Budinić se istakao kao dobar prevoditelj s latinskog na hrvatski jezik. Iste godine kad i Psalme objavljuje prijevod djela Ivana Polanca (Johannes Polanco) Ispravnik za erei ali redovnici, ispovidnici i za pokornici. Prenesen s'latinskoga jazika u slovinjski. Prvo izdanje imalo je 168 stranica. Međutim, glagoljaši iz domovine tražili su da se to djelo izda i glagoljicom, što je Budinić prihvatio i priredio. Godine 1635. u Rimu u redakciji Rafaela Levakovića izdano je to djelo glagoljicom i tada ima 298 strana kao djelo koje je prikazano u ovom repozitoriju. Naredne godine 1636. izdano je treće izdanje tiskano latinicom, a četvrto izdanje tiskano je u Mlecima 1709. godine u tiskari Bartola Occhija. Četvrto izdanje sadrži na kraju popis hrvatskih knjiga, i iz tog popisa saznalo se za neka naša djela koja do tada nisu bila poznata.
Levaković je za Ispravnik... rekao da je to prijevod Zadranina Šimuna Budinića, objavljen latinicom u Rimu 1582. Glagoljskom izdanju Ispravnika dodani su na početku stihovi Levakovićea subrata, fratra laika Daniela Grozdeka, koji je iz Bosne Hrvatske poslan u Rim da pomogne Levakoviću u poslu oko pripreme knjiga.
Izvor: V. Maštrović. Rijetka Budinićeva knjiga iz 1582. godine. Zagreb, 1976.