,4ri neovrai posao,
fgja da ih obave* IpJ
ili
sti.
barem nije pri-
stom
Lokft9a . velikim kamt notu tako da on pado t (imah u i
ieićur, ogi ••"/.a« v a svr.p j
a otidoše
nekoliko
i ; aćahu c -
ù > vi tla D.r
• a zatrča, j> i
u k lav u D ! a
'Okolo mora i } utem Vrul
do željeznice, i t-. uu
post;o ose, pa se \
kući. K d već bijah i
netko s í za nji :«
smjer
¿¡»taroviča
aeffllju ones. íeüCor, og
krVi. Razbojnik, bez dvojbe podkupljen,
«tražio je po svoj prilici pri izlaza kod
ooih dviju razpotica, koje vode niz Vru-
ne. pa k*d uoči Zlatarovića na cesti,
trčući izbaci kamen pak u tren izče-
ZDU kroz drugu razputicu, po način, da
ga je u onaj treo, kako je bio mrak,
Jjućno tko mogao opaziti
vapaje raztužene g .»podje, pri-
ukočiše brzo dva dječaka i jt dan fakio,
'" 1 j-i-i-^ ^^ ovu fiuanci-
od zemlje strašno
i povedoše ga, ili
koji n0 bijahu daleko, pak dva
jera i ovi podigoše
ranjenoga liečnika,
bolje odnesoše u bližnju kuću Oružni-
ka> gdje mu biše pružene prve pomoći,
dok hitro prispje vrli Dr. Perifiić. Rana
je pretežka ; Bože, daj da ne bude smrtna.
Bio je utamničen neki Relatnarić, čo-
vjek zbilja ne na dobru glasu, a pri-
jatelj Rore, čovjeka iate fele, ali koji su
u velikoj cici.i Uud clćinsk¡h glavara.
Sud iztražojo; a u tu svrhu, nadati se
je da strogo bude vršena pravica Dodje
iz Zadra gosp Polli zamjenik državnog
odvjetnika.
Tko sravna ovaj đogahuj s OLIUI rie-
čima što Supuk, . , . . i
(izostavljamo dva ti i red ka. Ur.) La-
ko je pojmiti, kako se je pučanstvo u- 1
zrujalo, zbog tako grdnoga zločina, na
osobu uglednu i obće štovanu.
Pošto umogi smatraju, da neredi izvi-
ru od onih baš, ko^i bi morali na red
bdjeti; i pošto je zbilja velik j većini
pučanstva dozlogrdila Šupukova upra-
va; dan poslie gor napomenutoga čina,
jedna deputacija, hrvata, okolo dvadeset
osoba, predvodjenih od preč. kan. Vi-
dovića i od bivšeg prisjednika obćin-
skog A. Zorića, otide pred kotarskog
poglavara, moleći ga, neka < n izvoli uz-
dignuti njihovu prošnju na Visoku Via
du, da bude razpušteno sadašnje obćin-
sko zastupstvo, le povjerena uprava vla-
dinom povjereniku, eda bi red zavladao,
i pripravilo se zemljište za viđanje eko
nomičkih rana, što )e gradu i t bćini o-
tvorila naćelnikova 3ila.
Nu kako pogUvar primi deputaciju?
Zbilja do nekle liepioi načinom; ali se
može razumjeti kakvim r ¡zpo'oienjem,
kid se reče, da se nije uztrpio, da ouje
kratki, tihi i umjereni govor kan. Vidr-
vića, nego mu rieč svojim prigovoiima
prisječe, netom spomenu razpuat obći-
ne; i eto srdito ušutka izučenog pra-
vnika Stauičića, koji mu baš bt i jaše
naveBti neke čine, za koje on sura tra-
iijaše. Ili je zar g. poglavar mjerio zna-
nje Čovjeka po mladoj dobi, i ugled njegov
po vise puti nezasluženom položaju; ili
se je bojao Čutj čina
Hrvatim u ¿Šibeniku, po ovim doga-
djajim, što se u njem zbivaju, nije sie-
guran život sa strane
. . (red je brisat, da ne zapliene. Ur)
Koliko obćina nije bilo razpušteno u
pokrajini i po cieloj austrijskoj Care-
vini za više puti malahne uzroke; a?i
benska obćina, u kojoj gospodu je oz
nevolju razsipnost, u kojoj, kako je da-
leko pozDato, gniezdo je nereda, da bu
de još poštedjena?
(i ovdje bri?emo nekoli-
ko redaka, da nit u najmanjoj stvarčici
ne dademo prigode zapljeni. Ur.)
Hrvatska stranka želi mir, želi da se
poboljša gradsko i obćinsko stame, sto
je sistematično poremećeno od onih, koj
bi imali biti prvi njihovi čuvaii . . •
(i ovdje brišemo nekoliko redaka, da
nas već jednom pušte u miru ne
sretne zapljene. Ur.).
d.b.
Šibenik, licem na sv. Katu.')
Nitko u ¿Šibeniku neima uzroka da
drži na zubu D.ra Zlatarovića radi pri-
vatnih razloga, on je obljubljen od sva-
koga bez razlike; njegovi dušmani su
jedino politički. Predpostaviv ovo, ob-
zirom na prizore, prietuje, navaljivanja
dielom pokušana a dielom izvedena, pače
koja se već od nazad dvadeset godina
nižu svakim časom kad koji protivnik
sadašnjeg opraviteljstva reče svoju; ob-
zirom na blatne napadaje proturene za
ovo zadnje doba u „Narodu" proti o-
sobi dra. Zlatarovića, obzirom na čin,
da je Dr. Zlat. od nekog zemana bio
postupice sljedjen od čovjeka omotana
U kabanu; može se svom točnošću iz-
javiti, da se je napadaj na njegov ži-
vot izveo radi samog i to jedinog uz-
roka što je on protivnik našeg obć.
opraviteljstva.
') I na ovom dopisu izbrisasmo malne
polovicu, da izbj .gn.mo 2.^1-ljeni ;
premda bi sloboda štampe bila, po
našem barem shvaćanju, pustila u miru
one blage rsdke»
Ili je stranka kojoj sadašnje opravi-
teljstvo pripada, pa i na dalje, da se
uzdrži, primorana služit se onakovim
sredstvim da se tako riesi protivnika,
tad zazorno je svakomu poštenomu čo-
vjeku pripada t onaaovoj stranci, ili je
to pojedinac koji da se učvrsti potre-
buje ubojne ruke, i tad svako pošteno
sreo zazire od učestvovanja u takovim
nedostojnim sredstvim.
Da, predjimo slobodno na blaži ste-
pen odgovornosti Obćiusko opravitelj-
stvo je najbliže mjestno zastupstvo. A
koji mu je karakteristični biljeg ovih
zadnjik dvadeset godma? Mek odgova-
raju d< godjaji, osobito ovih zadnjih triju
godina, uz očitu nestašicu javnog reda
unatoč naporima dvojice poštenjaka.
ft o se ima misliti 0 opraviteljim koji
u najboljoj hipotezi ne znadu predvi-
diti nit udušiti ponavljane nizke zločine
naperene na vlastništvo, osobnu sigur
nost i slobodu gradjana?
Zar savieet neima sapćat boljim ele-
mentim obćioe, da se odreku i tako
svemu kraju dodju, jer njihova imem
zaprjekom su vladi da ozbiljnije i o-
dneš.tije pestupa, a zemaljskom su od-
boru izlika da ostane pri svom starom
mm,
glas.
postupanju, i uzda poštenim gradja-
koji bi zaista jače činili čuti svoj
da im ne smetaju dvie čašćene
osobe. Nek oni, kojima ove redke u
pravljauto, promisle na ove naše da-
našnje besjede; nek paze, da ih tu-
đja nedjeia ne zanesu 1 proti njihovoj
volji u vrtlog, odakle možda se ne bi
mogli lako kaanje sa čašću i mirnom
saviešću izbaviti.
Ljubitelj utine.
Spljet, 26 studenoga.
Amo kod nas zlo i opako! Skup;nja
s<* svik atraua. Kud će jadni i kukavni
težak? Sve svoje nade u on.) malo vina
položio, kad tamo — pri niemu —
mora od gladi skapati. Trgovci dolaze,
ali, ki za porugu, nud)aju cienu, koja
je odveć nizka, te se njum nipošto trud
nemore uaplatiti. Rubači uemiruju, tr*že,
da se plati porez, i tko odmah nedoneae,
nose što nadju ne etedeć ni ogrnjača...
Pitamo, tko je svemu ovomu nevolj-
nom stanju, ovom zdvojnom i kriti-
čnom položaju z.opatnog težaka kriv?...
odgovur je lak: nesretna klauzola 0 viuu.
Ćuli smo govoriti, da u onim zemljam,
gdje je filoksera zarazila, odpuštaju po
rez na mjesta zarazena ; nu, pošto >e
klauzula za nas suaU filoksera, molimo
i zaklinjemo naše rodoljubne zaaiupuike,
da se zauzmu, nek se i u n^s odj ušli
porez, ili bar ublaži, na vinograde )
Živogošće u Makarskom Primorju,
20 studenoga.
Krepka postojanost što li učinili neće!
Ima njekohko mjeseci da se iz saveznih
amerikanskih država, poslie muogo go
dioa, povratio svojoj kući Jozo Veža sad
doktor u zulaistvu. Zanimiva je i za
izgled može služiti njegova postojanost,
kako zamišljena svrha polučiti se može.
U svojoj mladosti kod brata Fra Jete
marno se prihvatio bio knjige ali dru-
gik nauka nije mogo imati. Želja ga je
vodila u Ameriku. Tamo, poslie n«go je
dobro naučio engleski jezik, avim žarom
prihvatio se učiu zubarstvo. Upisao sc
u sveučilište, pa svakim danom uči i
muči se dnevom i noćju a da samo po-
luči svoju svrhu. Milo je slušati kojom
krepčinom odlučio bio doći do svoje
svrhe. Mnogo godina nije štedio ni zdra°
vlja ni života, pa napokon tako je uspjeo,
da je medju prvim bio i priznanje naj-
odličuijih svojih učitelja dobio. Njegovi
izpiti bili su sjajni kako dokaziva nje-
gova krasna doktorska diploma. Vrie-
dnost njegova brzo se upoznala pa svo-
joj kući došao punim tobolcem. Povratio
se i za to da svoju vriednost u s' ojoj
miloj hrvatskoj domovini uloži i braći
svojoj pomože. U Zadru ga već mnogi
poznaju, a prvi vještaci ga hvale i pre-
poručuju. Kod brata fra Jere »toj«ć u
Sv. M rtinu na Braču, mnogi su upo-
znali njegovu vještinu pak radje izobi-
la. Pukao j« glas po svim bližnjim mje-
stim, pa svak bi ga rada. On će nasto-
jat zadovoljiti svima. Mi smo imali na-
sladu gledajući po više uri svaki dan
kojorr vještinom i strpljivošću radi. Vi-
djeli smo napraviti sve nove zube. Tri,
ćetri zamieniti, al tako liepo, da nema
razlićoosti od ovih do naravnih. Vidili
smo zlatom izbišane zube tako popra-
viti da ih je krasota gledati.
Njegovi pak seljani ponosoi su sto i-
madu tako vriedna sumješćanina. Du
žnost je sada naša u Dalmaciji, kada
Ne vriede d*n danas ni kumljenja,
ni zaklinjanja Oni koji b'(manjina), ne
prudi, a koji mogu (većina) neće, te na
mjesto naricanja, kad su izbori, dade
se nemarnicim paaap«rat. To je jedino
U»pi«ino viđanje rana. Ur.
nas je sre«a poslužila, da ju neizpu-
Stimo, te tko ga želi neka ga zove,
stalno neće se pokajati. Sretno bilo!
Opuzen, 20 studenoga.
Danas, poslie obilatih 5 godina, odie-
lio se od nas nezaboravni naš župnik
vlć. Dn. Nikola RibiČić. U oči polazka,
neki od ovieh stanovnika, u znak du-
žne harnosti i iskrenog poštovanja, radi
mnogili i mnogik zasluga, priredili mu
skromnu večeru; koju, naši boljari gle
dali krivim okom, pače smatrali ju kao
nekakav trimenlese. Žab >stno! Ako im
dobri, simpatnićni Dn. Niko nije dobra,
ma mnogo dobra, zla za cielo nije im
učinio. Ali o tome punetum.
Mi i s nama svak tko nije dar osie-
ćanja izgubio i tko zasluge cieniti umi-
je, morao ga je častiti — jer se Dn.
Niko ni za čas nije iznevjerio čestitiem
načelima rodoljubja, poštenja, značajno
sti, iskrenosti, dosljednosti, dobrote.
Dok živo žalimo njegov odlazak, ve-
selimo se opet što se izbavio ovog iz-
nimnog varova, gdje nije dopušteno pra-
vo misliti ni govoriti; gdje se svako
djelo i najplemenitije smatra u stanovitu
I smjeru podlim: gdje se usluge velike
I i Česte nagradjuju najcrnjom neharno-
sti, gdje se javni i privatni život mora
udesiti po receptu stanovite gospode.
Veseli smo s toga dakle što ide u
grad gdje će prema zaslugam biti cie-
njeu i poštovan.
Zaključujemo iskrenim, dužnim oči-
tovaujem, da će njegova mila uspomena
ostati neisbrisiva u srcu svakog pošte-
nog Opuzenca i da ćemo se sretnim na-
zvati ako ikada u našoj skromnosti bu-
demo mogli ma što za našeg Dn. Niku
učiniti.
A sada: S Bogom, nezaboravni Dn.
Niko; siećaj se i uzdrži tvoje prijatelj-
stvo ovoj šaki iskrenih, doživotnih ti
— štovatelja —
S krkskog jexera, po Mratovu
Danas, 13. tek., starodavni čarobni
»djeven u pirnom Samostan Visovac sav
ruhu,okićen crkovnim i hrvatskim „za
stavama, slavi slavu u pomladku svome,
u milom IUU sinu, Mladomisniku vlč.
Oicu Fra Frani Uzunu... Kuća božja
sva pjeva miomirianim cviećem naresena
... Sve ti veli, sve ti šapće: divan li si,
Bože moj, veličajan i dobrostiv, kad
umrlikom svojim daieš da okuse nebe-
skih tvojih milota, i kad ih per viai-
biloi ad inviiibilia uznosiš. -- Sve je
skladno, sve uredno. Obližnja braća žu-
pmici, klerici bogoslovja 8a Magistrom,
če^iii roditelji i rodjaci, prijatelji mlado
misnikovi, svi na okupu, čekaju presretni
i blaženi čas. Milozvučna zvona navi«-
stiše: vrieme je. Mužare stade rika,
prodoljem krkskog jezera i visokih brda
s kraja na kraj zaorila jeka Sama ti,
s divnog prizora, suza vrca, dajuć odu-
Ška plivajućem u radosti srcu svome.
Kličeš u tom: Velik li si Bože u ne-
izmjeinosti svojoj ! /Službu Božju sve-
čano svečar odpočeo dvoreć mu M. P. O.
Samostanski Starešina O A. Mlinar, bo-
goslovni Lektor O. A. Tomas i novi-
čki Učitelj O. . . Klarić, smatrajuć se
najvećim sretnicim, što nakon očin-
skih briga i nastojanja u uzgoju u duhu
redovničkomu i naucih bogoslovnih pri -
vedoše ga na sveto brdo pod mileni Bo-
žji Šator, da Milka Isusa k6 prvine,
vječnomu Otcu prikaže Bože, milen li
si i sladak ljubecim tebe / Služba Božja
sliedi najvećom svečanošću i skladnošću.
Mladi klerici, iz žarkosti ljubavi rek
bik u pjevanju uz orgulje natječu sc
s Angjelim. Sve je velebno i milotno, da
te svega u Božjoj ljubavi zanosi, da u/.-
klikneš s Grgurom Kazianskim: 0 mira
divinae bonitatis dignatio, servi digni non
eumus »t vocamur amici. Svečanost završi
sa „Tebe Boga hvalimo" i podieljenjem
Blagoslova sa Presvetim, te cjelivanjem
posvećene desnice. Radovanju nikad
kraja. — Sobet je.Tu se čuju razne kićene
čestitke stigavše i tog dana kao i pri-
godnice u hrvatskom i latinskom jeiiku.
Nezaostale ni nazdravice; a ponajviš«
redale se svečaru. Ovaj svima prijazno
i zauosno odzdravljao iztaknuv harnost
prama roditeljim i vjekovitu ljubav prama
svima, koji su ga naobrazbom i naukom
pitali, a najskoli onim koji su ga riečju
Božjom kriepili i redovničkim duhom
zaodjeli te Majci Redovničkoj Državi,
koja ga je uzgojila Bogu, sebi i narodu.
Delta.
daraB. Najprije izjavljujem, da su se
svakome Hrvatu amo dopali članci, kojim
ste bas liepo razkrinkali imotskog „Srbi-
na" famoznoga oholčinu popa Jova, koga
će barem sada biti upoznali njeki Hrvati,
koji ovu lukavu liju ne znadjahu bas u
duši, kako ju mi odavna poznavasmo.
Želi li bismo znati, bili sad ovog „di-
čnog narodnog pjesnika bratske sloge"
»Matica Hrvatska pjesme obielodanji-
vala, bili mu sad naša akademija poprsja
dizala? Bulatovu organu nijesmo se
čudili, da je kadar onakva pisma tiskati
ali smo se čudili a i danas se čudimo,
da ima i sad njekih naših družtva, koji
svojim predplatama podpomažu onaj
više srbski, negoli „narodni-lirvatski"
list. Uprav žalostno, ali istinito! —
„Dubrovnik" uredjivan od poznatog,
Steva u svakom svom broju donese po
koji dopis iz Boke. Dopisi su takve
forme i sadržaja, da onako ne može pi-
sati nego „Srbin", srpske majke sin ! U-
viek su puui psovanja, ruženja i svakih
uvreda „srbskog galatea" prama boke
šk im katolicima u obće, a hrvatima
napose. Našim liberalcim žao, što su se
i bokeski katolici počeli buditi, što se
uspavana gdjegdje hrvatska sviest oži-
vljuje, pak ouda udri u sve srbske diple,
u sva rišćansko-srbska klepetala onu
poznatu po onoj reci, da ti ne rečem :
k&tolici su vjerski fanatici, njihovi vo-
d]e uz vjersku zastavu siju nekakvo
hrvatstvo itd. Da nam ovo tkogod drugi
prigovora, još, još, ma ovo da nama ka-
žu oni?!? Oni koji se onako ponašahu
u obćini kotorskoj, koji svukud svoje
t. zv. srpsko-pravosluvne školeotvaraju,
koji vjeru posrbiše i s narodnoeću isto-
vjetovaše, koji katoličke učitelje pod
nikakav način neće, ni ondje gdje su
u neznatnu broju? Oni, kojih zastupnik
javno u saboru viče „nemakrsta do tri
prsta", a zloglasni „Srbobran" isto tu
skoro piše, koji proglasiše da „katolik
čovjek nije*, koji našu vjeru „pasjom"
nazvaše itd. itd ? A tko bi mogao iz-
brojiti sve slučaje vjerske neonošljivo
vosti i nečuvenog fanatizma ove „bra
tije" u Boki na poae, a sve u obće ?
Zašto po poznatom konkordatu, zakle-
tvom i podpisima posvjedočenu, crkvu
na Cetinju ne sagrade? A u prestolnici
Dusanova carstva? Svak zna kako jel
Pak još, štov, čitaoci, ovakvi ljudi imaju
obraza nama katolicima njihova svojstva
prišivati! Stvar nevjerojatna za one
koji, na žalost, još neupozDaše ove fa-
nariote, bizantince prve vrste ! Ali kako
bilo, da bilo, hrvatstvo napreduje ori
jaški. Bokeli sad s ponosom kaže, daje
Hrvat! — U Dobroti i Spiču tu skoro
bili su obavljeni obćinski izbori, i to u
obe obćine u čisto hrvatskom duhu,
pošto drukčije i ne može biti. Na Mulu
su do brza izbori, i tu će se obaviti u
hrvatskom duhu. Za danas preporučamo
rodoljubnim Muljanima famoznog im
tajnika „šjor Piera"! Na naše veliko
čudo vidjesmo tu skoro u istom „Dubr."
dva pisma, podpisom njekog g. Boža
Kamenarovića iz Dobrote, koja vriede
zlata; ali za danas šnjima se ne ćemo
baviti, da ne pretječemo „Crvenu Hr-
vatsku" koja je u ovo upletena. Inače
za danas spominjemo onu: „reci tko te
brani, kazat ću ti tko si"! — Odlazkom
Masa Vrbice i Blaža Petrovića izpra
žnjena su bila dva mjesta na Cetinju,
sviet amo ćakula da se za koje od tih
dvaj u mjesta preporuča njeki amo go-
spodin, koji je od nekud nenadno is-
kočio tu skoro i u br»o stekao dobar
glas kod bratije, ali trudno da će se
dočepat tih mjesta, jer se krsti „lopatomu
kako kažu liberalna bratija, koji inače
ne gledaju, gdje su sami, tko se kako
krsti već.,... itd. Svakako vidjet ćemo
i propitat ćemo kolike je vriednosti ova
ćakula. — Na 13 t mj. bilo je biranje obć.
uprave u Kotoru. Biranje izpalo na
naše obće zadovoljstvo; a svaka pa-
klena kušnja naših protivnika, veliko-
Brba i autonomaša-talijanafca, ostala b< z
upješna. Uz to završujuć, novoj ko
torskoj upravi želim, da svojim pošte-
nim radom uvjeri naše tvrdokornike,
kako valja služiti se narodnim povjere-
njem. Živjela bratska sloga 1
interesu mira i reda, ali došle ne do-
bismo potvrdu tog glasa.
* #
„Starina Bokelju.
Domaće Viesti.
Sinoćnji „Narod; i Li4", govoreć o
Šibeniku, pripisuje političkim uzrocim
aločin počinjen pioti Dio Zlataroviću.
Nema dvojbe, da jo politika po sriedi.
To 1 naši dopisnici jasno «b.kazuju. Ali
nemi limo, da je krvnička ruka posegla
camenom na Dra. Zlatarovića, za to što
bi on pripadao stranci „hrvatskog klu-
3aw! Jer najprije, nije poznato, da lije
baš Dr. ZI. pripadnik te stranke, pa kad
si i bio, stalno je, da je zločin počinjen,
s jednostavnijih političkih uzroka, nego
su naglašene, radikalne nuance. Dr.
Zlatarević bio je napadnut, jer je ota-
čbenik, pošten miroljubiv i nesebićao,
koji narodu želi dobra, te koji bez stida
i grizodušja nije mogo odobravat zlopo-
rabe, nerede i nasilja, kojima eto o dlaci
da nije i on podlego.
Nemojmo dakle uplićat stvari koje
ga u poso neulaze
« *
Kaštel Stari, 29 studenoga: U ne-
djelju jutrom nadjoše mrtva otro\aoa
iz svoje ruke u ložuic novskog načelni-
ka i liečnika Dra. Jakova Cegu i piBmo
njegovo s ovim naslovom : „Zadnja oporu-
ka jednog nesretnika", u istinu nesre-
tnika sa njegova zlatna i blagotvorna
Hrca. Neću vam pisati čast gosp. Ure-
dniče što bi u tom pismu pisano od bla-
gopojnika, — već da je ove mješćauokč
grom iz vedra neba ubio, tako je če-
merno i ubireno. — Jutros je sprovod bio
veličanstven sa svakog pogleda a istodo-
bno ganutljiv do gorkih suza. Nije bilo 0-
soba koja ga nije u ovom selu i drugim
plakala 1 naricala, tako da ti je srdee
paralo. Od 10 '/, sati trajao je spro-
vod do 1 sata i pd. Bilo jo neizbrojnih
zastupstva 1 brzojavaka. Vieuaca 28 a
duplira bez kraja i konca. Sve kuće
s crnim sagovima, a dućaui zatvoreni. Red
i čistoća vanredni. Žene noutljeiiive bla-
gosivale pokojnika ; cviećem ga posipale.
Djevojke u crno zavite za sprovodom ;
3. glazbe i »taroseljki tamburaši. Dr-
žala se tri govora u* grobištu. Mnogi
inostranci. Već se bez pokojnika ćuti
ogromna praznina, koja se neajož« po-
puniti, jer on je velik bio u svemu —
a najvećma milostiv i neosvetljiv. Evo
Vam u kratko, jer vremena nemam. Lah-
ka
mu bila hrvatska zemljica! Bog ga
pomilovao!
Hrvatovii
* • »
Grohote, 29 studenoga: Svim koji mi
čestitaše dvaestipetgodiiijicu misniko-
vanja, srdačno zahvaljujem; ali mojim
župljanom koji ovu prigodu prihvatiše
da dadu izlieva svom katoličkom o-
svjedoćenju, te mi bez razlike stališa,
dobe i spola izraziše ljubav i odanost
neograničenu, priredivši pučkik sveča-
nosti, nebih znao kako zahvaliti, jer bih
mogao prekoračiti granica svećeničke
čednosti, te bi se moglo pomisliti da
nješto držim do svoje skromne dapače
skroz neznatne osobe; neka im dakle
Bog naplati i Hrvatska. Zagovaram me-
dju ovim pukom katolićtvo i hrvatstvo
pa i veselje njegovo u ovoj prigodi sla-
vilo je i odrazivalo ta sveta načela, a
za to svemu pučanstvu ostajem haran
sve do smrti.
Župnik * • «
Ministar pravde imenovao je pristava
pri kotarskomu sudu u Supetru na
Braču, Aakanija Persicalli, pristavom
okružnoga sudišta u Dubrovniku, a
prislušnika Nikolu Gostu kotarskim pri-
stavom; udielio je kotarskomu pristavu
Ivanu Polićky mjesto kotarskoga pri-
stava u Supetru na Braču.
Ministar pravde premjestio je na o-
kružno sudište u Spljetu glavara ure-
dovnih ureda okružnoga sudišta u Ko-
toru, Franu Dančevića.
1 • .« •
Zemaljsko ravnateljstvo finaaee ime-
novalo je finanene perovodje Jurja Ma-
lefievića i Lovra Welzeka, povjerenicima.
Roka kotorska, polovicom studenoga.
(Razkrinkani pop Jovo Sundečić —
„Dubrovnik" i njegovi dopisi — Obćin-
ski izbori — Izpražnjena mjesta i njeke
ćakule— Nova obćin-ka uprava u Ko-
toru) — Nijesam Vam se odavna javio,
vlč. g. Uredniče, s toga molim da biste
mi ustupili malo prostora u dičnoj našoj
nK. D"., da bih tako upoznao štov. čitaoce
sa ovo njekoliko vieiti iz ovog „srp-
skog Bosfora, ljetnikovca srpikijek tU-
Dosle, izuzam liepi spljetski „Narod",
novinstvo u Dalmaciji, bez razlike nu-
ança i stranaka, pokazalo se jedne misli
glede Šibenika, u koliko je jednodušno
sažalilo zadnji zločin, a istodobno ili
implicite ili explicite zaželilo malo više
sigurnosti i reda u onom tužnom gradu.
# * «
Pronosi se viest, da je razpuiteno ob-
ćinsko opraviteljstvo u Šibeniku i na-
mjeSten vladin jpov¿ereni£. Kamo »red«,
* •
„Wiener Zeitung" javlja, da je kralj
udielio sudbenomu pisaru u Spljetu, Roji«
naslov i značaj pisarskoga uredovnika.
Ministar je pravosudja premjestio pred-
stojnika pomoćnih ureda, Danievida,
s okružnoga sudišta u Kotoru na ono
u Spljetu.
» • «
,11 Daimata" donio je protiib dafla
sliedeću, skoro nevjerojatnu vieit: Au-
I »tri]«ki ratni brod „Fasana" pod us «o j*
je ona „stvar svrhunaravna"9 kako
se je on sam o njoj običavao iz-
razivati.
* • *
ih je d.r Klaić zapitao, kako to oni
ui sle, izjavi grof. G'iam-Kartinic: To
su pitanja, koja se ostalih članova au
tonoraističko konservativne većine toliko
netiču koliko nas. HistoriZko plemsto
nije voljno napustiti stanovište, s kojeg Rimskomu časopisu ,,La Ci V»ti ti j se ono smatra zastupnikom češkoga na
Caltolica" piše njegov dopisnik i j roda i Čeških interesa. Mi doduše ne
Njemačke ovo: „Smrt gospodina
Windthorsta ostavlja medju nama
veliku prazninu: svi to priznavaju;
i s toga nije se čuditi, ako su na-
gadjanja što se odatle izvode mno-
gobrojna i raznolika. MaP ,,e svi dne-
vnici akatolički proriču razvrgnuće
Ceutruma. I za cielo to bi se dogo-
dilo, kada bi Centrum bio stranka
kao druge što su. Nu dobro je, da
se spomene ono, što je uztvrdio,
prigodom jedne znamenite polemike,
„Weslfaelische Merkur", valjani u
Munsteru izlazeći katolički dnevnik:
„Mi se možemo proći programa:
vjerovanje apostolsko dosta nam je".
Vjera katolička, obrana prava cr-
kvenih: eto programa Centrumu.
Stranka, kojoj vodje umiru u pa-
tnjam, žrtvuju svoje blago i život,
i odriču se svake osobne koristi,
nije zaista stranka slična ostalim.
Ona nije kao proizvod kombinacija i
računa više ili manje umno složenih,
nego je učinak na žrtve spremnog
osvjedočenja; i zato nepredobitna.
Centrum će obstojati, jerbo ga po-
tr ebuje Njemačka i Crkva; jerbo
on mora služiti za primjer kato-
licim ostaloga svietajerbo on je
prvi vrt, točka od koje valja da se
krene obnovljenje političko kršćan-
stva pod vlašću sv. Stolice".
* * *
„Nord" javlja gledom na odno-
Šaje Ruske s Vatikanom sliedeće
redke: „Izvanjske novine držale su
zadnjih ovih dana, da se može ne-
povoljan sud izreći o sadašnjem sta-
nju odnošaja ruske vlade s Vati-
kanom, nu to je posve krivo. Na-
suprot nišla nije pomutilo te odno-
šaje, oni ostaju u svom normalnom
stanju, l'ošto je g. Iswolsky na ne-
koliko tjedana odputovao u Petro-
grad, to su uslied toga posve na-
ravski i jednostavno zapeli poslovi
i dogovori njemu povjereni, a to je
bez dvojbe bio povod krivomu tu-
mačenju spomenutih listova."
Što ima nova po svieiu r
Australija proglasila se skoro neza-
visnom od Englezke.
U nekim plemenitu u Indijam nastala
je buna proti Englezim i buna se širi.
Već je došlo do nekoliko malih okržaja
osobito u Gornjoj Birmaniji.
Berlinska „National Zeitung" donosi
Članak o medjunarodnom položaju, te
kaže, da se Francezka smatra posve
gpremnom na rat, a u Rusiji da sile
ruski šovinisti na rat. Evropska stranka,
koja je za rat, misli da nije daleko čas
kad će planuti boj. Nu to ne visi o njoj,
već o volji cara Aleksandra. Značajno
je obilježje sadašnojsti, da rat i mir o-
visi o volji jednoga čovjeka.
Oporukom Jerolima Napoleona izbasti-
njen je princ Viktor posvema i progla-
šen kao buntovnik.
Izmedju Italije i sjevero-amerikanskih
država prekinuti su diplomatički od-
nošaji, jer amerikanska vlada nije Ita-
liji dala zadovoljštinu povedenjem stro-
žije iztrage u nekom ubijstvu u N. Or-
leansu, gdje je nastradalo nekoliko ta-
lijanaca.
Mladočeški klub zaključio je u sjednici,
da će u zastupničkoj kući predatipred-
sjednici ou drzavo-pravnu izjavu, (i pre-
dao je.)
O viećanju pouzdanika desnice javljaju
pražki „Narodny Listy" sliedeće zani-
mive potankosti: Zastupnici kouserva-
tivnog veleposjeda iz Cesfce pridržaše
si Dravo da sastave uži klub sa vla-
stitim prvakom. Oni naročito žele imati
vedu slobodu i samostalnost u cisUm
političkim i narodnim pitanjim. Kada
Oemo sa Mladočesim sklopiti savez, no
mogla bi se poiaviti pitanja, u kojim
temo morati stajati uz MladoČehe. Mi
nesmijemo a priori onemogućiti takovo
sudjelovanje sa Mladočesim a i nesmije-
mo zakrćiti put, na kojem bi se moglo
postići, da se svi Češki zastupnici even-
tualno nadju u zajedničkom klubu. I
princ Karlo Schwarzenberg odobrio je
te nazore grofa Clatna-Martinica. Princ
Karlo Schwarzenberg upitao je grofi
Hohenwarta, da li će klub poći zajedno
sa sjedinjenom njemačkom ljevicom.
Grof. Hohenwart izjavi, da je takovo
sudjelovanje sa ljevicom moguće sumo
u formalnim pitanjim ; uži pak savez
ljevice sa desi ¡com da je lzkijučen i
načelni dogovor nemoguć, budući lje-
vica i desnica zastupaju sasvim diame-
tralna načela. „Vaterland" javljajući o
toj sjednici pouzdanika desnice, veli,
da moravski Staročesi neće za sada
stupiti u klub, no ipak će s njim soli
darno raditi. Temelj svim težnjam klu-
ba biti Će kršćanski nazori o svietu.
Postavit će se maii odbor, da izradi
načela" kluba.
Donapokon i češki veleposjednici stu-
pili sa samo kao poseban klub u vladi-
novački Hohenwartov skup, pa i to uz
reservu, da glede svih Čeških pitanja
oni se smatraju slobodnih ruka. A naši ?
Gdje je slavenska sviest, gdje je hrvat-
sko pravo?
Službeno se potvrdjuje u Londouu,
da su ustaše indijskoga plemena u Mau-
puru, kada su navalili na englezke čete,
umorili englezkoga zapovjednika Quin-
tona. Ustaše su navalili na poziciju en-
glezkoga zapovjednika kod Tobola, no
biše suzbijeni.
?*T fi, ŽS ? H
U Ka i» u, 5 travnja.
Kad je sadašnje obćinsko upravitelj -
stvo stalo na kormilo ovoga mjesta, a
to usljed sramotna koalicije sa autono-
mašima, po kojoj su izbori izpali onako
kako je svakomu pozuato, raztrubilo je
da će odsele u uredu vladati jedino
hrvatski jezik, da će se hrvatstvo svuda,
štititi, a da taljanskom jeziku neće biti
mjesta. Mnogi tomu i povjerovale. Ali
Bože moj, kako je to moguče, kad u
obćini ima dva autonomaša a tri, tobo-
že narodnjaka, koja znadu hrvatski ka
ko ja kineški.
Pa zbilja dočim je staro upravitelj-
stvo davalo svaku objavu hrvatskim
prije pa onda taljanskim jezikom, ¿la-
našnji naši patres patriae daju proglase
taljanštinom, a to takovom da bi se
svak stidio.
Hvale se sada, da su oni uredili eko-
nomično ^tanje otoka, da je obćina pod
njim \uzkrsnula, da su platili 14 hiljada
fiorina du^a.
V Evo kako stoje stvari.
^rija&pje je upraviteljstvo bilo dotje
rate s miiogim pravdama do svrhe. Ra-
Budt^su fbile izrečene, a nije drugo
treb&vkio \nego da konačne izplate. Kad
je sadašnje upraviteljstvo stupilo, utje-
ralo, hvala jedino staroj obćini, silu
novaca, a naravno izplatilo dugova,
koji, to budi raimogred rečeno, bili veći-
nom oštavijeni baš kad je današnji prvi
prisjednik bio načelnikom.
Radinost pak obćinske sadašuje
uprave jest bas velika. Robkinja upra-
vom smislu rieči bivšeg dvorskog sa-
vjetnika, neće ništa da radi bez njega;
a pusti njemu nek svrati vodu na nje-
gov mlin.
Do sada ove godine sastalo se vieće
samo jedan put, a to da skinu stare
poštene lugare, i da imenuju nove, od
kojih jedan je stric našeg rodjaka a
drugi mu je rodjak.
Imalo se je Vieće još jedan put sa-
stati, a to, kad je tunomadne Antonietti
pokliznuo te pao. Tad su imali brže
bolje ustanovi'' potrebiti novac sa po-
ploćenje ulica. Ali je Antonietti odma
darovao nekoliko hiljada fiorina, barem
tako mi kažu, a brzo će ulice biti po-
pločene, nu pod uvjet da na onom mje-
stu gdje je pao bude podignut spomenik.
Ovo je pučanstvo u velike ijuto što
ove godine kroz veliku nedjelju nitko
od obćine nije nikad prisustvovao ni-
kakvoj crkvenoj svečanosti. Ovo je, od
kad je Rab, prvi put, što naravno i
težaku i gradjaninu nemože da bude
drago, nit je to Uepo u čisto katoli-
čkom 'gradu. Zlo, pak zlo. R.
14una, 7 travnja.
Veleučeni gosp. Urednice? — Molim
Vas, da izvolite priobćiti u Vašem ve-
lecienjenom listu „Kat. Dalm." ovo
malo redaka — Kroz ovu korizmu, u
ovoj Franjevačkoj crkvi držao nam je
propoviedi Velećastni i Veleučeni O.
Antun Kazilar, gvardijan ovog Samo-
stana, poznat radi njegove vještine u
propoviedanju mal da ne po svoj Dal-
maciji. — Ovdješnji pak bogoljubni
puk, vrvio je s* svih strana ove pro
strane župe, da čuje rieč božiju iz nje-
govih usta. — Na malo uzkrsenje t. j.
na 5 tekućega, budući bila zadnja pro-
povied, toliko se je bogoljubnog puka
sakupilo, da ovdjeenja crkva, sasvim
što je prostrana, bila je dubkom puna;
te okolo sati započe svečana misa,
koju je iijdpjevao Vtč. Dum Niko Bun-
tjelić, župnik ; a poslie Evaugelja gore
spomenuti propoviedalac držao je za-
glavnu propovied, koju je kako i o-
stale, tako vještački i majstorski izveo
i prikazao, da je svak zadovoljnim o-
stao. Neimamo rieči, da izhvalimo nje-
gove znanstvene i dubokoućene govore,
dosta nam reći, da su ¡svakoga suza
oblile, i da će uspomena njegova pro-
poviedauja neizbrisivom ostati. — Po
slie s. Mise bi blagoslov sa svetim Sa-
kramentom, preko kojeg su se krasno
izpjevale Litanije Br. 13., koje je pra-
tio, uz „orgulje* Vlč. O. Anselm Radu-
lović, i tako svrši ova bogoljubua za
bava. — c. —
Makarska, 1 travnja. ')
Neki naši zor narodnjaci iza Pyrrhove
pobjede udarili u hosanna prvacim i za-
darskoj družini. Tomu se nije čudit,
jer kakav mliu, taku i brašno daje.
Nego oni isti, koji su zabacivali kan-
didaturu šarenog narodnjaka Borčića,
danas, ko nestašne trsti gude u druge
gusle. Ovih dana sam ih čuo baš smie-
snih. Da se obćinstvo nesablazni sa-
više, samo ću dieiomično neke spome-
nuti, a u ciglu svrhu da opoenenem onu
gospodu, nek u javnosti, bar sa prsti
obraza se ponašaju, (izpuštamo dva
redka. Ur.)
Prepoštovani razpratrica dum A....
Z ulovljeni narodnjak i tobože ka-
lunik, koji za trbuh (izpuštamo tri četiri
rieči. Ur.) najašio u uađu Citaouicu i sa
svojim prefriganim pathosoai, uti ex cat-
hedra, štošta bunca i na koncu u pa-
triotskom, zanosu kliče: „budimo Hr-
vati — oho! u ovom izrazu karakterne
se i sam — al ovu sramotnu Katoličku
bacajmoil. 1 biste ii vjerovali, pred to-
liko družiuara hita je na tleh 1 Fra,
pardon, dum Autune debeli, je li to
Caatno? je li to pristojno u Čitaonici
Makarsko-Primorskoj, do danas čisto
hrvatskoj ? Je li to po galateu talijan-
skom? gdje ste se školali i kad u redu
nijeste mogli svoje ambicije zasititi
okrenuli ste pleća sv. Frani, a neza-
mjeriie, onakim ponašanjem mjeste na
diku ni sv. Petru. To je potla, nego
ste onako mezgaii rieč Božju, u sustol-
noj Crkvi, preko prošle korizme. Bog
Vam take griehe oprostio, a i druge.
. . Znam gdje vas zub boli, jer
„K. D." bez razloga ne napada na po-
svećenu glavu, koja vas je odpustila
najmilostivije, sa biskupske mense, u-
natoč sviem orate pro me častnih šare-
njaka. Sto je pak i teže, ne nadje se
pak nijedan sviestan, da pripoštovanomu
dum Antunu u grkljan saspe onu nje-
govu sramotu.
Neka pak raztrešena i plitka mladež
u Čitaonici — vazda smo na svetom
ognjištu — prpošno se dere: nŠto zar
bi htjeli popi i fratri nas navest na
drugi srednji viek? Ali nas je malo o-
batalio? Neka oni kubure5 ovo je viek
slobode, — al kakve na žalosti? — ne-
dajmo im više ni beknuti Jeste li ra-
zumjeli, prepoštovani Dum Autune? a
vi ste i u Upraviteljstvu naše Čitao-
nice. Znadete pak, da se i gorih i gr-
8tijivijih čuje i to sve u Čitaonici, pak
vami, ko narodnjaku, pravo je. Evala 1
ma respice jinem!
Razmahao se i usrećitelj Gornjeg-Pri«
morja silni debeljaš Andrijašević i pu-
šta se u razvijanje Darvinovih theorija
— a kukavac nije ni cigle njegove
knjige prelistao —, al u svojoj nadu-
tost misli, kad je pučke škoie prošao
i preparandiju pretrkao, te sbio u glavu
desetak suhih §§. obć. da je sve-
znalica, te zaključuje:" ja sam se prvo
začeo Hrvat - ma kakav? Bože ti vi
dio! — pak sam učinjen — evala ti!
— katolik•'. Ovo pak sve- kanda |e
smrvio barjak ,,K. L).u: Katolik Hr-
vat. Nego znaš ii ti, kovačuicj novosti
i trumbatašu, kako te Uepo u Makar
skoj zOvu, što je vierslii ideal, što li
narodni? Kako ii narodni se ništi ako
vjerski neprednjači? (Ovdje izpu-
štamo nekoliko redaka, osobito radi
Dum K Ur.) — Ovž»j isti, svezna-
dar" braneć se u „N. L.u proti nHr-
vatskoj-', djetinski pozivl|e dopisnika, da
Za sadržaj — koiiko se osoba tiče,
i uzimlje odgovornost g. dopisnik» i/r.
mu se kaže i pjeva: „Hrdje" se kriju.
I slabe žene, — Evo Vam mene: — A
gdje ste Vi ? 0 fior di senno f E se non
ridif... Dopustite, da mu ja sad, u dvie
rieči, odgovorim, mjesto dopisnika „Hr-
vatske". Mi smo na braniku Vjere i
roda, a ti si „Promoče, Zečiću", kako
te bistroumni Graeanin nazva, na „Ra
guši", da vršiš rugotu Efialtovu i da
do crne zemlje metanišeš ijudim na Ze-
maljskom Odboru i c. k. da ti se ne-
izmakne, ko i pošta, debela muzara
Obćina.
Mimoišav sve drugo, nebi bilo s go-
rega, da Upraviteljstvo naše Hrvatske
Čitaonice sustegne onake sablazni, opo
mmjuć družinare, a nepristojnim vanj-
cim ukazujuć vrata i da postavi na stol,
ako i ne drugi uljudnik, ono bar „0
pristojuu ponašanju" što je lani Dru-
štvo sv. Jeronima izdalo.
U nadodatku jednu ozbiljnu opomenu
Makarskoj, koja čuva hrvatski amaner.
„Kačićev Spomenik". Od prvog trena
S<ivog hrva tskog pokreta u Dalmaciji,
koli vlada, toli renegati perili su svoje
topove na ovo guiezdo sokolovo, na hr-
vatskoj urvini savijeno, al naš Ivićević,
pak neumrli Pavlmović staše na bra-
niku i dušmanin nam još nesjede na
vrat. U zadnje vrieme atara tuiomija
pitana činovniklukom obabila se i ro-
dila srbakoviće i sad om složni tiše, tiše
love u mutežu i rek' bi da im je naj-
veće uporište u tomu, ako starim Hr-
vatim otmu ideal Vjere i plemena. I
evo zašto oni, po primjeru srbeža du-
brovačkih, mala mal neizkusne mlade
sile na liberalizam i kakve mušičavosti
vabe i love. Hoćete li da Makarska
postane izrod? da se nad njom crni hr-
vatski barjak vije? Tad van iz Čitao-
nice sa slikom slavnog Strosmayera
„sve za Vjeru i domovinu", pod noge
ozbiljni lik Pavlinovića, doli sa Iviće-
vićem, a hrvatskom narodu poručite,
nek prenese svoj spomenik sladkog Mi-
lovana, i tako bi bar nješto sviesti po-
kazati. Dočim šarovitanje ma bud ka-
kvo nalazi nas i svest će naa u neda-
vnu propast. Sto lud posija pametan
nigda izora Čist pravac.
Banjaluka, 29 ožujka.
(»Stranka prava i vjera". Sta su bos.
Hrvati1" „Napadaji nadri Srba", nPopu-
Šćaji Nadri-tirbom11 „Složno".)
U jednom franj. družtvu našlo se je
12. privrženika „stranke prava i jedan
„Obzoraa". Kad li, nastadoše razne
prepirke izmedju obiju stranka, — te
izmedju ostalog „obzoraš" rekne, da je
„stranka prava" naperena proti vjeri !
Ja dakle u ovom malom listu želim u
kratko odgovoriti na ovu gornju kle
vetu, koja je izkvarila poštenje svim
pravašem.
Ako je „stranka prava" naperena
proti vjeri, — a to onda, zašto su to-
liki svećenici privrženici njeni? „Hic
Rhodus bic salta!"1.) Ni su li najodii-
čniji svećenici, književnici i dr. najveći
ljubitelji „stranke prava" ? Kaki su to
dokazi ?
Posljednih dana „Obzor" u očajanju
veoma napada na „starčevićanizam" 5 te
je tako ukresao bos. Hrvatom, da čim
vidu „Obzor", odmah im zasmudi
jer meće mržnju medju
braću. On je kamen smumje u Bosni
uvodeć srbo-hrvatstvo, a zasliepljen je
djačkim jajima, te ne vidi, šta braća{\)
Srbi čine u Bosni. Ali će doći maca na
policu 1
Dan u dan nadri-Srbi napadaju kle-
•vetama na bos. Hrvate; te se već na-
bacuju — tako rekav — blatom na nas
iznoseć kroz Sarajski „Napredak" razne
gnjusobe, ama čekaj! Dolijatćeš ti, lije
lijasta! Bošnjak je sviestan, on zna, šta
je, on zna, da je Hrvat !1 Za Boga, dom,
i rod, napried naši 1! U nas u Banjoj
luci vide se nadpisi ovi: „Srpsko-pra-
voslavna osnovna škola", „Srpska či-
taonica", to sve naša prijatna vlada
vidi, ali ni zjevnut; dočim, kad kato-
lici ili Muhamedanci hoće, da metnu
naslov: „Hrvatska čitaonica" tad vlada
nas zove buniteljima! I to je dobro!
Sloboda? Na mnogim su nama mjestima
zabranili metnuti, dočim hrišćanima do
pustili !
Braćo Hrvati! Tko iole ljubi domo-
vinu, nek se oda sna probudi.
Mi smo Bos Hrvati svi privrženici
„stranke prava;" pa zato smo mi uvjek
spremni, da i zadnju kap krvi za naša
sjajna prava prolijemo! Mi katolici, a
tako i Muhamedanci složno će se boriti
za uaša prava, avedj pod geslom : Bog
i Hrvati ! Tugorod...ić,
') Recite im, da je pače program pra
vaski najmoralniji i najkonservativ
niju, jer iskren pravaš i zaačajnik tc
»u dvie vrline koje skupa idu, kao
kod nijedne druge stranke; jer je u
stranku prava privezan samopriegor
požrtvovnost 1 jer napokon što ]
pravo i Bogu je drago. Koja drug
stranka može se poniet, da ima tak
moralne prednosti? Urx
Jučer je blagoslovljen svečano u stol-
noj crkvi u Zadru prvi kamen za na-
stavak zvonika.
Sakupila se ovom prigodom liepa svota
novaca za pokriće nedostatka (oko 500 f.).
Preć. kan. prof. D. A. Tacconi izre-
ko je liepo prigodno slovo.
Novi zvonik biti će 54 metra visok.
Slog je jednostavan Zvonik biti će do-
vršen kroz dvie godine.
uz
je
« *
Danas će stići u Zadar franjevački
definitur preć. O. A. Zubac da predsieda
kapitulu države sv. Jerolima, za izbor
novih starešina. Kas ije odputovati će u
jednaku svrhu put Galicije.
Kako je poznato preč. O. Zubac vr-
šio je već ovaj vrlo častni nalog u Bo-
sni i Hercegovini i Ugarskoj.
*
* *
Kad smo već bili dali u štampu za-
dnju opazku članku „Nesmiaiu smisao",
dobismo viest, da Slovenci odlučiše (?)
stvoriti poseban klub i da će s njima
i naši dalmatinski zastupnici. U osta-
lom ovaj klub stupa svejedno u obći
klub grofa Hohenwarta, koji je stvoren,
da mludoČehe osami. Cemu ne ostat
sasuta o sebi, ili ne podržavat kakve
god sveze i sa Mladočesim? Je ii pl -
menito, da dični češki narod primi i od
južnih Slavena tu moralnu zaušnicu, a
sve za to, jer odrješito brani svoja pri-
znata državna prava, kako što i mi že-
limo ? * « *
„Crvena Hrvatska" odobrava pred-
loženo sabiranje prinosa za Kačićev spo
menik u Zagrebu te je i ona poklonila
u tu plemenitu svrhu f. 5.
* * *
Primamo iz Benkovca, 11 tek.: No-
ćas su nepoznati zlikovci porbili poštar-
ski ured, ukrali okolo f. 15, nekoliko
pregoručenih knjiga bez novaca i do-
bnike.
* *
Ovdje je bio jučer na prolazku put
Italije, kamo ide da usavrši bogoslovne
nauke, vlč. O. Vid Lekić brat Herce-
govac. Ide u Parmu.
* :i *
Gorički nadbiskup mr. Zorn bio je
ovih dana kod Sv. O. Pape u posebnoj
udjenci.
* # *
Iz Novigradske okolice, 10 travnja:
U prošlu sriedu, 30ci dan nakon smrti,
bilo je u Ražancu svečauo opielo za po-
kojnoga našega oplakanoga Otca i Pa-
stira, Prabiskupa Petra Dujma Maupasa,
kojemu, usljed „udvorna" poziva nad-
župnikova, M. P. don Šime Meštrovića,
učestvovaše svećenici : don Ivo Nekić,
don Ivo Simičić, don Sime Lukić, don
Fraujo Tomašić, don Pile Crvarić i don
Jere Mirčeta. Crkva kao šipak puna
bijaše vjernika, na stotine kojizih pri-
godno pristupile Svetotajstvim. U znak
neizbrisive odanosti i sinovljeg štovanja
napram pokojniku spomenuti župnici iz-
medju sebe sakupile svotu od 26 fiori-
na za nabožne svrhe. Krasni mu se duh
nebeskog perivoja nauživao 1
*
« *
Pišu nam s Hvara, da su i ondje na
sam dan sprovoda pjevane, nastojanjem
preč. Kaptola i crkovinarstva, svečane
zadušnice za pok. Nadbiskupa P. D.
Maupasa.
*
Odbor llohenwartova kluba, izaalan
da ustanovi načela, kojih će se klub
držati, sastavio ih je ovako: „Podpiaani
zastupnici konservativno-autonomiatičkih
načela sjedinili su ae ujedan klub, koji
će se zvati klubom konservativaca, te će
u tom klubu težiti za tim, da 8e aaavim
zadovolji materijalnim i kulturnim po-
trebam pučanstva, a javno pravo razvija
na kršćanskoj podlozi, nadal|e će zastu-
pati (a zašto ne i zagovarati? Ur.) ra-
vnopravnost narodnosti i historičku in-
dividualnost i cjelokupnost kraljevina i
zemalja uz podržavanje onoga realnoga
saveza, koji spaja sve dielove države."
Ovaj program podpiaao je 41 zastupnik,
i to njemački konservativci i Slovenci.
Dalmatinski Hrvati i istarski Iirvat
Spinćić nisu do 10 tek. bili podpisali;
Hrvati, tako javljaju iz Beča, viećaju
medju sobom. „Obzor" od 11 tek. drži,
da ćo bit već i oni postali.
e la comunanza dei nostri con essi. Pre-
messo tutto cio avrb io dunque esagerato
col chiauiare il serbismo ima degradazione
in religione ? e quei signori che tanto se ne
dolsero, avranno poi avuto ragione delle loro
doglianze ?
Ma lo dissi anche una degradazione in
politica. E corne no? Sono forse un mistero
le aspirazioni dei nostri serbi? Non e per
essi una grande Serbia 1'ideale politico
prediletto? Non e la spada tutrice della
santa Russia l'oggetto piu vivo della loro
confidenza? Ma annessione alla Serbia me-
diante la protezione della Russia, non po
trebbe avvenire senza un violento distacco
dali'Austria. Ora supposto anche possibile
un tale distacco, quale scambio degradante!
Desiderar di abbandonare un'Austria forte
e potente, una monarchia di 36 milioni con
a capo una dinastia, che conta secoli, la
quale per tanti titoli si e meritata la vene-
razione, 1' affetto e la riconoscenza dei suoi
popoli, dove i Serbi godono piena liberth
religiosa ed il suo clero e trattato con pro-
fusa liberalitk, per unirsi ad un piccolo re-
gno jeri nato, dove andrebbero a cadere
schiavi di un vero dispotisrao religioso e
civile sotto apparenti forme costituzionali !
E quando anche questa grande Serbia fosse
un giorno possibile, la sua esistenza e con-
servazione sarebbe essa possibile, senza che
essa dovesse servire quale vassalla od alla
Russia, o piu probabilmente, come oggidi,
ali' Austria? Aspirare adunque ad un di-
stacco da un'Austria forte ed indipendente,
ricca di tante risorse, nel fiore dei progres-
so, non solo tollerante ma benefica verso i
Serbi, per unirsi ad uno statarello, po-
vero ed avvilito, sotto una larva di libertA,
dispotico ed intollerante, rnai padrone di sh
ma, gjempre vassallo, non e questa una de-
grddazione in politica? Ma stando cosi la
bisogna & da deplorare sommamente che cat-
tolici autonomi, si sieno stretti in tenero
amplesso con simil fatta di alleati, cosa la
quale, se a tutti i veri cattolici e fedeli
sudditi di Sua Maesta disconviene, č in par-
ticolar modo degna della piu severa riprova-
zione per quei sacerdoti che vi aderiscono .
L'arnico delU Anti Libnrnus.
i4! Zlarin, 10 listopada.
Baš drage volje laćam se pera kad se
tiče vjerske i narodne stvari. Pitanja su
koja malo koga da ne zanimaju, jer ne samo
uzvisuju um i oplemenjuju srdce, dali što
je još bolje Čovjeka čovjekom čine u pra-
vom smislu rieči. Jer što je čovjek bez vjere
ako ne zvier: bez narodnosti? tielo bez
kosti.
Vjera dakle i narodnost to su dva pita
nja za koja čovjek gine, i o tomu imamo
jasnih dokaza u poviesti naroda našeg, koji
je na glasu zbog toga što se znaše junački
pođnašati u obrani svojih amaneta. Vjera i
narodnost sad je da se više no ikada od ka-
tolika Hrvata brane, jer neprijatelja u kući
imamo.
Opreznost dakle i rad, te ćemo pobiediti
i osvjetlati si lice, ko što osvjetlaše pri zad-
njim izborim za zastupnika d.n Mate Mialić
župnik Žirija, dn. Jakov Nimćević župnik
Kaprija, dn. Jozo Delfin župnik Zlarina i
mladi njegov pomoćnik dn. Ivan Mirić, kao
i M. Š. O. Vjek. Ganzutti nadstojnik Prvić-
Luke i vriedni otac Serafin Šarac, župnik
istog sela. Uz ove se opošteniše još naši
sliedeći vriedni narodni učitelji: Rakamarić,
Kolenc, Lukačević i Vladislavić. Ove ide
zasluga ako narodna hrvatska misao u mje-
stih pripadajućih obćini Zlarinskoj prodre
i pobjedi pri zadnjim izborim za zastupnika
u obćini zlarinskoj. Velike bilo borbe za
pobjedu, jer lažnih apostola i kalugjerskih
novaca nije manjkalo, već se na hiljade si-
palo kako da zavedu nevini narod. Ali uz
prkos svemu tomu u obćini Zlarinskoj, kojoj
je dičnim vodjom Beban, hrvati ostaše sla-
vodobitni au 97 glasova većine. Bože daj
sličnu pobjedu hrvatske misli u svih ostalih
mjestih gdje hrvat pravo ima, uz to ugledali
se svi u gori imenovanu gospodu, kojima je
lozinkom njihova djelovanja: sve za vjeru
i za dom.
U toliko kličem iz svega srdca: Živila
Obćina Zlarinska i njezini junaci!
Spljet, 5 listopada.
Sedmostoljetnica od poroda velikoga Pa
trijarke s. Frana, koja tolikim zanosom slavi
se po svem bielom svietu, proslavljena bi
sjajno i u ovoj starinskoj crkvi Reda Male
Braće Samostanaca na našoj obali. Starešina
ove redovničke obitelji, poznati i vrli Otac
Nebodar Fatuta, koji dičnu ostavi uspomenu
kao čuvar svog franjevačkoga samostana u
Šibeniku, gdje svojim nastojanjem i neu
mornim trudom ponapravi i uresi onu pro
stranu crkvu tako da ide raed najljepše o-
noga grada, Otac Fatuta u dogovoru sa svo
jom ljubljenom Braćom, zauzme se baš svoj-
ski i nastoja da što svečanije proslavi svo-
jega Pokrovitelja i Otca u ovomu mjestu,
gdje je sveti Patrijarka u svom prolazkJ
preko Dalmacije, godine 1212, bio ostavio
liepu kiticu svojih drugova, te tako postao
on sam utemeljiteljem ovoga samostana, koji
nakon toliko viekova, blagoslovom Božjim,
dandašnji obstoji i daje, ko u prošasta vre-
mena, plodove života vječnoga. Spomenuti
starešina ne zaštedi ni truda ni trošaka:
najprvo ponapravi svu crkvu od vrha do
podanka, da ju učini dostojniju ove izvan-
redne svetkovine; pribavi joj novih odjela,
da ju što ljepše nakiti a navlas na velikom
oltaru gdje liepim cviećem i mnogobrojnimi
cviećami okružena najdivniji je ures poda-
vala slika s. Frana; naredi u Italiju svet-
čevih raznih slika, na kojim učini tiskati hr-
vatski uspomenu ovog sretnog goda; ponutka
vriedne pjesnike da bi u slavu Svetca za-
pjevali u hrvatskom, latinskom i talijanskom
jeziku ; te napokom svetom obznanom pozva
pravovjerne kršćane grada i okolice da bi
bogoljubno učestvovali svečanosti trodnevne
pobožnosti, i učinili se dostojni dobiti pod-
puno prošćenje, koje je vrhovni glavar Male
Braće Samostanaca, prepoštovani Otac Bo
naventura Marija Soldatić, Dalmatinac, iz-
prosio bio od N. S. 0. Pape Lava XIII. Bog
blagoslovi svetu odluku revnog starešine o-
voga »Samostana i njegove redovske obitelji.
Trodnevna svečanost izpane tako sjajna
ti velečanstvena da se bolje nije moglo že-
jeti u nakitu, u službi božjoj, u pjevanju,
u komu, na dan svetoga Frana na misi i u
večer pri trodnevnom blagoslovu, odlikovaše
se vriedni pjevaoci stolne crkve, osobito u
različitim — Tantum ergo — i u napievu
Svetca „0 Patriarca Pauperumkoji doba-
vljen iz Asiza od m. p. O. Ivaševića za Za-
dar, ovdje bi pak izvršen. — Razne i vele-
štovane osobe u svečanoj Trodnevnici pjevaše
Misu i držaše govor. U prvi dan, zamoljen
od 00. Samostanaca, obdrža službu Božju
u jutro i po podne, prepošt. Gospodin ka-
nonik don Ante Vušković, varoški župnik;
posije večernje proslovio je vrlo dobro hr-
vatski m. p. N. Onorat Ozretić, bivši dr-
žavnik i sadašnji upravitelj Poljudskog Sa-
mostana. Drugi dan, zamoljen od iste Braće
na obali, pjevao je misu, večernju i blago-
slov m. p. i velezaslužni O. Serafin Ivaše-
vić, bivši državnik S. Jerolima i do nazad
malo dana revni čuvar Zadarske Franjeva-
čke obitelji. U večer razgovor talijanski dr-
žao je veleštovani prof. ovog gimnazija, D.
Jeronim Moškovita, žarki ljubitelj Serafin-
skog Reda, koji ukusno i velikom učenošću
prikazao je svetoga Franu ko živu priliku
isusa, te rado bi slušan od naučnih osoba
koje prisustvovaše svečanosti. Posije Blago-
slova, bi razsvjeta Samostana, crkve i zvo
nika, čim do kasne noći pobožnim kr-
šćanom davale su se ljubiti Svetčeve moći.
Treći dan u jutro, zorom, izpjevao je sve-
čanu Misu, podvoren od svoje Braće, m. p.
otac Guardijan' Fatuta, iza koje, uz pjevanje
života S. Frana, bi obće pričešćenje. Milina
bila vidjeti mnogobrojnih duša svakoga sta-
liša pristupiti bogoljubno k oltaru božjemu ;
oko pet stotina bit će se pričestilo u Samo-
stanu u ovoj trodnevnici. Zadnju pak ve-
liku misu na 10 i/<i, večernju i blagoslov
odpjevaše mnogo poštovani Otci Reda Pro-
poviedalaca s. Dominika; koji Ijubeznivood
govarajuć na poziv pošt. Otca čuvara Sa-
mostanaca, najvećom svečanošću, baš ponti-
fikalno, po obredim svoga slavnoga Reda,
ovršiše službu božju tako velečanstvenim
načinom, da mnogi svjedočiše, da nisu nikad
za života svoga nauživali se takve svečano-
sti. Po podne govor vatren, sjajan i pun
nauka bi držan u hrvatskom jeziku od m.
p. O. Jurja Jeramaca družbe Isusove, sa
zadaćom „dedi te in lucem gentium", govor
koji učini najugodniji utisak u mnogobrojnim
slišaocim, te užeže u srdcu mnogih goruću
želju ući u treći franjevački red, ili u Bra-
tovštinu svetog pasa istoga Reda. Blago-
slovom Presv. Sakramenta, sa Tebe Boga
hvalimo, pucanjem mužara i slavljenjem
zvona bi svršena ova svetkovina, koja će
ostati duboko usadjena u pameti svih Splje
ćana, koji u ovoj sgodi dokazaše koliko
je živa i stalna u srdcu njihovom sveta vjera,
početak i vrutak svake sreće i pravoga na-
predka.
Sinj, 5 listopada.
Kako cio katolički sviet, gdje je i jednoga
Franovca, ma kojega bilo od triju serafin-
skih redova, slavio je sedmostoljeće poro-
djenja velikoga diva Frane od Asisa; tako
i Sinj pokaza odsjevom svojih rodoljubivih
Franovaca, slavljem odličnim serafinskomu
svetcu slavu, čast, duhom i srdcem. Franovci
sinjski, koji su ovoga hrvatskog puka otci,
pastiri i učitelji proslaviše ovo epohalno
doba svoga patrijarke trodnevnim pobožno-
stima, onako kao što mogaše njihovo rodo-
ljubno srdce i žarka duša. Meni nije namjera
hvalospjeve praviti ovim otcima; svakomu
su poznate njihove velike i plemenite misli
uvjek gdje je trebalo pred crkvom i naro-
dom da se pokažu kao vod je božjeg puka;
nego ću reći u glavnijim potezim ono sto uči-
niše ovom sgodora. Narodu okolnih župa bi
javljena ova vanredna svečanost, a župna i
pitoma hrvatska Cetina bila je jednodušna da
se najsvečanije proslavi ovi veliki god.
Za tri dana blagoslov i propovjed. U po-
jeljak i utorak držao je liepo slovo 0.
Joso Matić-Stuparić. Prvim opisa veličine
asiskog- serafina i ukaza redove koje svetac
zasnova; drugim razturuači plemenitost tre-
ćega franovačkoga reda. Otcu Josi tekla iz
usta čista hrvaština, a samo srdce po rieči
se poznavalo. Trećeg dana, na samu sveča
nost preko mise, drža krasan govor prepošt.
kanonik i zastupnik Mihovil Pavlinović, za
tu prigodu naročito pozvan od ovdješnjih
franovaca. Opisat se neda vještina, obilnost,
osobitosti govora, jedrina misli vrlog Pavli-
novića. Svojim govorom Pavlinović proslavi
Svetca, uznese redove njegove, splete vienac
pohvala prezaslužnoj našoj hrvatskoj, redo-
državi franovaca Pres. Odkupitelja, pred
odličnom kitom gospode gradjana, činovnik^
i častnik&. Njegov govor bijaše ko zlatni
lanac vežući uz franovačku poviest svaki
znamenitiji kraj naše liepe domovine; što
su dragulji na kraljskoj kruni, takove ukaza
ove hrvatske franovce u čislu muževa naše
drage hrvatske domovine, odlikujućih se bilo
u Čemu pred Bogom i narodom, pred crkvom
i državom. Zgodno mi je pohvaliti častnog
gosp. domobranskog zapovjednika satnika
Lalića koji, kao i njegov predšastnik nad-
poručnik Vuić, pravi je otac našoj momčadi,
to bilo puštajuć ih slobodno hoditi na službu
božju, to bilo u blagom i ljubeznivom po-
stupanju s njimi. I ovom prigodom, kao na
imendan kraljev prisustvova najpobožnije
službi božjoj sa častnici i momčadi.
Pošto bijaše na okupu ovdje prigodom
ove svečanosti trideset župnikU i četiri za-
stupnika, bi odaslana brzojavna čestitka na-
šemu slavnomu Meceni, koju podpisadržavnik
franovački O. Paić na ime ciele svoje Dr-
žave Presv. Odkupitelja, O. Mihovil IBronić
starešina ovdješnjeg samostana na ime svoje
obitelji, preč. kanonik Pavlinović, četiri hr-
vatska zastupnika i trideset župnika. Brzo-
javka glasi: „Preuzvisenomu Strossmayeru
Biskupu. Djakovo. Slaveć sedamstogodišnjicu
franovačkoga apoštolstva, naročito u Bosni,
na rastanku kličemo neumrlomu Biskupu
Bosansko-Djakovačlcomu, koji posvetom ve-
ličanstvenoga Hrama, Hrvate sve uvadja u
red sinova Božjih katoličke Europe: Živio
Biskup svih Hrvata". U večer istog dana
prispje od istoga sliedeći odgovor na kano
nika Pavlinovića: „Hvala liepa na pozdravi;
jedna smo duša, i jedno &mo srdce i nitko
nas razdvojiti neće" /
Nenapominjem kriesova, razsvjete i drugih
potankosti prigodom ove svečanosti, kao što
nit pjesama, nadpisa, prozirnica, nit drugih
priprava.
Slava budi onim, koji na poziv otca sta-
rešine samostanskoga najspravnije se oda-
zvaše i povećaše svečanost. Hvala budi u-
praviteljstvu obćinskomu i nje vrlomu na-
čelniku gosp. P. Tripalu, kao i upravi glazbe
i Bratovštine „dobre smrti" — koji svojim
sudjelovanjem dadoše divniji oblik svemu
radu i požrtvovanju ovdješnjih 00. Fra-
novaca.
ostanaka, čim dovrši sjajna svečanost pro-
slave seJamstoljetnice sv. O. Frane, koje
će uspomena uvjek ostati u srcih vjernika
na veću slavu Božju, štovanje ugodnika Bo -
žjeg i uzmnažanje i širenje njegova reda a
osobito Ill.ćeg, koga ovom prigodom vidljivi
glavar crkve preporuča u velike.
Knin, 5 listopada.
Iz dubokog štovanja i ljubavi, koje nas
sve katolike a naosob Franjevce uzko veže
sa velikanom srednjeg vieka, uzkrisiteljem
prosvjete, Velikim Patriarhom Sv. O.Franom,
prigodom njegove sedamstoljetnice rodjen-
dana, koju odabrana četa njegovih Sinova
posijanih po cielom širokom svietu ove go-
dine početkom tek. mj. proslavi; i ova re-
dovnička obitelj, dična sa prošlosti svoje koju
zadobi pri nasrtaju turskom, potaknuta gla-
som svoga državnog Starješine, u kolu ostalih
samostana ove velezaslužne Države Presv.
Odkupitelja, savi vienac miomirisnog du-
hovnog cvieća na čast svomu Svetomu Pra-
otcu. Pred svetkovinu držala se trodnevnica.
U 9 sata svečana Misa, a preko Mise obće
pričešćenje za sva tri dana, po podne odnosne
molitve i razgovor, za tim Blagosov sa- Pre-
svetim. U oči svetkovine, poslie Blagosova
bijaše razsvjeta sa vrlo krasnim prozrakam,
što su odsjevale sa nutrnjih velikih vrata i
pročelja Crkve a njeke sa prozora samo-
stanskih; uz to glazba svirala pred crkvom
do kasne noći. Crkva je vrlo sjajno naki-
ćena bila. Pred crkvom podignut krasan
slavoluk 8 kojeg odsievaše liepa slika Božjeg
ugodnika; a do slavoluka poredani lovor-
vienci sa pjesmami i nadpisi. Na dugoljastih
prozorih pročelja dva vrlo krasna nadpisa
sa zlatniem slovima u latinskom i grčkom
jeziku, u sriedi hrvatski.
Sutradan na svetkovinu Sv. Frane iz jutra
rano netom milozvučni glas zvona pobožnike
probudi, eto ih u Crkvu na slušanje sv. Misa,
na izpovjed i pričest, da si obagate dušu
preobilnim blagom darova Božjih podielje-
nih vjernikom tom prigodom. — U 10 sata
svečana sveta služba Božja (u tri), odpjeva ju
P. O. Fr. Andrija Gopić, Starešina ove re-
dovničke obitelji. Preko sv. Mise pi-igodno
slovo držao nas župnik P. O. Dane Klarić
kao što i uz trodnevnicu^ Na sv. Misi glazba
je svirala njekoliko izabranih komada.
Službi Božjoj prisustvovale su rajestne
vlasti, učenici i učenice sa svojim učitelj im,
mnogobrojni vjernici i inovjernici. — Poslie
podne u znak zahvaljenja bijaše Blagosov
sa Presvetim, a poslie toga celivanje svetih
Metkovići, 1 listopada.
Bilo je svršetkom kolovoza 1878, kada je
nastupilo na upravu današnje Metkovsko
obćinsko opraviteljstvo, a na glavi mu na-
čelnik Mato Glušćević. Nego nesretno ru-
kovodjenje obćinskih posala, zloporaba ure-
dovne vlasti, nedavanje računa, činilo veći
dio viećnika, brojem sedamnaest, da dade
20 rujna 1880 ostavku, u nadi da će^ obćina
biti razpuštena i urečeni novi izbori. Zalostna
im uzdanica! Vlada neurekla nove, nego
naknadne,. Tu se je narod odvažnim pokazao,
pa odabrao iztanovice svoju dvadestijedno-
vicu viećnika, uza sve načelnikovo koprcanje.
Sto je tim ljudim ostajalo, nego ako će i
dielom, da pozaciele težke rane naše ob-
ćinske uprave? Imenuju financijalni odbor,
kome bi bila zadaća pregledati račune. —
Domišljati po se opravitelji opleli da ta
rabota bude s manje, te svi računi, o kojim
slobodno možemo da rečemo „nezna se ni
tko pije, ni tko plaća" leže još od godine
1879 pa do dana današnjega u pustoj pra-
šini. Prošla bi i po godina dana, a da vieće
nebi bilo sazvano, najvećma možda poradi
toga da je obćinašim nečut čemerni glas
ojadjela puka, gdje im preko svojih zastupni-
ka dovikuje: „Dajte da vidimo na kojoj
smo!" Jedva nekako kolovoza o. g. pošlo
Vieću za rukom da opraviteljim, što no rieč,
brke ukaže. Tu se je predlagalo i većinom
primalo, i ako se u zapisnik nije uvrstivalo,
da se načelniku dade glas nepovjerenja, da
financijalni Odbor razvidi što je i kako je
s blagajnom i štošta drugog po sve sgodna
za boljak i napredak ovoga puka; ali zaba-
dava trud, dok je njima do pukih hira i
očite samovolje. Na sve muke izmamiše
blagajnički dnevnik prisjedniku Fabianu,
gdje je svaki mogo vidjeti da nije bila u-
brojena svota od for. 370 (ovo je samo je-
dan dokaz izmedju toliko), plaćena nekoliko
dana prvo od g. Vice Sladoevića za najam
obćinske kuće, sasvim da je dnevnik bio
zaključen i podpisan, pa bilo to i] po samom
načelniku. Torn prigodom čulo se je pravom
i to javno živih i nepobitnih istina: OguliŠe
nas! Travarina se ovdje svakako naplaćuje:
nekomt patakunnekome sedamnaest novčića.
Ovakooa Ma mije se sgadjalo ni u Turskoj!
Potrosarine s nemarnosti obćim eto nema od,
početka tekuće godine.
Svaku za sadaree potanko tociljati, cie
nimOj nesluži; do sgode ovo nas na mjestu,
premda smo nakani i čim prije još koju
otresti, možda, donekle, i historički. Pitamo
ovom samo, jeli pravo ili nije da i nami
pukne zora boljega dana? Un piccolo fer-
vorinol Pravo je! Ta je već i zeman da i
mi novim životom stanemo disati! Pravo
je, jer je zbiljimice upravi naše obćine red
i vrieme da odzvoni; red je da se razpusli
(d& razpusti!) tim više, kada se promisli na
zamršene račune, na zapuštene pute, na
javno nećudoredje, kada se promisli na sve-
djerne „skandale" i na plokati i na pred-
crkvju, kada se promisli na predrtu pusto
pašicu, na svesebične poljske štete i na bez-
obzirno prihvaćanje obćinskih dobara, kada
se reče da je poremećen i red i ugled mje-
stni, jedino s nesretnih opravitelja, kada se
kaže da mi, koji bi smo inače mogji služit dru
gomu izgledom, s njih danomice sunovrata-
vamo u bezdan propasti, i s moralnog i s
materijalnog gledišta.
Zaglavimo! Razpust obćine preča potreba,
dok bi mogla razprava, poradi nezakonito
počinjenih izbora i za više zemana trajati,
a mi svejednako, pa tko zna i gore (premda
se gore mučno dade i pomisliti!) svakostrano
i svesebice propadati! Da se toga uklonimo,
zovemo 7 Visoku Vladu, u pomoć, da, ona
usreći obnevoljeni puk Metltovskc obćine,
odstranjujući mu s uprave dosadanje čim-
benike, a davši mu Vladina povjerenika ob-
ćeljubijenoga i veleštovanoga gosp. Jakova
Jeramaza iz Metkovića, koji će se uhvamo
i bezplatno rada poprimiti, pošteno posle
rukovoditi, postojano nam rane zacielivati,
dok novi redoviti opravitelji neprispiju !
Krivo šije, 10 listopada.
Pred koju nedjelju svaki so korak u Kri-
vošijam učinjen devet puta u raznim novi-
nara promjeno. Sad već ko da zaborav i še
na Krivošije. Gdjegdje ipak se pita, kako
je sad ondje, a kako će biti naročito zimi ?
Tad ti požale jadna vojnika.
Kako je dakle u Krivošijam? Odgovor
kratak: Kako bilo i prije, — ipak nešto
malo bolje. Krivošije nijesu više ono divlje
„srpsko" gniezdo, nego je pitoma kuća naše
vojske. Gradi se sve u deset, pa znadete
da to susjednoj Crnoj gori pada u oči/Tvr-
djave podosta jake, a na pogibeljnim po bu-
dući ustanak5 pozicijam, grade se marljivo,
ali ljetos nemogu da se dogotove. Naročito
na Gr kove u i Crkvicam biti će liepe tvr-
essere 1' unieo da lui preseelto, sembra do-
ver essere classificato come il piu necessa-
rio; vogho dire il palazzo comunale. La co-
struzione di nuova residenza comunale c
essa piu urgente della canalizzazione della
citta? — II fetore che si sviluppa in molti
siti dal suolo della cittk, anche laddove non
vi sono vicini degli spiragli dai canali ora
esistenti, nega tale urgenza; prescindendo
pure dal riguardo, superiore ad ogni altro,
dovuto alla salute dei cittadini. Daltronde
col capitale, corrispondente agi i affitti ora
pagati dal comune di fior. 2000, che giusta
il piano del prestito proposto sarebbe di
fior. 34,000 circa, il sig. podesta, irapren-
di tore di fabbriche una volta, ora proprie-
tario di case da lui stesso fabbricate, sa be-
nissimo, che un nuovo palazzo comunale per
la cittk di Zara non si potrebbe fabbricare,
se ne pu6 acquistare tutt' al piu forse il fondo
e preparare le fondamenta e costruire sol-
tanto una parte di queste. E poi o da pren
dere in riflesso che il sito attuale per la
nuova residenza del comune e anche esso
assai male scelto. Perchc adunque coi fior.
34.000 non comperare piuttosto le due case
attigue e trovar comodo per tutti i bisogni
del comune? — Di qui si vede che anche
questo argomento con cui il sig. podesta
volle sostenere la sua proposta o com
batterne 1' opposizione non e piu felice degli
altri due. Ma piu infelici cl i tutti sono gli
argomenti, con cui il sig. podesta volio
affrettare la conclusione del prestito.
Che importa se coi danari del prestito si
eseguiscono lavori del bilancio ordinario ?
— I contribuenti saranno scaricati, diče il
sig. podesta, d' una parte doli' imposta. —
I contribuenti invece hanno la certezza co-
raunque s' impieglii il prestito, di essere [ag-
gravati se non d' altro, almeno del censo
del capitale tolto in prestito, ma di non es-
sere in alcun caso sollevati del 45 °/b di ad-
dizionale, che ora pagano. Una lunga e mol-
teplice esperienza in questo affare sta senza
dubbio dal lato dei contribuenti e non da
quello del podestk. — Che importa, aggiunge
il sig. podestk, che il prestito venga incas-
sato prima del tempo del bisogno ? — II
danaro non si lascierk infruttuoso nella cassa
del comune, se lo impresterk ai privati con
censo superiore ed eguale a quellO che paga
il comune. — Rincresce 1' osservarlo, ma e
impossibile farne a meno: questo ultimo ar-
gomento da alla proposta di prestito del po-
destk un earattere curioso, ma evidente. Sem-
bra che la proposta con tutti i suoi accessori
non s'^nifichi nulla di piu, che quelle due
parole volgari: venga bezzi! — e pereio
cessa ogni bisogno di esaminarla e combat-
terla d' avvantaggio, sebbene altre gravi
questioni ci sarebbero da sollevare in pro-
posito, fra le quali le seguenti: E' il pro-
posto prestito a conto della citta o del co-
mune di Zara? Quali sono le modalita pre-
cise con cui verra contratto ? Quali le addi
zionali, con cui verra pagato?
Quantunque balzi da se agli occhi 1' im-
portanza di tali quesiti, sark bene svilup-
parla un tantino. Socondo la nostra legge
comunale, ogni t'razione ha il proprio bilan-
cio ordinario, e se si tratta di spese straor-
dinarie, dev'essere interpellata la frazi one
a cui si riferiscono. Percio la legge lo sta-
bilisce, e quando si tratta d' un prestito e
necessario specificaro gli oggetti per cui se
10 ta, e sceverare le occorrenze del comune
complessivo, da quelle d' ogni singola fra-
zione, la quale vuol essere interpellata nel
suo convocato. Vuol sapersi inoltre precisa-
mente se il corso 94, 1' annualitk di 5 '/a %
e il periodo di 50 anni cl' estinzione, sieno
le conclizioni piu favorevoli che possano tro
varsi; se non vi fosse oltre il Boden-Credit
altro istituto di credito, che dasse condi-
zioni migliori; se il corso del 94 e il tasso
fisso, o variabile a seconda dei capricci della
borsa; se vi siano altre spese p. e. di sen-
saria, di commissione ecc. od altri sconti
per com pire !' affare perfetto. — E poi an-
cora, qualora il danaro tolto in prestito o
una parte di esso s' impiegasse in fabbriche
da affittarsi a privati, se sark il casatico
dalle addizionali aggravato di meno, che le
altre imposte dirette, o tutte egualmente,
in modo che i proprietari di case abbiano
11 doppio danno, della concorrenza negli
affitti dei nuovi edifizi del comune edell'ad-
dizionale cresciuta per pagare il debito con-
tratto per costruirli. Tutte queste sono questioni
assai gravi per passarvi sopra, e 1' eccelsa
Giunta, edotta dali' esperienza avuta col co-
mune di Spalato, vorrk esaminarle a tutela
del pubblico interesse.
Se il sig. podestk cav. Trigari ha la vo-
cazione di emulare 1' ex-podestk d.r Baja-
monti nessuno ha da ridire alcunche in pro-
posito; ma sulla gara finanziaria di Zara
con Spalato non sono i soli consiglieri co-
munali che hanno la parola; la hanno tutti
i Zaratini in prima linea, e la hanno i dal-
mati tutti quando si tratta della capitale
della Dalmazia e del suo decoro, che possa
pericolare in una questione economica non
bene maturata. X.
Razprava proti Ivano Šupuku-Živ
koviću Paški nu iz Drniša (konac, vidi
br. 84, 85, 87 i 88). Da svršimo ! - Pokle
je poddržavni odvjetnik g. Cipiko u kratko
pinv^tio aeke netočnosti „areopagu znano-
sti", prolazi na pitanje: dali je Supuk od-
govoran za nedjelo od 7 kolovoza g. 1881,
i tu opaža kako zakon u tri slučaja oprišta
ubojic a, biva kad nije u svojoj sviesti, kad
ga neodoljiva sila goni i u slučaju pravedne
obrane od koje sile. Da je Supuk bio u
svojoj sviesti, biva da je znao što je radio,
to dokazuje izmecl ostaloga i ta okolnost,
što se Supuk ne Čudi kad mu d.r Katnić
javlja da je ranjen d.r Mato Grubišić, s te
strane nema dakle polakšice ili oproštenja
Ivanu Supuku. Ali se nemože uporaviti ni
„pravedna obrana od sile", jer ta ima mje-
sta samo onda kaci čovjek napadnut nemože
da nikako izbjegne; dočimje Supuk ne samo
mogo pobjeći, u slučaju da je bio napadnut,
već se je svojevoljno povratio natrag kad
ga ostavio „pobratim" Petrićević i došo je
prama Grubišićevoj družini. Supuk dakako
na razpravi je tvrdio da je bio na-padnut,
da je tad uzmako, ali da su dostigli i t. đ.
Nu ovdje opaža g. Cipiko da je Supuk u
raznim svojim izpovjedkama u očitom protu-
slovju. Kad su ga prvi put izpitali izjavi
da kad je vidio da će ga družina napasti,
da je pobjego, ali oni da su ga stigli i stali
udarati sa svih strana dok ga nepovališe na
tle, tad da je on u očajanju bez da iko o
pazi dočepao se noža, povadio ga i stao s
njim sliepo udarati. Kad su ga drugi put
izpitivali, malo dana kašnje, biva dne 16
kolovoza 1881, izjavi izmed ostaloga, da
kal je ranio Grubišića samo dvie osobe bile
su kod njega, biva Jero i Mato Grubišić,
koji da su ga bili napali i t. d. Mjesec dana
kašnje, biva dne 20 rujna 1881, izjavi, da
je potražio pobjeći i učinio oko četrdeset
koraka, kad su ga skoro bili dostigli Jero
i Mato, tad da se je obrnuo i nožem udario
p. Mata. Sto pako kaže na razpravi ? Na
razpravi izjavlja da je mogo podpuno po-
bjeći, nu da su mu od uzrujanosti noge
drhtale.... te da je pobjego prama kafani,
dakle prama protivnicima. Od straha mješte
da bježi kući, pošo prama protivnicima, i
to nožem u ruci. Risum: teneatis amici?! Iz
svega se vidi kako Supuk nije neobičan
obtuženik kako je uztvrdio dr. Giljanović,
komu se može vjerovati. Supuk je u očitom
protuslovju, iz kojega jasno i bistro provi-
ruje, da on nije bio napadnut, već da je bio
napadačem, te da je kriv barem ubojstva.
S toga i drž. od. Cipiko na koncu pozva
porotnike da promatrajuć sve ove okolnosti
sude po saviesti i po osvjedočenju, koje su
tekom razprave zadobili, neobziruć se na
ništo i neslužeć ikomu doliš jedinoj istini,
jer, zaključi liepim riečima: ko služi istini,
Bogu služi! — Za državnim odvjetničtvom
progovori zastupnik gradjanske stranke d.r
Paštrović a za njim odmah branitelj d.r Gi
ljanović, koji se silio da dokaže neke stvari
i vještim riečima tražio, ko što je običaj
kod branitelja, da uvjeri o podpunoj nevi-
nosti obtuženika. To je u dužnosti branite-
lja, te mu niko nije mogo zamjeriti, ali
svakako mu se imalo zamjeriti kad je hr-
vatskoj dvanaestorici htjeo da zaniječe po-
litička načela, jer da kod njih nema no po-
litičkih strasti — paziti je da je tu bilo i
osoba, koje su svršile i više nauke — d.r
Giljanovića moglo se upitati: zar po tvom
laktu mjeriš? Zamjerit je d.r G. i to, što
se na svaki način napinjao, da stvari dade
političku boju, te je napokon izrječito na-
glasio utjecanje i pritisak s višega (influenze
superiori), sasviem da je g. Cipiko u svom
govoru, riečima iz kojih proviruje istina i
podpuna čistoća, opazio kako svaka strana-
čka natruha ima biti daleko od onog sveti-
šta pravde. — Za braniteljem ustaje g. Ci-
piko na novo, ne da pobija branitelja, već
da odbije sumnju, koju je d.r Giljanović
bacio na državno ođvjetnietvo, koje je sa-
vjestno i po zakonu postupalo, te moli bra-
nitelja da primi ovu izjavu. D.r Giljanović
na to odgovori da on nije baš govorio" o
pritisku na pr. starije vlasti, jer da ima i
drugih pritisaka, koje on nezna kako da
označi i tad sdjupi „Nar. List", koji mu
je malo prije donošen i koji u posljednji
čas htio bi uplivati na porotnike (Pred-
sjednik zazvoni). Ovaj „osobiti prizor" bio
je po ćeifu Srpskomu Listu ! Mi smo u po-
sljednjem listu donieli rieči „N. L." i još
nemožemo razumjeti u čem je ta „presija" ;
da nebude po onoj: reci mi da ti nerečem.
— Po govorima drž. odvjetničtva i branite
lja predsjednik Gjunio sakupio je u kratkom
govoru sve podatke i protumačio razna pi-
tanja stavljena na porotnike, koji se zatim
odaljiše. Kad su se nakon tri četvrta po-
vratili, predsjednik porotnika pročita odgo-
vore. Na pitanje o umorstvu svi dvanaest
porotnika odgovoriše sa ne. Na pitanje o
ubijstvu trojica zaniji kase (dakle po toj trojici
Supuk nije ubio p. Matu, sasviem da isti
Supuk izpovjeda), a devetorica potvrdiše; na-
pokon osmerica potvrdi da je Supuk ubio
p. Matu Grubišića u nesvjestici i tim je Su-
puk oprošten i pušten na slobodu. Predsje-
dnik to proglasuje u ime N. V slušaoci
primaju odobravanjem.... neki grle Supuka
i s njim se cielivaju... drugi psuju, vriedjaju
i pljucaju neke slušaoce neki srpski „de-
lija" M. B—ić popijucao si sve ruke... ni
smo imali vremena da vidimo da li si je
poslie oprao crnu obrazinu. ') Izadjasmo iz
„svetišta pravde".... Iste večeri Supuk je
sjedio u „srpskoj" loži u kazalištu i slušao
Sakespeareova „Otela"; dva dana kašnje
odputovao u Šibenik, gdje nekoličak srba i
autonomaša primiše mučenika „srpsko au-
tonomaške zajednice".
o jp i SL 1.
Komiža, 6 studenoga.
Danom svih Svetih mi dočekasmo i liepu
drugu zgodu, što nam je svetim veseljem
srce napunila, jer je taj dan naš nado-
budni mladomisnik m. p. Don Vicko Zanchi
odpjevao prvom sv. Misu.
Jutrom rano slavjenje zvona i pucanje
mužara, vješanje sagova i prigodnica pje-
sama, siećalo nas na veliko sveto djelo, na
koje se mladomisnik spremao. U 10 V2>
praćen od najvidjenijih u mjestu, zaputio se
iz svog narešenog doma put parokijalne
Crkve, da tamo zavapi Presvetomu : „Slava" !
Nebilo srca u crkvi, što tada ne posta tako
meko, da u radostne suze neudarilo! Sve
onda slalo vruće uzdahe Višnjemu za mla-
domisnikovo zdravlje i sreću.
Poslie sv. Mise, pri kojoj pomagahu dični
starina v. g. župnik Borčić, te vv. gg.
Brajčin i Petrić, odputi se naš Don Vicko
sa častnom povorkom kući, gdje je primao
čestitanja. Stigne mu u to doba i raznih
brzojavaka, ocl kojih odlikuje se ona prija-
telja mu zadarskih, mladih bogoslovaca.
Nakon kratka odmora odputiše se iznova
k župničkoj Crkvi, da obave ofieij Svetih i
Mrtvih, a zatim svi se svatovi skupe u pro-
stranu dvoranu, gdje se je trpeza pripravila.
Veselo se je stalo i ugodno se do devet i po
u večer vrieme provelo, sve u družtvu naj-
izbranijih mjestnih lica.
Čule se i mnoge zdravice: Sv. Otcu,
kralju i kraljici, kraljeviću, namjestniku,
biskupu Strossmayeru, a naosob sreći mile
nam majke Hrvatske, koje su pak sve bile
jednodušnim srdačnim živio popraćene.
Pirovalo se je i sutradan ne manjim sjajem
neg prvim danom, te se je čestito družtvo
razstalo, želeći mladomisniku čestit život,
svuda cvatnju sreće, te vienac neumrle slave.
Malo Grab je na Hvaru, 10 studenoga.
Jučer prisustvovah liepoj svečanosti, koja
se obdržala u ovom selcu u proslavu bla-
goslova nove crkve. Nije mi nakana, da
zadržim čitaoce dugim opisivanjem slavja
pripravljena u ovom skromnom mjestu, već
ču o tom samo na kratko kazati, da je
čitavo selo ko u pirnom ruhu bilo nakićeno,
crkva ukusno narešena, doletilo iz Hvara i
iz Starogagrada pa iz obližnjih sela množina
gostova: svi sjajno dočekani uz pozdrav
hvartske glasbe. Obavio je blagoslov crkve
Prečastni Dekan Marinković uz prisutnost
drugih svećenika. Veselju ni kraja ni konca.
Sve u redu i divnom skladu. Oh, liepe li
ti i moćne rieči: mir i sklad! Da, ovo je
što me uzhićuje, te me potiče da koju re-
čem na pohvalu ovog pučanstva.
Malo Grabje, kako mu i pridjev kaže, to
je maleno mjestance, koje broji samo 130
cluša. Do koje godine natrag sprovadjali ovi
pučani jako tužne elane, a to, jer ih golema
nevolja t.ištila. Uz svu i naj marljivi ju nji-
hovu čeličnu radišnost, ljetina bi ih mai
da ne vavjek izdala, te su jadni uprav
kukavno životarili. No, Bogu hvala, bilo pa
prošlo: sinulo sunce i pred njihova vrata!
Blagodat božja ukazala im se obilna ugori
i u vinogradu, pače, kan da će Bog napla-
titi muke strpljivo prokušane, otvori im uz
to novo drago ci eno blago: pružio im naime
zlatna cvieta, t. j. buhaČ. Siećajuć se vele
dobro Evangjelskih rieči „Tko se uzvisuje,
bit će ponižen", znali oni okoristiti se ovim
znamenitim darom, jer i ako su uzkrisili
glede materijalnog blagostanja, naši Malo-
grabjani u njihovoj dobroćudnosti, kojom
su se svedjer odlikovali, uzdržali se nepo-
kvareni. Pače ni to nije sve. Da izkažu
Svevišnjemu žarko ćustvo harnosti, začmu
plemenitu miso da Mu podignu sveti hram,
prvi u njihovu selu. Krasna li i pohvalna
zamišljaja! Čim bi od njih priobćen Vele-
častnomu Don Stiepu Milanoviću, dušobri-
žniku u Velom Grabju, a po njem i Pre-
svietlomu Biskupu D.ru Andriju Ilijiću, bo-
goljubni župljani nadjoše iskrena i podpu-
na povladjivanja, te im on čas spomenuta
gospoda bijahu otčinskom skrbju spremna
za lašnje ostvaranje tog dičnog kršćan-
skog poduzeća. Ohrabreni po taj način da-
doše se na poso; pa nit naporni trud, nit
žrtve kojim se podložiše njih neustrašiše u
započetom radu. Istina je: sloga pravi ču-
desa! Oni su doživili što su zaželili: crkva
u dvie godine žurno je sagradjena, liepa je,
obskrbljena sigurnom glavnicom, ukrašena
opravami i ostalimi potrebitimi sredstvi baš
kako se pristoji, te se bez pretjerivanja
može tvrditi, da imaš čemu da se diviš.
Ovdje mimogred spomenut ću, da sve o-
bitelji u Malom Grabju pišu se prezimenom
Tudor, a izmecl ju članova istih naći ćeš
dobrim dielom i krstno ime Todoi*, ili kako
oni zovu Tudor. E dobro: ovi seljani iza-
braše radi toga svojim glavnim pokrovite-
ljem sv. Todora.
Neda se ovdje završiti, a da prije ne-
spomenem ćustvom zahvalnosti onu odličnu
gospođu, koja su, štono rieč, uprav natjecala
se, eda taj veliki podhvat u ovom selu i
sborom i tvorom čim bolje podupiru. Ta-
kovi dobrotvori jesu: Presvietli D.r An-
drija Ilijić biskup hvarski, velečastni Don
Stiepo Milanović, profesor Don Jakov Bo-
glić, slavna obćina hvarska i trgovac u
Staromgradu g. Andrija Ljubić.
Svakomu od navedene gospođe, a i o-
stalim osobam, koje rad kratkoće nemogu
ovdje spomenuti, nek im je do znanja, da
mogu biti stalni, da vruće molbe što ovi
seljani Bogu prikazuja, izprosit će najiza-
branije darove svojim dobrotvorom.
Malograbjani! Radujem vam se pri uzdi-
gnuću vaše krasne crkvice, te vam od srdea
kličem: Evala! Zivili! Najtoplije pako nek
vam je preporučeno sliediti i nadalje saditi
u srdee nježne djece klicu vaših krjeposti,
uzgajajte ih ko i do sada dobrim izgledom,
pa ćete se nauživati sladkog zadovoljstva,
da će se vaše ime ovjekovječiti u zahval-
nom potomstvu. —,v.—•
Makarsko Primorje, 8 studenoga.
Kad zauzda Noktašević Lole
M. B., srpski poštenjak, nedavno je potvorio
podpis nekog katoličkoga popa i podpisao mje-
nicu na njegovo ime..,. „Srpskog" li poštenja !!
Lole griska sa Pilina zuba . . .
Pucka pjesma.
Koja grehota, da se do nekoliko dana za-
tvara tršćanska izložba, jer imamo krasnu
brckulju u Makarskoj ; pa bismo ju odpre-
mili put Trsta da vide mudri ljudi kakva
je ova živinica, koja se toli koci nas pjevči
i ponosi sa svojom mudrinom i velikom lju-
bavi napram Primorcima i Makaranima. Nije
ovo obična brekulja, ni poznata živinica,
koja upljuvak baci i usmrdi; jer ovu borme
znamo, pak nam se i sama očituje što i za-
što je. Naša uzor „brekulja" došla je sa
velikih škola, ovjenčana dokturstvom, razu-
miete, napirlitana previjanoseu Macchiavel-
lovom, ukalupljena po kalupu Darvinovu,
nadojena prefinim teorijam, koje zdrav ra-
zum nemože da shvati. Prosti nam Bože, pravo
je čudovište. „Pilića" se podigla, pak hoće
da sve prepila, nek posahne, što njoj neda
da se popne na visine, za da svoj veliki
patentirani „Ego" uzdigne na Primorsko-
Makarsko čovještvo i poštenje, Na žalost
njezinu uletjela medju sgoljne hrvate i ka-
tolike; medju narod, koji ima zdrava ra-
zuma, koji je navikao ljubiti i cieniti Vjeru
je ona „stvar svrhunaravna"9 kako
se je on sam o njoj običavao iz-
razivati.
* • *
ih je d.r Klaić zapitao, kako to oni
ui sle, izjavi grof. G'iam-Kartinic: To
su pitanja, koja se ostalih članova au
tonoraističko konservativne većine toliko
netiču koliko nas. HistoriZko plemsto
nije voljno napustiti stanovište, s kojeg Rimskomu časopisu ,,La Ci V»ti ti j se ono smatra zastupnikom češkoga na
Caltolica" piše njegov dopisnik i j roda i Čeških interesa. Mi doduše ne
Njemačke ovo: „Smrt gospodina
Windthorsta ostavlja medju nama
veliku prazninu: svi to priznavaju;
i s toga nije se čuditi, ako su na-
gadjanja što se odatle izvode mno-
gobrojna i raznolika. MaP ,,e svi dne-
vnici akatolički proriču razvrgnuće
Ceutruma. I za cielo to bi se dogo-
dilo, kada bi Centrum bio stranka
kao druge što su. Nu dobro je, da
se spomene ono, što je uztvrdio,
prigodom jedne znamenite polemike,
„Weslfaelische Merkur", valjani u
Munsteru izlazeći katolički dnevnik:
„Mi se možemo proći programa:
vjerovanje apostolsko dosta nam je".
Vjera katolička, obrana prava cr-
kvenih: eto programa Centrumu.
Stranka, kojoj vodje umiru u pa-
tnjam, žrtvuju svoje blago i život,
i odriču se svake osobne koristi,
nije zaista stranka slična ostalim.
Ona nije kao proizvod kombinacija i
računa više ili manje umno složenih,
nego je učinak na žrtve spremnog
osvjedočenja; i zato nepredobitna.
Centrum će obstojati, jerbo ga po-
tr ebuje Njemačka i Crkva; jerbo
on mora služiti za primjer kato-
licim ostaloga svietajerbo on je
prvi vrt, točka od koje valja da se
krene obnovljenje političko kršćan-
stva pod vlašću sv. Stolice".
* * *
„Nord" javlja gledom na odno-
Šaje Ruske s Vatikanom sliedeće
redke: „Izvanjske novine držale su
zadnjih ovih dana, da se može ne-
povoljan sud izreći o sadašnjem sta-
nju odnošaja ruske vlade s Vati-
kanom, nu to je posve krivo. Na-
suprot nišla nije pomutilo te odno-
šaje, oni ostaju u svom normalnom
stanju, l'ošto je g. Iswolsky na ne-
koliko tjedana odputovao u Petro-
grad, to su uslied toga posve na-
ravski i jednostavno zapeli poslovi
i dogovori njemu povjereni, a to je
bez dvojbe bio povod krivomu tu-
mačenju spomenutih listova."
Što ima nova po svieiu r
Australija proglasila se skoro neza-
visnom od Englezke.
U nekim plemenitu u Indijam nastala
je buna proti Englezim i buna se širi.
Već je došlo do nekoliko malih okržaja
osobito u Gornjoj Birmaniji.
Berlinska „National Zeitung" donosi
Članak o medjunarodnom položaju, te
kaže, da se Francezka smatra posve
gpremnom na rat, a u Rusiji da sile
ruski šovinisti na rat. Evropska stranka,
koja je za rat, misli da nije daleko čas
kad će planuti boj. Nu to ne visi o njoj,
već o volji cara Aleksandra. Značajno
je obilježje sadašnojsti, da rat i mir o-
visi o volji jednoga čovjeka.
Oporukom Jerolima Napoleona izbasti-
njen je princ Viktor posvema i progla-
šen kao buntovnik.
Izmedju Italije i sjevero-amerikanskih
država prekinuti su diplomatički od-
nošaji, jer amerikanska vlada nije Ita-
liji dala zadovoljštinu povedenjem stro-
žije iztrage u nekom ubijstvu u N. Or-
leansu, gdje je nastradalo nekoliko ta-
lijanaca.
Mladočeški klub zaključio je u sjednici,
da će u zastupničkoj kući predatipred-
sjednici ou drzavo-pravnu izjavu, (i pre-
dao je.)
O viećanju pouzdanika desnice javljaju
pražki „Narodny Listy" sliedeće zani-
mive potankosti: Zastupnici kouserva-
tivnog veleposjeda iz Cesfce pridržaše
si Dravo da sastave uži klub sa vla-
stitim prvakom. Oni naročito žele imati
vedu slobodu i samostalnost u cisUm
političkim i narodnim pitanjim. Kada
Oemo sa Mladočesim sklopiti savez, no
mogla bi se poiaviti pitanja, u kojim
temo morati stajati uz MladoČehe. Mi
nesmijemo a priori onemogućiti takovo
sudjelovanje sa Mladočesim a i nesmije-
mo zakrćiti put, na kojem bi se moglo
postići, da se svi Češki zastupnici even-
tualno nadju u zajedničkom klubu. I
princ Karlo Schwarzenberg odobrio je
te nazore grofa Clatna-Martinica. Princ
Karlo Schwarzenberg upitao je grofi
Hohenwarta, da li će klub poći zajedno
sa sjedinjenom njemačkom ljevicom.
Grof. Hohenwart izjavi, da je takovo
sudjelovanje sa ljevicom moguće sumo
u formalnim pitanjim ; uži pak savez
ljevice sa desi ¡com da je lzkijučen i
načelni dogovor nemoguć, budući lje-
vica i desnica zastupaju sasvim diame-
tralna načela. „Vaterland" javljajući o
toj sjednici pouzdanika desnice, veli,
da moravski Staročesi neće za sada
stupiti u klub, no ipak će s njim soli
darno raditi. Temelj svim težnjam klu-
ba biti Će kršćanski nazori o svietu.
Postavit će se maii odbor, da izradi
načela" kluba.
Donapokon i češki veleposjednici stu-
pili sa samo kao poseban klub u vladi-
novački Hohenwartov skup, pa i to uz
reservu, da glede svih Čeških pitanja
oni se smatraju slobodnih ruka. A naši ?
Gdje je slavenska sviest, gdje je hrvat-
sko pravo?
Službeno se potvrdjuje u Londouu,
da su ustaše indijskoga plemena u Mau-
puru, kada su navalili na englezke čete,
umorili englezkoga zapovjednika Quin-
tona. Ustaše su navalili na poziciju en-
glezkoga zapovjednika kod Tobola, no
biše suzbijeni.
?*T fi, ŽS ? H
U Ka i» u, 5 travnja.
Kad je sadašnje obćinsko upravitelj -
stvo stalo na kormilo ovoga mjesta, a
to usljed sramotna koalicije sa autono-
mašima, po kojoj su izbori izpali onako
kako je svakomu pozuato, raztrubilo je
da će odsele u uredu vladati jedino
hrvatski jezik, da će se hrvatstvo svuda,
štititi, a da taljanskom jeziku neće biti
mjesta. Mnogi tomu i povjerovale. Ali
Bože moj, kako je to moguče, kad u
obćini ima dva autonomaša a tri, tobo-
že narodnjaka, koja znadu hrvatski ka
ko ja kineški.
Pa zbilja dočim je staro upravitelj-
stvo davalo svaku objavu hrvatskim
prije pa onda taljanskim jezikom, ¿la-
našnji naši patres patriae daju proglase
taljanštinom, a to takovom da bi se
svak stidio.
Hvale se sada, da su oni uredili eko-
nomično ^tanje otoka, da je obćina pod
njim \uzkrsnula, da su platili 14 hiljada
fiorina du^a.
V Evo kako stoje stvari.
^rija&pje je upraviteljstvo bilo dotje
rate s miiogim pravdama do svrhe. Ra-
Budt^su fbile izrečene, a nije drugo
treb&vkio \nego da konačne izplate. Kad
je sadašnje upraviteljstvo stupilo, utje-
ralo, hvala jedino staroj obćini, silu
novaca, a naravno izplatilo dugova,
koji, to budi raimogred rečeno, bili veći-
nom oštavijeni baš kad je današnji prvi
prisjednik bio načelnikom.
Radinost pak obćinske sadašuje
uprave jest bas velika. Robkinja upra-
vom smislu rieči bivšeg dvorskog sa-
vjetnika, neće ništa da radi bez njega;
a pusti njemu nek svrati vodu na nje-
gov mlin.
Do sada ove godine sastalo se vieće
samo jedan put, a to da skinu stare
poštene lugare, i da imenuju nove, od
kojih jedan je stric našeg rodjaka a
drugi mu je rodjak.
Imalo se je Vieće još jedan put sa-
stati, a to, kad je tunomadne Antonietti
pokliznuo te pao. Tad su imali brže
bolje ustanovi'' potrebiti novac sa po-
ploćenje ulica. Ali je Antonietti odma
darovao nekoliko hiljada fiorina, barem
tako mi kažu, a brzo će ulice biti po-
pločene, nu pod uvjet da na onom mje-
stu gdje je pao bude podignut spomenik.
Ovo je pučanstvo u velike ijuto što
ove godine kroz veliku nedjelju nitko
od obćine nije nikad prisustvovao ni-
kakvoj crkvenoj svečanosti. Ovo je, od
kad je Rab, prvi put, što naravno i
težaku i gradjaninu nemože da bude
drago, nit je to Uepo u čisto katoli-
čkom 'gradu. Zlo, pak zlo. R.
14una, 7 travnja.
Veleučeni gosp. Urednice? — Molim
Vas, da izvolite priobćiti u Vašem ve-
lecienjenom listu „Kat. Dalm." ovo
malo redaka — Kroz ovu korizmu, u
ovoj Franjevačkoj crkvi držao nam je
propoviedi Velećastni i Veleučeni O.
Antun Kazilar, gvardijan ovog Samo-
stana, poznat radi njegove vještine u
propoviedanju mal da ne po svoj Dal-
maciji. — Ovdješnji pak bogoljubni
puk, vrvio je s* svih strana ove pro
strane župe, da čuje rieč božiju iz nje-
govih usta. — Na malo uzkrsenje t. j.
na 5 tekućega, budući bila zadnja pro-
povied, toliko se je bogoljubnog puka
sakupilo, da ovdjeenja crkva, sasvim
što je prostrana, bila je dubkom puna;
te okolo sati započe svečana misa,
koju je iijdpjevao Vtč. Dum Niko Bun-
tjelić, župnik ; a poslie Evaugelja gore
spomenuti propoviedalac držao je za-
glavnu propovied, koju je kako i o-
stale, tako vještački i majstorski izveo
i prikazao, da je svak zadovoljnim o-
stao. Neimamo rieči, da izhvalimo nje-
gove znanstvene i dubokoućene govore,
dosta nam reći, da su ¡svakoga suza
oblile, i da će uspomena njegova pro-
poviedauja neizbrisivom ostati. — Po
slie s. Mise bi blagoslov sa svetim Sa-
kramentom, preko kojeg su se krasno
izpjevale Litanije Br. 13., koje je pra-
tio, uz „orgulje* Vlč. O. Anselm Radu-
lović, i tako svrši ova bogoljubua za
bava. — c. —
Makarska, 1 travnja. ')
Neki naši zor narodnjaci iza Pyrrhove
pobjede udarili u hosanna prvacim i za-
darskoj družini. Tomu se nije čudit,
jer kakav mliu, taku i brašno daje.
Nego oni isti, koji su zabacivali kan-
didaturu šarenog narodnjaka Borčića,
danas, ko nestašne trsti gude u druge
gusle. Ovih dana sam ih čuo baš smie-
snih. Da se obćinstvo nesablazni sa-
više, samo ću dieiomično neke spome-
nuti, a u ciglu svrhu da opoenenem onu
gospodu, nek u javnosti, bar sa prsti
obraza se ponašaju, (izpuštamo dva
redka. Ur.)
Prepoštovani razpratrica dum A....
Z ulovljeni narodnjak i tobože ka-
lunik, koji za trbuh (izpuštamo tri četiri
rieči. Ur.) najašio u uađu Citaouicu i sa
svojim prefriganim pathosoai, uti ex cat-
hedra, štošta bunca i na koncu u pa-
triotskom, zanosu kliče: „budimo Hr-
vati — oho! u ovom izrazu karakterne
se i sam — al ovu sramotnu Katoličku
bacajmoil. 1 biste ii vjerovali, pred to-
liko družiuara hita je na tleh 1 Fra,
pardon, dum Autune debeli, je li to
Caatno? je li to pristojno u Čitaonici
Makarsko-Primorskoj, do danas čisto
hrvatskoj ? Je li to po galateu talijan-
skom? gdje ste se školali i kad u redu
nijeste mogli svoje ambicije zasititi
okrenuli ste pleća sv. Frani, a neza-
mjeriie, onakim ponašanjem mjeste na
diku ni sv. Petru. To je potla, nego
ste onako mezgaii rieč Božju, u sustol-
noj Crkvi, preko prošle korizme. Bog
Vam take griehe oprostio, a i druge.
. . Znam gdje vas zub boli, jer
„K. D." bez razloga ne napada na po-
svećenu glavu, koja vas je odpustila
najmilostivije, sa biskupske mense, u-
natoč sviem orate pro me častnih šare-
njaka. Sto je pak i teže, ne nadje se
pak nijedan sviestan, da pripoštovanomu
dum Antunu u grkljan saspe onu nje-
govu sramotu.
Neka pak raztrešena i plitka mladež
u Čitaonici — vazda smo na svetom
ognjištu — prpošno se dere: nŠto zar
bi htjeli popi i fratri nas navest na
drugi srednji viek? Ali nas je malo o-
batalio? Neka oni kubure5 ovo je viek
slobode, — al kakve na žalosti? — ne-
dajmo im više ni beknuti Jeste li ra-
zumjeli, prepoštovani Dum Autune? a
vi ste i u Upraviteljstvu naše Čitao-
nice. Znadete pak, da se i gorih i gr-
8tijivijih čuje i to sve u Čitaonici, pak
vami, ko narodnjaku, pravo je. Evala 1
ma respice jinem!
Razmahao se i usrećitelj Gornjeg-Pri«
morja silni debeljaš Andrijašević i pu-
šta se u razvijanje Darvinovih theorija
— a kukavac nije ni cigle njegove
knjige prelistao —, al u svojoj nadu-
tost misli, kad je pučke škoie prošao
i preparandiju pretrkao, te sbio u glavu
desetak suhih §§. obć. da je sve-
znalica, te zaključuje:" ja sam se prvo
začeo Hrvat - ma kakav? Bože ti vi
dio! — pak sam učinjen — evala ti!
— katolik•'. Ovo pak sve- kanda |e
smrvio barjak ,,K. L).u: Katolik Hr-
vat. Nego znaš ii ti, kovačuicj novosti
i trumbatašu, kako te Uepo u Makar
skoj zOvu, što je vierslii ideal, što li
narodni? Kako ii narodni se ništi ako
vjerski neprednjači? (Ovdje izpu-
štamo nekoliko redaka, osobito radi
Dum K Ur.) — Ovž»j isti, svezna-
dar" braneć se u „N. L.u proti nHr-
vatskoj-', djetinski pozivl|e dopisnika, da
Za sadržaj — koiiko se osoba tiče,
i uzimlje odgovornost g. dopisnik» i/r.
mu se kaže i pjeva: „Hrdje" se kriju.
I slabe žene, — Evo Vam mene: — A
gdje ste Vi ? 0 fior di senno f E se non
ridif... Dopustite, da mu ja sad, u dvie
rieči, odgovorim, mjesto dopisnika „Hr-
vatske". Mi smo na braniku Vjere i
roda, a ti si „Promoče, Zečiću", kako
te bistroumni Graeanin nazva, na „Ra
guši", da vršiš rugotu Efialtovu i da
do crne zemlje metanišeš ijudim na Ze-
maljskom Odboru i c. k. da ti se ne-
izmakne, ko i pošta, debela muzara
Obćina.
Mimoišav sve drugo, nebi bilo s go-
rega, da Upraviteljstvo naše Hrvatske
Čitaonice sustegne onake sablazni, opo
mmjuć družinare, a nepristojnim vanj-
cim ukazujuć vrata i da postavi na stol,
ako i ne drugi uljudnik, ono bar „0
pristojuu ponašanju" što je lani Dru-
štvo sv. Jeronima izdalo.
U nadodatku jednu ozbiljnu opomenu
Makarskoj, koja čuva hrvatski amaner.
„Kačićev Spomenik". Od prvog trena
S<ivog hrva tskog pokreta u Dalmaciji,
koli vlada, toli renegati perili su svoje
topove na ovo guiezdo sokolovo, na hr-
vatskoj urvini savijeno, al naš Ivićević,
pak neumrli Pavlmović staše na bra-
niku i dušmanin nam još nesjede na
vrat. U zadnje vrieme atara tuiomija
pitana činovniklukom obabila se i ro-
dila srbakoviće i sad om složni tiše, tiše
love u mutežu i rek' bi da im je naj-
veće uporište u tomu, ako starim Hr-
vatim otmu ideal Vjere i plemena. I
evo zašto oni, po primjeru srbeža du-
brovačkih, mala mal neizkusne mlade
sile na liberalizam i kakve mušičavosti
vabe i love. Hoćete li da Makarska
postane izrod? da se nad njom crni hr-
vatski barjak vije? Tad van iz Čitao-
nice sa slikom slavnog Strosmayera
„sve za Vjeru i domovinu", pod noge
ozbiljni lik Pavlinovića, doli sa Iviće-
vićem, a hrvatskom narodu poručite,
nek prenese svoj spomenik sladkog Mi-
lovana, i tako bi bar nješto sviesti po-
kazati. Dočim šarovitanje ma bud ka-
kvo nalazi nas i svest će naa u neda-
vnu propast. Sto lud posija pametan
nigda izora Čist pravac.
Banjaluka, 29 ožujka.
(»Stranka prava i vjera". Sta su bos.
Hrvati1" „Napadaji nadri Srba", nPopu-
Šćaji Nadri-tirbom11 „Složno".)
U jednom franj. družtvu našlo se je
12. privrženika „stranke prava i jedan
„Obzoraa". Kad li, nastadoše razne
prepirke izmedju obiju stranka, — te
izmedju ostalog „obzoraš" rekne, da je
„stranka prava" naperena proti vjeri !
Ja dakle u ovom malom listu želim u
kratko odgovoriti na ovu gornju kle
vetu, koja je izkvarila poštenje svim
pravašem.
Ako je „stranka prava" naperena
proti vjeri, — a to onda, zašto su to-
liki svećenici privrženici njeni? „Hic
Rhodus bic salta!"1.) Ni su li najodii-
čniji svećenici, književnici i dr. najveći
ljubitelji „stranke prava" ? Kaki su to
dokazi ?
Posljednih dana „Obzor" u očajanju
veoma napada na „starčevićanizam" 5 te
je tako ukresao bos. Hrvatom, da čim
vidu „Obzor", odmah im zasmudi
jer meće mržnju medju
braću. On je kamen smumje u Bosni
uvodeć srbo-hrvatstvo, a zasliepljen je
djačkim jajima, te ne vidi, šta braća{\)
Srbi čine u Bosni. Ali će doći maca na
policu 1
Dan u dan nadri-Srbi napadaju kle-
•vetama na bos. Hrvate; te se već na-
bacuju — tako rekav — blatom na nas
iznoseć kroz Sarajski „Napredak" razne
gnjusobe, ama čekaj! Dolijatćeš ti, lije
lijasta! Bošnjak je sviestan, on zna, šta
je, on zna, da je Hrvat !1 Za Boga, dom,
i rod, napried naši 1! U nas u Banjoj
luci vide se nadpisi ovi: „Srpsko-pra-
voslavna osnovna škola", „Srpska či-
taonica", to sve naša prijatna vlada
vidi, ali ni zjevnut; dočim, kad kato-
lici ili Muhamedanci hoće, da metnu
naslov: „Hrvatska čitaonica" tad vlada
nas zove buniteljima! I to je dobro!
Sloboda? Na mnogim su nama mjestima
zabranili metnuti, dočim hrišćanima do
pustili !
Braćo Hrvati! Tko iole ljubi domo-
vinu, nek se oda sna probudi.
Mi smo Bos Hrvati svi privrženici
„stranke prava;" pa zato smo mi uvjek
spremni, da i zadnju kap krvi za naša
sjajna prava prolijemo! Mi katolici, a
tako i Muhamedanci složno će se boriti
za uaša prava, avedj pod geslom : Bog
i Hrvati ! Tugorod...ić,
') Recite im, da je pače program pra
vaski najmoralniji i najkonservativ
niju, jer iskren pravaš i zaačajnik tc
»u dvie vrline koje skupa idu, kao
kod nijedne druge stranke; jer je u
stranku prava privezan samopriegor
požrtvovnost 1 jer napokon što ]
pravo i Bogu je drago. Koja drug
stranka može se poniet, da ima tak
moralne prednosti? Urx
Jučer je blagoslovljen svečano u stol-
noj crkvi u Zadru prvi kamen za na-
stavak zvonika.
Sakupila se ovom prigodom liepa svota
novaca za pokriće nedostatka (oko 500 f.).
Preć. kan. prof. D. A. Tacconi izre-
ko je liepo prigodno slovo.
Novi zvonik biti će 54 metra visok.
Slog je jednostavan Zvonik biti će do-
vršen kroz dvie godine.
uz
je
« *
Danas će stići u Zadar franjevački
definitur preć. O. A. Zubac da predsieda
kapitulu države sv. Jerolima, za izbor
novih starešina. Kas ije odputovati će u
jednaku svrhu put Galicije.
Kako je poznato preč. O. Zubac vr-
šio je već ovaj vrlo častni nalog u Bo-
sni i Hercegovini i Ugarskoj.
*
* *
Kad smo već bili dali u štampu za-
dnju opazku članku „Nesmiaiu smisao",
dobismo viest, da Slovenci odlučiše (?)
stvoriti poseban klub i da će s njima
i naši dalmatinski zastupnici. U osta-
lom ovaj klub stupa svejedno u obći
klub grofa Hohenwarta, koji je stvoren,
da mludoČehe osami. Cemu ne ostat
sasuta o sebi, ili ne podržavat kakve
god sveze i sa Mladočesim? Je ii pl -
menito, da dični češki narod primi i od
južnih Slavena tu moralnu zaušnicu, a
sve za to, jer odrješito brani svoja pri-
znata državna prava, kako što i mi že-
limo ? * « *
„Crvena Hrvatska" odobrava pred-
loženo sabiranje prinosa za Kačićev spo
menik u Zagrebu te je i ona poklonila
u tu plemenitu svrhu f. 5.
* * *
Primamo iz Benkovca, 11 tek.: No-
ćas su nepoznati zlikovci porbili poštar-
ski ured, ukrali okolo f. 15, nekoliko
pregoručenih knjiga bez novaca i do-
bnike.
* *
Ovdje je bio jučer na prolazku put
Italije, kamo ide da usavrši bogoslovne
nauke, vlč. O. Vid Lekić brat Herce-
govac. Ide u Parmu.
* :i *
Gorički nadbiskup mr. Zorn bio je
ovih dana kod Sv. O. Pape u posebnoj
udjenci.
* # *
Iz Novigradske okolice, 10 travnja:
U prošlu sriedu, 30ci dan nakon smrti,
bilo je u Ražancu svečauo opielo za po-
kojnoga našega oplakanoga Otca i Pa-
stira, Prabiskupa Petra Dujma Maupasa,
kojemu, usljed „udvorna" poziva nad-
župnikova, M. P. don Šime Meštrovića,
učestvovaše svećenici : don Ivo Nekić,
don Ivo Simičić, don Sime Lukić, don
Fraujo Tomašić, don Pile Crvarić i don
Jere Mirčeta. Crkva kao šipak puna
bijaše vjernika, na stotine kojizih pri-
godno pristupile Svetotajstvim. U znak
neizbrisive odanosti i sinovljeg štovanja
napram pokojniku spomenuti župnici iz-
medju sebe sakupile svotu od 26 fiori-
na za nabožne svrhe. Krasni mu se duh
nebeskog perivoja nauživao 1
*
« *
Pišu nam s Hvara, da su i ondje na
sam dan sprovoda pjevane, nastojanjem
preč. Kaptola i crkovinarstva, svečane
zadušnice za pok. Nadbiskupa P. D.
Maupasa.
*
Odbor llohenwartova kluba, izaalan
da ustanovi načela, kojih će se klub
držati, sastavio ih je ovako: „Podpiaani
zastupnici konservativno-autonomiatičkih
načela sjedinili su ae ujedan klub, koji
će se zvati klubom konservativaca, te će
u tom klubu težiti za tim, da 8e aaavim
zadovolji materijalnim i kulturnim po-
trebam pučanstva, a javno pravo razvija
na kršćanskoj podlozi, nadal|e će zastu-
pati (a zašto ne i zagovarati? Ur.) ra-
vnopravnost narodnosti i historičku in-
dividualnost i cjelokupnost kraljevina i
zemalja uz podržavanje onoga realnoga
saveza, koji spaja sve dielove države."
Ovaj program podpiaao je 41 zastupnik,
i to njemački konservativci i Slovenci.
Dalmatinski Hrvati i istarski Iirvat
Spinćić nisu do 10 tek. bili podpisali;
Hrvati, tako javljaju iz Beča, viećaju
medju sobom. „Obzor" od 11 tek. drži,
da ćo bit već i oni postali.