Veritatem facientes in charitate,
crescainus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
V
I
....Vos ipsos, anxiliante Deo, in đies alacriter operam Vestram impensuios in tuenđa salutari Eeclesiae^ž^^ai^ls^ti^'m Reli-
gionis amore et m verse fidei professione roboranđis.... {Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrac Petri jiingitar,
meus est.
(S. IIiKRONVM. Em. XVI. AD DA«.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU unanried 7 fW » a""* ~ ~ ~ ——
tko na svrhu godišta ne odbije list srna L° i' M" P° ,0STAL0J CARKV!NI 8 fior- Tko eaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZKMSTVO 7 tior. i poštarski troškovi. Prcdbrojba traje za cielu godinu:
ništvo. - Uvrstbe DO 10 NNV? f • predbroj nikom I za nastajuću godina. — Predbrojbe i novac, najbolje postankom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DAMACUK U Zadru, a dopisi „frenco« na Urod-
=
1 u novc- redak- 0blave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. "
f^gat^mammmmm
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
platom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. OJcorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
La seccliia rapita.
ni.
Sad smo ti ga na tvrdu! Treba
protuslovit i protuslovit skoro na
sve strane.
Već zanijekasmo, da književno
narječje koj im pišu Hrvali, to je
tobože zgoljno srbsko narječje, a
zanijekasmo i daje zgoljno hrvatsko.
Mnogim i premnogim činit će se
čudno ovo nijekanje. A ipak je tako,
i komu je do istine, cienimo, neće
se ljutit na naše razlaganje.
Dokazi koje imamo za našu tvr-
dnju dvoslruki su: poviest i filo-
logija.
0 prvoj smo već nešto rekli u
prvom članku, ali onako in nube.
Evo još nešto.
Povjestnica kaže, da su Hrvati i
Srbi krenuli skoro istodobno na jug
sedmoga vieka, ostaviv svoju prado-
movinu Bielu Hrvatsku i Bielu Sr-
biju onamo za tairanskim gorama,
u današnjoj zapadnoj Galiciji. Pače
ima povjesničara koji tvrde (i medju
srbskim), da su Hrvati došli prije
Srba, koju godinu (Vukićević, srbin,
kaže dvije godine prije).
Kad su Hrvati krenuli barem dvie
godine prije, imalo bi se zaključit,
da su oni bili jači, jer poznato je,
tla su oni krenuli put juga, ne na
šetnju il zabavu, nego na ljutu borbu,
proti plemenima koja su zadavala
velike brige carigradskomu carstvu.
Da su Hrvati bili zazbilj veoma
jaki, dokazom je njihova pobjeda.
Da su Hrvati bili jaki, dokazom je
neoborivim i nikad dovoljno spomi-
njanim i lo, što su oni došli na
vrhunac državnog ugleda i moći već
nakon samo stotinjak godina, poslie
Antica Baiestrieri.')
Lacedonia je jedan od najstarijih gra-
dova na medjašu Avelinske pokrajine,
u okružju sv. Angjela de' Lombardi,
gdje se ljube skutevi Kapitanate s Ba
zdikatoin. Mjesto broji 10 hiljada sta-
ttovnika, u njem se nahodi i biskupska
Stolica.
Danas biskupske dužnosti vrši sv.
Wkup Sesse—Aurunca, presvietli Dia-
mate kao apostolski povjerenik Lace-
don>je. Budući da je i ovaj betežan, vrši
VrWrm dušobrižničku dužnost obćeni
provikar biskupije velečastni arkidjakon
Leonardo pop Bozzone. Svaka osoba
će unapried na razjašnjenje.
) N Ro8ario e la nuova Pompei —
sod. V, 8YQ2. X. str. 520. 1838.
njihova dolazka na jug i već tada
izazivali suparništvo Mletaka. A Srbi ?
Srbi su slovili na jugu kad su Hr-
vati zapadali svojom nezavisnošću,
naime istom jedanaestoga vieka.
Tko pozna iole poviesl hrvatsku
i srbsku, ovo nemože zanijekat i ne
priznat, kad bi Hrvati bili ostali u
nezavisnosti, ne pristupiv u zajednicu
s Magjarim, kroz ovo 800 godišta
Hrvatska bila bi se dostala slave,
modi i ugleda kao države prvoga
reda. Ta, ona je nazad 800 godina
bila vojskom na kopnu i mornaricom
na moru medju prvim ondašnjim
državam.
Da nijesu Hrvati bili veoma jaki,
bi li oni bili mogli, došav u tudju i
nepoznatu zemlju, onako ju slavodo-
bitno osvojit, poklopiv sve doonda-
šnje gospodujuće elemente, tako da
se je jedva samomu latinskomu e-
lementu uzčuvao u dobro utvrdjenim
primorskim gradovim, tračak života?
Pače Hrvati su preko glave i tog
elementa malerijalno i narodno po-
svojili i samo primorje, potisnuv se
daleko daleko u morsku pučinu, na
podne i na jug, pokriv svojim pu-
čanstvom kao Krk, Cres, Rab, Pag,
zadarske otoke, tako i Brač, i Hvar,
i Vis, i Korčulu, i Lastovo i Mljet.
Svud tuda zagospodovala s kraj na,
nedvojbena oznaka hrvaštine čakav-
ština, i eno je i danas žive sve do
blizu Dubrovnika, a poznalo je, da
do nazad dva vieka čakavština je i
u samom Dubrovniku domovala.
Da Hrvati nijesu bili narod jak,
pun životnosti, i prilično izobražen,
i mnogobrojan, bi li oni bili
postigli te sjajne uspiehe, i održali
se kroz eiele viekove neprestanih
zala i suprotivština ? Bi li oni bili
mogli činit uprav da izčeznu do onda
gospođujući narodi ?
Ovo treba dobro zapamtit, i tko
ima tu neoborivu istinu pred očima,
i zna, da je ona odsjev poviesti,
neće oklievat, a da ne prizna, da
Hrvati kako su pregazili i daleko
more, tako imaju bit prešli i ma-
lene gore i uzke rieke (smieramo
na Bosnu). Tri s iztočne strane (od
Bosne) Hrvali nijesu imali onako
čvrsta odpora, kao u Dalmaciji, niti
U Lacedoniji obstoji od davna častna,
poštena i bogata obitelj Baiestrieri. Do-
maćin Mihovil vodi zanat kočijaški, al
ne samo prosti, već je i upravitelj br-
zovoza.
Prošlo jurve liepih godina od kad se
vjenčao s krasnom, pobožnom zaručni-
com Gracijom Lombardi. Od nje bi
nadaren su pet djece, ter zadnje bilo
Žensko, komu ime nadje Antica Marija.
Antica resla kao iz vode, bila van-
redno pametna. Jedva u treću godinu
krenula, Svemogi je Bog razstavi od
najdražeg blaga ovog svieta, umrla joj
majka. — Mihovil, nje otac, morao žu-
ljevim izbijati svakdauji krušac za se
i za siročad, ter mu ne bilo moguće da
ih vazda prati očinskim okom. Bilo mu
ipak težko na srcu, da uzgoj svoje ne
vine dječice povjeri opakoj služinčadi,
pa nakanio po drugi put stupiti u že-
nitbeni brak. Što smislio to i učinio.
Ni bolje ni pametnije što se ugledao
u svast, imenom Rafaella, i nju vjenčao,
su oni došli iz zatalranskih planina
na brodovim, pa im bilo lako plovit
dalje i dalje, put juga i podneva.
Njihova snaga, njihov broj, njihova
životnost, njihov nadmašaj proizveli
su te posljedice u Dalmaciji, a tim
laglje proizvedoše bez dvojbe u
Bosni. Nu, reći će nam se: to je
glede Bosne argumentacija, to je
indukcija bez dokaza. Nek bude,
ali, zar mogu Srbi proti ovoj argu-
mentaciji doniet bolju sebi u prilog,
il kakvih dokaza? Ne, a dok ne,
svakako imamo više pravo govorit
mi o hrvatstvu Bosne, nego oni o
nje srbstvu.
Sad ovdje nastaj8 pitanje : kako je
to, da je čakavština izumrla skoro
svugdje u Bosni, a dobrim dielom
i u svoj zagorskoj Dalmaciji?
Ovaj prigovor predpostavlja već
spomenuto Miklošićevo mnenje, da
su hrvali samo čakavci. i to nas
ujedno uvadja u drugi dio naše raz-
prave, u govor o atokavštini.
Srbi dakle uzimlju — ne svi —
da su Hrvati samo čakavci! Ali gle
onda nesmisla, kojemu molimo tu-
mača. Hrvati već u prve viekove toli
silni, a sad se ograničili, na pr. u
Dalmaciji, samo na dio dalmatinskih
otoka i na dalmatinska miesta uzduž
mora. Oni dakle bili bi jedini narod
na svietu koji u 800 ili 1.000 go-
dišta nije se ni zere umnožio, pače
se umanjio. U koliko pak ima stati-
stičkih podataka, nedvojbeno je da
i pučanstvo Hrvatske, i pučanstvo
Dalmacije raste, i od prilike brzo i
dobro raste. Kako se onda to slaže ?
Nek nam odgoneta !u zagonetku
koga je majka rodila. Sto milijuna
citacija — kad bi ih bilo proti —
ne bi oborilo gornje razloženje. Nu,
gdje su dakle Hrvati? Ako su Hr-
vati samo čakavci, onda treba za-
ključit, da se i oni množe, al da
ih kakva neznana jama guta!!,
dočim Srbi, iz početka za više vie-
kova neznatniji od Hrvata i robovi
prije Grka pa Bugara, množili su
se i napučivali su opustjele hrvatske
strane!!!
Toj zagonetki, u ostalom, osim u
poviesti, imamo do dana današnjega
odgonetku u sviesli, u rieči sama
jer žena vele pobožna, ugledna, uzor
ljubavi prama iskrnjemu. Dosjeti se on,
da jediuo takva tekta mogaše uspješno
napredovati sa početim bogostrašnim
uzgojem, pokojnice majke, sa unučadi,
i pokazati se ljubeznivom majkom.
I zbilja Mihovio ne prevario se, jer
mlada maćeha posve mu ugadjala, a
svoju pastorčad gledala ko majka. Mu-
dri i pametni starac nebi nigda dopu-
štao kćerki samoj u posjete, ni k istim
rodjacima, ako je on ne bi pratio. Tako
mala kćerka rastijaše u najboljem bo-
gostrašnom uzgoju, mogla se slobodno
prilikovati miomirisnom cvietu, koji
haran i brižljiv težak znade obraniti,
gojiti i čuvati od svake nepogode. U
ovakvoj samotnoj nevinoj učioni, nau
čila i obiknula mudrosti, svietu nepo-
znatoj, velju: svetoj prostoti, Bogu naj-
milijoj.
Prvih dana kolovoza god. 1887 ma-
čuha tetka Rafaella dobi list iz Napulja.
Otvori ga, nadje u njem sliku Gospe
hrvatskoga naroda. Od Drave do
1 Neretve, od Vrbasa do Visa nepre-
kidno sve do dan danas taj dio na-
roda zvao je i zove svoj jezik ni na-
ški, ni srbski, ni nikako drugčije
nego hrvatski. To narodu nije
nitko prišapnuo, to mu je u duši,
jer to je kod prostoga koliko kod
učenoga diela u narodu To mu je
toli naravno, da na naše oči i uši
vidimo i čujemo prosta zavarana
seljaka u Dalmaciji gdje, ako ga
pilaš: je li Hrvat, odvraća ti do
nije, a kad ga pitaš zna li talijan-
ski, odgovara da no zna nego hr-
vatsku Odaje ga duša, odaje ga srce,
odaje ga krv.
Pa zar se to nema smatrat doka-
zom koje je tko narodnosti ? Što za
svakoga na svietu vriedi, kao prvi
naravni dokaz, to samo nema vrie-
dit za Hrvale!
Da je g. Miklošić zavirio u dušu
našemu narodu i učio ga de visu i
de auditu, ne bi, izmedj.u toliko mu-
drih, bio i onu ludu napisao o čakav-
stini i Hrvatim, o štokavštini i Srbim.
Kad ima štokavaca koji svoj jezik
od pamtivieka, od svoje volje, unu-
trnjom silom osvječočeni, zovu hr-
vatskim, nemamo li dužnost priznat,
da ima i štokavaca Hrvata ?
Ali nijesu se srećom svi ljudi
zaveli za zaključivanjem na temelju
knjiga, i komparativne filologije, te
u obće i svi učeniji i triezni Srbi
priznaju, da nijesu sami čakavci Hr-
vati, nego da ima i Hrvata štoka-
vaca.
Ali to će nam dokazat i sama
razna hrvatska i srbska narječja, po
kojima ćemo se osvjedočit, da nije
skoro ni moguće ustanovit točne
granice izmedju Srba i Hrvata glede
njihovih narječja, jer Srbi i Hr-
vati, ta dva imena uključuju više
državni nego narodni pojam, to
kako se je Zapad (Hrvatska) i Iz-
tok (Srbija), odkad ima poviestnih
uspomena, svaki o sebi državno raz-
vijao, da se je tako neprekidno i
odmah iz početka razvijala i sredina
našega ukupnoga naroda (Bosna),
imali bismo po svoj prilici dan da-
nas tri jednako ovlašćena naziva za
naš jedini jezik. Naše je mnenje,
Ružarice, ne od najukusnijih već pro-
stih, izpod koje bi napisano — La Ver-
gine SS.ma del Rosario in Valle di
Pompei. — Začudj ena, tko joj taj dar
! mogao poslati, spazi podpis Angjelina
| Bruni rodjena Garzoni. To bila njezina
stara prijateljica, s kojom se ne vidjela
od nazad punih 16 godina.
Što novost ova znači? u sebi razrni-
šljavaše gospodja Rafaela Lombardi.
Sto da me se spominje Angjelina? što
ovo znači ? Gospa od Pompei! Najvećom
znatiželjnosti stade čitati list, u kom
pisano bijaše: — Mila mi Rafaela?
Začudit ćeš se, da te se poslie toliko
vremena spominjem ? Znaj da se u
Pompei gradi veličanstvena crkva Gospi
Iiužarici, te Gospa, blagom rukom, dieli
milosti svim koji se pridružuju tomu
družtvu Sv. Ruzarja. Ja sam briniteljica
tog Sv. Zavoda, imenovana baš od go
spodje kneginje de FuSko — i želim
da se i ti upišeš, i gledaš, da se i mnogi
drugi pribroje iz tvoje Lacedonije, .Ne-
da mi nit nemamo pravoga naro-
dnoga imena, nego samo državnih
nad imena, i možda ono naški, koje
se čuje i kod Hrvala i kod Srba,
a najviše u sredini naroda, to je
jedini narodni još živući naš naziv.
Ta mi imamo ne dva nego barem
pet poglavilih narječja. Imamo ono
narječje koje se uobičajilo zvat ča-
kavštinom, a uza nju narječje štokav-
sko, pa opet imamo ikavštinu, jekav-
štinu i ekavšlinu (ili kako drugi
zovu: narječje zapadno, središnje i
istočno). Ovo pet narječja križaju
se medjusobno i nema im, kuko
rekosmo, stalnih granica; ali sublizu
uiože se uzet, da je čakavština i
štokavska ikavštiua pretežno hrvat-
skim narječjem, ekavština pretežno
srbskim, a jekavšlina polu hrvatskim
a polusrbskim, ili bol je, ni hrvatskim
ni srbskim, jer se ekavština (srb-
sko) razlikuje od jekavšline od pri-
like kao i ikavština (hrvatskoj od
jekavštine.
Prispodobe, za oznakatn pojedinih
narječja donioti ćemo dojdući pul,
i na očigled tih prispodoba i oznaka,
vidjet će se jasno, da ni Hrvati ni
Srbi nemaju pravo zvat književni
jezik svojim, nego u koliko su o-
boj ica jedan narod, pa im obojici
ta jezična neutralna zona jednako
pripada.
•SLJ'^ccntr-
I opet. ne moljakaju! Vojšto!
Donosimo i ovaj pul nekoliko re-
daka o načinu kako Magjari brano
svoja prava. Dne 24 pr. mj. u raz-
pravi o §. 24. i 25. vojnog zakona
govorio je Josip Bercss, oštro na-
padajući povredu magjarskoga jezika.
U jezičnom pitanju pozivlje se na
»ri autoriteta: na Franju Deaka, na
Ljudevita Košuta i na zdrav ljudski
um. Govornik znn, da imado „pod
moraš-birača" i „pod moraš-zaslup-
nika", ali nedopušta, da bude i „pod
moraš-dobrovoljaca"; znto odklanj«
osnovu
Ljud. Ilollo razlaže, kako su
Magjari za volju zajedničko vojske
žrtvovali svoju djecu, sebe podre-
poznajuć uprav adresu tvoje kućo, i
boječ se da ovaj moj listić t<ibe ne
nadje, dajem ga u ruke Gospi Iiužarici;
zato ti uklapam sliku čudnovate Gospe
od Pompei a, i poviest ću la i devetnice,
da što možeš više iazprostrauiš takvu
pobožnost.
Napulj, 4 kolovoza 1887.
Tvoja stara prijateljica
A ngjelina Brurit-Gareoni.
Pobožna Rataella odmah postade gor-
ljivom briniteljicom, i bi prva koja u
Lacedoniji razprostraui pobožnost prama
Gospi od Pompei-a.
Naravno je, da prva koja ge upisa,
bi njezina pastorka Antica.
prestao je biti kršćaninom i potlačio je
čast i sav život svoj. Ovo je pravi duh
kršćanski i ovo se sve, sto gore rekoh,
u ime krsta, koji je svietom i državom
zavladao, činiti mora; a sve što kršćan-
ski značaj kriepi, na uliar je i spas i
slobodu obću; sve pako, što je sviesti
i značaju na zator, na zator je ujedno
obćoj koristi i obćoj slobodi.
Sada se pako poslije svega ovoga pita:
kad narodi sami po sebi i poleg najbo-
lje volje do prave slobode dospjeti ne-
mogu i kad je u tu svrhu neobhodno
nuždno, da kršćanstvo svakomu narodu
u pomoć priteče, u kojem dakle odno-
šaju prama slobodi, družtvu i državi
stoji sveta majka crkva? Na ovo pita-
nje lagan i naravan je odgovor. Sveta
crkva naprama slobodi, družtvu i državi
u onom istom odnošaju stoji, u kom i
kršćanstvo. Sveta crkva i kršćanstvo
jedna su ter ista stvar. Kršćanstvo |ie
Bogom pravim i živim počelo; kršćan-
stvo se Bogom pravim i živim po sve-
toj crkvi od vieka do vieka nastavlja;
kršćanstvo ima Bogom pravim i živim
po crkvi do konca vremena dospjeti,
da se posije poslednjega suda u onih,
koji su ga u srdcu, sviesti i životu vierno
čuvali i majku crkvu slušali, u sveto
božje vidjenje i uživanje pretvori. To
je ono, što o Isusu, Bogu i Spasu na
šem, veli apostol Pavao: Isus danas,
sutra i na viek vieka; Isus je danas,
sutra i na uvieke u crkvi, to jest u
svetom i neumrlom nauku koji je crkva
na dan Duhova iz samih usta Duha
svetoga primila, koga čista, podpuna i
nepromjenljiva čuva, tumači i na sve
ljudske, obiteljske, družtvene i državne
odnošaje uporavlja; Isus je danas, su-
tra i na uvieke u crkvi to jest u onih
sedam svetih otajstva, koja sveta majka
crkva obavlja i vrsi na odkupijenje i
spas svieta; Isus je danas, sutra i na
uvieke osobitim načinom u crkvi po
otajstvu svete pokore, u kom i po kom,
Bog sam zna, koliko dobra i spasonosna
sveta crkva ne samo osobnomu, nego i
javnomu državnomu životu ukazuje ;
Isus je danas, sutra i na uvieke osobitim
načinom u crkvi po otajstvu ženitbe,
u kom i po kom sveta crkva, čuvajuć
jedinstvo, svetost i nerazriešivost kršćan
Bkoga braka, sreća je upravo i spas o
bitelji i državi: Isus je danas, sutra i
na uvieke u crkvi na pose u onom pre-
svetom otajstvu oltara naših, u kom se
pravim, živim i sustvenim načinom otaj-
stvo svetoga križa, muke i smrti Go-
spodnje u svetoj crkvi ponavlja, da
svakomu i pojedincu i obitelji i državi
bude vječitim izvorom svjetla, snage,
dobiti i spasa; Isus je danas, sutra
na uvieke u crkvi u onoj svetoj moći,
koju je apostolom i njihovim naslied-
nikom u sv. crkvi i po svetoj crkvi po-
vjerio, na pose pako u onoj svetoj vr-
hovnoj moći, koju je osobitim načinom
iz bića i srdca svoga iznio i svetom
krvju svojom na drvetu križa posvetio
i na svetoga Petra i sve njegove zako-
nite nasliednike prenjen, da bude vje-
čitim zalogom svake istine, pravde i
kršćanske slobode, da bude vječit;m
izvorom i zalogom one svete ljubavi i
sloge i onoga svetoga jedinstva, na koje
smo svi na svietu pozvani, da bude
vječitim izvorom i zalogom one snage,
jakosti i one nepredobivosti, kojoj nitko
na svietu, pak ca posljedku vrata
paklena odoljeti nemogu, da bude izvo-
rom i božjim jamstvom one sile, koja
vazda, osobito pako u važnijih i zna-
menitijih časovih snažnom rukom sve
moći crkve božje u jedno skuplja i na
svete i neumrle svrhe svetoga odkup-
ljenja uporavlja. Ta sveta moć, ko i
moć Isusa Krsta, sav sviet, sva vre-
mena i sve narode obuhvaća i u naj-
sjajniji i najnepredobiviji se dokaz
pretvara, da je kršćanstvo sveta božja
lBtina, ili ko sto Isus sam kod Ivana
na pogl. XVII. veli sjajni je dokaz da
je Isus, Bog i spas naš, samim vječitim
Otcem svojim na ovaj sviet poslan, da
vas sviet odkupi, posveti i spasi.
Crkvene viesti.
Konferencija benediktanaca u Sol-
nogradu zaključena je na 5 tek.
Opati izrekli su u adresi pokornosti
papi, da se podvrgavaju stvožijim
propisim reda. Pooštrenje redovnič-
kih propisa uvadjat će se postepeno
te će im se tek novaci posve pod-
vrći. Veli se, da će se gimnazije u
benediktinskim samostanim kod Šota
u Beču, u Melku, Kremsmunsteru
itd. napustiti. Gimnazij u Beču ima
se pretvoriti u svietski državni zavod.
Po Italiji kola neko djelce, ko-
jemu je naslov : Bomci e X Italia e
la realtd delle cose. Ovo je djelcu
pisano nekom ali prividnom revnosti
za dobrobit crkve, dočim teži uprav
da udara oa prava Sv. Stolice. S toga
biskup Brcscie poslao je Sv. 6.
Papi list o stvari, da čuje sto misli
Sv. Olac, i bio je počašćen sliede-
ćim odgovorom:
Što ima nova po svietu?
Cankov odgovorio je na poziv svojih
pristaša, da se vrati u Bugarsku, slie-
deee: On se nemože vratiti, dok je ne-
zakonit knez u Bugarskoj, dok nezako
nita vlada upravlja Bugarskom. Duhov
ski praznici donieti će Bugarskoj nov
politički položaj zakonitoga kneza i ro
doljubnu vladu.
Lies prestolonasljednika Rudolfa po
hranjen je na 5 tek. uz liesove Marije
Terezije i Maksimilijana.
Londonski Listovi primaju iz Odese
da se ruska pansiavistička stranka pri-
lagodila politici cara Aleksandra III.
Politika careva je ta, da se Rusija dr
ži u naoružanoj obrani, pa da mimo
<'eka. Ona čeka s jedne strane propa-
danje Njemačke i razsido njemačko au
sirijskoga saveza, H S drogo strane na-
ravno proširenje moći Rusije, kojim će
ona mirnim putem postići nadmoć nad
jugoiztočnom Europom.
Venerabilis Frater salutem, et Apo
stolicam Benedictionem. — Gratam scito
Nobis epistolam iuam fo'.sse, In ea onim
visi sumus novum perspicere testimonium
episcopalis vigilantiae tuae, itemque
studii singularis, quo perseveras curo
colere Nos amantissime, tum iurium A-
postolicae Sedis velie atque optare in-
columitatem. Animique tui declarandi
siqua detur opportunitas, te videmus
eam libenter arripere, nec praeterlabi
lacile sinere; uti nuper, cum illud in
lucem prodiit Opusculum (1), quod ipse
eommeraoras: quodque sane ei displicet
tibi, ut scribis, iure displicet. Imo vero
nemo pudena rerumque existimator ae
quus reperiatur, quin tecum magna vo-
luntate consentiat. Iloe enim quis feren-
dum putet, res permagni momenti, cum
potestate Pontificis Maximi, cum ipsa
Apostolici muneris libertate copulatas,
audacter ad suum revocari arbitrium,
publiceque diiudicari ab homine qr:dem
privato, niilla ad id auctoritate praedito?
Atqui ab ipso Pontifice iudicata caussa
est: is enim quid et sentiat ipsemet, et
sentire ceteros oporteat, non semel neque
obscure significavit. Utrumne suadere
secus multitudini, salva offie'i relig^one,
liceat? Illud vero magis arrogans ma
gisque praeposterum, consilia rerum ge-
rendarum dare, Sedique Apostolicae quid
optimum factu sit, velle ostendere. Sane
eiusmodi disputaticnum Ime fere summa,
redit, eccpedire atque utile esse, sedate
Nos pacatepie acpiiescere rebus novis
ac temporibus. Scilicet quod est pervim
iniuriamque actum, id cuperent Nostra
jieri voluntate ratum; perinde ac minime
liqueret, hane rerum conditionem, in
quam diu compellimur, omnioo esse et
a dignitate romani Pontifici? alienam,
et verae eiv.i libertati repugnantem, ita
quidem ut non illam accipere, sed per-
peti necessitate coacti debeamus, quoad
suromo ac providentissimo rerum huma-
narum moderatori Deo placuerit. Prae
terea civilem romanorum Pontificum
auctoritatem non populorum voluntas,
sed verivs pravarum sectarvm audacia
violavit: illae quippe sacram coniuratae
evertere potestatem, inUium escidii a
civili principatu f'ecere, ut hoc veluti
expugnato deiectoque praesidio, in illam
ipsam conatus suos impetusque conver-
terent. Id iam quam aperte obstinateque
moliantur, res loquitur ipsa. Opportunum
est igitur ac magnopere salutare munire
animos diligenter contra huius generis
scripta, eo periculosiora quod, ut pluri
mum, simulatione modestiae atque e
mentita religionis specie multitudini im
ponunt. — Caelestium munerum auspi
cem ac benevolentiae Nostrae testera
tibi, Venerabilis Frater, et Clero popu-
loque tuo Apostolicam benedictionem
peramanter in Domino impertimus.
Datum Romae apud S. Petrum, die
XXXI. Martii Anno MDCCCLXXXIX.
Pontificatus Nostri duodecimo.
LEO PP. XUI.
„Nete Irene Presse" javlja iz Sofije,
da će princ Koburg odputovati na više
nedjelja u Rušćuk, onda u Varnu pa
zatim u Beograd.
Njemačka carica udovica Fridrik do-
bila je iz ostavine vojvodkinje Galiere
šest milijuna franaka u gotovu a osam
milijuna u nakitu. 0 nakitu ima osam
deset niza bisera.
iomaće Viesti.
Stožernik Rampolla, Tajnik Sv. Sto-
lice, poslao je liepo pismo na Nj. pre-
uzvišenost bisk. Strossmayera i to po
nalogu sv. otca pape Lava XIII., u ko
jem ovaj hvali biskupa za njegovu ko-
rizmenu okružnicu, te mu želi „dag
život i podpuno zdravlje." Želi takodjer
da se ostvare Strossmayerovi „napori za
boljak crkve" i da bi Bog dao te svi
puci „plemenitoga njegova naroda po-
vrate se u jedinstvo crkve".
* *
Na 4 tek. umrla je u pokrajinskoj
bolnici u Šibeniku jedria od ondješnjih
milosrdnih sestara. Pokojnica je jedna
od onih Sestara, koje je osobno počastio
sadašnji predsjednik francezke republike
Sadi Carnot. odlikovanjem za zasluge
izkazane čovječanstvu.
Pokojnici bio je priredjen veoma sja-
jan sprovod.
nika stolne crkve Sv. Stošije. Ivanića
Trigari fiorina 2, Margarita plemenita
Grazio 1, Vjekoslava Steidl 3, Srebrnica
Fiorentu 2, Marjanka Tamino 5, Svetica
MešaleDorkić 5, G. Zaui 12, P. Chi-
gnoli 10, I. Polti 10, N. N. 1, Dr. V.
Boški 5, F. Tamino 12, Lrr. F. Orlan
dini 5, Dr. E. Orlandini 5, R. Toniatti
5, A. Palmarsan 5, A. Baumeister 2,
G. Mašek rodjena kneginja Borelli 30,
Ruža Afrić 5, Uršica plemenita Erco
15, M. Babić 10, G. B Marini 1, T.
Šambunjak 4, B, Vukić 1, B. Radaković
1, 1. Coarde 1, V. Našo 10, B. Božić
5, N. N. 1, Klimentica Luciani 1, Dr.
K. vitez plemić Abelić sudac 24, P.
Curir 5, A. P. poštaraki častnik iz Za-
dra u Dalmaciji „za jedan kamen na
zvoniku moj* zavičajne crkve" f. 5, F.
Kirchmayer 20, S. Artale 12, Marinović
udovica 1, Fde Franceschi 2, Jule i
Jermija Pegan 5, M. Bonaldi udovica
1, Matija udovica Stipanovič 3, K. Ta
mino 10, J. Ceolin 2. A. Sala 2, F.
llaslinger 5, S. Salomoo 10, J. Albanesi
6, L. Miličić 25, I. K. Rosinić 10, S.
Tolić 1, K, Macoko 10, Dr. J. Paštrović
10, N. N, 5, I. Fatović 12, J. Gjupani
12, Jele Skrivanić udovica 1, N. N. 1,
1. K. Vujaškovie 1, Marija Adulmar 5,
Tomica Cvietović 2, P. Marinković 5,
Vere Krašić udovica 5, Andrica Ergovac
udovica cekin u zlatu vriednosti fior.
5:65. F. Delsclioppe 1, Dr. E. Luxardo
10, J. Perlini 10, D. I. Prodan 5, V.
Gonano 3, I. Pini 5, F. Sala 4, A. Aba
2, I. Nikolić 2, I. Pernar novč. 50. —
Ukupno fior. 441:15. IJ sve sa prijašnjim
imeuieam f. 5885:75.
£ 'X-
Izmedju Beča i Zlatnog Praga, pa
izmedju Beča i Trsta namjestit će BC
još ove godine telefonska žica.
* * *•
Bosanska vlada misli utvrdit Sarajevo.
Gradit će se 3 tvrdjave za koje je dozvo
Ijeno 4 milijuna fiorina.
% •K- *
Dne 5. o. mj. bi se promaknuti na sveu-
čilištu u Zagrebu g. profesor Josip Mo-
drić i vlč. Homotarić na čast doktora
bogoslovja.
* * *
Gradjevni savjetnik i čuveni starinar
Hauser predložio je, da se pita u mini-
starstva podporu zs starinarsko družtvo
n Kninu.
Vježbenik kod zemaljskoga suda u
Trstu i vrlo Čestiti rodoljub g. Otokar
Ribarž promaknut je na bečkom sveu-
čilištu dne 2. t. m. na čast doktora
prava.
* * *
Tršćanske novine, donose potankosti
o izborništvu u kojem je kandidao vlč.
Mandić, urednik „Naše Sloge". tJ tom
izbomiatvu ima 25 gradova. Godine 1885
bijaše u svim tim gradovim 0378 gra-
djana, imajučih pravo glasa. Od tih
glasovalo je tada u sve 3008, dakle niti
polovica. Za dra. Vidulicha glasovalo
je te godine 2545 a za našega kandi-
data 409 birača. Da vidimo kako je
prošla jedna i druga stranka dne 1 t. ro.
Sliedeće podatke vadimo iz talijanskih
časopisa, pa recimo da su posve istiniti.
Za g. Rizzi a glasovalo je u sve 2535,
a za hrvatskog urednika 485 birača. Ovo
su brojke, koje se nedadu pobiti. Oda-
tle vidi se naime, da je hrvatski kan-
didat dobio skoro 80 glasova više nego
li god. 1885, dočim je protivničkih gla-
sova prilično manje.
Ovdje navadjatno broj našib glasova,
u koliko nam je to do danas poznato.
U Buzetu dobio je urednik „Naše Sloge"
124 glasa (protivnik 35); u Kopru 10
(protivnik 105); u Pazinu 141 (pr. 98);
u Puli 71 (pr. 580); u Voloskom 30
(pr. 24); u Kastvu 34; u Krku 7 (pr.
30); u Lošinju malom 29 (pr. 77) u
velikom 10 (pr. 20).
% * *
Tršćanska biskupija. Velcč. g. Petar
Pikulić uveden je kanonički u župu
Dolenja G. Ivan Mlakar, župe upravi-
telj u Vodicam, premješćen je kano
duhovni pomoćnik u Buzet. Na njegovo
mjesto u Vodice imenovan je g. Ivan
Dolžan, duh. pomoćnik u Krušiei. Ovamo
ide za duh. pomoćnika g. Josip Ben-
ković iz Buzeta.
* *
Zakladi liečničkoga fakulteta u Za-
grebu prinieli su: Grad Zagreb 2500
fr. kao prvi obrok dara od 50.000 f'r.;
trgovište Vinkovci 300 f'r. Karlovačku
štedionica 200 f'r., obitelj Novak i dr.
Amruš 200 f'r. grad Petrovaradin 100 for.
* -f;
Obćini je zadarskoj dozvoljen zajam
od 10.000 iz oskudične zaklade. Novac
upotrebit će se kroz 12 god. u javne
radje.
" -v.
G. namjestnik udielio je crkovinar-
stvu u Božavi f. 50 za nabavu crkve-
nih odora.
Sutra stići će u Miramar belgijiska kra-
ljica, sa kneginjom Klimentinom, da
posieti svoju kćer nadvojvodkinju Ste
faniju.
*
Preuzvišeni g. J. J. Strossmayer po
slao je ovih dana opet za galeriju i
sbirku umjetnina akademiji u Zagrebu
60 prekrasndi bakroreza. Osim toga
pokloni više djela o umjetnosti s liepim
ilustracijam.
Ministar trgovine odgovorio je upitu
Vojnovića i družine o pobiranju poreza
od brodovlastnikžt, da je ugarska vlada
odredila nek se obustavi pobiranje poreza
obrtarine trećeg reda za trgovačke mor
narice; ali sličnu odredbu da nije mo
guće dati u Austriji, radi obstojećeg
zakona. Naprotiv razmišljalo seje, nebili
se, pri odmjerivanju poreza, moglo po-
stupati na isti način kao što se postupa
u Ugarskoj. Ministar financija naputio
je uz to financijalne vlasti u Trstu i u
Zadru, nek upozore vlastnike brodova
da svaki od njih koji je obterećen po
rezom, može zapitati oblakšanje, doka
zujuć prihod svoga poduzeća.
* * *
Sedma imenica dobrovoljnih prinosa
zadarskih stanovnika za dogradjenje zvo-
% * *
Na 6 tek. grom je ubio nekog ku-
kljičanina Božu Bilana, koji je obradji
vao zemlju u selu Kašicu.
* * *
Vlada je potvrdila zaključak grad
skoga zastupstva u Zagrebu, da se sa
gradi nova župna crkva na Prilazu
Crkva biti će posvećena sv. Blažu. Po-
kriće za trošak nosi prebenda sv. Ivana
a grad doprinaša 20 do 25.000 for.
Najnovije viesti.
0 kompromisnom predlogu če-
skogu veleposjeda s njemačkim vele-
posjednieiin, javlja se, da knezSchwar-
zenberg nudja s češko strano
Niemcim 15 mandata u veleposjedu,
al ovi Ira/ie 20 i podpunu slo-
bodu u svom radu. Po lom da ima
malo nade sporozumku.
•k tt
* *
U Osieku je izišao dne 0 o. mj. prvi
broj Slavonskog Lloijda koji će biti gla-
silom slavonske obrtničko-trgovačke ko-
more. Obuhvaća 10 stranica u velikoj
osmini. Sadržaj je raznolik.
* *
„Obzor" sa zadovoljstvom bilježi, da
je i kneževina Crnagora u „Glasu
Crnogorca" dala izraza svoje sućuti
prema „bratskome hrvatskome narodu11
zbog gubitka vladike Hranilovića i Janka
Jurkovića.
„Glas Crnogorca" odaje, da Crnagora
nema razloga, a i neće, da taji svojih
radostnih osjećaja povodom novih do-
godjaja u Srbiji. Ovi su dogodjaji i u
neslužbenim crnogorskim krugovim iza-
zvali radostno uzbudjenje. To se raza-
bire iz feuilletona posljedujega broja
,.Glasa crnogorca", gdje se priobćuju
dvie pjesme: „Srbska sloga" od Radoja
Crnogorca i „Samo sloga Srbina spa-
sava" od Gj. Perovića.
„Sinu ljubav, sinu sloga,
Ka'na iztok zora;
Zagrli se sa Srbijom
Ciela Crnagora"
pjeva pjesnik „Srbske sloge", a drugi
pjesnik kao da mu se odziva:
„Na obzorju srbskom pomalja se
U svetčanom ruhu stara slava,
Susretni je, Srbe, sa uzklikom :
Samo sloga Srbina spasava!"
* * *
„Independenco Beige" potvrdjuje
svoju viest, da se je Boulanger već
dva put sastao s princem Viktorom
tNapoleonom. List ostaje pri toj vie-
sti, prem ju oprovrgava i i'rancezko
poslaništvo.
* *
Na B tek. pročitao je predsjednik
francezkog senata, Leroyer odluku
kojom se senat pretvara u državno
sudište, da sudi o činim, koji su
napereni proti sigurnosti države i
s kojih se oblužuju Boulanger i dru-
govi. Prva sjednica bili ćo sulra,
12 lek. u palači Louxembourg. Leon
Renoult hoće da znade uzroke s ko-
jih je senat na jednom premetnut u
sudište. Ministar predsjodnik Tirrard
izjavi, da on tih uzroka neće kazali.
Desnica izašla je iz senata i nerv.
prisustvovati tim sjednicam.
Bivši bugarski ministri Radoslavvosv
i Jowanšov osudjeni su na godinu
dana tamnice, radi tiskopisa uvrje-
dljivih za koeza i za vlodu.
Odpisi „Kat. l)alm.a
Č. g. X. — Šibenik — Nastojte drugi
put bit hitriji. Za danas kasno.
0. g. 0. — Bakar — Obrnuarao.
Srdačan odpozdrav!
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.) ....Vos
gionis
Izhođi u Ponedjelnik I u Četvrtak.
os ipsos, auxiliante Deo, in dies alaeriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari EcSl^afe dqefcina anin
S amore et in verse fidei professione roborandis.... (Pio IX u papir,sk. listu, 21 veljače 1872 pisaćem K-ATOUČK
animisque in Beli-
IČKE DALMACIJA.
Kgo i u t eri m ilamito:
Si quis Callicflrac Putri jiingitnr,
me us esl.
(S. HIKBOKVM. Ki'is. XVI. AI) DAM.
JVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unaprieđ T i'ior. na godinu. PO^O^OJ^H^ ZA MOUUKTVO 7 Uor. i poštarski troškovi. Predbroj!>a traje za cici u godinu-
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojuikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se ua Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi .,fra»coa na L'rcd-
mštvo. — Uvrstbe po _10jiove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. __
GJ-oa.
Uslied nastajućih Blagdana, koje
najsrdačnije čestitamo častnoj go-
spodi predbrojnicim i dopisnicim,
red je i nam i slagarim tren da
odpočinemo, te će nastajni broj iziti
u četvrtak.
La seccliia rapita.
VII.
„zgoljno srbsko narječje
stoji daleko od jekavštine
koliko god zgoljno hrvat-
sko. E qnesto fia suggel
che ogni uomo sganni".
Gornjim riečima svršuje naš pre-
djašnji članak, i red nam je danas
dokazat onu tvrdnju.
Već smo donieli dokaza, po koji-
ma se vidi da je jekavština treće, ni
hrvatsko ni srbsko, narječje; ali ako
još navedenim dokazima nadodamo
dokaz crpljen iz sama narječja, stvar
je gotova.
Mi ćemo se i ovaj put držat srb-
skih filologa i slovničara, s toga će
dokazi bili tim tvrdji kad su eto
crpljeni na izvorim koji vole srbstvo
nego hrvatstvo; te koji, ako sa pri-
strani, to su pristrani, ne stalno za
nas nego za naše protivnike.
*
Za veću jasnost i kratkoću opažamo
najprije, da ćemo ona tri narječja koja
nahode svi bez iznimko hrvatski i
srbski filolozi u našem jeziku hrvat-
skom i srbskom, zvati kadkad zapa-
dno, središnje i istočno, ali kadkad
i onim što jesu, naime zapadno na-
rječje zvati ćemo hrvatskim, iztočno
zvali ćemo srbskim. a središnje zvati
ćemo naškim. To smo bo dokazali,
ali, ako ima još koji Toma nevierni,
uvjerit će se „pipateljno" iz slie-
dećega obrazea, gdje se prispoda-
bljaju razne rieči i iznose oznake
(karakteristike) triju narječja. Go-
vori se:
hrvatski
(ili zapadno narječje)
naškif)
(ili središnje, književno
narječje)
1) vira, dite, dio, sijati,
siditi
2) šćica, krSćen, mož-
gjani
3) ora, zava
4) ljudem, ljudih, ljudmi
5) jidem, (ili: jim), jio,
jila, jidi
6) počmem
7) ženjem
8) umijem, umiješ, umije
ili: umim, umia, umi,
(oni) ume, imp. umij
9) proščen, voštan, smož-
gjen
10) dojti, pojti, najti, ujti;
dojdem, pojdem, naj-
dem, ujdem
11) nisam, nisi, nije, nismo
12 pobre, Here, Koste,
Jove
13) prija
14) pridati
1) vjera diete, dio, sijati,
sidjeti (sigjeti) (str. 5)
2) štica, kršten, (a tako-
djer kršćen), moždani
(str. 10)
3) orao, zaova (str. 12)
4) ljudima, ljudima, lju-
dima (3tr. 23)
5) jedem (ili ijem), io,
jela, jegji (str. 77)
6) počnem fstr. 82)
7) žnjem (str. 82)
8) umijem, umiješ, umi
je, umiju, imp. umij
(str. 87)
9) prosten, vosten, amož-
den (str. 9i)
10) doći, poći, naći, ući,
dogjem, pogjem, na
gjem, ugjem (str. 99)
11) nijesam, nijesi, nije,
nijesmo (str. 102)
12) pobro, Hero, Kosto,
Jovo (str. 118)
13) prije (str. 134)
14) predati (str. 140)
srbski
ili iztočno narječje
1) vera, dete, deo, se-
jati, sedeti
2) ?
3) ?
4) ?
5) jem, ješ, je, jemo,
jete, jedu, jeo. 0
stalo kao u naškom
6) ?
7) ?
8) umem, umeš, ume,
(oni) umeju, imp.
umij.
9) ?
10) V
11) nisam, nisi, nije, ni-
smo, ili: nesam, nesi,
neje, nesmo.
12) ?
13) ?
14) ?
') Ovo narječje, kako je poznato, Srbi ubrajaju u srbstvo, pače i sam g. Bud
mani o njem kaže, da je to narječje nedvojbeno („senza dubbio". V, njegovu
„Grammatica" str. VII.) narječje srbskoga jezika.
Oznake donosimo iz Budmanieve slovnice. Broj pokraj rieči naznačuje stranu
gdje se ta oznaka u njegovoj slovnici nalazi.
Dakle? — mi pitamo Srbe. „Eto
vidite, oni nam odgovaraju, da imate
krivo. Budmani ima pravo kad sma-
tra jekavštinu kao nedvojbeno srb-
skom. Zar ne vidite baš iz pregleda
Sto šte donieli, da se u četrnaest
točaka hrvatsko fikavsko) narječje
razlikuje od naškoga, dočim ekavština
ne razlikuje se od jekavštine nego
pod br. 1), 5), 8), 11), dakle u
same četiri oznake. Nema po tom
dvojbe, nastavljaju Srbi, da je ekav-
ština četiri puta bliža jekavšlini nego
ti je ikavština. Date ergo marns
victas
Po malo, ljudi, prihvaćamo mi.
Molimo: što znače one upitne piknje
u obrazeu? Ima ih ćak deset. Sto
znače ?
Nećemo cjepidlačit, nego ćemo
tumačit Budmanievom slovnicom pri
ruci, samim Budmanievim riečima?a
' vi Srbi sami sudite. Vi budite slo-
| bodno naš kadija,
j Što dakle znače one naše upitne
piknje? Evo što.
Gosp. Budmani, u onih četrnaest
točak/i pokazao nam je razliku za-
padnoga narječja napram naškomu i
srbskonu skupa te je dodao samo
neke karakteristike iztočnoga narje-
čja, jer je polazio s gledišta, s ko-
jega i Srbi, da su naime jekavština
i ekavština obe srbsko narječje. Gle-
dište je dakle pogriešeno, a kad su
pogriešene praemissae moraju bit
pogriešeoe i consequentiae, te gdje-
god se je imalo nešto opazit il po-
punit, mi smo za čas stavili upitnu
piknju.
Nama je žao, šio mi, obični ljudi,
moramo protuslovit od nas kao od
svih u velike cienjenomu filologu
Budmaniu, ali magis amica veritas.
U ostalom, kako rekosmo, protuslo-
vit ćemo, t. j. tumačit ćemo Bud-
mania Budmaniem, i doći ćemo naj-
naravnijim i najnepobitnijim dokazim
baš do protivna zaključka, naime, ne
samo da nije ekavština bliža je-
kavštini od ikavštine, nego da je
ikavština bliza jekavštini.
Pitanje je, koje u velike zanima,
i radi kojega se cioio barilo crnila
izumočilo, te vriedi da ga pomno
izpilamo.
.JJ. % %
G. Budmani, kako već rekosmo,
a i on nam sam kaže, prispodablja
ikavštinu sa jekavštinom i ekavštinom
u koliko se ova dva zadnja narje-
čja ne razlikuju u skupu napram
ikavstini1). Po taj način izčezava
!) V. njegovu slovnicu, str. XIV. opa-
zka (a). Ondje veli izriečno: „lepro
prava slika, jer mi onda ne vidimo
tri slike, nego dvie: jedna predstavlja
ikavšlinu, a od drugih dviju izlazi
na sriedu s cielim obličjem jedina je-
kavština, dočim ekavština samo zeru
glavu iza nje pomalja. Nu da vidimo
u oči sva tri narječju, pa onda ćemo
jedino moć izreć temeljit sud.
Kako smo dakle po Budmaniu iz-
nieli razlike izmedju hrvatskoga i
naškoga narječja i našli, da je tili
razlika četrnaest, da vidimo osim
one navedene četiri same razlike, ima
li još što da luči srbsko narječje od
naškoga. S loga na ono mjesto gdje
je gori stalo hrvatsko narječje, me-
tnimo sada srbsko, a naški neka o-
staue gdje je:
prieta earatteristiclie ehe distinguono
questo dialetto (lirvaštinu) dagli altri
dne11.
srbski naški
1) vera, dete, deo, sejati,
sedeti
2) jem, jeo, jela, jegji
3) umem, umeš,
uraeju, umij
ume,
4) nisam, nisi, nije, ni-
smo, ili: nesam, nesi,
neje, nesmo
5) oro, zova (u Sriemu)
6) vrč i (u Banatu)
7) želiti, želih, želivši
(u velikoj vojvodini i
u sjevernoj Srbiji)
8) kleti, kte, ili: teti, te
(u Sriemu)
9) jeste (u Sriemu)
10) budnem, ili bidnem,
budnes, ili bidneš.
11) pobra, Hera, Košta,
.lova ("u Sriemu)
12) noze, ruce, noze, race
fu iztočnoj Srbiji)
13) ni, vi (u iztočnoj Sr-
biji)
14) ne, ve (u izt. Srbiji)
15) čuvahmo, čuvahte; pa-
dohmo, padohte (ono
h ne izgovara se. Tako
u izt. Srbiji).
\Q) pletijamo, pletijate (u
izt. Srbiji)
1) vjera, diete, dio, sijati, j
sidjeti (sigjeti) (str. 5) j
2) jedem, (ili: ijem) io,
jela, jegji (str. 77)_
3) umijem, umiješ, umije,
umiju, umij (str. 87)
4) nijesam, nijesi, nije,
nijesmo (str. 102)
5) orao, zaova (str. 12)
6) vrijedi (trebbiare) (str.
81)
7) željeti, željeli, željevši
(str. 88)
8) htjeti, htjeh (str. 101)
9) (on) jest (str. 101)
10) budem, budeš (str.
101)
11) pobro, Hero, Kosto,
Jovo (str. 118)
12) noge, ruke, nozi, ruci
(str. 34)
13) nam, vam (str. 53)
14) nas, vas (str. 53)
15) čuvasmo, čuvaste, pa-
dosmo, padoste (str.
71)
16) plet.ijasmo, pletijaate
(str. 73)
hrvatski
1) vira, dite, dio, sijati,
siditi
2) jidem, (ili: jim, jio,
jila, jidi
3) umijem, umiješ, u-
mije, ili: umim, urniš,
umi, (oni) ume, umij
4) nisam, nisi, nije, ni-
smo.
5) ? ')
6) ?
1) ?
8) ?
9) ?
10) ?
11) ?
12) ?
13) ?
14) ?
15) V
16) V
') Za imitaciju mećemo upitnu piknju, s onog istog uzroka, s kojeg izviru ove
piknje u prijašnjem obrazeu.
Evo na što izlazi. U jednakim
slučajevim mećali smo upitnu piknju
i dočim za srbsko narječje bilo je
tih piknja 10, za hrvatsko ima ih još
više, naime dvanaest, a prema tomu,
dočim karakteristike hrvatskoga na-
rječja napram naškomu dosižu do
četrnaest, te karakteristike za srbsko
narječje prema naškomu dopiru i do
šestnaest.
Ovo smo sve, kako na svojim
mjestim naznačujemo, donieli iz Bud-
manieve slovnice, i lo vierno, o
čem se može iako svok osvjedoči!,
jer naznačismo u oba obrazea ono
strane u slovnici gdje se što na-
lazi.
Nu, oštrouman Srbin uletjet će
nam u besjedu i opazit: ali i vi i
gosp. Budmani donosile vidim ja,
idjotizme, naime oznakepodnariečja,
te spominjete sada Sriemj sada ve-
liku vojvodinu, sada iztočnu ili sjev.
Sibiju, dočim biste bili morali doniel
oznake nariečja.
Ovo je mač! Doislo, ali koji pre-
sieca prepirku, pobija zaislo nas,
ali jednako i Srbe i gosp. Budtnania.
Jer: što je glede hrvatskoga narje-
čja spomenuo gosp. Budmani, ako ne
neke idjotizme, naime oznake pod-
nariečja% On ne spominje, istina,
glede hrvatskoga narječja pojedine
prediele, ali spominje idjotizme po-
jedinih prediela, šio je u stvari sve
isto. Dakle smo na jednakom polo-
žaju obojica, za čim smo baš i te-
žili, t. j. htjeli smo polazit za hr-
vatski i za srbski djalekat sa istog
gledišta, a kad se tako po pravici
i cicloj istini radi, evo kako, ne samo
ekavština ne pokazuje se bližom
naškomu narječju od ikavštine, nego
uprav ikavština uvidja se? da je
naškomu narječju bliža od ekavšline.
Quod erat, dcmouslra/iidunt.
Tako smo korak po korak išli
napried i došli smo do točke, u ko-
joj upoznajemo, da ne samo jekav-
ština (naški) razlikuje se od srb-
skoga kao i od hrvatskoga narječja,
nego se razlikuje još više od pr-
voga nego od drugoga, te ako itko
može govorit o jckav.štiui kao o svom
sunarječju, na to imaju više pravo
Hrvali nego Srbi. Strašan po Srbe
zaključak, ali zaključak koji ne po-
čiva ni na šovinizmu, ni ua mašli,
ni na pretensijam. nego na onom
što jest.
Jedino o čem se, sirogo sudce,
još možo sumnjit, bilo bi podredjeno
pitanje: jesu li one karakteristike
koje slovničari i lilolozi izliču od-
nosno na razlike što obstoje izme-
dju hrvatskoga i naškoga narječju,
idjoiične ili djalektićnc razlike; jer
dočim nema dvojbe, da g, Budmani
glede srbskoga narječja izliču idjo-
tične, pređi dne raziike, io valjalo bi
dokazat, da je tako i glede razlika
obstojećih u hrvatskom narječju.
Evo nas da vas potužimo : u tom
zakutku, i da vam i lo dokažemo.
Za ovaj dokaz takodjer slu/.il cCmo
se onim što kaže sam g. Budmani.
Pregledajmo jednu {,0 jednu i;1~
zue karaklerislike hrvaiskuna narje-
čju, da vidimo šio vriede.
Obećajemo vam, da ćele ovdje
nać nov klasičan dokaz, iia je iha'r-
ština bliža jekar.slini nego ekav-
ština, a onda klasilikajle kako bi se
imala krslil .sibska pretensija. koja
jekavštinu smatra narječjem srbskoga
jezika!
i.1 * V
0 prvoj točki nema govora. Ona
razlika izmedju ikavštine i jekavštine,
nije idjotizom, ono je, to sami izpo-
viedamo, djaleki.it-nu razlika. Ali ta
razlika obstoji za hrvatsko kao za
srbsko narječje, te smo dovle »icrito
pares; premda ako ćemo pravo, ima
i ovdje više dodirnih točaka izmedju
hrvatskoga i naškoga ne»o izmedju
srbskoga i naškoga narječja. To je
očito.
Druga točka. Ovdje gosp. Bud-
mani malo se nasukao. On veli. da
zapadno (hrvatsko) narječje .smij
(,,semprea. V. str. 10, opozka ,'{.)
izgovara šć. ,:<// na mjesto -v/ i
To
ne stoji. Iko piše ove tcdke ro—
djen je ikavae, i pozna ikavee u
glavu. Ikavoi skrajni (cakavii) rabe
«vc, žgj, ali ni oni sred/, a ostali i-
kavci u obće ne. Ovo je dakle ne
djalektična nego slu-z predidun ka-
rakteristika. U ostalom nemojmo za-
boravit, da se u samom naškom na-
riečju veli na pr. kršćen fm, mj.
kršio«. V. str. 10). Po [<011 druga
karakteristika nc samo je idjotična
u ikavštitii, nego kao karakteristika
ni ne obstoji.
To isto reci o trećoj točhi. Om,
žara govore i u Crriojgori ;.'djc kra-
lj uje naško narječje, te i ova karak-
teristika, izčezava kao tak ova.
1 četvrta izčezava« jer i ovdje« žao
nam je što imamo izlakuut proti g.
Budmaniu, nije istina da govoreno
hrvatsko narječje rabi svedj „ljudem,
Veritatem facientes in charitate, li
• i crescamus m illo per omnia, qui Ij
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.) ||
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak. Ego interim clamito: Si qiiis Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. HIKUONVM. EI-IS. XVI. AD DAM. .... Yos ipsos, anziliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuentfa salutari Ecclesiae deegiiia• animisaue-m Beli-
gionis araore et in vene fidei professione roborandis.... {Pio IX upapinsk. Ustu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
UVJETI PREDBROJBE: - U ZADRU, UNAJČFEDT NOĆL^^TOTVO''OSTALOJ"VaKD^^ojT'plaća^ l'fiorPTišo''—' ZA INOZEMSTVOTHO"^ "i poštarski troškovi.
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajueu godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco* na Ured-
ništvo. - Uvrsibe po 10 nov5. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizhu oienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ^
God. XX
Predbrojba traje za cielu godinu;
Br 34 Zac&eur, Ćtelvv-irtSLlfC 16 Sxrlfcmjeb 1889.
Pozivljemo najuljudnije ali ujeclno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
pbtom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. Homo avvisaio....
I1W pravi je pravcati
Ne budi za to rečeno, da
joj se pod Crnojevići Sr-
bina primiesilo i pridružilo
nije.... Ja Dubrovnika, Bo-
ke ni Crnegore za .Srbije
priznati ne mogu. Povede
li se o tom obilatiji raz-
govor, ne bude težko do-
kazat".
Ove rieči pok. starca Kurelca (u
Fluminensia) kako se divno suda-
raju sa onim što mi dokazasmo! Ori
je uztvrdio, a mi smo uvidjeli, da
je uprav tako.
Jest, pravih plemenskih Srba nije
moguće tražit ni u Bosni ni u Her-
cegovini, ni u Crnojgori, ni u juž-
noj Dalmaciji. Uz sve ostalo, i živi
govor to dokazuje, jer nigdje u tim
krajevim, da je ikad bilo, a još ma-
nje sada ima, ekavaca.
Uzalud je dakle svaki srpski na-
por, da te zemlje posrbi: poviest,
zdrav razum, položaj, svačije javno
mnenje i samo javno innenje srbskih
vladalaca u doba njihove najviše
moći i slave, narodna sviest, a što
je najviše sam govor, koji se u tim
predjelima rabio i rabi, dokazuje nam
najvećom očiglednosti, da plemen-
skih Srba s ovu stranu Drine nema.
Uzalud su, ponavljamo srbski napori,
oni tim podražaju narodu neosnovane
želje, griju mu glavu na noumje-
stne ideale, a ti će samomu srb-
skornu narodu najviše štete doniet.
Natura vim non patitur.
*
# *
Ali istina je ipak, Srbi mogu
nam nešto na oko temeljita predba-
citi „Zašto vi Hrvati kad sujekavci
pleme o sebi i odgovara im donekle
i u poviesti poseban položaj i po-
seban državni život, svojatale Bosnu
(s Hercegovinom) i Dalmaciju, u onim
njihovim čestima gdje je pretežniia
jekavština (naško)? Nosite Dalmaciju
i Hercegovinu do Neretve, uzmite
Bosnu do Vrbasa, ako ćete i do
rieke Bosne, ali što je preko toga
ne dirajte; ako nije naše, nije ni
vaše
Ovaj prigovor predpostavljao bi
najprije, da su Hrvati gospodari, te
da mogu dielit sviet kako oni hoće.
A to ne stoji. U ostalom nama nije
bila namjera, da svojatamo za Hrvat-
ska onaj dio Bosne i Hercegovine i
Dalmacije gdje se govori jekavski.
Mi smo imali na umu. da predočimo
Srbima, ako tko na te krajeve ima
prava, to nijesu za
ako bi tko imao da te krajevi
Obradim
imedju Srba i Hrvata
VII.
„Živo sam se uvjerio da
u Dalmaciji, Dubrovniku i
Kotoru Srbina starosjedioca
nigdje, neona, oiiš onoga
što se za turskoga progon-
stva tuj naseliti moglo...
Crnagora u korjenu svom
stalno Srbi, i
sma-
tra svojom djedovinom, ta bi stop ni
više imali prava Hrvati nego Srbi
Nas je naime vodila u raspravi je-
dino želja istine, i želja, da se Srbi
kane šovinizma koji, ne buđuć na
ničem osnovan, ponizuja srbsko ime
i srbski narod pred svima koji iole
znadu kako stvari stoje. Dakako, kad
bismo se jedino po narječju imali
da dielimo, proizlazilo bi ali najprije
a) da Srbi nemaju hlepit za ničim što
je van Pomoravija; ako li pak žeie
novih zemalja, nek ih pitaju u Ma-
gjara sjedne i Turaka sdruge strane,
jer po narječja jedino tamo mogli
bi Srbi govorit o nekakvu pravu;
bj da Hrvači imaj a neoborivo pra-
vo i po samom narječju na polo-
vici Oosoo i Hercegovine, pače:
c) pokle je naško nariecje rodjeni sko
brat ikavskoga narječja, Hrvati imaju 4;«? Ji8 i
u ti a j
neko pravo baš i na one predjele
gdje se jekavski govori,
gorem slučaju
d) ne bi Hrvatim pripadala, samo
južaa Hercegovina, ali hi pripadala
svakako Dalmacija preko Neretve. —
Južna Dalmacija ? To ne stoji, reći
će ovdje Srbi. Zar se i u južnoj Dal-
maciji ne govori jekavski?
Pomalo. Istina je da se i u ju-
žnoj Dalmaciji govori jekavski a ne
ikavski, ali je istina i to, da Je ju-
žna Dalmacija, naosob Dubrovnik
može se reć do jučer bio ikavski, i
više, bio je uprav čakavski grad. Sve
do Gundulića, dakle tisuću godina du-
brovačkoga života, pripada sasvim
hrvatskomu narodu, a i sam Gun-
dulić, dedle ljudi pogledajte ako ne
znate, pjeva jekavski da, ali istodo-
bno i ikavski, a kako on tako i o-
stali Dubrovčani. Ali, to je radi sroka?
Nek bude radi sroka, nu pitamo
onda; kako je to, da radi sroka
(pazite dobro Srbi!) kako je to, da
ni radi sroka n i k a d n ij e d a n
pisac, ne samo u Dubrovniku, nego
nigdje s ovu stranu Brine, nije
nikad rabio ekavštinu, a ikavštinu
da, rabiše svedj; pa ju rabe do po-
trebe i dan danas? Ovo je prezna-
menito i preznačajno, i ne bi se
nikako moglo shvatit, kad se ne bi
znalo za onu srodnost koju smo pro-
našli i dokazali da obstoji izmedju
hrvatskoga i naškoga narječja.
Nu onda, kako da otudjite Du-
brovnik zajednici sa Hrvatskom?
Deset je viekova sasvim disao hr-
vatskom dušom, pa kako da ne bude
hrvatski grad ? Zar dva vieka, što su
kao dvie godine u životu naroda,
da steku pravo nad deset viekova ?
Što je dakle sada, nemože bit do-
statno da uništi ono što je bilo svedj
došle, jer onda Hrvali imali hi pravo,
da odnesu ća svu dubrovačku pro-
šlost, dubrovačke zgrade, i zidine,
dubro-
e?
jrkve
tada što ostaj
i polače i kuće,
vačku zemlju,
Neki novi Dubrovnik u zraku
brovnik bez Dubrovnika!
To bi bila, u ovom slučaju, po-
sljedica, kada bismo tjerali do skrajno
skrajnosti načelo o dieljenju po na-
rječju. Ta skrajoosi sudara se, kako
je očito, sa nesmislom. Tim skraj-
nostima uveo bi se kaos, a dieljenje
koje se namjeravalo, napokon ne bi
se mogo ni izvesti.
Nije dakle ni to načelo izvedivo
bez zrna soli, naime, dieleć po samu
narječju, ne valja uzet u obzir samo
ono što je časovito sada, nego treba
pronać ohću, stalnu sliku, te gdje su
više manje kroz sve viekove jekavci
bili preteMiji i ostali u pretežnosti,
ondje, dieleć po samu narječju, oni
bi imali pravo na poseban život, al
drugdje ne.
Ali, ako ne Dubrovnik, svakako
Bosna preko rieke Bosne i južaa
Hercegovina, bile su svedj jekavske.
Najprije na to odgovaramo, da bi
tu jekovstinu mučno bilo dokazat, u
koliko se odnosi na prošlost, jer:
I) pisci i pisma koja nam iz tih
zemalja preostaja, odnosno na pro-
šlost, više manje sa ikavska, ili sva-
kako ikavsko osobine, a i samo ikav-
hrvatsko ime tamo ulazi, te po
i tom ti pisci i ta pisma nijesu vriedaa
I da nam dokažu postojanu prošlost ni
same sjeverne Bosne i samo južnie
Hercega vine;
2} sve da bi se i mogla dokazat
jekavska prošlost i sjeverne Bosne
i južne Hercegovine; ne zaboravimo,
da bi se Um dokazala pretežnost je-
kavštiae samo u trećem dieiu ukupne
one zemlje, koja je kroz sve vje-
kove bila jedinstven komad i u svo-
joj iaokupnosli pokazivala jedinstven
život. Mljet dakle, odrezat dio Bosne,
bilo bi kao htjet odrezat komad
od živa tiela, s toga što je na čo-
vjeku kavkažka (biela) lica, uslied
kakve nemoći ili drugog kojeg slu-
čaja jednn dio kože požutio ili po-
crnio, a tim se na oko taj dio tiela
poafrikanio ili pomongolio.
Nu ima nešto više: starim doku-
mentirn može se dokazat, da je ikav-
ština u srcu Bosne, gdje je i dan
danas ima, uplivaia na sam staro-
slovenski jezik i starosl. pismo; te
u koliko je staroslovenština rabljena,
jat, na mjesto da glasi ie, rabljen
je često kao i, pače ikavština je
toliko uplivaia, da je nakon ie (sta-
roslovenskog jata) napisano koji put
i starosl. i, te ima i ovakovih čudnih
primjera: vrieime, na mjesto vrieme.
Da je pak zazbilj ikavština uplivaia
na staroslovensko pismo i činila za-
mjenjivat starosl. jat (ie) sa i, evo
nekoliko primjera, baš iz starih rloba.
U listini bosanskoga bana Stjepana
pisanoj g. 1313, čila se: lieta, poslie,
hotieniem, do vieka, ali takodjer mi-
seea na mj. mjeseca. Očito, ono mi-
seca pripisat je uplivu ondašnjega
živućega jezika, ikavštine.
v Isti ban g. 1332 u listini u ko-
joj ugovara s Dubrovčanima ima o-
pet dva puta rieč miseca, a jednom
svega vikia na mj. svega viekia
(vieća
Upliv ikavštine na staroslovenski
još je veći pod banom Tvrtkom, koji
u obće u svojim listinam rabi i za
i (u te kaže na pr. vi niste za vi
nieste.
U listu od 1392 kralja Dabiše
ima, viru, uvite, mnogocianni, do vika.
V. Jagić, U „Književniku« g. I. str.
1.9 i dalje.
A nije li jasno da je i to plod ikav-
skoga upliva?
Ali klasično je, kako piše kralj
Ostoja g. 1398! I on rabi staroslo-
venski jat (ie), al ga izravnjuje slovu
i, te govori donapokon JDabrovnieka,
Uestove!! Očito on je bio pravi prav-
cati ikavac, pa je držao da ie vriedi
što i slovo /, a po tom jedno za
drugo uzimao, baš onako kako se i
dan današnji dogadja njekim ikav-
cima, da reku i Mjesa, na mj. Misa,
et similia.
A ovo su sve dokumenti iz srca
I Bosne, do 14. vieka.
j čim pak dalje idemo, tim ikav-
! štiaa više nadmašuje, te u listini
„poznatoga u hrvatskoj poviesti Hr~
voje, kojom (g. 1404) sklapa ugo-
vor s Dubrovnikom proliva Ostoji,
dvadeset puta stoji i gdje bi po sta-
rog I o venskom stojao jal (ie), a samo
dva puta jat {ie). pa i to u vriedno-
sii ia
A što da rečemo o listini od g.
1409 kralja Ostoje, kojom potvr-
djuje Dubrovniku trgovačka prava,
i gdje neima ni jedanput ie na svom
mjestu, nego uviek a ie dolazi
samo kao ja 5 puta i to poslije sa-
mog! a sa ? ').
To isto reci o listu Sandaljevu
od g. 1410, kojim priznaje, da se
pomirio s maćehom; za tim o listu
Grgura Vukosailća na Dubrovnik g.
1418; o listu brace Hranića kojim
odpuštaju Dubrovniku g. 1419 Ko-
navie i t. d.
Eto kako i pisani spomenici po-
tvrdjuju, da je Bosna u svojoj ino-
kupnosti kao po svem tako i po
plemenu, pretežno hrvatska zemlja,
a kako Bosna, tako i južna Dalma-
cija. Sad se neće nitko čudit neza-
boravnomu starini Kurelcu, kad je
reko: „živo sam se uvjerio, da u
Dalmaciji, Dubrovniku i Kotoru Sr-
bina starosjedioca nigdje neima"
i kad je nadodao: „Ja Dubrovnika,
Boke, ni Crnegore za Srbije priznali
ne mogu. Povede li se o tom obi-
latiji razgovor, ne bude težko do-
kazat
Sto je on uztvrdio, mi smo uo-
čili, da je uztvrdio istinu.
I glede Boke? Bez dvojbe. Jer i
u Boki ne govori se ekavski, i jer
naglasak u Boki, i mnoge druge
narječne osobine, odavaju čakavštinu,
a da i ne spomenemo, da je Boka
samo nastavak Dubrovnika, nastavak
Dalmacije, da je Boka, od vajkada,
književno i duševno privezana uz
Hrvatsku, onim duševnim i knji-
ževnim odlučujućim vezom
koji za Srbe ne obstoji s velikoga
al ujedno jednostavnoga razloga, što
srbsko pleme, do ovoga vieka, za
narodnu književnost nije ni znalo.
Evo, kako vide Srbi, mi srno se
ograničili samo na naravne vezove,
pa ipak smo dokazali, da Srbi na ove
strane nemaju nigdje nikakva prava.
A što bi bilo kad bismo se po-
zvali na poviest i državno pravo,
koje Srbi preziru, jer ih ta dva
naslona pobijaju, ali koja se ipak
prezriet ne mogu i nesmiju? A što
M Jagić, loco cit.
2) Književnik, g. I. str. 20.
) n n
bi bilo kad bismo, osobito za neke
krajeve, spomenuli, da ima i mnogo
drugih, čvrstih i svetih vezova koji
spajaju Bosnu i Hercegovinu i južnu
Dalmaciju s Hrvatskom, vezova lako
svetih, da na pr. Dubrovčani nemogu
odreć se zajednice s hrvatskim na-
rodom i imenom, a da ne pogaze svu
svoju prošlost i da no pohuio na
djedovinsko ime, i da ne prestanu
bit ono što jesu: sinovi hrvatske
Atine.
Ono što je bilo ne da se izbrisat,
a bilo je to, da je specifično hrvat-
i si-a knjiga najbolje i najdičnije i
najtrajnije zastupana bila u Dubrov-
niku, te Hrvati i dan danas nasta-
vljaju Što su Dubrovčani prošlih
viekova počeli. I sam čin, da su
Hrvati devetnaestoga vieka odrekli
se svoga plemenskoga narječja (šio
Srbi većinom neće) u prihvatili kao
književni jezik naško narječje, što
je to, ako ne jor Hrvati, nastavljajuć
duševnu i književnu zajednicu, vrše
one oporuke koju su stari Dubrov-
čani ostavili, kad su preporučivali
naški kao književni jezik? tako da
u duševnom i književnom obziru,
ntimoišav sve ostalo, JIrvati devet-
naestoga vieka, nijesu drugo nogo
Dubrovčani vieka šestnaestoga i se-
damnaestoga.
•f:
Kao pečat pak svomu iznašamo
za razmišljanje sadašnjemu naraštaju
primjer pisca Kašica, po kojem se
vidi jasno kao sunce: što ja naški
da je to i hrvatski, a šio je srbski,
da nije ni naški ni hrvatski,
Kašić je ') smatrao naški i sto vin-
ski za istu stvar, preporučivao je
bosanski izgovor kao najbolji, a pi-
sao je on sam...? Kako? Pisao je
ikavski, pače donekle čakavski
(„človik", pročliti").
Daklo naški, slovinski: bosanski i
čakavski, lo je jedna obitelj.
Nu der, što mislite o Crnojgori?
Sto mislimo. Ne mislimo ništa
nogo vidimo, da po govoru Crno-
gorci nijesu pravi plemenski Srbi.
Dakle su Hrvati? Ne. Kurelae veli
doislo i o Crnojgori da je to u ka-
menu svom pravi pravcati Hrvat. Mi
to
ne kažemo. Pače niječemo. Po
govoru Crnogorci, hako nijesu Srbi,
nijesu ni pravi pravcati Hrvati. Cr-
nogorci bo govore naškim narječjem,
nu kad bismo se temeljili na povie-
sti i državnom pravu, i glede Cr-
negore naš zaključak ne bi se vele
razlikovao od Kureičeva.
Što se pak već od stare starine
i u Crnojgori čuje hrvatsko ime,
(to tor, Serbon ethnos, ous hai Uro-
batas kalousr), i što i dan danas u
njekim krajevima Crnegore hrvatsko
ime odjekuje3), to je naravno dok
x) Ritual rimski istornačen alovinski. U
Rimu 1G40.
') Rizantineki ljetopisae, apud M. Ku-
šar, Čija nam je vriedna knjigu
„Povijest razvitka naftega jezika" u
prog. nedjelju do ruku došla.
3) Smičiklaa. Poviest hrvatska, str. 108
i slied. Rački, Borba južnih Slovena
za državnu neodvisnost u XI. str. 177
Svoučilištni odbor već je u tu svrhu
sakupio 32, 350 l'r., to je svota predo-
atatna za djelo, o koje se najodličniji
umjetnici otimlju. Spomenik će ae po-
dignuti što prijo, a to će biti znatnim
svjedočanstvom moralnog prevrata, uči-
njena od moderne misli u samom gradu
Papa. Tko bi bio i pomislio nazad če-
tvrt vieka, ua samu mogućnost, da će
se jednoć u brk Vatikanu, svetkovati
apotbcosa žrtva padših po naredbi cr-
nog sudišta V
Mi ćemo imati prigode kašnje, po
tanje baviti se povjesću spomenika Gior-
dana Brunu; nego izpitujmo najprije,
Sto nam u istinu predstavlja osoba sla-
vljena, kano ijedan od najznamenitijih
predteča slobodno miali". Samo njegovo
mučeništvo, dali je na historiji uteme-
ljeno tako, da no ostavlja za sobom
nikakvo tamno strano? U jednom djelu
majstorski izvedenu, a koje je ugledalo
sviot straga koju godinu, iz pera jednog
sveučilištara, profesora filozofije na Ver-
aaillskom liceju,') preobilno bijaše doka-
zano argumentim, odgovarajućim naj-
strožijoj kritici: 1. da se dvojine samo
o vjerodostojnosti pisca jedinog izvora,
na koji so oslanjaju, oni koji od ove
priče čine poviest, nego se sumnja,
dali jo isti pisac otac onog spomenika,
koji so njemu pripisuje; suviše, da sa-
držina istog spomeuika neodgovara ni
godini u kojoj se kaže da je napisan
a ni smrti Giordana Bruna; 2 da mu-
čanje ciele Evrope kroz tolike godine
(legenda počimlje se širiti stopro kakvih
sto godina nakon tobožnjeg mučeništva)
o činu, koji je imao toliku buru uzvi-
tlati, čini ovaj čin još nevjerodostojni-
jim; 3. da, sami karakter ovog muče-
ništva predstavlja nam stvar još nevje-
rojatuijom, jer po riečim onih koji sklo-
pile legondu, Giordano Bruno kad bi
doveden u Kim, izlazijaše iz tamnici
mletačke Inkvizicije. Svak zna, a to
priznavaju i sami neprijatelji Inkvizi-
cijo, da rimska inkvizicija bijaše jedna
od najblažijih u tjelesnom pedepsavanju.
Kako se dakle da protumačiti, da je
učinila rimska inkvizicija ono što Be
nije usudila mletačka? Tko bude Čitao
Bućnu knjižicu profesora Desdouitsa
osvjedočit ćo se, da lomača Giordana
Bruna nije nego jedna od tolikih priča,
kojih je poviest prepuna, odkad je
B protestantskim piscira sklopila urotu
proti istini.
Kekavtii ovoliko na čaat povjestničke
točnosti, mi ćemo nadovezati da djela i
život Giordana Bruno pred sudcim ma-
nje milosrdnim nego li bijahu oni rim-
ske inkvizicije, bili bi pružili u obilatoj
mjeri dovoljnih razloga da ga se na
smrt osudi. Dosta nam se pozvati na
spise mletačkog procesa, koji su u ovo
zadnje doba na sviet bila dana i koja
sadrže razne točke obtužbe, po kojim
bi sudjen Giordano Bruno, da vidimo
kakve su nepodobštine iz onih usta su-
kljale. Bijaše dokazano, da je nijekao
transubatancijaciju, dieljenje osoba u
Bogu, stvorenje svieta, realnost, čudesa
Isusa FIrista i njegovih Apoštola, pe-
depsu grielia, itd. Takodjer on je bra-
nio, da duše, stvorene po naravi, iz
jedne živine prelaze u drugu; da Dje
vica Marija nije mogla poroditi Boga
čovjeka; da bludnost ne samo što nije
u sebi grieh, nego dapače da zaslužuje
nagrade, i sličnih gnjusoba učenih od
predteče slobodnog ljubakanja, koji u-
stado da brani prava puti nad duhom.
Bilo bi nemoguće, a da se neuvriedi
svaka pristojnost, navesti ma samo je-
dnu rečenicu izmedju tolikih, posijanih
od Giordana Bruna po raznim njegovim
svinjskim knjigam, kad govori o ženi
poniženoj, po njegovoj thesi a dosto-
janstva vjerenice i majko i pretvorenoj
u puku stvar za nasladu. Njegova ko-
medija, Candelaio, štampana u Parizu
g. 1582 i njegova rasprava Degli eroici
futori: Cabala de.L cavallo Pegaso con
i'As ino CitUnico, po sudu kritičara, koji
nit najmanje nezaudaraju tamjanom,
nisu drugo nego najsmradnija gnojišta.
Takov je a moralne strane, onaj, ko-
jega se slavi kano „ jednoga od najsjaj-
nijih predteča slobodno misli". Možete
') La Legenda traaique de Giordano
Bruno par Theopnile Dosdouita. Pa-
riš. Thorin editeor.
si pomisliti po ovomu, kakov je on čo-
vjek bio u praktičnom Životu. U Rimu,
po samu njegovu svjedočanstvu nalaze-
ćemu se u spiaim mletačke iztrage, on
je zaslužio bio, da ga se progoni, jer je
u Tibar bio bacio onoga o komu je su-
mnjao da ga je Inkviziciji obtužio, pred
kojom morao je odgovarati za sto i tri-
deset njegovih bilo krivih, bilo imoral-
nih ili krivovjernih nazora. Nit se je
čuditi, da je pokle je sbacio sa sebe
ćepicu i ostavio manastir dominikanski,
ciganski proputovao cielu Europu; pro-
gonjen i ćeran zasebice svakamo, i iz
samih protestanskih država, radi sabla-
znivosti njegova ponašanja i njegove
nauke.
Geneva mu bijaše prva njegova sta-
nica ; u njoj se je mislio ugodno udo-
miti nakon Sto ae je odmetnuo od vjere;
nego Kalvinu ae nedopade, jer mu ae
pričini odviše smjelim nijekaocem božje
osobnosti, te i on proćera drzovitog
panteistu. U Lijonu, Toulousi, Parizu,
kamo se je bio redomice preselio, bolje
sreće nenadje; jer i one gradove bi pri-
ailjen ostaviti i glavom bez obzira u-
maknuti svaki put kad bi koju svoju
mrzku thezu iznio. U Engležkoj za
kratko mu se sreća bila nasmijala; kano
odmetnik neloše bi primljen od djevice
Elizabete, kojoj ga preporuči poslanik
Francezke Michel de Castelnau. Ovu
nenadanu zgodu upotrebi da objelodani
jedno od njegovih najpogrdnijih pisma,
knjigu proti Papstvu, pod naslovom:
Spaccio delta Bestia trionfante. Ne dugo
se nasladjivao podnebljem britanskim,
jer njegova gordost, njegova nasilja i
njegov sablaznivi život morali su ga
silomice baciti u Njemačku. — Treba
primietiti, da ova kukavica svaki put
kad bi se našla u pogibelji ili u tie
snim klancim znala bi preko sebe Iicu-
mjerski prebaciti čepiću, da kod onih,
koji je nepoznavahu prodje za dobra
fratra, a kod znanaca za obraćenika te
da tako uzmogne izmamiti jim pomoći i
milosti!
Obratno pak kad bi se našao izmedju
Protestanata, kano n. p. na sveučištu u
Marbourgu, znao bi se junačina podpi-
sati, e da bolje u oči upadne njegovo
odmetništvo, Giordano di Nola, napo-
letano} dottore in teologia romana. Sve
to ipak nije Bmetalo da malo vremena
za tim bude sramotno izagnan po jedno-
dušnoj odluci sveučilištnog abora. Ob
arduas caussas, kaže sveučilištno pismo,
latinski sastavljeno, na kalende srpnja
g. 1586. Kakovi su to uzroci (caussas)
bili? Eto što bi trebalo da nam kažu
njegovi Štovatelji, ali neimaju srdca;
boje se!
Naaukavši se napokon u Wittembergu
tadašnjem Atheneu protestantizma, Gior
dan Bruno oata tu za dvie godine, na
kon kojih sunu mu u glavu povratit se
u Italiju da tamo širi svoj krivi nauk.
Ali zla ga areća snadje, jer bi uapšen
u Mletcim, osudjen i u tamnicu bačen.
Iz ove ga tamnice pustiše da ga pre-
dadu rimskoj Inkviziciji, koja ga za-
htjevaše radi nekih pisma, kojih radi
morao je biti osudjen od rimskih su-
daca. Što se je s njim dogodilo? Mi
smo rekli, da spomenici i odnosne li-
stine, koje danas pri rukam imamo ne-
dokazuju ništa izvjestna, i da oni koji
se na nje pozivlju, uzalud slamu mlate,
jer ništa nezaključuju; pošto istinitost
koli osude toli i smrtne kazne ostaje
sveudilj tminam obavita. Sa svoje strane
T. Desduits pisac pomenute brošure
ranije, da po tadašnjem običaju rimskom,
obtuženik nebivši osudjen na smrt,
mogaše se zatvoriti u koji manastir, i
tko zna? izdahnuti pokajavši se pod
mantijom domenikanskom. Bez dvojbe
ovo nije nego puko nagadjanje, niti
mu pisac podaje drugog karaktera. Nego
bili to bilo nemoguće? Naši neprijatelji
iznašaju većih nevjerovjetnosti!
Svršio on kako mu drago, stavno je
da život Giordana Bruna, fratra odme-
tnika, filozofa, pantheiste, ozloglasitelja
svako vlasti na korist razuma bez
ikakve uzde, predstavlja nam sliku
jednog od najgorih zločinaca XVI vieka.
Očevidno je dakle da se slavi u njemn
dvojatruki karakter, što Josip de Maiatre
doznačuje Prevratu, kad dokažuje da je
on istodobno fukaraki i sotonski!
Crkvene viesti.
Magjarski biskup Juraj Schopper
oglasio je proti spomeniku Giordana
Brunu u Rimu pastirski list, gdje
zove začetnike i učestnike one sveča-
nosti ljudima bez vjere, a samu sve-
čanost grdnom sablazni, Bruna zove
„sramotnim lopovom", te pozivlje
viemike da dobrim djelima plaču o-
pakost onih nesretnika.
*
* «
V Osservatore Romano počeo je
priobćivat sjajne i žestoke prosvjede
što stigoše sa svih strana radi ga-
dnog djela, radi podignuća spome-
nika apostati Giordanu Brunu.
*
* *
U Brugesu držana je na 4 tek.
skupština, koja se je najodrješitije
izrazila za nuždu, da se uzpostavi
zemljištni crkveni posjed na obranu
nezavisnosti Sv. Stolice.
Što ima nova po svietu?
„Wiener Tagblatt" objelodanjuje viest
iz Pariza, da se u Beogradskom ko-
naku sprema prevrat. Kralj Aleksandro
imao bi se skinuti a kraljem srbskim
proglasiti Petar Karagjorgjević.
Ruski poslanik Persiani u Beogradu
posietio je metropolita Mihaila i ostao
je kod njega cio sat.
U dvorskim se krugovim u Petro-
gradu pogovara, da će se ruska car-
ska obitelj i opet spojiti s crnogorskom
vladalačkom kućom. Glasa se, da će
kneginjica Stana, treća kćer crnogor-
skoga knjaza, uzeti velikoga kneza
Gjuru Mihailovića, bratića careva. Ve-
likomu je knezu 26 godina, a gneginjici
Stani 21.
Milan Obrenović htio je prvobitno
danas prispjeli u Beograd. Nu on se je
posve odrekao povratka, pošto mu je
vlada priobćila, da bi taj povratak bio
vrlo neumjestan.
Jedan srbski političar izvan stranaka
ovako se je izrazio o položaju u Srbiji:
„Srbija hrli u naručaj Rusije brže i
podpunije, nego li se je ikad očekivalo.
Dogodjaji posljednjih dana jasno poka
zuju, da Rusija umije svoju korist shvatiti
i željezo kovati dok je vruće. Svatko je
unapried znao, da će Mihajlo biti uzpo
stavljen, ali nitko nije očekivao, da će
se to zbiti preko noći, kako se je u istinu
abilo. Njegova uzpostava silan je udarac
za Milana Obrenovića i za naprednjake,
koji su svrgnuli Mihajla. Naprednjaci su
za sada jedina ograda prema Rusiji, bolje
rekav: bili su jediua ograda; jer ova je
stranka umrla i najbolje bi učinila, da
sama sebi spremi sprovod. Bilo kako mu
drago, Rusija ima moćna saveznika u
ličnosti metropolite Mihajla. Absurdno
je tvrditi, da Mihajlo neće vršiti politi-
čkoga upliva. Njegova je prošlost dosta
rječita, a sad se vratio u svoj zavičaj s
novcem i podporom Rusije i prosto mu
je oboje rabiti do skrajnjih granica".
List „Politiken" javlja, da Rusija pod-
vostručenim marom oruža. Naručila je
četiri milijuna čizama, koje se moraju
dogotoviti za dva mjeseca. Preko toga
kupuje i silne zalihe siena i zobi.
Odgovornik urednik tršć. „Independen-
ta", Eugenij Geniaam i četiri suradnika
Rossi, Appolonio, Zampieri i Ulman, uap
šeni su u uredničtvu, pošto je prije
provedena u njihovim stanovim preme-
tačina.
Viest „Standardova" dopisnika iz Beo
grada, kao da je metropolita Mihajlo u
ime Rusije predložio Ristiću, da knjaza
Nikolu učini srbskim kraljem, a Rusija
da će zato preuzeti sve srbske drugove,
te Bosnu i Hercegovinu pripojiti Srbiji,
u Budimpešti se smatra pukim mašta-
njem, koje se absolutno nemože ozbiljno
shvaćati.
Kako se iz Bukarešta javlja, vlada
je Catargieva posve zadovoljila zahtje-
vim Rusije glede izagnanih ikonara.
Svi su izgoni opozvani, a izagnanikom
doznačena je odšteta iz rumunjske dr-
žavu« blagajne.
Knin, svibnja (zakasnilo)
Premda je prošlo vrieme, ali za neke
stvari koje su na diku dobro, je da se
zna i ako okašnje. I najstariji ljudi u
našemu Kninu nisu upamtili da su to-
liko plemenito ovršile se svečanosti
Svete Velike Nedjelje k6 što ove go-
dine. U prva tri dana izložbe Svetoga
Sakramenta, nakon svete propoviedi,
liepo izrečene od M. P. Otca Fra Pija
Poljaka, pjevao se odveć krasno i na
hrvatskome jeziku Alesianev Miserere,
popraćen glasom Organa od vještog i
dragog učitelja pučke mužke učionice
Šibenske gospodina Bujevića.
Posije Miserere, naš vriedni i obće-
ljubljeni Nadžupnik Otac Fra Petar
Kragić, odpjevao je jasno divno svojim
angjeoskim glasom kroz sve tri večeri
,,0 Salutaris hostia" i razne, a pak „Tan-
tum ergo" na način da je i najokrutnija
srca dirnuo. Ovo divno pjevanje uz
krasno okićenu i narešenu Crkvu, na
srce je svakog krstjanina nešto otaj-
stveno djelovalo.
Kroz pak tri dana „nokturni" (ba-
rabana) u pjevanju pomogoše i mnoge
odlične osobe našega mjesta. Bijaše
liepo u osmericu izpjevan i krasni Lam-
perinov Miserere. Gospodin V: Pavisić
c. k. porezni preglednik krasnoliepim
svojim glasom prvog tenora zadivio je
svakoga, takodjer se odlikovao i Go-
spodin A. Zurek podingjenjer rodom
iz Ljubljane svojim baritonalnim gla-
som kao isto i gospodin hrvat Reinin
ger i Kurir i drugi. I ovo pjevanje
krasno izvršeno začinjao je predrečeni
vlč. koji se je osobito odlikovao u lie-
pome „Cor munduin" a pak Pavišić
osobito u liepome „Libera me".
Napokon procesija Velikog Petka bi-
jaše sasvim krasna. Liepa povorka go-
spoja u crnini pratila je Svemogućega
dok naša hrvatska glazba pomoćju triju
vriednih glaabara dobivenih iz Spljeta
pod upravom gosp. 1. Tramontane svi-
rala mrtvačke koračnice. Opazilo se je
u procesiji ovog puta sasvim liep red
ualjed posredovanja i Častive ljubezni-
vosti i brige M. P. Otca Kragića Nad-
župnika koji nije poštedio truda u u
pravljanju te riedke procesije.
Sveti pak Blagoslov udieljen sa Sv.
Sakramentom od M. P. Otca Fra Marka
Čačića na vratima veličanstvene naše
Crkve — ganulo je svakoga i obrazi
mnogi bijahu se u taj sveti čas suzama
orosili.
Postire, 5 svibnja.
Neće Vam bit žao, mislim, gosp. U-
redniče, ako Vam javim kako se je amo
obavila i završila svibanjska pobožnost,
buduć da Vi rado tiskate crkovne viesti
a navlastito one koje se tiču najmogu-
ćnije naše zagovarateljice pred presto-
ljem Svevišnjega.
Da je još i dandanas živa starodavna
pobožnosč, koju je ovaj puk uviek gojio
prama Božjoj Majci nek Vam to bude
svjedokom, što crkovinarstvo ni novčića
ne troši za uzdržavanje Svibanjske po-
božnosti, već za to sami puk misli i
vrhuobilato providja bud voskom, bud
rubeninom, bud cviećem i ostalim. To-
liki su milodari koji ovaj puk Mariji
prinosi da se je mogla saliti kruna od
suhoga zlata dragim kamenjem okićena
od težine od 2 kg. a vriednosti 6.000
franaka. Ni to nije sve, dobavile su se
još zlatne cipele, druga kruna od srebra,
odjeća sva zlatom izvezena, predstor
(antipendium), svjetiljka od srebra i cieli
nakit oltara. To su Vam sve darovi ovog
pobožnog puka, koji svedj misli i traži
kako bi što bolje svoju Majku okitio i
svoju Joj ljubav izkazao.
Ovo je peta godina da se ovdje svi
banjska pobožnost obavlja, a ta sretna
misao potekla je iz puka, koji je svoju
želju izjavio svomu ljubljenomu Otcu i
župniku; a ovaj premda je znao kakav
teret uzimlje na svoja stara i iznemogla
pleća nije ni časa časio već odmah za~
prosi dopust od dobrog pokojnog bi-
skupa Ilića, koji ne samo mu dopusti
već pohvali njegovu djelatnost i požr-
tvovnost nutkajuć ga da krepko napried
stupa u započetom radu. Kroz cieli mje-
sec crkva je uviek bila dubkom puna,
a srce ti radostno podigrava kad vidiš
težaka, radnika i bogataša gdje ujedno
kleči pred Marijinim prestoljem te istim
je sladkim imenom zazivaju, eto tu je
prava jednakost i bratimstvo jer svi ju
zazivaju svojom Majkom, ako nam je
dakle jedna Majka tad smo svi rodjena
braća. Kroz cieli mjesec množina duša
svojim se Bogom smiri i angjeoskim se
kruhom okriepi, na zadnji pako tad je
obćenita Izpoviest i Pričest. Dužnost
nam je ovdje napomenuti da se i naša
obćina stara da ova pobožnost što bolje
izpane, te sa svoje strane čini što može,
navlastito bdijuć da se nebi kakov nered
dogodio ili da se nebi na kakav način
smetalo pobožnicim kroz sveti obred.
Ganutljiv bijaše prizor zadnje večeri;
čisla bo yaroS u crkvu sgrnula da po-
sveti svoje Brce za uviek dobroj svojoj l
Majci i zaprosi od Nje obilate milosti
i blagoslov. Naša glazba svojevoljno •
prisustvova obredu da sa svojim milo-
zvučim srca vjernika razveseli; a ob- '
ćina naredi da se puca iz mužara kroz
cielo vrieme dok obred bude trajati.
Mnogo se oko suzioom orosi kad naš
dobri župnik ganutim glasom zapjeva
zahvalni pjesan „Tebe Boga hvalimo"
a puk iz hiljadu grla odazove se glasu
svog pastira. Liepo ti je bilo vidjeti
kako se puk iz crkve seli radostnim i
ganutim srcem a na licu mu se zrcalio
spasonosni utisak ove liepe pobožnosti.
Evala puku koji tako svoju Kraljicu
i Majku ljubi i časti, nek napried sliedi
kako je započeo i kako sad radi a bla-
goslova i dobara neće mu uzmajkati jer
Marija je blagajnica Božjih milosti i
darova.
Starigrad na Hvaru, u lipnju.
Mi nemožemo da shvatimo, zašto Vlada
i sriedišniji odbor u Zadru tako toplo
preporučuju kao zastupnika gradova
Starigrada-Hvara, gospodina pl. N. Ja-
kšu. Niti nemožemo da razumjemo za-
što se i ista čč. gg. Klaić i Vranković
toliko zauzimlju za gorihvaljena go-
spodina, te hoće po što po to, da u re-
čenom kolegiju pobiedi. Mi poznamo
dobro gosp. Jaksu, poznamo plemenito
mu srce, dobru ćud, neuzkolebivu mu
postojanost, stvari u istinu, koje g&
mogu činiti Ijubeznivim otcem, poštenim
gradjaninom i zdušnim zastupnikom, te
koji bi mogao čašću sjediti u talijan-
skom parlamentu; ali na dalmatinskom
saboru, žalibože krnj-hrvatskom saboru,
gdje se govori jezikom gosp. Jakši ne-
poznatim, tu, recimo bez okljevanja,
ne. Isto radi ovoga samoga čina, recimo
nesposobnosti, niti središnji Odbor u
Zadru, a niti ista Vlada nebi imali to-
liko na srce uzeti kandidaturu i ko-
načni uspjeh gosp. Jakše. Kazali smo
da bio Petar ili Pavao za zastupnika,
da je nama sve jedno; nu nije fajde,
se varat tko nezna hrvatskoga jezika,
tko nije sposoban da njime se služi,
morao bi dotičnik isti uviditi i razu-
mjeti, da mu u dal-hrv. saboru nije
mjesta, te se na ponudjenu čast, ma
tko zna odkle dolazila, što prije za-
hvaliti, a pustiti mjesto onima, koji su
svom jeziku vještiji i sposobniji.
O. K.. y.
Domaće Viesti.
Ovaj broj iznimno radi vanredne
zaprjeke zakasnio ja za jedan dan,
te će ga gg. predbrojnici primit i-
stom susliednom poštom. Istodobno
radi te zaprjeJce i sutrašnjega (20
tek.) Blagdana nemoguće nam je do-
gotovit na vrieme prilog koji je da-
nas imao da izadje, te ćemo nak-
nadit četvrtom stranom u broju od
ponedjeljka.
* * •
N. P. gosp. nadbisknp P. D. Maupas
povratio se je u Zadar sa svog pastir-
skog pohoda.
* *
Izbori za birane birače u Biogradu
urečeni su za 26 tek., u Novigradu za
24, u Silbi za 28.
* * *
Prekosinoć bio je ovdje na prolazku
vit. Jovan Sundečić.
* * *
S radošću doznajemo, da je ovdješ-
nje rodoljubno družtvo „Sokol" nabavilo
tamburica i ustrojilo tamburaški zbor.
*
• *
Dr. Nade Krekić odlikovan je vite-
žtvom papinskoga reda Piano.
*
Izbori za izborne birače u Benkovcu
biti će na 21 tek. mj.
* * *
Primamo iz okolice Biograda: Pošto
je dvadeset viećnika dalo ostavku, do
koji dan birat će se naknadno vieće.
Ovog puta uljesti će dosta Srb& i šare-
njaka. Na 20 tek. izlagaju se imenice.
*
* *
Pišu nam:
Govori se, da jp g, Šupuk ustupio
Veritatem facientes in charitate,
erescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
....Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuendasalutari Ecclesiae (ibetrina^aninii,sque^n Reli-
gionis amore et in verse fiđei professione roborandis.... (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
m«us est.
(S. IILKRONVM. Epis. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBRO.IBE: — U ZADRU, unapried 7 fior? na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tk(f mostane s PREDPLATOM plaća 1 iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i postarski troškovi Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOU6KS DALMACIJE M Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br 43 Zadar. ćetvrtaK 27 Lipnja 1889. •— i; 111 ni 111 Mu Goti XX.
Radi dva nastajuću blagdana
dojdući broj iziti će u ponedjelnik
na po arka. ili na cielom arku u
Četvrtak.
Ka odgovor.
v.
Vidjeli smo kako je „Srpski Glas"
uztvrdio, da „se može dokazat, da
se je u starije doba govorilo
čakavski u svim on i j em kra-
jevima, za koje povijest svje-
doči, da su pripadali staroj
hrvatskoj kraljeviniTiom
„Srpski Glas" priznao je obseg hr-
vatštini od Drave do Neretve, a od
Vrbasa do mora; jer su hrvatski
vladari gospodovaii u eieiom tom
obsegu, kao u pravoj hrvatskoj dje-
dovini. Mi smo s radošću ubilježili
te rieči na raboš, jer barem u tim
granicam „Srbi" imali bi so kanit
svoga srbovanja. Ali da, teorija je
jedno, a praksa je drugo, te oni i
u tim predjelim, koji od starine ča-
kavski pečat nose, hoće da uz hr-
vatštinu i srbštini nadju mjesta !! Do-
sljedno i pravično.... po srbsku !
Ali to činimo, vele Srbi, jer ima
i i štokavaca u tim predjelim, a š*o-
kavci su Srbi, štokavština je srpski
dijalekat.
Ko o čem, baba o uštipoim.
Uzmimo za čas, baš da je tako,
što bi Srbi istom imali dokazat, kako
mi dokazasmo protivno; uzmimo da
je štokavština srbski dijalekat; nu
pitamo: je li nije istina te sami Srbi
priznaju, da ima i onakvih štokavaca
koji su takvim postali od čakavaca
(v. rieči „Srpskoga Glasa" u proš.
broju)? a tko da nam po tom zna
kazat: koji je štokavac svedj takav
bio, a koji je postao od čakavca ?
Pa osim toga, ne bismo li i mi Hrvati
imali prava reći sa svoje strane, da
ima Hrvata i u Srbiji, jer i tamo
može bit štokavaca koji su početkom
bili čakavci i iz Hrvatske se u Sr-
biju uselili pa u štokavce se pro-
metli? Zašto se ima uzet, da su se
i samo Srbi u Hrvatsku selili, a ne-
može se takodjer uzet, da se i Hr-
f vata u Srbiju selilo ?
Kad se dakle jednom prizna, da
{ su u obsegu stare hrvatske kralje-
vine živjeli čakavci, a da su mnogi
čakavci vremenom postali štokavci,
| al za to ipak ostali Hrvati; pitanje
je riešeno u prilog Hrvatima.
U ostalom, i mimoišav sve naše
jasne i svestrane dokaze o pravoj
oznaci hrvatskoga i srbskoga ple-
mena; ako stoji, da se vremenom
čakavci u štokavce promeću, šio
prieči, da se uzme za prvotnu je-
zičnu formu srbskoga govora takodjer
čakavštinu ? Tko nam može uztvrdit,
da u starini nijesu Srbi i Hrvali glede
čakavštine bili na istom razvojnom
»tepenu1)? Pače dok stoji da su
Hrvati i Srbi jedan narod i da im
I® i jezik jedan; dok stoji da se
) Ovaj je upit tim značajniji, što Srbi
nemaju nikakve starije narodne knji-
ževnosti, te ako mi nemožemo doka-
zat njihovu čakavštinu za starije doba,
ttemogu ni onu svoju &akav5tiou,
jezici vremenom mienjaju i množe,
a čim se dublje ide u starinu, tim
je tih razlika manje; ne samo se
može, nego se mora zaključit, da
su Hrvati i Srbi nazad mnogo vie-
kova govorili jednako, jer hrvatska
i srbska grana ima imat neki svoj
i to zajednički početak. A kad je
tako, kad su u starini Srbi i Hrvati
govorili jednako, zašto se ne bi
moglo reci, ako je Čakavština sta-
rija forma hrvatštine, da je i srb-
štine; ako li nije i srbštine, zašto
je hrvatštine? S druge strane, ako
su Srbi od davnine bili štokavci, tko
može zanijekat, da nijesu takvi bili
i Hrvati, a tada, ne bi li se moglo
uztvrdit s hrvatske strane a po srb-
skom primjeru, da je štokavština
hrvatski dijalekat pa suprotstavit
Vukovoj Srbi svi i svuda, dragu
jednako vriednu: Hrvati vi i
svuda ?
Ovi zaključci nijesu ii po srbskoj
teoriji opravdani? A bi li Srbi takve
zaključke prihvatili? A eto ipak to
su posljedci njihovih praemissd.
Obzirom na to, mi o teoriji ča-
kavštine promećuće se u štokavštinu
nijesmo rekli ni biele ni crne, premda
ju zagovara i sam veleuč, Jagić,
koji takodjer uzimlje da je štokav-
ština samo mladja forma čakavštine.
Nama se bo to ne čini nimalo sho-
dnim za iznašanje oznakA koje hr-
vatštinu od srbštine diele, jer takav
postupak može, kako vidjesmo, pod-
redit srbštinu hrvatskomu jeziku, kao
granu stablu, dočim mi držimo, da
su hrvatština i srbštine oboje grane
nekoga starijega stabla, koji je uz
te dvie i neku treću granu odgojio.
Neoporecivo je, da se naše razla-
ganje naslanja na onom što jest i
što svojim očima vidimo. To nam u
ostalom izriečno potvrdjuje i veleuč.
Jagić kad i i e (škavštinu i ekav-
štinu) smatra, kako on veli, najhitni-
jom oznakom koja hrvatštinu dieli
od srbštine, a ie drži za „sgmbolonu
(Jagićeve su rieči) združenja i po-
mirenja. J)
Dakle i Jagić, dočim uzimlje ča-
kavštinu kao „stariji odsjek onoga
drugoga narječja, koje dolazi pod
imenom štokavštine"a), ne uzimlje
ju kao oznaku hrvatštine, nego tu
pravu oznaku nahodi u glasu koji u
našem jeziku odgovara starosloven-
skomu jat. Sve jedno dakle kao i
mi. Svakako to stoji, da i srbska
teorija, kako vidjesmo, dovodi ili do
absurda, ili je u prilog Hrvatima.
Ali mi ćemo pri zaključku govora
0 čakavštini iznieti nešto, što će još
bolje otvorit oei našim protivnicim
1 ako su već priznali da ima i Hr-
vata sćokavaca, priznati će, nadamo
se, i nešto više, naime da je po
svoj prilici taman štokavština oznaka
hrvatštine koliko god srbštine.
1 zbilja. Glede čakavštine ne mogu
se postavit nego dvie hipoteze.
Prva je hipoteza ona koju do-
nose Srbi, da je čakavština oznaka
hrvatštine.
Promjerimo ju. Razvoj hrvatske
književnosti dokazuje, da se u njoj
štokavština sve to više pomalja, nu
i) Knj. g. I. str. 342.
») Op. eit. str. 341.
odatle ; sliedi da je čakavština, što
tvrdi J ć, stariji odsjek štokavštine
a tada ... i Srb nekad bili čakavci;
ili r-e £u iavštins u književnosti sve
vis pore -lj:, jer preotimij? u njoj
me a narodni g< or li va a, proii
go )ru čak? vaca »oprtnv jenu sarno
u iji&evnoi*.;, a d čakuvs i govor
to i bio ne pra hrvatski govor.
A!' li puk čakfe ština nije pravo
hr tsko nariečja ne ostaje nego
uz . J, uslied sličnosti, da je čakav-
št i mješanija hrvatštine sa nekim
drugim nariečjem, Po tom imali bi-
smo f neku smjesu koja nas sieća
na hrvatsku kajkavštinu koja je
smjesom hrvatštine sa slovenštinom.
Nu ako je čakavština plod smjese
hrvatskoga nariečja sa nekim drugim
slavenskim nariečjem, gdje je onda
hrvatsko narječje? Gdje ćemo ga
tražit? Preko čakavštine onamo u
Italiji, ili preke kajkavštine onamo
u slavenštini u Kranjskoj, Koruškoj,
Štajerskoj! Ne stalno, $ije dakie
kud kamo, hrvatsko nariečje imamo
tražit s ovu stranu čakavštine. Ali
s ovu stranu čakavštine nemamo
nego sve samih štokavaca, i najprije
nahodimo onakovo štokavce koji go -
vore ikavski a tad eto smo na našem
i Jagićevu zaključku, da je ikav-
ština najhitniji biljeg hrvatštine, a
uz to na zaključku, da su Hrvati što-
kavci kao i Srbi, ni više ni manje,
te da je čakavština hrvatsko su ili
j9odnarif"5je a ne hrvatska oznaka.
I sam položaj čakavštine utvrdjuje
nas u nsoenju, da to nije hrvatska
oznaka, nego smjesa, jer čakavci živu
u duljini od sto (100) zemljopisnih
milja, a u širini od '/*, 7a, SU, f!i
naiviše dva, (2) zemljopisna milja,
i živu ondje gdje su laglje mogli o-
ču?at svoj govor od upliva hrvatske
ik-vske £ćokavš?.inc, naime uzduž
mora, a navlastito po otocim. Zašto
su čakavci tako dugi a onako tanki
ako ne jer ih je otaočao štokavski
hrvatski govor?
Druga hipoteza bila bi, da ča-
kavština nije oznaka hrvatštine. Nu
ta je hipoteza a limine Hrvatim u
prilog, pa i ta hipoteza dovadja nas
takodjer na zaključak, da je ikav-
ština bitna oznaka hrvatštine, a da
je stokašlina hrvatska koliko i srb-
ska, ut supra.
Obrći dakle i prevrći koliko ti
duši drago nikad izać iz okvira naše
tvrdnje: da se naš jedini jezik dieli
u tri grane i da tima trima granama
odgovara hrvatsko pleme sa svojom
ikavStinom, srbsko sa svojom ekav-
štinom, i pleme po sriedi sa svo-
jom ^ekavštinom.
Ova tvrdnja ne samo što počiva
na živućem jeziku i što ju poviest
našega jezika i narodna sviest Hr-
vata, Srba i našjenaca, nego i poli-
tički njihov život potvrdjuje; dali
ova tvrdnja jedina je koja se uzuosi
nad hipoteze i nagadjanja, koja ima
znanstven temelj i koja svima hipote-
zama i zagonetkam odgonetku pruža.
Ta, odaleči se od naše tvrdnje,
pa odgovori onima, koji na pr. u-
zimlju, i pravom, da su Hrvati i
Srbi, došav na jug, provalili i po-
sjekli po sredini onaj slovenski pas
koji se pružao od izvora Drave i
Save onamo u Alpam, pa do Crnoga
mora, \ kojega pasa ostadoše dva
okrajki u današnjim Slovencim i
Bugara ? Odaleči se od naše tvrdnje
pa raićumač toli dugoljasti a toli
uzahoi pas i skavšline, koji nam toli
očito prede vlj^ ostanke starijeg
elementa, n* /kidana od novonado-
šloga, kojen e«> kroz vjekove sta-
riji sve to e približa, tako da je
čakavština d_ i lanas vec polovicu
svoj?h karakierh iika izgubila.
Ali dosta je toga govora o ča-
kavštini, jer smo mi i tako već to
pitanje razveli direktno i obširno u
„Obračuna,(< dočim „Srpski Glas"
samo ga obilazi, pa se ipak Q gla-
vnom s nama slaže, jer priznaje da
ima
a) i Hrvata štokavaca
b) i da se hrvatština proteže na
cieli obseg bivše hrvatske kra-
ljevine.
Sad nešto liepo { „Srpski glas" go-
vori, da neznamo koliko u nas ima
dijalekata, ni čim se jedan od dru-
goga razlikuje ni gdje se koji go-
vori, i da pri. dijeljenju zaboravljamo
sasvim na jedan dijalekat, na koji
m i ne burno smjeli zaboravit.
Ovo su rieči „Srpskoga glasa" u
drugom članku, na drugoj strani, u
prvom stupcu.
Valja priznat, „Srpski Glas*f ov-
dje je nadmašio sama sebe! jer o-
vakova predbacivonja zandaraju u-
prav bezobraznošcu. Mi smo na
sto miesta govorili našim člancima
o tri djalekta, pače na tom smo
cielu svoju zgradu zgradili, a on
nam veli, da ne znamo koliko ima
djalekata! Valjda za to, što spomi-
njemo u kojem članku i pet i šest
djalekata? Nu „Srpskomu Glasu"
prezrelo se, vidio jo rieč pet i šest,
ali nije vidio u kojem smislu. Nije
na pr. vidio kako, spominjuć čakav-
štinu, i nju — po srbskom umovanju,
u šesto nariečje ubrojismo, jer, re-
kosmo : oko je ča karakteristikom,
onda je takvom i ca. Nego ludost
je i sustavljat se samo tren na o-
vakovim stvarima, Naše su rieči tu,
pa svak može vidjet gdje je „Srp-
skomu glasu" imala bit glava kada
nam je onakovih budalaština imao
obraza da predbaci.
Druga budalaština slična prvoj jest
kad nam dalje „Srpski Glas" veli,
da neznamo čim se jedan djalekat
od drugoga razlikuje! Bolan ne bio!
zar ne vidje one naše obrazee u
kojim se uzporedjuju tri naša dja-
lekta ? Zar ne vidje kako potanko
pretresasmo pojedine karakteristike!!
Treća je budalaština slična prvim
dvima, jer „Srpski Glas" predbacuje
nam, da neznamo gdje se koji dja-
lekat govori, a mi to potanko na-
vadjasmo, naznačujuć donapokon po-
krajine, miesta i granice. Zar smo
mi krivi što je „Srpski Glas" hoti-
mični sliepac, ili što još žmiri u naš
prvi članak, pa mu se ni oči ni
misao od njega odciepit ne mogu ?
Ali što nam dalje „Srpski Glas"
predbacuje nije budalaština, nego
velika mudrost! Veli nam, da smo
jedno nariečje zaboravili — naime,
kako niŽ3 veli, zaboravili smo „kaj-
kavski dijalekatv / I jestj ali za to
ga ne umetnusmo u one obrazee, jer
znademo, da kajkavština nije čisto
hrvatski dijalekat. Kajkavšfina je
mješanija hrvatštine sa slovenštinom,
i u mnogim mjestim doza slovenštine
jača je nego dozo hrvatštine. Takav
dakle dijalekat nije mogo imat mje-
sta kao jednopravan drug uz hrvat-
ski, naški i srbski. Kajkavština pače
toli je nalična slovenštini, da ju neki
filolozi, a tako i Budmam, ubra-
jaju u slovensko nariečje. Dakako,
da bi Srbim bilo drago, kad bi Hr-
vati uzeli kajkavštinu kao pravi svoj
dijalekat, jer onda bi Srhim bilo
široko polje sve od Viđimi do Za-
greba, pošto onda Hrvati ne bi imali
svoje ikakvo vlastito naritčjo. Ali
prevelika srbska mudrost nije još
napunila vaskolik sviet, pače osim
„Srpskoga glasa" i „Zastave" ili
Modakoviiia, ne obstoji u koliko
znamo, nit? jedno srbsko pero, da
kajkavštinu smatra pravom i ČIK lom
hrvatštinom. S loga molimo Srpski
Glas", ako nomisli o«tal vierzo fra
cotanto senno", da ee pokloni, ako
ne nama, barem srbskm filolozima,
i priznade, da nabrajajuć čista na-
riečja u hrvatskom i srbskom jeziku,
kajkavštini tu nema mjesta. Neće li;
onda znati će njegovi čitatelji i po
ovom koliko je duboko tilologičko
znanje „Srpskoga Glasa".
To znanje našoga kolego izbija
na površinu i još u jednoj točki.
Po njegovu mnenju, naše dokaziva-
nje, da je ekavština oznakom srb-
skoga narieejo, dava pravo Srbima,
da spomenute kajkavee smatraju
Srbima!! Ovo je tako neslana do-
skočica, da ju no bi ni djeca sebi
u obranu izniela. Jer, najprvo, kako
i gori rekosmo, kajkavština to je
smjesa hrvatštine sa slovenštinom, a
slovenština je ekavska, pa koje čudo,
da je uz ostalo svoje vlastitosti slo-
venština utjerala u kajkavštinu i
svoj e?
U ostalom „Srpski Glas" toli jo
slabo razumio naše dokaze, te uije
shvatio, da srno mi onu diobu u tri
nariečja: i-kavštinu, ;e-kavštinu i
e-kavštinu izveli kA i Hudmnni, i kd
što rade i svi drugi srbski filolozi
koji znadu nosio više nego Srpski
Glas", u okviru našega jezika. U
našem jeziku vriedi ona dioba, te
htjet zaključit da su n i ekavci
Srbi, kojega god jezika bili, značilo
bi uzet da su Srbi i Slovenci i Bu-
gari; i više: značilo bi uzet. da su
Srbi i latinci, jer svi imaju prete-
žnoBt glasa e gdje drugi jezici imaju
i; ili ie, ili ci, ili ai. A tako opet
mogli bi Hrvati reć da su i Malo-
rusi hrvatsko pleme, i obratno, jer
obojica rabe i-kavštinu ; Poljaci mo-
gli bi reć, da su istoga plemena sa
naškim i obratno, jer oba imaju ie,
pa tako napried. A tko ne vidi koli
bi ludi bili takvi zaključci, s toga
što bi se prispodabljali doisto nali-
čni slučajevi ali slučajevi koji se na-
laze u sasvim različitim jezicim?
Očito je dakle da „Srpski Glas"
mieša glavne pojmove tako da je
prava divota ! Dosta da Slovenac ili
') Gramm. str. XI.
2) V. drugi njegov Članak, drugi stupac,
pa drugoj Btreni, po dnu.
Dubrovniku, Milinkoviću, naslov i zna-
čaj lučkog kapetana.
* *
Devetnaesta imenica dobrovoljnih pri-
nosa za dogradjenje zvonika stolne cr-
kve u Zadru: P. N. gospoda, kanonik
Segarić fiorina 24, Don L. Simičić o,
D. udovica Lalić 10, D.n J. Milin 10,
N. N. 5, D.n P. Zanki 10, D.n M.
Pelicarič 10, D.n P. Jadrošić 5, D.n 1l.
Simičić 5, D.n J. Nekić 5, D.n I Milic
5, D.n J. Mirković 5, D.r F. P/france-
ski 5 D.n V. Selem 5, A. Marki 1,
I. Balarin 6, N. N. 3, D.n M. Sikirić 2,
D.n A. Solitro 4, J. Palčić 8. Ukupno
fiorina 133. Sa prijašnjim imenicam f.
10.044. # * *
Službeno se oprovrgava viest, kao da
(5e gm. Albori doći za namjeatnika u
Trst. Provizorij zamjenika Rinaldinia
trajati će duže vrieme.
Pomorska oblaBt u Trstu dobila je
oba viest iz Marsilje, da su na brodu
„Galedonia", koji je iz Singapore došao,
umrle dvie osobe na koleri. Jedan je od
ove dvojice bio gubernator Kokinkine.
% Brod nalazi se od 24. lipnja u quaran-
teni.
* * *
Izložbeni odbor megjunarođne gospo-
darske izložbe, koja se ima prirediti u
Beču god. 1890 pozvao je Magjare, da
sudjeluju kod ove izložbe. Magjari od-
govoriše, da će sudjelovati uz uvjet, da
Hrvatska nebude posebno zastupana, uz
to se je odmah ustrojio u Ugarskoj po
seban odbor, koji je ostavio za Hrvatsku
i Slavoniju dva mjesta. Jeli moguće da
će tko iz Hrvatske sudjelovati uz ma
gjarske uvjete?
*
*
Središnje povjerenstvo za sačuvan]e
starina u Beču, odbilo je obe osnove,
prikazane mu za dogradju zvonika stolne
crkve Zadarske, naime i onu Engleza
Jacksona, i onu Zadranina Tarama. Ni
jedna ui druga nebi mogla bit odobrena,
bez znatnih promjena.
* * *
Namjesntištvo je tu ne davno ukinulo
Hvarske obćinske izbore u sva tri tiela,
a one Metkovske obćine u prvom izbor-
nom tielu.
Ovom prigodom piše „Smotra", da je
namjesništvo odlučilo kad bi se, iz
ma kojeg uzroka, morali ponoviti ob-
ćinski izbori, ovi se moraju izvesti sa
strane jednog vladinog povjerenika; u
koliko budu to dopuštali odnošaji poli-
tičkog osoblja.
Kod novih obćinskih izbora Hvara i
Metkovića, bitće ovi, po iztaknutom na-
čelu, izvedeni od vladinog povjerenika;
te je već i dana naredba da se izbori
obave što skorije, nek se bude moglo
što prvo novo obćinsko upraviteljstvo
postaviti.
Što se tiče obćinskih izbora Blata, iza
kako stigoše sudbeni spisi, našlo se po-
trebitim narediti iz nova daljih izviđa,
ne velikog zamašaja. odnosno na izborni
postupak, a bi izričito naloženo da bu-
du pospješno obavljeni.
Netom budu ti izvidi stigli, preći će
se odmah na meritornu rješidbu stvari.
Gospodinu Stjepanu BuzolUu
Zadar
Radošću smo Čuli da su Vas dični
Hrvati Hvarsko Bračkog kotara izabrali
zastupnikom. Vama se radujemo na po
vjerenju, koje u Vama i oni imadu, a
njima čestitamo za pametan i sretan
izbor, jer u Vami izabraše značajnoga
i pravoga Hrvata. Sjegurni da je u
Vami Dalmacija stekla zastupnika koji
će, odbacirf pogibeljni oportunizam, svim
silara nastojati o sjedinjenju s Hrvat-
skom, kHčemo: Živilo hrvatsko državno
pravo! Zivila aviest o sjedinjenju! Ži-
vili Buzolićevi birači! Živio zaslužni,
značajni veleučeni Stjepan Buzolić.
„Skup Hrvatau.
•!•': * % *
Renegat dr. Fridrik Krauss čiji smo
rad već više pnta i mi žigosali i opet
je turio u sviet nekoliko laži o našem
narodu i našoj književnosti. Biti će u-
pravo od potrebe, da se njemačkim je-
zikom u posebnoj brošuri upozori sviet
na učenost ovog ćifutskog učenjaka.
Sada je u mjesečniku „Neuer Kosmos"
preveo pripoviest: „Auvergnanski se-
natori" od Vilima Korajca pod naslo-
vom ,,die Ratscherren von Racotina".
Opisujući život našega starine pisca, u-
sloboujuje se Fridrik Krauss priobćiti
kojekakve lažne pikanterije, pa se još
gradi prijateljem „g. 1883 umrlog (!)
Vilima Korajca". Prem Auvergnanski
senatori završuju ovom izrekom: „To
su vriedni, napredni i domoljubni gra«
djani moje drage hrvatske domovine",
ipak pridomećuje dr. Kraus: „preveo
sa srbskog dr. F. Krauss". Tako piše
bezobraznost renegata dra. Kraussa,
koji o sebi samom piše u „Kosmosu"
ovo: ,,der ich als der Begriinder (!!)
\vissenschaftlicher siidslavvischer Volks
kunde und Entdecker (Homer und A-
ristarch in einer Person!) der siidslav-
vischen Guslarenepik Uberall aufheftig-
gsten Wiederstand gestossen war". U
koliko je dr. Krauss „Entdecker", vi-
diti će isti Niemei iz Goetheovih študija
o Vuku Stefan. Karadžiću i o narodnim
južnoslovenskim pjesmam. U ostalom,
uz silno Kraussovo „prijateljstvo" sa
velezaslužnim piscem Korajcem, još će
Krauss dometnuti, da Vilima Korajca
smatraju Hrvati Jean Paulom, iz čega
se, veli, vidi neznanje Hrvata. Medjutim
Kraussovo neznanje proviruje iz sva-
koga redka, što ga o Hrvatskoj piše
taj „Homer i Aristark u jednoj osobi".
stanu milosrdnica u Zagrebu Horat, na-
pisao je u Ijetošnji tečaj „Katoličkoga
lista" kratku poviest o najvećem danas
na svietu, Marijinom hodoČaetištu u Lo-
urdesu (Lurdu). Te crtice dao je g.
Horat odtisnuti u posebnu knjižicu, do-
davši neke liepe molitve i pjesme (31)
na čast bi. djevici Mariji. — Ovu knji
žicu pohvališe: uzoriti kardinč i nadbi-
skup Josip Mihalović, koji je pisca i
liepo nadario, preuzvišeni biskup dja-
kovački J. Juraj Strossmayer, koji je
vlastoručnim pismom zahvalio piscu, te
presv. biskup senjski dr. Juraj Posilo-
vić. — Knjižica pripovieda — postanak
razvitak i današnje stanje lurdskoga
hodočastišta. Knjižica osobito je sgodna
za nagrade školskoj mladeži, tim više,
Što joj je ciena samo 10 novč.; — u-
vezanoj u korice 15 novč., a u pla
tnenom vezu sa zlatorezom 24 novč. Na
ručuje se kod uredništva „Glasnika sv-
Josipa" u Zagrebu (samostan milosrdni-
ca). Knjižicu toplo preporučamo.
* * #
* * *
* * *
Pod naslovom Nobl Kalugjer piše
„Nov. vreme" : „Fruška je gora do sada
imala svakojakih nastojatelja manastir-
skih, no kao što je protosindjeo dr. E-
milijan pl. Radić, takog još nije imala.
Ostavimo na stranu njegovo ekonomi-
sanje, to je stvar saborskog odbora, da
pazi, da se manastirske dobro ne upro-
pašćuje, i ako on ne uzhtje u prvoj
svojoj sjednici učiniti ono, što je du-
žan učiniti, postarat ćemo se mi, da
koju progovorimo o njegovu ekonomi-
sanju. Za sada javljamo našim čitaocima
samo to, da je on naručio biljar i klavir,
biljar za gospodu, a klavir za dame.
Bože moj, šta li još nećemo doživiti,
da se čini po našim manastirima. Kad
im još kažemo i to, da Radić za trpe
zom jede u rukavicama, pitamo onda,
je li još kad bilo tako nobl kaludjera
kao što je on, i je li čudo, što ga dame
na sve strane hvale kao nobl kaludjera?
Da smo veseli! Blago nama i Kru-
šedolu!"
Primamo iz Slovenije, 12 tek.: Nazad
dana odputovao je iz Celovca u Baden
kod Beča vlč. g. D. M. Rihj^rić, Vama
uslied daljega boravka u Z&lru dobro
poznati prijatelj i odlični svećenik i ro-
doljub. Ovdje je kao u Dalmaciji, kroz
svoj boravak šteko na sve strane iskre
nih prijatelja, koji živo žališe njegov
odlazak. Zamienio ga je njegov domo-
rodac, takodjer čestit rodoljub i sveće
oik D. Franjo Danko, Hrvat rodom, kao
i predšastnik mu. Nama je milo što
imamo u svom krilu braće Hrvata, te
što se to većma širi bratska uzajemnost,
pobližnim medjusobnim poznavanjem
štovanjem.
Primamo:
Štovani gospodine Urednifo.
Medju ostalim brzojavkam upravlje-
nim veleučenomu Gospodinu Stjepanu
Buzoliću prigodom njegova izbora za-
stupnikom, „Narodni List" u B.r 53
priobćio je i onu poslanu od našeg
družtva.
Pošto pako toj brzojavki bi izosta
vijena najpoglavitija točka koja naše
narodnjake karaterizira, to Vas, štovani
g. ured:, najsmiernije molim, da ju na
ispravak cielu i podpunu uvrstite u
Vaš list.
Haran na uslugi ostajem Vas
Artur Jeliiić
predsjednik družtva H."
* * *
Javljaju „Obzoru" da je izumio lje
karnik Josip Kalivoda od Falkensteina
u Vinkovcitn novi barut, koji da se o-
dlikuje takovom vrstnoćom, da će mo-
žda u njemačkoj vojsci biti uveden.
Ovaj barut je sgodan za oružje, koje
imade fišeke od oeieli, ili od mehka ili
tvrda olova, on je bliedo žute boje,
neirna nikakove sličnosti sa praskalim,
a kako je sastavljeno to je tajna pro-
nalazitelja. Dobivanje ovog baruta je
vamedno jeftino, puška iza najžešće
vatre ostaje posve čista, dima neima,
pucnjava je kratka, početna brzina ta-
neta 600 metara, ciev puške se neusija.
Barut se može mnoge godine čuvati,
da se nerazstavi. Neupaljuje se udar-
cem ni trvenjem. Sastavine nedjeluju
škodljivo na dielove puške. Njemačko
ratno ministarstvo naručilo je kod g.
Kalivode, da pošalje toga baruta u
Spandavu, gdje će se pokusi poduzeti.
Naručeni barut odaslati će se u Nje-
mačku, čim stigne dozvola oblasti. Ako
se barut pokaže valjanim, to bismo se
mogli punim pravom ponositi sa ovim
pronalazkom našega zemljaka.
* * *
„Majka BoŽja Lurdska11 Tako se
zove knjižica, koja je u kratko vrieme
od dva mjeseca razpačana u deset ti-
suća primjeraka. Vjeroučitelj u samo-
Na predlog Namjestništva, Ministar-
stvo za Bogoštovje i nastavu dozvolilo
je da se kupe higijenične knjige: ,.0
kužnim bolestima za obćine i narod" d.
Jakova Gjivanovića, „Vrač" Sišmana
Sojtory i „Prva Pomoć kada tko nastra-
da" prof. d.r A. Lobmoyer-a; te da se
porazdiele kroz godine 1889, 1890 i
1891 po svim katoličkim i grčko-izto
čnim dušobrižničkim stanicama i sjeme-
ništima u Zadru.
• -ZT
Književne viesti i ocjene,
„Matica Hrvatska"
počet će na 15 tek. dieliti i razašiljati
ovogodišnje knjige, i to na broju njih
jedanaest:
1. Iloić Ivan: Slike iz sveobćega ze
mljopisa. Sa šeatdeset slika i jednom
zemljopisnom kartom zemaljske polutke).
(Poučna knjižnica XIII.) 8-ina VLLI. 367
strana,
2. Rabar Ivan: Poviest rimskih ca-
reva. Prvi dio. Sa kartom rimskoga
carstva. 8 ina VII. 342 str.
3. Ban Matija: Knez Nikola Zricjski.
Junačka drama u pet čina. (Zabavna
knjižnica CV.-~OVI.) 142 strane.
4. Novak Vjenceslav: Pavao Šegota.
Pripoviest. (Zabavna knjižnica OVU-
CIX). 8-ina 203 strane.
5. Tomaseo Nikola: Iskrice. Uvod na-
pisao Ivan Milčetić. Sa slikom Nikole
Tommasea, 8-ina LXXIX. 80 strana.
6. Broz Ivan: Crtice iz hrvatske knji-
ževnosti, Knjiga druga. 8 ina VIH. 196
strana.
7. Tomić Josip Eugen: Emin-agina
ljuba. Pripoviest. (Zabavna knjižnica
CX-CXI). 8 ina 196 str.
8. Lopašić Radoslav: Dva hrvatska
junaka: Marko Mesić i Luka Ibrišinović.
Sa sedam slika. 8-ina VIH, 147 strana.
9. Sandor-Gialski Ksaver: Biedne
priče Pripoviesti. (Zabavna knjižnica
GXII—CXIV). 8-ina 143 str.
10. Herodot: Povijest. Dio drugi. Pre
veo i tumač dodao dr. Avgust Musić.
(Prievoda grčkih i latinskih klasika
svezak šesti.) 8-ina. IV. 308 strana.
11. Lorković Blaž: Počela političke
ekonomije ili obćega gospodarstva. (Knji-
žnice za hrvatske trgovce knjiga prva.)
8-ina X. 320 strana, (K ovoj knjizi je
dodana još mala knjižica pod naslovom :
Antun Jakić i knjižnica za hrvatske
trgovce. Pripomenak, Sa slikom Antuna
Jakića. 8-ina. XXII. 36 strana).
Prvih devet knjiga dobivaju Članovi
„Matice" uz obični godišnji prinos, a
desetu i jedanaestu knjigu, kao ,,na-
kladnine" Matice" svaku pojedinu uz
cienu od jedne forinte.
Pošto se je do danas tek trećina pro-
šlogodišnjih članova „Matice" prijavila
i amo svoje prinose dostavila, to se naj-
uljudnije umoljavaju gg. družtveni po-
vjerenici „Matice", da što prije još
nesabrane prinose od svojih Članova
saberu i u koliko moguće sve na jed-
nom dostave, da im se uzmognu i knji-
ge što prije i u jednoj pošiljci dostaviti.
„Matica Hrvatska" uložila je i ove
godine sav mogući trud, da i ovogodi-
šnjim knjigam što se tiče sadržaja, uku-
sne vanjštine, broja i obsega knjiga svoje
Članove podpuno zadovolji, da, „Matica"
si usudjuje laskati, da ove godine po-
da je svojim članovim uprav takav i to-
lik književni dar, da mu s nijedne strane
opravdana prigovara ne može biti, te
zato ima pravo očekivati, a i pouzdano
očekuje, da joj se ne će ni ove godine
ne samo prošlogodišnji članovi iznevje-
riti, već da će još i mnogo novih člano-
va „Matici" pristupiti, da uzmogne „Ma
tica" i veliki trošak za ovogodišnje knji
ge, koje su obsegom za Čitavu četvrtinu
veće nego prošlogodišnje, pokriti, i
ohrabriti se krepkom podporom svojih
članova za dalnji rad u svojem prosvje-
tnom nastojanju.
Kako je već prije članovim „Matice"
javljeno, odbor „Matice" je zaključio, da
obielodani do konca tekuće godine još je-
dne knjige — i to za g. 1889. — Da se o-
vaj zaključak izvede, nema od strane „Ma-
tice" nikakvih zapreka ; zavisi to sad
izključivo od Članova „Matice". Razpa-
čaju li se medju članove „Matice" na
skoro (bar do početka mjeseca rujna)
sad dotiskane knjige „Matice", tako da
se uzmogne što prije naklada budućim
knjigam „Matice" za godinu 1889. uda-
riti, — tad će se i sa tiskom knjiga „Ma-
tice" za godinu 1889. odmah započeti,
tako da će se one koncem tekuća god.
moći med članove porazdieliti. Umolja
vaju se gg. družtveni povjerenici i Čla
novi „Matice" najuljudnije, da ovo uvaže
odboru „Matice" omoguće, da svoj za
ključak izvede.
Zagreb 10. srpnja 1889.
alžirskog zastupnika Thomsona i
Laura došlo je u saboru do sokoba.
Thomson je adario Lauro. U večer
imadoše dvoboj na kubure, ali nitko
neosta ranjen.
* * *
Poljske novine javljaju po najpo-
uzdanijim viestim iz Pariza, da je
uazad nekoliko ruBki ratni ministar
Wannowsky primio u Vichyn pismo
od ruskog cara. Sadržaj tog pisma
bio je tako vauredno važan, da je
poslato u Vichy po jednom častniku
ruske garde, koji je n svojti sa
Wannowskyem.
* * «
austrijskog
svi prija-
Uprava „Matice Hrvatske
Razllčlte viesti.
Liek proti vinskoj medljiki. — Kako
je širom naše krunovine zavladala pe-
ronospora, da kukavnom težaku pustoši
vinograde, smatramo dužnošću navesti
njekoje Ijekove proti istoj, te kako se
isti prave. A pošto svatko ne može na-
baviti dotične štrcaljke, u nuždi, može
se poslužiti i metlicom pa njom lozu
škropiti:
Tako zvana „Bordoležka židčina" pri-
redjiva se: U jednu posudu ulije se 30
litara vode i u njoj se raztopi 2'/a ki-
lograma zagašena vapna. Zatim se uzme
drugih 30 litarž. vode, koja se ugrije
na vatri, pa se u njoj raztopi 8 klg.
modre galice (Ouprum sulfuricum). O-
voj raztopini dolije se 70 litara vode,
pa se s njom pomieša raztopina vapna;
izmieša se dobro jedno s drugim i škrope
se loze. — Sa 350 litara ove vode
može se poškropiti 10.000 loz&.
„Audoynandova židčina" pravi se: U
do 4 litre tople vode raztopi se kilo-
gram modre galice. Kad je galica raz-
topljena, uz neprestano miešanje dobije
se litar Čipavca (amonijaka). Ova smjesa
ulije se u 200 litara vode, pak se pro-
mieša; pričeka se 12 ili 24 sata, da
stane, pa se onda s njom škrope loze.
Za 10.000 loza hoće se do 6 hektolitara
ove vode.
* * *
O pomrčini mjeseca od 12 tek. pisao
je 7. o. m. Rudolf Falb iz Berlina be-
čkoj N. Pressiovo pismo: 12 srpnja bit
će pomrčina mjeseca, a u isto vrieme
približit će se mjesec našoj zemlji. Ovo
su dva faktora, koja u nauci o utjecaju
mjeseca na vrieme, potrese i katastrofe
u rudnicima imaju znamenitu ulogu. Po-
što je u mojem „Koledaru kritičnih da-
na" ta kombinacija (pomrčina mjeseca
i njegovo približenje k zemlji) ustano-
vljena po Laplaceovoj formuli o plimi,
koja se ne osvrće na pomrčine, pa je
po tom i2 srpnja uvršten u drugi red
brojevno označene jakosti plime, dok
izkustvo — a valjda i stroga teorija —
pripisuje pomrčinam u tom pitanju po-
sve nesumnjivo znamenitu ulogu, to
opozorujem ovim obćinstvo, da bi taj
dan (moguće i dva dana ranije ili ka-
snije) mogao biti kritičan dan prvoga
reda.
U zaključnoj sjednici
odasianslva glasovani su
šnji zaključci. Miuistar Kalnoky izjavi
odaslanstvu priznanje i zahvale cara,
i zajedničke vlade, za palriotično slo-
žno djelovanje. Predsjednik zaključi
zasjedanje trokratnim živio caru.
Odaslanstvo oduševljeno se odazove.
Priobeeno.')
Veleučeni gosp. Urednice,
Znajući unapried da moj prijatelj
urednik „N. L." uzkratio bi tiskati
ovo malo redaka, koje smatram duž-
nostju objelodaniti, molim Vašu do-
brotu da mi ustupite malo prostora
u ,,K. D."
Sviem da propao u izboru zastu-
pnika kotara Korčula-Orebić-Ston;
dužnost mi je zahvalili mojim milim
biračem obćine Blatske, koji jedno-
glasno za me glasovaše, sviem da
niti sam im se izticao niti namećao.
Hvala od srca vrlim i značajnim bi-
račem obćine Trpanjske, koji ništa
ne uzkratiše a da mi moj izbor do-
bio većinu. Hvala im po sto puta,
jer takim ponašanjem pokazali su
nekoj gospodi u istoku i zapadu, da
novac nije poglavito svojstvo za bili
imenovan zastupnikom, niti on daje
vriednost za dostojanstveno zastupati
narod. Haran i velikoj većini gospodi
biračem Orebića, koji se uztegoše
od glasovanja, jedino za zigošali
nove nametnike i stare gospodare.
Solidarnost stranke ne dopušta mi
imenovati osobe koje au dvolično
uplivale u pomenutom izboru. Hvala
i njima, ali na žalost njihovo postu-
panje navelo je demoralizaciju u ko-
laru koji je možda bio uzor ostalim
kotarim u najležija vremena.
Ponašanje ne imenovane gospode,
nek bude opomena braći svećeniciin,
koji su i ovoga puta doprinieli da
kogod ne strmoglavi.
Svećenici braćo! ako li ikada, to
je sad nadošlo vrieme da otvorito i
složno radimo, i da pokažemo nekoj
gospodi, da ne hoćemo već bit ratilo
u njihovim rukam, za dobiti od iste
mržnju i prezir.
Don Ivo S'cmmn
župnik.
Najnovije viesti.
U plenarnoj sjednici, austrijsko
odaslanstvo odobrilo je sve stavke
vojničkog proračuna. Proračuni ko-
načno su glasovani. Na dvoru bio je
drugi sobet u čast odaslanikd. Na
8 V4 u večer car se je povratio u
lschi.
* • *
U Parizu na 13 tek. pri razpra-
vi predloga o pomilovanju, izmedju
Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na se nikakve od-
govornosti.
Odpisi „Kat. l)alm.tt
0. g. F. D. — Celovac — Naručena
2 izt. „Obračuna" predati ćemo sutra
na poštu. Srdačan odpozdrav !
gg. Z., B. i M. — Adresu pro-
mienismo današnjim brojem. Živjoli!
0. g. O. Kl. — Skradinska okolica —
Ćetiri naručena iztjska ,,Obračuna''
odpremismo odmah. Živjeli!
0. g. N. M. — Ubrojismo vaa od 1
tek. te vam šaljemo i br. 44, 45, 46.
Ć. g. Š. — Korčula — Isto.
0. g. R. — Dubrovnik - Isto.
C\ g. M. — Mostar --- Pošiljku BU
21 izt. „Obračuna" primit ćete sutra-
šnjom poštom.
-javom predlanjske godine naredbe-
tužio> namjerom da ga sramotno
ocrni* Nemojmo napried, pošto sam ja
Drooitao osvadu.
Sebi trebovalo da Franičević i dva
ggrtulovića Juraj i Stiepo u svojim iz-
javam dokažu, da je neko otvoreno pi
' 0 u ,,N. L." skroz lažljivo, a pašino
stupanje dostojno prezira, pokle se
sam odao za spletkara, tužioca i muti
kašu, ali kad želi, da i ova trojica ja
VD0 kažu da je neistini kazao, nek
mu bude.
Nek bude uvjeren g. paša, da dopisnik
d?a]U dopisa u broju 44 i 45 cienjene
^K. D." nebi uzkratio kazati svojo i ino,
da nezna na što sluti izazivanje. Ka-
zneni zakon je po sriedi i njogovi §§,
koji nedopuštaju više puta istinu kazat;
zato svjetujem g. pašu neka traži dru-
goga, ali nek se ne prevari, dočim bi
onda stopro izašle na javnost stvari,
koje radi uljudnosti dužan sam pre-
mučat.
Molim te, pašo naš, nešalji me tražiti
pošteni kruh, jer ga imam i kod kuće.
Meni se hoće slobode, da so budem
mogao boriti proti nečovještvu i sužanj
stvu. Moje utoke na Odbor i Narnje-
stništvo, kojim ti više puta udaram klince
pod nokte, nezovi sramotne i lažljive
osvade, jer njihov je sadržaj istinit i
pun fakta, koje ti nemožoš pobit.
Nehvali so, da jedino radi smutljivaca
i mutikaša obkolio si so stražom kao
Sultan, Nije tako, jer sutra da zapitamo
poštenije surnješćane, tko je smutijivac
i t. d.; od prvoga do zadnjega rekli bi
ti: Paša! Jel to tako? pak zašto na
drugoga bacaš tvoju sramotu? Zašto
besramno napadaš na ubogog popa An
zelinovića? Ako je on i prosio milosti-
nju, to nije nikad radi sebe, već jedino
za crkvu S, Ante, koja bi ao bez nje
gova požrtvovanja odavna bila srušila.
O poštarskom činovniku neću ni rieči.
Tebi je poznata osoba što je salomila
pečat na knjizi i pravi takmac nevolj-
nog Nališa. Pitao bi te, koje ono pred
lani davao novce A., samo da ga krivo
tuži ?....
Napokon ti preporučujem da nevaraš
štioce, da si nekojim vraćao silo za o
gojilo. Na tebe nije niko dirnuo, dok
ti ni jesi prvi izašao na dvor lažljivim
osvadam. Do vidova ! Rak,
Pražka „Politik", njemačko glasilo
staro češke stranke, doniela je u broju
od 14. o. m. iz Beča dopis, gdje govo
reći o razpravam dalmatinskoga sabora
u kojim je narodna .stranka dala izrazu
težuji za sjedinjenjem sa Hrvatskom i
Slavonijom, piše da Ugarska, Hrvatska
i Slavonija nemaju pravo tražiti, da se
Dalmacija sjedini sa Hrvatskom i Sla-
vonijom. Ala ti je naš pražki kolega
premudrio kad nezna ni za temelje pi
tanja o sjedinjenju Dalmacijo s Hrvat-
skom,
*
Jučer N. P. g. nadbiskup u prisustvu
g. namjestnika i svih vlasti odpjevao
je za N, V. našega kralja svečanu Misu,
Posada palila je iz pušaka, po običaju,
U večer bila je, nastojanjom obćine, u
javnom perivoju gradjanska orkestra.
*
G. namjestnik darovao je zadarskoj
obćini, da razdieli siromasima, 300 f.,
na uspomenu kraljeva rodjen dana.
Čujemo od dobra izvora kao sasvim
stalno, da će do koji dan iziti u ,,N.
L." izjava saborske većine u prilog
sjedinjenju s Hrvatskom i Slavonijom,
a nadamo se, da ćo dodati i s Bosnom,
koja je takodjer hrvatska, te koju Hr-
vati imaju prava da zahtievaju, bilo to
diplomaciji ugodno ili ne.
* * *
Pišu nam iz Pašmana, 18 tek.: Da
,aas proslavili smo kraljev dan na naj-
svečaniji način, Toga još nije zapam-
ćeno u našem selu. Odpjovali su službu
ibožju nekoliko zadarskih gradjnna Sto
Jbo ovdje nalaze na, lodanju. U večer
Mimjetne vatre i praskavice, djelo mla-
dog Petrovića, uprav su nas iznenadilo.
Do kasne noći trajalo je veselje. Na
moru izvršena je serenada uz milozvu-
čno pjevanje i sviranje.
vi; *
Mladi i daroviti slikar samouk g.
Inchiostri, koji je došle mnogo svojih
umjetnina izložio i postigo opravdana
pohvalu cjeć očite riedke sposobnosti za
ovu umjetnu struku; svršio je nedavno
|i jednu nabožnu sliku, sv. Filomenu,
|0va je slika izložena na oltaru u Crkvi
00. Franjevaca i premda se neumolji-
voj kritici sto šta nesvidja u postepe-
jaoati boja i u razmjeru česti slike, slika
Se ipak nov dokaz rastuće vještine i trajna
Pavršivanja u kistu mladog samouka,
peljeti bilo, da s toga ova nova umje-
toička sila dobije prigodu, da prebrdi
One zaprjeke koje joj još stoje na putu
<jo onoga sjajnoga uspjeha, kojemu se
daroviti mladić svojim marom i nasto
^Ujem, i sam, dnevice približa.
Sf * *
„Narod*1 donosi na stotine podpisa
spljetskih gradjana i varošana, koji su
svomn načelniku izrazili štovanje i po
uzdanjc, da tim odbiju nizki napadaj
što ga je Dr. Bajamonti osobno upra-
vio preko „Dalrnate" dru. Bulatu. Ovaj
nije med ju tim ostao dužan dru. Baj.,
nego inu je, uljudno i stvarno, odgovo
rio u br. 59 „Naroda".
* X.
c) Bit će sgodnih pjesmica i pripo-
vjedaka za male sliepce, da tako rodi-
telji mogu odma naći gradivo za do
maću obuku svojih sirota.
d) Bit će u njem i inih novosti" i po-
dataka i/, raznih sljepačkih zavoda i iz
ostaloga svieta, u koliko se tu u slit pača.
— liiečju: „Sliepčev prijate!;" bit će
pravi pomoćnik u uzgoju svoj-h milje
naca, te č- ne baviti i prahom, u uz
duševni uzgoj obraćat će pažnju i na
tjelesni uzgoj
„Siijepčev prijatelj" izlazit će mje-
sečno na poi arka, a ciena mu je na
cielu godinu 1 for. 20 novč. s poštom
za austro ugarsku monarkiju, a za vauj
ske države 1 f. 40. nć. Na pol i če-
tvrt godine razmjerno.
Do p. n. gg. pretplatnika je, da li
će so moći list izdati, kasnije moguće
povećati i sa slikama štošta razjašnji
vati, pa s toga g. Bek preporuča za
brojnu podporu, da bi ih što više djel-
nikom bilo one sljepačke:
„Ručica Ti cvietom evala,
A dušica raj dopala".
Hrvatski tamburaši u Parizu izazivlju
zanos. Svugdje su liepo čašćeni i pri-
jazno dočekivani. Na soirou priredjenu
dne 8 tek. parižki sveučiiištari pozdra-
vljali su naše sa vive la Croatie. Rektor
sveučilišta dočekao je hrvatske gostove
na ulazu dvorane i izrazio radost što je
zagrebačko sveučilište zastupano od to
liko članova. Naši tamburaši nose u
Parizu narodno, hrvat, odjelo: biele
gaće, plavičasti kaput, izvezen crnim
i zlatnim gajtanim, i crvenu kapicu.
Brojem od 17 tek. g D. Politeo pre-
stao je biti urednikom „Naroda" i odlazi,
kako u svoje vriomc predjavismo, u
Zagreb da postane glavnim urednikom
„Obzora". Bilo sretno po narod, ku što
se nadamo, jer je g. Politeo vrstno pero
i osvjedočen Hrvat.
Pišu „Nar. Listu" iz Sali, dne 13
tekućega :
Dne 9 tekućega okolo U sati večeri,
u gaju na mjestu Punta Par da Maloga
l/a, pojavio se je strašan požar, koji
so je, rad velike suše, ogromnom brzi-
nom Sirio, te je pogibelj bila da ne
samo bližnji masliniaci i vinogradi iz-
gore, već i isto selo Iž Mali. Ako so
jo pogibelj uklonila i požar ugasio, za
hvalit je poglavito oružničkom pošto-
vodji Riedhngu, koji se je uz oružnika
Bljaiea, dao prebroditi na lice mjesta,
te dobrom upravom, odlučnošću pa i
velikim svojim trudom, iza punih 5 sati
neumorne radnje, zaj.-dno sa sedmoricom
seljana, spasi selo od sigurno pogibelji.
Stota je ogromna! Izgorjelo je gaja u
prostorju od preko 2 kilometra dužine
a 1 širine.
* *
Iz okolice novigradske, polovicom ko-
lovoza :
Ovih dana urednik „Narodnog Lista",
poslao je našoj novoj obćini neki račun
od dviesta (200) i višje fiorina, što bi
njemu dugovala prošla uprava, ćak od
godine 1873, Držimo sasma shodnim i
ovo turiti u javnost onim dvama nepre-
pornim priobćenima objelodanjenim u
istom ,,N. L," (Ovdje izpuštamo dva
tri redka, jer nam nije jasno na koga
se smiera. Ur).
*
iz Tournai-a u Belgiji primismo
pendix ad officia votiva per annum con-
cessa, continens Lectionos Scripturae oc
currentis, Festorum simplicium ac Vigi-
liarum, Orationes Sanctorum, necnon
Vesperas Dominicarum ct Festorum semi
duplioium quae concurrere possunt".
Edicija je krasna; štampana je u malenu
ali zato osobito za putujuće svećenike
veoma zgodnu obliku, sa crnim i crve-
nim slovima. Ciena je u broehur. 2
franka, u lošijem tvrdom vezu 3 franka.
Ovo jc djelce štampalo velezaslužno
ondješnje družtvo Sv. Ivana Evangeliste
(Societe do Saint Jean Evangeliste).
Od istoga slavnoga družtva primismo
i drugo novo djelo: „Vitae D.N. -7. C.
Monotessaron evangelicumu. Ovo je djelo
obielodanio Isusovac O. Heser g. 1G57
i od onda mnogo puta preštampano.
Djelo sadrži 305 razmatranja. Ciena je
fran. 2.75, sa vezom 3.5G.
G. Vinko Bok zasiuž. učitelj u Bu
kov ju z p. Velika Gorica kraj Zagreba
šalje nam za oglašenje poziv na pred-
platu" na časopis „Slijepce') prijatelj .
U Listu će;
a) Donašati razne poučne članke za
stručnjake, roditelje i ine prijatelje sl.c
paca, upućivajući osobito roditelje, kako
im je uzgajati sliepce. .
b) Bit će u njem raznih crtica iz zi
vota sliepaca.
wvvV\i Vi VIrtiV.v«"
B,a«Ilcifce vlestt
„Societe de statistiquew obnaroduje u
svom glasniku brojke o debodcim drža-
vnim itd. u Prancezkoj prije sto godina
1 danas, da se može u tom sravnivanju
današnji položaj zemlje laglje upoznati.
Godino 1789 iznašahu brutto dohodci
državni G93'/3 milijuna a danas sačinja
vaju 3012 milijuna franaka. Izravni po
rez dohvatio je godine 1789, 303 mili-
juna, 1889: 444 milijuna, neizravni po-
rez tada 240 a sada 1843 milijuna. Vried
dnost pokretnih dobara ocienila se jo
prijo sto godina na 2—300 milijuna, a
danas se ju cieni na 70—80.000 milijuna
milijuna. Štedioničkih uložaka nije bilo
prije sto godina, a danas prekoračiše
2500 milijuna franaka. Broj mjeničnog
prometa narasao jo od 503 na 9000 mi-
lijuna; prihod ratarski pomnožio se je
0(i 1400 na 26000 milij., a sveukupni
prihod naroda podignuo se je od 3—5000
n a 30—50.000 i n i 1 i j u na. U v o z bi o j e p r i j e
sto godina u vriednosti od 57G milij., a
danas iznaša 51.iG; izvoz 441 a dana-
šnji 4245 milijuna franaka. Prosječna
ciena hektara zemlje bila je tada 500
franaka, a danas 1700. Pšenicom bilo
je posijano prijo sto godina 4 milijuna
hektara a prihod je iznašao 40 milijuna
hektolitara; g, 188G bilo je pšenice po-
sijane na 7 milij. hektara a urodilo je
107 milijuna hektolitara; prihod po hek-
taru povećao so je po tomu skoro za
dvostruko.
Najnovije viesti.
Naredbeni List za vojsku u Beču
javlja: car jo imenovao kneza Hein-
rika Pruskog, kneza Albrehla Pru-
skog, regenta Brunšvigskog i pod-
maršala Moltkea vrhovnim vlastnicim.
Mtigo je u Beč rumunjski kralj sa
nasljednikom prestolja Ferdinandom
u najstrožijem ineognito. Dočekao
ih je rumunjski poslanik. Odputovašo
dalje. — „VViener Aligemeine Zei-
tung" javlja, da obćinsko vieće be-
čko namjerava svečano zahvaliti
gradskom prestavniekom sboru u Ber-
linu na sasvim toplom i srdačnom
dočeku austrijskog cara u Berlinu.
*
„Journal de Suint Petersbourg"
izjavljuje zadovoljstvo, što je Tur-
ska poslala Stikir-pašu na Kretu, i
iztiće sasvim opravdanu nadu, da će
njegovo poslanstvo bit uspješno. Isti
list opaža, da Boulanger i drugovi
pravnički su mrtvi sa Froncosku : ali
je pitanje, nećeli boulangi/.am, sa
pogleda političko-družtvenog, nad-
živjeti Boulangera.
Kod „Kat. hrv. tiskarne" u
Zatiru mogu se nabaviti slie
ileće knjige.
(HRVATSKA BIBLIOTECICA).
1) Crtice o Slavenskoj liturgiji. —
Ova je ki jižici, uz popravke, preštam
pana po razpravi O S. Milinovića, sad?
barskoga nadbiskupa i crnogorskoga
metropolite, na uspomenu tisućnog goda
glagolice. Iznaša 1G0 strana. Tko hoće
da se uzpozua u kratko s crkveno-na-
rodnim našim životom kroz 1000 godina,
„crtice" mu daju zlatan ključ. Ciena
novč. 60.
2) Okružnica „Grande Munus11 (Pape
Lava XIII). Ova okružnica, koja nam
je zasjek la novo razdobje u crkveno-
narodnom životu i na neki način pono
vila nam Ciril Metodovu eru, eru našeg
prepof -1 i, eru kad nam jo u magli vio
kova pi vom sunce vjere i prosvjete si-
nulo, najbolja je utjeha i čast za nas
zlopatnike Slavene u oboe, a na pose
za naš uprav mučenički hrvatski narod
Pošto smo sve prve iztiske razpaesdi a
s više nam se strana još jiita, dali smo
tiskati ua novo u latinskom izvorniku i
hrvatskom prevodu nekoliko stotina ek
aemplnra. Ciena nove. 10.
3) Bazilika Sv. Klimenta u Rimu.
Povjestno-arkeologičko crtice, napisao
ih D. Frano prof. Bulić. Ciena novč. 25.
4) Uspomene o slavensku hodočašću u
Rim srpnja god. 1881. Obzirom na di-
tou kitu hrvatskih hodočastnika, koji su
u ime svoje i ostale svoje braće pola-
gali dne 5 srpnja 188] svoje zavjete
nad sv. Moći si. Apostola, i namjerom
da zamašna ova zgoda ne ostane bez
svoga tiskanoga pametara; Uredništvo
K. LV posakupilo jo sve što je bilo
važnijega odnosno na hodočašće , kao
govore Sv. O. Pape, Strossmajera itd.,
opis svečanosti, imena naših hodočastnika
i t. d., nek služi kao mnemozinom na
šemu narodu. Tim smo tumačili bez
dvojbe obeu želju: nek i ovo štogod
doprinose k učvršćenju naše katoličke
i hrvatske sviesti i postignuću ako Bog
da povoljnije budućnosti. Ciena nov. G0.
oj Hrvatska Vila dne 5 srpnja 1881
na slavu Sv. Cirila i Metoda. U ovoj
knjizi tiskane su četiri liepe pjesme
ispjevane za dan 5 srpnja od glasovi-
tijih naših pjesnika: Buzolića, Despota,
Matića i Pavlinovića. Cio čisti dobitak
namienjen jo proslavljenomu pjesniku
neumrlomu O. Kačiću, vjekovitom uresu
franovačkog Reda i glasovitomu pučkomu
hrv. pjesniku. Ciena n. 25.
6) Kratak Životopis Sv. O. Pape, Lava
XIII. Čisti dobitak namienjen Petrovu
Novčiću, Ciena novč. 5,
I) Mladi Poljodjelač, za našega po
sjednika i težaka sastavio pop E. M.
V., dva svezka. Ciena novč, 35.
8) Dvie sluge, pripovjedke iz bilje-
žnice Stiepa Dragani. Ova je knjižica
sa gledišta jezika puno zanimiva, jer u
njoj ima izobilja čišta hrvatskoga jezika,
sa mnogim u našoj književnosti došle
nepoznatim a krasnim pučkim izrekam.
Ciena novč. 30.
9) Slavenski Apostoli Kiril i Melodije
i istina pravoslavja. Ocjena veleuč. D.ra
A. Frankia sada sveučilistnoga profe
sura u Zagrebu, proti D.ru Nikoditnu
Milašu arhimandritu i profesoru bogo-
slovja u Zadru. Ciena novč. 20.
10) Leo veliki i Grgur Veliki o pr-
venstvu svoje stolice i odnošaji Papa
napram crkvenim kanonim s Dodatkom.
Veoma poučna dogmatično polemična
razprava veleuč. redovnika Dra. O. Iv.
Markovića. Ciena novč. 70,
J'ko kupi sve ove knjigo, ujedno do-
biva jih uz cienu od sama fior. 3. Pred
brojnici „K. D." i „Hrvatske" mogu
dobit iznimno uz f. 2. Sve skupa ovo 10
svezaka obsiže 880 strana.
Preko Uredništva „Katoličke Dalma
cije" mogu se nabaviti i sliedećo knjige.
II) Canon Missae za novajlije u gla-
golskom Misalu tiskan naročito u Rimu
na troškove „Katoličke Dalmacije", u
živoj želji i namjeri da olakoti i podu-
pre širenje glagolskog bogoslužja, ove
dragociene starinsko naše povlastice.
„Canon" je tiskan na tvrdoj hartiji u-
kusnim crnim i crvenim slovima. Ciena
je ustanovljena na 50 nov., a za širo
mašnije župnike i za klerike na samo
30 nov.
12) Prilog. Od davna osieeivanoj o
skudici glagolskih misala glede novijih
svetaca i svotica doskočili su svake
hvale vriednom požrtvovnosti veleza-
služni 00. Tretoredci, dav tiskati na
svoje troškove Prilog starinskim našim
Misalima. Ciena f. 2.
13) Dvie poslanice dvaju pravoslavn ih
episkopa u Dalmaciji obielodanjene pri
| godom slavenskog hodočašća u ltim
Razpravio Antun D.rFranki sadasveu*
čilištni prof. u Zagrebu. (Knjiga ima
skoro 200 strana na veliku obliku)
Ciena f. 1.
14) Za Sjedinjenje (Dalmacije s Hr-
vatskom) ili nekoliko opazka proglasu
„narodne" stranke u Dalmaciji danu g.
1885. Ovdje se upozoruju rodoljubi na
neke mano onoga svečanoga proglasa.
Uzgred priobćeni su neki veoma važni
^pini iz novije hrvatske političke i dr-
žavne poviosti. Ciena n. 20.
15) Ustanovno Pismo kojim Sv. O.
Papa Lav XL11. preinačio upravu tre-
ćega svjetovnjačkoga reda Sv. O. Fran-
ciska. Sa latinskoga proveo O. R. Rudež
franj. I. Reda Ciena novč. 4.
10) Preznamenita i u cielom svietu
glasovita okružnica Sv. O, Pape Lava
XIII. O Uredbi kršćanskih država (vrst
kršćanskoga Ustava) u hrvatskom pre-
vodu uz latinski izvornik, (/iona n. 15.
17) Gospa od Lnrda hrvatski prevod
Lasserove knjige u preko 400 strana,
sa slikom. Ciena s poštarinom f. 1. 10.
18) Kačićeoa djtda. Knjiga I. Pjesma-
rica. Str. 124, u osmini, na finoj glad-
koj hartiji. U Zadru. Brz. kat. hrv. tisk.
1885, Ciena n. 50.
19) Biač. Starodavna hrvatska pre-
stolnica u Kaštelim. Poviostne crtice.
O. Š. Milinovića sada barskoga nadbi-
skupa metropolite (preštampano iz „K.
D.") U Z adru, Brzotinskom Kat. hrv.
tiskarne. 1880. Ciena n 30.
20). Galileo Galilei. istorična razpra-
va, pomoću raznih spisatelja udesio za
nvatsko čitateljstvo vladan Ljubdrago-
vić. U Zadrti, Brzotiakotu Kat. hrv. ti-
Bkarne. 1880* Strana 32 u osmini. Cie-
na u. 20.
Opazi. Gospoda koja naručuju poje-
dine knjige, treba da nadodadu, osim
ciene, za knjige pod br. 1 10 i pod br.
14, 15, 10, 17 20 n. 5 za svaku u ime
odpreme i poštarine; a za knjigu pod
br. 17 n. 10; napokon za knjige pod
broj. 12, 13 n. 15 zn svaku.
Odpisi „Kat. Dalni."
C. g. L. — Makarska — Zao nam
je što Vas nemožemo poslužit. Naći ćete
po svoj prilici kod vic. Samostana u
Šibeniku, gdje jo nezaboravni pokojnik
stanovao. Živjeli!
C. g. „Talina drenovača" — iz Tie
šanjske obćine — Prema onomadnjoj
poruci, izostavljamo dopis, a ostalo već
uvrstiBmo. Zdravo!
C. g. J. M. Rogoznica — Drugo Vaše
pismo ne uvrstismo, jer Vas poriču
s više strana, to izgleda kao neosno-
vano.
0. g. S. -- Dolac Donji — Naruč.
„Obr." odmah odpremarno.
Č. g. J. K. — Skradinska okolica --
Vlč. O. D. Kl. tuži se što Vam nood
premisulo 5 izt. „Obrač." Na znanje, da
mi ne primismo nikakvo rinruebo, nego
samo ono pismo na bodronje i pohvalu.
Ako želite, spravili smo, tekom prve
pošte. Srdačan pozdrav !
0. g. vit. M. S. — Perast -- Nar.
„Obr." od pretili smo Vam u proš. subotu.
C. g. V. — Kotoru •— Do vidjenja.
Živjeli!
0. g. O. F. — Cres — Primismo.
Hvala!
(). g. L. — Zoževica — Novih pet
iztisaka „Obračuna" primit ćete sutra
šnjom poHtoin.
0. g. Dr. B. — Šibenik — S osobi
tom radošću vidimo milo Vaše ime u
nizu predbrojnika. Množili se!
C. g. S. --- Šibenska okolica - Iz
vršismo svoju dužnost. Na svem srdačna
hvala. Budile uspavanu katolička sviest
i hrvatski ponos!
C. g. X. - Omiš — U dojdućoiu
Ijroju.
0. g. Hrvat — Omiš — 1 Vaao.
0. g. G. — Supetar — Nikada niti
za sam tron ne posumnjismo o proku-
šanoj Vašoj postojanosti u privrženoati
svetim načelima. Znamo, da se četito na
žalost iz plitkoumnoBti, ili bezćutnosti
ili beznačajnosti vidja medju mludeži
preokreta.... in pejus, ali ti in jo ba6
dični broj poatojanika dragocjeniji i liva
levriedniji. ('ieli Vaš list izljev jo dušo
plemenite. Hvala Vam stotinu puta. Na
ruebu primit ćfite bezodvlaeno. Primismo
za 2 izt. „Obrač." Srdačan odpozdrav !