pristali, u redove
stranke prava. Mi dopuit&mo, da bi pri-
stali, no onda se bojimo, da 6i se ta
stranka prava još više odmaknula od o-
noga nesnosnoga starčevičanizma, nego
se je danas nešto odmaknula samim Či-
nom, da je u njezine redove stupio dr.
Josip Frank. Fzmimo, da bi ti ljudi i
prihvatili načela stranke prava, to se
oni ipak nebi mogli odreći svojih osta-
lih načela i nazora, koji ih danas od
starčevićijanizma diele, nego bi oni na
stoj ali, da sva ta načela pomalo uciepe
starčevićijanskoj gospodi, kako im ih je
počeo polagano uciepljivati njihov najno-
viji Pasteur i Koch, štovani dr. Frank,
i onda bi se ta stranka prava, odrekao-
ši se star čevićijamama preporodila duhom,
0 kojem će sva gospoda priznati, da
nije nikao u glavi dra. Starčevića. Tko
bi onda vodio stranka? Zar dr.
Starćević i njegova inače vrlo štovana
rodbina, dok je eto samim pojavom dra.
Franka u stranci morala doživjeti malu
diminutio capitisf Ako je jednomu samo
čovjeku, kao Što je dr. Frank, poilo ta-
ko brzo za rukom isliečiti gospodu slavo-
srbskim liekom od nekojih vrlo težkih
pogriešaka, zar se taj pojav nebi pono-
vio i povećao, kad bi u strarku stupilo
više umnih ljudi slavosrbske pasmine?
Da, gospodo, budimo iskreni. Naša stran-
ka, ni ovo njezino glasilo, koje služi or-
ganom njezinim načelom i njezinim te-
žnjam, neidu za ničim drugim, već da
se opozicionalni življi slože, slože u ak-
tivnom političkom postupku i na razbo-
ritom temelju, koji se može opravdati
pred misaonimi ljudmi u ovom narodu
1 koji može zajamčiti politički uspieh u
borbi, koju vodimo u interesu hrvatsko-
ga naroda. Umni ljudi, kako jih nazi-
vlje glasilo stranke prava, imadu svojih
zahtieva, osnovanih na razboru, imadu
svojih načela, izvadjenih iz znanosti i
praktičnoga izkustvs, i ti bi umni ljudi
tražili, da se radi pametno, kako se je
nešto pametno pojelo raditi u stranci
prava, odkad je dr, Frank zaveo slavo
srbsku metodu razpravl)an']au.
Preniesmo ovaj članak, da nas
„Obzor" ne preteče i ne reče nam:
eto, vaši su vam ljudi stranci prava
uvadjanjem slavosrbštine grob kopali.
Ali pomalo. Ako je istinit „Obzo-
tov" članak, pošto on slavosrbštini
pripisuje raztvorbeni upliv u stranci
jwa? a pošte onu slavosrbštinu
Obzor k6 svoju diku brani i hvali,
zaključak a fil di logica, ostao bi
svedj isti, da je, biva, obzoraština pra-
vaštvo pomutila.
A kako onda iznimit se iz odgo-
vornosti radi posljedica?
Kako ne dat nam pravo, što ove
članke pišemo, i što se slozi opo-
zicija samo secundum quid radujemo ?
Pripomenak.
Jučer, kad smo dovršili gornji čla-
nak, stiže nam pošta iz Zagreba sa
brojem „Hrvatske" od 10 tek. Tu
čitamo nešto i o „Katoličkoj DalmA
„Hrvatska" se tuži na naše pisa-
nje i stavlja nas u isti snop sa pro-
tivničkim novinama !)! Krasno! Tko
brani stranku prava u nje pravoj
slici, tko brani „starčevićanstvo" ko-
jemu je „Hrvatska" glasilom i gleda
da se ne razpada, taj je sada „Hr-
vatskoj " protivnik!
Mi se ipak nećemo pravdat: nama
toga ne treba, nama se dosta pozvat
na djela prošla i sadašnja i na same
ove članke. Tko mu je do stranke
prava i hrvatskoga naroda, može nam
najviše predbacit, da zlo (?) shvaća-
mo jasne rieči i očite činjenice i iz-
pravit nas, ali nemože ić dalje i
sumnjičit.
Sumnjičenjera, bez dokaza, ide se
za razdorom i neslogom. Sumnjiče-
njem se pokazuje, da se ne uvažuju
toliki obziri kojima nove odnošaje
prosudjujemo. Takvim nepravednim
postupkom proti nama s one strane
koja bi imala begenat našim nazo-
rima i namjerama (i beganala bi, da
nije nešto nova nastupilo); bit ćemo
prisiljeni, da rečemo i ono što bismo
po svojem srcu najvoljeli premučat.
•Mgi-gi igBuiin —
$ Dubrovačkog slavlja.
111.
Osvanu dan 26 lipnja, dan pra-
vog slavlja, 4 je sata u jutro. Sa
„MinČete" zagruhaše topovi, hrvat-
ska i t. zv. srbsko-talijanaška (ob-
ćinska) glazba svirajuć i udarajuć
obilaze grad. Narod se budi i usta-
je. Imade ih, koji i svu noć
probdiše.
Po ulicam sve huji i bruji.'Grad oki-
ćen raznobojnim zastavam. Sa pje-
smam prigodnicam obliepljeni su zi-
dovi i jedna je u engleskom je-
ziku.
U 6 sati nahrupit će dubrovačka
okolica u grad, pa na stotine i sto-
tine što gradjana, što izletnika hrli
na „Pile", da se nagleda, naužije,
nadivi tom veličanstvenom ulazu.
Najprvi Župljani pod svojim cr-
kvenim barjacima. Svi su bogato
obučeni. Stupaju ponosito. Pale pu-
ške. Hrvatska i obćinska glazba po-
hitiše im na susret. I Župljani pa-
doše na „Pile" gdje će se združiti
s ostalom bracom.
Malo bilo, za dugo ne bilo, eto
čeBtom s Gruža nepregledne povorke.
Prvi su Riečani,za ovimaZatonjani,
Orašani, Trstenjani, Kliševljani, pa
Lopudjani, Sipanjani, £>lanjani, le
Stonjani; napokon Konavljani i Ko-
navoke. Svakoj povorci na čelu je
obćinski ili mjestni starješina sa žu-
pnikom i barjaktarom. Barjak im
hrvatska trobojnica. Na prsima im
hrvatska obilježja — kokarde.
Povorka se suče i svuće; prvi su
u Dubrovniku, a zadnji tek kreću s
Gruža. Tu je vidjeti drevnih hrvat-
skih nošnja sve u srebru i zlatu
obtočenih. Ljudine, kd gromile!
Paškasi doredali se napo se: sad
zagrmi svi skupno, sad opet jedan
po jedan — tek) tak,tak; pa brum !
Povicim, poklicim : živjela Hrvat-
ska, živio naš hrvatski Dubrovnik/
živjela hrvatska dubrovačka okolica !
živjela stranka prava ! ne bilo kraja ;
Pravi pravaški priček; čisto hrvat-
sko slavlje.
l) Ovo puno znači, jer mi nijesmo niiia
promienili ni u misli ni u djelu.
Ovom triumfalnom ulazu hrvata i
dubrovačke okolice, koji se može I
takmiti sa pričekom Dalmatinaca u |
Zagrebu god. i891 za vrieme izlož- 1
be, prisustvovahu „Srbi" iz Šuma- j
dije i Crnegore, le samozvani Srbi I
Dalmacije i Hrvatske ostali.pokunje-
ni. Urednik zadarskog „Srpskog
Glasa" oparen, ponižen, kd da mu
galije potonuše. Ej Savica, kamo
tvoja hvala, kamo tvoje izticanje
„srbatva" dubrovačke okolice; kamo
tvoje svojatanje Dubrovnika za „srb-
sku" irredentu? Tvoja pisanija u
„Srbskom Glasu" sve je „laža i
paralaža" ; 99 O/o hvali za tek ništa
uevjerovati tvojem črčkanju. To si
se na svoje oči osvjedočio. Ali,
koja i korist sliepu migati, a gluhu
šaptati! —
Svečani ulaz seoskih barjaka na
dan sv. Viaha nit izdaleka nemože
se takmiti sa opisanm, I dubrova-
čka okolica sgrnu se u grad, stiska
— da baciš jabuku, ne bi na zemlju
pala.
U 9 sali započela služba božja u
stolnoj crkvi. Pred hrvatskom či-
taonicom redaju se „/Soholaši", ra-
zne hrvatske glazbe, dižu se vienci
da ih se položi na spomenik. 1 po-
vorka kreče put obćine.
U 97, krenu svečani obhod iz
stolne crkve točno po programu: 1.
obćinska Viška glazba prva je;mi-
lota ju pogledati : sve dječaci od
kakvih 12-16 godina. 2 barjak du-
brovačke obćine praćen od dva
odbornika. 3. Gradski barjaci po redu
kao i na dan sv. Vlaha, 4. Korču-
lanska obćinska glazba. 5. Seoski
barjaci kao o sv. Vlahu. Obćin-
ska Makarska glazba. 7 Vienci: a).
Odbora za podignuće Spomenika ; b)
namjestnika dalmalinskoga (nu ovaj
nije bio zabilježen u „Programu
svečanosti o odkriću" ; kako sam
već nahrcio-došao nenadno); c)
Vanjskih korporacija, varoša i gra-
dova azbučnim redom: ć) Vienci iz
Dubrovnika ; 6) Srbskog kralja A-
leksandra l.ga; d) Obćine Dubro-
vačke. 8 Spljetska narodna glazba,
a za njom „Sokolaši" i odaslanstvo
spljetskih vatrogasaca s barjakom
„Slavljanskog napredka" 9 Za-
stupstva obćin&, radničkih družtva,
čitaonici i ostalih korporacija po
azbučnom redu. 10 Dubrovačka
glazba. 11 Zvanici. 12 Dubrovačka
gradjanska glazba. 13 Odbor za po»
dignoce Gunduiićeva spomenika. 14
obćinsko vieće Dubrovačko. 15
Narod.
Povorka krenu ulicom „Izmedju
Bačvara", na „Stradun" u crkvu
„Male Braće" gdje su kosti slavlje-
nog pjesnika. U crkvi ;;Maie Braće"
pred glavnim žrtvenikom bio raza-
strt sag sa svietnjacim gorućim a
nad njim slika Gundulića; pri dnu
saga lovor-kruna. Na zidu crkve
„Male Braće" bio izložen ogroman
prigodni nadpis u slavu velikog hr-
vatskog pjesnika. Pri ulazu u pre-
navedenu katoličku crkvu jedan će
ti „srbski" popo: Anatema; pobu-
njevčiš'e nam „srbina" GundulićaV.
„Srbska" premudrost! Kako je po-
vorka ulazila u crkvu „Male Braće",
tako je na druga vrata izlazila, pa
„$tradunom", „Tlacom" i „pred Dvo-
rom" bližale se na „Poljanu" gdje
je spomenik. —
Ulazi na „Poljanu", zatvoreni su
kordunom oružnika, Samim novina-
rim slobodan je ul&z. Tu sam se u-
poznao s raznim novinarima. Pa i
suradnikom Srbskog „Videla". Ovaj
nam se jadao: da su oni (Šuma-
dinci) bili namagjareni po dalma-
tinskim, napo se dubrovačkim samo
zvanim „Srbima" ; slavlje Gundulića
to je čisto hrvatsko slavlje. Slično
gudiše i ostale vidjenije ličnosti iz
Srbije. Suradnik „Videla" zaokupio
suradnike" „Hrvatske" i „Obzora".
Osobitu čitulju izpjeva „Hrvatskoja:
ova da im niječe i obstanak; pisa-
nje „Obzora" prvo „sjedinjenja o-
pozicija" bilo je po nje povoljnije.
Suradnik „Hrvatske" ne ostade mu
dužan: iztaknu, da su „Srbi" svi
jednaci — oni u kraljevini, kd u
Banovini, Dalmaciji i ma gdje bili:
niječu nama hrvatima naše državno
pravo; svojataju hrvatske pokrajine.
Takova šta piše i „Videlo". Skupno
upozorismo ga osobito na glasila
samozvanih Srba: „Srbobran", „Srp-
ski Glas", „Dubrovnik", šta oni
protiv Hrvata črčkare. I Šumadinac
bio u škripcu, pa će ti nam kroz
zube: No, pa to vam nijesu niti
pravi Hrvati, niti čestiti Srbi; na
njihovo pisanje ne treba se osvrćuti!
U istinu, liep odgovor, da nije srb-
skog fanariotizma i bizantinizma.
IV.
„Poljana" na kojoj se diže spo-
menik neumrlom Gundulića prena-
trpana je zastavam i sagovima.
Prozori okolo stojećih kuća dubkom
su puni ljudstva. Sam spomenik još
jo pokriven, a oko spomenika hr-
vatsko-srbske zastave „bratime se";
valjda tako htjeli ljudi na upravi
obćine; tako htjeo odbor Gunduli-
ćeva slavlja: ovi ne htjedoše bili ni
vrući ni mrzli, nego — mlaki. —
Povorka se bližala i bližala ,Po-
ljani". Glazbe udarale. Poklici hr-
vatski odliegali. Bilo je čuti od
pojedinaca: „Slava Dušanovu pe-
sniku!"
Samo naznatnom broju dozvolilo se
prisustvovanje odkriću; ostalom ob-
ćinstvu oružnici branili ulaz. 1 Po-
ljana" napunila so ljudstva, ali ne
u toliku broju, da je bilo stiske.
Okd samog spomenika poredali se:
odbor za podignuće istoga, obćin-
sko opravileljstvo, zastupstva, dal-
matinski namjestnik sa svojom pra-
tnjom. A u okolo, pri zapadnjoj
strani razni hrvatski i crkovui ba-
rjaci, glasbe, pjevački zborovi.
Samo odkriće, uza deveterostruko
pretežni broj prisutnih hrvata izgle-
dalo polu-službeno. Predsjednik od-
bora za podignuće spomenika pl.
Gjorgi pročita pismo, kojim odbor
predaje spomenik obćini. Načelnik
Gondola nakon Gjorgjia progovorio.
Iztaknuo: slovinstvo velikog i neu-
mriog pjesnika. Zaključio: „pred
spomenikom zavadjena braća nek
zavjetuju vječitu slogu i medjusobnu
ljubav." 1 uzkliknuo: živio JM. V,
car i kralj Franjo Josip 1.1
Nasla tišina. Zastor padnu a iz
hiljade grla zaori: Slava hrvatskom
pjesniku Gunduliću. S „Minčete" to-
povi zagruhaše. Glazbe zasviraše.
Pa ponovni oduševljeni uzklici: Slava
hrvatskom pjesniku Gunduliću! ži-
vjela Hrvatska! živio hrvatski Du-
brovnik / U to pristupi kaptolski vi-
kar sa svećenstvom i blagosovi spo-
menik. Sad vienci stali se redomice
pred spomenik polagati. 1 ponovno
poklici: Slava hrvatu Gunduliću;
živio hrvatski umjetnik Rendić! Gla-
zba zasviri ^Još Hrvatska ni pro-
pala"! a tisuće grla prisutnih i po-
daljih neopisivim oduševljenjem od-
čepi: „Još Hrvatska ni propala!".
Ljuta „srbadija" ostade moralno
ponižena, potučena. Njihovo očajanje
preokrenu se u bjesnilo. Gdjekoji
stao se i uz sam spomenik penjali,
kd da će zaglušiti hrvatske poklike,
Ali dogodilo im se kd žabi —$ nji-
hovi povici: Slava srpskom pesnika
Gunduliću; slava pesniku Nema-
njić&! razplinuše se u talasajućem
se moru hrvatskog oduševljenja.
Kad poklici teke jenjaše, „srpsko
pevaćko družtvo" „Jedinstvo" od-
pjevalo Topalovića „Sokoli". Poslie
„Jedinstva" zagrebačko družtvo „Ko-
lo" s izaslanicima „Merkura", „Za-
stave", „Sloge" i „Zore„ „Slobode"
zaori „Himnu Gunduliću" spjevanu po
vrlom pjesniku dr. Harambašiću, a
uglasbljenu po vriednom Vilharu.
Spljetski „Sokolaši", u znak počasti,
obkoliše spomenik. I opet oduše-
vljeni: živjela Hrvatska; živjeli hr-
vatski pjevači; slava hrvatu Gun-
duliću; živio pjesnik Harambašić!
Na hiljade komada razdielilo se u
narod ove prekrasne pjesme. Česti-
talo se dr. Harambašiću. Himna je
uprav zanosita; ona oduševljuje. Evo
prve i zadnje kitice, koje se pred
odkrićem pjevale i izpjevale:
„U kolo daoas, braćo Hrv»ti,
Naše je slave svanuo dan;
Počast nam valja umniku dati,
Koji nam bie&e od Boga dan.
Hrvatske krvi
Pjesnik je prvi!
1 kao što je nekoč nam pjevo,
Da se u jedno združimo svi,
Tako u jednom kolu ga evo
Hrvatskom pjesmom slavimo mi.
Pjesma nas brati,
Svi smo Hrvači!
Sabrani sa svih hrvažskih strana
Širimo svuda hrvatsku vlast,
Proroka boljih slavimo dana,
Bila mu vječna slava i čast."
Svečanost odkrića svršila je u
11 i 20 časa pr. podne mirno i
dostojanstveno. Sa „Poljane" množ-
tvo sa glazbam razišlo se po gradu
udarajuć i pjevajuć hrvatske pje-
sme i klicruć čisto hrvatskim prva-
cim „živio 1" i „slava
Pri odkriću spomenika bio cviet
hrvatstva i hrvatskog naroda. Na-
kon što se razašlo množtvo, stao
sam s bližega razmatrati vience.
Tko da ih prebroji. Najskuplji je
srebreni vieuac hrvatske mladeži, lz-
radjen je u Spljetu; vriedi preko
for. 470. Još položiše srebrene
vience: AkademičUo družtvo „Hr-
vatska" u Gradcu, Jugoslavljanska
akademija znanosti i umjetnosti u
Zagrebu, Matica Hrvatska, Matica
Dalmatinska, Hrvatice našeg glavnog
grada Zagreba. Lovor viencima, vidi-
cima od živog i umjetnog cvieća ni
broja se no zna — preko 200. Da
napomenem njekoje: iz Hercegovine
Gradjani Mostarski, Gradjani Lju-
buški; iz Dalmacije do 60 obćiua,
Namjestnika Dalmatinskog, Hrvat-
skog kluba u Zadru, Plemenito lieio
mornarice bokežke; Istarski Hrvati;
Matica Slovenska u Ljubljani; „Zvo-
nimir" u Beču; Češki narod sa nad-
pisom: prvom hrvatskom pjesniku:
na ovom vieocu do 300 je posje-
tnica političkih i književnih najvi-
djenijih najuplivnijih prvaka bratskog
nam češkoga naroda. (Pri polaganju
ovog vienca urnebesni: živili Česi;
živili Mladočesi! iz hiljada hrvatskih
grla odjeknu). Vieuac češkog na-
roda najbolji je dokaz koliko o-
stala slavljanska plemena drže i
vjeruju u „svesrbstvo" „Srpskog Gla
sa", „Dubrovnika" „Srbobrana" i
slične družbe.
Razgledao sam i „divan vienac"
—• kako ga ono „Smotra" okrstila
— poslan sa sirane srbskog kralja,
Aleksandra, i ga. Izradjen je od cvie-
ća kimički osušena. To mi je za
oko zapelo. Jedan kralj, pa oe
šalje srebrni vienac! Po sebi, vie-
nac srbskog kralja ne ima vriedno-
sti — dvaestak forinta najviše, čo-
vjek mogao bi za nj dati. Ali, taj
vienac u sebi ipak je znamenit: u
miniaturi predstavlja veliku — Du-
šanovu Svbiju. Proudio sam na nje-
mu tobožju „srbsku" floru, pa sam
našao: da u Šumadiji rast e isto bilje
ko u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini,
Istri, Banovini, Slavoniji, Kranjskoj
etc. etc.! Njeki pak nagadjaju: da
je to bilje bilo naročito i pobrano
po prenavedenim pokrajinam vasio-
nog srbstval!
Vienac srbskoga kralja položen
pred Gundulića spomenikom budi na
razmišljanje onim hrvatima, koji još
bulazne o slosi sa tobož jednokrvoro
braćom — t. zv. Srbima t
{Sliedi dodatak).
I m
m:
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelfik i u Četvrtak. Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. HIERONYJI. EPIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, ausiliante Deo In dies alacriter operam Vestram Impensuros in tuenda salatari Eeclesiae doctrina animisque m
Religionis amore et in verae fldei professione roborandis (Pio iM'u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 ftor. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostane s PRBSPLATOM plaća t fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu, Svaki broj napose 10 noffeića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 65 Zadar, Četvrta^ 7 Rujna 1B93 jeBHMae^asj^ppBai igBHBBi'Miia^^ MILI«" Goa. ^KIZSSIJ'V.
1
Dojdući broj iziti će sa arkom i
p6 u četvrtak. Nastojati ćemo, da
donesemo i cieio obširno izvješće o
zanim'tvoj razpravi Zlatar ović.
Plieva iz nekog „Glasnika".
L
Dobro je? da znadu i čitaoci „Kat.
Dalm.", daje početkom tekuće godi-
ne za prvi put ugledao svietlo u
Zadru „Glasnik pravoslavne dalmatin-
sko-istrijske eparhije". To je sva-
kako napredak u crkvenom životu
iste eparhije. Aii ima i nešto drugo
što je dobro da se znade, a što se
nebi imalo znati; a to je, da taj
„Glasnik" skače preko plota i ide,
kako bi reko naš seljak, u štetu. A
to je svakako nazadak u mnogom
pogledu.
Čudnovata je pojava u crkvenom
kršćanskom životu, da obično oni,
koji se katoličkoj Crkvi najviše o-
piru, nastoje pak na svaki način da
je oponašaju u izvanjskim oduoša-
jim, a kadkada napokon i u imenu.
Psihologija bi to iztumačila tim, što
ti ljudi, neimajuć njezina duha, a
ćuteći oko sebe prazninu, nastoje to
nadomjestiti spoljašnjim uredbam. Za
dokaz tome ne trebaše zaiiećati
davna vremena, jer tko iole pozna
život izvanjski tako zvane staroka-
toličke Crkve i ostalih odieljenih
Crkava, a poznaje napokon i gi;
sovite rituale samih slobodnih zidara,
uvidit će to neprestano trzanje i ta-
kmu — u izvanjštini. Da se uvjeriš,
kako i nama najbliža ,,srpsko-pra-
voslavna"'} Crkva ima nešto duha,
oponašanja, dosta je pratiti najnoviju
bogoslovnu njihovu književnost, a do-
sta je poučna i poviest zadarske e-
parhije u ovo zadnje doba. Odkako
upravlja njom sadašnji vladika dr,
Miiaš, opaziti je svakim danom ne-
što nova u upravi dijeceze. Što su
te preinake većim dielom po uzoru
izvanjskom sličnih uredaba katoličke
Crkve, to ih nikako ne lišava za-
sluge, a po ovoj prilici ni dobrih
posljedica. Katolička Crkva boljom
uredbom druge Crkve za cieio ne
gubi, a dobiva li? Deus scit.
Kažu nam iz dobra izvora, da
današnji vladika, uvidivši zapoštenost
svoje eparhije, nastoji svim silama
da svede na bolje, što se tiče zva-
nja i ćudoredja, svoju pastvu, a na-
pose svoje svećenstvo. Mi ne mo-
žemo nego hvaliti takovo nastojanje,
uztraje li, dobrim sredstvim će za
stalno nešto i postići. I ne& se go-
spodin episkop Milaš ne čudi ovoj
pohvali iz naših usta koja je iskrena
i iztiče iz uvjerenja.
Neka on dakle slobodno vrši svoje
nadpastirske dužnosti; neka on i na-
dalje postupa strogo u nekim neu-
rednostima, neka slobodno daje za-
brani svome svećenstvu, koje drži
shodnim, neka preuredjuje i u Cr-
kvi i izvan Crkve, neka sloboduo
svojem svećenstvu upeljiva dužnosti
j) Uzprkos svim razpravam o tom pred-
metu, najbolje ini se Čini, zvati avaku
Crkvu onim imenom, kojim sama
sebe zove,' tu ga stalno ne ulaai no-
paec $t omea«
što se tiče pristupanja sv. tajuam,
neka strogo nastavlja uvadjanje pa-
storalnih konferencija, neka napo-
kon izdaje i svoj „Glasnik" — pak
makar to sve bilo po katoličkom
primjeru, mi ćemo mu opet bega-
nati: evala!
Ali nebi bilo svakako s gorega
da još u jednoj stvari nasljeduje
katoličku Crkvo i naše Biskupe: neka
ne dopušta da se u njegovu služ-
benom listu, dakle na njegovo ime,
zadirkiva, i to na način, koji ni-
je podnipošto prikladan; nek taj
list ne šuruje sa svakim, pa bilo to
i sa Starokatoiicim i Protestantim,
samo iz mržnje na katol. Crkvu, a
tko mu stupce naponja, neka bude
objektivniji, ako baš hoće da se
bavi polemikom, pa makar i sa po-
litičkim novinam.
A sada da malo oplievimo četiri
zadnja broja. Da se ne bojimo pri-
govora ; zašto se pačate u naše nu~
trnje stvari; mi bismo, na primjer,
savjetovali „Glasniku" da, uz svu
počast i pokornost državi i drža-
vnim zakonima, kojima smo svi do-
nekle podložni, to jest u koliko se
ne opiru crkvenim, ipak propusti ono
neprestano pozivanje na državu i
na njezine naredbe, osobito kad niesu
u skladu sa kanonim. Mi bismo ta-
kodjer rado doživjeli onaj čas, kad
bi i „Glasnik" zapustio ono nepre-
stano izticanje religijoznog, ili da
bolje rečemo, crkvenog srpstva. Mi
na primjer ne znamo, kako se može
slagati naslov „srpska" ili „srpsko-
pravoslavna" Crkva sa onim na čelu
lista „pravoslavna", jer znamo da
pravoslavlje ima u sebi i ono drugo
sveobće — ali; kako rekosmo, to je
pitanje unutrnje. A lim manje nas
to može poticati na opazke, što je
to za nas oeprestan argumentum
ad hominem. Ali nas mora svakako
zanimati, na primjer recensija (?)
knjige Dr.Markovića „0 Evkaristiji",
osobito ako ta književna viest (br. 5)
kaže, da ta knjiga „teži k tome, da
dokaže kako je lažno sve učenje
pravosl. crkve o evbaristiji"; kad
iz sama pristupa na str. 2 te knjige
proizlszi, da što se tiče priesna
kruha, i pričesti pod obadva oblika,
ta knjiga samo brani kato!. crkvu
od prigovora „zabluda rimske cr-
kve"; a što se tiče epikleze doka-
zuje da katolička crkva pravo uči.
Pak i ako jest logična posljedica ovog
zadnjeg da drugo učenje nije pravo
nego krivo, praktična bi posljedica
morala biti: ili dokazati da je učenje
srpsko-pravoalavne Crkve pravo —
ili barem mukom mimoići knjigu.
I bili bismo, kaže „Glasnik", mukom
prošli preko te knjige, da niesmo
našli i ovaj naslov „tužba d.ra Mi-
laša na papa, da je predao anatemi
pravoslavnu Crkvu zbog kvasnoga
hljeba". Hi to nije iskreno nave-
deno, ali transeat. U dodatku k biljež-
ki 20 na str. 232 knjige Markovi-
ćeve ima doisto govora o Milašu,
koji je tu tvrdnju izreko a ničim ne
dokazao; te je pisac književne vie-
sti u „Glasniku" mogao takodjer iz
knjige Markovićeve navesti i one do-
kaze, iz kojih iztiče da je dr. Milaš
nešto uztvrdio
nam : je li ili nije istima, ono što tvrdi
dr. Marković, da j|-:t. j. dr. Miliš
izvrnuo rieči i smisao sv. Epifanija
(Haer. 39 15 IP- Nije takodjer
bilo oprezno, rugati se dr. Marko-
vicu, što je već izdao tri knjige in-
direktne polemike bogoslovne; a još
manje podrugivati se stotinam tomo-
va, što su katolici u zadnjih deset
vjekova napisali o pitanju zapadne i
iztočne Crkve. To mi se čini slično,
onom težaku, koji se podrugivao
učenjaku što žmiri u toliko velikih
knjižurina, a još nije naučio koji
blagdan pada na 15i dan svakoga
mjeseca.
„Nagrade i predavanje kateki-
zma u pučkim učionicama44.1)
Pod ovim naslovom čitao sam a
br. 60-61 cienjene „Kat. Dal." čla-
nak, kojim se upozoruje M. P. Sve-
štenstvo na zakon što ga je dalo
minulog Svibnja Pok. Učionsko Vie-
će, te gosp, pisac veli, da po tom
zakonu svaki Svećenik, što poduča-
va djecu u kršćanskome nauku u u-
čionici, uživati će počam od god.
1893-94 nov„ 50 ze svaki sat iz-
vršene pouke, pa završuje prvu stav-
članka riečiraa r dovlo
a
ku svog
nema što da se prigovori
Pod ovim riečirna imalo bi se da-
kle zaključiti, da svaki Svećenik,
pak i onaj u selu, gdje je jednora-
zredna nčionica, ima primiti nagradu.
Ali to nije tako, jer naredba (a ne
zakon) dneva 12 Svibnja o. g, br.
1946 c. k, Pok. Uč. Vieca „. . . o
uzdarju za predavanje nauka vjere
pri javnim učionicama u Dalmaciji"
§ 1. stavka I giasi: „Za predava-
nje nauka vjere sa strane crkvenih
i vjerozakonskih družba pri gradjan-
skim učionicama, zatim u četvrtim i
višim razredima javnih pučkih učio-
nica u Dalmaciji, daje se nagrada",
a stavka 11 veli: „Ta nagrada uta-
načuje se ... na 50 nov. za svaki
sat udieljenog predavanja".
Dakle samo vjeroučitelji, koji će
predavati nauk vjere u četvrtom jal1
u višem kojem razredu javnih pu-
čkih učionica, imati će pi'avo na na-
gradu, oni vjeroučitelji, koji podučaju
u jedno, dvo 5 tro razrednim učio-
nicama, kao što neće imati pravo
na nagradu za sate poučavanja, što
ih budu vjeroučitelji predavali u prva
tri razreda u učionicama sa više od
tri razreda, kako jp to bistro raz-
tumačeno u § 1 naredbe dneva 29
Studenoga 1891 br. 4211 Pok. Uč.
Vieća, gdje je do slovce rečeno:
„ dakle za predavanje vjero-
nauka pri jedno-dvo-i trorazrednim
nulom naredbom od 12 Svibnja. I-
stina je, rieči su bile promienjene,
pače nijesu bile ni uvrštene u pti-
si ied rij oj naredbi, ali misao je ostala
u svemu i po svemu jednaka prvoj.
Dakle uprav proti odredbama 1
stavke ovog § imalo bi M. P. Sve-
štenstvo prosvjedovati, jer nije pra-
vedno da Svećenici podučavaju u
učionici nauk vjere od 3-6 (a može
se dati slučaj gdje imade i ženska
učionica, do 12) sati na tjedan bez-
platno. Dakle uprav ovdje imao bi
sliedit prigovor i to najžešći.
(Prigovor je uključen u prvom
ćlauku, ali vid. g, pisac nije ga spome-
nuo izriečno« jer se nije bavio na-
gradom, nego uvjetima kojima je ona
podvrgnuta, ondje gdje ju se dieli. Ur.)
Nasuprot gosp. pisac obara se na
odredbe IV stavke ovog § koja gla-
si : tu svrhu učitelj vjere dužan
je da svaki sat udieljenog predavanja
zabilježi u izkaznicu po priklopljenom
obrazeu A, koja se ima čuvati u
učionici (razredu) i podpisali od i-
stog učitelja vjere, a potvrditi od
upraviteljstva učionice";
Pravo ima gosp. pisac, kad veli,
da kontrola, uvedena po ovoj od-
redbi, mogla biti drugčija. Dakako,
dosta bi bilo da dotični vjeroučitelj
napuni i podpiše stupce izkaznice o
kojoj ima govora u pomenutoj na-
redbi, a da upraviteljstvo potvrdi
dostavljajući istu svakog polugodišta
na stariju vlast. Nego, po mom
skromnom mnienju, gosp« pisac od-
već je naglo ocienio namjeru Pok.
Uč. Vieća, te smatra uvrjedom po
M. P, Sveštenstvo uvederije takove
kontrole. Po ovoj naredbi pako, ne-
može se dati slučaj napomenut od
gosp. pisca, da kadkad župnik i sie-
dih kesa podnese moralnu pljusku
pred mladićem od 18 god. jer svak
znade da četvero, petero itd* razre-
dnih učionica u nas ima veoma malo,
a te se nalaze po većim gradovima,
te stalno je da ravnateljstvo takvih
učionica nemože biti povjereno neiz-
kusnu mladića ; s druge strane pako
o takovim mjestima stalno neće biti
vjeroučiteljem sam župnik, već će
za to bit odredjen jedan od dušo-
brižnika njemu podredjenih, koji za-
nago neće biti star čovjek.
Dakle jedino iz nepovjerenja na
pram ravnajućim učiteljima Pok. Uč.
Vieće je naredilo da svaki put sami
vjeroučitelji napune one stupce iz-
kaznice i da se podpišu, a kao po-
tvrdu da je i upravitelj vršio svoju
dužnost, naime da je baš vidio da
je učitelj vjere podučavao, naredjiva
da se i on podpiše na izkaznici i to
svaki put e da se nedogodi slučaj
da pri dostavljenju odnosne izka-
znice upraviteljstvo nebi izviestilo,
da je vjeroučitelj predavao manje ili
više nego lije u izkaznici bilježeno*
obćim javnim pučkim učionicama, I Ovakovo nepovjerenje napram upra-
na dalje u prva tri razreda takvih
učionica sa više od tri razreda ima-
du mukte providiti i u napried do-
tične crkovne i vjerozakonske druž-
be" itd.
Primietit će mi se, da su odredbe
ove naredbe opozvate gori spome-
, što nije nikako mo
• i * v. ') u ^J1) ua osiaue ouano ovo vasno gao dokazati. A pošto smo na istoj I pitanje, obielodanjujemo o stvari i o-noti £0 oj* mogao je takodjer iajaviti 1 vai današnji članak, Ur.
vljajućim učiteljima nebi doista gojio
nikakav vjeroučitelj (dakle dvostruko
nepovjerenje: prema učiteljima i pre-
ma vjeroučiteljima. Ur.).
Da nije tako, cienim da takova
odredba bila bi, kao što i jest, su-
višna; jer tko vodi školsku maticu,
popis djece, nedjelnu knjigu, knjigu
pohadjanja itd.?
Žar sve to ne vodi učitelj ili o-
dnosni upravitelj učionice? Pa kad
može voditi toliko spisa, zar nebi
upravitelj mogao držati i očevidnost
predavanih sati vjeronauka? Dakle,
po mom mnienju, uvedenjem one vr-
sti kontrola uvrjeda je nanesena i
ravnajućim učiteljima, pače njima u
prvom redn. Nego, jer učiteijslvo
misli na ovaj, a M. P. Svećenstvo
na drugi način, uvrjeda je nanesena
i jednomu i drugomu, te sam i ja
mnienja gosp. pisca onomadnjeg član-
ka, da bi pravo bilo da se čuje
glas naših zastupnika u hrvatskom
saboru u Zadru, ako se do njegova
otvora nebude Vis ck. Pok. Učion-
sko Vieće udostojilo svoje odredbe
opozvati.
i s ovim moglo bi se završiti.
No da se vidi kako se uvjek na-
stoji sa stanovite strane obataliti u-
čiteljski ugled i ovako neznatan već
radi toga, što su učitelji plaćeni kao...,
prorešetajmo i § 2. pomenute nared-
be.
Po ovom § ne samo Svećenici,
već i svjetovnjaci mogu podučavati
vjeronauk, ako to dozvoli Pok. Uč.
Vieće (da li je potrebito da i crko-
vna vlast o tomu svoje mnienje iz-
razi, u ovoj naredbi nije rečeno),
Nagrada pako za takove svieto-
vnjačke vjeroučitelje ustanovljena je,
u dogovoru sa zemaljskim Odborom
dakako, na sama 35 nov. za svaki
sat obučavanja, dakle 15 nov. ma-
nje nego li je nagrada za sveće-
nike. Nastaje pitanje: Zašto ta raz-
lika? Zar je sat što ga podučava
svjetovnjački učitelj kraći od onoga
što podučava Svećenik ? (ovdje, ko
i gori najednom mjestu izostavljamo
nekoliko redaka; da se ne pojavi
nesklad ondje gdje sada vlada naj-
pohvalniji sklad. Ur.) — Da je ovo
jedna od onih mjera što ponizuju
učiteijslvo dokazuje i to što i
same pomoćne učiteljice ženskih ru-
čnih radnja, što podučavaju pri mje-
šovitim učionicama, koje ni pojma
neimaju o obukoslovlju, kao ni po-
vjerene im djevojčice, (a ima ih
koje ni čitati ne znadu) primaju na-
gradu od 50 nov. za svaki sat o-
bučavanja, dakle kao i Svećenik,
dočim učitelj, koji je posvetio vas
svoj život uzgoju djece, kad radi
5-6 sati na dan, neračunajući vo-
djenje uredovnih sp-sa, ne zaslu-
žuje ni dva puta toliko. Nevjeroja-
tno ali istinito!
Gospoda na Pok. Uč. Vieću i-
mala bi nastojati, da mogući fa-
ktori uzvise učiteljski ugled a ne
pružiti im pomoćnicu desnicu, da še u-
čiteljski ugled ruši, I ovo bih me-
tnuo našim zastupnicima na dušu, nu
pošto sam i do sad mogo opaziti,
da velika većina njih misle više na
svoje sjedalice nego na jadne uči-
telje, kojih se spominju jedino su
nekoliko obećanja prije nego li
nastanu izbori, mislim da ću pame-
tnije uraditi ako se budem prepo-
ručio vlastitoj pameti, kad izbor-
budu, da za takove ne glasujem, a ta-
ko bi imali i drugi da Čine (i nama se
čini da bi to sredstvo bilo ne samo
najpametnije, nego i najuspješnije. Ur.)
ma vidjeli imo ove vrle mlade ljude
kako zasukanih rukava, ne pazeć na
ništa, srću oko vatre, da spase ako se
joft išta spasit dade. Jedan je neku
staricu iznio na svojim led i i ma iz po-
gibelji. Nekolicina pomagala ja i vatro-
gascim nemareć sto mrlja ruke i možda
jedinu odjeću, jer znadijahu, da oba-
vljaju djelo plemenito, pa to im je či
nilo da na sve ostalo zaborave.
Okd dva sata našle su se na poža-
rištu vlasti i vojnici sa atrcaljkam. Ali
odkle dovoljno vode s ovakom sušom?
U zoru vatra je ipak bila osamljena.
Čujemo da ni kuća ni pokućtvo nije
bilo osigurano.
# * *
Prigodom Mlade Mise što ju je
danas svečano odpjevao u crkvi 00.
Tretoredaea, vlč. 0. Metod Stipančic,
mladomisnikova vlč. Braća posvetili
su mu sliedeću li epu pjesmu:
Sinu zora toli izcekaua
Po mile ti stare Roditelje
I po braću i po prijatelje!
Sunce granu tog blaženog dana
Kad nara stupaš prvom do otara
Da rieč tvoja Nebesa otvara.
Jest! rieč tvoja otvara nebesa
Ter privlači Božjeg Sinka doli,
Da On lieči naše težke boli,
Da On, čudo mimo sva čudesa!
Puti svojom ćak grjeanike brani,
Da uz nas se, ko medj svojim stani.
Još rieč tvoja nad angjele siže,
I Svevišnjeg sili da oprosti
Ljudske bludnje i ljudske pakosti,
Ter čovjeka na čast prvu diže;
Na čast prvu, kojom se dičio
Dok još nevin u Edenu bio.
Pravom dakle srdca zaigrala
Od radosti tvojim roditeljem,
Braći tvojoj, tvojim prijateljem,
Čim te ova velja čast dopala:
Pravom, pravom svak ti danas kliče :
Živio nam mladi naš Misniče!
Uz taj uzlik svojih miljenika,
S kraja, s mora, s bliza i a daleka,
Naš Metode, odliega se jeka
Mile tvoje Braće Redovnika;
A najradje tebi kliče: Slava!
Države nam poštovana Glava.
*
* *
„Agramer Tagblatt" takodjer pozi-
vlje tako zvanu umjerenu opoziciju, da
promisli, nema li preći sasvim u ta-
bor stranke prava. nAgr. Tagblatt"
pisat će u tom duhu te veli: „Smi-
jemo li našemu narodu priečiti, da u
pozna one ideje i ciljeve, koji jedino
mogu ono oduševljenje i onu požrtvov-
nost probuditi, koju sadanja nevolja iz-
iskuje, koju otačbenička ćustva i briga
za našu narodnu budućnost nalaže V
Želja je, da se naše najsvetije težnje
s temelja podgrizu. Smijemo li se proti
takovim namjeram pokazati, da oklie-
vamo te da smo nesložni? Nije li naša
dužnost složnim silam započeti boj pod
zastavom, koja neće nikada prestati biti
zastavom Hrvatske i njenih pravili si-
novai" Značajne izreke!
*
* *
Utisci KaČićeva slavlja vrlo su duboki.
Još se sveudilj o njemu razpravlja. Svak
smatra — i svakomu je milo — da se
je narodna hrvatska stranka obvezala
prije kroz govor urednika Biankinia, pak
preko napituice vodje Klaića pristašem
stranke prava, da će ostavit stramputice,
te otvoreno i odlučno raditi za ostvara-
nje naših težnja. Tako će bit konac u-
bitačnora razkolu, koji se pomalja, a
dalmatinski će se Hrvati prenut iz dana-
šnjeg mrtvila, i predvodjeni odlučnim
vodjama svojim, znat će opet stvarat
čudesa junačtva u borbi za prava svoja,
kako u prvo daba našega preporoda.
Bože uskori!
* * *
Zemaljski odbor traži, da bi ministar-
stvo unutrnjih posala odredilo, kako da
inokrajne obćine budu riešavale spise
dalnratinakih obćina, pisane jezikom lir
vat3kim, jer one nepriznajuć povlašte-
nih jezika odbijale bi spise tudjim je-
zikom napisane, a odtud neprilika ja-
vnoj upravi.
Moli pak, da se uznastoji eda mini-
starstvo trgovine odredi, neka i lučke
vlasti dopisuju sa obćinam hrvatski, da
barem u tom dielu pitanja o jeziku
bude zadovoljeno pravu naroda i pro-
pisim temeljnih zakona.
Za mladu misu vlč. Fra Metoda
Stipančićii trećoredca izpjevao je i vlč,
D. Stiepo Buzolić sliedeću krasnu
pjesmu prigodnicu :
Ti trudio usred gaja,
Gdje se mladjan sviet odgaja:
Kad te s neba glas zateko,
Nevinoj ti duši reko;
„Ukloni se svietskoj buci,
Ladjom kreni skromnoj luci
Serafinskog Patrijara,
A na službu mog oltara ;
Moj hrvatski puk mileni
Rječju djelom puti k meni,
Da mu bude utočište
Vječno rajsko blaženište".
Ti se Višnjem odazvao,
Svoje boke pripasao;
Danas, prvom, na spas svietu,
Prikazuješ žrtvu svetu,
Kličuć srdca iz dubina:
Slava Bogu na visina".
Mlad Misniče, Bog te čuo !
Blagoslovom obasuo
Tebe, svoga ugodnika
Da svog roda budeš dika ;
Tvoju braću, roditelje,
Dobrečinoe, prijatelja,
Da ili jednom Bog naresi
Slavnom krunom na nebesi ,
Drugoviće tvoga reda,
Da ih mine svaka bieda ;
I sve revne poglavare,
Da postignu vjecue dare;
Sve sinove našeg roda,
Da se riese nepogoda ;
Kitnu zemlju, divno more,
Rodne dole, šumne gore:
Da bi nam se pozlatila
Ta hrvatska zemlja mila'
Uz blagoslov dragog Boga,
Da njom vlada mir, skUd, sloga !
Primisme sa zahvalnošću, knjigu što njestniKa DiazeKOvica, "j i aj gias . ovih dana obiel()danio poznatj vrli
, a redovito «e ponavlja svako | pjft3nik lvan Troski, u stihovima,
s naslovom: Ana LoviČeva, Štampana u
Zagrebu u knjižari dioničke tiskare.
Obuhvaća str. 104, a zapada n. 50.
Iz Dalmacije pišu „Našoj Slozi" 22.
t. m.: U nas je opet puknuo glas o od-
stupu namjestnik Blažekovića,') Taj glas
nije nov
malo vremena. Koliko mu je vjerovati,
ne znam, ali Vam mogu iz pouzdana
izvora javiti, daje malo prije Kačićeve
»lave g. Blažeković ozbiljno mislio dati
ostavku, jer je bio obećao našim zastu
pnicima, da će izposlovat uzpostavu ko-
torske gimnazije, a ministar prosvjete
nije htio na to nikako pristati. I već je
bila javna tajna, da će na njegovo mje-
sto bit imenovan poznati neprijatelj Sla
vena pukovnik Thommel, njegda diplo-
matički zastupnik na Cetinju, a sada, u
Beogradu, koga su se Crnogorci na sve
jade jedva riešili. Sada, kad je iz nova
otvorena kotorska gimnazija, ne znam
koliko se može vjerovati u te viesti van
ako je namjestnik zbilja bolestan. O-
•im Thommela kažu, da ih je liepa ša-
čica, koji bi bili voljni sjesti na dalm.
namj. stolicu; a koji bi bio po volji na-
rodu, na to se nitko ne osvrće. Naši se
zastupnici o tome ne pitaju, kao da ih
i nije. Uviek kad se radi o nama, radi
se bez nas. Ali hrvatski narod u Dal-
maciji, imajuć pred očima sjedinjenje i
samostalnost Hrvatske, preživjet će ko-
jekakove sustave i nametnute skrbnike,
kako je i do sada sve jade i nevolje,
koje su ga bile, junački pretrpio.
Amo je govor o velikoj naslagi sme-
djika, pronadjenog kraj Kotora. Naslaga
ta da je duboka do 50 m. Ako se taj
glas potvrdi neće bit baš zlo za Kotor,
i ako nebudu sve u ruci imali švabski
glavničari čifuti. —
») Da je već odstupio, stvar je poznata.
1 1 Op. K. D.
* *
Primismo sa zahvalnošću svezak Šesti
historičkog romana Tri mušketira Alek-
sandra Dumasa, prevadja M. Lovrenče-
vić. Zagreb 1890. Tisak i naklada Scholza
i Kralja.
* * *
Doznačeno je Obćini Orebićkoj fior.
200 pripomoći za popravu puta na
Trpanj. * • *
Pišu nam iz Jelse, dne 16 rujna:
Prigodom odkrića KaČićeva spomenika
liepa je kita Jelšana U puna četiri broda
pohrlila u Makarsku da prisustvuje ta-
mošnjoj svečanosti i da tom pučkom
pjesniku od srdca klikne „slava" ! Isti
dan u Jelsi vijale ^u se zastave na
crkvi, obćini, Zori, Čitaonici i po ku-
ćam, ostalo se je odgodilo pošto ja
mnogo potrebitih elemenata bilo odsutno,
naime u Makarskoj. U nedjelju pak na
14 tek, naša „Jelšanska Glasba", i ov-
dješnje družtvo „Zora^ priredili su kon-
cerat i zabavu u s vu Fra Andrije
Kaćića-Miosica. Popodne svirala je na
plokati naša glazba (u liepom broju od
28), sa biranim programom, točno iz-
vršenim. A na večer družtvo „Zora"
dalo je liepu zabavu u slavu obljublje-
nog Milovana, na koju su bili pozvani
inostranei i ovdješnja družtva, Jelšan-
ska Glazba, i «Narodna Čitaonica. Na
zabavi je naša mjestna mala orkestra
odsvirala 7 liepih komada, suviše de-
klamale su se tri pjesme, što su bile
izpjevane prigodom odkrića KaČićeva
spomenika, uaime Buzolića, Hranilovića
i Kranjćevića; pri svršetku je pak bilo
čitanje „0 životu i radu Fra Andrije
Kačića". Ova liepa zabava svršila je sa
tombolom i plesom. Tako je evo i naše
mjesto, sudjelovanjem „Jelšanske Gla-
zbe" i nastojanjem „Zore" dostojno pro-
slavilo odkriee KaČićeva spomenika, što
je bila dužnost svakog pravog Hrvata !
*
* *
Gosp. Jozo Zaraba slikar iz Dubro-
vnika javlja nam, da imade na prodaju
liepo izradjeu sadren kip Audrije Ka-
čića Miošića, uz cienu od samo 1 f.
*
* *
Primismo sa zahvalnošću : „Brat Mar-
ko i .sestra Jeka, istinit dogadjaj. Pri-
povjedna (¡i pjesmi) Jovana Sundećića.
LJ Zagrebu. Knjižara dioničke tiskare
1890. Ciena n. 30. Knjižica posvećena
je „razlikom viera razbraćenoj braći da
sveto štujući svaki svoju vjeru, budu
vierna braća/1'
* * *
„Bosanski bjegunci". Revna trgovina
g. Nikolića u Zagrebu dala je po ori
ginalu srbskoga slikara Uroša Predića
izraditi sliku „Bosanski bjegunci".
Slika je krasno izradjena, te ćemo o
njoj i potanje progovoriti. Ciena joj je
27 tor. ili ¿0 for. na obroke. Veličina
je slike 9-3 cm., a širina fv5 cm. Okvir
je pozlaćen, liepo izradjen, a 13 cm. širok.
» * *
djeni za obitelj. Mariai je Mac Mahon
prem da mu već ima 83 godine, zdrav
i jak i duševno svjež. On izjaše svaki
dan na šetnju i ide često u lov.
• —rfxWWVWUWW^"1 1
Najnovije viesti.
Oklopnjača Carica Jelisava bi
sretno porinuta. Nadvojvodkinja Ma-
riia Valerija odvrati na govor moro-
voje Sternecka : „Radostnim ponosom
obavljam u zastupstvn matere, Nje-
zina Veličanstva Carice i Kraljice
Jelisave, krštenje ovoga broda. Ime
one, koja moro toliko ljubi, donielo
brodu osobile sreće, i opravdalo naj-
milije nade za slavu Austro-Ugarske.
Polazi medju talase, neprijatelju na
trepet, a domovini na diku i pošte-
nje !u Pri sobetu kod nadvojvode
Prane Spasoja i supruge na brodu
„Miramare," kojemu prisustvovaše
nadvojvoda Leopold Wurtemberg i
svi dostojanstvenici, napi Frane Spa-
soje uz obći uzhit Kralju i Kraljici.
* « «
* *
U Poljicim kod Nina, 24 snjna. Dne
15 tek. bio je kod n*s presv, Alfons pl.
Pavić namjestništveoi podpredsjednik,
da se uvjeri o stanju ove župne Crkve.
Blagoizvolio je vidjeti koliko planita
posjeduje ova Crkva — i crkva u Dra-
Čevcu, koju takodjer osobno pohodio. Nas
je krenuvši put Briševa, u liepoj nadi
ostavio. Ovakve odlične gospode trebuje
naša siromašna Dalmacija, koji ne štede
truda da se upoznaju sa potrebam siro-
mašnog pučanstva i tako uzmognu upra-
vljati bez pogrešaka. M. B.
* * *
Vlada je naredila, da se razoruža
selo Kožino.
*
Na 3 studenoga otvoriti će se u
Spljetu drugo redovito porotničko za-
sjedanje.
* * *
Ministar pravde imenovao jo au le a
u Makarskoj Frana Petnea pokrajinskim
savjetnikom u Kotoru,
* *
Srpsko učeno družtvo u Beogradu po-
vjerilo je prodaju svojih izdanja knji-
žari Dioničke tiskare u Zagrebu. U po-
pratnom pismu veli učeno družtvo, da
time odgovara želji radi književne u-
zajamnosti srbske i hrvatske.
*
* *
Promjene u svećenstvu zagrebačke nad •
biskupije. Dr. Feliks Suk, kanonik za-
grebački i ravnatelj plemićkog konvikta
u Zagrebu, imenovan je ravnateljem u
nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu.
Tomo Liaarić, novomisnik, imenovan je
duhovnim pomoćnikom u Brinju, senj-
skomodruške biskupije.
Različite vleatl.
Englezki javni dug umanjio se od god.
1857 za skoro četiri miljarda franaka
(onda je iznosio 20 miljarda i 928 600.000,
a sada 17.248.600.000 franaka).
Iz Ljubljane javljaju novinama
„Narodni Listy", da su ondje svi
nezadovoljni sadašnjom slovenskom
politikom. Slovenski zastupnici u ca-
revinskom vieću stoje na klimavim
nogama. U saslanku slovenskih za-
stupnika u carevinskom vieeu i sa-
boru, koji će biti 2. listopada, raz-
pravit će se političko stanje. Sloven-
ski će zastupnici Hribar, Einspieler,
Gregorac, Tavčar, Kavčić, Gorup,
Vitezić, Gregorčić, Jenko, Špinčić,
Laginja i Slanger, predložiti, ia
Slovenci ostave Hohemvartov klub i
da se pridruže Mladočesima. I sta-
ročeski Listovi donose viest, da slo-
venski zastupnici kane ostaviti Ho-
henwartov klub, ali misle, da će u-
Činili svoj posebni klub.
* « *
čeh Dr. Mattuš rekao je uredniku
plzenskoga češkoga Lista« da su Sta-
ročesi vezani uz nagodbu, ali da za
lo zahtievaju od vlade, da im izpuni
njeke uvjete, da medju inim dozvoli
češki službeni jezik. Ako vlada ne
popusti, tad se Staro xesi položiti
svoje mandate.
* *
Kako javlja „Novoje Vremja" iz
Solije, pronosi se ondje viest, da se
snuje savez Bugarske s Turskom i
Austrijom. S Turskom se ima po-
noviti ugovor, što gaje sklopio Bat-
temberg. Ugovor s Austrijom ima
vriediti, ako bukne rat medju Rusi-
jom i Austrijom ili ako Austrija za
posjedne Srbiju. Ugovor se ima sklo-
piti pod uvjet, da se Bugarska pro-
glasi nezavisnom.
* * *
U Portugalskoj širi se republikan
ski pokret. Ugovor s Englezkom
dava prigode uspiešnoj agitaciji, te
se već pogovara i o od/reći kralja.
*
« «
Vulkan Monbacho u Nicaragui,
koji je već stoljeća mirovao, počeo
je opet rigati vatru, te prieti sada
okolišnim mjestima, gdje su se po-
rušile mnoge kuće uslied potresa. To
•e dovadja u savez sa kritičnim da-
nom 28. rujna.
* * * Zahvala.
Maršal Mac Mahon, koji sad boravi na
svojem posjedu La Forest, pod konac
svojega života piše svoje memoire. Na
žalost javlja „Figaro" neće ti dragocieni
opisi, koji započinju zaposjednućem Al-
gira, kod kojega je već bio budući po-
bjednik kod Malakova i Magente, izići
u sviet. Ima bo od toga samo šest au-
| togralljakih primjeraka* koji su odre-
Prigodom moje Mlade Mise u ro-
dnom rni Drnišu moji prijatelji i što-
vatelji izkazaše mi čast, kakve ja
nijesam zaslužio, pak s toga ne
dostaje mi ni dovoljno rieči, a da
im izkažem haroost srdca svoga.
Sve mi se natjecalo u svom isko-
nom veselju, a napoa« moji mili
Drnisani, koji ux druge iskaze svoja
naklonosti prema mojoj malenkosti,
dovedoie i glasbu iz Šibenika, a usa
nju tamburaški ibor, koji svojim
krasnim melodijama usveliČali uzvi-
šeni čin mog najsretnijeg dana. Is
raznih opet mjesta primih iskaza
štovanja i čestitanja. — Sakupiš li
sve u jedno: priredili mi čast, koja
bi bila dovoljan razlog, a da ustrajno
koracam po stazi svećeničkoj, na
koju me Božija Providnost uputila.
Bog Svemogući svima naplatio a vi,
mili Drnišani, budite uvjereni, da u
mojoj malenkosti gledate vasda svoje
diete, koje će Vas ljubiti, ter premda
odaljen tielom, vazda duhom vese-
liti se nad Vašim blaženim časovima,
ko što i prolievali suze nad čemer-
nim zgodama. — Bog Vam naplatio!
Drniš, dne 25 rujna 1890
Don Marko Vežić.
>
Odpisi „Kat, Dalm.«
C. g. S. B. — Milna — Bilo nemoguće.
Svejedno srdačna hvala! VaSe molitve
u najsvečanijem času za divnu ali
nesretnu našu Domovinu, i za ovoga
njezina skromnoga sina, najmilije je
blago, kojim može VaSa plemenita
duša, da nju obaspe a da nas u radu
i borbi počasti i obodri. Živjeli Bogu
i Hrvatskoj na diku!
C. g. P. P. 0. - Šibenik — Obrnu
smo. Stekliški odpozdrav!
0. g. dop. x. — Drniš — Uvršćujemo
dragovoljno, ko fito već vidite. Srda-
čno odpozdravljamo!
Ć. g. ...ić — Makarsko Primorje — K5
o dobru nastoji ne valja niti da au-
stane niti da ikad duhom klone. Do
potrebe valja znat i mrieti za osvje-
dočenje, kad je ono po istini i svetom
pravu. Bog Vam blagoslovio rad i
plemenito nastojanje, a ito se nas
tiče, nebojte se, diximus. Živjeli!
Č. g. R. M. — Sarajevo — Ubrajamo
Vas od 1 listopada, ali eto Vam po
vašoj želji i br. tekućega mjeseca.
(izigralo nam je srce od radosti
čitajući redke i ono izmedju redaka
Vašega vrlo prijaznoga pisma. Silni,
neodoljivi pokret koji je nastao, i koji
se na svetom pravu temelji, mora da
pobiedi uz svestrano tvrdo, nepoko-
lebivo uvjerenje i radjenje. Us to alem
kamen hrvatske krune nesmije iz krune
izostat. Živjela Bosna ponosna!
Ć. g. M. Š. — Bućje kod Oriovca —
Ubrojiamo Vas već i poslasmo Vam
u petak br. 57 58. Množili se!
Č. g. lstinović — Vis — Evo dopis.
Gosp. M. to Vam je svećenik ko-
jemu je na jeziku što i na srcu. Po-
našanjem uzoran, rodoljubljem izgle-
dan. Cedo je Pavlinovićevih odgojnih
truda, te je upio i učiteljeve vrline.
Jaka tiela i jaka duha, to ćudi hr-
vatske, lako plane, ali plane samo
za plemenite svrhe. Dade se razlogu,
ko janje pastiru. To vam je u kra-
tko željeni opis.
Ugodno nam je čut, da je i tu led
puko. Nek napreduje ito je božje i
hrvatsko. Sto pozdrava.
(j. g. R. — Makarska — Na rodoljub-
nim Vašim ćustvima od srca Vam če-
stitamo, jer pravo, nesebično otačbe-
ništvo to je prava dika po svakog
čovjeka. Blagodarimo pak iz dna duie
na sućutnim izrazima glede nafieg ne-
voljnog vrada.
0. g. Š. C. — Promina — Primismo
v za uvrstbu. Hvala!
C. g. Ž. — Makarsko primorje — Na-
ručena knjiga za bilježenje svetih Misa
gotova je te ćemo Vam ju odpremit
prvom dojdućem poitom skupa sa 200
ar. i 200 oklounica. Živjeli I
C. hrv. Ćit. — Imotski — Ubiljeiismo
VaB prema couponu od 1 dojd. mj.,
ali počimljemo odmah odašiljanje, ra-
dujuć se što imamo medju predbroj-
nicima Čitaonicu skroz hrvatske i vrlo
rodoljubne varo&i.
C. g. A. T. — Trogir — Obrnusmo.
Č. g. B. C. — Trogir — Takodjer.
Č. g. A. K. - Kaštela — I Vam.
Ć. g. P. — ImoUki — Zaostala pred-
brojba iznosi f. 8. Na ostalo odgovor
u svoje vrieme. Srdačan odpozdrav
C. g. Dr. R. M. — Dubrovnik —Ovo
f. 7 ide već za dojduću godinu, te u
svoje vrieme, dostatno je da pofiljete
još samo f. 1 i bit će mirno sve do
konca godine. Živjeli!
Č. g. D. R. V. - Prezid — Predado-
smo onaj iiorin g. Buratu, da Vam on
izravno odpofialje. Srdačan odpozdrav!
Veritatem tacientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Hi'
sr -
Izhodi u .Ponedjelnií i u Cetvrtaü.
\ JS ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impéssuios in tuenda saíutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roborandis — {Pio IX u fgpvnsk. listu} 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngitnr,
meas est.
(S. IllERONYM. EPIS. XVI. AD Dh*.
iJVJETl PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 hof, na godinu. Po USTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PBESPi-A^B piaća I Jior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Prcdbrojba traje za cielu godina;
Predbrojbe i novac, isajaplje postarskom doznakom, šalju se ns Uprava KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi nfrancoa na Ured-tno na svrhu godišta ue odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu.
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 uovfcifcf. Rukopisi se ae vraćaju.
Br 73 laclar, Četvrtak 27 Studenoga 1890. Groca. XXX
Kesio o hrvatskom saboru
u Zadru.
IV.
Ako ikoji „narodni" List, to glasilo
spljetske obćine nije Srbiin neprija-
tno. Ta ovaj List glasilo je onog
karvana, što je nedavno išo, da kupi
mrvice izpod srbskoga stola u Kni-
nu, onoga karvana koji je dotle do-
pro, da je nazvao kninsku obćinu
obćinom srbskom i tim pljunuo (sit
venia verbo veritatis) na one hr-
vatske kosti koje se od 13 viekova
gomilaju na onom zemljištu i na sve
pisane spomenike što se baš u ovo
doba ondje iskapaju.
Dakle ako ikoji List u Dr'maciji
može se podićit srpsko-hrvatskim i-
menom to je „Narod". Ako je i-
koji List sumnjiv radi tobožeg hr-
vatskoga sovinizma, nije on.
Nego nitko nije pak toli opak,
da ne bi bar kadkada koju dobru
stvar izveo. Nitko nije tako lud, da
mu ama baš nijedno pojedino djelo {
nije kako tako pametno. Intervalla
lucida imaju i besviestnioi.
Ovim zato ne namjeravamo reći,
da je „Narod" u politici sistematično
skroz opak i lud. Ne. Ovim smo
htjeli samo, reći, da ima i on svo-
jih boljih i gorih časova. Ima Časova
skroz nerodoljubnih; ali ima ih i
uprav rodoljubnih.
[J ove potonje spada onaj čas kad
je donio (v. broj 56 od 15 srpnja tek.
g.) krasni i u svakom obziru po-
hvalni članak nZa slogučlanak, ko-
jim se zazbilj prava i trajna sloga
pospješuje.
Vriedoo je, da onaj članak po
cieio priobćimo, jer kad onako pišu
srbohrvati, a kako bi imali Hrvati
pravi?
članak glasi:
nPretjerana susretljivost nas Hr-
vala u pitanju sloge izinedjn jedno-
krvne brace Hrvata i Srba, dovela
nas je do toga, da smo zapuštali
mnogo svoga i žrtvovali na oltaru
te blažene sloge toliko svojih indi-
vidualnih svetinja, toliko uporišta
svoje narodne snage i veličine. Mno-
go toga ne samo što smo žrtvovali
slegi, već smo velikodušno poklonili
svojoj braći, misleć da ćemo vje-
čitim popuštanjem doći do jedinstva,
koje pak ndma najmanje ko-
risti donieti može, a koje se
itako sve to veće odmiče od naše
kuće. Ne ću da prosliedim ovim to-
nom, da mi se ne reče da pirim
strasti, - jer mi Hrvati uviek pi-
rimo strasti kad na se pogledavamo,
— van ću na prosto opet otvoriti
gdjekoje partite, što su ih doista
njeki naši po mudriji ljudi bili gotovo
izbrisali, ali koje su naša svojina, i
i bez kojih naš bilanac gubi mnogo
u aktivu. Napokon, da budu čisti
računi u narodnim poslovima, mora
svaki poštenjak zahtievati, kano što
se to zahtjeva svagdje u zadružnom
ljudskom životu. Da tražimo pak
svoje u svakom pravcu i smjeru,
sile nas ista naša braćo Srbi, koji
u nikako^u pitanju ne propi •laju ni
najtanje dlake, o koju mogu obje-
siti svoju hdividuftnost, uz koju
mogu ziuzlati kakovu protivnost braći
Hrvatima. Da b§z ičesova opaža tra-
žimo svoje, sili nas i dojakošnje is-
kustvo, koje nas je naučilo, da «u
sve žrtve i popuštanja uzalud,
da valja prije izravnati sve zahtjeve
s jedne i s drage strane, pak onda
na temelju moga i tvoga sagraditi
zajedničke hambare. Inače ne znamo
kolikv» će koji primati. Iznašajuć da-
kle redomice njeke hrvatske zahtjeve,
ja mislim da ću najpametnije raditi
za slogu jednokrvne braće Srb.i i
Hrvata, koja mi, i kano Hrvatu i
kano Slavenu, na srcu leži. Do sada
sam, ne žacam se priznati, na drugi
način nastojao da prinesem svoj ka-
menčić za riešenje ovoga za Srbe i
Hrvate životnoga pitanja; višegodi-
šnje me je postupanje Srba uvjerilo,
da se i mi Hrvati moramo latiti
njihova načina, da naime iztičemo
svoje gdje se god može iztaknuti,
ako hoćemo da očuvamo sebe i omo-
gućimo narodno jedinstvo, koje se
polLikom popuštanja ne bi postiglo
već onda, kad bi se od prvoga do
zadnjega pretopili U srbstVO. -A
to ne smije dopuštati narod, koji
može pokazati na preko hl jadu go-
dina shvne prošlosti, koji i danas
pt jjeduje sce us- >ve za razvitak,pro-
si jetu i osiljenje napredna naroda.
• * *
Mi smo Hrvati navikli, da ne di-
rano u osjetljivost braće Srba, sma-
trati Srbima sve sljedbenike pravosla-
vni, ili kako se kod nas kaže hrišćanske
vjere. Što odatle sliedi? Da njekiin
krajinam, koje spadaju medju naj-
slavnije u hrvatskoj poviesti, svoje-
voljno oduzimljemo u njima prosla-
vljeno hrvatsko ime. Da ne govorim
0 deugima, navest ću samo drevni
Knin i njegovu okolinu. Priestolnicu
hrvatskih kraljeva, junački grad, uza
koji su privezane uspomene prvih
hrvatskih knezova i velikaša: svetu
zemlju, na kojoj nas i danas waki
kamenčić sieća velike oaše prošlo-
sti - - mi bezobzirno žrtvujemo, da
se ne zamjerimo njekolicim zanese-
njaka, koji u hrvatskom imenu naziru
crnu avet svojih sjajnih sanja. A je
li i malo opravdano to naše postu-
panje ? Odgovara li ono i iz daleka
pravomu stanju stvari? Je li u su-
glasju s istinom ?
Nipošto, ni u jednom od tih pi-
tanja. Popuštanjem* kako prije na-
tuknuh, dražimo veće pohotu samo-
zvanih zanešenjaka, koji goropadeć
se za srbstvo, rade i protiva srbstvu
1 protiva hrvatsvu, jer svojom pre-
tjeranošću raztvaraju svedj veći jaz
medju nama. Sto se mi pokazujemo
skloniji prama toj vrsti ljudi, to se
oni veće odvraćaju od nas i potežu
svedj veće na svoju stranu, čekajuć
da mi sa svim napustimo svoi kraj.
Ne samo što radimo proti svojim
vlastitim interesima i odnemažemo
slogi medju Srbima i Hrvatima, kad
priznajemo Srbima sve pravoslavne,
vei očito lažemo i protivimo se
istini poznatoj. Neka zareda tko hoće
po pravoslavnim selištima gornje Da
macije, neka obadje Vrličku okolicu,
Petrovo i Kosovo polje, ravne Ko-
tare i svaki zakutak, gdje je prosti
pravoslavni seljak opieo svoj plot,
i ogradio svoju ševaretu, pak će se
uvjeriti da je sama ljeska mašta
mogla stvoriti Srbe od l ljudi, koji i
danas, uza sve -propog\»nuty
svoj jeziii hrvatskim. Pravoslavni u
gornjoj Dalmaciji Hrvati su, kano
što su Hrvati i katolici, s kojima
izpremiešani na istoj grudi zemlje
živu. Ne pomaže ni pozivati se na
to, da su se pravoslavni doselili u
Dalmaciju za turskih ratova il srb •
shh zemalja. Nipošto. Pravoslavni
koji su danas razasijani po gornjoj
Dalmaciji doselili su se doista iz Bo-
sne u Dalmaciju za vremena turskih
ratova, ali su se doselili iz zapadnih
krajeva Bosno, koji su od najstari-
jih doba pripadali Hrvatima, u kojima
je dapače bilo pravo sielo hrvatske
vlasti. S pravoslavnima su amo uje-
dno preselili i mnogi katolici, zašto
nam je živim svjedokom cetinska
k.ajina; a kojoj su narodnosti pri-
padali jedni, pripadali su bez dvojbe
i drugi, jer su češće bili i članovi
istoga bratstva. Do dana današnjega
nazivlju i pravoslavni i katolici, koji
su i £ Bosne u Dalmaciju prebjegli,
svoj jezik hrvatskim, kao sloga
nazivlje i cieli narod, što su ga oni
u ovim krajevima našli. Zemlja hr-
vatska, prvi njezini stanovnici Hr-
vati, drugi preseljeniui Hrvati, oda-
Me sada Srbi?"
Evo kako u intervallo lucido su-
dio o srbstvu srbsko-hrv. „Narod".
Bez dvojbe, ovakve nazore imao
je pred očima i zast. Bjankini, k?id
je u saboru izticao čisto hrvatsko
ime i čistu hrvatsku sviest
Reći će se: da je to činio na-
mjerom da se rehabilitira iz naro-
dnjaštva a hrvatstvo; nek bude; ali
to stoji, da je govorio pohvalno.
Njegovi govori bili su prve obae-
žnije ¡«jave u smislu našega pro-
grama glede „hrvatstva11 i „srbstva*
pa „sarenjaštva".
Priznajemo, nijesu oni govori bili
posve prociedjeni: bombastičnih fraza
na pretek, pjesničkoga nakita tako-
djer. Bilo je, istina, povrh togu i
izreka koje pokazuju političara što
još grieši u najelementarnijim poj-
movima, kao ono — da jedno samo
spomenemo — kad je on pristaša
stranke koja se drži „hrvatskoga dr-
žavnoga prava", on de facto podanik
Cizlitave a ne istodobno Trans-
litave, spominjao višekrat austro-
ugarsku državu, uza sv« to što zna
da ima jedno ministarstvo u Beču,
a drugo u Budimpešti, i da je svako
o sebi; uza sve to sto zna, da se
u kratko izrazimo: za faktični ob-
stanak dualizma, a pravni obstanak
federalizma. Ali, pored svega toga
što g. Bjankini mieša pojam monar-
kije sa pojmom države i t. d., ne-
pristranost i rodoljublje sili nas živo
zamjerit onomu kašljucanju koje bi
saborom odjekivalo kad bi Bjankini
počimao da govori, i onomu nehni-
stvu i nikakvu odobravanju kojim bi
prolazile i najrodoljubnije njegove
izreke. Ako ćemo pravo, Bjankini uza
svu svoju očito dosta površnu kul-
turu, više je — 3 rodoljubnog gledi-
šta — zasluživao, nego dr. Klaić, onaj
aplaus kojim je glavni govor ovoga
potonjega popraćen. Nego ako se
nije htjelo pozitivno pleskat mu i
odobravat mu, transeat: a tom nije
još tko zna kakav zločin, osobito
kad sp uzme u obzir, da je i sam
gjaskiaL-si-sifiiiil'.l
malu čast i diku, činima vlastite rieĆi
oprovrgavao i vlastito „osvjedoče-
nje" gazio; ali je počinjen pravi
politički zločin, kad ni one nedužne
rieči nijesu prošle bez moralne za-
ušnice, kad se naime moralo izjavit,
što je govorio Bjankini: jedino je u
svoje ime govorio, i kad se, osim
toga, sve one rodoljubnije izreke for-
malno desavouiralo.
Tim se pokazalo u saboru, da na-
rodnjaci još hoće da se kaljaju o-
nim koracima i postupcima koje je
„Narod" u gori donešenu članku ro-
doljubno žigosao. Pokazalo se, da
faza srbohrvatstoo, još stoji čitava.
Hrvati, kojima je do narodnoga
ponosa i budućnosti pamtit će dobro
toliku okorjelost u griehu, ako se
nepobitnim djelima i dokazima na
vrieme i odlučno tu okorjelost ne
okaje.
Mi medjutim živo želimo, u inte-
resu hrvatskoga naroda i radi časti
zanimanih zastupnika, da se no bude
imalo uzroka jednom doviknut ikomu:
Ferditio tua ex te,
Kratke uspomene talijanskim
katolicima.
(Po Osservatore Romano),
1. Onaj non ezpedit % a talijanske
katolike, da ne sudjeluju političkim
izborima, već odsle vriodi.
2. Ovaj non expedit jest točna i
baš stroga zabrana.
3. Ova je zabrana odredjena iz
razloga previsoka reda.
4. Kojigodj s kojeg mu dragog
uzroka ili pod kakvom mu dragom
izlikom ne podvrgava se ovoj za-
brani, činom nije više s Papom nego
je proti Papi.
5. U sadašnjim političkim i dru-
žtvenim okolnostima Italije, uzte-
gnuce za talijanske katolike ne samo
da je neukloniva dužnost moralna
i vierska, nego je čin razboritosti
političke, i družtvene kreposti.
6. Uztegriuće je Čin prosvjeda
proti krivim načelima i djelovanjima;
skrovita ali svečana osveta poga-
ženih prava crkve i Papstva; to je
podpuni rastanak katoličke i prave
Italije od krive i masoničke Italije.
7. Uztegnuće talijanskih katolika
odbija vladajućemu prevratu pomoć,
koja bi ih učvrstila u zaposjednu-
tim zemljam i obdarila bi ga novom
krepčinom, da uzmogne tištiti ka-
tolike i katoličanstvo.
8. Uztegnuće katolika uzdrži ne-
ozledjene žive snage i življe reda,
što imaju katolički talijanci radi či-
stoće svojih vierskih načela, radi
pravednosti političkih kriterija i radi
iskrenosti svojih narodnih i rodolju-
bnih težnja.
9. Uztegnuće jest pravo i uzmo-
žno djelovanje, pošto odbija snage
neprijateljima, uobičaje poslušnost i
stegu, ustraja katoličke snage, koje
su spravne za opiranje ter ih spra-
vlja za slogu u djelovanju.
10. Uztegnuće je spasonosan iz-
gled vierske i političke podložnosti
Papi, ter bralimskog i srčenog je-
dinstva medjtOajjja|tskim katolicima, •
Europe T cíeióga svieta.
0 ekonomičkom poboljšanju
našeg pučkog; učiteljstva.
u.
Zanajprvo da vidimo šta su svega
naći pučki učitelji i učiteljice pitali.
Po onoj : jedan za sve, a svi za je-
dnoga, oni na svojim zadnjim kotar-
skim skupštinam u pojedinim učion-
skim kotarima upraviše razne molbe,
koje sve skupa i svaka napo se za-
govarale, da se promieni njihovo mr-
šavo ekonomično slanje.
Povišenje plaće, bez razlike raz-
reda, pitali su učitelji benkovačkog,
korčulanskog, makarsko-metkovskog,
gpljetskog i zadarskog kotara. Da se
izjednači plaća učiteljica s onom u-
čitelja pitali su učitelji hvarskog ko-
tara ; dočim oni spljetskog zahtjevali
su sniženje razlike na 90°/0: pobolj-
šanje stajalo je u 10°/o. Sniženje
službe na 30 godina, sa 35, pitali
su učitelji hvarskog, isto i korču-
lanskog kotara. Učitelji sinjsko-imot-
skog kotara pitali su: da im se u-
računa u mirovinu služba po iupitu
zrelosti, a ne k6 do sad, nakon iz-
pita usposobljenja. Napokon, učitelji
benkovačkog kotara tražili su usljed
kukavne iin sadašnje plaće : bezplatno
primanjt u posebne sobice kod po-
krajinskih bolnica nemoćnih učiteljft,
učiteljica i članova njihovih obitelji.
U istinu mnogo pitanja; ali zato bili
pravedni zahtjevi.
Sve napomenute prošnje prispjele
sretno i na vrieme otvorenom Saboru,
koji ih po svojim pravilim izruči mol-
beničkom odboru. Molbenički odbor,
nakon što ih je svestrano (?) prou-
čio, sveo ih na pet točaka: I. Povi-
šenje plaće svim ućiteljim, ili barem
onim 3.eg razreda; II. Sniženje du-
žne ukupne službe na 30 godina; III.
Uraćunanje u mirovinu i službe o-
bavljene nakon izpita zrelosti; IV. Iz-
jednačenje plaće učiteljicam sa onom
učitelja, ili sniženje razlike na 90%;
V. Bezplatno primanje u posebne sobe
kod pokrajinskih bolnica nemoćnih
učitelja, učiteljica, i članova njihovih
obitelji. 1 ovaj svoj završaj molbe-
nički odbor, privolom Sabora, podao
ljudima zemaljskog odbora: da ga za
dogodišnje zasjedanje ovrše \ t. j. „da
prouče pitanje i sprave za novo sa-
borsko zasjedanje iscrpivo izvješće
o predmetu." Oslanjajuć se na rieči
zastupnika Buzolića: „zemaljski od-
bor uživa podpuno povjerenje svih
izkrenih rodoljuba," nadati se je, da
će on učiteljsko ekonomično stanje,
ne bude li nepogoda vremena, ure-
dili kako je pravo i Bogu drago;
te mi u duhu predvidjamo, da će
naši učitelji sa proparanim vrećam
bir pokupili!
Akoprem prisustvovasmosaborskim
sjednicani, da nam se ne prićiju pod«
mećanja i zagrizanja, držat ćemo
se i u ovom izvješća narodnog gla-
sila. Čuj mo molbeničkog izvjestitelja
Ljubića; a to sve, da nas se ne bi
ubrojili u pesimističke krugove. Lju-
bić veli: „Vidiv množtvo i zamaš-
ov<mi kraju> l^ćemo ovdje da govo-
rimo. A on jfh je zaboravio ; posvema
ignorirao kada je dozvolio (tko bi to
bio očekivao1?) da još za njegovana
čelnikovanja taj elemenat bude izklju-
Čen iz općinskoga Vieća! Ovo smo
uztvrdili u prošlom dopisu, ovo tvr-
dimo i danas, nitf nas svi argumenti
gosp. dopisnika „Jedinstva" mogu o
protivnom uvjeriti. Jer i ako dopu-
stimo, da baš - zbog opstojećih odre-
daba nijesu se smjeli birati fratri,
gosp- dopisnik priznati će da i pre-
ma tim odredbam imaju pravo biti u
Yieću birani oni fratri župnici koji
su pripadnici općine. Današnji pak
župnik Unešića pripadnik je ove op-
ćine. Zašto se bar njega nije biralo ?
Zašto gosp. dopisnice ? Odgovoriću
Vam ja : „jerbo se nije hotjelo". I
ne samo to, ma se je to neliotinje
očitovalo radošću i pravim veseljem.
Jer kako bi se drukčije mogao pro-
tumačiti onaj grobni rnftk od strane
gosp. Nakića kada na dogovornoj
sjednici prvo izbora jedan član izusti
s uzhitom: „hvala Bogu da nema
fratara" ? Kako bi se dalo drugčije
protumačiti pomanjkanje naj elemen-
tarnijeg obzira, da na toj bar sjednici
budu prkutni glavuiji iziuedju frata-
ra? Njesnio li dakle imali razloga
mi uztvrditi da su pod njim, pod
Markom Nakićem, isključeni iz Vieća
fratri, nemamo li danas obzirom na
iztaknute okolnosti s kojim je te iz-
klučenje uzsliedilo, uztvrditi da je to
promišljeno, diagošću i nasladom u-
činjeno? Zašto bar ne biti lealan i
ne priznati istinu?
A što se je drugo do ovoga u o-
nom dopisu zamjerilo gosp. Nakiću?
Čemu onda ona duga litanija njemu
u pohvalu? Eh! Gosp, dopisnik zna-
de on da ako kadinjak ne pomože,
djelo sigurno pomoći nu neće. Udri
onda da se kadi i desno i lievo i eto
ti ga od Marka Nakića s kadinjakom
pred Radu Grub. Samo što još nije
uzkliknuo : „Sv. Rade, moli za nas" !
Dakle „uzoran rad" i „rodoljublje",
gosp. dopisniče? Biće v<»ljda te di-
čne naslove zaslužila gospodinu Radi
čitulja tolikih djela, s kojih ga je na-
rod označio imenom „kamatnika", je
li dopisniče? Ili možda suze onih
koje je otrao s kuće i kućišta, je li
dopisniče? Ili možda naslada bez vla-
stite koristi odkriti kuću žrtvi kojoj
je imetak na dražbu stavio, kad drug-
čije jadnik ne htje dieliti se od ro-
djenog praga, je li dopisniče? Ili
užitak nedozrelu • još pšenicu požeti,
da na koji god način žrtva njegova
ne bi došla 'do ploda, za koji je
mislila da joj pravom pripada jer
plod njezinog truda, ? je li dopisniče?
Ili obiest pred sam Božić izgoniti
iz kuće, je li dopisniče? Ili time što
je on „ pravaš* zatvarao izbornike uz
rizik da mjesto Biankini-a izadje Bje-
laaović; je li dopisniče? „A kao član
j, Javne Dobrotvornosti ?" mi smo pisali
u zadnjem dopisu. Zašto, gusp. do-
pisniče, radje ne pobiti ovu našu
tvrdnju, mjesto slavodobitno izticati
da je 611, R. G-, čeki godine već
član iste Dobrotvornosti ? Z i koga
ste onda pisali, gssp.- dopisniče ? Da
Vam s% zar i djeca po Drnišu smiju ?
A kukuruz. . . .?
Nije se uz to moglo bez tamjana
ni gospodina M. S. mimoići, pa kako
aam je gosp. dopisnik svoju ozbilj-
nost pokazao pišući 0 R. Gr. sliedi
ja pokazivati pišući ob ovom gospo-
dinu, pa jer mu zrno istine za ka-
dinjak iali, laća se on istom pripra-
vnomu fza zrnom neistine kad tvrdi
.odfiiah i početka, da ovaj ^gospodin
ako i njje sveučilište jest bar pučku
škfltu divršio. Jest školu dovršio, ali
OJMI kako rekosmo z| trgovačkom
klupom, a rezultat toga uzgoja jesu,
kaifco uztvrdismo „ovrhe" i „izroci"
kojim nam j« počeo i on svoju „ple-
mlnštinu" i „rodoljublje" odkrivati.
Što se tiče njegova upliva, pravi se
upliv može u narodu steći opsežnim
znanjem da mu budeš na ruku do-
brim Uvjetom ili paku dobrim nese-
bičnim i korisnim djelima. Hoće li
biti gosp. dopisnik tako dobar da nam
dokaza? Ako li pak misli gosp. do-
pisnik \ da jo Marko S. uplivan jer
bi nam mogao desetak svojih duž
nika navesti, upliv taj je vrlo ogra-
ničen i samo prividan, a da bi ga
mogli imenom upliva navesti.
O kršćanstvu pak ove gospode samo
konštatiramo podpUni muk gosp. do-
pisnika.
Da pak do kraja bude dosljedan
sebi, gosp, dopisnik, valjalo je da iza
kžda tamjana, nabaci se ma čimu-
drago 11a predmievanog dopisnika Kat
Dalm , da mu tako svaku vjerojatnost
pred javnosti oduzme. I jer nemao šta
stvarna stao ga opadati, a tim gosp.
dopisnik mjesto polučiti svrhu obružio
je samo samoga sebe. Nije istina da
je predmievani dopisnik stavljao 11a
trublju kabanice, biljce i sadake. To
dopisnik sam najbolje znade, predmie-
vaii dopisnik da dodje do svoje redo-
vine, ne može mećati nikomu ništa
na dražbu. Zakon mu samo daje pravo,
a obćinam nameće dužnost, da mu ju
od nemarnjaka ona obra. Njezina
onda a ne predmievanog dopisnika jest
briga 11a koji će to način učiniti. 0-
pada pak dopisnik i ondje g<fye kaže
da predmievani dopisnik nije imao
ni „najmanje, milosrdja pramasirotam
i udovicam". Za 147 (sto i četrdeset
i sedam) obitelji u stanju smo doka-
zati da jim samo lanjske godine nije
redovina tražena. Što govorite na ovo,
gosp. dopisniče?
A što naklapah, gosp dopisniče,
0 Beču i 0 ronjenju suza u Beču ?
Mi onoga ne razumjemo, pa Vas ovim
pozivljemo, da se razjasnite.
I gosp. dopisnik kako je vičan
mutiti, neopravdano iz našeg dopisa
izvodi da smo napali ne cielo Upra-
viteljstvo. Ne treba nam se proti tomu
ogradjivati jer svaki razuman, lahko
može viditi da je i ovo samo gruba
neistina od strane gosp. dopisnika,
kojom je on hotio samo vodu zamutiti
kO kada zna da se u mutnom bolje
1 lakše lovi Eh ! mutikašo, ne zovu
te zaludu ljudi tako!
Mi smo se digli proti onoj dvojici
jer nam njihova dosadašnja djeia
svjedoče kakovim će plodom uroditi
njihova uprava na općini. U naj boljoj
namjeri hotjeli smo gosp. Nakića na
vrieme još upozoriti na pogrješku,
koje je učinio kada je fratte i njihove
prijatelje zamienio onakovim ljudima
Marko Nakić držao je ipak da je bolje
prosliediti u pogrješci. Odgovornost
na njemu. Mi ćemo bditi i kontroli-
rati, prijatelji samo opće stvari i
općeg dobra: nikomu osobni neprija-
telji, Laži, opadanja i prietnje kojim
vrvi dopis „Jedinstva" do nas ne
dopiru. Tu medicinu nek dopisnik
zadrži za se.
Domaće Viesti.
Bez zamjere, »li u Zadru nema nego
dva obh da gdje pučanstvo učest-uje i
gdja ae ( no ponaša uprav pristojno i
kršćanski: na veliki petak, i na obhode
B. Gospe, kat) na BI. Gospu od Karmina.
Ovu zadnju procesiju ne običaje pra-
tit glazba te je svečanost skroz crko-
vna, ah zat > nimalo manja sjajna, a puno
ganutljivija. Tko ;e jučer prisustvo
vao obh >du, pa vidio sabranost gradja-
na, a malo ne sve očeatnike i učesnice
sa krunicom u ruci, pa onu dugu po-
vorku redovnika, klerika, dječaka i
djevojčica u bjelini sa krasotom cvie-
6a svake vrsti šio posipale pred Go
spom i omi, došle nikad nevidjen broj
gospodja sa sviečoni i krunicom gdie
glasno i toplo mole nebesku kraljfeo; to
8ve skupa, uz divni kip milostive maj-
ke stvaralo tako ugodan pr izor, da ti suze
naviru na oči oi roilinja. Vriedno je
spomena, i to, da je red, o svedj na
ov m obhod i, u svakom obziru uzoran
a to još više poveća a pobožnost, ga-
nutljivo U obhoda, jer omogućuje sabra
nost i učestmka i prisutuika.
Kad će doć dob , da, i ostali r.adar-
ski obhodi postanu ovako dušam uharni? #
* *
Viesti z Rima donose, da će ravnate-
ljem Zivoda sv. Jerolima u Rimu bit
imenovan pre'1. kaionik Palun^o, kate-
k^ta i ravnatelj djecez, sjemeništa
izgubit će odlifcna, revna odgojitelja, ali
naš hrv. zavod u Rimu dobit će ievr-
stnu silu, koja će znat i htjet uredit
Zavod, da bude na diku narodu. *
* *
Bečke novine javljaju da će hrvatski
sabor bit razpušten.
* » #
Ovih dana je jedan profesor suplant
zadarske gimnazije imao nekakvu „aferu
časti (!)", u kojoj je bilo govora o dvo-
boju. Stvar je poznata ne s mo gradu,
već i ufceeo] mladeži. Jo4 nam se je ta-
kovih uzgojitelji htjelo/ Nije svršilo dvo-
bojem ; ali to oe mienia značaj sabla-
zni. Pošto tai gospodin, na naše ve'iko
čudo joŠ mimo šeta po Gimnaziji, upo-
zorujemo ga, da odmah sam povuče
posljedice, jer ćemo inabe sa podpunim
imenom udariti u druge gusle.
*
* *
Pišu nam iz Zemunika. Uvodnomu
članku „Srbska era" nadodajte sliedeće:
Na 11. tekućega slavila sa j,; u Mira-
njima kod Benkovca 400. godišnjica od
kada je sagradjena tamošnja Petrova
crkva i tu se je sakupila „vasiona bu-
kovička Srbadija" predvodiena od po-
pova i kalugjera M ikteševine na pre-
tek: bravetio«; da si omastiš brk a i
pića — do grlića. Kad crvt nika udarila
u junačka lica, zaigralo „srpsko" kolo
i prozborilo se o svakom i svačem: jedni
o uniji a drugi o budućoj Benkovačkoj
srpskoj obćini. Izmedju ostalih iztako
se je „glasoviti" govornik Peko Miović
gromopucateljnom besjedom : „Na Ko
sovu kod Lazarice neumrli genij, naš
slavni prvak Sava Bjelanović podravljao
nas je nekoČ sa devizom: Srbi svi i svuda.
a ja njegov sljedbenik i prijatelj uprav-
ljam vam, braćo Srbi, isti pozdrav. Na
Kosovu biva nas godimice na hiljade,
ovdje nas je koji stotinjak. I mi smo
uda vascieloga Srpstva, kojemu din-
— dušmani oda svuda priete. Ne dajmo
se. Borimo se, a u borbi ćemo doprie-
ti do slave, do veličine.
Neprijatelj nam je poznat; proti nje-
mu svugdje budimo složni kao jedan
čovjek a osobito u uvoj obćini i budu-
ćnost je naša!"
Za t»m iz sto grla zaori: Vesela je
Srbadija: srbske zastave zalepršaše i
„bratijau se razidju.
Uspavanim Hrvatina obline Benko-
vačke na znanje! L
*
* * ?
U subotu su Dočeli ustmeni i/,piti zre-
losti na učitel ištu u Arbanasim pod
predsjedanjem člana pokraj, školskog
vieća g. Nisetea,
u Dubrovniku. Ako se viest obistini
u jednom ili dragom pogledu navede i duhovna mladež dubrovačke biskupija
Pše nam prijatelj iz Makarske sr
pnja Odnosnu na viest P->dgore u
broju 47 „Katol. Dalm". na čast istini
nadodat ću : napokon obćina se je počela
zauzimati za ugušenie ondje šireće se
difterite, i kotarski iieČnik onomadneje
dvaput se zaletio da kon^tatuje bolest, i
jednom razkužio školu i njekoliko pri-
vatnih kuća. Ipak se usudjujem sada reći:
zar li je nekomu bilo samo do toga
da u kasi bude koji forint više, a ne-
komu, da uz ava izvješća.... i prijave....
kroz više mjeseca, ostane sumnjivi Toma,
doklegod nota c. k. žandara uije stigla? #
N. V. imenovalo je prof. Antuna
Štrolla ravnatelja arbanaškog ufiiteljiita,
lanom pokrajinskog školskog vieća.
* *
U petak ie u crkvi vlč, 00. Franjevaca
bio izložen prvi p t nov, kras*n, drago-
cien aotipendij, što su ga pobožne ero
spodie poklonile onoj orkvi na čast Bi.
Gospe od Karmeni. U izveden u ove
ukusne radnje osobitih je zasluga ste-
kla vriedna i poznata gjica Bartulović.
Pohvalno.
*
* *
Tuže nam se iz Bedkovca; Nazad
mjest-ci ode nam gosp: Kolibaš ufcite
ljica. Bijaše katolikiuja kd i sve dosa-
dašnje učiteljice na Benkovcu. Članovi
katolici (u većini) na mjest šk. vieou i
na kotarskom imali su nastojat, da bu-
de opet imenovana očiteljicom koja ka-
tolikinja. Zbilja ni naši rišćani nisu mi-
slili drugčije. Ali na žalost katolika bi
imenovana učiteljicom pripadnica grko-
iztočne vjeroizpovieti. Ja nesnam što je
ovo! Grko-iztočnjacim svak idje na ru-
ku : načeloik novcim, vlasti pripoma-
ganjem i zagovorom. Sud je smješten
i Kot. Poglavarstvo u kućam grke-izt
njaka. Grko-iztočn;ak je pristav na su-
du, učiteljica, nadlugar, harambaša it.d.
sve su grčko iztočnjaci, premda su ka-
tolici u varošu i okolici u ogromnoj
većini. Da se ovako bezobz rno i iza-
zivno postupa sa t. zv. Srbim čuli bi-
ste graje. A u nas svak šuti ko zaliven.
*
*
U Zadru skupoća u naj m ovim gore nago
u Beču i Parizu; Kesedžija ima i/obila,
ali, piše H. K., obće je mnettje,da obćina
ne ide dovoljno ruku graditeljima.
„Corriere nazionale" to je dugim klan-
cima dokazao, a. se je vidjela i ovih
dana prigodom dražbe za prodaju komad
zemljišta kod z&lenog trga. Uvjeti su
tako za kupce bili težki, da se nitko nije
odvažio da uloži svoj novac.
* . * * •
Izišo je željno očekivani prvi broj
Novog Vieka Lista za knjiž., znanost i
politiku što ga uredjuje vrli naš knji-
ževnik i otačbenik Dr. Tresić.
* *
Trićaoske novine opisuju novu škol-
sku zgradu za talijansku školu u Arba-
nasima. ,,Legaft je potrošila 12.000 f.
Zgrada zaprema 150 četvornih metara,
a vrt 800 m.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(v. br. 52)
Al vratimo se na Nikolinu ljubav.
Mi vidjamo Nikolu gdje se sastaje s
Marijom i razgovara se s njom o vjeri,
o Bogu, gdje joj pripovjeda, kako je
negda drugu ljubio. Zamjeram samo
piscu što nam ne kazuje kakav je uti-
sak proizvela na Mariju ta Nikolina iz-
povjed. — Toga nije smio propustiti.
Već su tri sata noći. Onamo u trećoj
•obi čulo se sveudilj gibanje Marije i
nejaki plač bolestnoga djeteta. — Ni-
kola ipak ne misli na njih već na svo-
ja prošlost. Čudno!!! — I pred njego-
vim očima zabrodiše opet uspomene s
bračnog života. — Prvi oblak bješe
neko pismo što je on slučajno našao.
To je pismo bio pisao Mariji još prije
vjenčanja mladi liečnik Nenković —
(Čitatelj ovdje ipak neshvaća kako o
toiu nikad M*rija Nikoli nebijaše ništa
rekla, dočim On njoj bijaše izpovjedio
svoju ljubav pram Terezi). — To pi-
smo ga ie odbilo malo od žene. Ali že-
lja za krasnom ženom prevlada skoro
u Nikoh i on se pokajnički približio k
Mariji. — Baš kao u Kreutzetovoj So-
nati i u nekim francuzkim i tal. roma-
nima. — Kad je pa« drugi put kasnje
v dio Nenkovića gdja izlazi iz njegove
kuće od ljubomornosii uzkipi i navali
juć ženinim novcem. On koji je toliko
oho da neće da njegov prijatelj priobći
ženi mu Što se ćuti krivcem jer da bi
ga to uia$no ponizilo, ne ćuti poniženja
u tom što žive odaijaa o4 žene njezi-
nim novcem ? To zaista nije psiholožki •
obrazloženo.
Medjutim daleko o4 obitelii on se j
ćuti slobodnijim u radli za domovinu i ''
žudi prolit krv za slobodu svog naro-
da. Samo tako migli da, bi okajao jg
sve i da bi pocfcpuno č>Bt tvratio se i
ako mrtav tielom u ženino srce. Lutao
kojekuda pa s* vratio u domovinu i
tad se jače probudilo čeznuće za ženom
i djetetom a uz to sve to jače ga hvata
ljubav prama domovini, a on sebe pitao,
da li je bilo dosta kajanja i može li
oprostit sebi V
"novije
Po brzojavnim viestim iz Rima
svršili su dogovori za konkordat
izmedju Sv. Stolice i Srbije. Da
ugovor bude gotov, ne ostaje nego
očekivana privola Sv. Stolice,
da služba božja za katolike u
Srbiji bude izkl jučivo na staro-
slovenskom jeziku.
* * *
Slovenska gimnazija u Celju
bila je ukinuta. To se smatra kao
ustupak Niemc 'ma (zar će oni zato
promienit ćud? op.slag.).
*
* *
Agenzia It&liana veli, da talijan-
ski kraljević s kraljevnom neće,
barem ne za sad, u Rusiju.
* « *
Iz Kine putuje preko Siberije
knez Utomski noseć bogatih da-
rova kinezkog cara za ruskoga
cara i obitelj.
* . 'i * *
Uslied zadnjeg potresa iz Lju-
bljane je pobjeglo mnogo obite-
lji u druga miesta.
* *
Ekumenski mitropolit u Cari-
gradu Kostantin opozvao iz Sko-
strašoo na ž nu — (Nenkovića "bijaše PlJa mitropolitu Amvrozija a po-
vjerio upravu mitropolije srbinu
Ilarionu Vršiću (ruski prst ? Upit
slag.).
slučajno služkinja dozvala k Nikolinoj
ženi koje se onda slabo ćutila).
Marija nije toga Nikoli oprostila. —
I kad on pokuša k njoj približiti se o-
na skoči kao lavica: — Nikada — ti
mi se se grustiš. — Da izbjegne gor-
čini života počne on zalaziti u noćna
družtva, upozna ee s nekom kavanar-
skom djevojkom i on padne. — No u
to rodi Marija zdravu djevojčicu. — On
zavoli diete i približa se opet k ženi i
eto tako ga nalazimo u onom času što
nam ga opisao Novak u prvim strani-
cama.
Kad se u jutro prenu sa svojih ma-
štani a našao pismo u kom ga Marija
moli da živu ras'avljeni, ali da to taje
pred djecom, i on dozna da je diete u-
mrlo Htio se ubiti, žena je i to zaprie-
ftiia.
Ona mu onda protumačila i posjet Nen-
kovićev, oprostila mu što ju je uvredio ..
Ali A to će mi to kad on sam nemože za-
boraviti ni oprostiti sebi . . Eto ovdje
imademo još jasniji upliv ruskog romana
... Nikola nemože da oprosti sebi svoj
grieh. Sam grieh se na njem osvećuje griž-
njom savjesti i nemirom u duši i sra-
motom što on ćuti pred svojim činom
i poniženjem sto ćuti pred ženom . —
pa se dao osobitom nasladom na čita-
nje mističnih knjiga. — Nehtio više u-
biti se jer sad već uz ljubav pram ženi
i diete tu javljala se opet jače ljubav
prama domovini . . Htio samo poć da-
leko od žene. I on ode i punih 8 mje
seci nije Marija dobila od njeg izravne
viesti. Zašto V Jer on nemari za njezin
oprost, on nije oprostio samom sebi, ali
uhva se da će vrieme i božja milost sve
izliečiti. — Zbilja čudno okajanje svog
grieha št > čini taj čovjek odieliv se od
obitelji, ne javljajuć joj se kao da nije
ni živ a to sve za toliko mjeseca pu tu-
*
* *
Ruski kontraadmiral Lavrov
imenovan je vrhovnim zapovje-
dnikom ruske mornarice u Crnom
moru.
*
* *
Mir icmedju Grčke i Turske
može se smatrat kao gotov, ali
težko da će Tesalija bit izpra-
žnjena befc krvoprolića. Turska
nakupila je ondje 180.000 voj-
nika, 9.000 bašibozuka i Arnau-
ta, a kako da sve to nije dosta,
po brzojavci iz Pio vdiva, Turska
namjerava naselit 40.000 odrlija
svake vrsti u Tesaliji (da se s
njima bude mogla služit za do-
prigodnu pobunu. Op. slag ). -
Ođpist „Kat. Dalm."
Č. g. J. D. — Pag —- Obh o Dru. M. nije
istina.
Navieštenih f. 14:50 na nas ne-
stiglo. Molimo da odmah rekUmatc.
Sto pišete o Domov., istina je, za-
kopavaju se živi. Sto čini strasti
Srd. odpozdrav!
č. g. mali g. — Makarska — Pjesma
je duhovita, ali odveć H6ne naravi.
Nadamo se da ćete se opet javit.
Zdravo I
Gosp. u. — Zadar — Ne čudite se,
što talijan* ške novine niti ne pif«|tu^
o sablazni i neredima, upril čeuim o<t
predstavnika cjelokupnog „Srpstva",
zgrnutih u Zadar već z.nate u koju svr
hu. Sablazan je bila doista sr^motnaj
ali ljudi oko onih novina imadn pune
ruke posl,\ oko vrebonja na katoličke
Zavode, djake i svećenstvo.
ie!) domislio se. Starčević, taj hrvatski
Vuk Karadžić, dobro je čašćen od boke-
gkih Hrvata, a po kršćanskoj zapoviedi
ljubljen od Srbi, on će najbolje poslu-
žiti. Udrimo na njega! „Miritelj popo"
Opjevao pjesmu | roti 8t;«ro;»u, i tiskao
:(a 4 broju „Guua Crnogorca-1, orga
pa službena! (čujte!) Crnogorske vla-
de! U ovoj pjestri spjevanoj po srbsku,
8logar Sundečie nazivlje vriednog dok-
tora Antu, vodju najveće naše stranke,
klevetnikom, antikristom, krvnikom, ten-
cnm, vukodlakom, paklenjakom, umobol
nikom.... itd., da bi možda nas Hrvate
bokeške zavadio, a ujedno, da bi se kod
svojih prividno u cieni uzpostavio. Po
onoj „tko što ima to i daje", naš se je
popo, i ako kasno, izpovidio i pokazao
Bvemu svietu kakva mu je srbska duša
i kako je do sad liepo znao hiniti. A
jeli pjesnik postigao štogod svojom pje-
smom ? Jest! sad naime naša mladež
pozdravlja jedan drugoga uzklikom: „Ži-
vio Starčević", što prije nije bilo Još
k tomu njegovi njeki prijatelji i-
mali su liepu prigodu dabizantinca do-
bro upoznadu. Sundečić ne napada sa-
mo, baš dično i kako siedobradome star-
cu dolikuje, na drugoga starca vratnika,
nego još ruglu izvrgava i sprda se hr-
vatskim pravom, hrvatskim starim kra-
ljevstvom, našom poviešću itd. Starče-
vića, koji dozivlje u pamet svima, naše
staro pravo, nazivlje „umobolnikom".
Polako! Ovdje je i drugu svoju slabu
stranu „miritelj Jovo" odkrio! Sundeči-
ču, po tebi je on umobolnik, jer se bori
za hrvatsko državno pravo? Dobro! A
Staje dakle bio Pavlinovič? Onaj hr
vatski neumrlik, tvoj vierni tobož pri-
jatelj, kojim si proputovao po Balkana,
koji je onako liepe zagovarao hrvatsko
drž. pravo, i on je po tebi „umobolnik1*.
Vidi se koliko si haran i koliko častiš
uspomenu onakva prijatelja, kad ga sad
po smrti nazivlješ indirektno „umobol-
nikom." Poturica gori od turćina! —
Velezaslužno hrvatsko kotorsko družtvo
„Slavjanski Dom" odbilo je, nazad malo
dana, „Glas Crnogorea" sbog toga, što
je tiskalo ovu iskrenu popa Jova izpo-
vied pjesmu, i dobro je uradilo; jer hr-
vatski obraz ne dopušta, da se podu-
piru Listovi koji ovakove uvrede, po
nas, tiskaju. Evala dakle družtvu! —
Završujuć ovaj dopis (jer ću Vam bit
dosadio gosp. uredniče (nit iz daleka.
Ur.) kao što i vami štovani čitaoci), po-
ručujem Imotskom odrodu dosadašnjem
miritelj u i slogaru, koji se je držao, kao
da mu je providnost odredila, da izmiri
razdvojenu braću, koji je do sad znao
ovako» dugo hiniti i nas sve Hrvate o-
vako varati, koji je napokon digao ko-
prenu i tako odkrio svoju srbsku dušu,
poručujem, da će mu bokežki Hrvati
bit harni, a uz to nek mu slobodno za-
grebača akademija diže poprsja kao a-
poštolu bratske sloge! A sad ti, mirite-
lju dični, opravljam iste njeke tvoje kra-
sne stihove, da razmišljaš dolikuju li
Starčeviću, ili prije kome drugome:
Stan o starce klevetniće
Antihriste prave blagoviesti!
Stan krvniče
Strašni tenče
Grješni starče
..... za sjekiru
Vukodlače
Paklenjače itd. — Tvoj
— „Starina Bokelju —
Domaća Viesti.
Hrvatski sabor u Zadru.
Dnevni Red
prve sjednice 7-og tekućega.
1. Izbor tajnika.
2. Izbor financijalnog Odbora.
3. Izbor molbeničkog Odbora.
4. Izbor Odbora za pregledanje rada
zemaljskog Odbora.
5. Izvješće zemaljskog Odbora o izboru
zastupnika zadarske trgovačko-obrtni-
čke komore.
6. Konačni računi za godinu 1891. elie-
dećih zemaljskih zakladi: a) Iznemo-
glih vojnika dalmatinskih ; b) Mamu-
line; c) Gluho-niemih; d) Obitelji
spremnih dalmatinskih vojnika; e) Mi-
rovine pokrajinskih činovnika; f) Va-
trogasaca; g) Vanrednih potreba biv-
šeg okružja dubrovačkog; h) Frane
Josipa I; i) Oskudične.
7. Konačni račun za godinu 1889.U Po-
ljodjelske zemaljske Zaklade.
8. Konačni račun za godinu 1889.U mi-
rovinske učiteljske zaklade.
9. Konačni račun za godinu 1889.U ze-
maljske učionske zaklade.
10. Konačni račun za godinu 1889.U
pokrajinske zaklade.
11. Proračun pokrajinske poljodjelske
zaklade za goding 1892.
12. Proračun mirovinske učiteljske za-
klada za godina 1892.
13. Proračun pokrajinske učionske za-
klade za godinu 1892.
14. Proračun pokrajinske zaklade za go-
dinu 1892.
15 Konačni računi za godinu 1890.U
sliedećih zemaljskih zaklada; a) Izne-
moglih dalmatinskih vojnik&; b) Ma-
muline; c) Gluho niemih ; d) Obitelji
spremnih dalmatinskih vojnika; e) Mi-
rovine pokrajinskih činovnika; f) Va-
trogasaca ; g) Vanrednih potreba biv-
sek okružja dubrovačkog; h) Frane
Josipa i izkaznica uprave eskudične
zaklade za godinu 1890.
16. Konačni račun za godinu 1890.u
pokrajinske poljodjelske zaklade.
17 Konačni račun za godinu 1890.U mi
rovinske učiteljske zaklade.
19. Konačni račun za godinu 1890.U
pokrajinske učionske zaklade.
19. Konačni račun za godinu 1890.U
pokrajinske zaklade.
1 tek. raj. pobrinuo se, da ovom prigodom
izkaže svomu Predšastniku čast i po-
moli se najdostojnijim načinom za po-
kojnikovu dušu. U to ime odlučio je od-
pjevati sutra svečanu mrtvačku Misu,
na koju se pozivlju svi vjernici ovoga
stolnoga grada.
Crkva je jur obučena na crno. Na
sried prezbiterija podignut je vrlo uku-
san i velik katafalak. Psisustvovat će i
sve mjestne vlasti.
* «
Današuja saborska sjedniea otvorila
se u prisutnosti 22 zastupuika.
Predsjednik zamoli zast. Šarića i Vu
kotića, da zauzmu privremeno tajničko
mjesto. Zatim priobćuje, da mu je vlada
dostavila neke dopise.
Prvi dopis javlja imenovanje novog za-
darskoga Nadbiskupa, drugi javlja daje
za vladina povjerenika u učionskim po-
slima imenovan nadzornik Peričić, a
trećim se priobćuje, da je gosp. mini-
star predsjednik grof Taaffe uzeo (je-
dnostavno?) na znanje saborski zaklju-
čak o uvedenju u urede hrvatskog ili srp-
skog jezika. Četvrti dopis govori o u-
vedeuju gojitbe duhana u Imotici ston-
ske obćine. Peti veli, da se povraća
prošnja o uvedenju duhanske gojitbe
u sjevernoj Dalmaciji (Knin, Drniš, Nin,
Pag). Šesti dopis kaže, da je N. Veli-
čanstvo naš kralj uzeo na znanje sadr-
žaj zapisnika dalmatinskog sabora.
Predsjednik moli za tim Vukotića, da
čita prispjele molbenice.
Učenici poljodjelske učionice u Beču
prose pripomoć. Ante Napet iz Zadru,
takodjer; a tako i sveučilištari u Beču.
Umirovljeni uč. Vlad. Jović iz Knina
prosi doznaku diela plaće, Antonija
Bogdanović pita pripomoć za produže-
nje slikarskih* nauka, Ljubica ud. Corić
moli, da joj se povisi mirovina, Aogje
Gipin pita podporu Za sina joj Joza.
Andrijašević iz Graca traži mirovinu,
Baldo Kesić iz Dubrovnika moli za po-
višeoje plaće; a tako i liečnik Dr. Ivo
Marčelić pomoćnik u zadarskoj bolnici.
Predsjednik javlja, da je primio osim
toga 3 upita i 1 predlog.
Prvi je upit Dra. Bulata i drugova na
vladu o još neuvedenim poreznim knji-
žicama, kako to sabor jednodušno zaželio.
Drugi upit zast. Bjaokini erta nevo-
lju ninskih stanovnika i pita, misli li
vlada poduzet kopanje Ždrijača i ure-
djenje ninske luke, da bude omogućeno
odtjecanje vode i tim prepriečana gro-
znica i druge s tim skopčane nevolje.
Treći upit zast. Vukotića želi znat,
hoće li i vlada k6 priskočit, što je pri
skočio kralj i Zem. Odbor, na pripomoć
onomu dielu Boke gdje je nerodica pro-
uzrokovala glad.
(Upiti prelaze na vladu).
Bjelanovićev predlog želi četiri uzorna
rasadišta amerikanske loze, po jedno u
svakom od četiriju bivših okružja.
. Pavić javlja, da je baš danas stigla
viest iz Beča, da središnja vlada namie-
nila 100.000 f. oskudičnijim krajevim
Dalmacije, biva 10.000 f. Boki Kotorskoj
i 90.000 povodnjom oštećenim obćinam
Brača i Hvara.
Zast. Spalatini pita 20 dana dopusta.
Ne dozvoljava se.
Za tim se prelazi na izbor tajnikit i
odbori, kako u dnevnom redu, i tako
završnje sjednica u po sata po podne
*
* #
Vlć. O. Frane Livić odčitao je jutros
u crkvi sv. Mihovila mladu Misu. U Splje
tu takodjer vlč. O. Toma Radičić u cr-
kvi 00. Dominikanaca. l)
Obojici najsrdačnije čestitke!
*
* *
Sutra se najvršuje prva godina od
dana smrti pok. Nadbiskupa Maupasa.
Preuzv. pragosp. Nadbiskup Rajčević na
i) Vlč. g. uč. Radičić mladomisnikov
brat izpjevao je za ovu radostnu pri-
godu liepu pjesmu veselicu.
Danas, jučer i prekojućer bila je o vdje
najniža zimušnja temperatura (iz jutra
1-2 izpod ništice). More se je smrzlo
jučer po cieloj luci i raztopilo se jedva
podne.
U okolovinam studen je, ko obično,
bila puno ljuća Zameo je ,po svuda i
debeo snieg, te su zakašnjele i pošle.
Bajami su ove godine propali, jer ih
ovaj lek zateko baš u cvietu.
# * #
Večeras na 7 sata otvorit će se sve-
čano činovnički kazin, koji je privatno
bio jur otvoren početkom tek. mj. —
Otvoru prisustvovati će i g. namjestnik.
*
* *
U subotu na 1 sat po podne umro je bi-
lježnik Jos. Messa. Pokojnik bio je pred-
sjednik poljodjelskog odbora i pokraj,
poljod. vieća i zastupnik na saboru.
Jutros držan je sprovod i bio je u-
prav sjajan. Prisustvovao je i g. na-
mjestnik pl. David, pl. Pavić, saborski
predsjednik knez Vojnović, i množija
drugoga obćinstva.
* * *
Kako je poznato, jedna od najgorih
ljaga i najgrdjih uspomena našega sa-
bora jest uaziv njegova službenoga je-
zika. To vam je onaj klasični narodni
i filologični besmisao: srpsko-hrvatski
jezik!
Hoće li ovo zasiedanje oprat barem
tu ljagu ?
* * *
Spljetski „Pučki List" navršit će doj-
dućega travnja prvu svoju godinu. Do-
znajemo, da će do brzo povećat oblik,
jer nemože da odoli silnu gradivu što
ga prima za uvrsćenje.
Mi se radujemo, što je ova pravi pu-
čki i vrlo dobro uredji?ani List tako
našemu naroda omilio! Crescat, floreat!
* *
Hunjavica je pohodila zimus i kršnu
Hercegovinu. Mnogo ih je oboljelo po
gradovim i po selim. U Mostaru palo u
krevet do 500 osoba.
Ovdje u Zadru ima takodjer zadnjih
dana dosta slučajeva, osobito na novoj
obali, gdje stanuju većinom nježnija
gospoda.
* * *
Iz benkovačke okolice početkom o-
žujka: primili smo, kao temeljitu viest
da će biti imenovan Nadžupnikom u
Benkovcu vlč. Don.Šime Raso, župnik
u Obrovcu. Onakve je riedkosti sreća
imati u ovoj varoši, jer ga tri najveće
kreposti rese: učenost, dobrota i značaj-
nost. Ehl da bi se Bog smilovao!
Pravaš.
* * *
Narodnu stranku mi običavamo zvat
i srpsko hrvatskom. Mi smo, u prvine,
o tom višekrat i dokaze donieli, a te
dokaze nije još nitko pobio. A ipak ima
gdjetko te se čudi nazivu, što ga prema
činima narodnjacima davamo.
E pa dobro. Sad kad je sabor i kad
nas zastupnici, i bez novina, mogu sa
samog saborskog sjedala oprovrći, pri-
lažemo starim obćim i tvrdim dokazi-
ma, kao uzgred i ovaj dokaz novi, koji
je prava malenkost napram prijašnjima.
U „Srpskomu Glasu" od 2 tek. ima
priobćeno veleuč. Dra. Kovačevića iz
Šibenika. U tom priobćenu stoji, uz o-
stalo privatne naravi, i ovo što nosi po-
litički biljeg, o gosp. vit, Supuku, Slanu
narodne stranke i članu narodno hrvat-
sko kluba:
..... „da je bila potreba, kao sto
') Nijesmo spomenuli u proš. broju Q
ovom hvalevriednom pozivu, sto ga je
naš Nadpastir dao obielodanit, kako
rekosmo jur na 1 tek. mj , a to jer
osobe kojima se običava u Žadru po-
vjerit dieljenje mrtvačkih oglasa, prije
razdiele i najmanjim dućanicim nego
se, u svojoj primitivnosti, siete tolikih
Uredništva koja se u gradu nalaze.
Ti ljudi ne znadu, da noBeć Uredni-
štvima služi se obćinstvu uspješnije
»ego igdje.
nije, bio bi ga (Šupulca, narodnjaka) pot-
pomogo i to baš iz dosljednosti (piše
Dr. Kovačević tako zvani „Srbin") i sa
gledišta srpskih osjećaja, jer preskaku-
juć preko sviju odličnih svojstva gosp.
Viteza Šupuka, on sa njegovim nepri-
stranim, ljubaznim i pravednim ćustvima
prema ovo malo srba šibeničkih, gojio je
i uzdržao i u neprilične časove ravno-
stas i dobro bratinsko sporazumljenje iz-
medju Hrvata i Srba "
A na drugom mjestu isti „srbin" Dr.
Kovačević govori o istom vit. Supuku :
„Sa gledišta općeg ćustva slavenskog
i njegove (pazi) prijateljske naklonosti
prema srpstvu, koja je u toliko slučajeva sjajno ukazao ja kao srbin politički ne-
prijatelj nisam mu nikad bio, niti sam
mu mogao biti" i t. d.
Ovo što Dr. Kovačević piše o vit. Su-
puku, ne bi li se moglo reći i o većini
narodnjaka sačinjavajućih sabori klub?
Sad se čudite što narodnu stranku zo-
vemo srpsko-hrvatskom strankom i nje-
zin klub srpsko-hrvatskim klubom. Ovo
bi samo bilo dostatno.
Ako li narodnjaci misle, da Dr. Ko-
vačević laže, kad ovo kaže, neka izjave,
kd što im jo dužnost, a mi ćemo, glede
ovoga, odmah lealno povuć „klevetu14 na-
trag. Dotle vivit veritas..
* * *
Na 27. veljače promaknut je na gra-
dačkom sveučilištu na čast doktora pra-
va g. Roko Arneri, sin zaslužnoga ota
čbeniba Rafe Arneri-a iz Korčule. Če-
stitamo !
* * «
Benkovac, dne 29 veljače: Dne 4 t.
mj. obćinsko je vieće odlučilo, da se o-
tvori natječaj za obćinskog tajnika, ali
ga još nevidimo u nijednom Listu. Ne-
znatno što više zatežu. Biti će stalno
radi još nezgotovljena predračuna, po ko-
jem mora se ustanoviti plaća tajnikova,
te uvjeti dotičnog natječaja.
Preporučujemo Obć. vieću, da u pr-
voj sjednici utanače što bolji način za
popravljenje sasvim zanemarenih obćin-
skih i seoskih puteva. Z.
* * *
Vrana, dne 28 veljače: Glasa se po
Benkovcu i Biogradu, da će nas skoro
ostaviti ovdješnji obćeljubljeni župnik
Don Jure. Mi nevjerujemo; ali, kad bi
istina bila, bio bi za nas težak udarac
Ljubav, njega i nastojanje njegovo za
vremenitu i vječnu di brobit ovog siro
masnog naroda, neizreciva je. Malahno
i veliko, mlado i staro plakalo bi, ža-
leći gubitak svog t današnjeg pastira; a
težko bi, doisto, bilo i njegovim mnogo-
brojiaim prijateljim okolostojećih sela.
B. « * *
Sa ravnih Kotara, 3 ožujka: Jutros
os /anuo snieg po Bukovici. Kod nas do
podne kišilo, od podne krupa, a pred
večer snieg, poledica. Bajami propadoše.
Slabo po blago sitnog zuba; janjci će
pocrkat. — Kotarac zapamtit će u koji
dan otvorio se pokrajinski sabor, i nebo
se smutilo nad radom naših prvaka!
*
# *
Primamo iz Karlovca, 1 tek.: Pre-
minuo je ovdje prošlog mjeseca Tomo
Katić, kapelan grižanski. U njemu gubi
biskupija senjsko-modruška vrstna sve-
ćenika, koji je znao tečajem svog kra-
tkog službovanja steći ljubav i štovanje
svojih poglavara i povjerenje puka; u
njemu gubi i domovina vrla sina, a nje-
govi kolege vjerna brata i prijatelja.
Dragi brate! Lahka Ti bila crna
zemljica, a duša Ti se dostala vječnog
blaženstva! Oplakuje Te pop Frane.
*
* *
Prvi hrvatski „Lovački List", koji se
počeo bio objelodanjivati u Varašdinu,
preselio se sad u glavni grad Zagreb.
Uprava „Glasa Hercegovca" raza-
slala je aliedeći poziv :
Poštovanoj gospodi rodoljubima i či-
taocima hrvatskog glasila „Glasa Her-
cegovca"' poznati su jamačno oni članci
koji su kopcem godine 1890. i poče-
tkom godine 1891, izlazili u ovom gla-
silu pod imenom „Razbistrimo".
Nu pošto smo mi sada sve te članke
preradili i sa mnogim drugim zanimivim
podateim popunili, koji su od velike va-
žnosti za našu narodnu stvar, koje smo
iz usta prostoga našega naroda saznali,
te najčistije i najvjerodostojnije povje-
stnice, o čijoj se istini i vjerodostojnosti
vrlo lahko može osvjedočiti i prijatelj
i neprijatelj naš, čuvši je od samoga
naroda — to smo dakle iste članke na-
umili u posebnoj knjiži obielodaniti i
našemu rodoljubnom čitateljstvu na
vječnu spomen predati pod -gornjim i-
raenooi.
S toga dakle, čestita braćo rodoljubi,
odazovite se radi istinitosti i svetosti
same naše narodne stvari u što većem
broju 8 predplatama i to jedino s pred-
platama, koje izv. lite izravno uredni-
čtvu „Gltasa Herc govca" u Mostar
šiljati.
Rok ovoj predplati traje do kooca
ožujka tekuće godine, H sama predplata
stojati će ne više nego 75 novćića i ako
prem će knjiga iznašati više tiskarskih
tabaka.
Na predbrojbe, ma odklen one stigle,
nećemo se osvrćati niti će imati u obće
nikakve uvaženosti, izuzam one koje
nam stignu od naših povjerenika tiojim
smo povjerili sabiranje.
Knjiga će se odmah počet tiskati čim
bude imala najmanje 600 predplatnika
i predbrojnika.
Dotičnoj gospodi sakupljanim u i»ae
truda ok6 sakupljanja predplata pripada
kao nagrada od deset sakupljenih pred
plata jadanaesta, koju nagradu po volji
ili u novcu ili u knjigama podigauti
mogu.
Donapokon umoljavamo sve naše hr-
vatsko rodoljubivo i čestito novinstvo,
kako u ovim zemljam tako i ostalim, da
blagoizvole ovaj poziv u svoje cienjene
časopise prenieti. U ostalom mi ćemo u
svoje vrieme javiti o uspiehu sakuplja-
nja predplata i hoće li nam obzirom na
isti, biti moguće tiskati.
Mostar, dne 81. siečnja 1892.
Uprava „Glasu Hercegovca*.
Najnovije viesti.
0 govoru, kojim je knez Lobkovio
otvorio češki sabor, pišu „Narodni
Listy" s nekim omalovaženjem. Mla-
dočeško glasilo kaže, da je govoru
Lobkovicevu svrha da se pokaže u
sjaju najloyalnije lojalnosti. Da se
ne zamjeri Niemcim, nije htio ni
riečju da spomene vrlo važnu Či-
njenjcu, naime izložbu.
* « *
U Pešlu je stigo veliki župan
neke magj. županije, da izviesti vla-
du o stanju tamošnjega pučanstva.
Župan Szmrecsayi kaže, da županija
strada s nestašice hrane. Vlada je
dala nekoliko tisuća, al sve je to
malo.
• *
U Srbiji vlada na pola aoarkija.
I vlada je uzdrmana, te se pogovara,
da bi na mjesto Pašića mogo doć
Sava Gruie i Vuić.
* *
Pedeset srpskih radikalnih zastu-
pnika, u Beogradu izjavilo je, da
neće više stat uz vladu, osobito ne
u crkvenoj politici.
OdpisI „Kat. l>ulm."
Č. g. x, — Djakovo — Nikakve za-
mjerke, pače hvala. I da je neugodno,
od prijatelja bi se imalo bez uvrjede
čut i primit.
č. g. L. G. — Spljet — Naručeni iz-
tisak „Gospe od Lurda" odpremljen
u proš. petak. Istodobno i posebno pi-
samce.
& 8* j- j« — Tirol — Hrvatska pjes-
ma onako gladka i Ijubka, a iz tih
ne naših planina. Evala vam t
Bit ća nam ugodno, ako se budete
i nadalje vježbali, jer u ovaj premda
prvi vaš pjesnički plod nije trebalo
da ni časkom dirnemo. A tko tako
dobro počimlje, zar nema tvrde nade
da će još bolje nastavljat?
Zdravo Vama i družini!
ČC. „Staroselski stekliši" — Nakon is-
crpivih dopisa u „Hrvatskoj" čini nam
se suvišno povraćat se na predmet
kojemu je i rok prilično odmako.
Nu medjutim oprezno i uztrajno na-
napried, oprovrgavajuć, plemenitim
djelovanjem, sumnjičenja i potvore
što se na radikalniji postupak sva-,
ljuju sa stanovite strane. Za dipl.
najbolje će vam opremit u Zagrebu.
Da ste nam sokolovi, svi zdravo, krep-
ko i veselo!
č. g. M. — Beli — Dragovoljno, da je»
i još dulje, nu u dojd. broju, jer za
danas uemoguće.
Onu viest takodjer.PoŠijite ju slobod-
no. Za dobro valja radit, makar
fraotm iUabatur orbit. Živjeli
dugo litUt ponos i utjehu l
stadosmo odbijati napadaje i s te strana
a kad no bjaše đa skinemo s vrata i te
doaadjivce i pekljance, priskoči im u
pomoć krv naše krvi, braća i po krvi,
što nam u žilam teče i po krvi na križu
prolivenoj i spasile ih od disolucije.
Kako će stim postupkom izaći „pred
Miloša i pred druge srbske vojvode"
nek pitaju svoju saviest, a stalno genij
siavjanske uzajamnosti gorke suze lije
nad tim nemilim pojavom.
Ni to dosta! Da se nebi Hrvati osilili,
stali nas ciepati, stali umjetno nove
stranke stvarati, stali nas proti svakoj
narodnoj i poviestničkoj istini srbo-hr-
vatati, stali jezik srbsko-hrvatakim krstiti
i akoprem ta krparija stoji u oprjeci
sa zaključkom ovog visokog sabora god.
1883, 9 srpnja, koji glasi: „Jezik sabora
i zemaljskog odbora jest narodni jezik
hrvatski ili ti srbski, tim jezikom se
razpravlja, pišu saborski zapisnici, gla-
suju zakoni, predloži, zaključci i dopi-
suje se sa svakom vlasti". Kako se to
isvrže u srbsko-hrvatski ? Kako Srbi
skoknuse s grede na pantu ? Zva lična
otajnost. Foito pak dovrši ciela metem-
psikosis, da bi čaša jada naših puna bila,
stalo Dam se naprosto pritajivati ime
narodnosti, ime jezika. Po novim 6i-
tankam naš podmladak nedoznade više,
kako zove jezik, kojim se Bogu moli.
Tko to razmisli, pak se nerazpali, taj
hrvatskog nije sisao mlieka. — Što
mislite, velečastna gospodo, da ovo pri-
tajivanje imena hrvatskog, da ovo srbo-
hrvatanje nije svoj plod donielo? Iter
kako! Srbi u kraljevini videć, da smo
stranom bez imena, a stranom posrbljeni,
naravno, sad od Bojane do Dunaja, od
jadranskog mora do Timoka nevide
drugo do sgoljnog, ovejanog Srba. —
Na osnovi srbakanja izveli srbsku po-
litičku individualnost u hrvatskoj kra
ljevini! Kraljevska srbska štamparija
akalupila za narod i školu, knjigu i
objelodanila ju pod preotetim naslovom
„Srpski svet u reci i slici, knjiga za
narod i školu". Evo Što se tu po prilici
narodu i djetci kaže: „Srbski narod
stanuje u kraljevini Srbiji, staroj Srbiji,
Macedoniji, Dalmaciji, Hrvatskoj, Sla-
voniji, Istri. Sve se ovo zemlje nazivlju
za to srbskim zemljam, a u istih sta-
nuje srbski narod. U sveukupnih srbskih
zemljah ima 11 '/2 milijuna stanovnika,
med ovim imade Turaka, Arnauta, Cin-
cara, Vlaha, Magjara, Niemaca, Talijana
itd. (Hrvate pojeli srbski vuci) Najviše
su pomiešani Srbi sa drugim narodnosti
ma u Banatu i Istri. Srbi živu takodjer
i u drugih zemljah: u Italiji, Egiptu
Americi. U nekojih pokrajinah nadje-
nuli su si Srbi druga imena, te se na-
zivlju Dalmatinei, Sriemci, Slavonci itd.
al buduć se tt svim tim pokrajinam
govori srbski jezik, to se zovu i isti
punim pravom Srbi. ~ Za, kulturu Srba
Skrbe se razni zavodi n. p. učiteljište
u Beogradu, Zagrebu, Petrinji itd. za
tim visoka Škola u Beogradu, sveučilište
u Zagrebu, a u znanstvene svrhe brinu
se razna družtva, te jugoslavenska a-
kademija, „Matica" fono „hrvatska"
utopilo se u srbsko more). Kako se vi-
di Srbi imadu najviše znanstvenih i kul-
turnih zavoda u Hrvatskoj". (Vukotić:
priznajem da je prećerano). Kad sam
ovo pročitao padoše mi na pamet sti-
hovi Kade pjesnika:
Malen sviet za hadova žvala
Ni najesti kamo li prijesti.
Ka ovake pojave koga, da ne zaboli
duša, kako naša politika mjesto, da iz
cjelokupne ujedinjene kraljevine hrvat-
ske podigne si Antemurale Austriae na
jugu, ona sama svojim šaranjem čini,
da nezvanim gostim zazubnice restu na
primorskim smokvam inaranćam. Rekoh.
Dojdućega kolovoza držat će se
u Linču Irećiobći katolički sastanak.
Odbor je podastro Sv. Otac Papi a-
dresu i zaprosio Blagoslov vrhu rađa.
* « *
Koliko vjera upliva na sreću čo-
vjeka i kako ovaj i u oči same smrti
može, vjerom pokriepljeo, bit tih i
miran i zadovoljan u duši, evo, uz
bezbroj drugih, i ovaj najnoviji pri-
mjer iz tužne kronike vješala. Neki
David u Saint-Nozaireu u Francez-
koj bio osudjen, radi počinjena uboj-
stva, na smrt. Sa stratišta upravio
je sakupljenomu množtvu sliedeeu
divnu besjedu:
„Pitam proštenje u Boga i u ljudi r&di
mojih zločina. Ja sam zaslužio ovu ka-
zan i ne tužim se. Ali želim vam kazat,
da umirem kao kršćanin, da ja puštam
svoju dušu u ruke Boga koji me je
stvorio, koji me je cienom svoje krivi
odkupio, i koji je oprostio lupežu i raz-
bojniku kao što sam i ja. Ja davani svoje
tielo da platim Francezkoj, mojoj domo-
vini, dug što joj ga dugujem. Bože daj,
da moj primjer osviesti druge nesretne
izopačenike. Ovo u Boga prosim. Do vi-
djenja, moji prijatelji. Živio naš Gospo-
din Bog Isus. Živjela Francezka."
Novine kažu da nigda tako mirna
straćenika.
—
Crkvene viesti.
Gosp* IsWolski ruski poklisar kod
Sv» Stolice, bio je na 26 tekuć,
kod Sv. O. Pape u posebnoj udjenci.
S njim bila mu je primljena i go-
ppodja.
* * *
Što ima nova po svieto ?
U talijanskoj komori Imbriani i Bar-
zilai naviestili su upite o napadanju
Hrvata u Šibeniku, na talijanske ribare.
Odbor zastupničke komore u talijan-
skoj zaat kući primio je su 5 glasova
proti 4 dnevni red, ovlašćujući vladu, da
carinu na vino anizi na franaka 5:77 pram^
državama, koje uživaju povlasticu, kada
bude dokazano, koliko je Austro-Ugar-
ska zemlja sposobna za uvoz inostranih
vina, i kada, nakon uredjenja francu-
sko-španjolskih trgovačkih odnošaja, bu-
du uklonje le sve sumnje o sutjecaju
španjolskih vina.
U talijanskoj komori zapita Imbriani
o članku Nove Presse glede uporabe
pridržaja o carini na vino prama Au-
stro-Ugarakoj. Rudini izjavi, da će Au-
stro-Ugaraka uporabiti uvjet ugovora,
čim talijanski cienik bude utvrdjen.
U pruskoj zastupničkoj Kući, novi
ministar predsjednik Enieuburg izjavi,
da vlada,obzirući se na teške protivnosti,
izazvane školskim zakonom, i pošto sada
ne može da očekuje povoljnog uspjeha,
odustaje od daljnje razprave toga za-
kona, i pridržaje se da se na zgodu
povrati.
Grčka komora bi razpuštena. Novi
su izbori dne 15 svibnja, a komora će
se sastati na 22 svibnja.
Hrvatski sabor u Zadru.
Sjednica od 24 tele. mj. ,
Zapisnik predjašnje sjednice primljen
bez opazke.
Predsjednik javlja, da BU mu stigla
4 upita.
Gjorgji pita „Vladu N. V. ceaara i
kralja" o wjus paacendi et iignandi" u
„biusoj" republici dubrovačkoj; misli li
vlada poduiet zak. osnovu, da se ukine
to, u ostalom starodavno, pravo drvarenja
i pase na tudjem neobradjenu zemljištu,
i cieni li da je stvar nadležnosti sabora,
ili carev, vieća.
2, upit KuliŠićev pita vladu o nekim
odredbam poglavara Karabaića u Kninu.
Veli, da je ograničio običaj sedmine
prigodom pogreba, da je činovnik „stra-
stvene i razdražene naravi, da rabi
„dvie mjere" napram svećenstvu, spo-
minje „Srbe sviju vierfi" i neku „štam-
pu koja 8e ne cieni«, gdje Karabajič
„koji nije ateista", „javno izpovieda svo-
ju vjeru"; govori, da je arkeologično
družtvo politično družtvo, da je u tom
družtvu K. revan član i t. d., pa pita
vladu, je li joj poznat postupak pogl,
Karabaića i što misli poduzet, da ga
uztukne.
3. upit iznosi zast. Perić radi raznih
župničkih stanova i crkava u Imotskom
kotaru.
4, upit čini zaat. Bjankini o potrebi-
tim radjam na Zrmanji kod Ervenika.
Pami odgovara na upit Trigariev o
pomorskim radjam u Zadru i Korlaetu
o gradnji kapelice na Pilama.
Supuk iznosi predlog, da ae vladi izra-
zi želja, da bi ustrojila okružno sudište
u Šibeniku.
Predsjednik javlja, da je Dr. Bulat
još bolestan. Nastavlja se obća razprava
0 školskom proračunu za tek. godinu.
Bjelanovič priznaje, da je u zadnjem
govoru bio uzrujan, ali, veli, da je bio
izazvan, i niječe da je govorio neparla-
mentarno. To bi mu se moralo doka-
zat. Što sam pak, reče govornik, bio uz-
rujan, moralo je bit tako, kad vidim,
da „stranka koja uživa sve vladine mi
losti, ovdje se ipak na nju tuži4* i kad
čujem, kako se izvrću rieči rusa Majkova,
koji je kazao, da je austrijska policija
stvorila Hrvate, pa se to prenaša na
Srbe. Na to on nemože ne bit uzrujan.
A i govornici većine ovom su se prigo-
dom karakterisali, pokazav svoju ulju-
dnost, parlamentarnost, i finoću.
Ja sam čuo, da se sa većine poručuje,
da „jedini hrvatski narod ima pravo, da
obatoji u ovoj zemlji." Čuo sam takodjer,
da mi ae reklo, da se opazilo neku evo-
luciju u meni; da sam postao vladin
komesar. Radi dvostruke kolegijalnosti
priteći ću u pomoć zast. Bjankiniu i ka-
zat mu, da tu novost nije on odkrio ove
godine. Svih prošlih zasiedanja čule su
se stereotipne tužbe i govori i navale
na vladu s hrvatske strane, Uviek su se
tužili, ama samo ovdje u saboru, da vla-
da širi srbstvo. Hrvatska stranka nape-
rila je sve svoje atriele protiv nas Srba,
da nikad tako oštri napadaj. Odgovorit
ću, „da je vlada nevina, koliko se nas
Srba tiče", „jer mi sa vladom nikada
nijeamo skupa griešili". Ove godine te
obične tužbe zaoštrio je zaat. Bjankini
1 kaže mi, da se nada, vidjeti me u mon-
turi. „To po sebi ne bi bio nikakav
znamenit dogodjaj". U redovima hrvat-
ske stranke ima već legijon činovnika
(iodobravanje u sabornici i pleskanje na
triemovim) [Buzolič: surazmjerno manje,
ali i kod Srba). U uredništvu „Srpsko-
ga Lista" nijesu se podizali činovnici.
Samo u uredništvu „Narodnoga Lista"
uzgajani su poglavari, savjetnici, koji
su poplavili dotle našu zemlju, da smo
ih mogli darivat i susjednoj Bosni.
Opazio sam novost kod zast. Bjan-
kinia. On, kad se ovdje govorilo o u-
redovnom jeziku sabora i Zem. odbora,
da se ima, naime zvat „hrvatski ili ti
srpski" i kad se iztaklo, da je tu reče-
nicu predložio saboru pok. Pavlinović,
zast. Bj. reko nam je: ,,u politici čini
se ono što se nemisli" (Bjankini protu-
slovi, jer on nije tako reko). To je zast.
Bjankini iznio kao primjer njegove raz-
ličite kulture, tk on je Europejac, veli,
a mi smoAzijati (Bjankini: Tako je!)
Mi mu Azijati ne zavidimo na ovakim
moralnim teorijam.
Sad govornik prelazi da govori i on
malo o istonji. Neće spominjat Porfiro-
genita. Vi ste nas, obrativ se na većinu,
htjeli prognati iz ove zemlje u ime tih
vaših isiorija. Iztieete „neko svoje hr-
vatsko pravo". „Meni je žao što to pi-
tanje nije izneseno u drugoj formi" (u
formi adrese?)
Što zast. Ferić spominje neke hrvat-
ske kraljeve i pragmatičku sankciju, to
krivo spominje. U jednoj vašoj istoriji,
napisanoj za političke vaše težnje da
budu svuda Hrvati na Iztoku, čitam da
su Srbi od pamtivieka u ovoj zemlji.
(Cita neke ulomke iz Smieiklasa).
Sad vas pitam: kad spominjete To-
mislava, koji da je imao 50.000 „uboj-
nika", recite mi, kakva su ma bila djela?
Smičiklas veli, da je bio u crkovnom
saboru u Spljetu, gdje se odlučilo, da
ae sv. Metoda neamije smatrat svetcem,
a člankom X bi zabranjena slavenska
mmmmmmmmmmrnmmmmmmmmmmm.
služba božja. (S desne mu se dovikuje,
da tomu nije bio kriv Tomislav, nego
ondašnji talijanci).
Spominjete Zvonimira, a Smičiklas
kaže, kako je bio ubijen i umiruć, da
je prokleo Hrvate. Perić na uztuk spo-
menuo bi stihove „Gorskog Vienca:
„Bog se dragi na Srbe razljuti" i t. d.
Bijankni išo bi i dalje pa nastavio o kla-
nju noževima i vadjenju očiju. Ali to
je sve bilo u srednjem vieku. I sada
ide na vješala, tko stavi ruku na svoga
vladara. U srednjem vieku bilo je že-
šće. Ooda na pr. pobjeditelj od dvaju
pretendenta vadio je oči pobjedjeniku.
Ali što predbacujete, da se dogadjalo
sa srpskim vladarim, toga se dogadjalo
i medju hrvatskim vladarima, ne iz do-
maće dinastije, ali iz Arpadove. O kra-
lju Milanu moglo se je i nagovorit.
Šumadinci svojom su revolucijom zadi-
vili sviet. O njoj se bavio potanko i
veliki Ranke. „Ako li danas oni pro-
gone svoga kralja, to čine milijunima
dinara, pa im možemo reć, da su pi-
tomi i odveć pitomi."
Spominje sada i cetinski sabor. Tko
je bio na onom saboru ? Neki velikaši iz
preko Velebita. To se dakle onaj sa-
bor nas ne tiče. Od Dalmatinaca bio je
sam naslovni biskup Kninski, ali neimao
nikakva naloga da zastupa Dalmaciju.
Opaža, da ako se neki Hrvati g. 1526
„podložiše Austriji" cetinskim ugovorom,
drugi, na čelu im knez Fragipane, ni-
jesu tako mialili, nego su sa Magjarim
digli bunu i borili se proti Austriji, dok
¡h je ova i jedne i druge porazila.
Bjankini veli, da su Hrvati prvi u
Austriji priznali pragmatičku sankciju.
To ne stoji. Smičiklas kaže, da su ju
priznali najprije Oesi, pa Magjari, pa
onda Hrvati (Biankini: Magjari 6 go-
dina kašnje). Svakako i pragmatička
sankcija nas se ne tiče, jer mi na nju
nijesmo pristali nit mogli pristat, jer
smo podpadali pod Mlutke.
U kratko ovo je poviest Dalmacije:
ona je najprije podpadala pod Rimljane,
pa pod iztočno carstvo, pa su vladali
u nekim krajevim hrvatski vladari, za-
tim Dalmacija bi predata mletačkomu
duždu. S onu stranu V eiebita pak Hrvati
pripadaju od 900 godina Magjarima.
Dalmacija početkom ovoga vieka bi po-
vjerena Austriji medjunarodnim ugovo-
rom, ko što i g. 1878 bi joj povjerena
Bosna. Hrvati ga u to nijesu uticali.
U čitankam stoji, da je kralj Zvoni-
mir vladao našom pokrajinom. (Srbi ni-
ječu, da je ikad vladao). Tužite se na
čitanke, a one su napisane „po Vašem
mitusu i fantazijam-1 (odobravanje kod
hrisćana i talijanasa).
Zast. Bjankini uzimao je u šalu cara
Dušana. Zast. Zore odgovorio mu je,
kako je to omalovaživanje neopravda
no. Ja ću Bjankiniu samo spomenut da
su poznate Dušanove sjajne pobjede,
njegov zakonik, koji se do danas saču-
vao, i zlatni i srebrni novci Dušanovi;
dočim u Kninskim izkopinam nije našast
nijedan novac hrvatskih vladalaca. —
Karlo češki, najmoćniji onda vladar na
zapadu, želio je slogu sa Dušanom kao
najjačim vladarom na Iztoku. Nu vi ho-
ćete, da „artifieijaln.m pričama istjerate
ono što je u duši našega naroda uaadjeno."
Sad govornik kaže, da će pregledat i
istoriju Crvene Hrvatske.
God, 1885 bili su izbori za Carev.
Vieće. Kot. poglavar bar. Marojčić ku-
pio je onda glasove za hrvatske kandi-
date, a Hrvati se vazda ipak tuže na
vladu. Kad Marojčić pošo u Boku za-
podjela se ondje vierska borba, koja se
sada i ovdje razpiruje s hrvatske stra-
ne: (Buzoiić: nije istina. „ Srh i8 : istina,
istina). Jedan od vodja te borbe u Ko-
toru jest neki bivši urednik „Nar. Li-
sta". Drugi je Dr. Pezzi,- autonomaš, o-
naj Pezzi koji je govorio, kad bio ovdje
zastupnikom: „ja sam mislio, daću ući
u vaš klub, jer sam mislio da ste zaje-
dno s autonomašim, nu ostajem ipak
vaviek s vama". /Sad ae u Kotoru slaže
jedan veliki Hrvat i jedan autonomaš, i
to je pošteno i naravno. A združimo li
se mi iz nevolje s autonomašim, tad je
nepošteno.
Prelazi na obćinake izbore u Kotoru.
U jednom tielu pobiediše „srbi" i libe-
ralni autonomaši, a u drugom pobiediše
Hrvati u slozi s onim autonomašim, ko-
jima je samo do vjere. U prvom tielu
odlučuje Marojčić i s njim jedan či00.
vnik, koji se je prije kleo, da nećepoć
na izbor. A ovdje Hrvati govore o vla-
dinoj dinamiti proti njima (odobravanje
kod talijanasa i Srba).
Govorit će i o vierskom pitanju
„premda vjerska strast nije nikad bila
njegova slabost".
S većine (Perić) tužili su se na Da
slov „pravoslavni" i rečeno je, da je taj
naslov bio unešen iz Rusije. Čudim se
kako se nije spomenulo i ruske rublje,
0 kojim se čitala neka liepa poviest u
bečkim novinama. „Ljudi izobraženi
mogli bi poštovat ime i vjeru druge crkve.
Svaka vjera nazivlje sebe najboljim i-
menom. Tako zapadna crkva zove sebe
katoličkom. Ovo je „ime dično, koje sa
katolicim i priznaje." Iztočna crkva zove
sebe pravoslavnom. Ovo ime nije do-
šlo iz Rusije nego iz Carigrada. Ondje
je uzeta rieč „ortodoks", koja je preve-
dena u „pravoslavan" i unesena iz naših
zemalja u Rusiju, a ne obratno.
„Da nastavimo vierskim pitanjem, koje
ste ovdje zapodjeli". Otrag nekoliko
godina bi odobrena u Beču školaka
noviea, da u školama učitelj ravnatelj
ima bit one vjere kojoj pripada većina
učenika. Ova novica ne vriedi za Gali-
ciju i za Dalmaciju. Ne za Galiciju, jer
inače ondje nebi Jezuiti mogli progonit slo-
vensku liturgiju. Poljaci nebi mogli za-
tirat ruski elemenat (pj igovori s desnUe).
A zašto novica ne vriedi za Dalmaciju,
po čem bi prestale tužbe zast. Bjan-
kinia, to bi njemu mogli kazat njegovi
kolege u Beču,
Bjankini je napao na pokrajinsko škol-
sko vieće prispodabijajuć ga mletačkomu
„conaiglio dei dieci" (.Bjankini veli, da
je tu prispodobu donio o presidijuma).
A tko sjedi u pokrajinskom školskom
vieću ? Namjeatnik kao predsjednik, ili
preaidijalni podpredsjednik, pak vit. Pe-
ričić, kojemu se i Bjankini u svom go-
voru poklonio. U vieću je i aavj. Ku-
čig, a odkad je ondje, nijeaam nikad
čuo tužbe, proti njemu, dokaz da je on
Hrvatim po volji. U vieću je i Dr.
Klaić i vit. Vranković, narodni kolovo-
dje, ko što i Joković i Danilo „pred-
stavnici i kolone hrvatske stranke". U
vieću je osim toga presv. gosp. Nadbi-
skup, „koji se nije nikad ogriešio o
svoju crkvu i o hrvatsku stranku". Ne
ostaje nego jedan „srbin", al koji ne
zastupa srbstvo nego vjeru. Dakle na
upravi naših škola sve su sami Hrvati,
a Hrvati ae tuže, da su učitelji policaj-
ski proganjani i da se zatire hrvatsko
ime. Kako to?
Bjankini se tuži na čitanke. A tko
ih je sastavio? Ni jedan Srbin. Vi ste
stvorili knjige, a sad se sami na nje
tužite.
Najprećeraniji prizor pružio je zast.
Bj. govoreć o progonu dvaju učitelja. I
govornik zna za dva učitelja na koje se
mogu Srbi tužit: na Bodulića i Pende-
Ija u Metkovičim, koji nagona srpsku
djecu da pjevaju pjesmu: „Mi Hrvati,
kralju mili, uviek smo ti vierni bili".
Proti tim učiteljima tužilo se i 20 ka-
toličkih obitelji. Medjutim se uč. Bo-
dulić hvali, da se on ničije tužbe ne
boji, dok mu je Bjankinia.
Vlada je doisto nemoćna proti vama
u školskim stvarima, ko što je i u obće
nemoćna.
Bjankini htio bi još za života vidjet
nas uništene. On je nago. Njegovi su
drugovi oprezniji, vele: idimo polagano
Ali muka vam uzaludna. „To vi osie-
ćate u duši svojoj". Narod koji ima
svoje uspomene, srpske uspomene, ne
gine lako. Sve su tradicije u nas srp-
ske: i pjesme. Nijedna pjesma ne pjeva
vaše kraljeve. Vi ste samo svoju sla-
bost odkrivali, kad ste mislili čitankam
izbrisat srbstvo. I gorih je prošo srpski
narod, ali on je i umirao za slobodu, nu
konačno nije ga ni mletčić ni turčin u -
ništio (odobravanje na ljevici).
Perić je reko, da neke pjesme pje*
vaju i Sekulu i Janka i Senjanina Ivu
1 Juru Kaštriotića, al ovi nijesu Srbi.
Sto ae tiče Kaatriotića, to je kat. sve*
štenik Pisani dokazao, da je on bio
Srbio. To isto dokazao je i Pavliuović
u djelu štampanu u ^Crnogorskom 0f "
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Chrislus.
(S. PAUI.. EPH. IV. 13.)
V Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
»SOFOCO-
..I ^Vo3 ipsos, auxiliante D.30 in dies alaeriter operarn Vesfcram itnpensuros in taenia sal «tari Eí
Eeligionis amore et in verae flđei professione roboranđis (Pio IK u papinsk. listu, 21 valjate (872 p
'aV4oetrina ani^iis-qQ^' in
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
me us est.
(S. HIEROKYH. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. vise — ZA INOZEMSTVO l fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOU-KE DALMACIJE u Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. _ . .
Br. 21« ^adatr, CetvrtaK e7 Travnja 1892. God. XXIII
Bolje se je i skri?a puta po-
vratiti, nego vratolomitL
I ako je Urednik „K. obećao;
javljajući, kako su vierni Hrvati,
Bianchini, Buzolsć, Ljubić, Paštrović,
Perić, Šarić glasovali proti čitankam,
uzkos srbsko-narodnoj koaliciji, os
vruuti se na saborsko glasovanje 28
proš. ožujka, naaai srdee neda, a da
pri ovako znamenitomu dogadjaju,
neprovučemo dvie u ime svoje.
Tim radostr.ije ovo radimo, što
smo već.u ,,K. IV, nekrijmo,kao pro-
ročanskim duhom, sličan položaj na»
viestili.
Radostnije, rekosmo, jer nas s pe-
toricom od te šesterice dičnih Hr-
vata tiešoiji odnošaji harnosti, ljuba-
vi, privrženosti, zuanstva i prijatelj-
stva vežu.
Radostnije, jer onaj tko ovo piše
svu tu petericu može da s ponosom
nazovne svojim zastupnicim.
I Biankini i B'izolić i Ljubić i f5e~
rié i Barić stariji su nau poznanci.
U Bianchinia mladenačko pero ku-
šao, Buzolić ga znanjem pitao, Lju-
bić mu sa svjetom u susret dolazit?,
» Perićem, s tizim pravim zagorskim
Srbsko- hrvatska razprava.
i.
Prije nego odpočmemo svoje o-
pazke i utiske o vanredno važnom
proljetošnjem zasiedanju hrvatskoga
sabora u Zadru, red nam je priob-
ćit pod ovius posebnim naslovom ob-
širno i točno izvješće o sjednicam
gdje se razpravljalo o pitanju hr-
vatskom i t. zv. srbskom u Dal-
maciji.
Ovo je ono pitanje koje je do«
velo do razdora u dosadašnjoj na-
rodnoj stranci i razeiepilo ju u či-
stu stranku hrvatsku i u srbsko-
hrvatsku. Ovo je ono pitanje koje
je izazvalo t. zv. Srbe, da bolje od-
kriju dušu. Ovo je dakle ono pita-
nje, koje zasieca novo razdoblje u
opredjeljivanju političkih pokrajin-
skih nuanca.
U glavnom, mi smo jur o tom o-
baviestili na 28 pr. mj., sabrav ko-
načni uspieh razprava i glasovanja.
Doniesmo pak na 4 tek. mj. i iz-
vadke nekih govora, kao Žmirićeva,
Puljezieva, Brajkovićeva i Perićeva
izrečenih na 26 ož. u jutro. A sad
evo nas da iz bližega sliku predo^
| koji kaže, da „hrvatski jezik cetreba f moji jednom®jenici nećemo glasovat za j „Knjaz Bismark reko djacim : usvo-
uzeti kao zaseban, jer jezik kojim se f Bjaukiniev predlog. Ovaj prediog izgle- i jite svedjer živo narodno ćuntvo".
govori u provincijalnoj Hrvatskoj, to je f da kao „ostracisam duhu i narodnosti | Pitanje školsko važno je i s gospo-
r
"'^entelmanom, naj ugodnijih časova | . jajud ilvjejće 0 ^trujoj
•proveo, sa jarićem u m ademackoj f n'J ^ iobćujuć Jizyjegće 0 s 6.
dobi, rodoljubne snove pleo. s r
Jest, pisac je po svojim silam i
Ljubićev i Perićev izbor podpomagao
i biračem im bio.
0 nijednomu protivniku nemože
ni izdaleka da toliko iztakne.
Pa da nebudeš radostan, da ne-
budeš ponosan?
1 Hvarski izborni kotar i grad Ma-
karska i Imotska krajina i Neretva
njemu najmilijih uspomena pruža !
Da, junaci, osvjetlaste, lice sebi
i onomu koga zastupate, i do usred
duše sastavljača ovoga članka raz-
veseliste, a što je najznamenitije,
razveseliste vas pošteni narod hr-
vatski !
Vi, četri popa i jedan neodvisni
posjednik, hvala Vam, do Boga Vam
hvala, jer uzveličaste i uspomenu
nezaboravnomu Pavlinoviću. Njegove
su kosti u grobu od mila zaigrale.
Imena Vam se zlatila, Vami i ča-
stnomu Dr. Paštroviću, i u narodu
vjekomice spominjala.
Prihvatiste se čista pravca, kakav
narod želi, kakav narodu treba, ako
hoće da dodje pravom do svoje sreće.
Da Bog da, taj kvas okvasio po-
gaču, 6 kojom će se kroz vjekove
Hrvatska zalagati!
Zar žigom sramote žigosoti slavo-
sr6e, koji od po zdjele zanijekaše
hrvatsko ime, hrvatsku prošlost, hr-
vatsku poviest i neharno odvratiše
glavu od liepe hrvatske budućnosti
koju cio narod, vadeć odrode, ne-
strpljivo očekuje ? Nel Dosta je,
da ih jedared ugledasmo u svoj nji-
hovoj golotinji. Prikrijmo ih za ovo
3 godine velikom koprenom, s ka-
kovom oni razgališe svoje ništavilo.
Prikrijmo ih? a osviešćen će ih, raz-
bjdjeo, j do živa uvriedjen hrvat-
pi narod osuditi, da ugleda zoru
"°jjega dana, birajući svojim zastu-
PUcim prave, neodvisne i značajne
fodoljube.
dnici večernjoj, a to sve veoma to-
čno, tako da najznamenitije izreke
donosimo, ko po običaju, ne samo
po smislu, kako to čini redovito o-
stalo novinstvo, nego od rieči do
rieći, tekstualno.
Prvi govorio je u jutrenoj sje-
dnici zast. „¡Srbin" Vukotić. On je
reko subiizu ovako:
Posiie sjajnog govora zast. Bjelano-
vida,') kojim je svestrano dokazao ne-
umjestnost Bjankinieva pred loga o či-
tankam, i posiie pobijanja svih podne-
šenih prigovora sa strane ove visoke
kuće, meni ne bi trebalo pitat rieč, da
uijesam bio izriečno pozvan od gg.
zast. Bjankinia, Ljubica i Salvia. Bit
ću kratak.
Bjaakini kaže, da sam reko, da su
Hrvati „ukrali od Srba književni jezik".
Ja se tim izrazom nijesam poslužio a
nije mi ni trebalo, dok Gaj kaže u „Da-
nici" da ga je on „prenio" (jezik,) od
Srba u Hrvatsku. Bjankini kaže, da je
to Gaj učinio u ime sloge, a da su Hr-
vati jur i daleko prije Gaja imali svoju
hrvatsku književnost u Dubrovniku.
Kako to Bjankini može tvrdit, kad je
Dubrovnik srpska Atina? Najbolji du-
brovački književnici pisali su srpskim
jezikom. 1 u naše doba to nam cielim
svojim radom svjedoči prof. Budmani,
ah kad i to ne bi bilo, da je dubro-
vački jezik, srpski jezik, imamo o tom
i drugo svjedočanstvo; Medo Pučić u
„Zabavniku" dubrovačke štionice veli
izriečno, da je jezik dubrovačke knji-
ževnosti jezik srpski. To potvrdio i
prof. Zore u nekom programu dubro
vačke ili zadarske gimnazije.
Ali ne samo su Hrvati „pozajmili"
književni jezik od Srba, dali i sami je
zik kojim Hrvati govore, srpski je jezik.
To nas uči jedan od najvećih filologa
uašega vieka, Max Miiiier (Bjankini
ironično: Max Muller poznaje srbski!)
') Ovaj govor, bi izrečen u sjednici od
24 ožujka. Priobćismo ga u vierou i
obilnu izvadku dne 31 istoga mj.
nastavak slovenskoga jezika, a ostali
Hrvati govore čisto srpski".
0. zast. Bjankini zaprietio je nama
Srbima sa Quos ego, jer da sam ja za-
prietio savezom sa vladom. Ja to nije-
sam rekao, nego da nedao Bog, jer da
Srbi toga ne žele, Ja sara htio samo do-
kazati, da ste vi jaki kad vam stoji
vlada za ledj i ma {odobravanje na ljevici),
a to kao na odgovor Ljubicu, koji reko,
da se većina ne boji vlade. Pa neznam
kako bi vlada mogla uć u savez sa
srpskom strankom, kad su neke vaše
novine turale viest, da su Srbi priredili
dubrovačku i bokežku omladinu, a ova
da je pak izvela krivosijski ustanak, i
da težimo preko granice (odobravanje,
srpskojMi vidimo u tom onu „prećera | dar*tveno socijalnog gledišta, jer „bez
nostu koja zove srpski narod „pasminom
stvorenom za sjekiru". Mi smo uvjereni
da ste (prema desnici) solidarni u težnji
da Srbe pohrvatite, ili da ih proćerate.
Ako li to nije istina, ntgo „ako mislite
poštovat „prava srpske narodn«»ti u Dal-
maciji„ako mislite baš iskreno uzdr-
iat u Školi ideju srpstva, evo vam ovaj
predlog, na koji možete pristat. Predlog
glasi: „Pozivlje se vlada da dade pre-
gledat školske knjige za pučke učion;ce
i da uz ime naroda i jezika hrvatskoga,
nebude (u Dalmaciji, to se razumije 1)
pritajeno ni ime naroda i jezika srb-
skogau (odobravanje na ljevici).
Nakon ovoga govora uze rieč zast.
na ljevici). Da ste pak vladinovci, vidi | BtrČic '). Reče subiizu ovako:
se i odatle, što, kako je poznato, Lju- | Odgovorit ću sto objektivnije na pri-
bić nije se borio sa narodnom strankom I govore iznešene o školama.
dokle ona bila u manjini, a kašnje se I Govornika je u srce dirnulo i žali,
našo u klubu zemljakovića, a istom na- | videć kako se zastupnici ndvaju brat-
kon toga prešo u redove narodne stranke f skik naroda" medjuuobno grde. „• ime
koja mu otvorila svoje blagodati. U o- | časti i dostojanstva našega naroda pro-
štalom poznam g. zast. Ljubica kao
čovjeka sviestna i ne bih mu bio pri-
govorio, da nije spomenuo nešto o „do
po zdjele", jer dobr^ je šala, ali kad
je ima oaoliko koliko ju se može pod-
niet (odobravanje na ljevici).
O učitelju kojega su protjerali Mai-
njani, veli Vukotić Bjankiniu, da je o-
dalečenju učitelja bilo to uzrokom, Sto
je „pravoslavni" mainski paroh star, te
nije u stanju predavat vjeronauk, a ka-
tolički učitelj nemože tu službu vršit
gdje su „pravoslavna" djeca. S toga bio
premješten na drugo učionsko mjesto,
ali gdje su takodjer sve sami pravo-
slavni, a tu je i danas, i vrši dobre svoje
dužnosti i nitko mu ništa ne prigovara
za to što je on katolik.
Zaključnu rieč moga govora upravit
ću gg. Bjankiniu i Salviu, Oni nijesu
razumjeli na kojega sam „neprijatelja"
u prošastom govoru nišanio. Ja sam po-
zivao na slogu proti tomu neprijatelju,
jer sam mislio da „hrvatska" stranka
zauzimlje „drugo stanovište" i da ima
„viših ideala", te da znade ko je zajedni-
čki neprijatelji nas Slavjana. Ja sam mi-
slio da srao mi sinovi ove zemlje jednaci
u pravima, nu iz Bjankinieva razlaganja
imao bih dobit drugo uvjerenje. Ako ciela
njegova stranka dieli, što ne mislim još,
one uazore (na desnici muk), onda mi
„mamo tt hrvatskoj stranci svoga nepri-
jatelja'il (odobravanje na ljevici).
Dr. Salviu reći mi je, da mi je bilo
žao što je onaj govor upravio na me,
jer ja na uj nijestm ciljao, a iako je
razumjet, da nijeaam mogo ni ciljat, jer
slučaju našega zdruzenja sa hrvat
skom strankom" „autonomali ne bi bili
tako strašan neprijatelj" (nemir kod ta-
lijanasa).
Govoreć o manam čitanaka, ja mislim,
da ih nitko bolje ne može procienitod uči
telja, koji ih neprestano a rukama imaju.
Na koncu uputit ću jednu preporuku
zastupniku Bjankiniu, biva da potegne
na se svoj predlog, jer cilja, da medju
Hrvate i Srbe postavi krvavi nož.
(Nakon Vukotića uze rieč zast. Žmi-
rić. Njegov govor priobćismo u broju
od proš. ponedjclnika).
PosiieŽmirića uze rieč zast. Dr Puljezi
I ja ću dvie rieči o predlogu č. zast.
Bjankinia, da opravdam protupredlog
. koji mislim izniet. Čuli ste Kasto ja i
svjeduje proti tim boguturakim uvrjedam".
Nije sabor za to, nego za triezno raz-
pravljanje.
Prelazim na čitanke. Kad bi se i-
malo o njima sudit poiiečima „jednog'
ns naše strane*, sve bi u školam išlo
naopako. Kad bi to istinito bilo, i ja
bih do viknuo: čemu nam takve škole?
bolje da ostanemo u prirodnoj prostoti,
kako Makabejci. „Bolje je lutati u tmici,
nego bauiti se u svietlu koje nam iz-
kapaoči".Ali to nije tako. Na školskoj
upravi namješteni su naše gore listovi.
Oini mi se smiešno kad se zahtieva,
da se uspieh naših učionica mora uz-
poredit sa ućionicam u naprednijim kra-
jeviui nnase države*, A to, jer nema u
nas onih obilnih sredstva koja podpo-
mažu školu u drugim pokrajinam. Na
zori manjine o pučkoj obuci krivi &u;
uzrokom slabu napredku jest i „protu-
naravni školski sustav". Nego ipak ne-
što se postiglo, a to sve u ovo zadnje
kratko vrieme od 15-20 godina „odkad
smo uzeli upravu ove zemlje", ili ti
odkad je hrvatska stranka došla u ve-
ćinu. Prispodobimo sadašnje stanje sa
nekadašnjim, sa mletačkim i prvom au-
strijskom dobom. Onda bilo samo 56
učionica, i 98°/0 nepismenih. Možemo li
se zanašat, k6 što čine talijanaši, za
takvim plodovim mletačke vladavine?
kad eto više se postiglo u ovo 15 20
godina, uego prije kroz cielo mletačko,
a tako i kroz dotadašnje austrijsko raz-
doblje.
Govornik se sad osvrće na izvješće
Zem. Odbora i Da „vriednog i pošto-
vanog" vladma škol. izvjestitelja vit.
Peiičića, koji nam dokazuju, kako naše
škole hepo napreduju.
Ako ćemo napredka u školam, na-
ravno je, da treba trošit.
Što se predbacuje, da su učitelji ^bu-
nitelji, agitatori", to nije istina. Svje-
dok nam rieči koje o tom izustio vla-
din povjerenik.
Govornik spominje „najviši ideal, je-
zik naroda" i veli, kako učitelj mora
služiti dobrim primjerom djeci".
1) O ovom govoru doniele su izješće
druge pokrajinske novine dosta ne-
točno. Jamčimo, da su uaše glavnije
navodne rieči, ovdje kao i svugdje u
ovim našim iavješćioj tekstualno.
pučke obuke nema jednome narodu slo-
bode i civilnog života".
Govoreć o školskim vrtovim, žali što
svaka škola nema svoj vrt, da se tu
čine pokušaji na poduku, ne samo
djece nego i ostaloga pučanstva. Imalo
bi se dozvolit i saditbu duhana u škol-
skim vrtovim, barem 200-300 strukova,
a da u tom učitelji uzmognu poduča-
vat. Red bi bilo, da se praktično podu-
čava o saditbi duhana i u učiteljietu.
O naobrazbi ženskih veli, da ona
„neide uzporedo" sa izobrazbom mu-
žkih. Zagovara s toga mješovite učio-
nice, osobito u zagorskim krajevim,
gdje je broj ženskih učionica po sve
malen.
Dvie rieči o čitankam (?uli ste, veli
govornik, obrazloženje što je „naš
poštovani drug" zast. Bjaukioi donio za
svoj predlog. C. z. Bjank;ni „išo je mož-
da nešto daljeu, na svakako njegovi
nazori ne slažu se sa nazor im mnogih
mojih drugova i mojim".
Priznajem, da je naše ime pritajeno,
„ali nije izgrdjeno<(. Sad spominje ono
što je kazao vladin povjerenik (treći
put, da se pozivlje na nj) o srbohr-
vatstvu u čitaukam pa nadodaje: „ja ni-
kad nijesam dvojio o Čistoj namjeri u-
reditelja čitanaka, a još manje o čo-
vjeku kojemu bilo povjereno nadziranje".
Ali uza s/e to, ako se pita: jesu li
„ureditelji* postigli cilj, odgovorit je, da
ne. A nije bilo ni tako lako.
„Svako pleme drži do svog imena:
narod hrvatski krsti se imenom hrvat-
skim, a narod srpski krsti se imenom
srpskim". „Prosto bilo jednima nazi-
vati se Hrvatim, a prosto i drugim na -
zivati se Srbim". S toga neodobravarn
izpuštanje kitica iz hrvatskih ili srp-
skih pjesama, neka, veli, hrvatski narod
nauči Štovati što je srpsko (dakle Hr-
vati ne Štuju što je srbsko? — u kra-
ljevini?!; i obratno („Srbi" odobravaju),
Obzirom na to po ćudi mu je Bjankiniev
predlog, džt, ali samo za prvi dio. Zatim
spominje neku „političku mudrost vladeu
u čitankam! i t. d., pa prelazi na drugo
pitanje.
Gosp. Dr. Salvi u svom govoru veoma
je „skladno i liepim načinom" besjedio.
Dr. Salvi nevjeroje rek' bi našoj i-
skrenosti, kad tvrdimo, da ljubimo tali-
janski jezik. Reći ću na to Dru. Sal-
viu, da mi taj jezik, doisto, ne ljubimo
radi talijanaša, dali ljubimo ga „za našu
korist", jer priznajemo, da je za nas
„potreba poznavanje talijanskog jezika,
a osobito lalijauske literature."
Govornik odobrava onaj citat što ga
je priobćio zast. Zmirić, a koji potiče
od „dičnog i obljubljenog" Dra. Koste
Vojnovića. Al onaj čitat ne stoji u o-
prjeci sa našim nazorim. Jer mi nije-
smo spaljivali talijanske piace. Pače
naši hrvatski pisci sa zanosom pjevali
su talijanske slave. Senoa pjevao je u
pohvalu „Venezie" (Buzolić dovikuje,
da je i on više talijanski pisao nego
sam Žmirić), a kako Šenoa, tako i
drogi.
U pitanje o narodnosti neće se npli-
ćat. Ono je bilo toliko krat razpravljaDO.
Ostanimo svi na svom temelju, a „vnenae4*
će izgladit oprjeke.
Svi Žimirićevi citati podpuno su nam*