Br. 16 Zadar, Poneđjelnik 28 Veljače 1881. God.
«sfo t
Veritatem facientes in eharitate, crescamns in
illo per omnia, qui est caput Christus.
('S. Paul. Eph. IV. 16)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak Ego interim olamito: Si quia Cathedrae Petri jnngil*r, rueuii est.
(8. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam. I
roborandis,..
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenéi salutari Ecclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fiđei profession«
(Pio I.T. ii papinitk. listu, 21 veljače IS7S pisnocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikoni i
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo,
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
za' nastajueu godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju
— Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma mzku cienu. Svaki broj
SS&bĆl&Lir, 28 veljače. radi gorostasne promjene temperature vrlo r<e-
,r . . v .. , , , . ... | dak) može iztiskati samo 6 miljuna, financijalna Magjan su počeli uvidjat, da ce im niinove' J , 4 ,»Ann AAA CJ . . . .. ,&J r „ .. . .v \ r. ! uprava proguta 1,0000.000 for., t. i trećinu nepraede naprama Hrvatim sve to vise otud 11— < ... , v, ,. , . j .. J. ! dohodka, onda tu mora biti mnogo toga sto e vati ove došle na viernne i najpouzdanije im i t , , . .. ,T . . . .. ., v • . . •• , i trunio i nevaljano. Kada bi posebnik, koji u saveznike. JNu mjesto da, uvidiv svoje nepravde,; ,. . r . , 1 . , ' : ,... « ' j i 7 i nnihnliam clii<>;tm nri etTnrra nnciona mr»r>« nnhiri
nastoje ih popraviti, oni se samo na Hrvate
ljute i u svojim Jistovim razdrazuju proti njim
ugarsko javno mnenje. Tako na primjer piše „Pesti Napio": „Proti Hrvatim morali bi nas
najboljem slučaju od svoga posjeda može dobiti
6000 for., potrošio 1600 for. na svoj dohodar-
stveni ured., onda bi njegovo dobro do skora
došlo pod bubanj, a pošto se pokrajine nemogu
licitirati kao privatna dobra, to sliedi u sličnom zastupati jaki, znacami muževi, a ne mameluci. , v . , . c n . ,. , , TT u . i • ,. . ' i v • ,•> slučaju katastrofa. Bude li se gladnomu Herce Hrvatsku proigrali su magiarski državnici. J3a- J .. . v 0 ... , . .. 1 f| , , . .. v . v. i govcu radi dužnog poreza njegova zadnia koz dava tajimo, Hrvatska vec nije nasa, unija sluzi ^rniinv
jedino probiti i koristi Hrvatske, mi neimamo
od nje nikakova dobra. Ali ni sadanje nekori-
stno za nas združenje nema trajnih vlastitosti,
jer Čim se više revidira nagodba, tim nam više valja
popuštati, jer nijedna vlada nemože biti bez hr-
vatskih glasova : inače propala. Ustroj Hr-
vatske nije drugo, nego priprava, da se od
nas posve odciepi, a Hrvati čekaju samo na
sgodan čas, da to učine. Po tom će proglasiti
svoju državnu samostalnost. Mi Magjari neradimo
mudro, što prije njih netražimo odciepljenje.
Barem im nebismo pomagali gotovim novcem.
A drugčije to i neće biti; po utjelovljenju kra-
jine zahtievati će Dalmaciju, Rieku, Bosnu, Her-
cegovinu i uzkrsnuti će ilirsko kraljevstvo, a
to sve pomoću Magjara proti interesim magjar-
skim. Mi mirno držimo ledja, a oni poskaču i
tuku nogama. Sva nagadjanja bila su pogriešna,
a najpogriešnije treće pod Tiszom, koji je za
nekoliko glasova dao krajinu Hrvatim. Stvari,
kako krajina, nedaju se badava. To je bilo po-
sljednje oružje u našim rukama. Još bi mogao
pomoći sabor, ali on loga učinili neće".
Njemačko-narodna stranka počima uvidjati,
da nemože ići dalje onim putem, kojim je do-
sada išla. „Sehl. Z." donosi dopis iz Beča, u
kojem se uvjerava, da će narodno-njemačka
stranka odstupiti od svoga dosadanjega stano-
višta, pa se u tu svrhu izradjuje pozitivni pro-
gram. Dogovaranja glede togu programa posve
su tajna, pa zato se i ništa pozitivna nezna o
tom pozitivnom programu. Dotični dopisnik stavlja
zato u „Schi. Z." vlastite misli i nazore, kako
da se poprave pogrješke, da narodno-njemačka
stranka postane opet sposobna za vladu. Stranka
morala bi svoriti takav program, da uz nju ne-
pristrane samo onaj dio žiteljstva njemačkoga,
koji se za sada nalazi u taboru protivnika, već
da si pribavi simpatije u svemkolikom carstvu
i nenjemačkom!
0 stanju u Bosni-Hercegovini priobćuje
„Pester Lloyd" sliedeće izvješće iz Sarajeva:
Utjerivanje poreza u zaposjednutim pokrajinam
koje je prošle godine provelo novoustrojeno
zemaljsko financijalno ravnateljstvo kao samo-
stalna oblast, nosi već svoje žaloslne plodove,
tako doduše, da će oni u Hercegovini po naj-
novijim viestim valjda biti krvju omašćeni. —
Ako se točno gleda na odnošaje zaposjednutih
pokrajina, onda se u ostalom nije moći čuditi
takovomu rezultatu. Jer ako u zemlji, gdje se
najvećom — odaberimo rieč: nekršćanskom po-
rabom poreznog šarafa jedino u godini vrlo
povoljne žetve (kako je slučaj u ovim pokra-
jinam poradi klimatičkih odnošaja, odnosno po-
6 a njegova zadnja koza
prodavala i time on i njegova obitelj izvrgavali
pogibelji, da umru od gladi, onda su ondje,
uprkos tomu, što u ovoj jadnoj evropejskoj
Arabiji petrea oružničtvo na mjesec 36.000 for.
stoji, ustanci neuklonivi. Toliko ozloglašena oto-
rnanska vlada dielila je u Hercegovini svake
godine tako zvani tain ('žito za kruh i sjeme
za stradajuće), a mi im trgamo od usta po-
slednji zalogaj. Željeti je, da ovi redci dopru
do mjerodavnog mjesta i da zavlada osvjedo-
čenje, da ce uz ovaj način uprave zaposjednute
pokrajine za nas uvjek biti izvor neprilika. Te-
meljitija reforma uprave jest conditio sine qua
non ne samo po obstanak zaposjednutih pokra-
jina, nego i po upliv Austro-Ugarske na čita-
vom Iztoku. Jerbo ako dvima pokrajinama ne-
možemo pribaviti mira i prosvjetom uvjetovanog
blagostanja, onda je logični zaključak, da susjedi
nemogu dobiti previše povjerenja prema takovoj
vladi, a izvrgavati se takovoj mogućnosti —
ipak je za velevlast, kakova je Austro-Ugarska,
radi 25 ili inakar 250 financijalnih stražara jedno
malo nepolilično. Dapače to bi pod okolnostim
moglo biti tako opasno, da se šteta nebi mogla
popraviti nikakvim propisivanjem poreza ili od-
mjerivanjem pristojba, već bi se moralo uzeti u
pomoć krv i željezo, da se uzmogne opet za-
dobiti rdjavim linancijalnim gospodarstvom iz-
gubljeni upliv.
„Memorial Diplomatique" opominje obćin-
stvo, neka nesvaljuje na Gambeltu odgovornost
za članke ili govore o vanjskoj politici, koji
potiču od njegovih prijatelja, jer da je Gam-
belta uvjek uvjeravao, da je miroljubiv. Ali to
je nevolja, neće mu da vjeruju.
knpljeno medju pukom: f. 2; svi prosec sv.
Blagoslov.
Ukupno fior. 4, novč. 81 !/2.
Po prijašnjim Imenicam f. 338:19, 22 '/2
franka, 1 skud i po kr'žaniee.
Svega f. 343:00%, 22% franka, 1 skud
i po križanice.
KAČIĆ SPOMENIK.
Imenica X.
čč. 2g.:kati. ¡)oii Mihovio Pavlinovic f. 5, 0
August. Zubac f. 3, l).n Mirko Bitanga f. 2;
D.u Frano Ivanković f. 1, D. Andrija Kriofokai
f. 1.
Ukupno f. 12.
Po prijašnjim Imenicam f. 226: 55
Svega f. 238:55
Za dan 5 srpnja 1881
XXI Imenica.
Sakupljeno u Kalih kod Zadra.
„Sveti Ćirile i Metode, prosite nam od Sve-
mogućega, da se što prije iz puni za slavenske
narode evangjelska rieč: Bili ce jedno stado i
jedan pastir:"
Selem pop Vice župnik f. i, Dančevic A-
polonija udovica Selem n. 50, Ivoš Mate n. 10,
Blaslov Šime pok. Martina n. 20, Vitlov Ante
i obitelj n. 30, Mišlov Mate pok. Šime n. 10,
Longin Martin pok. Jure i obitelj n. 20, Franov-
Jurin obilelj n. 10, Ivankov obitelj n. 20, Kon-
čurat Sime pok. Male s obitelju n. 11 Sa-
Biskupi dalmatinski i okružnica
„Grande Munus"
Javili srno u predjašnja dva broja, kako
je Njeg. Preuzvišenost preč. Gosp. Nadbiskup
Metropolit Petar Dujam Maupas, u svom pastir-
skom korizmenom Listu, dao izraza plemenitim
čuvstvima i uzornoj odanosti napram vječitom
Rimu, obzirom na Okružnicu „Grande Munus".
Evo nas po obećanju, da i danas nešto, na hr-
vatskom našem jeziku, odatle izerpimo.
Pošto visoki crkveni dostojanstvenik spo-
mene kako je Isukrst Petru i njegovim nasljed-
nicim dao nalog za širenje prave Crkve, i po-
što iztakne nastojanja sv. Rimske Stolice u tom
smislu; osvrne se na slavenske zemlje, a nao-
sob na našu Dalmaciju, predočujuć letimice nje-
zinu crkvenu poviest prije dolazka Hrvata i
posije. Došav na svetu bracu Ćirila i Metoda,
nastavlja:
„Istom revnosti, polovicom devetoga vieka
Injac Carigradski patriarka, koji, sliedeć stope
velikog Zlatoustnika, stao je čvrsto vjerom i o-
danosti uz Petrovoga nasljednika, dade nalog
Solunskim svecenicim braći Cirilu i Metodu, da
kod raznih slavenskih naroda navieštaju Isukr-
stov nauk, kako je to potanko iztaknuo kralju-
jući sv. Otac Papa u učenoj i premudroj svo-
joj Okružnici „Grande Munus". Za tim nado-
stavlja:„Ova dva prava revna Apostola posje-
tiše gradove i pokrajine u Istoku i Sjeveru,
svedj spravili dokazat čistoću propoviedanih
nauka, ako bi jih tko za to pitao, i zakonitost
svoga apostolovanja. Njihovo je apostolovanje
postiglo vrhunac zakonitosti kada, kakono li preo-
dani sinovi Poglavice Crkve i obćeg Pastira,
odoše u Rim, na poklone Papi Hadrijanu IL i
za njim Ivanu VIII., koji jih obodri da nastav-
ljaju svoje apostolovanje, dopustiv jim ujedno
vršenje bogoslužja u onom jeziku kojim su sla-
venske narode obraćali."
„U to doba Metod, nastavljajuć po Ćirilo-
voj smrti svoja putovanja po Moravskoj i Bu-
garskoj, uvjeri po svoj prilici i pogranične nam
pokrajine, jj) • ni jJ^jlBj'IL ,j<L£jroskih Papa po-
dei Dalmato-Romani, cagionavano pero loro inquie-
tudini e danni. La storia dei Ragusei e piena di
siffatti esempi relativi alla loro cita". Daj Risto, ti
koji pišeš devedeset i devet tudjieh misli dok jedna
tvoja izpluta, ti koji da pohvališ Branka navodiš
bogove, Smiles-ove junake i t, d.; ti koji hoćeš da
Radičevića prispodobiš Leopardi-em (a razlika je
kako od prdavca do orla); ti koji pišeš (barem onaj
članak) tako nerazumno da te belaj nebi razumio
(a prosto „Viencu" i „Narodnomu Listu" govorit
što hoće); daj Risto, navedi cigloga Dubrovačkog
spisatelja, da nas u tom osvjedoči (biva da je Du-
brovnik Srbska AtenaJ, a ja sam i drugi naveli do-
maćih spisatelja koji hrvatsko ime iztiču, a ti i
omladina što? Pustih rieČi, stranja i t. d. Rietićeš:
Appendini je taljanac; dobro Risto, evo ti zgoljnog
Srbina, gosp. Stojana Novakovića, on bo piše: ,,Se-
verozapadne strane, uz koje pristaju Hrvati — koji
gubeći sve više osebine svoga dijalekta, izjednačuju
se u svemu sa Srbima (izvan ekavštine), imajući
s njima jednu istu narodnu poeziju — prionuše uz
zapadnu crkvu i odoSe u prosveti i književnosti za
Rimom i latiaizmom. To je Dubrovnik s Dalmacijom."
Pa kakva Srbska Atena! Pa opet: „(književnost
Dubrovnika i Dalmacije) ostala je kako sarnoni-
klica, sa svim bez ikakve sveze sa starom srpskom
kniževnošću, a gotovo i sa novom. One sveze, koje
se mogu opaziti megju dubrovačkom i novom srp-
skom kniževnošću vrlo su labave (oho!), a nisu sveze
istorijskoga razvijanja" (oho!J. Pa kakova Srbska
Atena! Pa opet: „Inače u početku dubrovačke knji-
ževnosti prevlagjuju umnogome (oho!) priznate ose-
bine dijalekta hrvatskoga1-1. Vidiš Risto, da gospod.
Klaić apelira veleučenomu Novakoviću, kako sudcu
kompetentnomu, zaludu bi ti Risto i Vuličević pro-
testirao. Izgubili biste parnicu.
A da naša vlastela nijesu Srbi, kaže Razzi,
koji godine 1588 donese nam imenik kuća i temelji
odkle su se doselile; evo imenika:
Di Bassegli venuti da Lucca
Di Benessa „ „ Cattaro
Di Binciola „ „ Epidauro
Di Bobali „ „ Morlacchia
Di Bona „ „ Allemagna
Di Bonda „ „ . Epidauro
Di Bucchia „ „ Cattaro
Di Buzignolo „ „ Chelmo
Di Caboga „ „ Fermo
Di Croce „ „ Roma
Di Cerva „ „ Cattaro
Di Ghetaldi „ - „ Taranto
Di Giorgi „ „ Roma
Di Gondola „ „ Serta di Moriana
Di Gozze „ „ Chelmo-Vladimir
Di Gradi „ „ „
Di Luccari „ „ Alessio
Di Martini „ „ Epidauro
Di Menze „ „ Roma
Di Palmotta „ „ Chelmo Braniševo
Di Pozza „ „ Cattaro
Di Prodanelli „ n Zara
Di Proculi „ „ Chelmo Belislavo
Di Ragnina „ „ Taranto
Di Resti „ „ Redoni (Albania)
Di Saraca „ „ Epidauro
Di Sorgo „ „ Redoni
Di Tudisio „ „ Gallipoli
Di Zamagna „ „ Chelmo-Vladimir
Vas se sviet divi i Čudi okružnici „Grande
Munus" S. O. Pape, izim nekoga papasa Mostar-
skog. Čujte što on piše: („Srpski List" b. I.) Čitao
sam (krupna laž!) neki proglas S. Oca Pape na Bo
šnjake i Hrcegovce (to je Urbi et Orbi) o proslavi
sv. Cirila, i Metoda. S. Otac kao da bi htjeo i amo
proširiti svoju vjeru. (Pa nebi li bolje bilo no daje
gubi Carigradski Patriarha koj za vas nehaje; no
ugarski ministar, nepogriešiva glava pravoslavnih
Srba, koj vriedja narodno i crkveno pravo, i ne haje
za vapaj cielog naroda, kome je Angjelić mitronosni
povjerenik koj odlučno brani nepogriešivost ministra
mitrom i šljakom ? To papase piše tvoj ljubimac
„Srpski List„ br. 53!) Mi smo amo, sveti Oče, vje-
rovali i slavili sv. Ćirila i Metoda, a vi tamo nijeste
nego ste tek sada započeli (A znaš li papase gdje
je s. Ciril umro ? Ako je u Rimu, kako i jest, onda
ste vi od nas tu svetkovinu primilij. To nije zlo,
ako i kasno dobro je na pravi put doći (I ja bi
reko; ali znaš li papase gdje je pravi put? Uči
papase, pak možda dodješ do pravoga puta!) Nego
mije to najsmiešnije, što je jedan drugi nepogriešivi
papa kako i ovaj, i uprav njegov predšasnik Pio U?,
proklinjao naše oružje, kad smo mi najsvetiji rat po-
digli protiv turaka, g. 1875-6-7. Onda je on nas pro-
klinjao a blagoslivao turke za nago kao i Napoleona
III. (Naša Crkva papase ne dopušta bune, ali ne
odabrava zulum. A da lažes, kaže fakt da su naši
popovi izbjegli zulumu, a da ih niko zato biedio
nije, dapače podpore su primali, da kako bjegunci
Čivu j da su katolici uz grčko-iztočnjake hrabro vo-
jevali; da su naši, baš naši sveštenici, dosta i dosta
doprinieli oslobodjenju, a to nebi zanago bili činili
da je glava naše Crkve nepogriešivi S. 0. Papa za-
branio bio. Niti je papase vas proklinjao, niti je
turke blagoslivao.^) I zato mi ćemo reći, što je ne-
kad kazao jedan talijanski list, pošto je izbrojio sve
neuspješne blagoslove: (Grehota, papase, da nije
izbrojio uspiešna proklestva, to se je za vas htjelo!)
Sveti Oče, molimo ti se, nemoj nas blagoslivati,
(hoće, papase, s onim riečima: prosti im Bože, jer
neznadu što rade) i nastavit ćemo: Sveti Oče, pusti
nas da sa svom našom braćom u miru živimo (kakva
braća i mir, popase, kad nam ti Otca svetogrdno
psuješ!) i da se za vjerske razlike ne koljemo.
A dodaću i drugu. Ko je čitao ugodne nazgo-
vore (ti slobodno papase aijesi) Don Mije Pavlinovića
vidio je da on napada na pravoslavnu vjeru (gdje
oči ti ne izpale!), da se čovjek uprav stidi. (Ali se
ne stidi vrla i poštena duša, naša dika, nas kolovo-
dja Don Miho„koji je mogo čisto i bistro zaključiti
razgovor: „utjeha mi je u duši, da nisam hotimice
nepravo ništa rekao, ili bud što izkrivio. Pridodje li
kakav izpravak — ćuli omeljani brče — ja ću ga
drage volje prihvatiti ili ga ljudski odbiti. Dakle,
kalugjere, doli krinku, uzmi divit i artiju i izidi
ako te je majka rodila! Don Miho nije slobodno
nikomu dužan ostao, neće ni tebi.) A to napadanje
i spomenuto proklestvo (koja si papase izmislio) neka
pokaže (vidi se! vidi se!) koliko je nekijera ljudima
stalo do slavenskog napredka.
Jeli po slovu zakona?
(Izpod Velebita)
Popis je pučanstva i u našoj užjoj domovini.
To je po običaju, to je uzakonjeno, nitli je tomu
prigovora, nit je u tomu štete. Neću, gospodine ure-
dniče, pitati vladu kakvim nadzorom su praćeni pisari,
jesu li oni — svi — tomu vješti. To je na drugom
mjestu bilo opaženo, pače i u vašem listu javljeno
sa mnogih kraja. Nego što nemožemo premučati, to
je: kad Vlada u obrazcih tiskanih broji medju po-
sebne vjerozakone i Starokatolike, kojih u svem
carstvu, bojim se da neće biti nidvisiožine duša (a to
još za živa popa starokatolika Antona? u Beču);
kao svaka stvar porad točnosti hoće da se piše u
posebnih stupcih; s čega nema posebne rubrike za
hrvatski narod? Ako me pita pisar kojim jezikom
govorim; ako mu ja odgovorim: hrvatski; jer piše,
da govorim srbsko-hrvatski? Jednom kad nepiše
se odgovor pojedinih, netreba nit pitat ih o tomu;
piši kako hoćeš, neka bude „pro ratione voluntas",
onda ćemo znati na čemu smo i sada. Ja neznam
jeli svakom ugodno, da se stvara srbsko-hrvatska
narodnost u ovoj biednoj zemlji. Ovdje ti ima po
presudi mnogih: Talijana, Niemacd, Madžara, Srba,
Hrvata, Turaka, Avara, Tatara, njekakvih Morlaken,
a sad niemac jedan piše da ima i majmuni! —!
Drago je svakomu poštenje, te nit Crveni divljani
amerikanski nedadu se gaziti, nit odreći svoga je-
zika. — Na što nas dovodi politika! Sudimo po
nepotriočnih glasovih četrnostorice zastupnika zagre-
bačkih, koje omami Tiszina vlada madžarska, te
glasovaše pogaziv poštenje. Njeki diele narod po vjeri,
njeki po nazorih, njekih po ćuvstvim, ali ja neću nego
jeziku, pravu, i dičnom izgovoru majke. Na sve ću
premučati, ali na ovake pometnje u nazivih, nemogu
niti imam. X.
Sto radim?
u.
Družtveno stanje, u obće govoreć, na slabili je
nogu; nove ideje, novi zakoni, novi nauci put otva-
raju velikoj pokvari.
Struja velikih povodnja književne mutežine
zanese cviet naroda, bacaj uć ih u kolovrate svih
nesreća. „Progressoa „kultura", „civiltk", „liberté"
„libero pensiero", „romanzi" „teatri", „materialismo"
„sensualismo", to ti viče i diete od deset godina po
ulicah ovećih gradova. Kakav smo učinili progresso,
napredak, kad nam vojska, gdje idju sinovi naroda
našega, nepoznaje vjere? Jeli tako? Vidjeste li ne-
djeljom častnike i vojake pri službi Božjoj? obdr-
žaju li se svečani dani? kakva je uredba „kaser-
ma", molili se Bog? Sudit može svak, kao što sude
i težaci sela dalmatinskih, oplakujuć pokvarenje
moralno one svoje djece koji se vraćaju s vojnice. Kakva
je kultura to gdje se gleda na sve forme svakog
paragraía, a moramo zaklinjat vladu glasom svih
biskupá cesarstva, da nam uzpostave duhovna vjež-
banja u školah? Kakva je kultura gdje nam otrov
djeca sisaju, i gdje vapaj se diže staraca naših:
„šta je ovo danas izašlo nova"!? Kakva je civiltd,
danas gdje nam crkve obezčasćuju ne klečeć pred
Bogom ni dočim se za nas žrtvuje? kad se neobdr-
žavaju vjerske ustanove i zakonski propisi ? Civiltá!!
Oh kamo sreće da nije ovaka i ovliko razvikana!
Nevapijemo za misirkira lukom, no nit čeznemo za
ovakim prepelicam. „Libertá-Sloboda". Kakva je tu
slobodai kad se Bog nepoštiva, ier: „gdje Duh Go-
spodnji, ondje sloboda" (S. Pav.)? kakva je to
sloboda pustiti svakomu da radi po volji? Kako slo-
boda se zna izroditi, svjedoče nam njemački gra-
dovi, koji za Lutova prosiše Karla V, da katolički
zakon povrati, drugčije, da će svi propasti. Ovaka
sloboda ?.. S toga se množe ubojstva, samo ubojstva,
lupežtine, kamate, nepostidnost, itd. itd. et ultral —
Libero -pensiero, slobodno mišljenje, s toga pometnja i
smetnja; s toga produkcije, karikature, i na izmet
i porugu vjerozakonski čini i stvari. Gledajmo ruske
nihiliste, francuske komunarde, talijanske garibal-
dine, njemačke bezvjerske sekte i pasmine, pak,
mislim, nećemo segnuti za onakom slobodom mi-
šljenja koja se na našu žalost uvlači i u naš
narod — „Romanci" ovo je ljulj o koji zapinje mladež
naša; romanci zauzeli mjesto svetih knjiga. Romanci
— ne oni koji su naslonjeni na poviest i istinu, a
vlada ih ćudoredna nit, nego oni koji obožavaju „zlo".
Romanacd na snopove posjeduju njeki u svojih
kućah, te ih daju svom slobodom čitati i svojim si-
novom. Koliko knjige pokvare svjedokom nam badi
poviest stara, srednja i nova. Nijeli se i Voltair
tužio na čitanje svakovrstnih spisa? Kakvi li su
danas „teatri"-kazališta] Bog učuvao narod naš od
ove manije. Materijalizam sve to više zemljom se
širi. Rek bi da su danas mnogi i premnogi plika
makinalna kombinacija, te da i neima kakova ViŠjeg
Bića nad njimi. Neosiećaju ćuvstva vjerskih, ne-
stavljaju u djelo nijednog nabožnog čina, kojim bi
posvjedočili, da im nisu zanesena srdca za zemalj-
skimi uživanji. Materijaliste Čine se živinom (maj-
munom) a sebe miešaju i predje svoje sa niemom, i
to gadnom zvieradi!! Materijaliste pliene nam knji-
ževnimi radjami mnoge duše, truju nevjestu mladež
„da videći istinu, nevidi ju, i Čujuću neČuje". „Sen-
sualizam", zanos za dražestoim uživanjem strastve-
nih pomama, to je na dnevnom redu danas, i u
mnogih ovećih mjestih, na žalost, naše domovine!
Politički spas Austrije i Hrvatske.
(Glas iz krajine.)
U inače dosti malenoj Hrvatskoj kraljevini našoj
imademo danas toliko političkih stranaka, da se
skoro može reći, koliko ljudi, toliko stranaka, a zato
nam pati i nazaduje politički život, te je u Hrvat-
skoj na tom polju sve razklimano. Eno vladine
stranke, kako sramoti javno, i to još u svetom hrv.
hramu sabornice, staro junačtvo hrvatsko, u kojem
su naši junački predji znali doviknuti, kad je uztre-
balo i Magyaru i svakomu hrv. neprijatelju: regnum
regno non praescribit leges. Oh! gdje je danas o&aj
stari hrv. značaj hrv. junaka, a ne kao što nas ovako
podavaju u nemile Magyarske ruke za crni lončić
izdajničke leće. Sramote tako Hrvasku pred cielim
svietom, a na to valjda jadnici ni nemisle. I svaki
svjestni domoljub hrvatski morao bi znati, koje
mjesto ide „Ustavu" „Nar. Novinam" i wAgr. Zei-
tungi", a ne podupirati i držati to smeće po naro-
dni kvar. Ovako onda podupirajuć svoje vlastito zlo
moramo dakako propadati, i sve nam to gore biti.
Tako zvana neodvisna narodna stranka bori se
plemenito u zadnje vrieme proti prodanoj vladinoj
stranci, uvidjajuć svoju silnu pogriešku, koju je po
činila, te se tuče u prsi, samo kad nebi prekrasno
bilo. Nu dok ljudi na otvrene oči onako neprogle-
daju, kako valja, ili dok u saboru nebude većina
svjestnih i neustrašivh borioca za hrv. prava, baš
zastupnika narodnih, a ne zastupnika vladinih, nije
se nadati ničemu boljemu. Žalostno je zbilja, da
narod svoje zastupnike bira, i u sabor šilje, a onamo
nezastupaju oni svoj narod, nego vladine interese,
rad interesa osobnih.
Stranka tako zvana stranka prava ide u svojem
inače plemenitom idealu u današnjih političkih ob-
stojnostih predaleko, i zida kule u zraku, koje se
na taj način ostvariti nedadu. — U Sriemu, kao i u
Dalmaciji pojavlja se i diže njeka ćak srbska stranka,
a uza nju rade stranke njemačke i talijanske, i što
ja neznam sve kakve, nu da je zdrave uvidjanosti
i prave ljubavi hrvatske u Hrvatskoj, imale bi
odmah prestati sve te stranke, pa udružiti se šarao
u jednu stranku pravo moguću u Hrvatskoj, stranku
hrvatsku, koja bi imala živo zastupati, braniti
samo čiste i zdrave interese kraljevine Hrvatske
proti svakomu neprijatelju, al na temelju povjesti i
prava hrvatskoga.
Koja bi dakle bila u tom smislu čista i zdrava
politika po Hrvatsku? — Austrija, ako već hoće
da obstoji, kako bi obstojali imala, da bude aut
Caesar aut nihil, imala bi biti jedinstvena i cjelo-
kupna zadruga svojih medjusobno ravnopravnih i
samostalnih državica i zemalja. Najprije bi doslje-
dno uztrebalo srušiti nepravedni i pogubni dualizam,
da se naša carevina nezove Austro-Ugarska, što je
već u sebi nesmisao, nego starim imenom svojim
„Austrija". U toj dakle Austriji imao bi se po sru-
šenju dualizma poglasiti odmah federalizam na te-
melju pragmatičke sankcije, da sve narodnosti u tom
konglomeratu Austrije.dobe i uždržavaju svoju au-
tonomiju i upravu usljed državopravnoga svoga
ustava.
Slavljanski narodi u Austriji u obće, a hrvatski
narod na pose zaslužili su sigurno, da se s njimi
s višim obzirom postupa, a ne da jim dva naroda
gospodare proti svakomu zakonu i pravu. Nitko bo
Br. 21 Zadar, Četvrtak 17 Ožujka 1881.
Verhateni facientes in clwiritate. cresi-amu* i»
illo per omnift. qui est caput Christus.
(8. Paul. Eph. IV. 15J
Ishodi u Ponedjj&lnik i u Četvrtak
rvsmor—
Kgo interim claniito:
Si quis Cathedrae Petri jnogitti-, meas est.
(S. Hieronym. Efi». J VI. ad Dam J
roborandis,.
Vos ipsos. auxiliante Deo, iu dios aJacriter operara Vestram ¡mpensuros in tsenda salutari Ecclesice doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
(Pio IX. u ¡¡¿apinsk. listu, 21 veljače ¡872 jiisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.^— Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. >»
O Jozefinlzmu
li.
God. 1781 dne 4 Svib. dojde zapovied,
da se sve obredno knjige itn:>ju u Beč poslati,
oli samo liste, gdje stoji utiskana papina Bula
„lu coena Domini" za razpar.-ili ju: opet", da nit-
ko oesuiije ni rieči izustiti <» on »j drugoj papi-
noj Buli „Unigeoitus" ; opet dn se neima nitko
usuditi besjedili ni najmanje o nauku Mollinista,
ni Jansenista; država zikraii pače još i u ono
vrieme uprav potrebite Crkvi govore. — Go-
dište dana zatim dne, 16. kol. 1782 zaisknše
k sebi sva pisma Indnlgencija (prošćenja) za
inetnut na nje kraljev pečat (placetum regium.)
da bo drugče nebi imale državljmske valjano-
sti. — Iste godine po.i br. 107 in publico-ec-
clesiasticis bijaše zapovidjeno, dn se u Brevia-
ru lekcije (stenja) o životu sv. Grg.ura VII. i
9V. Benno hartijorn imadu zaliepiti, i ob ovome
nije se smjelo išta ć tati, ni progovoriti, i na
ovaj se zaljepak oštro pazilo, i tko nebi zalie-
pio, bijaše strogo kažnjen. Isti Biskupi bili bi
pedepsani, kad bi se ona lekcija u molitveniku
kojeg svećenika nasla nezaliepljena.
Kipove sv. oblačiti, s njima obhode činiti,
i ine procesijune, držalo se je 1.6 državi po-
gibeljna stvar, zato zabranjeno bje.
Slike zavjetne zahvalnosti pram Djev. Ma-
riji itd. na zid u kojoj Crkvi objesiti, to onim
prosvietljenjm državnikom činila se ludorija i
zazbilj bijaše zabranjeno: nu ti dobri ljudi du-
paštahu, da imena dobročinaca, koji koju milo-
stinju udiele za siromahe, imaju se na dvie ta-
blice upisati, i ove na velikih vralih prikazana
držati! Odveć tegolna za istinitost nauku kršćan-
skoga izajde Cesarova zapovjed dne 7. Srpn.
1787, proti temeljnom članu vjere u katoličan-
skoj Crkvi, veleć: da je nelemeljito, da je laž
(!) „da prošćenja mogu biti za izpokojenje (po-
lakšanje) dtišam u očišćenju (purgatoriju) s toga
da nitko i nikad nesmije o tome prosloviti. —
Takodjer zabranjeno bje blagoslivljati vodu na
Trikralja; zvoni zvoniti, kad je božje vrieme;
žene, da nesmijedu u Crkvi škrljake nositi (^spis
od 2 Lip. 1789). Naredjeno pak bje, da Crkov-
njaci imaju propoviedati puku o dužnoslih po-
danika pram Vladaocu, i moradjahu dokazivati,
da su to izpunjali. Takodjer kleru bje naloženo,
da imaju prijavili političkoj Vlasti onu gospo-
du koja bi svoje podložnike pritiskivala. Evo nam
po gotovu klera agentim pulicije! dali siećotn
bez plaće.
Iz ovih nekoliko satno gori navedenih Na-
redba, Zapoviedi, Zabrana Carskih čisto se vidi,
kako nemilo biaše u srce udaren dušobrižnićki
kler i puk glede svojih kršćanskih nastava i
Crkvenih uredba; a s droge strane opet se bi-
stro vidi, kako duboko Jozefinizam zasiecao u
najprirodnije slobode, i tlačio pučka prava ; sve
pod krinkom, svedjer dobrom Josipovom naka-
nom, za puk oslobodili od „Zloporaba (von Miss-
brauchen-abusi), a državu ačvrstiti (?!) Cut če-
ino malo niže kako Jozefinizam utvrdi Carstvo,
kad kroz lo izgubi Belgiju.
Ozbiljno konci izvadjale eu se ove čudno-
vite Naredbe; a da je kler brižni pri u-
vadjanju ovih nečuvenih novosti imao dosta po-
težkoća i vidio dosta muke i protive med pu-
kom i smetnje, lome netreba se čuditi, to su na-
i ravno posljedice. - Jednom biaše odktiveno, da
| u jedno] seljanskoj Crkvi kip Majke božje ima
i krunu na glavi, a tada bje to zabranjeno: ho-
| ćete li vjerovati, to svjetovna Vlast uzme za
| ležki prekršaj i bi ciel.» hrpa hartije p -
| sanjom strošena dok se napokon doznalo, da
| je kruna od drva, i dn ona skupa s glavom i sa
| svim kipom je ^amo jedan komad. (!).
Nu sad nam se je doistine čuditi dr/ovito-
stisti nekojih, koji od nas dan današnji zahtie-
vaju, da budemo Jozefuiskomu sistemu prijatelji,
koji je našoj katol: Crkvi bio neprijatelj u sva-
kome odnošaju, koji ranio pravu religiozitet puka,
i slobodu Crkve u svemu okljastio.
. U prošlom broja u člasku uvodnom na pla-
ceturn regium *) išla je sljedeća opazka:
Ukinut bje konci od Ministra Stremayer-a,
kad god. 1870 Bavaska Vlada opet placetum regium
uvede za uperiti ga proti Buli o Papinoj Nepogrie-
šivosti. Jedina dohra usponlpnica, koju katolikom
ostavi bivši Ministar nastave i bogoštovja.
Iz korizmenog Lista preuz. g. biskupa
djakovačkoga J. J. Strossmayera.
Cio List, kojemu u zadnjem broju nave-
dosino sadržaj, zaprema 28 strana velike če-
tvrtine, nije nam dakle moguće priobćiti ga u
cielosti, ma koliko to List zasluživao. Naši či-
tatelji riek se s toga zadovolje sljedećim ovećim
odlomcima.
U uvodu preuzvišeni pisatelj stavlja svojem
Listu kao osnovu i ishodište papinu Okružnicu
„Grande munus", i naznačuje, koja će pitanja
u njem i kojim smjerom razmatrali:
„Medju najvažnije i najutješljivije dogodjaje
prošle ove godine brojimo punim pravom ono do-
bročinstvo i onu blagodat, koju je cielomu Slaven-
stvu sv. otac papa Leo XIII. u velikoj dobroti i
otčinskoj ljubavi svojoj prikazao, kad je osobitom
okružnicom odredio, da se svetkovina svetili naših
apostola Cirila i Metoda po svem svietu većom i
sjajnijom svetčanošću nego dosele obavlja i slavi.
Ovo se da što u obće svih Slavena, ali osobito nas
katolika tiče, koji u sv. otcu papi štujemo ne «amo
onu svetu ljubav i dobrotu, koju on prama nam iz
samoga srdea Isusova crpi, nego ujedno i onu vrhov-
nu moć i oblast po kojoj se'sveta vjera i sveto je-
dinstvo u crkvi božjoj čisto i neoskvrnjeno ćuva, i
crkvene vlasti onim redom i zakonom vrše, koji na-
mjeri Isusovoj i neumrlomu zvanju svete majke crkve
odgovara. Ja saui se na tom daru sv. otca jur sr-
dačno i umiljato u ime svoje i ciele biskupije zah-
valio; a važni odgovor, koji sam u tom obziru dobio,
smatram kao osobiti dar milosti, kojom me dobri
Bog nuka i hrkbri, da sto i sto briga i muka, koje
je danas u svetom zvanju podnašat, ustrpljivije i
skrusenije podnašam. Hvala vječita na tora daru naj-
prvo Bogu, a onda i sv. otcu papi! Ovo je takodjer
uzrok, da sam predmetom ovogodišnjega svoga lista
na dobri puk i svećenstvo svoje odabrao divnu okruž-
nicu sv. otca pape Lava XIII, to će reći: Život sv.
Cirila i Metoda i razlog, za što ih osobitom načinom
štovati i zazivati imamo? To je, mislim, u očigled
hvaljene papine okružnice sveta dužnost svakoga
katoličkoga biskupa, koji medju Slaveni sveto svoje
zvanje obavlja. U tom obziru sama nam se po sebi
namiču njekoja pitanja, k6 na priliku: koji je bio
medju narai Slaveni poglaviti smjer djelovanja apo-
stolskoga svetih Cirila i Metoda? Što se mi osobito
iz svetoga života njihovoga naučiti, što u djelih i
životu našem potvoriti imamo? — koja je nakana
svete božje providnosti, kad džnas osobitim načinom
medju Slaveni probudjuje i širi svetu uspomenu na-
ših apostola Cirila i Metoda, i kako se mi svi Sla-
veni bez razlike imamo toj svetoj božjoj nakani oda-
zvati? Da što, da su svjeti božji nedokučivi i da
umu čovječjemu nije dano točno označiti čas i uru
onoga otajstva milosti, koje je vječiti otac samomu
sebi pridržao; ali ipak ako se jednom potanko iz-
pita i prouči apostolski život svetih naših apostola
Cirila i Metoda i ako se drugom obazremo na svet-
čanu rieč vrhovnoga pastira u stadu gospodnjevu na
današnja trsenja Slavena i na poglavitu nijhovu nuž-
du, da svrhu Bogom opredieljenu postignu; tada ne
može biti dvojbe, da se božja providnost uspomenom
svetih naših apoštola Cirila i Metoda u ovo naše
doba poslužiti kani: da Slavene ponuka i opomene
na sveto jedinstvo u vjeri i crkvi, koje je Bog sam
vječitom podlogom učinio one bratske ljubavi i sloge,
one odvažnosti i odlučnosti bez koje se ništa važ-
nijega na ovom svietu postići ne može; pak buduć,
da se pravo proti tomu svetomu jedinstvu danas silno
oda svuda nasrće i predsude šire, ko da je ono slo-
bodi i napredku narodnom i svim posebnim željam
i namjerain, za kojima svaki narod punim pravom
teži, protivno — Želi providnost božja svetčanijom
uspomenom svetih naših apoštola dokaz i primjer
svim Slavenom pružiti: da se jedinstvom svetim u
crkvi božjoj, kano darom Bogom danim u ništo ne
dira, što je narodu ikojem prirodjeno i omiljelo;
nego upravo protivnim načinom, da se i sloboda i
napredak narodni, da se svi narodni običaji i sve
pravedne narodne težnje vrhunaravnom njekom moći
po jedinstvu crkvenom okrepljuju, oplemenjuju i na
postignuće viših ciljeva upućuju".
U prvom dielu polazeć iz Isusove molitve
(Iv. pogl. 17) dokazuje presv. biskup, da je
Isusovoj crkvi na zemlji jedinstvo najhitniji i
najsjajniji značaj; da je ciel svetoga odkuplje-
nja našega i sveto crkve sveto ono i sretno
vrieme, kad bude c elo ljudsko pokoljenje prej-
tvorilo se u jedno stado pod jednim vrhovnim
pastirom. Na ovu svetu svrhu opredielio je Bog
svete naše Cirila i Metoda. Gdje su se naši
svetci rodili? gdje i kako odgojili? kako je Kon-
stantin pokrstio Kozare? u svem ovom ima jasnih
znakova, kako je Providnost pripravljala bracu
za veliko poslanstvo medj Slovene. Sliedi zatim
početak tog poslanstva med Bugarim i Morav-
cima, i potežkoće i zaprieke koje nadjoše u
svom djelovanju. Gdje su tražili i gdje našli pod-
poru i obranu?
nSto se pako tiče pitanja: kud i kamo teže
sveti naši apoštoli, da u nevolji svojoj mir i olak-
šicu nadju, to nam svi onodobni dogodjaji jasno od-
govaraju: ne obraćaju se na iztok, gdje su jur bili
živi svjedoci onoga nemira i nereda, one strastve-
nosti i pohlepnosti, koja je imala iztok od zapada
na žalost i štetu cieloga svieta odciepiti; ne obra-
ćaju se na stolicu carigradsku, koja nije mogla niti
sjenu jednoga slovca iz svetoga pisma za prvenstvo
svoje pokazati, koja za svoje nerazborito pregnuće
niti razlog apoštolskoga izvora navesti ne uzmože,
jer ju je samo svjetska moć iz taštih obzira, u koje
se crk%ra božja nikad uplitati nebi smjela, iz ništa
svoga podigla i na vrtoglavi vis, s koga je prije ili
poslije duboko pasti morala, postavila.* Ne obraćaju
se svetci naši na bizantinsku crkvu, koju doduše
svatko živ sažaliti, ali ujedno i odsuditi mora, jer je
ponajviše ona sama težke one negve i verige sebi
sakovala, u kojih još i danas čami i cvieli. Ne obra-
ćaju se svetci naši na novi Rim, nego se obra-
ćaju na stari znajuć dobro, da je to priestolje Pe-
trovo, koje je Isus vlastitom rukom svojom podigao,
a Petar po narg^aigrte^^H^F^^gpjfc^^i z Antiokije pre-
njeo i kvv^Ć^ffijom MSb&j^jlllgrstio. Obraćaju
Br. 26 Zadar, Ponedjelínk 4 Travnja 1881.
Veritatem facientes in charitate, crescamos in
illo per omnia, qui est caput Christus.
fS. Paul. Eph. IV. 15 J
Izhodi u Ponedjelnib i u Četvrtak Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungifer, meue cst.
(S. Hieronym. Epis. V!. ad Dam.)
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in taenda salutari Ecclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
roborandis, (Pio IX. u papinsk. listu, Sí veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i pošlarski troškovi. — Predbrojba biva zu
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom- i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakoiof^lj®
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „frauco" na Uredništvv < - Uvrstbe po 10 novč. redak. Objav« na 4 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj
naposfe 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. " ' . - ... ,.f #
Kat. Dalm. i Slovineevo A—B.
Tumačilelj Ristovieh '»¡satna već se je našao !
Radostnu ovu novinu navještajem prosvijećeno-
mu svećenstvu, koje je na upravi „Kat. Dilm.u
i svim ljubitelji«) mudrieh knjiga. Slovinac, Zo-
rinieui nadahnućem, izumio ključ, koji svaka
skrovišta najlakše otvara. Veselimo se.
Nesretne „Katoličke Dalmacijeu! Odkad je
stupila na vidjelo, pod koprenom vjere posijala
je u Uto kukolj; Hrvat i Srbin, koji su bili ko
dva oka u jednoj glavi, sad su, sve porad nje
same, u žalostnom razdoru, u neslozi! Ona, ona
* sama je kriva, što novo izniknule pečurke na
narodnom polju, junački bukovički birači naki-
tiše slavom Ivanieeve prsi, a grozotom odvra-
tiše srbsko lice svoje od hrvata Klaića, te div-
niem činom, glasovitijim nego Kosovska bitka,
uništile onu zardjalu poslovicu, tko neće brata
prima tudjina za gospodara. Pa kuditi uzor-Srbina
Ljubišu, koji pregori sve, i samo poštenje, da
uzmogne braniti narodne stvari n Beču, na pred-
sjedničkoj stolici, na Odaslanstvih itd.! Pa ne-
klanjali se pred prvim iskrenim prijateljima „Srp-
skoga Lista", koji s petnieh žila svako dobro
promiču na ovom našem primorju! Ovo su baš
grešetine izviruće iz oštetenieh srdaca, štono se
u sliepoj naglosti suprotive donapokon očinskim
brigam sv. rimske stolice! — Aedirati u Srbe
ni priekiem pogledom, častiti i uznositi ov.o svete
ime, u kojem se čudnom istovjetošću sljubiše
vjera i rod, privjesiti ga svim jugoslavjnnim,
uzkrisiti na veću slavu Dušanovo carstvo, evo
zvanje prava i duševna katolika, a najskoli sve-
štenika—Oh! neka „Kat. Dalm." zavapi Duha
Svetoga, daje prosvijetli, pak nek se ostavi politike
a zabavi IzIiljllČflO vjerom ! A da se i u stvarib
zgoljno vjerskieh neprevari, evo joj naputka, evo
joj ključa, koji može služiti ne samo za tuma-
čenje Ristovieh pisama (i za iznašašče, ako ih
ima, njegovieh tamnieh misli} nego i svieh onieh,
koji s visine materijalnoga gledišta dostoje se
pretresati vjerske stvari.
„G. Risto Kovačić u našem listu str, 43
„(rieči su Slovinčeve br. 4. st. 67) veli da je
„unijačenje vjersko dosta škodilo našemu narodu.
„[). K." na prvi ce pogled ovo osudit jer će
„uzet stvar ad litleram t. j. da je unijačenje
„vjersko škodno našem narodu, što se g. Ko-
„vacicu nije ni snjelo da kaže, nego on je ondje
razumijevao pokušaje unijačenja koji su svedj
„bili krvavi, pak odatle osvete, parbe, svadje i
„ost., a nije ni pošto hotio proti Unijatima kao
„katolicima da govori".
Ljudi Slovinca učitelji su i književnici na
glasu, koji shvaćaju dobro stvari, koji znadu u
kojem grmu zec leži, pa nisu za to vojaci pro-
svjete, da pušku (svoje zlatno pero) o klin o-
bjese. Mir i sloga ojihovo je geslo, al se slo-
bode, dakako, nisu odrekli. —• A mira i sloge
i prave slobode netnože biti pod samim Hrvat-
skiem imenom, hoće se i Srbske, jerbo jedin-
stvo (što veće to gore}, po misli jednoga spi-
satelja u „Srpskom Listu", nesreća je, koju valja
u koliko je moguće popraviti. Straga 20 go-
dind (a i manje) u našoj pokrajini, a navlastito
u Dubrovniku, sloga je vladala u narodnom
polju (govori Slovinac}, narodnjaci katoličke i
srbske vjere željahu sdroženje s Hrvatskom.
Sad je zaslugom ne malom istoga Slovinca slo-
ga uzmnožena, jer se je poremetilo nesretno je-
dinstvo misli, jer dočim jedni napreduju za Hr-
vatskom težiti, drugim se otvorio pred očima
nov uzor, onamo, onamo u Dušanovu carstvu.
A znamo suviše po „Srpskom Listu" da je i
zlo po narode, bude li im (ko srednjieh vje-
kova) vjerovanje jedno, misao jedna.
Kad se dakle ovo predpostavi, te se ovim
svetim načelima duh opoji i okriepi, kad se pro-
mišljeno i sviestno ustanovi, da premda su Hr-
vat i Srbin dva rodjena brata ¡1 uprav dva b-
ka u jednoj glavi, bolje jest da se u dva na-
roda odiele nego da jedau sastave, bolje su im
dvie azbuke i književnosti nego jedna, bolje dvie
vjere nego jedna, pa se ta načela oduševlje-
njem, pod koprenom Slovinca glase i brane, tu
se nemože reci, daje kakva licumjerstva ili dvo-
ličnosti, tu se bistro pazi namjera koristit Ka-
toličanstvu.
1 u jeroglilickieh srbskieli izpravah, što Ko-
vačić, novi naš Sanpoljon, neumorniem trudom
izdaje u tiesnih stupcih Slovinca, nije i nemože
da bude trunka zloće. Obraniti Gundulića rie-
čima Omera, Virgilija i Tassa, način je liep i
sjajan, da se pokriju prašinom stopa na Matko-
vićevom i Zorinooi polju. Slaviti na dugo i ši-
roko srbske spisatelje latinskim slovima pred
slovinskom gospodom, i ako je prividan prekr-
šaj proti ugledu klimentice, nije možda protiva
duhu njezin ¡eh uvlačitelja — Ono što je Kova-
čić pisao sve je dobro promozgano, podpuno
pretreseno; iskrenost i istina u svakom redku
odsieva; pak o tom nije dopušteno ni posamnjiti.
Slovinac, koji istiem duhom diše, pozna do ci-
gle misli njegove, on znade koliko teži svaka,
on donapokon predtečno dokučiva i sumnje, ko-
je nitko jošter neočitova, i valjano ih u svietlom
obliku pobija i razpršava.
Unijačenje vjersko škodilo je našemu na-
rodu, kaže Srbin Kovačić. Ova je izreka bistra, i ja
pozivljem kojega mu drago, da mi iznajde bi-
strije izreke u Ristovieh pismih — Sto Kova-
čić razumije riečitna naš narod? Narod sastav-
ljen od svieh četiriju plemena slovenskoga, hr-
vatskoga, srbskoga i bugarskoga zaisto ne;«aš
narod njemu je narod srbski. A taj naš narod
kakve je vjere ? Bez dvojbe vjere srbske. Reći,
da su vjere grčke, to pravi srbi nedopuštaju ;
da su bugarske vjere ni to; još manje da su
vjere rumunske; a mnijem, da bi rnalo tko uzt-
vrdio, da je ruske vjere. Grčka, bugarska, ruska
srbinti su dakako vjere pravoslavne, jerbo nje-
govoj slične; ali nisu i nemogu biti sve isto ko
vjera srbska. Jedan je narod srbski, jedan je
Bog srbski, i jedna je narodna srbska vjera.
Vjera i narod srbinu su dvie stvari nerazlučive,
ili baš jedina stvar; dokle srbi dosižu, dotle do-
siže i srbska vjera; pak i bio srb gdje mu dra-
go, on se uvjek jednako smatra narodnosti i
vjere srbske. Kada pravoslavan srbin moli prii-
det carstvie tvoe, on misli i želi povratak Du-
šanova carstva. Da se Carstvo Božje po svem
svieto razprostrani, da se u jedinstvu vjere svi
narodi slože, te pravu srbinu ni na kraj pameti
nedolazi; on nepoznaje nego srbe; Bog Duša-
nov brani same srbe; pa premda može biti i
drugieh pravoslavnieh naroda, barem na zemlji
najodličnijn su obećanja »Srbim učinjena. Narod
Srbski, to je sveli, odabrani božji narod. Kako
Izraelci oplakuju razasuce Jeruzolima, tako Srbi
oplakuju propadnuće Srbskoga carstva. Nalik spa-
sitelju Isukrstu, narod je Srbski umro na Koso-
vu, bio pokopan u Grnogori, a uzkrsnuo je već
u kneževini Srbskoj (rieči su obožavanoga ni-
kilističkoga proroka Vulićevica).
A što je Srbinu unijačenje vjersko? Pošto
je načelo katoličanstva sdruženje svieh narodá u
jedinstvu vjere, u jedinstvu crkve, ovo je na-
čelo očevidno protiva narodu Srbskomu, koji
smatra kulu Babelsku i vjerozakonski razkol naj-
većom srećom čovječanstva. Srbin, koji Papu
pripoznade vidiviem Glavarom pravovierne Isu-
krstove Crk e, pa se držao obreda latinskoga
ili grčkoga, izgubljen je za »Srbski narod; kako
on više nije Srbske vjere, nemože po nazorih
pravoslavnieh Srba, da bude ni Srbskog naroda
i jezika. Unijačenje, sdruženje s Katoličanskom
Crkvom, uz pridržanje Grčkoga obreda protu-
slovi vjerozakonskim i narodnim probitcim Srb-
slva, protuslovi naroduoj slobodi, koja se u sa-
moj Srbskoj kneževini uživa, gdje nije dopušte-
no ni nazvati se katolikom. Gdje je Srba, ondje
narodna korist iziskuje, da se katolička vjera
smatra vjerom privatnom, to jest, kó daje nije
u javnom životu l). Zato Srpski List tvrdi, da
je u Bosni i Hrcegovini dvie (retine svba pra-
voslavnieh, a jedna tretina muhamedanaca (ka-
tolika dakle nijednoga); sasviem da popis iz-
kazuje samo dvie petine Srba, dvie muhameda-
naca, a jednu pelinu katolika. Tako po istom
listu u Hrvatskoj je polovina Srba (gle Ijubke
čednosti?) premda ih se nebroji ni petina. Dal-
macija. gdje je namjestnik Srbin, predsjednik
Snbora Srbin, ima se uprav smatrati Srpskiem
primorjem • i nek je teke šestina Srba.
Kovačić zbilja razumije dobro smisao Srb-
stva, smisao Srbskoga naroda; slobodouinnost
mu nedopušta pod oviem imenom složiti dvie
vjeroizpoviesti. Unijati ili Sjedinjenici sa Kato-
ličkom Crkvom, nisu mu više Srbi, oni posta-
doše druge narodnosti; dakle po misli njegovoj
unijačenje vjersko jest dosta škodilo Srbskomu
narodu.
Ali je Slovinac vrlo tankovid; on zna, da unija
čenje, neznači unijačenje nego samo pokušaj unija-
čenja-,jer bi se tu rieč uzeti moglo i kao sjedinjenost
i kao sjedinjenje. Unijati ili sjedinjenici po<S/o-
vincu možda nisu bili niti su skodni Srbskomu
narodu; nego bi mu velika škoda bila, kad bi
sadašnji nazovi pravoslavni Srbi pokušali s Ka-
toličkom se Crkvom pomiriti ili sjedinili. Ovo on
*) Po Srpskom se listu čini, da bi i pravoslavje
moralo biti privatnom vjerom, eda Srpskomu narodu
slobodno bude po sljepoj volji, bez ikakve opaze,
svetu svoju nikakovu (ili svakakovu) vjeru izpovie-
dati. U tom se nije šta bojati od pravoslavnieh cr-
kvenjaka. Evo kako ib Srpski list hvali „Sami pra-
„voslani crkveni velikodostojnici... slijede pravcem
„Dositejevim." Pa dalje: „Svještenici (pravoslavni)
„kao familijarni ljudi imaju dovoljno brige i zani-
„manja u svojoj kući, da su najrevnosniji oni koji
„mogu i najpoglavitije obrede crkvene izvršivati; a
„vaspitanje njihovo više je sviecko nego li crkveno,
„tako možemo reći
„skroz narodnje."
bene, e ne fanno testimonianza le persecuzioni che
si mossero loro, contro cosi sotto i Veneziani che sotto
il Governo turco.
cello che galleggia nei nostri mari. Io non ci vedo
altra salvezza ed altro progresso.
Il mddividerci in piccole Società. noi che non
abbiamo una grande marina, non è che un affrettare
la rovina .. .a
Jod nešto o zajedničkoj hrvatsko-d&lma-
tinskoj cbćoj učit. skupštini.
Hrv. Uč., obzirom na zabranu naumljene zaje-
dničke hrvatsko dalmatinske obće učiteljske skupštine,
piše: Naši listovi javljaju, da je bečko ministarstvo
uzkratilo dozvolu, da se obća učiteljska skupština
drži zajedno sa zemaljskom učiteljskom skupštinom
u Spljetu. U dotičnom ministarskom odgovoru, što
ga je vlada centralnomu odboru priobćila, navodi se
razlog toj uzkrati — kako ga čitamo u Nar. Nov.
—: „što u hrvatskih obćih učiteljskih skupštiuah
učestvuje svekoliko učiteljstvo, dočirn se zemaljske
učiteljske skupštine u kraljevinah i zemljah zastu
panih u carevinskom vieću sastoje od zastupnika
učiteljstva, koje imenuju okružne učiteljske konfe-
rencije, te se već toga radi nebi postigla svrha cen-
tralnoga odbora (zagrebačkoga), da u skupštini spljet-
skoj što većim brojem bude zastupano učiteljstvo iz
Dalmacije". Skupštine bi jedna drugoj smetale za
to: „što svaka od tih korporacija ima razpravljati
svoja posebna vitalna pitanja i što je navlastito bu
dućoj dalmatinskoj zemaljskoj učiteljskoj skupštini,
koja će se obdržavati mjeseca rujna t. g., namienjen
zadatak, tičući se specifično dalmatinskih školskih
posala, kojega bi uspješnu riešenju namjeravano pri
kljućenje hrvatske učiteljske skupštine samo sme
talo". Ovo je odgovorilo ministarstvo. Kad se je
htjelo u Dalmaciji držati skupštinu, što bi svakako
s mnogoga gledišta koristno bilo, valjalo je postu-
pati drugim, korektnijim načinom. Po najprije mo-
ralo bi se ustrojiti odbor u Dalmaciji i onaj odbor,
a ne centralni odbor zagrebački, koji niti je u ika-
kovom savezu sa ministarstvom bečkim, niti može
ministarstvu garantirati kao nepodčinjen, da će skup
ština teći po zakonih valjanih za prekolitavake ze-
mlje — onaj odbor imao je zamoliti dozvolu, da se
može skupština obdržavati, jer se je već u napried
moralo znati, da niti može biti komu dozvoljeno u
drugoj zemlji sazivati kakove skupštine, niti to ide.
Skupština mogla se je sazvati u Spljetu, kao naj-
ugodnijem jer u sredini Dalmacije ležećem mjestu,
u isto vrieme, kad se bude držala zemaljska uči-
teljska skupština, kada dakle i onako bude veći broj
dalmatinskih učitelja na okupu, a nije se smjelo tra-
žiti, da bi se ove obje skupštine spojile, jer je ono
skupština zemaljska, kojoj je obdržavanje i rad za-
konom opredjeljen, a obća skupština jer stvar pri-
vatna. Mi za to preporučamo prijateljem u Dalma-
ciji, neka oni ustroje odbor, koji će dozvolu tražiti,
skupštinu sazvati i sve potrebito prirediti. Pak ako
to već nebi bilo moguće ove godine, neka se
misli na sliedeću godinu, ali svakako mora stvar po-
četi u Dalmaciji; jer inako se neće doći do skup
štine. Centralni odbor a i svi učitelji s ovieh strana
pomoći će ih svimi silami i svi će rado pohrliti, da
se s braćom svojom sastanu i zagrle.
La nostra marina mercantile.
L'O. T. riceve da Lovrana:
,,È tempo che, dopo lungo silenzio, mi faccia
sentire. L'argomento che mi spinge a scrivere do-
vrebbe essere trattato da chi ha tempo e cognizioni
più. vaste di me 5 io soltanto diro in breve la cosa...
I nostri armatori vedono l'avvenire si fosco,
che non sanno dove dar di capo per non vedersi,
da oggi a domani, poveri; i bastimenti non guada-
gnano no soltanto, ma il capitale va sparendo dinanzi
agli occhi loro, e passati questi pochi anni, il basti-
mento sarà una vera piaga per i'armatore.
E la famiglia? Finora andava bene, perche i
figli venivano messi a bordo, e col bastimento gua*
dagnavano anch'essi, e cosi procacciavansi onesta-
mente il pane e talvolta anche agiatezza.
Bastimenti non ne fabbricano più, nè si potrebbe;
tutti temono di mettere il figlio a bordo, perché presto
non ci saranno più comandi, e quindi i nostri marini
senza occupazione; e questi paesi, che appunto co-
minciavano un po' ad abbelîirsi e progredire, sa-
ranno fra breve miserabili nidi.
Siccome vivo e sono in famiglia ab antiquo di
marittimi, mi dà molto da pensare lo stato presente
e futuro délia nostra marina mercantile, e vedo che,
senza qualche aiuto, essa è perduta.
La riunîone a Fiume temo non produrrà quei
frutti che gli armatori sperano; manca il forte capi-
tale, e poi si dovrebbe vaporizzare, perché con la
vela solá non è possibile oggigiorno reggere. Pen-
sando mi venne l'idea che abbiamo il Lloyd, e che
esso solo potrebbe aiutare la nostra marina. I basti-
menti gli servirebbero per trasporto di carboni ecc.,
ed i capîtani ecc. volentierissimi entrerebbero al ser-
vizio délia Società. Cedendo gli armatori i bastimenti
al Lloyd, potrebbero divenire azionisti délia Società
e partecipare agli utili, ed ecco salvato il capitale
ed a8sicurato l'avvenire.
La stampa, che ha di mira il bene délia po-
polazione, dovrebbe propugnare il bene délia marina
mercantile, ed aiutare ad afferrare quest unico travi-
I
Tužbe na bosansku Vladu.
U jednom dopisu poslatom iz zvorničkog o-
; kružja „Obzoru" čitamo sliedeće tužbe na zemaljsko
i boa. upravno vieće i neke činovnike: „Čitali ste u
: zvaničnih „Bosansko-Hrcegovačkih novinah", da je
I „zemaljsko upravno vieće" (Medžlis) u Sarajevu po-
| zvano da tamo vieća. Mislite da vieća? To ne, nego
da „murleiše" ono što je zemaljska vlada već usta-
novila i što je ona sama zadobro izvidila. To uprav-
no zemaljsko vieće nema dakle nikakva upliva na
upravu, eto manje nemože pitanja tičućih se upra-
ve staviti, ni narodne tužbe, tegobe, želje, potrebe
itd. jednog ili višeg okružja ili kotara predložiti, na
dnevni red staviti i razpravljati.
Pod turskom vladom je tog bilo, ali u „kul-
turnoj Bosni" toga aad nema.
Ja nemogu reći da smo mi sa sadašnjom vla-
dom nezadovoljni, to ne, naprotiv, jer vidimo da
vlada u mnogim predmetima procvjet zemlje hoće,
da u našu korist radi i da nas hoće da kultivira;
ali bi trebalo želiti da i narod sasluša ili' barem
njegove pouzdanike pita.
Od našeg okružja Zvorničkog nebijaše sada u
zemaljskom vieću nikoga, a tako i od Banjalučkoga.
U vieću sjede većinom „Sarajevci" pak dva iz Her
govine a jedan iz krajine. Pitam ja, je li oni znaju
za naše želje i tegobe ? Zašto nebi i naše okružje
se u vieće pozvalo; i mi bi Be imali zahvaliti a
borme i žaliti. Zašto nebi vlada iz svakog kotara
po jednog, od naroda izabranog razumnog čovjeka
u zemaljsko upravno vieće pozvala? Nebi svaki od-
plate tražio, jer bi mu čast bila narod zastupati.
Boji li se vlada takvog vieća? — a zašto kaci se
ni turska vlada nije ga bojala. - Bili takvo vieće
koristnije bilo? Mislim da bi a — svaki koji ovdašnjb
odnošaje poznaje, potvrdit će to.
Zemaljsko vieće — „Sarajevci" — nisu dozvo-
lili političke obćine, za cjelo jer ih oni netrebaju —
vele narod je obterećen, nemože si platiti načelnika
itd., ali oni znaju, da narod i sad plaća „muktara
ili kneza" i "džematbašu" i da ih isto tako skupo
stoje kao načelnik i pisar, jer muktar ili knez a i
džematbaša svaki kupi po groš ili cvanciku od kuće
na kuću.
Narod mora kotarskomu predstojniku „begluk"
nositi t. j. drva iz svojih i carskih šUma sječi i kod
predstojnika odložiti, da ih on prodaje. Jesu li drva,
je li dovoznina plaćena? Muktari vele da nije ništa
plaćeno, da je to „begluk", da je bezplatno. Ali
sada begluka neima! Zove li se to narod obteretiti
i jeli to u zemlji, koja se kulturi vodi, opravdano?
I vjerujte još ima drugih mnogih stvari, koje ću za
sada zaćutati, uvjeren da će bolje biti.
Naš gordi okružnik, koji je — svakom poznato
— prije tumurao od nemilog do nedragog i sada se
u sirotoj Bosni dočepao velikog zvanja, sve to znade
ali ništa protiv tomu nečini. Zašto? — — —
Tako
smo mi sa činovnicima usrećeni, koji
kod nas nikakvog poštovanja nemogu imati — a i
niti tražu — jer neznadu sa narodom postupati, da
pače su sami kroz i kroz diletanti.
Naš kotarski a i naš okružni medžlis nije
„vlastan" a i bojažljiv je takve prestupke nesmeioće
u viećanju kotarskog ili okružnog prestojnika inter-
pelirati.
Pitam dakle Vas gospodine uredniče a kroz
Vaš cienjeni list zemaljsku vladu i sve razumne ljude,
je li bi dobro bilo da imamo našeg čovjeka u ze-
maljskom upravnom vieću i jeli bi koristno bilo da
zemaljsko upravno vieće samo na pitanja kaže:
„taman, evet"? — a ne „jok". Nebi li koristnije
bilo da je vlastno predloge staviti i zemaljskoj vladi
tuge, želje, žalbe naroda i nepravde činovnika od-
kriti? Jedan iz medzliza.
Dopisi.
Rim, 4 travnja.
Kako sam Vam pisao jučer, (Jsservatore Roma-
no donio je u posebnu izvanrednu Dodatku Pastirski
List N. P. gosp. bisk. J. J. Strossmayera. Ovako ju
je čitateljstvu naviestio; „Primili smo prekrasni Pa-
stirski list od N. P. preč. Gosp. Strossmayera Bi-
skupa Bosanskoga i Sriemskoga pisan usljed okruž-
nice Grande Munus kojom N. Svetost Lav XIII po-
dignuo na veći stepen svetkovanje Svet. Ćirila i Me-
toda i naredio da ih sva crkva časti. Velika važnost
ovog predmeta nuka nas da donesemo u obilnom
ižvadku Pastirski list presvietloga Prelata".
Mene su ove rieči uzhitile, a Vami koji se to-
liko uztrajno na svaki način odazivljete najsvečani-
jemu glasu Svete Stolice, ove će rieči biti bez dvojbe
na veliku utjehu. A sada mimdgred molim dopu-
stite mi, da iztaknem tumačeć i obću, jednu moju
čednu al vatrenu želju. Da se učvrsti ovaj zamašni
pokret, koji toliko uatiosi slavenstvo pred cieiim svie-
tom i kojemu Hrvatska, kako dobro više krat opa-
ziste, ima pravo i dužnost da prednjači; pošto ne-
ma dvojbe, da će krenut na 5 srpnja u hodo-
čašće kita Poljaka i Ćeha: cienim, da bi veoma
zgodno bilo kad bi i južni Slaveni katolici u onaj
znameniti dan stupili na poklone neumrlomu naše-
mu Dobročincu i Otcu, kojemu i tako kao Isukr-
stovu namjestniku čast i ljubav dugujemo. *) Ja
neću dalje, da neuvriedim odlična čuvstva bogoljub-
nosti, odanosti Svetoj Stolici, i rodoljublja, koja rese
naš narod, koji će bit možda jur sam počeo izbi-
rat svoje imućnije u zastupnike pred Papinim Pre-
stoljem. Hodočašće bi hrvatsko Svetoga Otca nao-
sob obradovalo. Pa, da ništa, prosvjedujmo proti o-
voj bezvjerskoj vladi; ona u rukavicam čarnpre krije,
kojima sveto lice Isusove zaručnice nastoji da grdi.
Prosvjedujmo proti lopovim koji su svim nami u-
vrjedu nanieli uzužnjivši nara zajedničkoga Duhov-
noga Vrhovnoga Glavara, Otca i Učitelja; sada nao-
sob kada bezbožci prolaze na formalno, na su-
stavno proganjanje katoličke vjere u ovoj ožalošće-
noj zemlji. Nek Vam dokažem. Ima na Montecitoriju
novi izborni zakon. Da su liberalci samo licumjerni
branitelji slobode, to je već poznato, al su ujedno
najradje nepravedni kad se 0 svećenstvu radi. U
birače po novom zakonu ubrajaju svakoga tko je
četiri normalke svršio, bez razlike ikakve glede po-
ložaja il stališa, izuzamši samo svećenike. Jedino ako
svećenik plaća 19 il, po drugom predlogu, 40 lira
poreza dobiva ono izborno pravo koje imaju bez
toga donapokon i sami fakini, komardari. Osim
toga dušobrižnici su svi izključeni od pasivnog iz-
bornog pravia. I kako da toliko nepravde nije dosta,
tiranići na Montećitoriju zabranjuju u 93. članku, da
se svećenici nesmiju ni najmanje pačat u izbore, pod
prietnju 500 —2000 lira globe, ili3—12 mjeseca tam-
nice! Kolikim zloporabam na uštrb ugledu i uplivu
svećenstva može dat povoda i prilike ovaj članak
u rukuh zlomisleće vlade, to je od sebe jasno. Utvrde
li taj zakon, brzo ćemo i u Italiji vidjeti zatvarati
svećenike po tamnicah kd došle u Njemačkoj, v.
Spalato, in marzo.
Questa Casa d' Industria ë Ricovéro fondazione
Martinis-Marchi va aequistando sempfe maggiori
simpatie in provincia e fuori, pêr cui il numero dei
suoi benefattori va sempre piu aumentando. Nei
decorso anno s'aquistarono un titolo alla pubblica
riconoscenza il signor lsach Levi morto a Trieste
figlio a distinta famiglia israelítica di qui, il quale
legava alla Casa d'Industria e Ricovero fior. 200,
ed ai poveri délia città fior. 100; e la defufcta signora
Elisa Kamber in JelilU che lasciava alla Casa sud-
detta fior. 100, tutti già consegnati al pio Istituto.
In grazia del continuo aumento delle rendite
dell' Istituto, ha potuto la Casa suddetta avere colla
fine dell' anno decorso ricoverati N.ro 47 individui,
cioè 4 vecchi, 3 vecchie, 18 fanciulli e 22 fanciulle,
ed aumentare il personale cui è affidata la direzione
e il servizio délia Casa, elevando a séi le Suore
délia Carita con un sorvegliante ortolano.
L'istituto di Pubblica Beneficenza a sollievo
dei poveri délia città ha poputo pure nell' anno
decorso elargire soccorsi maggiori che negli anni
antecedenti, e tali da superare di gran lunga le
rendite ordinarie, le quali ascendono a soli fior. 600
annui. Col concorso délia carità cittadina che si
mostra generosa nella abbondante soscrizione di
torcie, avendo arrecato quest' anno un reddito di
fior. 455:40, e colla commendevolissima attività ed
esattezza della O. R. Pretura Urbana e delle altre
Autorità, che nel decorso anno hanno versato al pio
Istituto per titolo di multe oltre 400 fior.; e con
altre accessorie ed imprevedute rendite, ha potuto
questa Commissione di Beneficenza elargire in sus-
sidi mensili ai poveri nell' 1880 fior. 1074:10 ed a
titolo di sussidi indifferibili a bisognosi fior. 185:05.
Vi ha fondata Bperanza che quest'anno 1'Isti-
tuto potrà fare beni anche maggiori; es8endochè il
sig. Gerente comunale viene in ajuto alla Commis-
sione coi mezzi della Beneficenza Comunale, parti-
colarmente con suasidi per famiglie ed individui che
hanno bisogno di ridursi ai propri luoghi da paesi
limitrofi.
I* Zagore, po Pepelnici.
Ovo sam se korizmenih dana turio k Zagori
¿e ju svu mal ne obašao Tu ako sam se i sablaznio
al vierujte Veleštovani Uredniče da sam i nauživao
se blaga Božjega.
Što u prosvietljenim našim gradovima neima,
tim prosta nam selašca obiluju. Za čim taštost sviet-
ska hlepi, to srca naših seljana ne ćute i preziru.
A kako nije? Jeli nastala korizma, eto kako
ti se večerom čeljad liepo kupe oko kutnjeg ognji-
šta, nepazeć na trud jal na glad; vidiš atarešinu ko
novog Mojsiju gdje med pobožnom obitelji kleči,
*) To je što i mi najtoplije želimo i nadamo se neće
predlog pasti na neplodna zemlja. Zbilja, bilo bi nekako
manjkavo bez Hrvata, koji sa prvi a radu i odziva, a divno
bi bilo kad bi se u hodočašće i naše crveh-fcapice put
vječnog Rima uputile. Uredništvo.
Br. 35 Zadar, Četvrtak 12 Svibnja 1881. God. xtmfi
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15J
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
—r&mfr
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngittr, mens est.
(S. Hieranym. Epit. A VI. ad Dam.)
roborandis,...
Vos ipsos, auxiliante Đeo, in dics alaoriter operam Vestram impensaros in taenda salutari Boolesise doctrina, animisque in Religionis amore et in verte fidei professione
(Pio IX. u papinsk. listu, 2t veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 Borina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrajba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i ga nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Slavensko hodočašće u Rim.
JOSIP JURAJ STR0SSMA7ER,
Božjom i Apostolske Selice llilošću Busonsko-ftja-
kovački i Sriemski Biskup, Ćasinomu Svećenstvu i
Svira Vjernikom Biskupija Bosanske i Sriemske
Pozdrav i Blagoslov od Gospođa!
Poznalo varn je, da se je u katoličkom
Slavenstvu probudila vrlo plemenita i spasonosna
nakana, da se sjajno hodočašće ove godine iz
svih slavenskh krajeva a Rim »puti, ter da se
na dan svetoga Cirila i Metoda 5. srpnja sv.
olcu papi Lavu XIII. duboko pokloni i srdačno
zahvali na milosti, kojom je svete naše Cirila
i Metoda na viši stupanj časti i štovanja u crkvi
božjoj podigao. Sada se upravo svoda po širo-
kom slavenskom svietu živo o tom radi, da to
slavensko hodočašće čim sjajnije i veličanstve-
nije uzbude. — Ljubezna moja braco! gledajmo
i nastojmo, da ni mi, da ni narod naš ovom
zgodom za ostalim slavenskim svietom ne zao-
stanemo. U današnjem svetom olcu papi uzkrisio
je Bog Slavenstvu Nikolu I., Hndriana 11. i
Ivana VIII., sve slavne Isusove namjestnike,
koji su važnost slavenskoga pitanjn posve shva-
tili i iz svih sila o tom nastojali, da Slavenstvo
uzvišenu onu ciel podpuno dostigne, koju mu
Bog u bratskoj slozi sa najodličnijimi narodi
ovoga sviela opredieli. Znam ja za cielo iz iz-
vora posve vjerodostojna, de sv. otac papa Lav
XIII. nas južne Slavene osobitom ljubavju ljubi,
i da iz blagoga srJca svoga, u kom se srdce
Isusovo odziva, ne izključuje ni braću našu iz-
ločooga obreda, kojim iz sve duše želi, da u
crkvenom jedinstvu moć i pravo podpune slo-
bode i neodvislosti apostolskoga zvanja i njegove
plodovitosli nadju, ujedno pako i božanstveni
pečat svomu divnomu obredn, svomu crkvenomu
jeziku i svemu onomu, cemu je od pamtivieka
pobožno srdce njihovo punim pravom naviklo i
što kano oči u glavi svojoj čuva. Ljubi nas
sveti otac papa Lav XIII. osobitim načinom i
sve dogadjaje kod nas upravo otčinskom brigom
prati, jer zna, da se je upravo kod nas najbolji
dio svete baštine naših apostola, to jest, crkveni
jezik u obredu zapadnom uzdržao i da se u
našem divnom Sriemn odziva ime i zamet one
prabiskupije, kojom je njegda Ivan VIII. sve-
toga Metoda našega obdario, a to će sve reći:
zna sveti otac papa Lav XIII. da je božja
providnost jedan dio svetih i neumrlih namjera
naših apostola na nas južne Slavene preniela,
i da svi stariji i noviji dogadjaji na to srnie-
raju, da se ponajprije ovdje ona kobna razmi-
rica, koju ruka tudjinska u nas unese, dokonča
i da se položi temelj svetoj onoj ljubavi, slozi
i jedinstvu, koja se odavle na sve slavenske
narode s vremenom razprostrieti i njim u obi-
telji i evropejskih i azijalskih narodi najčastnije
i najodličnije mjesto opredieliti ima. Gledajmo
dakle braco moja, da se čim veći broj naroda
našega hodočašću tomu priključi. Ako ima u
žopah naših imućnijih ljudi, ako ima obitelji
imenom, starinom i slavom odličnih, nagovarajmo
ib, da ovom prilikom o Rim putuju i liem sebi
i svojim sveti zalog nove> slave, časti i blago-
slova zasluže. Italija je ra| zemaljski pun i na-
ravnih i umjetnih dražesti; a Rim punim pravom
od pamiivieka do dfinas vječitim gradom nazi-
vaju, jer je naj'jnpši i najznamenitiji grad ovoga
svieta, u kom se oku čovječjemu skoro svakim
korakom upravo divne i čsfrobne slike staroga i
novoga svieta predočuju: tuj su grobovi i o-
stanci svetih apostola Petra i Pavla; tuj imamo
i mi južni Slaveni naš narodni zavod i našu
veleliepu crkvu svetoga Jere ; tuj je namjestnik
Isusov i vječiti baštinik svete njegove ljubavi,
koji jedva čeka da nas u naručaj svoj primi i
da uas iz svega srdca blagoslovi; tu je crkva
sv. Klementa, gdje l^ži sveti Ciril naš i gdje
će se po sv<»j prilici na dan 5. srpnja o. g. i
zapadnim i iztočnim obredom obaviti velika cr-
kvena svetčafiost u znak onoga svetoga jedin-
stva, koje nam Isus Bog i spas naš u evan-
gjelju sv. Ivana na pogl. 17. toliko na srdce
stavlja, koje nam sveti Pavao apostol u divnih
listovih svojih toliko preporučuje, i koji je je-
dini zalog svih onih i vremenitih i vječitih do-
bara, za kojitnr svako plolieijitije srdce toliko
teži i uzdiše. — Svu Italiju progledati i proučiti,
i sve ovo što sad navedoh i sto drugih stvari
vidjeti i uživati u društvu braće jednom vjerom
i uhvanjem, jednom ljubavju za Isusom i na-
mjesnikom njegovim na ovoj zemlji oduševljene,
rajsko će upravo biti vidjenje i uživanje, koje
će nam jedva i^da druga prilika upriličili. Meni
kada ovo uzpisah još jedno na pamet pade, a
to je : da vrieme toga našega hodočašća pada
upravo u vrieme jubileja, pak kako bi bilo, da
se svi slavenski hodočastnici složimo, da ukupno
u vječitom gradu divne bazilike pohodimo i da
pri grobovih svetoga Petra i Pavla, i svetih
naših Jere i Cirila propisane molitve obavimo,
i da se pod misom svetoga otca pape kruhom
angjeoskim okriepimo i da svoju jubilejsku po-
božnost pod neposrednim blagoslovom i opro-
štenjem svetoga otca pape obavimo ! 0 prizora
svetoga, na kom bi oko božje i oko angjela
božjih sa osobitom dopadnosii mirovalo ! 0 kako
bi pri tom prizoru svaka molitva i svaki uzdisaj
naš za nas i sve naše, za jedinstvo crkve božje
i svih vladara ovoga svieta pod blagoslovom
sv. otca pape plodovitim i njekim načinom sve-
mogućim postao. Ja, iskreno izpoviedam, da bi
ja ovu nakanu, kad bi se u Rimu izvela, sma-
trao kano nedvojbeni znak predopredieljenja
(praedestinatio) našega i kano pečat, kojim bi
sama ruka božja označila duše naše na život
vječni.
Dajte dakle braćo gledajte, da ova ponuka
moja po božjoj milosti i po vrućem nastojanju
vašem izprazna ne ostane. Ako igda a ono sada
ja to iz svega srca želim, a samo se po sebi
razumije, da ja u tom obziru želim narodu na-
šemu dobrim primjerom biti. Još samo jedno.
Udes svetoga otca danas je, ko što sam ja već
višeputa rekao, sličan udesu Isusa Boga i spasa
našega i svetih apostola, koji su lemozinom
živili; današnji pako položaj crkve i svete sto-
lice apostolske izvanredne troškove zahtjeva za
upravu ciele crkve božje na ovoj zemlji; za to
vas molim, da i vi sami što samo možete do-
prinesele k Petrovom novčiću i da vaše
vovjerne, koje je Bog blagoslovio, na to ponu-
kate. Nikad na bolje kamate ne izdadosm o
novac naš, jer tiem ućinismo Isu sa samoga
dužnikom našim, koji nam se odužu je, kč> što
svi znamo, izobiljem darova svete muke i smrti
svoje. U ostalom: milost božja nek nas u svem
životu našem i u cieiom djelovanju našem prati
Amen.
U Ujakovu, 2 svibnja 1881.
Josip Juraj s. r.
biskup.
što ćemo predat neumrlomu našemu
Sv. Otcu Papi Lavu XIII na dan
5 srpnja t. gm
XXIX. Imenica.
Sakupljeno od prečastnog , Ordinarijata u Du-
brovačkoj biskupiji.
U župam: Gruž f. 9:93, Pakljena f. 4,
Lopud f. 3:50, Luka-Šipan f. 6:82, Rožato
f. 2, Sv. M. Mandaliena f. 8:10, Sv. Ilimon
f. 7. U Kapelanijam: Brg.it f. 4: 10, Zaton f. 1.
Sakupljeno u župnoj crkvi u Dubrovniku f. 3 :09.
U župam: Lumbarda f. 2:55, Žrnova f. 3:78,
Smokvica 4:6, Blato f. 1:44, Velaluka f. 2:8,
Lastovo f. 10:50. U Kapelanijam: Kčara f. 1,
Popnata f. 2:49. Sakupljeno u Op. Crkvi na
Korčuli f. 7:71. U Stonskom Dekanatu f. 21.
U župam: Orebići f. 15:52, Kuna f. 14, Tr-
panj f. 11:73, Viganj f. 4:84, Vručico f. 5,
Janjina f. 7:91, Crnagora f. 2., U Kapelaniji :
Trstenik f 2.
Ukupno 169:15.
Po prijašnjim Imenicam f. 411:30 '/2, 22 V2
franka, 1 skud i po knžanice.
Svega f. 580:45 '/2, 22 % franka, 1 skud
i po križanice.
Heskript o spojenju krajine. Oficiozna „Agr.
Ztg." bila je javila, da su sve razprave glede
spojitbe krajine svršene i da će ban skoro biti
imenovan kr. povjerenikom, najkašnje na dan
vjenčanja kraljevića Rudolfa. „Nar. Nov." pak
imadu telegram iz Beča, u kom javljaju, da radi
svečanosti vjenčanja nije jošte odlučeno kada će
radi spojenja krajine biti pod predsjedanjem ca-
revim zajedničko ministarsko vieće, da odobri
zaključke ministarskih konferenca, koje su u
Budimpešti držane. Telegram ipak uvjerava, da
je sporazumljenje medju banom, ugarskom vla-
dom i bar. Filipovićem podpuno.
Izborne priprave u Ugarskoj već su za-
hvatile sve komitate. Na izbornu borbu, osim Rui,
munja, kako smo to još nazad vremena javil-
pripravljaju se i Slovaci, koji su u to ime dr-
žali no 28 pr. mj. skupštinu u Turoc — Sent-
Martonu i jednoglasno odredili: birat samo slo-
idarno sa ostalim narodima u
pak već metli i svoje kan-
Br. 37 Zadar, Četvrtak 19 Svibnja 1881 God. XI KM DALMACIJA
_ V
Veritatem facientes in charitate, crescamus in IzllOdl U POllSdlSlllik 1 U CotVrtćlk Ego interim clamit«:
illo per omnia, qui est caput ChristuB. Si quia Cathedrae Petri jnngitvr, mens est.
(S. Paul. Eph. IV. IS.) ^ ^P^trQfT* (S. Hieronym. Epit. A VI. ad Dam.1
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensurog in taenda salutari Ecolesi® doctrina, animisque in Religionis araore et in verse fidei profession*
roborandis,.... (Pio IX. u papin*k. lit tu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 lior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 ilorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva c«
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskora doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Slavensko hodočašće u Rim.
SI. ovdješnji Odbor za hodočašće, sasta-
vljen kako Diže, izdaje u svrhu uzvišenog
poduzeća sliedeći
Poziv na Dalmatince.
Braćo !
Kakono iza očeve smrti, kad mladjah-
nim baštinicima od bogate njihove baštine,
gramzivom rukom stranca i srodnika, što si-
lom što milom razgrabljene, brž ni samo traga
ne ostane, dok nakon koljena i koljena pra-
vedan sudac potomcima pravo na baštinu
opet ne dosudi, a ovi se i ruševinama djedovine
svoje raduju, te na njima sebi nove kule
grade, a na šikarjem zaraslim ledinama mlade
vinograde nasadjuju; tako se uprav dogodilo
i nama kojima su sveti naši Otci, i u Isukrstu
preporoditelji, Oiril i Metod ostavili svetoslav
nu baštinu, poruke i obećanja božja na nas,
u knjizi našega jezika.
Ova dragociena i sveta baština, što zlo-
bom vremena što našim nehajstvom, bila nam
malodane propala; a same nam ruševine i
sami tragovi toga blaga do ovoga dana o-
stali. Pred mnoge sudce naša pravica izlazila;
ali stopro iza tisuće dugih godina Bog se na
nas smilovao, pa Sveti Otac Lav XIII. s vr-
hovnoga svoga priestolja nama dalekim po-
tomcima svetu baštinu dosudio.
Svakomu je jur poznata njegova velezna-
menita okružnica „Veliki Nalog" kojom je on
cielomu svietu veličajne zasluge naših svetih
Otaca razglasio, svemu kršćanstvu naredio,
da svedjernim svetkovanjem njihovo ime slavi,
a nam napose baštinu svete knjige izručio, i
njezinu nam porabu potvrdio.
Ova je blagoviest u velike obradovala i
razveselila cielo Slavenstvo, koje je žarkim i
domišljatim čuvstvom shvatilo izuću i neiz-
mjernu cienu svetoga, domaćega, njemu po-
vraćenoga blaga.
A kako i nebi, kad je u tom blagu za-
tvoreno sve ono, što Čovjek jest, što ga Bogu
veže, što mu Boga objavlja?
Sami mu jezik razum razvija, ćuvstvo
ganjiva i razplamtiva, hotinje potiče, bodri i
kriepi. Po jeziku je Čovjek čovjekom ; na je-
ziku je osnovano cielo društvo ČovjeČansko,
van kojega čovjek prestaje čovjekom biti.
Kroz jezik sveta vjera rasvjetljuje um
Čovjeku, božanstvena ljubav ćuvstvo podžiže,
milost božja k njemu pristupa.
Na jeziku je osuovao Spasitelj svoj nauk,
kad je poslao Apostole, da propoviedaju; na
jeziku bratimsku ljubav, kad je brata bratu
priporučio; na jeziku svete tajne i molitvu,
koja no je razgovor s Bogom.
Još je nešto više jezik!
Bog je u jeziku sam sebe nam sobstveno
prikazao: Bog se otac javlja:glas s neba; Sin
je božji Slovo; Duh se Sveti jezicima očituje.
Toliko je dostojanstvo jeziku, da onomu, što
sveti Grgur o čovjeku piše, da mu je obće
bivanje s kamenjem, život s drvećem, ćut sa ži-
vinama, um s angjelima, mi bismo se usudili
nadostaviti, da mu je obće i s Bogom rieč.
Po jeziku smo dakle slični Bogu, po njemu
Bog salazi k nama, po njemu se mi do Boga
uzdižemo.
Odovle možemo procieniti, koliko blago
po nas leži u svetoj knjizi našega jezika, što
su nama dva naša sveta Otca ostavila, kolika
li blagodat u znamenitoj Papinoj odluci; o-
dovle možemo omjeriti, koliku smo ljubav
dužni našim Svetiteljim, koliku li harnost sve-
tomu Otcu Lavu XIII.
Ova nas ljubav, ova harnost, braćo, po-
takla, da krenemo put vječitoga Rima, da se
tog duga ljubavi i harnosti odužimo; te sva-
koga, tko je s nami dielio radost i veselje,
blagoslovom N. P. našega Nadbiskupa, po-
zivljemo, neka se na ovaj put s nami sprema.
Mi ćemo se u Rimu, hodočastnici, pro-
strieti pred grobom Svetoga Oirila, celivati
svete moći, zavjete naše polagati; mi ćemo u
Rimu, obnovivši pred stolicom svetoga Petra
prisege naših pradjedova, pred priestolje Pe-
trova nasliednika prinieti poklone naše.
Pred grobom Oirilovim mi ćemo prositi,
neka nas okriepi, da zagrlimo svetu našu knjigu
onim žarom, kojim je on nju za nas napisao; a
Petrova ćemo nasliednika zamoliti, da on svo-
jim blagoslovom podupre naše nakane, da bla-
goslovi našu braću, koja na domu željom nas
prate, i svu onu, prem iste krvi, istog jezika,
koja svoje noge odvraćaju od ovog puta, na
kom se sreta istina, koji vodi k životu; — moliti
ćemo ga napose, da blagoslovi našega Cesara
i Kralja Franu Josipa i našu milu Domovinu.
U Zadru dne 18 svibnja 1881.
Pop Ivan Danilov
Pop Frano Bulić
Andrija Dvornik posjednik
Mate Lovrić posjednik
Pop Mate Nekić
Ivan Stanić c. k. činovnik
P. Lučin Vlađović-Relja trgovac.
Dočim podpisani razašilju ovi poziv, ponudjaju
sličnim odborima, koji bi se bili zasnovali po Dal-
maciji, po Bosni i po Ercegovini, da s njima stupe u
dogovore, da se složno put uredi, i zapitaju one
polakšice pri putovanju, koje se u ovakim prigodama
obično dobivaju. Gdje pak nebi bilo odbora, tko god
misli u hodočašće, neka se ovomu odboru na vrieme
prijavi.
Pokret za slavensko hodočašće sve to veće
raste i u našoj državi i u Rimu. Proglas našega
odbora susrela se sa onim odbora češkoga, na
čelu kojega stoji prepošt kaptola S. Vaclava
Štule, i grof Schönborn ravnatelj diocezanskoga
sjemeništa u vPragu. Hodočašće obećava bili
brojno medju Česi, Poljaci iz Galicije i iz Po-
znanije, i Ruteni. Kod nas u Hrvatskoj ovo
sveto poduzeće nalazi sve to više odziva. Do
sada Lloyd tršćanski na polovicu snižio nam je
vozarinu medju Trstom, Riekom i Jakinom. Že-
ljezničko »nadjarsko družlvo takodjer je na tre-
ćinu snizilo za hodočastnike vozarinu na dr-
žavnoj južnoj pruzi. 0 južnoj željeznici (Snd-
babn), koja ima svoje sjedište u Beču, nema
dvojbe da ćemo naći istu polakšicu. Niti dvojimo
dakle, da ćete i vi tamo od Lloyda dobiti istu
blagodat. Vami je uputno, ako ima Lloydov
parobrod koji putuje medju Zadrom i Jakinom,
nanj se ukrcati: nemali, a vi možete na Rieku
doći pak se tu ukrcati na parobrod koji ide
svaki drugi utornik (počeo je 3.a svibnja t. g.)
iz Rieke u Jakin. Oni koji ne bi mogli nego
putem Trsta i dalje željeznicom u Rim, dobiti
će takodjer polak?(icu i od Lloyda, i od Sud-
babi kako mi. Iz Rima dobismo od središnjeg
odbora vrlo zanimiv list. Odbor imenovan po.
kard nalu Ledokovvskiu sastoji se iz Otca 0'
Callaghan, starešine basilike Sv. Klementa, kao
predsjednik — preč. Crnaca svetojeronimskog
kanonika, — Mons. Torroni rektora grčko-ru-
tenskoga zavoda, — P. Przeivlocki zastupnika
poljsko crkve Sv. Klaudia, — Markisn A. di
Baviera urednika „Os9ervatore Romano" —
napokon D.ra Stjepana Patvlički rektora polj-
skog zavoda tajoika. Jur jo program svečanosti
sastavljen i odobren po Sv. Otcu, koji hoće da
se sva svečanost obavi u Basilici Sv. Klementa.
Za tri dana će trajati svetkovina, 3.a 4.a i 5.a
srpnja. Svaki dan će biti pontifikal u slaven-
skome ili latinskome obredu, a popodne večer-
njica uz propoviedanje u raznih slavenskih je-
zicih i blagoslov. Peloga srpnja biti će blagosov
uglog kamena nove kapele, koju će Sv. Otao
činiti graditi u basilici Sv. Klementa na čast sv.
Apoštola ćirila i Metoda. Još nije opredjeljen
dan u koji će Sv. Otac primiti hodočastnike
posije obćenite pričesti u S. Petru. Svaki narod
podnieli će svoju posebnu adresu. Centralni od-
bor u Rimu pozvao je Preuzvišenog Strossmayera
da podastre Svetomu Otcu ukupnu adresu u ime
svih slavena, i da drži pohvalni govor o Sv.
Apoštola u hrvatskom jeziku. Po ovomu možete
sami suditi kakvu znamenitost je steko Djako-
vački Biskup, a po njemu Hrvatska u Vječnom
Rimu. Biti će takodjer akademićka zabava u
večer na 5.a srpnja.
Centralni odbor spreman je naći stanove
na jeftinu cienu, samo neka se svaki posebni
odbor na njega obrati (Via Moroniti 22}, kaže
ime hodočastnika i vrieme za koje će se u Rimu
zadržali. Ustanovite dnkle rok do kojega vam.
se imadu prijaviti svi koji se žele hodočašću
pridružiti, da se možete na vrieme obratiti na
središnji odbor. Za seljake i osobe manje bo-
gate, središnji odbor ćo ih namjestiti u kakvome
samostanu i hraniti će ih uz jeftinu cienu. Naš
svetojeronimski zavod moći će primili mukte o-
kolo 15 siromašnih hodočastnika, za i — preko
velebitskih hrvata. Rim dolazi i materialnim sred-
stvom u susret slavenstvu: nemojmo se oglušili.
Nada je i očekivanje u Rimu da će se slaveni
opošteniti, i hoće s Božijom pomoći.
Iz upravljujtićega odbora za hodočašće u
Rim.
U Zagrebu, 16 svibnja 1881.
1. Un volume di lavori anteriori inediti:
2. Un volume di doeumenti istorici, ed in ap-
pendice a questi due;
3. Un volume di monografie d'interesse patrio,
in qualunque delle lingue tra noi più conosciute,
dettate da contemporanei, purcbè critiche e non nè
politicamente tendenziöse, nè inurbanamenta pole-
raiche.
Quindi col principiare del p. v. mese d'A
gosto, daremo mano alla pubblicazione di tale pe-
riódico sotto il titolo di Biblioteca Storica della Dal-
mazia, la cui direzione verrà assunta dal signor
Giuseppe Gelčić.,,
L'Ispettore Steurale in Zara sig.r Gargasevié
ha avuto il d.to peí trasferimento a Trieste in qua-
lità d' Ispettore d'estimo durante i reclami per
quella provincia.
Noi conosciamo il predetto sig.r Ispettore sol-
tanto per averci commisurate l'imposte, péri) i'opi-
nione pubblica lo chiama e riconosce per un impie-
gato onesto, intelligente, attivo e ci stupisce che
il nostro Governo provinciale non abbia prevenuto
l'Eccelso Ministero instando che questo valente fun-
zionario non sia allontanato dalla nostra provincia.
Ne abbiamo, già, eosi pochi di buoni!
I Dr. Dinko Vitezić ide hodočastnik u Rim,
kao zastupnik Istre.
Domobranski bataljun Bokežki bit će odjeven
čisto domaćom nošnjom, te će se tim razlikovati od
ostalih domobranaca dalmatinskih. Pošto je ta iznim-
ka učinjena za Bokežku nošnju — iznimka, koju
u ostalom mi podpuno odobravamo, obzirom na sla-
vne naše narodne predaje — cienimo da bi valjalo
imati isti obzir i na Dubrovačku nošnju, koja doisto
nezaostaje Bokežkoj. Tako zvani sodati slavne sku-
pnovlađe Dubrovačke, nisu bili nego Župljani i
Konavljani u njihovom narodnom odjelu. Tim odjelom,
baš priličnim i krasnim za onu stasitu momčad,
dičila se je stara republika, a divili su mu se i
mnoge okrunjene glave, pa nedavno i sam naš kralj
i sva njegova pratnja kad mu u Dubrovniku Žup-
ljani i Konavljani činiše počastnu stražu. Cienimo
da bi se sada ta krasna narodna nošnja — taj mili
ostanak slavne prošlosti — dala ljepo sačuvati i u
domobranskom bataljunu Dubrovačkom. Revna obćina
Dubrovačka, stalni smo, neće ništa propustiti sa
svoje strane, a da se ta svrha postigne. N. L.
Došo je u Dalmaciju nadzornik pomorskih u-
čiona, gosp. Osnaghi.
Uredovno je zavjedočeno, da se je pojavila
govedja kuga u mjestu Jasenik u kotaru Konjicu,
Mostarskom okružju, te je zabranjen iznos u Dalmacju
žive preživajuće marve, njezina skota i opadnina,
kao što siena, slame i gnjoja, i svih drugih predmeta,
koji su spomenuti u § 1 zakona 29/2 1880 br. 37.
Iz neokuženih hercegovačkih kotara može se
unositi životinja i gorispomenute tvari, samo nek je
popraćeno redovitom putovnicom i svjedočbom da
proizlazi iz zdravih mjesta, i prolazi kroz neukužena
mjesta, uz pogled živinara samo u postajam ulaza na
Metkovićim i Brgatu, ostajući od ostaloga do nove
odluke zatvorena granica izmedju političkih kotara
Makarske, Metkovića Dubrovnika i Mostarskog
okružja.
Kraljevi darovi Bosni. N. V. naš Kralj dao je
iz svoje posebne blagajne 300 fiorina rimo-katolič-
koj crkvi u Ravnom.
I prastara dalm. Država „Minorum S. Francisci
Conventualium", imati će, a tako i velezaslužni red
Sv. Dominika, svoje zastupnike na slav. hodočašću
u Rim. Od Dominikanaca, u koliko nam je došle
poznato, ide preč. O. A. Mar. Miškov i O. D. Petrić
iz Šibenika. Spomenuta pak Država Konventualaca
(zvana drugčije „Provincia Slavonica") koja je dala
znatno čislo sinova pred Bogom i našim narodom
vriednih, biti će zastupana od preč. O. Celestina
Marije Fatute Čuvara i 0. Bonav. Krstulovića, ta-
kodjer oba iz Šibenika.
Nomine. Il Cons. Scol. prov. ha nominato i
maestro provvisorio dirigente della scuola popolare
maschile di Castelnuovo presso Trau Antonio Kolu-
drovié a maestro dirigente effettivo della stessa
scuola.
Natječaji. Na gradj. učioni na Korčuli otvara
se natječaj „na dva mjesta praktičnog učitelja za
strukovni jednogodišnji tečaj brodogradjenja i ka-
menotesanja", koji će se ondje otvoriti početkom
dojduće školske godine.
Concorsi: pel rimpiazzo di due posti non si«
stematizzati di ascoltante gratuito nel raggio giuris-
dizionale del Tribunale di Appeilo dalmato, ed al
posto di commesso postale in Zlarin.
Da una lettera privata di mons. Menini stral-
ciamo: „La settimana ventura a Dio piacendo partiré
per la visita pastorale a Sofia. Durante la state la
far óin Rumelia. Ieri ci arrivo dall' Ungheria una
magnifica cortina per la nicchia in soprafino cachemir
bianco lavorato in oro. E regalo di una contessa
ungherese.
La corte imperiale di Vienna m' invió in que-
sti giorni una bella pianeta rossa tessuta con ar-
gento, ricamata in oro, una mitra in tela d'argento
a ricamo ed altri oggetti. Grazie, egregio amico,
per tante sue cordiali prestazioni. Spero di rin
graziarla a voce nel prossimo autunno sebbene di
volo. Dovró probabilmente in due mesi percorrere
FItalia, la Francia, 1'Austria el'Ungheria. — L'an-
no venturo spero di cominciar la fabbrica di un
ospedale cattolico".
Sv. otac papa Lav XIII. podielio je velem
gosp. rektoru hrv. sveučilišta dr. Aleksandru pl. Bresz-
tjenskomu komandeur reda sv. Grgura. — Veieč.
gg. Blaz Svinderman, ravnatelj nadb. Zagrebske
pisarne i Ivan Plivenć, tajnik duh. stola imenovani
su carnerarii secreti supernimerarii Sv. Otca.
Mladi rezbar Josip Mančun, sin Petra rodom
Dubrovčanin, pripravlja chromolitografiju slovenskih
apostola sv. Cirila i Metoda po slici u crkvi sv.
Klementa u Rimu. Slika biti će one veličine, koje
je poznata slika, koju je urezao prije više godina
rečeni Petar Mančun; ali biti će izvedena u slogu
starih slika bizantinskih, kojih imade u podzemlju
rečene basilike. Nadpis na slici biti će u jezicih
slovenskih, ali tako da će svaki jezik imati posebno
izdanje. Slika stajat će 1 fior.
K. L.
Propaganda. Leggiamo nel Giorno di Firenze:
„Ieri 1' altro la Suprema Corte di Cassazione di
Roma con dotta sentenza del suo primo présidente
comm. Miraglia riparando la ingiustizia delle sentenze
di primo e secondo grado dichiarava immuni da
conversioni i beni della S. Congregazione di Pro-
paganda Fide. Tale sentenza è tanto più da apprez-
zare inquanto nella falsa sicurezza del buon esito il
Demanio aveva già proceduto ad alienare gran parte
dei beni S. Congregazione. Otjore alla Magistratura,
ed ai valorosi difensori della Sacra Congregazione
fra i quali particolarmente annoveravansi due membri
del nostro ufficio particolare del Contenzioso cattolico
in Roma\,
Hovimeolo della marina austro-ungarica.
Alessandria: p. 24 mag. Cat. Štuk, Tunjica,
Falmouth. Anversa: p. 9 giug. Dione, Jadrošić,
Santos; 10 giug. Kn. Milena, Vukasović, Buenos
Ayres; Grant, Katarinić, Rio Janeiro. Barcellona:
arr. 6 giug. Catina. Baltimora: p. 26 mag. Jona,
Ivančić, Marsiglia. Cape Town: a. 17 mag. Tare;
— p. 12 mag. Initium, Jerolimić, Pensacola; Olga
T.; Tomašić e 15 Eber, Marassi, N. York, Cardiff:
a. 13 giug. Formosa; 7 giug. Sirena; — p. 7 giug.
Anna, Busanić, Marsiglia. Cette: p. 7 giug. Juno,
Grando, Trieste. Costantinopoli: p. 30 mag. Pia
S., Soldatić, Marsiglia Cronstadt: a. 3 giug. Nada.
Dunkerque: a. 5 giug. Alessandro T. Flessinga:
p. 29 mag. Gerolamo, Zagabria, Santos. Glouce-
ster: arr. 26 mag. Rebus. Limerick: p. 8 giug.
Isaia, Andrianić, G. Karlovac, Soić, Pictou; Temi,
Tomašić, N. York. Liverpool: p. 10 giug. Ciro,
Martinolić, Cape Town. Malta: a. 6 giug. Ergo;
2 giug. Sela, Gurić, Cette. Marsiglia: p. 10 giug.
Conte G. Szapary, Dubrović, Montreal. Malaga:
p. 3 giug. Cavaliere, Martinolić, N. York. Messina":
a. 6 giug. Cainan. N. York: a. 26 mag. Prospero;
27 Virgo. Portishead: p. 8 giug. Vesta, Petrićević,
Cardiff. Salonicco: a. 17 mag. Četvrti Dubrovački.
St Vincent: a. 23 mag. Mater; Ezio; Ukraine.
Cardiff, 7 giugno. Sirena, entrata oggi nel
Dock, venne in collisione fuori Capo Beachy il 25
maggio. Sirena ricevette 1' urto alia prora; i danni
sono al di sopra della linea d'immersione.
Ricollocamento del segnale galleggiante presto
gli scogli Palazzoli. Quarnerolo. Si rende noto che
venne rimesso a posto il segnale galleggiante della
secca esistente al Nord-Ovest dei scogli Palazzoli.
II segnale è un gavitello conico in ferro con
asta sormontata da un cilindro verticale di lamerino.
Cardiff, 8 giugno (Tel.) Poggió qui Sirena,
cap. Kosulic, in seguito ad una collisione.
11 bark Saggio, cap. Budinié, da Liverpool per
Filadelfia fu incontrato it 27 maggio in lat. 50 T.
e long. 7 Pon.
Kingston (Giamaica). (Tel.) II bark a.-un. Flora,
cap. Ragusin, vuoto, da Table Bay per Pensacola,
naufragé totalmente a Morant Keys. L'equipaggio
è salvo.
Messina, 9 giugno. (Tel.) E qui arrivato felice-
mente da Trieste carico lègnami il bark a.-u Cainan,
cap. Florio Lupis.
Queenstown, 4 giugno. II capit. Soppa del bark
a.-un. Margarita, arrivato qui da Boston (S. U.),
riferisce che li 20 maggio p. p., trovendosi presso i
banchi di Terranova, venne in collisione col pir.
ingl. City of Berlin, perdendo il bastón di flocco e
riportando altri piccoli danni.
Priobceno. l)
Dtivito-Bukovica, 2 lipnja.
Moji tajni neprijatelji neće da me se okane,
sa svojim klevetam, sad jednom, sad s drugom.
— Čujte ovu! „Srbski List", komu je od
vlade zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu,
prošastih dana sligo je na Livanjsku poštu, na
me upravljen, i ondole vrnut ua trag. Sada
pitam ja moga neprijatelja javno: „Srpski List",
oli je pošten oli nepošten? Ako je pošten,
zašto ga nije na se činio upraviti onaj koji ga
prima more biti, na ime moje ? Zašto ga se
stidi? Ako je nepošten, zašto je moje ime
metnuo, da me osramoti kod poštenih ljudi; i
da me ozloglasi kod vlade, kao da nemarim za
njezine zakonite zabrane;i možda do me potvori
buntovnikom, agitatore, kao prija ; što nije mogo
nigda, niti će dokazati; ni na sriedu izići, da
se vidimo, kako sam ga pozivo n mojoj obrani.
Ovim pismom prosvjedujem, protiva onakome
postupanju, i očito kažem; da „Srpski List"
niti sam primio, niti ću ga primati, da nije ni
zabranjen.
Fra Petar Kordić župnik r. v.
Javna zahvala
Naj srdačnija hvala svim mojim sugradjanima,
koji u smrti moje mile Urice dokazaše svako-
jakim načinom svoje učestvovanje mojoj neizlie-
čivoj bolesti. Osobita hvala MM. PP. duvnam
Benediktinskim, „Narodnoj Glasbi", a tebi ponaj-
više, moj mili brajne Ante. — Moja će Urica
moliti za vas, koji tako sjajno odpraviste nje
nevino tielo.
Trogir, 13 lipnja 1881.
Leonard Carli
Dopo essere stato colpito dalla più grave
svenlura che toccarmi potesse, per essermi stata
rapita da crudo morbo, ahimè, troppo presto, la
mia dilettissima consotte Anna contessa Ba-dini, adempio ad un sacrosanto dovere, col-
l'esternare i miei piu vivi sentimenti di grati-
tudine agli amici che vollere nccompagnare la
cara salma all'ultima dimora; alle molte amiche
che procurarono Jenire il mio profondo dolore,
confortando gli afflitti orfanelli Damianino e
Carlotta e le sconsolate sorelle della compianla,
Maria e Nazarena Gabrilović; ai signori medici
*) Za članke pod ovom stavkon uredništvo
neuzima na se nikakove odgovornosti.
LHACIJ
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Kpli. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjolmk i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in ilies alacriler operam Vestram impensuros in tuonda salulari Kcriesiae doctrina animisque in
Religionis amore el in verse fldci proíessione roborandis,... {Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito : ^
Si quis Cathedrae Petri jungitur, ^
meus est. s
(S. Hicronym. Epis. XVI. ad Dam.) s
Uvjeti pređl»r«jl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojba biva za cjelu godinu^ tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se prcdbrojnikom i /a naslajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 82 Zadar, Ponedj cinik 31 Listopada 1881. God. XII.
Dnevna pitanja.
Na dnevnom je redu putovanje kralja Um-
berta u Beč, pa Be pita koja ga. politika tamo
odvela? Bez dvojbe ona koja je vodila njegova
otca g. 1855 u Pariz, pa sutra dan po Sedanu
u Berlin. Kažu da je Talleyrand jednom re-
kao, da je rieč dana državnicima da skriju
istinu; ako je to istina ko što i je, tad ta-
lijanski državnici bili bi najprvi na svietu.
Od onog časa kadno lukavi Cavour sgrabi
jednu za drugom listnicu poštenome Mak-
simu d1 Azelju, koji je pod svoje stare dneve,
pišuć „1 miei ricordi", napisao nevjerojatnu
izreku, da kroz sve svoje popečiteljevanje
i državnikovanje nije rekao ni jedne laži;
od onog časa kadno mladi Manujlo zasuka
brkove i uhvativ pod ruku svog prvog po-
pečitelja Cavoura podje u Pariz da se kla-
nja francuzkome caru, od onog časa nepo
Štenje toči službenu Italiju, Cavour ne pre-
biruć sredstva, laćajuć se svake sgode, him-
bom i prievarom sprklja Italiju. Francuzka
vodila tu mladu momu na konopcu, nu kad
se g. 1870 Francuz našao u jadikovom klancu,
Italija skinula ular sa vrata, pa sutradan
po nesretnom Sedanu, U Re, galantuomo
neobziruć se na ugovore i poštenu rieč kroz
kapiju „Porta Pia" ušao u vječni grad, da
si ju učini prestolnicom talijanskog kralj e-
stva. Italija je sprkljana, Francuzka je o-
slabila, nemože da više pomogne, traži dakle
prijateljstva u mogućnog diplomata naSpree-i.
Ali to je harnost prarna Francuzkoj, koja
vas je ujedinila? Politika! politika! kažu
talijanski državnici. La France est morte,
vive V AUemagnel pa Manujlo istim oduše-
vljenjem, kojim je g. 1855 putovao u Pariz,
putuje g. 1873 u Berlin, nebi li mu Brlin
pomogao dočepati se kojeg komadića neod-
kupljene talijanske zemlje. Sjajno je bio
primljen u Brlinu, a još sjajnije Wilhelm u
Milanu, kadno je god. 1875 vratio posjet
Manujlu. Mu vidi ti stalnosti talijanske ! Go-
dinu poslie puknuo prvi top na Balkanu, I-
talija se prenula, dobra sgoda, samo da ju
upotrebi, ta i ona ima interesa u istoku, jer
istočna obala jadranskoga mora i Arbanija,
to su neodkupljene talijanske zemlje. Ü o-
žujku 1876, dakle ni punu godinu po Mi
lanskome pohodu, pada umjereno ministar-
stvo, koje je zagovaralo prijateljstvo sa
Njemačkom i donekle sa Austrijom, a po
pečiteljske stolice zauzimlje lievica, u kojoj
su ljudi Garibaldieva kova. „Ruj potajno"\
bijaše lozinka tog novog popečiteljstva. Ir-
redentizam: podpomagan od vlade, nadigne
glavu, klubovi se ustrojavaju, meeting i se sa-
kupljaju, listovi i broŠire se izdaju, neki ne-
mir obuzima cielu Italiju. Svak se spominje
na ukore Andrassyeve talijanskoj vladi, na
rieči cara austrijanskog pri domobranskim
vježbama u Tirolu, na utvrdjenje granice
prama Italiji, na dielo Haymerle-a „Res 1
talicaeu kao i na odgovor talijanskih rodo
ella non esiste piti nel moudo politico... — ! minjati promicanje trgovačkih i drugih
seomparsa...." To je odgovor, na ono:„/«c: j interesa, kad je samo predsjednikom
munebimus optimeu, što od ovo posliednih
10 god. dnevice opetuju talijanski drža-
vnici. Dosta je gorkih popila službena
Italija, dosta je pokore pretrpila a i još će,
jer Bog ne plaća svake subote \
Skupštine te u upravi nema nikakva
zvanična položaja ?
U pričeku talijanskog kralja i kra-
ljice u Beču, žica donosi sliedeće vie-
sti: Parovoz došo je na 7 '/2 po po-
dne. Na kolodvoru bio je Nj. V. car,
carević Rudolf i nadvojvode, pa gene-
ral artiljerije barun Filipović, podmar-
šal Jovanović, bečki namjestnik bar.
Possinger, načelnik Dr. Nevald i po-
klisar austro-ugarski u Rimu grof
Wimpfen. U Dvoru dočekala je Visoke
gostove carica, carevna i kneginja Gi-
sela. Na 8 ura bio je u Dvoru souper,
u dvije sobe; u jednoj car, carica,
kralj i kraljica i još samo druga pe-
torica; u drugoj pak sobi bilo je 28
pozvanika, najviše iz pratnje.
Sutra dan, na 28 tek. bi velika voj-
nička smotra kod Schmelze, kojoj su
prisustvovali na konjima naš kralj, kralj
talijanski, Rudolf i nekoliko nadvoj-
voda, a u kočijam kraljica Margarita
i kraljevna Stefanija.
Po smotri carica bila je posjetit
kraljicu Margaritu. Zatim dejeuner. Po
dejeuneru kralj Umberto i kraljica
Margarita bili su posjetit udovicu Hay-
merle i sve nadvojvode koji su se tad
u Beču desili. Na uru po podne De-
pretis i Mancini bili su na ministar-
stvu za posle s inozemstvom gdje su
ostali za cio sat. U obće priček je
dobar: Niemci znadu bit uljudni.
Sborovi francezke vojske uputili su
se sa tri strane proti središtu ustanka,
arabskomu svetomu gradu Keruanu.
Na sjeveru u Zaguanu, gdje se je ta~
kodjer nalazilo nekoliko tisuća tuniške
vojske pod zapovjedničtvom beyeva
sina, došlo je do okršaja, koji su se
svršili pobjedom beyeve vojske, a po-
arapske ustaše znatnim gubitkom. Oko
Tebesse, kamo su Francezi dospjeli na
16 o. m., bilo je takodjer više manjih
okršaja. Ukupno stupa 16.000 Fran-
ceza proti Keruanu. Na raznim mjestim
u zemlji imade do 30.000 mom. u
groznici i inim bolestim.
Delegacije su se otvorile na 27 tek.:
austrijskoj predsjeda Schmerling, ugar-
skoj kard. Haynald. Zajednički pro-
račun za g. 1882 iznosi 114,447.706
fiorina. Ljetošnji je iznosio dva mili-
juna manje. Trošak bi do godine bio
jednak ljetošnjemu da se nemisli ob-
skrbit satnike konjima i nastavit utvr-
djivanja u Galiciji. Za čete u Bosni i
Hercegovini traži se za dojduću godinu
kao za Ijetošnju (6 milijuna vjeresije).
Za bosansku domaću upravu, netreba
dodat ni novčića, jer će pokrajina na-
mirit sama sve troškove za burokra-
Glasove da su se dogodili ozbiljni
nemiri u Hedjasu u Arabiji turski ofi-
ciozni listovi gledaju ušutkati. Znak,
da u Arabiji nije sve u redu, nazire
se ponajprije u tom, što je turski pa-
robrod „Babit" s Četam i ratnim ma-
terijalom odplovio u Djeddu, a ovih
ma divizioner A sa-paia, sultanov po-
bočnik, imenovan glavnim zapovjedni-
kom Hedjasa te je brže bolje odputovao
na svoje mjesto. Službeni list vilajeta Ye-
men, „Sanaa", posvećuje tim dogodjajem
dug članak, pod naslovom: „Dvoboj u
svetom gradu Mekki." Po njegovom
crtanju postoje ondje dvie stranke, koje
već odavna živu u neprijateljstvu. Neki
povod, koga on nespominje, nagnao ih
je, da svoju razmiricu oružjem rieše.
Talija Hedjasa, akoprem je bio opo-
menut i zamoljen za posredovanje, čini
se, da nije ništa učinio, da zaprieči
sukob medju spomenutim strankam, te
se je tako ovaj sbilja sbio. Obadvie
stranke izgubile su mnogo mrtvih i
ranjenih.
prostim ljudem. Pa pošto sami radi bez-
sramnih pokušaja prouzročiše med katolicim
nuždni odpor, latiše se nova nasilja da ka-
tolike sve većina gnjete i tište. Jadnici! a
neznadu da je Isukrst uzpostavljenjem svoje
crkve odielio sasvim duhovnu od svietovne
vlasti, i tako istodobno uzvisio i oslobodio
najplemenitiju čest, duh ljudski, od čovje-
čjeg pritiska. Dok se politička vlast vrti u
okviru svojih prava, nek se neboji, ona neće
nigda naići na odpor moćne katoličke sa-
viesti. Nu je li se stala pačati u ono na što
nije pod nipošto od Boga ovlaštena, je li
stala narivati protuvjerska osvjedočenja i
srtati nesmotreno na potištenje najnježnijih
duševnih sloboda, valaj nek ostane uvjerena
da će na tom poprištu uviek naći prave ka-
tolike postojane i čvrste, ko što je i ona
klisura na kojoj je Isukrst postavio svoju
crkvu i od koje oni primaju jakost zdravlje
i život. Nek propitaju Niemci poviest Hinka
IV.a pak Miroslava I.a i Il.a, koji naumiše
činit da uskrsne stari cesarizam, onaj cesa-
rizam koji uzvisuje i čini politička vlast
samovlastnom na svietu, stavlja i snizujc
dostojanstvo svakog čovjeka pod samosil-
ništvom većkrat kojeg ljudskog izmeta, i
prisvaja usilno za se sva prava. Pa što o-
praviše, što li zadobiše? Poviest, dugovječna
ta poviedalica slabosti ljudske napram božji
ustanovam, dokazuje nam da je posve ne-
sretno po nje svršila ta borba, pobjedivši
crkva, koja se je jedina bila uspješno sta-
vila na put toj i sličnim smjelim namjeram,
a proti kojoj su oni omierali najpogibeljnije
njihove strieln; znajući dobro, da kad bi
jim po čem pošlo za rukom svladati crkvu,
za sve ostale manje bi se mislili, budući
da je ona bila oviek i biti će do vieka ne-
pomična i sigurna obrana prave Krstove
slobode, i kršćanske uljudnosti.
(Sliedi).
ljuba „Pro Patriagdje se čisto i bistro
reklo da Italija teži za Trentom, Trstom, , . .
Istrom, Dalmacijom, Koruškom pa sve do j tički premda preobilni aparat.
Zagrebačke županije, a ako se dobro spo- |
minjemo i komad iste županije. Ko mišlju
prikuplja one dogadjaje nemože da se ne
upita, što vodi talijanskog kralja u Beč ?
Opet ponavljamo, politika koja je vodila
njega i njegovog otca, prije u Pariz, pa u
Berlin, pa opete u Pariz — te sada u Beč.
Izvanjska politika nije no odsjev unutrnje,
reče jednom neki državnik, a Garibaldi je
napisao da je Italija: miseria e disperazione
alV interno, pa nemože da i ne bude : sere- Gambetta U jednom svom gOVOrtl
dito e disprezzo ali esiero. Rim, to je onaj i H nntvrdinip viost knia ae ie zalogaj, koji davi Italiju, dok ju ne zadavi. ;11 zavreli potvidju e viest koja se je
Mamiani je jednom rekao u senatu: ,,Quindi i tunomadne raznosila da jepodpromie-
noi, ehi pu6 negarlo? abbiamo in cospetto i njenim imenom putovao po Njemačkoj.
un avvenire pieno d'incognite, perchč il j Je li se sastao bio, kako se govorilo,
Grčka vlada razoružava svoju vojsku.
Ona je odredila, da se pošalju na dopust
dobrovoljci i pričuve, te sve učinila,
da se posije predaje Volo-a grčka
vojska smanji ua 30.000 ljudi.
possesso nostro di Roma genera necessaria-
mente mille attinenze indefinite ed inde-
finibili, dalle quali vanno esenti tutte le
altre nazioni." Te rieči nije izustio koji
papinovac, no talijanski slobodnjak, a mi
kao pendant tiem riečima, pitamo dali je
nestalo tog „avvenire pieno d' ineognite"?
Mislimo da nije, pa uzprkos hodočašću Um-
berta, može si i na dalje „7/ Piccolona-
puljski list, pitati: Dov'č 1'Italia? — pa
istim riečima odgovoriti: „In nessun luogo:
s Bismarkom, o tom šuti; kaže samo
da je bio u Bremi, Hamburgu, Stetinu
i|Lubeki, a to da se upozna s napredkom
onih primorskih njemačkih luka, jer da
je jedna od najljepših zadaća Repu-
blike promicati trgovačke, pomorske, i
obrtne interese. Kako se vidi ovdje
Gambetta govori; kao da je već vla-
daocem Francuske, jer inače Čemu spo-
Reuter prima iz Afrike, da je Volk-
sraad Pretorije odobrio ugovor s En-
gleskom i da je jednodušno primio
izjavu, da Volksraad vjeruje obećanju
Engleske, gdje kaže da će promienit
ugovor netom postane neizvršiv.
-^LJ^T^^S^
Svekožtvo (panteizam).
(v. Filosofizam. br. 81).
Crkva buduč neposredno od Boga postala
nezavisi nego od samoga Boga. Ona je bila
uviek i treba da bude samoupravna u uče-
nju i razglabanju božanstvenog nauka, ko
što i u imenovanju svojih poslovača; a nje
zini vrhovni glavar na ovoj zemlji nije nitko
drugi do samog rimskog Pape, nasljednika
sv. Petra, od koga jedino potiče svako za
konito pravo duhovne oblasti nad kršćani.
Pogriešno dakle i proti očitom pozitivnom
pravu, gorispomenuti nasilni zakoni htjeli bi
metnuti crkvu pod državnu oblast. Prilago-
diti se pak tomu bilo bi svejedno k6 pri
grlit razkol, ne samo, dali i vjekovito
osramotiti se prevjerom. Eto zašto nje
mački biskupi vole u progonstvu brojiti
odmjerene dane; eto zašto sveštenici i vjer
nici vole biti progonjeni i podlimi bunitelji
potvoreni, nego sastati se s izdajnici Krsto
vimi, s odmetnici vjere otaca sjećajući se
dobro da kad je do skrajnosti dotjerano bo-
lje je i spasonosnije ostati vjerni Bogu nego
Hotizic e coniineiiti
sul viaggio di re Umberto a Vicnna.
I giornali abbondano di notizie e com-
menti sul viaggio a Vienna di re Umberto
e délia regina Margherita. Secondo la Deut-
sche Zeitung di Vienna, „1' accessione del-
1' Italia ail' alleanza austro-tedesca prova che
essa Italia ha abbondonato la condotta e-
quivoca che tenne finora." Alla Republique
Française poi, la quale scrive che, andando
a Vienna, re Umberto avrebbe rinunziato a
Trento c Trieste, la citata Deutsche Zeitung
risponde che simile rinunzia non sarebbe
accettata dall' Imperatore d'Austria, perché
la rinunzia suppone un diritto, e „1' accetta-
zione délia rinunzia implicherebbe il ricono-
scimento del diritto." Non c adunque 1' Au-
stria che accetti una rinunzia che faccial'I-
talia, piuttosto è da dire che ,,gli uomini di
Stato italiani sono stati abbastanza saggi da
capire che una guerra aggressiva ncl Bcnso
degli irredentisti avrebbe -finito colla distru-
zione del Regno d'Italia
Secondo il Daily lelegraph, re Umberto
ando a Vienna perché ha capito „che i capi
del movimento dell' Italia irredenta cercano
non solo di allargare i confini del suo Re-
gno, ma anche di attentare alia Costituzione
ed alla Monarchia.'* L' Italia, sempre al dire
del diario inglese, va a Vionna, perché tro-
vasi collocata fra dne pericoli che sono ,,¡l
suo passato ed il partito anticléricale." —
La National Zeitung di Berlino si rallegra
coir Italia, la quale, coll' avvicinarsi che fa
ail'Austria e alla Germania, mostra di voler
adottare d' ora in poi una política „lea,le e
pacifica sulla base dei trattati esistenti, la
sola strada salulare che potesse prendere."
Il Berliner Tagblatt poi ci informa che, a-
derendo ad Austria c Germania, 1' Italia non
ne pone ma ne accetta le condizioni, "la
condizione cioé di seguire la política delle
altre Potenze."
La N. F. Presse, per tornare alia stampa
austríaca, dice che gl' ltaliani vanno a Vienna
per riparare i loro errori del passato. E fa
all' Italia il seguente complimento, certo poco
lusinghiero pe'suoi reggitori: ,,L' Italia ha