s Veritatem facientes in charitate,
j> crescamus in illo per omnia, qui j;
\ est caput Christiis. s
^ (S. Paul. Epli. IV. 13.) i
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
Religionis amore et in verse lidci professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dara.)
Uvjeti predbrojlie. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 22 Svibnja 1882. God. XIII
Otuda je put u Bosnu!
Beogradski Zatočnik, spominjtie prijašnje
držanje i položaj Srbije, za kog znamo da
ga spasio ultimatum gjenerala Ignjatijeva
g. 1876 u Carigradu, kadno su turske čete
iza pobjeda kod Deligrada i Aleksinca na
putu u Beograd sustavljene — pita se ,,A
danas 1" pa jednostavno si ovako odgovara:
„Danas se smatra prestup ono, što je pre
vojevanja za nezavisnost bila patriotska
vrlina, danas kad se napiše na triumfalnoj
kapiji: „ovuda je put za Bosnu" (v. br. 38 ,,K.
D."), to je nepolitička demostracija i za osudu.
A šta da se kaže o triumfalnim kapijama od
1859. godine kad je ulazio pok. knez Miloš u
Beograd? Tamo se nije spominjala samo
Bosna nego Srem i Banat. A to je bilo ocl-
ma posle odlazka zloglasnog austrijskog
konsula, Teje Radosavljevića! Kakvih nad-
pisa nije onda bilo na ondašnjem liceju,
današnjem kasacijonom sudu? Kakvi se nad-
pisi nisu svetili po beogradskom domovima
na dan predaje gradova? A trijumfalne ka
pije bile su iskićene grbovima sviju srpskih
zemalja, kroz njih je srpski vladalac pun
samopouzdanja, vedrog lica i veselog os
mejka uz urnebesno klicanje oduševljenog
naroda.
To je sve bilo u vazalnoj kneževini Srbiji!
A danas u kraljevini Srbiji ? Kada se
misli da je vaskrsla Namanjićska tradicija,
danas zvanična Srbija bez ikake nevolje,
bez ikakvog povoda, bez ikakve nagrade
prosto na prosto za rad posete jednog,
generala priznaje u znamenom telegramu da
je Bosna n granicama HaMbm^ke monarhije.
I to se čini po savetu i pod odgovornošću
ustavnih ministara vaskrsle srpske kral\evine!
Zbilja, pre 68. godine nikom nebi ni na
um palo da ćemo ovu bruku doživeti.
A mi smo je dočekali, a što smo je do-
čekali, sto se javno bezobzirno priznaje, a
nitko tla otvoreno, protivi toga jedne reči
da proslovi, znak je
Da je Srbija svršila svoju ulogu na bal-
kanskom poluostrovu;
Da se u Srbiji počinje gubilati narodna
svest;
Da u Srbiji nema više onog požrtvovanja,
onog oduševljenja za kojim je bila Srbija
nekad tako znana i čuvena medj braćom,
medj balkanskim narodima;
Da onaj duh, koji naš oživljao kroz peto-
večno tamnovanje izumre;
Da svaki pojedinac počinje ljubiti više
sebe nego narod;
Jednom riečju: da je Srbija voljna da
se odreče častne idoge balkanskog Pijemonta
i da smo sa proelamovanjem kraljevine za-
vršili naš politički razvitak
U Srbiji, kako se tu vidi, sve će se više
oprijateljiti s onim mienjem, da kraljevini
granica—na Drini prestaje. To se kazalo
još onda, kad Srbija kraljevinom proglašena,
a tad je „srpski Pijemont" dosta postigao,
ako je pred konakom potomka Mihajila
Obrenovića kralja nezavisne Subije pozdra-
viti mogao. „Piemont" je učinio, kako o-
paža "S. H.„ ono što mogo i što drugi po-
mogli, a biti će najbolje, da se u Srbiji s
otim zadovolje.
Berlinski kongres dao Srbiji nezavisnost
i Staru Srbiju, u kojoj, kuko je poznato,
neživu baš sgoljni Srbi već koliko je do-
voljno dokazano, većinom Bugari, koji da-
pače prijašnju granicu Srbije prelaze.
Ono što „Zatočnik" bolno iztiče, da se
Srbija proglašenjem kraljevine odrekla uloge
balkanskog Piemonta, dobro bi bilo da za-
pamte ljudi stanovitih nazora u Ugarskoj i
Hrvatskoj, osobito u ovoj poslednjoj zemlji,
koja lje neće nikad služiti podlogom „srb-
skim aspiracijam" dok se ih „Piemont srb-
ski" svečano po ustiu prvoga kralja od
Kosova nezavisne Srbije odriče, kad Bosnu
i Hercegovinu priznaje faktičnim posjedom
susjedne monarhije.
Ime samo Piemont mnogo znači, balkanski
još Piemont nekad je i pjesnike očaravao,
danas pred njim pada pero dobra pozna-
.>...11... M i , • . 1 • n ./ • 1111 linimlo Vu h) 1 Q V nfJTJn»-Q
nadjenula si to ime, zaboravl]ajuc da Ape-
nini nisu Balkan, ni da Aleksander TI. ni
HI. nisu ono što bijaše Napoleon III., bal-
kanski narodi ono što jedan narod talijanski,
„Piemont" je u pjesmi opjevan, u prozr
pokopan. A proza danas udešava svietske
odnošaje, proza a ne poezija života, zbilj-
nost ne varka. Srbija nije u zbiljnosti ono
pokazala što je u zanosu obećala, ona toga
i nije mogla, da pravedni budemo, izpuniti
a jedini je grieh što je snagu svoju preko-
mjerno cienila. Na ratnim poljanam ta se
snaga izkazala nije, zato i pa<5 „Piemont"
al će zato još Balkan ostati, ne doduše srb-
ski, al zato ipak slavenski, na kom će i
Hrvati imati izvan okvira „srpskih zemalja"
da kad tad svoju reknu.
Bosna i Hercegovina, kako žalošću opa-
ziti moramo, za Hrvatsku osvojene nisu, al
da se ih Srbija odreći morala, to se danas
bjelodano pokazuje.
Da-li se ih i Hrvatska još odriče, premda
Magjar Szlavy iztako da Bosne i Hercego-
vine monarhija za nju osvojila nije, odveć
imamo nadu u Boga i u pravdu ljudsku, no
da bi to danas mogli, smjeli kazati.
Dnevne viesti.
Osservatore Rornano đonio je prošlih
dana „Apostolski List" po kojem sv.
Otac Papa nastoji preurediti iz temelja
Red Bazilijanaea kod Rusina u Ga-
liciji.
Sv. 0. Papa spominje u ovom Listu
zasluge Bazilijanaea i opaža kako pa-
danje Bazilijanaea stoji u savezu sa
padanjem vjerskog ćustva u onom na-
rodu.
Da preuredi dakle Red Bazilijanaea,
sv. Otac Papa ustanovljuje da se ima
otvorit u Premislijskoj biskupiji Zavod
za novieije, pod zavisnosti od Propa-
gande. Privremena uprava novicijata
povjerena je 00. Isusovcim. Latini i~
maju imat takodjer pravo uć u novi-
cijat. Papa za tim naredjuje da Bazi-
lijani imaju Činit novicijat_u_ovom\jLzr
„Presse" piše da pripravne radnje
za novačenje u Bosni sasviem su
zgotovljene.
Službeni vojnički list priobćuje pri-
vremeni statut o uredjenjri Bosansko-
Hercegovačke vojske. Zakletva koju će
morat položiti novaci, ovako glasi:
Kunem se Bogom svemogućim da ću
biti vjeran cesaru i kralju Franu Josipu,
da ću slušati sve naredbe mojih sta-
rešina pa makar zato i život izgubio.
Po statutu, Bosansko-Hercegovačke
pješačke pukovnije ostaju u području
vrhovnog zapovjedništva u Sarajevu.
Za turske vojnike biti će ustanovljena
dva vojnička imama (kapelana). Vojska
i viši častniei nosit će fec na glavi.
U zastupničkoj kući Welserheimb
predložio je zakonsku osnovu o vjere-
siji za sgradju žandarskih postaja u
južnoj Dalmaciji.
Još nije imenovan nasljednik mini-
stru zajedničkih financa, odstupivšem
Slavy-u. Dinastija bi rada metnut Čo-
vjeka koji bi drugčije, t. j. boljim prav-
cem, udario u upravljanju s Bosnom i
Hercegovinom. Magjari nijesu toga
mnienja. Oni hoće da gone svoju po-
litiku. S toga, kako „Presse" tvrdi,
nije se još uspjelo u izboru novog
ministra. „Presse" preporuča za Bosnu
razboritih ljudi, ljudi vještih, kojih bi
se moglo nac i u samoj Bosni; ne-
treba ih vodit Bog zna odkle. I zbilja,
valjanih Činovnika, to je što se Bosni
i Hercegovini hoće, jer bez toga re-
forme neće narodu pomoć nit ga za-
do voljit.
Na 15 t. mj. bio je u Zlatnom Pragu
izbor jednog zastupnika za češki veliki
posjed. Kandidatom je konservativaca
bio Ivan Radherny von Borutin. Bi
izabran jednoglasno. Tiem razmjer iz-
medju zastupnika (velikog Češkog po-
sjeda) konservativaca i tako zvanih
ustavovjeraca stoji sada ovako 11:12.
Došle razmjer bio 10 : 13.
U prošli ponedjeljnik sastala se je
u Karlovcim sinoda grćko-isločne srb-
ske crkve. Kruna je zastupana, kao po
običaju, od kralj, komesara, koji otvara
PODLISTAK.
Slavenski apostoli Kiril i Metođije i istina
pravoslavlja.
Napisao D.r Nikodim Milaš, arhimandrit i profesor
Bogoslovije
(PiŠe A. Franki.)
(Vidi br. 38.)
Najžešće i najčešće predbacuje g. Milaš katolicim
nesnosljivost. A u čem najgore kori katolike, u tora
najjače hvali pravoslavne. Ova oprieka predpostavlja
se svagdje, kad se katolicim prigovara, jer bi inače
morali uzeti, da lonac predbacuje kotlu, da je crn; al
u ovom prigovoru g. Milaš naznačuje oprieku na oso-
biti način. „Ako se iko može uznositi duhom krotkosti
i vjerske snošljivosti, to su na prvome mjestu pastiri
naše (pravoslavne) crkve". Ovako na str. 7, a na strani
8: „Ako se pak iko može osuditi, što duha krotkosti
i vjerske snošljivosti nema, to su zapadni hristjani, a
na prvome mjestu sljedbenici rimske crkve." Tko rie-
čima podaje vriednost, koju i činima, taj će priznati
osnovanim liepi savjet, što ga g. Milaš poslie onih rieči
daje katolicim na str. 16: „... svakako bi dobro bilo,
da (sliedbenici rimske crkve) bolje prouče nauku naše
(pravoslavne) crkve... A to bi u svakome pogledu i
koristno bilo, jer bi se, ako ništa drugo, naučili sno-
šljivima u vjeri biti, kao što smo mi (pravoslavni).../''
Tu preporučenu nauku ne treba sada našim katolicim
otići tražiti na daleko; iz knjige g. Milaša, te iz po-
slanice preosv. Stefana, koju knjigu i poslanicu nada-
hnuo je jedan te isti duh krotkosti i vjerske snošljivo-
sti, mogu se oni, ako ništa drugo, naučiti bar snošlji-
vima u vjeri biti.
Osim Što iz spisa pravoslavnih bogoslova mogu
se, po g. Milašu, katolici naučiti snošljivosti od svojih
zapadnih otaca i učitelja starih, od Apostola Pavla, od
Tertulijana, Kiprijana, Laktancija, Hilarija Poatjerskoga,
Arabrosija i Optata Milevitskoga (str. 16-17), ali od
svojih sadašnjih pisatelja ne mogu se naučiti snošlji-
vosti, jer ovi, na pr. Perrone, uče nesnošljivost u vjeri,
i evo zašto katolici svakim danom nove znake nesno-
šljivosti, intolerancije vjerske pokazuju. Ove navedene
misli izrazuje g. Milaš na str. 17: „Dakako, snošljivo-
sti bi se moi'ali rimljani naučiti, i to od svojih zapa-
dnih otaca i učitelja, koje smo mi (g. Milaš) naročito,
izostavivši iztočne oce priveli, — a medjutim tome se
jošte ne naučiše, nego prezirući nauku otaca svojih,
a sljedeći nauci glasovitoga svoga Perrone, koji u
svojim Praelectiones posvećuje naročiti odsjek, da do-
kaže svojima, da tolerantia religiosa est impia et ab-
suida, svakim danom nove znake nesnošljivosti i into-
lerancije vjerske pokazuju/' Navedena Perrone-ova i-
zreka, i nauka njom izražena protivna je dakle, po
g. Milašu, nauci onih zapadnih otaca i učitelja, koje
spomenusmo. G. Milaš odbija Perrone-ovu nauku; on
sliedi nauku opriečnu, koju su, kako on cieni, učili
zapadni otci, i koju uči i sada pravoslavna crkva, nauku
najme, da vjerska tolerancija nije impia, nije absurda.
Perrone-ovoj nauci tako je protivan g. Milaš, da u
svojoj knjizi one Perrone-ove rieči, uz razne opazke i
primjetbe, navadja i osudjuje na četirim mjestima, na
stranam 17, 96, 166 i 372; Vidjesmo kako je izreku
priveo na prvom mjestu; vidimo uz koje primjetbe
privadja ju na posljednjem mjestu. „Neka se istim
duhom, koji je duh evangelski, proniknu i rimljani
(kako su proniknuti pravoslavni), neka pojme, da nije
suglasno sa učenjem Evangelija ono: tolerantia reli-
giosa est impia et absurda, što im njiovi bogoslovi pro-
povjedanju, pak će se medjusobna ljubav i mir učvr-
stiti". Perrone-ova izreka dakle nije suglasna sa učenjem
Evangelija!
Pogledajmo što onim riečima izrazuje i uči Per-
rone. Spomenusmo gore, da g. Milaš navadja Perrone-
ove Pralectiones po izdanju XXXI. U ovom izdanju
naročiti odsjek nalazi se u knjizi I str. 223 slied.; a
što Perrone uči, izraženo je sasvim jasno u samo 29
redaka prvoga stupca; ne može se dakle nitko tužiti,
da treba mnogo truda, tko hoće Perrone a pojmiti. —
Snošljivost je dvovrstna, uči Perrone: politička il ci-
vilna, i teologična il religijozna (duplex distinguitnr
tolerantia: politica seu civilis, et theologica seu reli-
giosa...). Snošljivost politička je sloboda il dozvola, koju
gradjanim daje vladar il država, da svatko sliedi onu
religiju, koju voli (tolerantia politica est libertas seu
facultas, quam princeps vel respublica tribuit civibus
eam profitendi religionem, quam quisque maluerit). Ob
Dalmaciji, već bi ju još pritisnula sistemom
'«éiiÉsHziiia, da joj svaku stečevinu ovih
dvadeset godina borbe pograbi, i da poruši
sve ustanove koje su našem narodu omiliie.
Takav uspjeh sigurno birači nisu svojim
zastupnicim preporučili, jer ako svi mate-
rialni interesi nemogu se postići, moralni
svakako moraju se barem uzdržati, ako ne
razširiti.
Da su naši zastupnici glasovali proti stavki
23 i 24, kao što su proti vojničkim sudo-
vom, znalo bi se da je iz želje nimalo neob
teretiti zemlju; ali se dogovoriti sa ljevicom
u svrhu rušenja vlade koja nam nije bila
nepovoljna, bez cilja uspjeha, pošto svaka
druga vlada morala bi prodrieti cienikom,
to je barem lahkoumnost, da nekažemo što
gorega. Dakle ne samo materialno nebi ništa
dobila zemlja dali bi moralno pretrpjela, i
možda do propasti sadanje vladavine. Ovo
pak naš narod neće, pod nikoju cienu, ma
koliko se čestitaka spremalo za Beč vodji i
prvaku. Narod hoće uz svaku žrtvu uzdr-
—festi-Tsvoje zastupstvo, svoj odbor, svoje li-
cione, svoj jezik, svoju narodnost, svoje ob-
ćine, biti slobodan od svakog pritiska javnih
organa, razvijati se po svojoj ćudi i volji,
i ako mari za materialne probitke, nezabo-
ravlja nikad duševne, kojim zna podčiniti
prve velikoj koristi svog bića. Narod koji
se jedva izkopao od tudjinskog gospodstva,
hoće, odriešito hoće, uzdržati svoje, pred
duševnim probitcim nikad neuzmiče, znajući
dobro, da silni izdatci carstva moraju, se
pokriti zamašnim dohodcim, koje, ako i u
nerazmjernom iznosu, mora doprinieti.
Prosti puk sve to možda nerazumie, ali
prosvietljena strana istoga nije niema massa,
koja vapi za baškotom i bobicom. Kieger,
glava velikog naroda, sam izreče, da svaka
stavka carinarskog cienika nije mu po ćudi,
ali da se pokorava političkoj nuždi spora-
zumljenja medju dvie pole carevine i nji-
hovih vlada. Nisu česi, nisu Poljaci, nisu
Slovenci sve postigli što žele, ali priznavaju
dobro razpoloženje sadanje vlade, da po
malo jim udovolji pravednim zahtjevom. Ali
Coronini nije još iztaknuo načela Slavenom
povoljnim, i predati se njegovom mešetare-
nju, znači stvar narodnu položiti u nepo-
uzdane ruke.
Desnica, koja je obdržala silne borbe s
dušinanBkom ljevicom, načela najsvetijih za
narodnosti u Austriji, ona je bedem nad kim
naši zastupnici moraju ostati, da odbiju na-
vale centralističke stranke, koja je zanje-
kanje narodnih prava i probitaka. Solidar-
nost desnice je ona velika moć, o koju su
se razbili svi napori trogodišnji nemirne i
vlastohlepne stranke ljevice, da opet po-
grabi vladavinu, i u svom poznatom duhu
je učvrsti nad narodim koje smatra nižom
vrstom. Desnica je ona, u kojoj prve glave
češkog, poljačkog i slovenskog narodu snuju
zakone, koji mogu pomoći zapostavljenim
dosad narodom, medju kojima se i naš na-
hodi, i ona za čast istomu, pripusti u svbj j
uži odbor našeg zemljaka. Nu što oni car- j
stvu nemogu zaniekati, carstvu koje je o- j
brana i zaštita hrvatskog naroda, tom car-
stvu ni mi nemožemo nuždna sredstva za-
niekati, akoprem u maloj mjeri mu možemo
pomoći. Ali se hoće dobre volje i požrtvo-
vnosti za sve slačaje, za sva vremena, za
sve dogodjaje, osobito onda kad vlada ove
polovine uvažava po mogućnosti naše du-
ševne i materialne probitke. Vlada koja
predlaže Jovanovića namjestnikom, Vodo-
pića biskupom te izvadja presušenje Neretve,
zaslužuje povjerenje hrvatskog naroda. Dok
nije nužda s vladom se omraziti, nju pobi-
jati i rušiti, dotle je prenaglost i neuvi-
djavnost se na istu oboriti, a svakako od-
govorno pred narodom stupiti u savez sa
njegovim odrješitim dušmaninom. Ljevica,
koja nikad nije mogla dobiti većine u ca-
revinskom vieću, upotrebi priliku nezadovolj-
stva zastupnika južnih pokrajina carinom
na žita, za navući ih na svoju meku, ie
predloži iznimku, za koju znavaše da aede
biti zakonom, samo da pokuša svušiti o-
mraženu vladu pretresivanjem zakona takog
zamašaja, i kog Ugarska nemože napustiti ;
a našli su se dobroćudni dalmatinci, da se
dadu upotrebiti za stranačku svrhu neprija-
teljem. Vladi ostade sredstvo gospodske kuće
za preinačiti zaključak slučajne većine dolj
ne, i sva je prilika, da bilo sa dalmatin-
skim glasoviru, ili ne, zakon će proći, a mi
osim štete dobit ćemo sramotu ; jer nas već
desnica prezire, kao nevjernike, vlada nas
odbija kao nepouzdanike, a naš narod imat
će sve posljedice okušati tako lahkoumnog
postupanja svojih zastupnika. Ali prvaku
dr. Klaiću mili su kompromissi i savezi sa
protivnikom, on nam je darovao takog uspjeha
u Dalmaciji g. 1864, a g. 1881 izrazi svr-
gnutom načelniku Spljeta, da ništa se ne-
dade prigovoriti nečista njegovoj upravi. Ta-
kova politika biti će svakakva, samo ne hr-
vatska.
Ako je politička nužda glasovati carinar-
ski cienik, ostaje zastupnikom dosta prilika
pri razpravi godišnjeg budgeta tražiti pod-
pore za duševne i materialne investicije, u-
pravo povodom žrtve doprinešene carinom
žita, koja ako i ne prevelika, ostaje godi-
šnjom, i ovo je polje, gdje većina može po-
. vratiti zemlji ono što se od nje pita sada iz
. obćenosti sistema i neumoljenosti načela;
ovo je zgoda, gdje se mogu ukamatiti godi-
šnje daće na žito, a kod vlade ostaje uvjek
predmeta na riešenje kojih može se uplivati
za narodni razvitak i njegovo osiguranje,
i Mudri ljudi gledaju izhoditi što je moguće,
prenagli udaraju glavom u zid, samo da
i jednom utuvljenu misao do konca tjeraju,
i Mi znamo da u rukuh većine, osobito vlade,
; ima predmeta koji živo zasiecaju u budu-
i ćnost hrvatskog naroda, ali treba ćutiti hr-
t vatski za brinuti se za iste. Hvalospjevi
posve su jeftini, ali zato malo traju, prave
zasluge za obstanak naroda pišu se u po-
vjesti. Lahko je ugoditi primitivnim pojmo-
vim birača, ali mučno dakako dovesti u
sklad zahtieve znanosti sa osobnom težnjom
populanosti. Nu zastupnik mora prednjačit
lučom prosvjete, da podigne moralni zna-
čaj naroda, mjesto da ga zemlji prikuči.
Položaj našega naroda u Dalmaciji jest
takav, da iziskuje svu brigu njegovih za-
stupnika za osiguranje njegovog bića; nu
ovo nemože se postići nego u savezu sa o-
nim narodim monarkije koji se bore za isti
cilj, koji se bore za istu svrhu, koji žrtvuju
svaki materialni obzir za viši duševni. Tko
traži saveznika od slučaja do slučaja, taj
neima načela, taj nesliedi sistemu. Stalni
interesi jedino mogu vezati stranku, načelo,
sistemu. Najgora je vrsta onih, koji se zovu
politički divljaci , takovim je nemoguće
svake dalnje djelovanje, jer disciplina stranke
sačinjava jakost i uztrajnost. To dobro oćuti
dr. Monti, komu iznimna sreća pouzdanja
birača za toliko godina nije mogla osigurati
slavni dospitak zastupanja, te prolazi sa
obzorja bez hvale i kudjenja. Čini se da
dr. Klaić kani sliediti ovaj čudnovati pri-
mjer, nu nebismo ga žalili, da tim nebi bilo
štete za narod hrvatski. Ovim nekažemo da
bi bio nenaknadiv, ta Dalmacija ako je i
siromašna materialno, nije hvala Bogu inte-
ligencijom; ali posljedice politike šarovanja
moraju biti ubitačne za narod koji mu je
povjerio najdragocienije svoje blago: ime,
prošlost, budućnost, a navlastito čast svoju.
Narod, reče ovih dana mudrac francuzki,
jest duša, jest duhovno biće, koje ob-
stoji iz dviju sastavina, jedna koja se od-
naša na prošlost, druga na budućnost. Ona
prva jest posjed velikih uspomena, ova zad-
nja obća volja zajedničkog života i napre-
dovanja. Velika bit učinio, i velika htjeti
učiniti, to je što sačinjava bitni uvjet naro-
dom biti. Kad se ono preč. Pavlinović o-
drekao zastupstva u Beču za ustupiti mjesto
d.r Klaiću, izjavi, da neka svatko znade,
da predaje hrvatski barjak u pouzdane ruke,
a mi ga na to siećamo, da iz tog barjaka
nepostanu krpine. Ovogodišnje zasiedanje
carevinskog vieća i delegacija nije nam naj-
bolju vjeru ostavilo u pouzdanje prvaka,
uhvamo se da buduće možda će razpršiti
svaku bojazan za nas duševni probitak.
X.
Dnevne viesti.
Novačenje za grad Sarajevo obavljeno
je na 24 pr. mj. u uzornom redu. Unova-
čen je kontigent od 20 momaka, medju
kojim 8 muhamedanaca, 5 pravosla-
vnih, 4 katolika, 3 izraelićanina. Osim
toga primiše u vojnike 5 dobrovoljaca.
18 od stavljenog kontingenta odreklo
se je pogodnosti koju dava red žrie-
banja. Novaci krenuše s mnogobro-
nom pratnjom, kličuć Živio! u logor,
gdje bi veselo odpjevana narodna
himna.
Odrekli se biskupske časti. „Kat. List"
u br. 21 t. g. donosi da m. p. Matija
Stepinac namjestni učitelj posebne
dogmatike u bogoslovnom fakultetu i
duhovnik u nadbiskupskom seminariju
odklonio je namienjenu mu čast apo-
stolskoga vikara u Banjojluci ; isto je
već prije učinio i m. p. g. Josip Še-
stak, duhovnik u bolnici Osječkoj.
Ugarska zastupnička kuća prihva-
tila je sa 222 proti 139 glasova vje-
resiju za ugušenje ustanka. Tisza je
izjavio da će vlada i u buduće nasto-
jati, da preuzeti mandat podpunim
umirenjem i usavršenjem uprave iz-
puni bez onako velikih žrtava kao
ljetos.
„Secolo" prima po žici da g. Oli-
vier na povratku iz Rima u Pariz, o-
bećao knjigu pod naslovom Je li Papa
slobodan u Rimu ? Gr. Olivier na to od-
govara, da je nesnosan položaj Papi.
Izjavljuje pak da svi vidjeniji politički
ljudi u Italiji neizuzam Humberta (nu
izuzam Depretisa) postadoše Prusijani
i mrze na Francuzku. U zadnjem pu-
tovanju u Nizzu Gambetta je htio ić
pred Humberta, nu ne bi mu dozvo-
ljeno.
Izbori u Belgiji. Na 13 t. mj. biti
će u Belgiji izbori za obnovljenje po-
lovice zastupnika u obe zakonodavne
kuće. Ima stalne nađe da će katolici
ovim izborim ostat u većini, te se
srušit sadašnja Vlada.
Naknadni izbori za skupštinu u Beo-
gradu obavljeni su na 27 pr. mj. Vla-
dina je stranka ovim izborim ojačala
buduć opozicija izgubi/a šest zastupnika.
Vjerozakonska statistika. Na 1 pro-
sinca g. 1881, po službenim podatcim,
bilo je u Pruskoj 27,279.283 stano-
vnika, od tih 17,645.368 evangelika,
a katolika 9,206.383.
„Reuterove Office prima, 27 svib.,
iz Kaira: Savkolik kabinet dao je o-
stavku i upravio notu na kediva, u
kojoj navodi kao razlog, što je kedive
svjedoče drugo nego što podpunoma suglasno sa pra-
voslavnom uči i katolička crkva, prevedena su g. Mi-
lašem iz ruskoga na srbski jezik. To je mnogo laglje
neg prevadjati iz originala. I ovako radi g. Milaš u
razpravi, u kojoj veli (str. 115), da se „želi držati o-
noga puta- kojim su grčki polemisti do sada stupali,
pobijajući učenje o Cistilištu...", a on evo kriomice
prepisuje il prevadja rusa Makarija.
Kako je posliednja tako su i predjašnje knjige
g. Milaša, bez oznake dotičnih vrela, pune izvadaka iz
tudjih knjiga. Hefele je, po sudu g. Milaša, naivan, on
i seprtlje, al da bi Hefele došao g. Milaša pitati : vrati
mi što je moje, mnogo bi listova u knjigam g. Milaša
-ostalo oiatiU. Goap—Mi la. a. napisao je posebnu knjigu
Pravila svetih Apostola, srbski. prevod s tumačenjima
(st. IX i 102, drugo popravljeno i popunjeno izdanje,
Pančevo 1878). Hefele razpravlja o Pravilim sv. Apo-
stola u dodatku (str. 793-826) u prvoj knjizi svojega
djela Conciliengeschichte, zweite Aut., Freiburg in Br.
1873. Tko je u prilici nek sravni ove dvie naznačene
knjige; imat će se čemu čuditi. Tumačenje na pr. pravila
81 glasi
u g. Milaša str. 95:
— Mat. VI. 24. — Dok je
neznabožtvo gospodavalo, o-
pasno je vrlo bilo za hristjane
uobšte da primaju na sebe
svjetovne službe, jer je s tim
službama skopčana bila više
puta obveza obštiti sa nezna-
božcima in sacris. Po gdjekoji
svjetovnjaci hristjani primali
su se tih služaba, ali izmedju
episkopa, ne nalazimo, osim
u Hefele-a str. 825:
So lange noeh đas Heidcn-
thum herrschte, war es fur
die Christen sehr gefahrlich,
òffentliche Aemter zu bcklei-
den, da diese gar vielfach mit
den heidnischen sacris zusam-
menhingen. Rgl. oben S. 156.
179. f. 181. 208. Damale waren
jedoch nur Laien, die dessun-
geachtet derartige Aemter ii-
bernahmen. Unter den Bischò-
fen aber gab Paul von Samo -
sata das erste bekannte Bei-
spiel dieser Art. Solche Falle
mchrten sicli, als das Chri-
stenthum immer herrschender
vvurde unter Con tantin d. Gr.
und seinen Nachfolgern, und
darum mochte es jetzt an der
Zeit sein, durch eine besondere
V'erordnung den Bischòfen die
Uebernahme von weltliclien
Aemtern zu verbieten. Rgl.
Drey, a. a. 0. S. 245 f. u.
411, wo dieser Canon fur eine
Abkurzung des dritten chalce-
donischen erklart wird.
Pavia Saniosadskoga [ovo-
mu slavlja g. Milas sliedeóu
notu: Evsebija, Crk. Ist. VII.
30 (Sporn. izd str. 409. —
Hrist. Člen. 1870, li. 257-258],
nijednog u prvim vjekovima
crkve, koji je svjetovnu službu
vršio. Posije, kad je crkva
počela nešto slobode uživati,
nalazio se je pojedini episkop,
koji je uz svoje crkveno, još
i svjetovno kakvo dostojanstvo
na sebe rado primao. Neu-
mjestnost takvih pojava izaz-
vala je izdanje ovoga pravila,
koje po sebi drugo nije, nego
dopuna i razjasnenje <». Apo-
stolskoga pravila.
Ovo je sve, i ništa više, u g. Milaša, kao i u
Hefele-a. Gospod. Milaš naznačuje za tim razne sbor-
nike i komentare, u kojima se ovo pravilo nalazi :
„Vidi: Ap. pr. 83; IV. vas. pr. 3; VII. vas. pr. 10;
Dvukr. pr. 11; Kartag. pr. 19, — S6VT«YJA«, II. 9, 104,
107, 220, 587, 687; III, 342 (ovdje se pod brojem 16.
nalazi 19. Kartag. pravilo). — Kormč. kn. I. 2, 22,
23, 94, 125 (ovdje je takodje pod brojem 16, stavljeno
19. Kartag. pravilo), 213, 220". A pod rezom u noti
piše g. Milaš: „Nomokanon patr. fotija, tit VIII, gl.
13. S'JVTorffAa, 1, 157. — Sravni tumačenje ovoga pra-
vila u Jov. Smolen. Op. cit. I. 229-231". Nitko se ovdje
ne može tužiti, da g. Milaš nije tumačenje znanstveno
osjegurao navodim. Jedno samo nije naveo : da je ovo
tumačenje naivnoga Šeprtlje Hefele-a!
U pravoslavnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru
im adu običaj koncem školske godine izdavati Izvješće
u onoj formi, kako se pri gimnazijam izdavaju Pro-
grami. U Izvješću (god. II.) za godinu 1880 obielodanio
je g. Milaš članak poviestnoga sadržaja Carigradski
sabor 381 godine. On mora dakle biti sjegnran, da
nijedan njegov djak neće nikad vidjeti Hefele-ovu
Conciliengeschichte, knjigu drugu str. 1-33. Članak o
Carigradskom saboru pretiskao je g. Milaš za obširniju
čitalačku publiku u svojoj knjizi Pravila vasionskih
sabora (II svezka) str. 173-201. On dakle opet mora
biti sjeguran, da njegovi pravoslavni čitatelji neće
nikad pogledati u Hefele ovo djelo. A da katolički
biskup Hefele dodje po svoje? Strašne neprilike za
članak g. Milaša! U njem bi ostala forma "bez materije.
Svaki stališ ima svoje harakteristične bolesti i
pogreške ; književničkom stališu svojstvena je bolest,
što ju nazivlju plagium (književna kradja), a tko njom'
boluje, zovu ga plagiarius. Gosp. Miiaš boluje tom
bolesti in stadio acuto. U tom stanju mnogi katolički
bogoslovi jesu za njega seprtlje; u tom stanju, gledajuć
na Zapad, vidi on mrak i neopisano neznanje, vidi
tolike naivne katoličke književnike; al kad mu se
hoće figurirati, tad se ne žaca u naivnih katoličkih
pisatelja pozajmiti krasno perje, da se može, kao paun,
pred svojima kriliti i gizdati.
Nosce te ipsum! bilo je krasno pravilo za učenike
poganske škole; barem ovoga pravila, ako ne će Hri-
stova nauka, imali bi se držati profesori pravoslavne,
kao i katoličke, bogoslovije. U ostalom čednost i u-
mjerenost nije nikomu jošte doniela štete i sramote.
Budimo dakle čedni rad svoje koristi !
Vratimo se sad na poslanicu zadarskoga nadbi-
skupa ! na Milaševe opazke o njoj. (Sliedi).
nžjev-, Isomu, kao ruskomu gjeneralu u srb-
skoj uniformi nije bilo toliko stalo do Sr-
bije koli do Bugarske, pošao na iztok gdje
ga Ejub i Abdul Kerim paša gvozdenim
zagrljajem dočekali. Bosna i Hercegovina
nebijahu na pameti ruskomu generalu, al
zato one ostaše u pameti narodu, koji ih
ubraja u zemlje pripadajuće novoj, pred
dva mjeseca proglašenoj kraljevini Srbiji.
Tako umuje i misli narod makar da odgo-
vornoj vladi drugi obziri inaki postupak
svjetuju. To se pokazalo putovanjem kralja
Milana zemljom, gdje ga u Užici slavoluk
zvučna naslova čekao, kojim mu se put u
Bosnu pokazivao.
Nesklad med voljom naroda, jurve dosta
jasno izraženom, te i postupkom kralja i
njegove vlade, u Srbiji sve postaje akutni
jim i kriza, već u kojoj formi, nastati mora.
Tom neskladu služi podlogom ustanak kri-
vošijski i onaj sad već skoro ugušeni u
Bosnoj i Hercegovini. Upliv štono izvana
dolazi u Srbiju, a taj upliv na prvom redu
može ruski biti, nalazi uviek popularnosti i
susretanja u srbskom narodu čim mu laska
samom pomisli na njegovo jedinstvo, na
koje dakako bez Bosne i Hercegovine, ili
najmanje bez ove prve, čedna gospoda u
Srbiji težko da bi se kad i pomisliti usudila.
Vladi protivni listovi u Srbiji, koji da-
našnji pravac^najoštrijim riečima osudjuju,
neprestaju narodu dokazivati i dozivati nje-
govo tobož pravo na Bosnu i Hercegovinu
stvarajuć već sad podlogu razvoju odnošaja,
koji bi kad tad mogli do ozbiljnih zamršaja
dovesti. Dok sadanja vlada na kormilu stoji,
dotle će želje biogradskih novinara i agitatora
u mladoj kraljevini, ostati na papiru, nu viek
sadanjoj vladi i možda samom vladaru, lasno
da bude kratkotrajan a onda može na kor-
milo samo stranka, koja goji i u družtvenom
i političkom životu prevatne težnje. Ta stran-
ka snažno napreduje, a napredka joj zau-
staviti nije bilo kadro ni proglašenje nove
kraljevine po vladi i njoj povoljnoj skupštini
narodnih zastupnika. Sustavno reć bi pri-
pravlja se u Srbiji zemljište onoj politici,
koju Srbi najvole, a to je politika romantike
inače i pustolovja. „Balkanski Pijemont"
slab na noguh nije slab na težnjah svojih i
KOliKO BU mu nago toliko mioli
i osnove brze.
Taj „Pijemont", nije za cielo toliko stra-
šan da bi se bojati bilo, nu svakako je
zanimivo znati, kamo polaze težnje većine
srbskoga naroda u novoj kraljevini, važno
to zato znati, što se tu radi o Bosnoj i
Hercegovini, kojih se službena inače Srbija
svečano odriče.
Cielo to stanje važno je još i s toga do-
dobro promatrati, što se i izvan nove kra-
ljevine javno piše i glasno govori, da su
Bosna i Hercegovina „srpske zemlje," a
gdje se to veli, tu se bez dvojbe i na to
misli, da se iste sa Srbijom sjedine. Mi ne-
znatno kud cilja poštena novosadska „Za-
stava", koja je od vajkada bila zauzeta za
Bosnu i Hercegovinu, nu biti će da list dra.
Miletića i nemože drugčije misliti no mislio
g. 1876. dok još pod turskom vlašću bijahu.
Težnje štono izvana potiču na Bosnu i
Hercegovinu, u toliko su spomena vriedne,
što mogu služiti putokazom upraviteljem tih
zemalja, koji im postupak i koju politiku
tamo uvesti, da se te težnje u ostvarenju
njihovom za uviek osujete.
Koliko je današnja politika u osvojenih
zemljah pripomogla koliko odmogla izvanj-
skomu uplivu, neće nam se ovdje izpitivati.
Folitika dualizma gdje se dva u monarhiji
gospodujuća plemena o prevlast u osvojer
nih zemljah bore, po onoj inter duos liti-
gantes tertius gaudet — bijaše grčko-iztočni
živalj, koji se razmahnuo u težnjah i odrie-
šit kao što jeste, u kaosu zemaljskog i ju-
goslavenskoga jezika, utire liepo put uvi-
djenju, da je taj tako ozvaui jezik srbski i
mnogo još toga što sarajevska vlada nevidi.
Podupirati upliv življa grčko iztočnoga,
koji zastupa srbstvo u osvojenih zemljah,
znači raditi u prilog onim težnjam, koje iz-
vor svoj u Beogradu imaju. Cim bi se tomu
življu, koji već danas u propagandi svojoj
uspieva i odlučan još upliv izvojštio, umukli
bi i biogradski listovi i novosadska „Za-
stava" al zašto, držimo, da nebi ni djeci
dokazivati trebalo.
Da li se jur o tom misli uztvrditi nemo-
žemo, nu novosadska nam „Zastava" nešto
o tom natuca, a osiečka „Drau" zagovara
liepo, da se „srbskomu elementu" njegova
važnost u državnom interesu prizna. O hr-
vatskom narodu, o njegovom pravu na Bo-
snu i Hercegovinu, osiečki list, za kog već
u saboru spomenuto, da je praesidium et
dulce decus bana grofa Pejačevića, niti rieči
spominje.
Da li državni interesi traže priznanje va-
žnosti „srbskomu elementu" u Bosnoj i Her-
cegovini, iz onoga što prije spomenusmo,
lasno se uvjeriti. Dobro je pako i to znati,
da se i u Hrvatskoj pojavio glas, koji tu
„važnost zagovara." S. H.
IiO scisma Oieco-Seiviaiio
iu Dalmazia.
(v. br. 45).
1 martiri Cattarensi. 11 vescovo di Zenta.
Intrighi, violenze e progresso delto scisma
in Dalmazia, particolarmente nel territorio
di Cattaro.
Nel territorio delle Bocche di Cattaro, dove
al dl d' oggi prepotente signoreggia lo sci-
sma, governato spiritualmente una volta da
tre vescovati latini (Risano, Cattaro e Bu-
dna) tutti e tre di antichissima origine, tanto
prima che dopo la venuta dei Croati e dei
Serbi nell' Illirio, come in tutto il resto della
Dalmazia, altro rito non vi dominava che il
latino. Come fu detto, ed or giova ripetere,
il Serbismo vorrebbe provare invece che in
antico una parte dei detto territorio venisse
governata dal vescovo greco orientale resi
dente a Prevlaka nella chiesa di S. Michele,
e P altra da quello residente a Stagno nella
penisola di Sabbioncello. Secondo i Serbi
il fanatismo latino e la tirannide dei governo
di Venezia sarebbero stata la causa della
scomparsa dei vescovo di Prevlaka, e di
tutte le sventure che la chiesa orientale nelle
Bocche di Cattaro ebbe a soffrire nel secolo
XVI e nel susseguente; cosi pure ali' intol-
leranza della repubblica di Ragusa dovrebbe
ascriversi la scomparsa della religione orto-
dossa dalla penisola di Sabbioncello.
Eppure... la chiesa orientale nelle Bocche
di Cattaro, come in tutta la Dalmazia, co-
mincio a dar sentore di sfe, e a farsi forte
appunto nell' epoca in cui il Serbismo vor-
rebbe fosse stata minata la di lei esistenza,
e ci6 coi mezzi dei quali or si far& cenno.
Di quanto poi riguarda 1' esistenza dei rito
orientale a Ragusa e dei vescovo ortodosso
a Stagno mi occupero in seguito : or ripor-
tero i fatti che andavano succedendosi nel
resto della Dalmazia e particolarmente nelle
Bocche di Cattaro, per conchiudere infine
che V esistenza, U progresso e lo stato attuale
della chiesa orientale or tramutatasi in Ser-
viana, in Dalmazia; son frutti di turpi vio-
lenze e di raggiri alla biznntina operati dal
suo elero ribelle, che obbligarono come fu
detto i prelati latini e il govorno veneto a
reagire.
Le prime violenze dello scisma e dell' e-
resia nelle Bocche di Cattaro si vogliono o-
perate appunto nell' epoca in cui queste cad-
dero sotto la protezione dei principi Slavo-
Serbi. Questi, a dir il vero, ondeggiando
talvolta tra il cattolicismo, lo scisma e il
patarenismo, che ali' epoca loro dividevano
la popolazione della Bosnia, Erzegovina e
Zenta, inchinavansi piii o meno a quel par-
tito religioso che vedeano piu utile alle lor
viste politiche. Consultando la storia, a mala
pona si pao scorgere qual religione real-
mente avesser professata; dappoichč alcuni
di loro or proteggevano gli scismatici e i
Patareni, ora si umiliavano al Papa e scri-
veangli lettere d' ossequio e di piu illimitata
devozione, per cui ottenevano da questo ri-
sposte riboccanti di paterna sollecitudine, e
di encomj; f'acevano donativi, impartivano
privilegj alle chiese cattoliche, erigevano mo-
nasteri e altari talchč alcuni si meritarono
1' onore di santi.
Come la chiesa greco-slava, cosi la latina,
tengono e venerano per santi: S. Simeone
Nemagna da re fattosi monaco nel 1195, e
morto il 1205, Stefano il primo incoro-
nato, primogenito dei detto, morto nel 1228,
S. Saba (detto Rotsko) fratello minore dei
primo incoronato, S. Stefano Dačanski figlio
di Stefano Uroš Milutin morto nel 1337.
Anche Stefano despota di Servia figlio di
Lazzaro Grabljanović e di Angelina, morto
nel 1427 fu principe cattolico e pio, edilui
la chiesa greca fa menzione il 9 ottobre.
Infine in S. Viadimiro re di Dalmazia, di
Zenta, Zahulmia e Tribunia, morto per o-
pera di Vladislao principe bulgaro, il dl 22
maggio 1015, e l' una e 1' altra chiesa ve-
nerano un santo e un martire. ')
Ci6 non porta per?) che tra i principi
slavo-serbi, che tennero sotto la propria pro-
tezione una parte della Dalmazia, non vi
siano stati degli aderenti allo scisma e al-
l'eresia; pero questi principi non hanno re
cato alcuna ingiuria o molestia ai vescovi
Cattarensi, che dovettero tra i primi sottostare
alla lor protezione 2). Delle prime violenze
ušate verso i cattolici nelle Bocche di Cat-
taro nel secolo XII.0 si vorrebbe da qual-
cuno accagionare Stefano Nemagna I.°, figlio
di quel Dessa che fu capostipite dei Nema-
nidi, come fautore dello scisma, e indi della
morte violenta dei tre santi fratelli Pietro
Andrea e Lorenzo, nativi di Zagnira nella
penisola di Lustiza, avvenuta, come vuolsi
da taluno, li 6 luglio 1169 3). Mi permetter6
d' osservare, che se gli storici son concordi
in quanto al modo e causa dei loro marti-
rio, non lo sono quanto ali' epoca in cui fu-
rono martorizzati: dacchč dovrebbe ancora
restar sospeso il giudizio se al tempo di
Nemagna I.° il martirio dei detti sia avve-
nuto, e se il malvolere di costui verso i cat-
tolici lo avesse causato.
Melezio (malus poeta, sed bonus historicus
et chronographus) riporta la traslazione delle
reliquie dei predetti martiri, da Cattaro a
Ragusa, ali' anno 1026, quando reggeva la
Diocesi di Ragusa Vitale II, che alcuni con-
fondono col I.°; quindi secondo Melezio il
martirio dei santi non poteva avvenire nel
1169 ali'epoca dei mentovato Nemagna I.
Secondo Sebastiano Dolci, Malezio sarebbe
vissuto nel secolo XII, 1'autorita sua quindi
in proposito stimerei per la piu valevole. 4)
Razzi riporta il martirio al 1240, e Andrea
Zmajević nei suoi annali, ali' anno 1249 5).
Francesco Appendini descrivendo le vittorie
riportate dai Ragusei 1'anno 1185 sull' oste
di Mir osla vo fratello minore di Nemagna I,
PODLISTAK.
Razgovor u gostionici.
Slobodnjak: Vidite vi seljani konservativci
vaše mile zastupnike, krasno su opremili
na Reichsrathu, eto nam novi porezi na ka-
menoulje i na kavu ina hranu (žita), neka!
tomu ste sami krivi, htjeli ste konservativce
birati, dobro vam stoji!
Seljanin: Imamo doista se što tužiti na
ove poreze; dali zastupnici, ne naši, no li-
beralski su tomu krivi, koji su tolike godine
upravljali ekonomijom, i toli vriedno drža-
vom gospodarili, da su strašne ostavili du-
gove, a sad se na ove moraju ogromne ka-
mate plaćat. — Na koga bismo se imali
tužit i krivnju bacati, jal na poštene kon-
servativce koji interese plaćaju, il na libe-
ralce, koji nas u tolike nepodnosive dugo-
ve uvališe?
Evo vidimo sad kako si naši zastupnici
konservativci glavu taru: odkle novce izbiti
da plate tolike interese za one goleme svote
straćene ni amo ni tamo od rasipnih libe-
ralaca ! koji još hoće da bez obraza u Reich-
srathu sjede, zanovetaju i bezočno protuslove!
Trgovac: Državljanski dugovi već su uči-
njeni, država se zadužila, nije kud ni kamo,
dugovi se moraju plaćati, novaca treba naći,
inače bi država propala. Ali se pita: odkle?
Hoće li se opet zadužiti? hoće li se opet
zemlje i zemljišta još većim obteretiti na-
metom? hoće li se kućarina još veće po-
visit? to je nemoguće za seljane, i gradjane,
dakle neostaje no da se porez udari na onu i
stvar, odkle svakome štogod, a nikome se
teško breme ne nanaša.
Obrtnik: Ja cienim, da posve malo oli
ništa može kamiulje podražiti. S početka
veletržci i spekulanti znam da će svoje lu-
kave pandže umetnut i činit poskupit, mi-
slim ipak, da to može za kratko trajat, naj-
dalje za godinu, potle neće ni novčića biti
skuplje nego sada; tolika su se već s ka
miuljem vrela otvorila, reć bi da su velika
jezera.
VaroŠki prodavalac: Bursijanske čifute,
kršćene i nekršćene treba porezom dobro
postrići, oni imaju pune tobolce, oni mogu
i moraju plaćati!
Židov: 0 bedni evreji, svudi si ganjaju!
i mi sma austriški podanjki i nemečki co-
veči, no to i mi vozželat žiti1)! (0 biedni
Židovi, svuda se proganjaju! te i mi smo
austrijanski podanici i njemački ljudi, i mi
želimo živjet!).
Težak koji ga razumio; Da možete živjeti,
ali imate i radit, a ne vavjek tržarit, ljude
hiniti, zube jim primazivat: kad vas jetko
vidio zemlju težati, plužiti itd. ? jeli gdje
koja licitacija od kupovine ol prodaje makar
Veggasi l' interessantissima opera: Annus ec-
clesiaslicus Greco-Slavicus dei P. Giovanni Mar-
tinov. Brusselles 1867.
2) Farlati — Goleti: T. VI. pag. 434.
3) Mernorie
Gelfcić.
4) V. Farlati
r°) V. Farlati
storiche <li Cattaro, di Giuseppe
— Goleti T. VI. pag. 430.
- Coleti T. VI. pag. 47, 430, 431.
') Poznat jim je po govoru,
skitaju za zlatom.
da se po svud
i od stare robušine, eto tu bez dvojbe naći
ćeš čifuta; jeli gdje u mjestu kuća gori, kad
treba ruku dati, vatru gasit, vodu nosit, tad
bježe! — Zidi, najskoli bursijanski u Beču
obilatuju zlatnim kesam, dakle i njima valja
izmjeriti haljine zlatne i svilene, nek plaćaju
i oni primjerni porez!
Inostranac: Cuo sam na svoje uši, da
mnogi veleposjednici, imajuć na godinu čista
dohodka i do preko 200.000 for., po libe-
ralskom zakonu samo 4000 fr. plaćaju po-
reza; a tvornik, uz koga toliki sviet žive,
od 10.000 fr. čista godiš, dohodka takodjer
plaća 4000 fr.; s ovakim nečistim zakonom
ća! treba ga promienit! — tu se zborilo i
o sijasetu finacijera, činovnika i njihovih
dieta i o nepotrebitih politič. komesara....,
te da nebi do nužde došlo za tolike ine po-
reze razbijati glave ; pače zaštedjenom svo-
tom država da bi se mogla u brzo okrpati
čestito, i čistu novu haljinu na se vrći.
Gradjanin: Ja cienim, da bi se imao u-
dariti porez na kućnu gizdu (luksus), ovi
bismo mi najmanje oćutili ; mi bo nećemo
dignut glave, ni dobrog stanja vidjet, dokle
god neodbacimo luks i ne uvedemo opet
starinsku ekonomiju u naše kuće; tada ja-
mačno neće biti glada ni golotinje, i bit će
dinara!
Gostenica : Sve se to netiče mene toliko,
što namet na kavu, tomu sam protivna: tu
bismo mi žene uprav imale koju protiv reći.
Salkavac: Evi kavopilice, možete se po-
služit samim mliekom, neće vam toli u glavu
udarat, nećete se munjivat, a menije draža
i zdravija čaša vina no najbolja kava.
Gostenica: Dk, znam, jeduu kupicu vina,
pak zatim kavu, tako mužke glave običaju.
Ti 'govac: Porez na kavu jest i meni ne-
povoljan; nu ja cienim, da u obće neće biti
tegotan. Sasviem time, kako rekosmo, u
dugove smo upali krivnjom liberalaca, do-
biti se plaćati moraju, država dosta novaca
neima, dakle ovi porezni nadometci su neu-
klonivi i nuždni; ipak jednu pametnu valja
da si sad uvrtite u glavu, dosta ste žalost-
nim iskustvom izučeni: „Odsle nebirajte
već liberalce ! neznaju bo ino nego zaduži-
vat se a drugim ostaviti da plaćaju".
Trgovac: Još i ovu! ja velim, da nova
daća na kukuruz i žito neće obteretiti Dal-
maciju, samo neka s mora ovu hranu i bra-
sno_ uvaža iz Rieke, a Ugarska iz svoje ko-
risti neka sniži tarifu prevoza na željeznici,
tad troški dostave hrane bili bi jednaki tro-
škim od Levanta, tad Dalmaciji dobit osje-
gurana.
I grol Lav Thun dne 20 pr. svibn. u go-
spodskoj kući, predloži resoluciju na mini-
starstvo, koja bje primljena od svih oln
dvojice. To je: da bi izvoljela visoka vlada
u zakonitom sporazumku s ugarskom vladom
oprostiti od carine, kako već Predaralsku
(Voralberg) privremenom naredbom i puk
inih područja (Dalmacije, Trsta, Gorice,
Istre i Tirola).
\ Veritatem facientes in charitate,
s crescamus in illo per omnia, qui
!> est caput Christus. s
s (S. Paul. Eph. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros i« tueada salulari Ecolesise doclrina animisque in
Religionis araore et in verte fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
' Ego interim clamito :
) Si quis Cathedrae Petri jungitur,
> meus est.
^ (S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predtorojbe. — U Zadru, unapried 7 flor. na, godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. ~ Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 48 Zadar, Ponedjelmk 26 Lipnja 1882. God. xm-
Koncem ovoga mjeseca iztice
po tek. godine, a Još mnogi naši
predbrojuici neposlaše uaaii pret-
platu. Snid pak na žalost osim
tih foš i onilt koji misle <!a Je
moguće /.a ciele godine izdavat
list a neprimat predplata! Za-
služuju li daljeg obzira s naše
strane? Očito ne.
Mouticva oclreka.
(Konac, v. br. 47.) |
Nije istina da Zvonimirova kraljevina
i Dušanova neuzpostaviše se nikada. I
One obstoje, ako i u drugom obsegu; !
jedinom razlikom, da je prva savezna, I
druga da bijaše zavladana, ali neod- ;
visna. Te kraljevine živu i napreduju,
neustupaju jedna drugoj zemljište, pače
ga traže razširiti bilo po povjestničkom,
bilo po etnografičkom pojmu. Ali ovdje
nastaje sukob, jer brat s bratom ne-
dieli podvornice, ako baš nemora. A
da smo mi Hrvati prisiljeni toga uči-
niti, to hvala Bogu još se ne dokažuje.
Na stranu dakle slogom, bratinskom
ljubavlju i strašnim fantazijama, poli-
tika nezna za takov sentimentalizam.
Ali upravo jer dr. Monti odveć o slozi
sanja, s toga je zločest politik i sam
sobom dolazi u protuslovje.
Kada tako stoje stvari hrvatske i
srbske u carevini Austro-Ugarskoj i
vau nje, i dok se budu te razmirice
poravnati, koje, neda Bog, i stoljeća
uztrajati mogu, neznamo kako bi Hr-
vat pa i Srbin mogo ostati bez za-
stupstva u saborima. Logično, ako dr.
Monti misli da je istina i pravica na
jednoj ili drugoj strani, kao mudar čo-
vjek bio bi morao tamo ili amo stu-
piti da svoje uvjerenje izjavi, ili ako
bi kanio biti posrednikom, da malko
otupi stranačka koplja staviti se medju
nje i raditi oko sporazumljenja i pri-
bliženja u koliko se dade i može. Ali
svoje (koplje) u žito bacati, znači ili
neimati odlučnosti izpovjediti svoje u-
nutrnje uvjerenje, ili biti osvjedočen da
ono neima izgleda uspjehu. Inače u ovo
suhoparno doba, nebi trebalo ni ob-
eina, ni sabora, ni državnog vieća,
nego predati vladi svaku brigu, da ona
po volji radi sa narodima. Ali ovo ne
može želiti ustavnjak dr. Monti, dakle
golema je njegova pogreška što je sa
javnog života istupio u najboljim go-
dinam i kad je uživao neograničeno
povjerenje barem većine svojih birača.
Dakako, da oni razdor koji je nago-
vorio dr. Montia da se odreče javnosti,
nije dobro, pače zlo; ali kad je on
tu, treba s njim računati i nastojati ga
liečiti, ako se odstraniti ueda. Ali pu-
stiti neka se udube u tielo naroda, bez
svietla istine, nije doista pametno a
niti savjestno.
Kad su se Srbi jednom od Hrvata
razlučili, neostaje nego optirati za jedno
ili drugo, pak tako svoje mnenje bra-
niti i s njim prodrieti. Zavući se u
zabitak, znači samo nihilizovati. To
nije kriepost, to je slabost značaja. Da
nije državnog pitanja medju nama, nek
slobodno vjeruje dr. Monti, da ni „Za-
stava", ni „Razgovori", ni Miletić, ni
Pavlinović, ni školski zakon prekove-
lebitski, ni svrgnuće Ljubiše i bukđ-
vački izbor ovkraj Velebita, nebi si-
gurno prouzrokovati plemenski razdor
izmedju Hrvata i Srba; moglo je biti
kadkad nesklada, nesporazumljenja, o-
kršaja, zavada; ali pravog razdora,
tako krutog napadaja, da se Srbin sa
talijanom sveže, samo da prkosi Hr-
vatu, što je najviše mislimo zadržalo
d.r Montia da nestupi med Srbe, doi-
sta nebi bilo. Radi se na jednoj strani
sačuvati djedovinu, radi se na drugoj
promaknuti zemljište etnografično, da
se tim savlada državno. Tamo u i-
stoku Bugar neda svoje, pače se tuži
što sa mu odtrgli komad njegova zem-
ljišta i dali Srbinu, sva se akcija pre-
niela na zapad, da se s imenom i ge-
netičkom specifičnosti postigne državna
okupacija. Ali kako dalje taj upliv do-
pire, tako kraće postaje okružje dr-
žavno hrvatsko i u tom doticaju radja
se ogromni sukob, kojeg jedino velikom
budućom pretvorbom istoka može ne-
stati. Medjuto konservativnost državna
Hrvate drži, i niko pametan neće jim
zamjeriti tu praktičnu mudrost. Jer
mjesto da se istok slije on se počeo
jače individualizirati, kako vidimo u
Bugarskoj i u Srbiji; pak zašto baš
Hrvatskoj, koja živi u zajednici velikog
carstva namieniti svojevoljnu pretvorbu,
na korist nepoznatog budućeg jugoslo-
vinstva, koje, da uzmemo rieči d r
iVlontia, još je na vrbi svirala? To je
odviše naivno tražiti od Hrvata u ime
bratske sloge. Nije Srbe u taj odpor
kakva nevolja nagvala, no dogodjaji
koji su probudili u njima velike nade,
koje se razpliniše, te ih ostaviše zlovolj-
nim prama Hrvatim, držeći da se oni
mogu i njimi okoristiti. Ali to su ne-
izbježive posljedice moći, koja da bi
bila na protivnoj strani, nas bi mo-
rala uputiti pregorenju. Nu kad se
odnošaji Bosne i Hercegovine stalno
urede, držimo da će razdor izmedju
Hrvata i Srba popustiti, te da će o-
pet i jedni i drugi stupiti u složni u-
stavni rad, za boljak zajedničke do-
movine. Tada će d.r Monti najbolje
uvidjeti kako je bio prenagao njegov
korak odstupa i kako je premašio o-
cjenu ukupnog položaja.
Ako stranka, kojoj od početka pri-
pade dr. Monti nije više ona ista, jer
su ju Srbi odbjegli, ipak što od nje
ostade, još vojuje pod istim barjakom
sjedinjenja. Tu dakle promjene neima,
nego umanjenje broja. Srbi kod nas
izjaviše, da nisu više za sjedinjenje.
Mi Hrvati ostajemo pri tom cilju. D.r
Monti isti je za nj, pak za što odstupi ?
Srbi očevidno neće sjedinjenja da se
Hrvatska neokriepi, dakle to hoće i i-
sti dr. Monti kad ostavlja stranku sje-
dinjenja. Mi nezamieravamo to držanje
Srbima, ali svakako d.r Montiu, koji
nije izriČno Srbin, a opet priznaje spa-
sonosno načelo sjedinjenja. Hrvatska
mora da se okupi i zajedno složi što
je njezina, kako joj ništa propasti neće
na stranu, dakle mi Hrvati moramo
se pod tom zastavom i nadalje boriti.
I pošto je Dalmacija na tom skoku, a
mi Hrvati u njoj smo većina, to mi
možemo izvesti sa ili bez Srba; ali
tada neznamo zašto onaj: „ne dao Bog"
dr. Montia ? Ta i u Hrvatskoj ima
Srba, a ovim uemože biti gore nego
onima, nu oni tamo nemogu se šta tu-
žiti, jer su u svem raviiopravm." Ćiri-
lica nije još ozbiljan povod nezadovolj-
stva, a školski zakon još manje pa-
metnim evropejcim.
Ta su očita protuslovja d.r Montia.
Zašto „nedao Bog", kad prije kaže,
da je to zdrava, praktična, izvediva
miso ? A zašto ne i proti volji Srba ?
Zar i ovdje radi sloge i mira da Hr-
vati žrtvuju svoje državno jedinstvo ?
Još o Bosni nemože biti govora, jer
nije anektirana carevini, ali da bude
i da u svoje vrieme Hrvati i Muhame-
danei uztraže sjedinjenje sa Hrvatskom,
stavimo, a Srbi se suprotive, zašto „ne-
dao Bog" i proti volji Srba ? Ta sam
dr. Monti priznaje da bi se stvorila
takova skupnina, koja bi vriedila za
Hrvate i Srbe jednako i bila supar-
nicom ostalim carevine. Pa kad bi taj
uspjeh bio, zašto ne i proti volji Srba ?
Zar i ovdje za volju bratske sloge
popustiti u državnom zajedničkom polo-
žaju ? Kad u Carevini Ugarska, Oe-
ska, Poljska toliko važe, kako nebi
naša kraljevina njima skoro ravna ?
Odkud dakle protuslovja d.r Montia?
Od onog tajnog njegovog priklona Sr-
bima, što imadu neodvisnu kraljevinu,
kojoj on sigurniju budućnost nazrieva.
Njemu je svejedno što će biti od Hr-
vatske, samo da je Srpstvo slobodno u
svom dalnjem razvitku Ali ako je
Hrvatska združena, i odtuda kakove
nepogode za svoje biće ima, ima i koju
korist, jer težko bi da je samostalna
došla do uskrisenja svoje cjelokupnosti,
dakle ona zajednica ju sada kriepi a
neslabi. Njegovo nagnuće prama Srbiji
dakle nije ni u tom utemeljeno. Nadalje
d.r Monti kaže: da nebi bilo Srba u
Hrvatskoj i Dalmaciji valjalo bi ih
stvoriti. Baš te nužde mi neuvidjamo,
nego ako se hoće neprilika. Ali kad
su tu oni koji sebe Srbima nazivlju,
bilo s vjere, plemena, nagnuća, to nam
Hrvatim ništa nesmeta, samo da drža-
vnu miso poprime jedinstva i javnoga
prava. Ali za ravnopravnost nitko se
nebori pošto je svakom osigurana
zakonom. Ako se pak kraljevina u ko-
joj i oni živu zove Hrvatskom, uz nji-
hovu genetičku osebujnost, to je zah-
tjev državnog jedinstva i javnoga prava
njezina. Srbska je kraljevina uz Ru -
munje i Bugare svoja. Zato netreba
krstiti svakoga drugim imenom, sva-
komu ostaje svoje, ali državno mora
biti jedno, kad nije zaveza, kao što
izmed Austrije i Ugarske ili Švedske
i Norvegije. Što je svoj Evropi oče-
vidno to mora biti i našim Srbima, ako
hoće da pravedni budu i razumni.
Hrvati ma za nikakvu slogu, bratin-
stvo, mir, sreću, nemogu žrtvovati svoju
starodavnu dičnu kraljevinu i njezino
državno biće. Braniti do zadnjega sve-
tinju svojeg zemljišta, imena, poviesti,
to će biti dika sadanjeg pokoljenja. D.r
Monti, kao izobražen čovjek, morao bi
poticati Hrvate na uztrajnost, Srbe na
stegnuće zahtjeva.
Napokon nerazumismo zašto u svom
radu političkom Hrvati moraju biti
neodvisni od svećenstva, ne tako Srbi.
Tu je valjda d.r Monti htjeo kazati,
da nepuštaju katoličkom svećenstvu is-
plivati na političke odnošaje, jer od
odvisnosti naroda nemože pametno biti
govora. Zar i to za^mlju Srhjnv jer
je to njima mrzko ? Nu onaj upliv kog
u Ugarskoj, Poljskoj, Češkoj, Francu-
zkoj, Španiji, Italiji, Belgiji, Irskoj,
pak i u Njemačkoj katoličko svećen-
stvo vrši, nemožemo razborito zahtje-
vati da ga neobavlja i u Hrvatskoj, jer
i ovdje crkva ima koristi da zastupa,
prava da obrani, toliko u upravi ko-
liko u zakonarstvu. Ako svi stališi taj
upliv u državi vrše, neznamo odkuda
ta stega katoličkom svećenstvu, koje
je ipak važno inteligentno udo drža-
vnoga tiela. Zar radi mira i sloge ?
Mi neznamo jeli se ovdje baš šalio d.r
Monti, jer je tako nepraktična i ne-
pravedna ta miso izključenja, da ju
nemožemo ozbiljnom smatrati. Prije
izjavi, da Rim i Bizantija razkinuše
narodni duh, držeći ga u nekom mo-
ralnom robstvu, sada pak čini se da
to samo djeluje Rim. Dakle crkva na
stranu, pak i vjera, ali samo za kato-
like. Tako nas svjetuje d.r Monti. Ali
mu mi odgovaramo svjetovnjaci da ne-
treba danas da baš sami sveštenici brane
u skupštinam težnje i prava katoličke
crkve, jer to čine isti svjetovnjaci, ko-
jim je ozbiljno vjerovati i djelovati u
družtvu ljudskom; da zato netreba da
sabori budu popovom napunjeni, kao
što on predbacuje našemu, da je on
postao popovsko-hrvatskim saborom,
jer u njem sjede do polovica svećenika,
jer svjetovnjaci utiču u svim skupšti-
nam državnim na stranu vjerskih na-
čela, te da pop, ako jc baš vriedan,
te uživa pouzdanje od kojeg kotara,
zato što je uprav pop, nemože biti
nezdravim udom ikoje narodne skup-
štine. Nije danas više ouo vrieme, kad
je izobražen Čovjek držao nešto ulju-
dnijega pritajiti svoje vjersko osvjedo-
čenje; danas crkva pozva svjetovnjake
na djelo spasa čovječjeg družtva, te
se prve glave u svakom narodu oda-
zvaše tom velikom zvanju uljudjenja.
I bez popova mi Hrvati znati ćemo o-
braniti položaj crkve u državi, štititi
njezin uzvišeni upliv u družtveni život,
njezine ustanove osigurati. To nije više
zvanje samih popova i fratara, to je
naše, jer i mi svjetovnjaci sačinjavamo
crkvu po njezinoj nauci. Prošlo je vrie-
me izldjučivosti svećeničkog stališa,
on se stapa u narodu, po zvanju i
pripravnošću puka. Kao što smo je-
dan narod Hrvati, tako smo i jedna
crkva sa obćom katoličkom. Neka se
dakle d.r Monti neboji upliva svećen-
stva, i mi smo svećenici u smislu pi-
sma. Odstranjenjem, sve da bi mogu-
ćno bilo, svećenika na jednoj i dru-
goj strani, neutaži se borba medju
njima, koja ima svoj koren mnogo
dublje nego u vjeri i svećenstvu. Ne-
ćemo opetovati što već rekosmo, te
tako zaključujemo ovo razmatranje
Montieve knjižice.
Sto on u svom drugom dielu o po-
našanju na saboru, državnom vieću,
viećanju itd. izlaže, nije vriedno ocjene.
To su samo epizodi iste zablude u
glavnom načelu I akoprem „Slovinac",
koji izpovieda da nije politički list,
dakle nenadležan u predmetu, naprosto
izjavljuje da se slaže sa d.r Montiem,
KATOLIČKA DALMACIJ
Veritatem facientes in charitate, ^
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
? i Modi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim elamito: quia Cathedrae Petri jungitur,
meus est (S P 1 Boh IV 43 ) > aux'',ante ®eoJ 'n alacr'ier opcam Vestom impensuros in tuenda saluiari Ecelesise doclrina animisque in t i/§ Hieronym Epis XVI ad Dam)
i viiJlLl^l' Religionis amoreet inverse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). - - * ''
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za oielu „ dinu; tko na svrha godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godina. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi ' mioo" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienn. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se |te vraćaju. i —— •. •
Br. 4 Zadar, Četvrtak 18 Siecnja 1883, God. XIV.
Hajka na hrvatsku mladež.
„Mladost hrvatska buduća je država
hrvatska, bude li oba shvatila
svoj zadatak, bit će domovini
na čast i diku".
E. Kvaternik.
Mlađa ljeta nada svieta, kažu starci
kad vide kako jim uz koljena raste
mladji naraštaj, koji će do malo krep-
kim i čilim silama ući u život, da
nastavi djelo starijih i pokorači korak
napried na stazi čovječanskoga na-
predka; te ko da jih opomenu na
mučnu zadaću, koja jih u životu Čeka,
opetuju jim višekrat: mladeži! na tebi
sviet ostaje.
Ako ijedan narod ponosom i uhva-
njem gleda na mladji naraštaj; to je
za stavno hrvatski narod, komu je još
mnogo jadikovih klanaca prokrčiti.
mnogo prepona prevaliti, dok okupi
omrzla uda svoje domovine i vine se
k zlatnoj slobodi, koja ga čeka u uje-
dinjenoj, samostalnoj domovini. I hr-
vatski narod punim se pravom uhva
u tu mladež, te je rodoljub Kvaternik
najbolje pogodio, kad je napisao:
I „mladost hrvatska buduća je država
hrvatska", jer je toj mladeži sudjeno
da prva sudjeluje u ostvaranju hrvat-
ske misli.
A kakva nam je ta mladež? Prvi
rs.'itor hrvatskoga sveučilišta, pokoji
Mesić, govoreć o hrvatskoj omladini,
nije mogo da ne reče: „Mladež je
hrvatska, što kao čovjek u duša ju
poznavajući ovom svečanom sgodom
s razlogom a podjedno i s ponosom
izreći mogu, u velikoj mjeri sposobna
za naobrazbu i prosvjetnu radnju. Duha
bistra, volje budne, ćudi blage, pristupna
je ona svakoj naprednoj misli, te se umije
t/grijati za sve^ što je liepa, plemenita
i uzvišena. Dom i narod svoj ljubi s uz-
hićenjem i zapalom; ponosita je na liepo
ime svoje, te gorljivo žudi, da bude
medju narodi štovano i čašćenou.
Na tu mladež, koju je evo ovako
opisao hrvatski povjestničar, od nekoliko
dana podigla se Čudna hajka, potaknuta
iz Beča i Pešte. Što je kriva hrvatska
mladež ? Zar je kriva što nevolja
niemce tare? Zar je kriva, što je ta
magjarska država fikcija, kojoj pa-
metni ljudi više nevjeruju? II je kriva
što Damoklesov mač stoji nad nekim
nenaravnim savezima i šapuranjima?
tRaja je kriva što je živa — hrvatska
[mladež je kriva naprosto Što je hrvatska,
i što kao takova ima ona svojstva,
koja gore iz usta, pok Mesića nabro-
jismo. Da je hrvatska mladež mračna
duha ko Što n. pr. njemačka, da je
silovite ćudi ko magjarska, da se nezna
ugrijati za sve što je liepa, plemenita
i uzvišena, da s uzhićenjem i zapalom
ne ljubi svoj dom i narod — tad bi
bečka i peštanska gospoda, i skutonoše
magjarona u Zagrebu pleli lovor-vience
toj omladini; ali kad nije, tad će po
„veleučenosti" prof. Spevca ta mladež
„doćerati daleko Hrvatsku".
Ali da vidimo, što je dalo povoda
toj hajki.
Tunedavno umro je u Parizu po-
znati Gambetta, čovjek koji ako je
štogod dobra učinio za Francuzku a
to je za stavno kad je podigo cio
narod, da brani domovinu od njemačko-
ga samosilja i kad je kroz toliko go-
dina budnu držao u francuzkom naro-
du želju za revanehe-om, odmazdom.
Pri smrti dakle tog Čovjeka, iz ciele
je Evrope prispjelo u Pariz brzoja-
vnih sažalnica; takovih sažalnica po-
sla i češka mladež, i hrvatska mladež
na Bečkom sveučilištu, te napokon i
mladež koja uči na hrvatskom sveu-
čilištu u Zagrebu; a u tim brzojav-
kama izjaviše sućut prama velikomu
naroda francuzkom. Mi ćemo iskreno
izpovjediti, da nam baš nije drago što
je hrvatska omladina uprav ovu sgodu
izabrala, da dade izraza svojoj ljubavi
prama francuzkom narodu i prosvje-
duje proti „obskurnomu niemstvu", a
to, jer je Gambetta prvi izrekô onu:
le cléricalisme voilà ï ennemi. Ali oni,
koji su podigii hajku na mladež, nisu
s uzroka, što je izrazila sućut nad
smrti protivnika katoličke crkve, jer
možda jedino u tom ta gospoda sliče
Gambetti (a nisu ni mogli s toga po-
stupati proti mladeži, koja je jedino
slavila Gambettu ko političkog čovjeka);
oni su udarili na mladež, jer je die-
lila tugu sa francuzkim narodom nad
smrću „zatočnika saveza romansko-
slavenskih naroda proti obskurnomu
niemstvu" ; to je što peče neku go-
spodu u Beču, u Pešti i u Zagrebu;
to jë stô et, r0 ina en ju ie gospoJ
daleko doterati Hrvatsku, biva, upro-
pastiti će ju.
Na stranu dakle s Gambettom, koji
je dao povoda toj izjavi; promatrajmo
čin sam u sebi, pa nam se eto samo
nameće pitanje: zar je hrvatska mladež
sgriešila, kad je izjavila, da motri
svom pozornošću najplemenitiji narod...
iz Čije je domovine ponajprije sinulo
svietlo istine, „a to svjetlo ogrija i nas
Hrvate otrovane njemačkim duhom"?
Ako je ovdje grieha, što da onda ka-
žemo o magjarskoj mladeži, koja je
slala Čestitke i sablje gjeneralima
„divljih turskih Čopora" ? Ili je zar
drugim slobodno, što je nam za-
branjeno ? Mi i opet kažemo, da nam
je žao što se to sbilo pri smrti Gam-
bette ; ali nemožemo da osudimo mladež,
koja se divi velikom i plemenitom na-
rodu i koja se protivi njemačkom duhu,
koji ju truje, i žali smrt zagovaratelja
revanche, koja se nije stanila u samom
Gambetti, već koju njeguje cio fran-
cuzki narod bez razlike stranke i vjer-
skog osvjedočenja. Mladež hrvatska,
koja dobro zna, koliko je zla nanjelo
krvatskomu narodu niemstvo; kako je
to niemstvo razpustilo žile po hrvat-
skoj domovini ; kako se to niemstvo
na silu hoće da razgrani i udomi i u
hrvatskoj Dalmaciji; kako si to niem-
stvo traži domovinu od Baltičkoga do
Jadranskoga mora, zagovara „savez
romansko-slavenskih naroda proti ob-
skurnomu niemstvu". U tom mi opa-
žamo da je mladež shvatila svoj za-
datak, naime da gorljivo žudi da hr-
vatstvo bude „medju narodim štovano
i Čašćeno". Pri tako radostnom pojavu,
mi, koji smo i nedavno najodlučnije
osudjivali „zakonito niemčenje", koje
bi se imalo provesti kroz državni nje-
mački jezik, nemožemo a da neopetu-
|emo s Kvaternikom: mladež hrvatska
shvatila je svoj zadatak, ona je do-
movini na čast i diku, ona je buduća
aisiià ¿ižuva.
Dnevne viesti.
Po novom uredjenju austro-ugarska
vojska u ratno doba sastoji sada u
1,250.000 momaka.
Dne 15 tekuć, otvorila se bečka za-
stupnička kuća. Ministar je financija
iznio nekoliko zakonskih osnova o no-
vim nametima.
Primamo dopis od našeg rimskog do-
pisnika, kog ćemo priobćiti u dojdućem
broju; za danas vadimo sliedeće iz tog
dopisa: „Viesti nekih poljskih i nje-
mačkih listova, o ugovoru sv. Stolice
sa Rusijom, da tobože nije bilo ni-
kakvoga pismenoga ugovora, sasviem
su neistinite. Ugovora je uprav pisme-
noga bilo; te će sv. Otac, kako čujem,
u dojdućem k.oncistoriju obskrbiti neke
poljske biskupije. Pisma, koja su se
prošlih dana izmienila izmed sv. Otca
i njemačkog Cara znače, da će se o-
^iiOaJ inicijativom sv. Otca opeta na-
staviti dogovori izmed Njemačke vlade
i sv. Stolice."
Iz Sofije dolaze nemirne viesti. Već
smo brzojavno bili primili, da u Bu-
garskoj nemogu da se pogode ruski i
bugarski ministri, te da je očekivati
preokret u ministarstvu; sad nam ju-
čerašnje bečke novine donose iz Sofije,
da po viestima iz istočne Rumelije,
turci se spravljaju po brdima na u-
stanak, a da se kršćani spravljaju na
obranu.
Oberdankstvo.
Od nekoga vremena sbivaju se s onu
stranu jadranskoga mora takovi dogodjaji,
koji hi ne samo mogli poremetiti i tako
traljavo prijateljstvo izmed dviju susjednih
država, već otvoriti duboki jaz, koji se u
kratko vrieme i lahkim načinom nebi dao
zajaziti. O tim dogodjajima mi smo odmah
u prve htjeli donieti obširnije izvješće, da
nali čitaoci budu na čistu o stvarima, koje
se neposredno tiču naše domovine i našega
naroda; ali, na žalost, naše viesti crpljene
iz najvjerodostojnijih talijanskih izvora, nisu
ugledale sviet, jer jih je c. k. državno
odvjetničtvo zaplienilo. Od te zapljene mi
smo se ograničili da javimo samo dva čina,
biva dva atentata, na austrijskoga poklisara
i na carski grb; ali sama ta dva čina mo-
gla su sasviem dobro otvoriti oči i najopti-
mističnijem čitaocu, te je mogo iz njih uvi-
djeti kakov duh vlada s onu stranu jadran-
skoga mora i kako uzprkos svim zabašuri-
vanjima, istina se ipak pomalja na vidjelo,
a ta je, da u Italiji obstoji stranka prilično
dosta jaka, kojoj je sadašnja Austrija naj-
krvniji neprijatelj i koja iz svih sila nastoji
da izbavi iz austrijanskoga gospodstva zemlje
koje, su većim dielom hrvatske i slovenske.
Ta stranka, dobro uredjena i razgranjena,
ovih je posljednjih dvaestak dana razvila
svoju uj^* po «vim ¿gradovima i ove4im
mjestima ujedinjene Italije, đa pjeva «tavo-
spjeve Vilihmu Oberdanku, koji je dne 20
proš. mjes. poginuo na vješalima u dvorištu
tršćanske velike vojare. Ta stranka, ili ba-
rem pojedini pripadnici te stranke, neza-
dovoljna ni tim, kad nemože da usmrti
okrunjene glave, hvata se kamenja, i baca
jih posred talijanke prestolnice na austri-
janskoga poklisara kod sv. Stolice; šćepa
brzokrese da, kad nemože da proslavi carev
dolazak u nespašene zemlje, ko što je htio
Oberdank, barem nanese rugo i pogrdu
carskomu grbu susjedne velevlasti; ta straka
prikuplja po svoj Italiji novac, do diže spo-
menike vojničkomu uskoku i „nosiocu ko-
lovožkih bumba"; ta stranka u najvećem
talijanskom gradu, u Napulju, poticanjem
lista Pro Patria i talijanskih rodoljuba d
la Imbriani i Bovio kupi prinoske, kojim
hoće da oboruža „Oberdankovu legiju", koja
bi prva imala provaliti u nespašene zemlje,
da jih otme tudjemu gospodstvu i povrati
majci „velikoj Italiji"; ta stranka.... ali ko
da nabroji sva djela te stranke kroz ova
posljednja tri tjedna, a kad bismo i poku-
šali, naši bi redci zaglavili u tiskari, jer jim
di'žavno odvjetničtvo nebi dalo slobodan
izlaz.
Ali ko je taj Oberdank, da je uslied nje-
gove smrti munjevna struja prozujila kroz
cielu Italiju i pobudila neke slojeve pučan-
stva, koji su se od četri godine bili umirili
i privikli uživanju onoga što imaju a bacili
s pameti prekomjerne želje ? — Oberdank
je nosilac bumba, koje je prošloga kolovoza
htio baciti u nedužno tršćansko obćinstvo
— kaže obćinstvo i novinstvo, koje ne po-
stavlja Vilihma Oberdanka na kakav oltar.
Ali tako nemisli talijansko obćinstvo i no-
vinstvo, ono Oberdanka u zviezde kuje.
Nama je, opetujemo, žao, što u ovoj našoj
Dalmaciji nije dopušteno iznieti u domaćim
novinama, što svak čita po talijanskim novi-
nama, kojima je slobodan ulaz u carevinu;
ali ako nam nije dopušteno iznieti što se
sad piše i izjavljuje u Italiji, to će nam ba-
rem bit dopušteno opetovati, što je rimski
II Dovere pisao rujna prošle godine, i što
su već naši čitaoci štili u dopisu iz Rima u
br. 78 „K. D".: „Na uvodom mjestu, pisao je
tad naš rimski dopisnik '), pod naslovom
„Infamie" li Dovere izmed ostaloga piše:
„n^onarkička vlada počinila je novu sra-
motu; nečuveno, nevidjeno podlo djelo. Po-
slušna zapovjedima primljenim iz Beča, dala
je uapsiti po svojim „poslovačima dva u
Mletcima stanujuća tršćanina". Za tim za-
zivlje u pomoć irredentistiČki list medjuna-
rodne ugovore i donosi primjer Francuzke,
koja nije htjela predati Rusiji poznatoga
Hartmana, okrivljena s veleizdaje; pona-
šanje Italije prama dvama tršćanima da je
dostojno, kaže taj list, Jude i Kajina, jer
da dva tršćanina stanujuća u Mletcima nisu
inostrani, ko Hartman u Francuzkoj, već
talijanci, brada, koji se nalaze u svojoj do-
movini, da je monarhična vlada, da „ugodi
bečkomu samosilniku, izdala ovu braću, i
prodala ju; trgovala u sveto ime domovine,
i postavila na čelo Italije, na čelo talijan-
*) Pripominjemo, da donosimo ricč po riei; i i
br. 78. r. 1882, 9 listopada, dopis h Rim«: 30
rujna, druga strana, 4 stupac i 3 strana 1 stupac.
i Veritatem facientes in charitate, \
s crescamus in illo per omnia, qui J
s
Izhodi u Ponedjeli§k i n Četvrtak
\
est caput Christus.
(S. Paul. F?ph. IV. 13.) Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslam ¡mpensuros in lueiida salutari Ecelesiie doctrina animisque in Religionis amore el in verse fidei proíessione roborandis,... (Pio IX. uMtpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
< Ego interim clamito: >
¡> Si quis Cathedrae Petri jungitur, s
s meus est. \
J (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) \
Uvjeti predhrojl»e. — U Zadru, unapried 7 flor. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojla biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajueu godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakoStt, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi Be se vraćaju.
Br. 6 Zadar, Četvrtak |5 Siecnja 1883. God. XIV.
Njemački državni jezik.
Češki rodoljub Palacky, govoreć o
pjemačkim težnjama u austrijskoj ca-
revini, izjavi, da se kroz sve pojave
(u Austriji) proteže, ko neka crvena
nit, nastojanje, da njemački živalj po-
stane gospodujućim na Štetu drugih
naroda i da ga se što bolje i stalnije
učvrsti u gospodstvu. Taj cilj niemci
dakako niti izpovjediše niti pripoznaše,
i ali su tim veće u tom smislu radili;
to je bio cilj cieloga novoviekoga dr-
; žavnoga razvića u državi, kojoj pri-
| padamo.
I današnji dualistički sustav čedo je
toga njemačkoga nastojanja.
Ali se ipak nije moglo preko noći
pozobati petnaestak milijuna slovina;
nisu se mogla jednim ahom ukinuti
sva stoljetna prava drugih narodnosti;
da poso bude laglji valjalo je barem
načelno štogod jim priznati. Odtuđ eto
nam „cislitavskih slobodština", pa i
onog član. 19, po kom „sve narodnosti
„države imaju jednaka prava i svaki
„narod ima nepovriedivo pravo ču-
„vati i gojiti svoju narodnost i svoj
„jezik. Jednopravnost svih zemaljskih
„jezika u školi, u uredu i u javnom ži-
„votu pripoznata je od države". —
Kud ćete slobodoumnijega zakona ? Ali
je talijanac mudro rekao: le leggi son,
ma chi pon mano ad esse ? U Austriji
je uporavljao zakonom niemac, a kako
je drugim bilo za te njemačke uporabe,
znndu nenjemački narodi, koje se uz-
1 prkos temeljnom zakonu tražilo odna-
rodit, pa se dosta i odnarodilo kroz
učione i državne urede.
Po taj je način niemac kroz nekoliko
godina gospodovao; ali bud je svaka
sila za vremena, od jednom se kolo
od sreće prevrnu i niemac se nadje u
neprikladnom položaju. Zakoni, koje
je on skrojio samo da narodi vide da
se nešto učinilo, mogli su se upora-
viii i na korist nenremaca, a tad sbo-
gom njemačko gospodstvo i „viši pri-
vilegirani" položaj. Što sada? Buncaj
o pogibelji, koja prieti državnom je-
ziku, koji je imao poduprieti gradju
njemačkoga gospodstva, koja se već
orila.
Tomu je tri godine, da je njemački
zastupnik Wurmbrand uz šesdesetitri
svoja druga iznio sliedeći predlog:
„pozivlje se vlada da za provedbu
„član. 19 temeljnoga državnoga za-
„kona od 21 prosinca 1867 o obćim
„pravima državljana iznese zakonsku
„osnovu, kojom da se, pridržavajuć nje-
„mački jezik ko državni jezika uredi u-
vporaba zemaljskih jezika u uredu, u-
„čioni i u javnom životu."
Za Čim je težio Wurmbrand ovim
predlogom ? — Da se njemački jezik
zakonom pripozna državnim jezikom,
biva jezikom kojim bi vlasti medjuso-
bno dopisivale, ostavljajuć pojedinim
pokrajinama u uredima, učioni i u
javnom životu njihove zemaljske je-
zike, koji bi se dapače zakonom imali
osjegurati pokrajinama. Ovaj dakle
predlog sličio je posve predlogu g. M.
u lanjskom Narodnom Listu, koji je
tad pisao: rnu država će zahtjevati
istodobno, da joj zakon zajamči porabu
njemačkoga jezika kao državnoga,.. što
mi posve opravdanim držimo... jer što
država gubi sveze u području geogra-
fičnom, traži ga naknaditi u birokra-
tičnom obćenju ureda, i centralizaciji
uprave, što je svakako zahtjev temeljiti
državnoga bića".
Ali što je na to desnica, što li vlada ?
Još nam je u pameti vika, koja se
tad digla po slovinskom novinstvu. Nu
čemu ta vika, kad je predlog prepu-
štao, dapače zakonom zajamčivao po-
krajinama zemaljski jezik u uredima,
i i javnomu životu; a samo je tra-
tio da njemački jezik postane pravno,
šid je bio donekle već faktično, biva
državnim jezikom? Načelo je izmed
ostaloga bilo po sriedi, njemački drž.
jezik značio je hcentralizaciju uprave
a to je baš bilo na što prije svega
nije mogla pristati stranka, kojoj je
program federalizam. Ista je vlada to
razumjela, pa nije „zahtjevala da joj
zakon zajamči porabu njemačkoga je-
zika kao državnoga", već je ministar-
predsjednik Taaffe u odborskoj sjednici
od 2 travnja 1881 Čisto i bistro izja-
vio, da vlada nemože poduprieti Wurm-
braodov predlog. „Prije svega, reko je
u bitnosti grof Taaffe, u današnje doba
nije Bhodno iznieti takov predlog. Vla-
da je mnenja, da samo tad može
biti shodno, kad se prije poluči spo-
razumljenje izmed raznih narodnosti i
političkih stranaka. Osnove, koje se
prc>3to poizprave i većinom parlamenta
proture, nemogu se držati koristnim u
interesu carstva ko i pokrajina". U-
slied dakle oporbe većine zastupničke
kuće i reserviranoga ponašanja vlade
predlog je zaspao u odboru; pa eto istom
prošle subote digue se u zastupničkoj
kući d.r Sturm, da ga uzkrisi, udariv
na odborskoga predsjednika Grohol-
skija, što nesazove odbor da vieća o
njemačkom državnom jeziku. Groholski
mu odvrati da je stvar zastala i po
želji mnogih ljevice, ali da će on ipak
odmah sazvati odbor, koji se sbilja
već u ponedjelnik sakupi, i pokle je
grof Taaffe u ime vlade još jednom
opetovao izjavu učinjenu dne 2 tra-
vnja 1881 većina odbora zaključi da
se pred zastupničku kuću iznese pre-
dlog, da se prolazi preko Wurmbran-
dova predloga na dnevni red. Tim je
za sad odalečen svaki pokušaj zakoni-
toga niemčenja, jer srao stavni da će
I zastupnička kuća primiti odborov pre-
dlog i tim zabaciti Wurmbrandov pre-
dlog ').
Ali. dali su tim obezbiedjene poje-
dine narodnosti od niemštine ? Mi mi-
slimo da nisu ; jer Što 58 za.konom nije
postiglo, to vlada na svoju ruku uva-
dja. Niekao koliko ga god volja g,
barun Jovanović, da on nije izdao ni-
kakove naredbe; oprovrgavali koliko
god htjeli poluslužbeni listovi viest,
da je izdana naredba; presenetio se- i
i do sto puta grof Taaffe — fakt je
kog niko nemože poreći, da se mem-
ština sve to više širi u Dalmaciji i da
odtud našoj narodnosti prieti ozbiljna
pogibelj. — Govorio što ko htio, mi još
nemožemo povjerovati da su naši za-
stupnici prošlih dana ćerali kakovu
pasivnu politiku. Takova bi se politika
mogla ćerati samo kad bi bečka vlada
pristala na naredbe ili svjete baruna
Jovanovića; ali kad bečka vlada nezna
za „naredbe" baruna Jovanovića, tad
je zastupnicima ili privatno ili javno
u parlamentu opomenuti ju, a samo u
slučaju kad vlada nebi zadovoljila nji-
hovim željama, samo bi u tom slučaju
ne samo mogli dali i morali izstupiti
iz parlamenta. Inače, kad bi se za na-
čelo uzelo da se zastupnici za svaku I
povrjedu narodnoga prava odaleče iz \
parlamenta, tad bi češki i slovenski \
zastupnici svakog drugog dneva imali '
izstupiti iz saborskih sjednica. Mi ovo
kažemo, jer smo tvrdo uvjereni, da
naši zastupnici nisu ostali kod kuće da
tobože prosvjeduju proti bečkoj vladi,
koja nije ni znala za „naredbe" ili
„savjete" baruna Jovanovića, a to tim
više što bi u tom slučaju Č. zast. Šu-
puk, koji je već pri otvoru bio u Beču,
igrao čudnu ulogu; a s druge strane
kad bi tu stazu bili i odabrali zastu-
pnici, mi bismo žalili, jer bi tim na-
*) Vidi današnje naše vlastite brzojavke.
PODLISTAK.
Još dvie rieči o Sarkofagu
Lovre Dalmatinca, spljetskog nadbiskupa.
(vidi br, 5.)
Ako Be sada ovomu pridoda ono sto kaže
Roller, premda se eieni da je štovanje sv. Katarine
uvedeno na zapadu iza druge križarne vojne (1145),
da je ipak njezino žice u Rimu bilo poznato još za
VIII. vieka, dakle onoga istoga vieka, kada je na
Istoku složeno, a to kroz papu Grgura III. (731-741),
koji je bio rodom Sirjanin; pa se još na to nadostavi
ono što Rohrbacher i ostali životopisci kažu, da je za
XI. vieka monali Simeon donio iz manastira Sv. Jelene
na Sinaju u grad Rouen u Normandiji vojvodi Rikar-
du i u onom gradu ostavio moći sv. Katarine; ako se
razluči uz to kako sam gori rekao, što se odnosi na
viest, na poznavanje sv. Katarine i njezina žića, od
onoga što se kaže o njezinu štovanju na zapadu, neće
se u svemu naći jedne same rieči koja da oslabi, da
pobije, da izkljuČi drugu; sva se ova razna svjedo-
čanstva slažu u najljepši sklad. U istinu evo što nam
ti razni svjedoci pripoviedaju: VIII. vieka našasto je
u Istoku tielo sv. Katarine i njezino žiće napisano. To
je žiće već valjda onoga vieka stiglo u Rim, doneseno
možda od pape Grgura IH; a početkom XI. vieka
doneseno je u Normandiju i moći te svetice Rikardu
II. knezu Normandskomu, nazvanu „Lebon" (996—
1026); ali se je njezino poznavanje na zapadu raz-
prostranilo stopro kada su se zapadnjaci povratili s
prve križarne vojne (1096 — 1099). Povraćeni križari
nastojahu, da bi uveli u domaće crkve štovanje iste
svetice; i u tom uspješe toliko, da 40 godina kasnije
na povratku križara druge vojne (1145) zbilja se
može reći, da je u cieloj zapadnoj crkvi počelo što-
vanje sv. Katarine i svetkovanje njezina blagdana;
najprije u Rimu i u Francuz, kuj, pa u Engležkoj i
drugdje, i to sve još prije nego su dotične starije
Vlasti to štovanje uzakonile, što su učinile stopro u
XIII. vieku, upisujuć svetičino ime u mukoslovnik
(Martyrologium) i naznačujuć red njezina svetkovanja.
Odavle se vidi, da moje umovanje o Štovanju
Sv. Katarine i o rukavicam našastim u Lovrinu sar-
kofagu, po kom rukavice nisu mogle biti zajedno s
Lovrinim tielom pokopane, nego stopro kasnije, pod-
puno se slaže s gori navedenim svjedočanstvim; jer,
i kad bi se postavio početak štovanja te svetice na-
mah iza prve križarne vojne (1099j ne samo u Fran-
cuzkoj, nego ako hoćeš i u Spljetu, opet bi bile već
tri četri godine iztekle, odkada je Lovre bio u sarko-
fag pokopan. Ali se ni s navedenim svjedočanstvima,
uzetim ukupno, ni sa svakim napose, pa ni sa samim
zdravim razumom nemože dovesti u sklad ono, što je
preč. kan, Dević protiva meni uztvrdio, da su pače
one rukavice stanovito obilježje, da je Lovrino tielo
ono, na kom su ae našle. Preč. kanonik zaboravio je,
da one rukavice, ako su i sto godina prije Lovre iz-
vezene, mogle su u Lovrin sarkofag i na drugom mr-
tvacu ući, kad nema dokaza da su na Lovrine ruke
navučene i s njim sahranjene bile.
Sve ostalo nagovieštanje preč. kan. Devića o
štovanju sv. Katarine sa strane nadbiskupa Lovre nije
ozbiljno, da bi se ozbiljan čovjek mogao u njem na-
sladiti, i s njim na svog protivnika jurišati. Po preč.
Deviću, nadbiskup bi Lovre bio držao na rukavicam
sliku Sv. Katarine kao neko arcoTpćitaicv, kao zapis
protiva Normanima, koji su bili najtopliji štovatelji
svetice, i koji su za Lovrino doba napadali na naše
obale. U svako su doba kršćani nosili na sebi križiće
i kolajnice sa svetim slikam, ili u jaglušce zatvo-
rene moći, slike, zapise, ili ine svetinje, da bi tim u
sebi budno uzdržali bogoljubstvo i od božjega milo-
srdja pomoći izprosili, da ih oda zla sačuva. U tom
pohvalnom običaju, kad god su kršćani, uz moći, slike,
ili zapise, što su nosili, i osobite namjere privezivali,
da bi ih Bog od jedne ili druge pogibelji, ili od koga
stanovitoga zla sačuvao; ali je to navlastito natnienji
vanie nošene na sebi svetinje najbliži povod bio, da
se taj običaj u sujevjerje izvrže, koje je uprav za
Lovrina doba kršćansko uhvanje u pomoć božju sla-
bilo. Ja cienim, i moram cieniti, da je ta guba Lovri,
revnomu pastiru, poznata bila, te sve da je i začuo za
sv. Katarinu, nju osobito štovao, i njezinu sliku na
sebi nosio, da mu ona bude pred Bogom odvjetnica,
nebi bio to odvjetovanje namienio na koju stanovitu
svrhu, nego na obću obranu od svakoga zla. Ali mo-
trimo i to, da je baš Lovre noseći sliku sv. Katarine,
zazivao njezino odvjetovanje, da ga Bog sačuva od
Normanskih gusara, kako preč. Dević nagoviešta, nebi
ju bio zaista dao navesti na rukavice, koje su, ako
ih je ikad Lovre nosio, kroza svu godinu stale za-
o >
KATOLIČKA DALHACIJ
Veritatem facientes in charitate, >
crescaraus in illo per omnia, qui \
est caput Christus. \
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, íd dies alacriter operam VÉram impensuros ia tuenda salutari Ecclesiae doctrina animísque in
Religionis amore et in Yerse fidei professione roborandis,... (Pio IX. ujpapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). H» 1$*
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
) carevini 8 fior. — Za inolšmstvo 7 fior. i poštarski troškovi. ~ ¡'rclbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije lim
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju ec na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dupini „franco" na Uredništvo. Uvrstbe po IO
Uvjeti predbroJl»e. — U Zadru, unapried 1 fior. na godinu. — Po ostaloj
,
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi ee j»e vraćaju
Br. 8 Zadar, Oetvrtakjl Veljače 1883. God. XIV-
Nebratsko sumnjičenje. slučajno. S te naše tvrdnje, koja kad i nebi je nadvladala i otvorene i tajne svoje ne-
I danas nam se je po deseti put povratiti
na njemački državni jezik i na „naredbu"
baruna Jovanovića, ne da našim čitateljima
na dalje tumačimo to pitanje, već da od-
bijemo neko nebratsko sumnjičenje, koje
nam s neke strane dolazi, nebili se naši
čitatelji još bolje uvjerili o naravnom i je-
dino spasonosnom položaju, kog je „K.D."
u tom pitanju zauzela.
Već prošle godine, dok se još nije moglo
ni pomisliti na „naredbu", pa i „savjet",
bar. Jovanovića, mi smo kroz šest članaka
sa svakog gledišta razjasnili pitanje o dr-
žavnom njemačkom jeziku, i poricali ne samo
da vlada ima pravo nametnuti zemlji nje
mački jezik, dali da nema pravo ni da
traži da se u tom jeziku, njemačkom, do-
pisuje sa središnjim vlastima, biva, da „joj
zakon zajamči jj orahu njemačkoga jezika
kao državnoga", kako tad pisaše „N. L.u
Mi smo se tad našli u oprjeci sa ,,N. L.",
koji je tad držao „posve opravdanim", jer
da je to „svakako zahtjev temeljiti držav-
noga bića", a iz te same oprjeke neki su
mislili da jim je prosto napadati na „K. D". I
to smo pretrpljeli, uvjereni da će kad li tad li
i ,,N. L." pasti na našu, izričuć istodobno
tvrdo uvjerenje, da naši zastupnici neće
nikad pristati na taj „zahtjev temeljiti dr-
žavnoga bića;" naše je dakle pouzdanje u
razboritost i rodoljublje narodnih zastupnika
moralo biti neograničeno, kad smo onako
jasno i javno očitovali uvjerenje, da će oni
glasovati proti predlogu istoga njihovoga
lista, kad je taj predlog ubitačan po hrvat
sko pravo ove zemlje.
Izpovjedit nam je; kad smo ova pisali,
nije nam ni na kraj pameti bilo, da bi se
nakon nekoliko nedjelja kogod mogo dignuti,
da nas sumnjiči tajnim i neiskrenim protiv-
nicima narodnih zastupnika. Nam je to još
žalije bilo, u koliko nismo nikad znali ili
nismo htjeli natezati žice naše gudalice ob-
zirom na okolnosti i obćinstvo; već smo u-
vjek davali iste glasove, istinske i čisto
hrvatske, koji ako i nisu pomogli listu ko
što bi bili oni prvi, to su uvjek koristili
narodnoj stvari, a nama je više do misli
koju branimo, no do dva tri predbrojnika
više ili manje.
Zašto nas dakle crne pred obćinstvom?
— U posljednjem broju desila nam se pri-
goda, da spomenemo viest Nove Presse o
čast. D.r Klaiću. Bud je to samo nuzgredno
spomenuto u uvodnom Članku, mi nismo
s bližega stvar razpravijali, tim više što nismo
znali kako je sbilja stvar; ali ipak birajuć
izmed „Presse" i dr. Klaića, nismo ni časa
oklievali da se nestavimo na stranu d.r
Kiaića i da onu viest označimo „bockavom".
Ljudi oko „N. L"., koji pretresaju svaku
našu pojedinu izreku, nebi li ju kako mogli
upotrebiti, da tobože dokažu da smo mi
sustavni protivnici narodnih zastupnika, pišu
u posljednjem broju: „to bi moglo značiti
da gospodu „Nove Presse" u Bečlt i našu
gospodu (Ok6 „K. Du.j sđružuje jednaka
sućut prama narodnim zastupnikom". Tako
nebratsko sumnjičenje mi odbijamo od nas,
žaleć što glasilo koje se krsti narodno može
na taj način sumnjičiti list, koji se, uzprkos
godinama najejućih protivstina, svedj riečju
i djelom hrvatstvom ponosi.
Zašto naa crne ? — Mi smo u prve, ob-
ziruć se na razne okolnosti, izjavili naše
ranenje, da zastupnici nisu ostali kod kuće,
| > • 1 • < 1 1 : ' r M < d 11" •S ( Ć
istini odgovarala, nebi se nikad mogla tu- ^prijatelje; ona će i unapried sliediti tom
maeiti u lošem smislu, već zanajviše uztvrditi i stazom, uz pripomoć svojih poštenih pred-
da mi nismo u odnošaju „sa mjerodavnim kru-
govima", predbacilo nara se da „sumnjičimo",
da smo „nenavidni". Na te nebratske udarce
mi neodvratismo udarcima, već odgovorismo:
neka je po vašu, mi vam vjerujemo, mi da-
pače nećemo ni suditi o shodnosti tog ko-
raka. Kad eto nije prošla ni nedjelja dana
a prekjučerašnja Tribune donosi iz Spljeta
dopis od 26 sječnja, u kora se kaže : Uz-
roci zakasnjenoga odputovanja dalmatinskih
zastupnika u Beč sbivaju se na neke slučaje.
Dvojica pripadaju — jedan, d.r Rendić, ko
načelnik, drugi, d.r Bulat, ko viećnik —
novomu obeinskomu upraviteljstvu u Spljetu.
Nagomilane radnje koje se trefiše, i preu-
stroj nove obćine tražile su silno da budu
prisutni, tako da će oni kroz dojduću ne
đjelju moć u Beč. Neki je (zastupnik) u-
slied slučaja smrti pretrpio težki gubitak,
četvrti je bio u inostranstvu i t. d. Sasviem
tim svi će dva tri prva dana dojdućega mje-
seca biti u Beču". Iz ovog dopisa, koji je
pisan iz kola spljetskih narodnih odličnjaka,
mi bismo mogli u prilog našoj tvrdnji izvesti
nekoliko dokaza; mogli bismo n. pr. pitati:
kako to da 'Tribune koja je u tiesnom odno-
šaju sa današnjom vladom i većinom, nevje-
ruje u to, da su naši zastupnici ostali kod kuće
u ime prosvjeda, već se dr£i onoga mnenj.«,,
koje smo i mi izrazili.
Zašto nas crne?—Uztvrdismo u posljed-
njem članku, da je naredba uzvitlala malo
prašine na novinarskom polju, koja se od-
mah i slegla. „N. L." se povraća na ovu
našu tvrdnju, da dokaže kako je „ono po-
stupanje (zastupnika) izazvalo tako živo pre-
tresanje". (,,N. L." br. 6). Na to mi odgo-
varamo, da ako je Politik napisala članak,
to ga je pisala odmah po prvom dopisu stare
Presse. Iza kako se raznio glas o „postu-
panju" zastupnika, Politik se naosob o tom
nije bavila, a „gdjekoju viesticu i gdjekoju
brzojavku" i mi u posljednjem broju pripo-
znasmo. Tko nevjeruje nek štije i naći će.
Zašto nas crne? — „N. L." u broju 6
uztvrdio je: „iza izjave ministra Pražaka....
sada mogu (zastupnici) u Beč." Mi na to
opazismo da „izjava ministra Pražaka nema
nikakova odnosaja sa „naredbom" baruna
Jovanovića"; „N. L." u posljednjem broju
kaže da „neistina je da smo se mi („N. L.")
pozvali na izjavu Pražaka". Neka je po njego-
vu, mi ćemo radi stvari i tu prepustiti „N. L";
ali neznarno hoće li mu sviestno obćinstvo
moć povjeravati, pokle je čitalo dva broja
prije: „iza izjave ministra Pražaka.... sada
mogu u Beč". Svakako nek mu obćinstvo
sudi; mi ga žalimo.
Kad bi nam bilo u volji mi bismo mogli
nabrajati još nekoliko ovakovih nebratskih
sumnja; ali rado prepuštamo, u želji da
jednom prestane takovo nerodoljubno pisa-
nje. „K. D." ni onda kad su ju neki ljudi
proganjali i o glavi joj radili, nije podigla
svoj glas na te ljude, već jih dapače i bra
nila kad je po sriedi bilo narodno načelo. To
sa svoje strane nemogu uztvrditi ljudi, koji
„K. D." nisu ni spomenuli, pa ni onda kad
se je kuka i motika na nju podigla, kad je
na glavu smjestila hrvatsku kapu; pa ni
sada kad narodni dušmani i neki drugi ne-
daju joj da razvije svoja krila. Mi, reći
nam je istinu, nismo ni tražili od nikoga
pomoći. U borbi za katolička i hrvatska,
načela „K. D." je crpila onu silu, kojom
platnika, neosvrćuć se ni lievo ni desno.
Dnevne viesti.
Njemački car pisao je sv. Otcu Papi
vrlo liepo pismo, koje je uzbudilo ve-
liku sensaciju, dakako katolicima u
godnu a vrlo neugodnu tobožnjim slo-
Slovenćiu Trstu. Slovensko političko druž-
tvo u Trstu Edinost imalo je dne 6 proš.
svoju glavnu skupštinu, u kojoj razpravijalo
o glavnim potrebama slovenskoga (hrvatsko-
ga življa) u tim krajevima, te je na predlog
tajnika Dolenca primila predlog, da se na
gradsko zastupstvo pošalje predstavka i na
temelju §. 19 temelj, drž. zakona i obzirom
na to što bi slovenci u Trstu, po §. 11 zak.
od 14 svibnja 1869 mogli iskati najmanje
10 učitelja, sa najmanje dvie škole, i to
u mjestu, jer po službenom izvješću ima u
Trstu proko 400 djece slovenske — mole
mjostno zastupstvo: 1) neka zaključi, da se
u ulici Corsia Stadion, ili tamo u blizini
podigne jedna slovenska pučka škola, ure-bodmacima. Povratit cemo se obsirmje, K. s , X1 - .. , . J , v , t . diena po zakonu za pučke škole; 2) pri sv. jer nam danas na žalost prostora ne-' - - - - 1
dostaje.
Kako nam je javila žica u pred ja -
šnjem broju, ministarstvo francuzko
dalo je ostavku. Predsjednik Grev> ju
je primio, pače izabrano je već i novo
ministarstvo pod predsjedništvom Fal-
lieresa. On ravna privremeno i vanj-
skim poslima. Osim Duclerca ostali
ministri prijašnjega ministarstva ostaju
na svom mjestu. Samo ministri za po-
sle ratne i pomorstvo bit će novi i-
menovani.
Izborni pokret. u krajini. Službene
„Nar. Nov." javljaju sliedeće kandi-
date vladine stranke za saborske iz-
bore u Krajini: u izbornom kotaru lo-
vinjsko-grač ačko-medaćkom g. dr. Bog-
dan Medakovie; u izbornom kotaru
glinskom Petar SliepČević, veletržac u
Karlovcu, ali da ima najveći izgled
načelnik Milić. U majskom kotaru vda
namjerava kandidirati podpukovnik Cu-
dić. „Agr. Ztg" javlja, da će u izb.
kotaru perušićkom kandidirati tamošnji
poštar g. Orešković st., a u izb. ko-
taru udbinskom bunićki poštar g. Mli
narić.
Jakovu, gdje je najviše slovenske djece, neka
se ustroji pučki djeci vrt, u kojem bi se
imalo podučavati u slovenskom jeziku; 3)
si. mjestno zastupstvo neka odredi, ako bi
bilo primjereno i moguće, da se u već ob-
slojećim talijanskim školama pri sv. Jakovu,
u Ferieri, na Bolvederu, i u školi lani sa-
zidanoj na Corsia Givlia predaje kroz ne-
koliko sata na tjedan slovenski jezik, te
samo djecu slovenskih roditelja primorati,
da dotična predavanja polazi, jer očito, da
neće moći sva slov. djeca stati u slovenskoj
školi, za koju se prosi pod 1) i 2), te bi
mnogi bili primorani polazit škole na skrajniin
točkama grada. — Na predlog g. člana
Kljuna poprimljen je i drugi zaključak, biva
da buduć da gradsko činovništvo nepozna
slovenskog jezika, to se moli obćina da po-
primi shodne mjero, da njezini činovnici
budu mogli obeiti sa Slovencima okolice u
njihovom jeziku. — Treći zaključak, koji se
na predlog g. Dolenca primio, jest taj: da
se družtvo obrati predstavkom na bečku vla
du, neka bi izniela na novo pred gradsko
zastupstvo, odnosno sabor, predlog, kog je
bila izniela nazad četrnaest godina, o pro
mjeni izbornoga reda. Slovenci okolico po
sadašnjem izbornom redu biraju jedino
šest zastupnika, dočim četvrto gradsko iz-
borno tielo, koje nema ni za polovicu pu-
čanstva a neplaća ni trećinu poreza, bira
dvanaest zastupnika za sabor, odnosno za
gradsko zastupstvo.
carski dvor, da nebude u slučaju a-
tentata ozledjeno. Car vozi m kao i
prije u otvorenim saonam bez pratnje.
IiO sci sin ¿i Qreco>§crviano
Nihiliste počimlju se opet micat Pri-
bili su, kako pišu iz Petrograda, u ^¡^j j,r_
ljetnoj bašći i po drugim točkaimpro
glase U kojim se obćinstvo opominje, L'anno 1768. fra la Turchia e la Russia
da se drži sa strane, kad se pojavi j Si accese la guerra. Orlov, ammiraglio russo,
intimato avea ulla ropubblica di mostrarsi
neutrale, di accettare nella cittk un console
della sua nazione, di permettere ai Russi
la costruzione nei suburbj di Eagusa una
ehiesa di rito greco orientale.
II senato non curo nč le minaccie nč le
proposte di Orlov; e rjuesti irritato fece
predare i bastimenti Ragusei in navigazione,
e minaccio di bombardare Ragusa. Fu al-
lora che il senato uso d' ogni mezzo pev i
seongiurare il pericolo. Ma piu d' ogni altro
gli valse la mediazione di Olemente XIV.,
che eoll' interposizione di Lcopoldo di To-
scana ridusse Orlov a migliori consigli.
Venne conchiuso un trattato, e tra i tro
articoli venne da parte della rcpubblica
Dolaze viesti o novoj krvi na crno-
gorskim granicam, radi opredieljenja
granica sjeveroiztočno od Skadarskoga
jezera. Crnagora imala je ondje dobiti
za granicu rieku Cjevnu, naime od nje
utoka u Moraču pa polukrugom do je-
zera. Dugo su se u tom protivila ar-
banaška plemena, Grudi, Hoti i Ka-
sirati. Opirali su se i M iriditi! (oni u
posliednje vriemeživili su s Crnogorcim
u prijateljstvu). Crnogorci podjoše na
23 siečnja, da zauzmu nove granice,
nu došav do rieke nagaziše na odpor
Arbanasa, koji su počeli na nje sipat
iz pušaka. Nastade boj, koji prestade
istom onda, kad je turska vojska pri-
spjela. Knez Nikola, dobiv o tom su-
kobu viest, posla namah četiri bata-
ljuna na granice. Po zadnjim viestima
Krajina je na 30 zaposjednuta od cr-
nogoraca bez nove borbe.
soscritto il seguente:
Al console impériale russo sarà iecito e
permesso di avere in casa propria una cap
pella ove egli colla famiglia e tutti i sud
diti russi che si trovano a Ragusa potrebbe
attendere ail' esercizio del proprio culto.
Sulla fine dell'anno 1790, alcune famiglie
del rito greco-serviano, a proprie spese die-
tro le mura della città al Borgo Ploče, ae-
quistarono una casa nella quale un sacerdote
del detto rito ufíiziava privatainente.
A • fio '
KATOLIČKA LHACIJA
I Veri ta tem facientes in charitate,
\ crescamus in illo per omnia, qui
Izhodi u Fonedjelmik i u Četvrtak Ego interim clamito: s
Si quis Cathedrae Petri jungitur, s
meus est. } 6St (tPPaulhMU9iv. «.) | D Vos >sos' a°xi!iant® De0> ^ dies alacriter operam Veđrain impensuros in tuenda salutari Ecclesis doclrina animisque in s (S_ ffi E ^ m ad Dam) >
-^LJ' Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pto IX, u papmsk. listu, 21 veljače J872 ptsaoctm Katoucke Dalmacije).
4
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, nnapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoxein8tyo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godina. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se *e vraćaju.
Br. 13 Zadar, Ponedjelnii 19 Veljače 1883. God. XIV.
Molimo najuljudnije onu gospo-
đu predbrojnike koji nam još ni-
jesu poslali predplatu za tekuću
godinu, da to izvole učinit sto prije,
nek nam uzmognu računi teći re-
dovito. Istodobno najtoplije moli-
mo naše prijatelje koji znadu da
u njihovoj blizini ima okorjelih
dužnika, da ih opomenu na vrše-
nje njihove dužnosti i uklone nama
hovom radu spas Hrvatske, kao što se ne-
srame tvrditi, da jim je posao čist i po Hr-
vatska spasonosan. Kad bi se Hrvatska samol
ovakvih prodanih i podkupljenih sebičnjakaj
mogla izbaviti i očistiti, odahnula bi sirotica
nemilo sputana u nesnosni i teški magjarski
jaram u nadi na bolje i slobodne dane bu-
dućnosti, ali dok ju vlastita njezina djeca,
koja se još usudjuju svetim imenom domo-
ljuba nazivati, za sebične svoje koristi iz-
davaju u nemile ruke i prodavaju, nije se
nadati boljoj i sretnijoj budućnosti s nijedne
strane, jer joj vlastiti izrodi kopaju svojimi/
ram predusresti, da austrijska organi-
zacija nepostigne pred ruskom one
prednosti, koje Njemačka već ima.
-i .i rukami grob sramotne propasti. — Nesretna neugodnost a sebi sramotu da ih na ova] način domovina izgle(
javno opominjemo i sudbeno proti
Nekoliko opazaka. Književni list ima bit
uzor točnosti i dosljednosti. Kako smo ga
tu sa Nadom" ? Uredničtvo piše „uredni-
štvo" „engleski" „društvo" „srcu" i. t. d..
što ne ide dok je načelom urednietvu etirao-
Posjetu kneza Petra Karagjorgjevića j logički način pisanja.
U Crnoj gori posvećuju listovi veliku j Kako smo rekli primaju se i fonetično
pozornost. Monakovska (prije augsburg- j napisane radnje, ali u programu ne stoji
ska) „Algemeine Zeitung" piše: „Taj | da se primaju i fonetično-etimologički na-
je posjet naperen proti kralju Milanu, j pisane radnje, a baš takih ima u „Nadi",
da Si oštrije nije moći ni pomisliti. A o uvodnoj pjesmi „Nadi" ima liepe pje-
A ako li bi se
njima postupamo. Ako nam }e u
svetoj borbi toliko trpjet od strane j ^^nieti 'potreTitu pomoć
tajnih i očitih protivnika vjere ! krajina iznevjerila svojoj zadaći, sigurno bi
nam i hrvatskog roda, barem nek j bolje bilo, da^sa svojimi zastupnici i nepre-
nam sa predbrojnicim ne bude
put trnjem posut.
postaje tim oštriji, što je od Rusije
zasnovan i izveden, da stjera Milana
radi njegove austrijske politike u ne-
gleda još spasa j priliku. Komu je poznato, kolik strah
od dične krajine, da će možda ona videći I don vladine krugove beogradske samo j u listu gdje 'uredničtvo rabi etimologički
crni položaj njezin odposlati u sabor hrabre j kad Se imenuje bivŠe gospodujnće obi- j ko svoj vlastiti pravopis,
svoje hrv. junake, koji će junačkim srcem j telji srbske, kako se na svaku kretnju } Za uvodnom pjesmom (govorimo o I.om
sničke odore, ali su misli obične, naime ko-
jim se pjesma ne podiže nad ostale o
bične pjesme prigodnice. Zamjerit je pak
što bas 'prva pjesma bi euionićki tiskana,
dje praga sabornice.
Političke stranke u Hrvatskoj,
i.
Pred njekoliko dana doniela je „Kat. Dal-
macija" članak o političkih strankah u Hr-
vatskoj, na koji ću nadovezati i ja koju
svoju opazku, da se položaj stvari bolje ra-
zumije, jer samo čistim i zdravim medjuso-
bnim sporazumkom a na temelju prave i-
stine može se polučiti dobra svrha, za ko-
jom po obći sp&s Hrvatske svi jednako te-
žimo.
•"*Kako je poznato, u hrv. saboru u Zagrebu
ima u najnovije doba čak četiri stranke.
Prvu ćemo nazvati strankom strogo magjar-
skom ili strankom vladinom, koja je glavni
uzrok, da je Hrvatska naša spala na dana-
šnji prežalostni položaj i odnošaj magjarske
robinjice. Ova stranka vuče svoju od pra-
starih jurve vremena plemstva, koje se je
od vajkada samo za svoja umišljena prava
borilo, pa u svoje svrhe udruživalo se već
sa svakim mogućnikom, a za narod i do-
movinu bila mu devetnaesta briga. Tako u
toj stranci vlada i danas više sobstvena ko-
rist pojedinih lica, nego da bi radila u obće
dobro Hrvatske naposeb na političnom po-
lju. Ne samo to, nego ta stranka uzela je
danas i kormilo domovine u ruke, pa teško
ti prieti svakomu, koji se neće da skuči
pod bič njezinoga aparada, prem svaki od
nas zdrava uma i srca motritelj i prijatelj
poviesti znade, da Hrvatska nikad nije bila
niti da nije podložnica, nego samo saveznica
Magjarske ravnopravna joj kraljevina u sva-
kom obziru. Ta nikad nisu Hrvati stupili
u uniju 8 Magjarskom, da joj ova despoti-
čki sjedne na vrat kao absolutna njezina
gospodarica, nego da bude i jedna i druga
inače medjusobno podpunoma ravnopravna
kraljevina, jača naproti zajedničkomu i ne-
milomu svomu poznatomu neprijatelju. Nu
što je veće čudo, jest, da se u Hrvatskoj
nalazi ljudi, tako zvane vladine stranke])
koji takovo bahato i nasilno postupanje Ma
gjara napram Hrvatskoj ne samo podupiru,
već jedino spasiteljnim sustavom po Hrvat-
sku propoviedaju i zagovaraju, kao da je
Hrvatska zbilja na oba oka sliepa, te da
nebi vidila i znala, kamo stvari idu i što
se polučiti naumljuje. To je ona skrajna
skrajnost kod tih ljudi, da bi silom hoćeli
uvjeriti hrvatske sinove, da je jedino u nji-
Dnevne viesti.
Nazad dana ministarstvo je bilo za-
branilo razprodavanje po dućanim dva-
ma listovima u Beču, jedan pogrdniji
od drugoga, I tu malenkost a dobru
odredbu našo se tko će kritizirat pred
zastupničkom kućom, dočim se u nas
dogadjajn stvari prezamašna vjerska i
narodna interesa, pa se još nitko nije
smatrao dužnim ni slovca o tom pro-
zboriti Nu bolje da predjemo na stvar.
Taafe dakle braneć vladu najprije na-
glasio, da državni temeljni zakon u
3.m članku jamči za slobodu novina,
uz neka zakonska ograničenja, koja su
ustanovljena tiskovnim i kaznenim za-
konom. Po § 3 zakona o tisku, politi-
čke vlasti mogu dopustiti prodaju no-
vina stanovitim osobam u pojedinim
kotarim, i opozvati tu dozvolu, Opo-
zvanje te dozvole nije vezano nikakvim
uvjetim, te vlada ima samo gledati da
bude njezina odredba opravdana radi
javnih obzira. Pravo vladino, spome-
nuto u upitu, da izdaje slične naredbe
van svake je sumnje. Ostaje dakle još:
(što je bilo spomenuto u prvoj točki
upita) jeli vladina odredba opravdana
s javnih obzira ? Ako neke novine od
mnogo vremena i postojano pire stra-
sti tendencioznim slikanjem dogodjaja
javnog i privatnog života; ako novi-
narske sgode javljaju načinom da po-
dignu smutnju i njihova su prikaziva-
nja kadra štetno uplivati i na ćudore-
dna ćustva razprostranjenih pučkih sta-
leža, u tim slučajevim vlada nije samo
opravdana, nego je i dužna poslužiti
se sredstvim svoje nadležnosti.
princa Petra pazi, i kakove su mu se
stavljale zamke, kad je zimi g. 1875
vodio ustaške Čete u Bajni (?) u bo-
sanskoj krajini; taj će lahko shvatiti,
broju) nadolazi člančić Pogled na Spljetsku
okolicu.
Pisac (?) sc je držao i f'onetičnog i eti-
mologičkog pravopisa, što ne samo dolikuje.
kakav je strah uhvatio beogradske da li i vriedja gori navedenu točku pro-
vladajuće krugove, kad je Karagjor- j grama. Tako n, p. na nekoliko miestapiše:
gjević posjetio Cetinje! Osim toga' "
kralj Milan zna da Karagjorjević ima
u Srbiji veliku stranku. Prijateljski
doček kneza Petra na Oetinju znači
oštro neprijateljstvo medju vladajućim
obiteliim Njegušovom i Obrenovićevom.
l>a se vrh toga dogodi još da knez
Petar uzme Zorku, kćer kneza Nikole
za ženu, nastao bi jaz medju obima.
A značilo bi ujedno, da se je Rusija
posve okanila Obrenovića, ter da hoće
da Karagjorgjevića posadi opet na
njegovo staro mjesto u Srbiji. Bez
očitoga miga iz Petrograda, nebi se
knez Nikola odvažio na takav Čin.
Knez Petar neima mnogo imetka. Dobra
u Ugarskoj pripadaju njegovomu otcu
Alexandru, proti kojemu je god. 1868
povedena poslie atentata na kneza Mi-
hajla parnica. Nije mogo biti osudjen,
jer su svjedoci u Beogradu bili mu-
čeni, da izpoviede otežčujuće okolnosti.
Usuprot tomu stoje zapisnik sastavljen
isa njemačkom jeziku bio tri put mie-
njan, nisu ipak ugarske oblasti našle
ništa u njem, na temelju Čega, da pro-
glase Karagjorgjevića krivim". — Knez
Petar nahodi se i sada na Cetinju.
Zajedničke ministarske konferencije
u Beču, u kojim su sudjelovala i oba
ministra domobranstva, i o kojim nas
žica obaviestila u br. 9 t. g. „K. D.a,
nalazi „Golos" da je ovaj revni rad
u vojničkoj organizaciji austrijskoj u
protuslovju sa miroljubivim uvjerava-
njim. Pogled na radinost u austrijskom
ratnom ministarstvu pokazuje, da po-
gibelj za mir obstoji, da je sve to
ozbiljnija. „Golos" mnije, da rusko
ratno ministarstvo mora shodnim mje-
Dvie tri o Spljetskoj „Nađi" ')
Početkom tekuće godine u Spljetu je u-
gledao svjetlo novi list za zabavu i pouku
„Nada". Izlazi 1 i 15 svakog mjeseca, a
godišnja mu ciena for. 3.50.
Jako nas bijaše obradovalo kada smo u
prosincu skoro minule godine začuli bili da
se je sviestna hrvatska mladež odlučila na
toli zamašan-podhvat kao što je izdavanje
književna lista, pa u Spljetu; te sbilja već
sada dobili smo dva prva broja sa dotičnim
programom, gdje se izriečno veli kojeg će
se pravca držati „Nada" i koji joj je cilj,
naime književna sloga medju Hrvati i Srbi.
Nadalje u programu se kaže da će se ure-
dničtvo držati etimologićnoga pravca, ali da
će se primati i radnje fonetično napisane.
') Ovu smo kratku ocjenu primili ima već ne-
koliko dana, ali smo ju izostavili bili, radi obil-
nosti gradiva. Napisao ju je mlad i vatren hrvat,
kojemu, i ako mu se gdjegdje može zamjerit da je
prestrog napram listu omladine, bez dvojbe ro-
doljubni cilj donosi mu na hvalu piemenito na-
stojanje. Op. Ur.
„društvo" „junaštvo" „muško" „rietkim",
dočim drugdje: „družtvo" „obćene" „povio-
stničar" „mletački".
Nu, to bi se dalo lasno opravdati al
u dotičnom članku nalazimo mješaniju hr-
vatskih i srbskih dočetaka ne samo, dali
nekih dočetaka kojih ne rabe ni Hrvati ni
Srbi, kao n. p. „sa sviem vjetrovi" (str. 4.
crta 13odzgor); „u malomu broju" i. t. d.,
toga lje ne nalazimo u nikakvoj slovnici.
Suviše, kod nekih točaka „do mosorskieh
strana" „morskieh valova" „jedniem imenom"
„tiern" ; a odmah ga tim: „bieliini Kašteli
„visokimi zamišljaji" „na ruševinah Karta-
ge" „stotine krcatih brodova" i. t. d.
ima osim toga nekih rieči neknjiževnih,
nerazumljivih i neumjestnih: n. p. „niti to-
liki mjenuli vjekovi dubokoga neumjenstva"
(str. 3 crta 5 odozdo) „uspomonami napu-
njenijega" mjeato „bogatijega" (str. 4 red.
10 odozdo) „pokršćenjivanjem" „drimež pri-
dušio bio", te napokon „uz obalu usriediti"
što je absurdum kao i „circulus quadratus".
Koliko je pako ugodno čuti kakofoniju: „...
stanovnike novonaseljivajućega se Solina
raztiraše, i mjesto primaljivajućega priro-
i (Inoga cara, eto sada kužnoodbijajućega...
itd" ; neka prosudi tko iole ukusa imade.
Koliko je neugodno čuti: „po starinskijili
splitskih zgradjah" svatko uvidja, a koliko
se pravilno rabi taj komparativ (jer drugo
ne može biti) lasno se daje razumjeti.
Ovim bismo naznačili samo krupnije po-
greške, a što se tiče sadržaja reći ćemo u
kratko, da je rečeno malo.
Logični razvoj slab, jer g. pisac govori
o napučenj u Spljeta po Solinjanih bez da
spomene „causam efficientem", toli znamenit
dogadjaj kao sto je razorenje Solina, nad
kojim se je moglo toli sentimentalno pero
više izjadikovati nego li nad „grdobnom
mosturinom". Izim toga začudno )e Što pisac
nije niti spomenuo jednu od glavnih točaka,
drevni Klis, koji si je u tvrdoj hridi savio
gniezdo te štitio kroz vjekove cielu spljetsku
okolicu. — „Crte iz života gjenerala Marka
Sinovčića Splićanina (?) " trebalo bi prosudit
kad bude stvar gotova, nu koliko smo mogli
do sada zabilježiti nije toli čestito, dapače
je najdosadnije od svega što smo imali pri-
gode čitati u „Nadi". „Jedna narodna žrtva
prošloga vieka", biti će važan izvadak iz
zaprašenih arkiva, gdje moguće da će za-
služni 0. Zlatović naći jošter blaga za našu
stariju knjigu.
¿use
ramg katoličkog li3ta, već jih donašamo iz
grčko-istočnog rumunjskog lista Indipendance
rumaine, koji je ovo tiskao u nekom broju
od prošloga mjeseca.
„Što znači, pita In. rum., ova računična
obraznica ?
Mlađ će učenik sa stope odgovoriti: to
je slomak, koji znači da je jedinica bila
razdieljena na trinaest diela, te će pročitati:
trinaesti dio.
Ali kod nas Rumunjaca ova obraznica
ima još neko duboko i mudro značenje.
Evo vam ga: ovaj izraz znači da godina
počimlje i nepočimlje, da joj je dan a istodo-
bno i trinaest dana, i, da se jasnije izrazim,
to znači da po naravi i znanosti godina je
već prevalila trinaest dana; dočim kod nas
Stopro je na prvom danu.
Ovaj 1/13 dakle znači da smo u protu-
8lovju sa izobraženim narodima, sa znanošću
i . sa naravi. To je sramota, koja se bez
prestanka udara na čelo naših javnih spisa
i naših listova.
Da još nosimo jaram pod turskom ma-
muzom, neka bi! Ali smo Rumunjci, pripa-
damo latinskomu plemenu i, kroz našu neod-
vianost, podigli smo luč uljudnosti na ovim
stranama Iztoka.
Zzpoviedit nam je: ova je sramota za nas
vele jaka; ona nas sili da se pokunjimo
pred izobraženim narodima, našoj braći.
Ali se obično kaže: vjera to ište. — Eto
lieka koji truje ranu.
Koja vjera? — Praznovjera i neznanje,
da premučim ostala, temelj su ovoj gluposti.
Oni, koji bi imali prosvjetiiti narod
u stvarima vjere, a naosob svećenici, nek
uče; njima će bit lahko pripoznati da je
ovaj Čudni običaj toliko protivan vjeri, ko
liko je u protuslovju sa naravi i znanošću.
I sbilja, ovaj običaj tlači znatne vjeroza-
konske zakone; a što je teže, Čini smiesnom
ovu vjeru, jer ju dovadja u protuslovje
samu sobom.
Kanon 300. Nicejskih otaca zar niie na-
božni zakon od velike važnosti? Ne zahtje-
va li da se svetkuje Uskrs (Pasha) u ne-
djelju, koja dolazi iza Četrnaestoga dana
prvoga proljetnoga mjeseca? Nebi ga se
moglo dovesti u sumnju, već kad bi se
'htjelo krivotvoriti povjestnicu. Nu, po našem
koledaru, kad ćemo svetkovati segodišta, g.
1883, Uskrs? Mi ćemo to označiti običnom
obraznicom.
Segodišta Uskrs će se svetkovati dne
12/16 travnja.
Može li se povjerovati da je prvi mjesec
(luna) proljeća?
Po Nicejskom saboru i po znanosti, prvi
je mjesec proljeća onaj, čiji uštap pada u
isti dan u koji equinocij ili dan kašnje, ali
nedaleko od ovoga dneva. Ali ekvinocij
pada dneva 9/21 ožujka, a od ovoga dneva
do dana 17/29 travnja ima punih triestdevet
dana.
Po tom koledar koji, kažu, da nam je
vjera naprtila, prisvrnjuje nas da svetku-
jemo Uskrs 39 dana nakon ekvinocija, biva
kroz dragi proljetni mjesec, što se protivi
propisima ove iste vjere.
Ali još ima toga; bludnja nas još dalje
zavadja. Po koledarima, koji se slažu, u o-
vom slučaju, sa zviezdarskim računima
četernaesti je dan mjeseca nedjelja 10/12
travnja.
Dobro, priupitajte koju osobu, koja do-
voljno pozna zakone i običaje naše zemlje,
koja zna računati dupa cartzi lifericesti i
pitajte ju zašto se Uskrs nesvetkuje u ne-
djelju 10/22 mjesto ga svetkovati u dojduću
nedjelju 17/29?
Ona će vam ozbiljno odgovoriti da po
kanonu Nicejskoga sabora, kad četrnaesti
dan mjeseca pada u nedjelju, valja prenieti
Uskrs do dojduće nedjelje, da kršćani nebi
svetkovali ovu veliku svečanost ujedno
sa Čifutima.
Risum teneatis, amici!
Zar je ove godine bilo od potrebe tako-
voga opreza? Dne 10/22 travaja bit će mje-
sec dana da su čifuti svetkovali svoju Pashu,
a od straha, da se nebi svetkovalo ujedno
s njima, odgadja se sve do 17/29 travnja!
Mi ćemo naznačiti pravi uzrok ovoga za
kašnjenja. Evo ga: po najstarijim raču-
nima (u svem dostojnim ovog dragulja-
koledara, kojega nam sreća dala) četrnaesti
dan mjeseca nije 10/22, već 14/29 travnja.
Tad će mjesecu već biti 18 dana, ali će se
morati reći da mu nije no četrnaest,
Kažemo po isti način o gospodji koja je
do triest puta nadoživila promjenu godišnjih
doba, da joj nije no oko 25 godina....
Nek se jednom za uvjek prestane vrie-
djati dostojanstvo vjere sličnim bezumnosti-
ma, koje ti uzbudjuju radje sažaljenje neg
li smieh".
Udri na katolike! pa onda ?
{Dvie rieči onima kojih se tiče). (
Tmasti oblaci moraju jednoć da se razajdu,
i da žarko sunašce već grane i obasja svo-
jim plodonosnim zrakaui štogod je hrvatsko
i pod imenom hrvatskim.
Ovdje neima poezije, jere se to mora
zgoditi, ako će sve zdravo biti u Dalmaciji,
u puku, u svira krunovinam našega Oesara
Franje Josipa I., pod junačkom i plemenitom
Kućom Habsburgovaea.
Sto će na to reći ona ljuta guja, i oni
drugi list, koji kamenom u kam suproć
nama Hrvatim tuku, to je meni deveta.
Nami netreba s njima boj biti; mi smo
u našoj kući, ele nećemo jim ikad slugam
biti, nit konje sedlat, nit stremene držati,
da se na nje uzpenju; nije već Rodica med
njima, koji bi ih učio konja jašit i gospo-
darit.
Komu je naša Vlada dosad išla više na
ruku ili talijanskim ili srbsldm autonomasim,
to neznam, ipak ovo znam, da je pod Ro-
dićem ona za nas Hrvate Katolike posve
malo hajala. Ovo nam posvjedočuje zane-
marena ćudorednost i vjera katolička, te i
dobrobit u puku, koja bi morala upravljana
biti i na političkom, i ekonomičkom i vje-
rozakonskom temelju, a ne samo na na-
rodnom, gdje se uvukle svake vrste spletke
i strančarenja, koja dovode do toga, da brat
brata nemože pred sobom da vidi.
Nije se po tom čuditi, što Uredničtvo naše
,,Katoličke Dalmacije"'nije moglo dostići od
visoke Vlade dopuštenje da svoju imati može
tiskarnu. Nenadano, najednom vidjeti veli-
kim slovim napis: „Konservativna t. j. Ka-
tolička hrvatska tiskarna", to ne samo au-
tonomaše i srbe plaši, nego i.. .jer je to
stieg pod koji se već okuplja ciela domo-
vina, a nije im po ćudi.
Neću na to prizivat u pamet onu mudru:
altior quo pressior, nego samo kažem, da
je opaBno s tiskat katolike o zid, ne jer će
se osvetit, bud to oni ne čine, nego jer gdje
katolički duh nije obodren tu je eo ipso
obodreno zlo,
A tko zlo mojže uspiešnije triebit nego
katolička štampa, u Njemačkoj njemačka, u
Taliji talijanska, u Hrvatskoj hrvatska itd.?
Socijalizam i bumbe nisu proizvod katoličke
nego protukatoličke štampe- Tko dakle prvu
proganja, te eo ipso drugu omogućuje, ala
ti ga je pametan i zaslužan, napram državi
i domovini!
Tko može izviđati tolike današnje druž-
tvene i državne rane? Nitko drugi tako
bolje i lasnije što konservativna katolička
štampa, koju isti sveti Otac. P. Lav u kratko
vrieme toliko krat već preporučio, najskoli
kad je u rukam valjanih klerikalaca, t. j.
konservativnih katolika. Konservativna ka-
tolička štampa ima se smatrati k6 vrst Apo-
stolata, čije razplodjivanje jest Bogu ugodno,
a čovječanstvu probitačno. Sbog česa svaki
državljanin ima podupirati konserv. katol.
štampu, jer svaki s njom ima svoj osobni
interes, što žalibože došle od malog broja
svieta bijaše spoznano i ciunjeno.
Pomoću uplivne katoličke štampe, a često
i željno čitane, moći će se mnogo i mnogo
u našem gradjanskom življenju promieniti
na uhar i same države, navlastito sada po-
ticujuć protivnike u konservativni logor, za
učinit jih odlučnim i jakim katolicima. Ovaka
promjena na dobro i na pravu istinu — uz
nutrnji mir-—donosi veliku sreću i blagoslov.
Katolička štampa u Austriji već od toliko
godina nazad bori se za interese Crkve i
države, dakle za najveće interese, to je za
najvažnija djela i dobra čovječanstva, i to
ju je došlo stati dosta truda i novca: a po-
ruge, progonstva, napadunja, ozloglašenja i
konfiskacije bijahu joj plaća; sasviem time
ona nije za to marila, nego vavjek pred
očima držeći istinu napredovala braniti
neustrašivo prava Crkve i državljana, i nije
mirovala dokle nije sagnala, Bogu hvala!
neprijatelje Crkve i države u zakutak, ter
se nadati joj boljemu uspjehu u svakom
dobru. Cesa radi sad potrebito biva skupno,
čvrsto i hrabreno sudjelovanje svih konser-
vativnih elemenata, da se uzmogne sve na-
pried.
I mi Hrvati katolici u hrvatskoj Dalma-
ciji morali bismo imati „hrvatsku katoličku
štampu", pače i od goleme nam nužde biva
uz liberalne listine talijanske i srbske, od
kojih se prosti puk malo oli ništa kršćan-
skoga morala naučiti može; neznadu bo ino
već psovati, zloglasiti, prečinjat istinu, vodu
na svoj mlin vući, i varkam podkopavat
pučku sreću. — I naša „Katolička Dalma-
cija" mora imat svoju tiskarnu, sad navlašte
kad su katoličku štampu mal da ne posvud
u Austriji minuli crni dani *).
Prosjala joj, božjoj pomoći, bolja budućnost,
samo moramo mi nju katolici, osobito pak
popovstvo, objačati i uzdići, jer ne pri-
jatelj našega spasa, spasa ljudskoga neBpava.
A. S.
Dopisi.
Rim, 20 veljače.
(Pisma sv. Otca na njemačkoga Cara)
Današnji službeni Vatikanski list Osser-
vatore Romano priobćuje pisma, koja je Lav
XUI. upravio njemačkomu Caru u poslu
dogovora izmed sv. Stolice i Pruske; pa
buduć da su pisma važna za prosudjenje
današnjih odnošaja izmed pruske vlade i
Vatikana, to vam jih evo u prevodu.
Veličanstvo,
Prigodom skorog otvora pruskoga Land-
taga, Carsko Kraljsko Vaše Veličanstvo iz-
volilo je izjaviti svomu puku radost koju
je u srdeu ćutilo rad učvršćenja svojih pri-
jateljskih odnošaja s Glavarom katoličke
Crkve, !) uslied uzpostavljenja diplomatičkih
odnošaja. Ovi izrazi za Nas toli udvorni,
stigli su Nam preko izma ugodni i sile Nas
da Vašemu Veličanstvu na osobiti način
zahvalimo, što činimo živim zadovoljstvom*
Naše duše.
Mi već u početak Pontifikata bili smo
postavili pouzdanje u plemenita i veledušna
ćustva Vašega Veličanstva, da ćemo vidjeti
povraćen pokoj saviesti i vjerski mir puci-
ma, koji su podvrženi mogućnomu Vašemu
žezlu; a sad isti fakt uzpostavljenih diplo-
matičkih odnošaja i zanimivost koju Vaše
Veličanstvo postavlja za postignuće toli vi-
soka i koristna cilja, učvrstili su Naše
pouzdanje.
Vaše Veličanstvo u visokoj Svojoj mu-
drosti i iSvoiB dugom iskustvu, ^u&feelifećr*
je velika potreba privesti puke, kroz izpu-
njenje vjerskih dužnosti, na izpunjenje onih
dužnosti, koje jih idu kao gradjane i po-
danike, sad naosob kad je družtvo uzdrmano
u istim svojim temeljima. Možemo uvjeriti
Vaše Veličanstvo da je katolička Crkva
podpuno zadahnuta ovim duhom i ima, kad
nenabasa na prepone, dragocienu moć, da
ga svukud uvode i razprostrani. S toga je
navieke bila Naša najživlja želja da vidimo
!) Ove god. dne 5 siec. bi u Brnu (Brttn n«
Morav.) otvorena nova katolička tiskarna, koju «ti
dan blagoslovi Biskup Dr. Fr. Baaer^ a 01. P. Lav
počasti ju nazivkom „papina tiskarnica".
J) Evo te izjave u prestolnom govoru od 14
proš. studenoga : Uzpostavljenje diplomatičkih od-
nošaja sa rimskom Kurijom na moju radost bilo
je od koristi učvršćenju prijateljskih odnošaja sa
vrhovnim Glavarom katoličke Crkve....
Per I' alfabeto latino,
(v. br. 14.)
Alfabeto.
II.
Le questioni pratiche possono essere singolari,
speciali, generali, secondo che riguardano singóle per-
sone, o classi specifiche della societ&, o la societk in-
tera; possono essere ancora universali, se cscono dal
seno di una societk e vengono a contatto con altre
párti dell' umana í'amiglia. Secondo questa distinzione
delle questioni pratiche, deve anche la soluzione cer-
carsi nella cerchia dell' esperienza che corrisponde alia
categoría della detta questione. Imperciocché volendola
sciogliere coll' esperienza d' una categoría diversa si
riesce: o a non potería sciogliere affatto, o a darne
una soluzione parziaie soltanto, od anche una falsa del
tutto.
A quale delle predette categorie appartiene la que-
stione dell'alfabeto glagolito? — Alia prima no; che
non si chiede se il tale o tal altro possa, voglia, debba
usarne. — Non appartiene neppure alia seconda; poi-
ché é questione, che non riguarda i soli sacerdoti slavi
di Dalmazia, e neppure esclusivamenle i sacerdoti di
tútte le varié nazioni della gente slava; ma riguarda
inoltre i íedeli, e non i soli cattolici, toa anche quelli
delle altre confessioni; cristiane e non cristiane. Im-
perciocché, trattandosi di libri liturgici, amminicolo in-
dispensabile al culto del mistero dell' umana Reden-
zione, quelli si riferiscono a tutti coloro che sono da
questa compresi. La questione sarebbe quindi slava in
generale; ma la doppia circostanza, che dessa non ab-
braccia il solo alfabeto glagolito, ma anche quelli che
si vorrebbero o potrebbero a quello sostituire; e che
non é affare proprio esclusivamente del popolo slavo,
ma e invece sottoposto all'autorita della chiesa; come
questa é universale, entra cosí anche la detta questione
nella categoría delle universali; e la sua soluzione deve
cercarsi nell' esperienza universale.
La conoscenza dell' esperienza universale oggimai
non é troppo difficile, né rualsicura, poiché questa si
trova ne' suoi risultati raccolta nella storia, gran libro
della scienza pratica dell' umanita. Nella storia non si
trovano certo ricordati i singoli agenti, che all' espe-
rienza intervennero, né distinta 1' azione singolare di
ciascuno; si trovano tutto al piü notati gli effetti cu-
mulativi dell' azione di vari fattori, e questi poi né spe-
cifieamente, né numéricamente sceverati, dei quali molti,
anzi moltissimi rimangono occulti, come anche i loro
effetti particolari; questi si trovano pero tutti in com-
plesso ravvolti nel risultato finale. L' umana mente, per
necessitk di natura, non 3Í contenta di rilevare dalla storia
i fatti, che col successivo loro avvenimento formano la
oatena sperimentale, di cu i 1'ultimo anello é il risul-
tato che si cerca ; 1' uomo vuol conoscere la ragione d*
loro successione, vale a dire, il nesso causale che lí
lega fra sè e coll'ultimo loro prodotto.
Siccüme poi molti fattori e molti fatti intermedü
vanno alia storia perduti, COSJ quella causalità, che
1' uomo sente indubbiamente dovere esistervi e non pufr
trovare, ascrive ad un ente causante superiore, a sé
incomprensibile, chiamandolo fato, stella, destino, co-
smo, anima del mondo od altro, che noi cristiani chia-
miamo Provviden/a, credenti come siamo in Dio, prov-
vido moderatore delle azioni umane, e la Provvidenza
ne completa quel nesso che esiste fra '1 primo speri-
mentatore e 1' ultimo prodotto di lunghissima serie di
esperimenti. Perció se le cause intermedie di questo
prodotto, scopo principale della mia ricerca, nella pre-
sente questione rimangono pur appena accennate od
anche incognite affatto, il risultato finale dovrà tuttavia
considerarsi provvidenziale.
Colla scorta di queste massime, apriamo la storia .
universale degli alfabeti, a sfogliarla rápidamente.
(Slüdih