MA fes)- c
i Veritatem facientes in charitate,
creseamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.1 g|
ig^eaafcžfeiSfe se • ^a^JBsfifcž
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak. TU' 'cif'ni
1 'a
...... Vos ipsos, aimlianteDeo in dies alacriter operam Vestram impensuros iu tuenda salutari Ecolesiae doetrina animisqne in
Religionis araore et in verae fidei professione robarandis.... (Pio IX u papinsk. listu 21 veljače 1872 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije).
Ego interim clattito; u 1 < <
Si quis Cathedrae Petri ju»giUir,
ineus est.
B (S.HJERONVM. Em. XVI AD DAM.) ;
UVJETI PREDBBOJBE : — U ZADRU, unaprieđ 8 Bor. na godinu. Po OSTALOJ CAKKVINI 9 Bor. Tko zaostam * I'KKOHLATOM plaća I Bor. vise. — ZA INOZEMSTVO Bor. 8 i poštarski troškovi. — Predbrojba traje i* cielu godinu,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. - Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 44. ZADAR, Četvrtak 10 lipnja 1897. God. XXVIII.
Prijatelji i neprijatelji glagoiice.
(Namien eno bečkom ,,Vaterland"-u^.
I.
Nepobitna je činjenica, da su svi
slavenski narodi imali u crkvenoj li-
turgiji svoj jezik i svoje pismo, a da
ogromna većina istih ima ga još i
dandanas. Nu namah iza obraćenja na
kršćanstvo razdvojiše se tako, da su
jedni pristali uz Iztok, a drugi uz
Zapad, jedni naginjali te se i posve
podložili Vizantu, a drugi bili vjerni
materi Crkvi, Rimu. Usljed toga kod
jednih je prevladao obred grčki, a
drugi se priljubili obredu rimskom.
Nu i jednim i drugim ostade baštin-
stvom staroslovenski liturgični jezik.
Medju onima, kojim je iztočni o-
bred domaći ima ih te su se povra-
tili u krilo katoličke Crkve; nu ve-
lika većina još i danas žive u raz-
kolu
Imedju onih, koji su poprimili la-
tinski"obredni neki su bili za-
raženi husitstvom, a neki se zavedoše
za protestantskim novotarijama. Nu,
oni, koji sačuvaše svoj jezik sa rim-
skim obredom, t. j. glagolicu, ti ne \
popustiše rdzkolu, ne skućiše se pod
.tahomvm., Mejormacifu, već ostaše i
vjerni katoličkoj Crkvi i Rimu.
Ovim je samo natuknuto nekoliko ne-
pobitnih činjenica, koje je svatko u
stanju da izpita. Komu su samo i povr-
šno poznate granice, u kojim je bila
rabljena, glagolica, taj može lako uvi-
djeti točnost ovih tvrdnja.
Poznato je ono već toliko razpra-
vljeno pitanje: kojim su se obredom
služili sveti Apostoli Ćiiil i Metod
kad uvedoše sa kršćanskom vjerom i
slavensko bogoslužje. S tim je pak
pitanjem takodjer skopčano i ono
drugo: koje je starije pismo, gla-
golica ili ćirilica Ima jednako tež-
kih i važnih razloga za oba mnienja,
pro i contra. Težko da ikada bude
podpuno riešen taj zamršeni čvor.
Ali praktičnih važnih posljedica ta
pitanja ne uključuju, kad je poznato,
da su sveti Slovenski Apostoli bili
vjerni i podložni Katoličkoj Crkvi —
i kad glavna prieporna točka toliko
za prijatelje koliko za neprijatelje ka-
toličkih slavena ne sastoji u obredu
već u obrednom jeziku.
Ako sada uzmemo u obzir obe hi-
poteze tada dolazimo do slieaećih za-
ključaka ;
Je li prvašuji obred bio rimski,
tada je većini Slavena lztok nametnuo
svoj obred, eda ih tako više odvoji
od Rima. Ako je pak grčki bio o-
bred poprimljen od svete braće, ta-
da su oni Slaveni, koji ostaše vjerni
katoličkoj crkvi, poprimili rimski o-
bred, 4a budu bolje sačuvani od Vi-
zantskih napasti. Nu jedno ipak o-
stade tiepromienivo, a to je staroslo-
venski jezik, i ako s različitim pi-
smom.
Nu dočim pitanje obreda nije ni-
kada bilo niti potaknuto, pitanje li-
turgičnog jezika postalo je i još je
sada kamenom smutnje odnosno na
Zapadne Slovene (Iztočni Sloveni u
tome pogledu niesu uznemirivani, bili
oni sjedinjeni ili ne). Taj jezik, i to
sa glagolskim pismenima, imao je i
imade mnogo raznih neprijatelja. Ču-
do, i to bez sumnje u namisli božje
providnosti, što je glagolica živa,
Njezina je poviest puna klanaca i
potežkoća, kroz koje nije bilo lako
provezti se. Imala je neprijatelja zlih
namjera i najboljih namjera. Moglo
bi ih se razvrstati u nekoliko razre-
da: 1.) iz zavisti i narodne osjetlji-
vosti ili pohlepnosti; 2.) iz tako-
zvanih visokih političkih razioga ; 3.)
iz pretjerane ljubavi naprain sadaš-
njem glavnom, liturgičnom jeziku;
4,) iz neznanja; 5.) iz nemarnosti.
U prve neprijatelje možemo ubro-
jiti one Nieince, koji podmetnuše to-
liko klipova već svetim Apostolima,
ne izključiv ni Salzburskog Mitropo-
litu ; pak neke današnje neprijatelje,
koji su neslavenskih narodnosti. Tom
razlikom, da su oni tadašnji Niemci
imali olakoćujuću okolnost, da je tada
staroslavenski jezik bio živući jezik.
U drugu vrst neprijatelja spadaju
neke vlade raznih država — U treću
Vrst spadahu neki Biskupi i sveće-
nici i drugi dobri katolici. V če-
tvrtu se mogu uvrstiti svi oni, koji
niesu itiiali volje ili prigode da se
ozbiljno tim pitanjem bave, te ga
sude po nekim prividnostima. — Na-
pokon je peta vrst izključivo za neke
svećenike, koji kadkada zanemaiiše
oni, što zanemariti niesu smjeli.
Nu glagolica je imala i imade ta-
kodjer i mnogo prijatelja. Medju ti-
ma dva su najmoćnija: Rim ili Sveta
Stolica, i sam narod, Pak ako je
istina, da bi nemar bio u stanju da
pokopa glagolicu, istina je takodjer
da je glavna zasluga Rima i naroda,
da se to nije dogodilo.
Na sjeveru, kod Čeha, Poljaka i
Slovaka nestalo na žalost i to prem
brzo, slavenskog bogoslužja Upliv
njemačkih političara, nedostatan od-
por naroda i predsude izvojstiše svoju.
Rim pako nije mogao onom energi-
jom je obraniti, koju je kašnje poka-
zao, jer je još bio živući jezik, te
nije mogao bit odmah s početka u-
vršten u broj svetih liturgičnih je-
zika.
Rekosmo da je na žalost posve-
ma ga nestalo na sjeveru, a evo za-
što. Jer ako se smije uobće u ovim
pitanjim sliediti nagadjanje razuma
samoga, možemo misliti, da bi i hu-
sitstvo i protestantsvo manje kvara
bilo nanielo, da mu nije došla u
prilog mržnja napram latinstvu i ger-
manstvu, o kojima su krivo sudili,
da su poduprti od katoličke crkve.
Na jugu se najbolje sačuvala gla-
golica baš ondje gdje je gospodo-
vala Mletačka republika ; a prije pada
Mletačkog gospodstva ona je još u
njezinu području dosta evala, kad je
već bila izginula u stranama koje^ su
nešto više napram sjeveru i iztoku. Čini
se u prvi mah nevjerojatno, ali je nepo-
bitna istina, da je Mletačka republika,
ako ne podpomagala, a to barem pošto-
vala glagolicu, kao od Rima priznatu
povlasticu, u koju ona ne smije di-
rati. Tu negativnu zaslugu moramo
priznati duždevima. Razlozi tomu
neće bit bili uviek uzvišeni i vjerski; ali
je tomu podpomogao sklad sa Rimom,
koji podpuno nije bio nikada zadnjih
vjekova prekinut. Jedan pak od ra-
zloga bio je i taj, što je Mletčieiina,
koji niesu mislili toliko na narod-
nost, ipak hodilo u račun da sve-
ćenstvo bude podieljeno u latinsko i
slavensko, te da ovo zadnje po mo-
gućnosti ne prima redovite nauke.
Tako se tumači, zašto predloži Nad-
biskupa Zinajevića da ilirskom sve-
ćenstvu bude omogućeno redovito li-
čenje (uzostalom i latinsko je u-
čenje bilo posie slabo), zašto, veli-
mo ti predloži niesu bili uvaženi od
Republike, Nu ipak nije bila nika-
kva potežkoća na put stavljena; te
s toga i Nadb Zmajević i Karaman
i Farlati i Ughelli bijahu u stanju da
nabroje toliko glagolskih župa i sve-
ćenika, ne izključiv ni gradove u
Dalmaciji i u Istri.
Početkom ovoga vieka, kad je Na-
poleonom bilo podpireno narodno na-
čelo, počelo se već na pola i glago-
licu tjerati u narodni vrtlog. Tomu je
bez sumnje povoda dalo to, što je gla-
golica bila sačuvana baš na granica-
ma gdje se križaju pojedini zapadni
Slaveni sa drugim narodnostima. Nu
stoprv zadnjih decenija bilo je na
žalost to pitanje silom strpano upo-
litićki kotao
Ta la se stalo griešiti intra et ex-
tra moenia. Počelo se dizati nezva-
nih odvjntnika glagoiice sjedne strane,
a s druge rovarenje razmahalo se,
kao što to znade izvesti mržnja i
zavist. Pa i ako je glagolica privi-
legij naroda„ mi smo odlučno proti
onima, koji hoće da ju izrabljuju u
političke ili ćak i strančarske svrhe
Su što pak da rečemo o onima, koji
ni zvani ni pitani, sa mržnjom ili
borbom proti narodu, recimo n. pr.
hrvatskom, hoć^ da spoje mržnju i
borbu proti glagolici, toj crkvenoj
povlastici naroda? Mogu li takovi to
opravdati sa ljubavi Svete Stolice?
Ali ova hoće da tu povlasticu uzdrži.
Ili se mogu pohvaliti time što skoro
istovjetuju katolištvo sa latinstvom?
Ali Crkva toga neće i ne smije pri-
zaati. Latinski je jezik prvi, glavni
obredni jezik, ali ne izključivi To
je jedno od temeljnih priznatih i-
stina A tko nastoji da ukine ili ošteti
taj most katoličkog zapada sa odie-
Ijenim Slavenima, taj stalno ne radi
u prilog Crkvi. To nastojanje neće
uspjeti bez sumnje, ali to ne oprav-
dava zlobu
Činilo nam se je nuždno ovo o-
vako zgruženo i ožeto predpostaviti,
ova obća načela i činjenice iztaknuti,
da se možemo jasnije a u kratko o-
svrnuti na recensiju neke knjige,
koja je bila tiskana u „Vaterlandu"
13 svibnja, br. 148.
Susjede, tako ne ide!
IL
Po božanstvenoj ustanovi cr-
kva se dieli u vjernike i pastiere,
oni moga dakako slobodno raz-
pravljati o vjerskim pitanjima,
ali uviek u bojazni, u strahu,
a nada sve s dužnim poči tanjem
prama oniem, koji su primili i
osobitu milost i osobitu pouku
vrhu temelja vjere: Ovi, biva
pastieri, navlaš su pozvani, da
o tome razpravljaju; a izmedju
njih oni, koji pomazani, kao vr-
hovni svećenici pozvani su da
sude i prosudjuju i vrhu nauke
i vrhu ponašanja. Znade li za to
gosp. spisatelj članaka? Znade
li, da, kad ne bi bili suglasni
pastieri i vjernici, oni očinskom
zapoviedi, ovi sinoTskim poslu-
hom, ponestalo bi onoga jedin-
stva, koje crkvu sačinjava? Zna-
de li, da su odmetnici od vjere
oni, koji odporno i javno protive
se učenju biskupa i sv. Otca
pape? Školski zakon, koji sad u
Austriji postoji, više je puta bio
osudjen od rimske stolice.
Za to su, u više navrataka, bi-
skupi zahtievali da se promieni,
a kler, podredjen biskupima, raz-
ložito tražio, da taj zahtjev i
glas bude uvažen. Dakle gosp.
spisatelj, kad sjedne strane pri-
kaži va taj zahtjev, kao nerazlo-
žito nametanje klera, a kad
s druge strane svjetovnjake pri-
kaziva kao gorljive pregaoce, da
se od nasilja obrane, on tiem
stvara strahoviti jaz, i strašnu
sumnju nameće svojim čitatelji-
ma, koji, ako bi htjeli pridržati
stečevine nove Škole, morali bi
se sveosve odmetnuti od svoga
klera: po tou iu bile bi dvije cr-
kve, dvije vjere, dvije sljedbe,
ali ponipošto Isusova crkva. Do
te posljedice dovadjaju nas rieči
gosp. spisatelja, On će kazati
da kako, da tim ne širi bezvjer-
nost i da on ostaje katolik, ali,
on govorio što hoće, jedan, koji
neće da pripozna vlast crkve i
odnosni eh starješina, u stvarima
koje vjeru utište, imat će vjeru
na svoj način, biti će vjernik na
svoju ruku, ili bolje bezvjerac,
ali katolik nikako. S druge strane,
ako je potrebit vjerski odgoj, o
čemu je posve uvjeren gosp.
spisatelj, taj nemože biti drugi,
nego kaka^ je s početka crkve
obstojao u svojiem temeljima,
može promieniti oblik, ali su-
štinu nikako, a taj odgoj sama
crkva daje; u tome odgoju vr-
hovni pastieri imadu glavnu rieč;
a tko to ne prima, imat će mo-
derni odgoj, a nikako katolički
i zaludu se gosp. spisatelj na-
preže, da prikaže kao ne osno-
vane i usilničke zahtjeve klera,
te nam u obraz baca prigovor
Mirabeau, da mi biva kler ho-
ćemo nekakav monopolium. Neka
nam oprosti, ali za stalno on
ne zna, što mi tražimo, i ako
temelji da svaki naobraženi čovjek
zna, što vjera ući, a što svećen-
stvo hoće: on za stavno hćaše
rieti da može znati, jer ne svaki
naobraženi čovjek proučava te
stvari, a gosp spisatelj ima u
sebi jedan dobar dokaz, jer i ako
se po pisaniji vidi da je naobra-
žen, da loše ali veoma loše raz-
prarlja i shvaća donekle smo
dokazali, a još ćemo bolje slie-
dom. Vjera, gosp. moj, uči po
četvrtoj zapo viedi, da je svaki
vjernik dužan slušati duhovne
starješine, dok nije očito da su
pogriešili. Vi hoćete zgradu, ali
dižete temelj, pa kako će zgrada
stati? U ovomu pitanju starje-
šine nijesu pogriešili, jer poslje-
dice novoga školskoga zakona
očito gledamo; Pio IX. glasno
ih je osudio; biskupi već mnogo
puta proti zakonu su se izjavili:
dakle učeća crkva se izjavila,
a fakta dokazala su, da su* se
razložito opirale starješine. Po-
sljedica dakle svega toga bila
bi: da svaki katolik imao Hbi
vapiti, da se želja crkve uvaži
i da se zahtjev svieh pastiera
oživotvori Ipak plemenito gosp,
spisatelj ostaje katolik, a proti'
vno misli i kaže da kao naobra-
ženi čovjek znade što vjera uči!
Nema takodjer pojma, što su
strogo vjerska i crkvena pitanja,
a što opet družtvena i politička,
jer, što niko do danas, on jedini
cieni da je djelokrug razdieljen
i ograničen u sviem tim odno-
šajima, dok i najprostija pamet
lako shvaća, da toliko vjerska,
koliko društvena i politička pi-
tanja imadu mnoga dodirnijeh
tačaka, gdje je sasma nemoguće
opredieliti koliko zasieca Jedna,
a koliko druga. Za to posve krivio
kaže, da svećenstvo zlorabi ime Cr-
, kve i kršćanstva, da bv htjelo u ime
Boga i vjere svoje nazore svemu
svietu nametnuti i njim samovoljno
upravljati, dakle da u društvenim i
političkim pitanjima svećenstvo treba
smatrati prostom strankom. Upravu
ili vladu, pitam gosp. spisatelja,
sačinjavaju li ljudi? A ti ljudi
imadu li ima jednu vjeru? Ako
mi kaže da imadu, onda se za-
htieva, da podložnik sudi go-
spodaru svomu ili bolje da vjer-
nik prosti sudi zakonoši svomu.
Ako mi kaže da nemaju, onda
čemu prigovarati, ako svećenstvo
nije zadovoljno imati bezvjernih
svjetovnih starješina, te ako
tomu lieka traži? U društvene
odnošaje podpada brak, i sve
posljedice braka. S toga mladeži,
javna štampa, nastojanje da se
svako zlo ukloni, na to cilja vas
kršćanski zakon, da davši ko-
liko se više može slobode istu
slobodu ograniči, da bude kao
rieka, dobro uredjena tvrdiem
nasipima, tako da dopre cjelo-
A'ita do utoka i da, ne razvaliv
nasipe, ne prinese gorke štete
životu i imanju; na to takodjer
i gradjanski zakon ima ciljati i
imadu isti cilj i istu namjeru,
ali različita srest va: dakle svaki
put kad uzporedo rade i dćgo-
vorno obe vlasti učinit će, što
je pravo i razložito; ali netom
jedna vlast hoće samovoljno i
na svoju ruku da radi, tad na-
staje nasilje, a svećenstvo, ako
se od toga nasilja brani, tko da
ga za to okudi? A to što smo
rekli o dražtvenim možemo ka-
zati i političkim odnošajima. Cr-
kva je vlast, a nije stranka; po-
dredjena vlast, samo u koliko svje-
tovna vlast vaviek gleda da o-
stane pri debljemu kraju i ima
brutalnu silu, a to je bjelodano
dokazivao i konkordat, koji je
velike pogo Inosti davao svjeto-
vnoj pramo crkvenoj vlasti. O-osp,
spisatelj, kad bude takav čudo-
tvorac, da odieli tielo od duše,
•komu rodu, ako ovaj bude
u sebi dobar i krepostan; dobar
pak i krepostan ne može da bude
— mislio tko Štomudrago — bez
vjere u Boga i bez obsluživanja
njegovih svetih zapoviedi.
To je ključ kojim se otvaraju,
vrata najpametnijoj i naj.koristni-
joj ljudskoj politici.
D. B. K.
Iz vječnoga grada.
nL' Osservatere Bomanou obielo-
danio je list apostolskog odaslanika
u Carigradu, Mons Bonetti-a, upra-
vljen papi, u kojem mu zahvaljuje
za posredovanje Nj. Svetosti u nevolj-
nom položaju iztočnih kršćana i ka-
tolika i nekatolika, te izriče svoju
odluku, da će se svedjer priključiti
papi u sućutnom ovom djelovanju.
* * *
Osim već navieštenog radničkog
hodočašća iz Francuzke, koje će inje- I
seca kolovoza stići u Rim pod vod- j
stvom poznatog Harmela, očekuje se
u Rim i drugih hodočašća: iz Bel-
gije u rujnu, iz Euglezke u stude-
nom, pa i drugo iz Euglezke u ve-
ljači nastajne godine. Posebni odbor
ustanovljen za primanje hodočastuika
već je u dopisivanju sa vodjama do
tičnih hodočašća.
*
* *
Rimska kongregacija nauka bila je
obavieštena, da je upraviteljno vieće
katoličkog kalifornijskog sveučilišta
u Berklegu zaključilo razpisati me-
đunarodni natječaj za gradnju nove
sveučilištne grade.
*
* *
' Premda su mal ne sasvim zapu-
šteni od talijanske vlade, ipak su
kapucini, poslani od propagande u
apostolsku eritrejsku prefekturu, po-
stigli znatnih uspieha sa svoje po-
stojane revnosni. Prošlog travnja u
samom mjestu Kerenu krstili su 27
odraslih, obraćenih na katoličanstvo.
Apostolski prefekt, prečastni O. Mi-
hovio de Garbonara na 16 travnja
pošo je iz Kerena u Masauah sa 12
kandidata za svećeničko reljenje: 9
klerika kerenskog sjemeništa i 3 Ko-
pta, prije heretika su privedena na
pravu vjeru nastojanjem kapucina.
Zaredio ih je adenski biskup, pre-
svietli Lasserre, koji i sam pripada
kapucinskom redu. Iza redjenja novi
su misijonari bili razaslani na razne
strane eritrejske koionije i sve do
medjaša Tigre, da propov eda ju i po-
učavaju onaj narod.
„Belgijski demokratski savez", koji
je obdržavao svoj drugi sastanak u
L0wenu na 6 i 7 tek. upravio je na
U zaborav tekar tone
Zle4 prošlosti spomen hudi,
Ali slavna uspomena
Svaki dan se veća budi,
Uz slavu će pradjed >va
Spominjat te tek viekova.
u. ..i I
Ime će Ti Slavno sievat
Dokle budu zviezde sjati,
A uz harnost potomci će
Djela Tvoja spominjati.
Takvih ljudi nama treba,
To je nam* dar od neba
Evo ovdje djece Tvoje
Skupljene u b« žjoj kući
Iz fcijih se grudih k nebu,
K j3ogu diže uzdah vrući
Da Te živi, naš Vladiko,
Naša Slava, naša dike!
Izvadci iz Talniuda.
stožernika državnog tajnika ovu br-
zojavku: „Belgijski demokratski sa-
vez, u kojem je 400 radničkih druž-
tva, koja su sva sada sakupljena
na sastanku u Lovenu, šalje Nj. Sve-
ti sti izraz dubokog počitanja i pri-
vrženosti. Savez punim srcem prima
nauke i mudre savjete crkvenog po-
glavice i prosi blagoslov za 90 000
članova i za njihove obitelji".
I na Kreti su kapucini dali divnih
dokaza svoje revnosti Usred kušnja
nesretnog ovog otoka i kad je vla-
dala najveća nevolja, oni su dnevice
providjali potrebito 250-torici siro-
maha, koji bi bez toga bili umrli ed
gladi. Iz viesti, što ih o ovome do-
nosi rimska „ La Voće della Veri ta
razabire se, da su zapovjednici stra-
nih brodova, a osobito Francuzi, iz-
dašno pripomogli milosrdnom ovom
djelu kapucina.
Više je listova bilo javilo, da se
je knjeginja Volkonski bila obratila
na katoličanstvo na smrtnom času, U
da se stavljalo potežkoća mrtvačkom
opielu u katoličkoj crkvi, koje su
bile odstranjene uslied posredovanja
cara iNikole II. — Knez Volkonski
javnim pismom oprovrgava ovu vi ost,
te izjavljuje, da mu se je žena po
katoličila otrag više godina u pod-
punoj sviesti i posl e ozbiljnog prou-
čavanja. Još nadostavlja, da se nije
slavilo nikakvih potežkoća opielu u
katoličkoj crkvi i pokopu na kato-
ličkom groblju.
tinci divimo junačkoj borbi anti-
semita; u Beču, koji gledaju podignuti
gospodarstveno onaj uprop.išćeni i
izsisani narod, a kad tamo mi katolici,
mi Hrvati, pljuskamo sami sebe,
birajuć na 1.000 zidova jednoga nji-
hova u sabor. n.
XI.
Nežidov je nesposoban, kako i živina
da Sto vlastita posjeduje; imovina Goja
je zapuSteno dobro, koje pripada primo
Dvin crtice o Židovima.
Pod ovim naslovom izišo je čla-
nak u ,,K. D.u br. 49 podpisan od
gosp. Hrvatovića, gdje ono izvrstno
pero podaje obćinstvu nekoliko zani-
mivih podataka o Židovima, da ih
upoznamo kakvi su krpelji Gosp Hr-
vat« vic osvrnuo se je na razne države
i pokrajine, gdje živu ti živi svjedo-
ci proročanstva Isukrstova, ili je za-
boravio svratiti pozornost na zemlju
iznimaka, na našu Dalmaciju. Gospo-
din Hrvatović pri svrsi članka hvali,
kako doista idje, doktora Luegera,
koji je junački ustao proti ovom božjem
biću, ma da su mu spočitavali spr-
vice pojedini crkveni dostojanstvenica ^o
njegovo postupa nje Ž idovi imadu više
upliva u Dalmaciji, nego su imali u
u Beču prije nek je započeo borbu
Dr Lueger. Rek bi paradoxon. Ali
je zbilja ovako. Evo nas u dalmatin-
skom saboru. Židovi, ne znam, koli-
ko ih imade u Dalmaciji (ni tisuću)
a imadu svog zastupnika, gosp. Vita
Morpurga.Zemlja kat1 exohen katolička
i hrvatska šalje medju narodne za-
stupnike jednog Židova. Mi DaLna-
capienti, prvomu koji ga uzme. Židov,
kan pravi gospodar svieh zemaljskih
dobara, nemože doisto, đa l rade, da
vara, da, kamate čini; on u sviem slu-
čajevima zahtieva samo natrag svoje
sebi pridržano imanje. Talmud mu ne-
iabranjuje, da upropasti Gojime preva-
rom i kamatom, i da pridrži nadjene
stvari njegove. Bey. dvojbe talmudski
rabin uči tako Ijer, da je lupežtina grieh,
ali naprama Gojinta to nesmeta ništa.
Nigdje nije upisano: ti nesmiješ krivo
učiniti Goju\ to vriedi samo napram
iskrnjemu, to jest naprama židovskim
jed noviernicima. Ovako nas Talmud uči
u mnogobrojniem mjestima i primje-
rima.
Mržnju napram ostalim narodima Tal-
mudci najbistrijm izrtkama uče. Tko u-
bije ili sp-tsi jednu dušu Izraelsku, nje-
mu će se ubrojiti, koliko da je ubio ili
spašio cieli sviet.; Naproti v tko izvadi
jedn .ga Goja iz jame, u koju je pao,
taj je samo sahranio jednoga čovjeka
za kipoklonstvo,
U knjizi Jore deah kazano je: „Što
se tiče krivovjeraca, koji se drže kipo-
klonstva ... i Epikurejaca, te onieh,
Sinod u Karlovcima.
U sriedu je svečanim načinom
otvorena biskupska sinoda Hrvata
grčko izočne vjere u palači patrijarke
u Karlovcima, Na stolu, za kojim
se viećalo, bile su postavljene
svieće i evangjelje.
Oko 11 sati došo je patrijarka
Branko vić u pratnji biskupa
Gruića i Zmejanovića U to je
došo kr. povjerenik Nikolić u
pratnji svoga tajnika Pavla Jo-
vanovića, oba odjevena u ma-
gjarsko sjajno odjelo.
Barun Nikolić stupio je na
mitropolitsko prestolje, te je
upravio na sinodu ovaj govor u
magjarskom jeziku: Vaša svetosti
gospodine metropolite i patrijar-
še! Presvietla gospodo diecezan-
ski biskupi. Njeg. carsko i kra-
ljevsko veličanstvo, naš premili
gospodar i apostolski kralj udo-
stojao se previšnjom u Beču na
23. lipnja 1897 datiranom odlu-
kom, da se sastane biskupska
sinoda uzporedo sa grčko izto-
čnim crkvenim kongresom, te je
imenovalo moju malenkost za
povjerenika sv. sinode". Na to
je tajnik Jovanović pročitao re-
skript. Za čitanja reskripta svi-
rala glazba narodnu himnu, a
gruhali su i topovi. Po tom je
pozdravio barun Nikolić biskupe
hrvatski a patrijarka mu je za-
hvalio. Poshe sjednice bio je sve-
čani objed kod patrijarke.
Sve jedno, kd da je sinoda
kakav sabor, a Branković gu-
verner koje pokrajine. Civilno i
crkovno sve izpremiešano.
će dr. Pliverić drugu odštetu, te
će ovaj put postati zastupnikom
na ugarskom saboru. Bude li ov-
dje uspješno prošao kroz očistilište,
tada se i njemu otvara vidik za
oživotvorenje njegovih ambicija,
da svoje znanje realiza kao
član vlade. Još se glasa, ila će
g. Nikodem Jakčić od držav. nad-
odvjetničtva poći k zemaljskoj
vladi kao novi banski savjetnik.
*
* *
Predstojnik nutarnjega odjela
zemaljske vlade u Zagrebu Dane
Stanković definitivno odstupa
i prelazi u stanje mira. Na nje-
govo mjesto doći će po svoj pri-
lici predstojnik bogoštovja i na-
stave Oto plem. Krajčović, a na
mjesto ovoga narodni zastupnik
i sveučilišta! prof Armin Pavić
Viest, da će sveuč. prof. i narodni
zastupnik dr. Josip Pliverić po-
stati banskim savjetnikom i kao
takav upravljati odielom za bogo-
štovje i nastavu, postaje po tom
bezpredmetom. Ali za to dobit
koji niječu zakon i proročanstva Izrael-
ska, zapovjed je da ih se ubije. Ako se
ima moć u ruci. da ih se mačem ubije,
nek se ubiju javno; ako nima se na
njih vrebati, dokle ih se uzmogne uhiti.
Nu što se pak mora činili? Vidi se je
dnog od njih, koji jš u jamu pao, a u
jami su ljestve. Iztegne se ljestve iz
jame, i reče se: „Gle potreba mi je, da
sinu pomognem saći s krova, ali ću ti
ih povrat ti."
Maimonidis jednako piše u svojoj
snažnoj ruci, IV, 4: „Zapovjed je ubiti
one, koji mjeČu Izraelski zakon i pro-
ročanstva. Komu je sila u ruci, da ih
»eože mačeui ubiti" itd, kao gori.
U talmudskom poglavlju Aboda sara,
list 27, rečen > je: Minim (krivovjerce),
izdajice i odmetnike, kako i Epikurej-
Ce, pusti ih se saći (u jamu) i nevadi
ih se vanka, itd. pa ako su ljestve u
jami, izlegne ih se, i reče se: Ovo či-
nim, da nebi moja živina ovud* sašla.
I ako je kamen na vrhu jame, učini se
da unutar padne, i reče se: „Spustit ću
po njemu moju živinu".
U Mojsijiniem knjigama je naredjeno :
Me imaš poželjeti žene iskrn]ega svoga.
Javlja se, da će predsjedni-
kom sabora u Zagrebu bit izabran
preuz. Dane Stanković. Mnogi
vele, da će g Stanković kao
predsjednik biti drugi Krestić
Usljed toga da se namiče pita-
nje, tko će biti prvim podpred-
sjednikom. Bivši prvi podpred-
sjednik Hinko pl. Francisci ne
će moći iz zdravstvenih razloga
vršiti funkcije prvoga podpred-
sjednika. I on će, kako pred-
sjednik vladinoga kluba Kušević,
biti odlikovan na drugi način.
Usljed toga došao bi na njego-
vo mjesto kao prvi podpredsjed-
nik sabora sveuč. prof. dr. Fra-
njo Spevee. Medjutim se čuje da
bi mogao i zagrebački veliki žu-
pan g. Stjepan Kovačević posta
ti potpredsjednikom sabora. *
* *
Crkva se ne bi. smjela pačat
u politiku, a politika može se
pačat u crkvu!
Tršćanski II Piccolo započeo je
agitaciju, da bi nasljednikom
pok. goričkom nadbiskupu Zornu
bio imenovan koji talijanac. On
za drugo ne mari Samo nek je
talijanac.
* * *
Biogradska skupština radi o-
vaj put posve tiho. Radikali su
1 se dočepali korita pa čkome, ka-
! ko bi reko kajkavac. Skupština
nije otvorena prestolnim govo-
rom, samo da ne treba sastavljat
adresu. Dvor je i netreba, jer
; pozna svoje ljude. Skupština će
i imati da rieši ponajprije prora-
čun, onda neke naknadne zah-
tjeve, a možda i ustavno pita-
nje, koje se a Srbiji tako često
mienja Sa velikom politikom se
u ovaj čas ne bave, kada nema
izgleda, da bi im vlasti štogod
darovale i kada nema govora o
razdiobi Turske, na što su već Sr-
biji i Bugarskoj zazubice rastle, ka-
ko se razabire iz žute knjige, što
ju je obielodanila francezka vla-
da. Sad je glavno, piše „Hrv.
Pravo", da se urede financije, pa
svi mole Boga, da bi Vuiću po-
I šio za rukom, da sklopi dobar
I zajam u Parizu. Zasiedanje će biti
• kratka trajanja, jer će se svršiti
1 već početkom kolovoza Čemu se
tako žure, ta njima se nije bo-
Nu m' nalazimo, da najveći veleumi
židovski, kao tako zvani „Orao" Maj-
monides, pa JRaschi, Leri ben Gerson,
Bechai složno i sasma dosljedno drže,
da kršćanska ženitba nije nikakova že-
niiba. Oni tumače, da je Mojsija besje-
dio o ženi iskrnjega, to jest Židova, a
ne o ženama nežidova. Orao uči izrje-
čito, da se može silovati ženu duk je
nevjernici. Iz Tahnuda bukti nečistoća
i razbluda, i ženi je doznačen nizak
položaj isto kako u predkršćanskom
svietu. Žena je ništa. Ljudi mole svak-
dan<\ kao što se mofee vidjeti u svako-
me židovskom molitveniku: ,,Bose, za-
h»aljujeth ti, što niesi dao da sam žena.
— Za val;anost obee molitve hoće se da
bude prisutno deset ittužkih ; ako ih je
devetero u školi (sinagozi) molitva ne-
vriedi ništa, pa b lo uz tu devetericu i
milijun žena. Židovka se može tužiti
koliko h će, čovjeku je slobodno činiti,
što ga je volju. Jerbo stvar je čov\eka
postupati sa svojom ženom, kao s koma-
dom mesa, što ga \e u mesara kupio, a
ona je odred ena da trpi i da se netuži.
jati vrućine, jer kažu, da u Bio-
gradu, kano i u Rimu sjede za-
stupnici u saboru bez svojih ha-
ljinaca.
*
Za svaki slučaj, ako bi Tur-
ska obnovila rat, Termopilski
je klanac bio tako utvrdjen, da
ga turci ne bi mogli osvojit ne-
go istom nakon više dana.
U Ljubljani, na 15 tek. ujutro
oćutio se vrlo jak potres.
*
* *
Po viestim iz Londona Sultan
je naredio ministrim, da podpišu
preliminarni ugovor mira sa Grčkom.
Ratna odšteta snižena je na 6
milijuna sterlina. Nu poklisari bi
rada da svota ne nadmaši 4 mi-
lijuna.
* *
Proti vodji zagrebačkih soci-
jalista, Ivanu Ancelu, kao i nje-
govim drugovim, započela je na
15 tek. glavna razprava pred kr.
sudbenim stolom u Mitrovici
Ancel i drugovi obtuženi su radi
socijalističkih i prevratnih izgre-
da, koji su se proljetos sbivali
u Slavoniji. Na obtuženičkoj klupi
sjedi u svem 41 obtuženik.
Sjev. Amerikanski senat odo-
brio je ugovor za aneksiju otoka
Havai.
*
* *
Ud. kraljevna Stefanija pošla
je iz Petrograda u Moskvu, a a-
danle će u Nižnji Novgorod.
*
* *
Na Kubi opet se pobunila cie-
la pokrajina Pinar del Rio, a i
sa Filipina, gdje se opetorano
javilo, da je ustanak sasvim u-
dušen, javlja se, da ima još u-
staša u planini.
Iz Drniša, bez nadnevka.1)
I ne dalo mu se mirovati.
KO da mu se je nov život povratio
u iznemogla uda, vidjelo ga se ja oblie-
tati po svim nuglima. S ovim dvie, s
onim tri izmieni, s trećim opet upusti
se u podulji razgovor. Razmahao se:
i ruke i noge, da i šešir i štap kao
da su na novo oživjeli. Našao se u
svom elementu . . . Trebalo je novim
gospodarom pokazati svoju privrženost
i dokazati koliko jim „on" može va-
ljati, koliko li oni „njega" mogu
trebovati. Oblići, huckaj, nagovaraj :
ne dao jim mira dok ne dobio befehl
da piše. Više ne traži, niti ne govori:
ukutrio k6 da ga u mjestu i nije i
stao pisati i pisati, dok ine napisao
puna 31!« tiskana stupca, ,k6 kada mu
je dokučita glavica svjetovala za „mu-
dre" količinu, a ne suštinu. Sreća po
njega i gospodare mu, da ni poznati
Stražičića želudac ne mogao sve pro-
baviti, pa kuhaj i prekuhavaj od
jedva izašao jedan, nu iz mirluha
kojim odiše ovaj lahko dade se zak-
ljučiti na cvieće ostalih. Ostavimo ali
našega „mutikašu", da se radje po-
zabavimo samim dopisom.
Opaziti nam je udilj kako ni gosp.
dopisnik u jedno ne smio dirnuti: u
rieči „Kat. Dalm." kojim se u kratko
priznaju zasluge fratara za razbudje-
nje i pobjedu hrvatske misli „kaio
druguda tako i ovdje", pa ako do-
pisnik to hoće da prizna, gosp.
Marko Nakić pogotovo nije se nikada
s nijednoga pogleda ni obzira smio
tako brzo, tako naglo zaboraviti otih
bar zasluga, kojim je on očevidac bio,
s kojim je on uzrastao, koje su nje-
ga postavile na mjesto tako časho
i ugledno, jer o starim zaslugam,
kojizih je puna historija fratara i u
]) Izostalo, jer dugo. Ur,
Poznati svećenik Stojalovski već
je stigo u Kim i predstavio se nad-
ležnim oblastima, od kojih je bio
Teoma prijazno primljen.
Pilatova osuda.
U parižkom „Gaulois-u" pri-
obćio je markiz de Trogov-Cau-
yaux osudu, kojom je bio Spasi-
telj naš osudjen na smrt. Ovaj
dokumenat glasi ovako : „Osuda,
dana od Poncija Pilata, namje-
snoga vladara u nižoj Galileji,
kojom se odredjuje, da ima Isus
iz Nazareta umrieti na križu.
Godine 17 carevanja Tiberijeva,
dne 25 mjeseca ožujka, u sve-
tom gradu Jerusolimu, kad su
bili Ana i Kajfa svećenici iza-
branoga naroda, a Poncije Pilat
namjesnik u nižoj Galileji i pred-
sjednik sudbenog dvora, bi osu-
djen Isus iz Nazareta na smrt
na križu, inedju dva razbojnika
Velika i poznata svjedočanstva
puka jesu sliedeća : 1 Isus je va-
ralica; 2. buntovnik ; 3 nepri-
jatelj zakona; 4. krivo se izdaje
asa Sina božjega; 5. krivo se iz-
daje za kralja Izraela; 6. uni-
flftO je u hram, praćen od puka,
togi je nosio palme u rukama
. . . Zapovieda prvomu centu-
rionu Korneliju, da ga odvede
na mjesto, gdje će se izvršiti
»mrtna osuda. Zabranjuje se svim
bogatim i siromašnim osobama
prepriečiti smrt Isusovu. Svje-
doci, koji su podpisali ovu osu-
du proti Isusu jesu: Daniel To-
bani, Farizej, Joannes Zoroba-
bel; Taphael Tobani i Capet či-
novnik". Ova osuda izrezana je
na kov na toj ploči. Sa strane na-
laze se rieči: „Slična kovnata
ploča bila je poslana svakomu
plemenu". Ako je ova ploča zbi-
lja autentična, od velike je vried-
nosti i znamenitosti.
Zgode i nezgode
O parlamentarnom položaju u
Ugarskoj, javlja se, da Vla-
dinovci uzprkos silnoj žegi, stoje
svi na okupu, da zorno pre-
doče opoziciji, kako su već i po
broju jači od nje. I oporba je
izašla na poprište u podpunu bro-
ju, nu ona je, hvala „slobodnim"
izborim, izgledala kao mala če-
tica prema ogromnoj vojsci vladi-
no vaca. Nakon što je predsjednik
Szylagy otvorio sjednicu, uze
rieč ministar predsjednik Banffy:
Poštovana kućo! Vi znate, da su
mnogobrojne i važne zakonske
osnove predložene na stol kuće.
Vlada želi, da bi one po mogu-
ćnosti bile što prije riešene. Pošto
razabirem, da za ove osnove
vlada živahan interes (Veselost
na desnici) i da za njihovo raz-
pravljanje treba dulje vremena
nego obično, držim nuždnim pred-
ložiti, neka visoka kuća zaklju-
či, da se ne obdržavaju sjednice
od 10 do 12 sati, nego od 10 do
3 sata po podne (Odobravanje na
desnici, gibanje na ljevici). Bude li
ovaj predlog primljen, moći će
se riešiti predmeti koji su na
dnevnom redu. Arpad Szentivany
želi da bi se povela razprava o
ovoj stvari dan kasnije, jer nisu
mogle stranke zauzeti stanovište
prema ovom predlogu. Banffj
je na to pristao, što je bilo ve6
prije sjednice ugovoreno. Po tom
se prešlo na razpravu glede za-
kona o sladoru. U 11 \\2 sati za-
vršena je glavna razprava o toj
osnovi, a trajala je 19 dana.
U hodnicim sabornice širile su
se najraznovrstnije viesti. Govo-
rilo se, da će doći do kompro-
misa izmedju većine i manjine;
da su dva zastupnika od opozi-
cije išla predsjedniku, neka on
posreduje. Na dalje, da se ladi
o tom, kako bi se § 16 tako
stilizao, da bude vuk sit i koza
ciela. Idu dapače i tako daleko
glasovi, da neće doći samo do
kompromisa u stvari osnove za
slador, nego i glede nekih nagod-
benih osnova. Čekajmo, da vidi-
mo koliko su osnovane te viesti.
parlamentu. On želi, da se od-
strani onaj § 16, koji steže slo-
bodu štampe.
*
% *
„Fremden Blatt" priobćuje,
kako već javismo, da ministar
stvo Badenievo ne odstupa. Uz
to isti list naglasuje, da će vlada
i nadalje nastojati, kako bi iz-
ravnala češko-njemački spor.
*
* *
Magjarski zastupnik Polony,
govoreći u ugarskom saboru proti
povišenju carine na slador, izjavio
je, da se čudi, kako mogu zastu-
pnici iz Hrvatske za to glaso-
vati, dok u Hrvatskoj nema ni
jedne tvornice sladova. Mi se ne
čudimo.
* *
#
* *
Mesinski stož. nadbiskup Gua-
rino preboljuje svoju ljutu nemoć
Liečnici drže, da je već van po-
gibelji.
* *
Prije sjednice od 2 I tek. ugar-
skoga sabora imali su se vodje
stranaka sastati kod predsjednika
Szilagyia, nu sastanak je odgo-
djen.
Na dnevnom redu je predlog
da se sjednice produlje z>i jedan
saf. Zast. Kossuth se tomu pro-
tivi te želi da ostane, kako je i
do sada bilo. Opat Molnar veli,
da je predlog predteča Jđoture te
ga u ime svoje stranke odklanja.
, Grof Albert Apponyi drži da pred-
' log ne može uspostaviti red u
U glavnom gradu Budimpešti,
kao što i u pokrajini, dogova-
raju se katolici o pripremam za
katolički kongres. Vriedno je iz-
taknuti, kako se već sada silno
prepiru katolici, i razilaze tako,
da je gotovo nevjerojatno, što se
mnogi protive kandidaciji mu-
ževa, kao što je jedan grof -Ni-
kola Mavro Esterh&zy, i slični,
da budu svjetovni delegati ko-
gresa Uzrok toj neslozi valja
potražiti kod onih „ liberalnih
katolika, pomoću kojih bi morao
katolički kongres da zaplovi o-
nom strujom, koja je po volji li-
beralnoj vladi,
* * *
Kako javljaju budimpeš/anske
novine, sazvat će ugarski pri-
mas Vaszary prvih rujna biskup-
sku konferenciju, u kojoj će bi-
skupi viećati. koje točke autono-
mnoga programa iinadu strogo
spadati u djelogiug episkopata. *
* *
Jzbori za\ crkvenu autonomiju
u Ugarskojf već su započeli, te
početkom prošloga tjedna bi je-
dnoglasno izabran grof Alberto
J Appony i to sa 1066 glasova.
| Ovaj izbor nije na utjehu, jer ne
može napuniti katolika pravim
pouzdanjem za korist kongresa.
„Katolici" Budimpešte kandida-
ju svoga načelnika Markusa, koji
je stavio kao uvjet, da se ne i-
zabere grofa Esterhazya, vodiu
ugarskih katolika. Hoće li „kato-
lici" Budimpešte na to pristat?
Svibnja o g. sklopilo se dva-
naest civilnih ženitaba u Austriji.
Od tih je šest bez konfesije, u
tri slučaja je vjerenik bez kon-
fesije, a vjerenica židovldnja, a
u posljednja tri bijaše vjerenik
židov, a vjerenica bez konfesije.
— Osim toga 112 promienilo je
u ovom mjesecu vjeru ! Od ka
toličke crkve odpalo je 50, a
42 unišlo je u nju. Od evange-
ličke crkve odpalo 15, a 43 pri-
stadoše uz nju. Pored svega toga
čude se, što je u dvadeset go-
dina od 25.000 protestanata na-
raslo 45.000. te što im adu četiri
zupe.
*
* *
Ove godine bit će kongres ta-
lijanskih katolika u Milanu doj.
nij. kolovoza. Kako se vidi iz pro-
grama, što ga je glavni odbor
sastavio, razpravljat će se na
ovom kongresu pitanja kojadišu
skroz drugim duhom, nego pri-
jašnjih godina. Tu se iztiče, ka-
ko §e imadu ustrajati i organi-
zati djačka društva na sveu-
čilištu i u srednjim školama;
kako se imadu katolici vladati
kod obćinskih i političkih izbo-
ra ; kako se imade podignuti
zdravo štivo za puk i novinstvo ;
kako se ima urediti pučka škola,
da zadrži svoj vjerski karakter
i t. d. No najinteresantnije je,
što su na tom kongresn sami
•vjetovnjaci, i to većinom gro-
fovi, odvjetnici, koji će razpra-
vljati o tim tako važnim vjer-
skim i socijalnim pitanjima.
Poljski zastupnik dr. Levakov-
ski, koji je lani izstupio iz polj-
skoga kluba i utemeljio poljsku
pučku stranku, odselio se je u
Švicarsku
* * *
Kad je Crkveni kongres u
Karlovcima primio umjereniji
nacrt adrese od dra. Polita, a
odklonio adresu radikala, kome-
sar barun Nikolić primajuć a-
dresu, izrekao je u saboru opet
magjarski govor, a da nije nitko
prosvjedovao. Naročito iztičemo,
da niti prvi blagi prosvjed ba-
runa Živkovića nije stavljen u
zapisnik, te je na naročiti upit
izjavio barun Živković, da ne
zahtjeva, da prosvjed dodje u zapi-
stnik. Sluga pokoran !
*
* *
Po ruskim službenim izvorima
javljaju iz Petrograda: Dosada-
šnji poslanik u Stokholmu, £ino-
Izvadci iz Tuliuuda.
XII
Sad ćemo go ori i o Zakletvi, pred
mfttu ve >ma znamenitu, za razbistrenje
odnošaja izmedju Židova i kršćana u
u trgovini i u sv gdanjem obćenju.
Koliko 8u Be njekoji talmudski učitelji
zakona daleko odmakli od bibličkog
nauka vrhu svetosti zakletve, vidi se
po nazoru slavljenog Maimoniđesa, da
se može krivo zakleti razbojnicima, lu-
pežima, carinarima itd., ako na nijedan
drugi način nije moguće njihovoj sili
izbjegnuti; da zakletnik ima zbilja mi-
sliti u obć.e ono što govori, ali pri o-
•Obitu slučaju može štogod ćutjeti sa-
»viem različita od onoga o čem se kune;
da Židov nije ob/ezan istinu prisegnuti
pred praznovjercin a, ako odatle ima
proizaći Šteta kojemu drugomu Židovu.
Zato se lako razumije, zašto se kod
Grka i Rimljana nije držala vele is-
krenom znkletva židov&, i zašto se i
dandanas u Iztoku pri zakletyi jednoga
iidova dvostruk 3m s io sumnjiči. S toga
osobitieh opreznosti pri zakletvi Židova.
Rabini pak prednjače Židovima zliem
izgledom, kao što se vidi u Talmudu.
Tako u poglavlju Calla, list 18, štije
so: „Onda žena reče njemu (rabinu A-
kiba): zakuni mi se! Na to se rabin
Akiba svojim ustima zakune, ali opet
u svome srdeu uništi zakletvu".
U talmudskom poglavliu Aboda sara,
list 28, i u poglavlju Joma, list 84,
štije se kako rabin Jochanan prevari
jednu odličnu krši^anku (Groj) krivom
zakh tvom. Težko su ga b li zaboljeli
zubi, pa jednog svetka večer oti<le
k njekoj uglednoj ženi, koja mu dade
ljekariju protiva boli. Kada htijaSe o-
tići, reče joj: A što ću u subotu uči-
niti, p što taj dan neim gu izaći? —
ti biti potrebe, odgovori žena —
Nu ako mi bude potreba, upita još je-
dn m, što onda? — Zakuni mi se sada,
oigovori žena, da nećeš izdati moje
tajne, ja ću ti je povjeriti, i kazat ću
ti, što da činiš — 1 Jochanan položi
traženu zakletvu, i reče: Kunem se Bogu
Izraelskomu da neću izdati, a u srdeu
govoraše: ali ću liepo kazati njegovu
puku. 1 ugledna žena, koja povjerova,
da se je on zakleo Bogu Izraelskomu,
da neće izdati tajne, kaza mu je. Ali
je on pripovjedi svim Židovima baš i-
sti dan.
Ako je židov ukrao štogod kršćaninu
(Akum), i to n;ječe pred sudom, kad
mu je ponudjena zakletva, tad se svi
Židovi, koji znadu za kradju, zauzmu
eda bi došlo izmedju Židova i kršćanina
do nagode. Nu kad se oagoda nepoluci,
i Židovu je zakletva položiti, ako neće
da izgubi pravdu, tad se on možekrivo
zakleti, a u svome srdeu zakletvu uni-
štiti, mistici u sebi, da inače nemože.
(Schidchan aruch, Jore Deah § 239,
izvadjeno iz Talmudskog poglavlja Sche-
buoth (Zakletva) Uz to ovaj zakon
vriedi samo u slučaju, kad Akum (kr-
šćanin) nemože dokazati kradju; ako li
je može dokazati, tada se židov ne-
smije krivo zakleti, eda neobezčasti
Božie ime.
JSaMo )e, da se židov možekrivo za-
kleti, kad mu priete tjelesne kazne, baš
i onda kada postavci krivo' letnik obez-
fcasti Božje ime; nu kada priete Bamo
novčane kazne, m> že se zakleti krivo
samo onda, k >d nebi postao krivoUlet-
nik i nebi o3'alo obezča^ćeno Božje ime
[Beer Hagolah).
XIII.
Veoma je jednostavan, ali dosljedan,
talmudski ćudoredni nauk. Nežidov oe-
ima duše; on j^ naprosto živina u ljud-
skom obliku; njegovu je žmitba nika-
kova, i takov m je treba smatrati. I-
zrael je isključivi gospodar zemlje,
njemu sve po pravu pripada. Nežidov
je predodredjen za vjekovito odsudje-
nje, a na o^ume svietu dostojan da
svakako bude progonjen i izkoren en.
Nek se potegnu posljedice od ovieh
kratkih stavaUa, imat će se židovsku
ćudoredbu naprama nežidovima. Izvan
sebe i svojih jednoviernika Talmudski
židov nepoznaje i nije moguće da po-
znaje nikakova iskrnjega, nikakovabli-
žnjega. Sto dakh može da znali za
kletva naprama nežidovu, naprama ži
vini? A da židov misli, da nije obve
zan obdržati zakletvu, koju je učinio
nežidovu, izkustvo pokazuju Neprisiže
li se žid. vski trgovac najstrahovitijom
zakletvom, neprizivlje li najveće nebe-
ske pedepso na ae, na cielu svoju obi-
telj, na roditelje i djecu, kad se radi,
da jedan novčić dobije? Držim, to ni-
tko neće zanijekati.
A nemisli li suviše talmudski židov,
da će na pornirni dan steći odriešenie
za najteže svo e griehe i krivokletve,
pa odriešenje bez bilo kakova povrat-
ka? — Kad je taj dan obćina u sina
gozi skuplj na, pristupe dva č »vjeka
naučna, ili barem ugledna, to jest pa-
metna, kao pievači; jedan se stavi na
desnu, drugi na lievu »tranu, i oni go-
vore visokiem glasom: „Po znanju Bo-
žjem, i po znanju obćine, u visokoj ne-
beskoj ikoli i u nizokoj školi na ze-
mlji, mi dopuštamo, da se može u skup-
štini prika/.a'i molitvu prekršitelji, i
griešnika". Sada pjevač poeme molitvu
odpoštenja, koja ne z-ve Mol Nidre, i
pjeva se tri puta sus^edice, svaki p it
jačim glasom: ,,Z i sve zavjete (Kol
Nidre), obveze, progonstva, izkljuČenja,
uztegnuć*, zakletve i kako se sve zovu
slične stvari, koje ćemo od sada do
vjev biti će imenovan poslani-
kom u Carigradu, dosadašnji ca-
rigradski Nedilov poslniiikom u
Kvirinalu; poslanik u Teheranu
Batzov poslanikom u Si okholmu;
podravnatelj azijatskog odsjeka
Gubastov, poslanikom u Cetmju,
a dosadašnji ministar resideut
Argyropulo, poslanikom u Tehe-
ranu. * * *
Sve su ugarske stranice zaklju-
čile, da će nastaviti borbu proti
vladi svim sredstvima i jakom
energijom.
*
U Bruxellesu sastao se kon-
gres koji se u neku može zvat
medjunarodniL:I kongre. om mo-
ralnosti. Kongres pobij i porno-
grafiju i javna bludilista, kao
pravu sramotu kršćanskih dr-
žava.
U Zurigu je i puk ustao u i-
stom smjeru.
*
* #
U Americi često ima primje-
ra o pravoj i iskrenoj slobodi.
Na dieljenjn nagrada pri svr-
šetku školske godine n.\ kat.
sveučilištu u Georgetovnu kojim
upravljaju Isusovci, pozvan pri-
sustvovao je i novi predsjednik
Sjedinjenih Država, protestanat,
fcTac Kinley. Dojednomu je na-
gradjeniku stisnuo ruku i upra-
vio nekoliko vrlo ljubezni\ ih rie-
či, a pri odlazku pohvalio uspie-
šni rad i mar 00. Isusovaca.
U staroj Europi čudili bi se,
da se što slična dogodi.
Eh, nije za ništa Europa stara.
*
* *
„Srbski" kongres u Karlovci-
ma sad vieća o upravnim odnoša-
jim, a zatim će preći na organiza-
torni štatut, što se protivi izja-
vi komisara, za to bi moglo doći
do sukoba.
* * #
Dva su njemačka liečnika pre-
gledala carevo oko, te dali o tom
buletin, koji izpostavlj i, da je oko
posve ozdravilo i normalno. Car
Vilim će nastaviti put u Norve-
žku.
* * *
Pruski sabor će ovoga tjedna
svratih na se pozornost. Očekuje
se naime, da će biti ustavom
propisano drugo glasovanje o no-
veli zakona o družtvima, a dva
dana kašnje odlučiti će o tome
doftastog n mirnoga dueva zavjetovhti,
prisegnuti, obećati i bilo s kiem se ob-
vezati, mi se ovdje već unapried ka-
jerno; stoga se one moraju oviem pro-
glasiti za ukinute, odpuUene, odr'e&eue,
uništene i ne\aljane. Naši zavjeti mot iju
biti nikakovi zavjeti, i nah zakletve ui>
kakove zak'etve
Da se sadržaj ove molitve nemože
navesti u pri.bg židovske zakletve, to
dokazuju mnogi svečani i strogi pro-
pisi, koji se od žid->v& ob-dužuju pi!-
godom zakletve. Rabin Jakob bar A-
scher zbilja kaže: „Ovo uništmjepru i
s imo za zavjete i zakletve, što ih ie
tko s&m zavjetovao i prisegao, ali na-
protiv za zavjete i zakletve, što ih je
tko položio bližnjemu ilt pred sudom,
neima nijedne krep< sti«. Svakako je
ova molitva vrlo prikladna za uajde-
blie zloporabe; jerbo, a nemože li ži-
dov biti napastovan, po onom kako so
u obće shvaća Kol Nidre, u svojoj mr
žnji na sve ono, št i nije židovsko, i p »
veoma slobodriiem židovskim nazorima
o kršćanstvu i <b odno-aju židov& na-
prama kršćanima, da oblik ovog odrie-
šenja proiegne i na zakletve, koje se
tiču treće o^obe, a osobito Goja?
PRILOI LISTU DALMAC
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EM. IV. 13.)
Izkodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
-OOS^OOO-
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens esi.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, auxiliaute Deo in dies alacriter operam Vestram impensuros iutuenda salutari Eecle^^jb&n^iP ¿&ihi|sqae in
Religionis amore 'et in verae fiđei professione roborandis {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 lUljIiiIltf Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 tior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOSI plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO f fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra so predbrOjnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienr. Svaki broj napise JO^novcića. R^opl^ ^^^^.i11'
Br. 8. Zaaar, CetvrtaK, 11 Veljače 1892. God.
Evo četiri puta zasebice List pod
pečatel Uprav da li dodije. Na-
ravno, slavno državno odvjetništvo
bilo bi željelo, da prekinemo s Član-
cima o „Bošnjaku" i Bošnjakovi-
ćim, ali jer su članci rodoljubni i
istiniti, a po našem sudu istodobno
i skroz objektivni, smatrali smo
dužnošću podvrć se radje dasadi,
dangubi i trošku zapljene, nego pre-
kinut s člancima. S toga evo im
danas donosimo nastavak i konac.
Nego se bojimo, da će i ovaj
članak, nevin i patriotičan, bit shva-
ćen naopako, ko prošasti, te s toga
davamo danas pd arka, nek uz-
mognemo slučajnu znatnu pra-
zninu zapljenom prouzrokovanu po-
punit^ na mjesto oglasim, gradivom
treće strane, i tim brže priredit II.
ediciju, za vanjske naše predbrojnike.
Godina 1891-
VIII.
Obećanje dugovanje. — U pro-
šastem članku obećali smo, da ćemo
se osvrnut na zadnji aukt«ritet, što
ga (nakon Deakova I) „Narodni List"
iznosi, da svoje ^subjektivno mnenje"
opravda. Kako je poznato, taj zad-
nji auktoritet jest glavom . . . pok.
Pa v li oo vic!
Mi držimo, daje velika nepristoj-
nost ovo postupanje ^Narodnoga
Lista". Jer da je on iznio Pavlino-
•ićev auktoritet odmah u prvom
svom članku, hajde, ni po jada; ali
izniet go, nakon što je per longum.
et latum nagodba i nagodbonjake,
Magjare i Magjarone vitežki osedlao,
to nam se čini velika lakoumnost, i
povrjeda Pavlinovićeve uspomene.
Ali, što bile da bilo, kliče možda
u duši „Narodni Lnt", to stoji daje
Pavlinović, glede nagodbe, s nama,
a svak zna kolik je rodoljub bio
pok. Pavlinović. Dakle?
Jest, pok. Pavlinović bio je velik
rodoljub, nu baš zato trpat njega rodo-
ljuba uz Deake ili u* magjarone, u tom
i stoji sva grdoba u pozivu „Naro-
dnoga Lista" na Pavlihovićev auk-
toritet.
S toga nastaje pitanje: da li je
zazbilj pok. Pavlinović nagodbu bra-
nio i ako ju je branio, kad ju je i
kako ju je branio.
Najprije predpostavimo (ali ne
tvrdimo), da je pok. Pavlinović na-
godbu zazbilj branio. Pa što zato?
To bi jednostavno dokazivalo, da
koji put i veliki, odlični, zaslužni
rodoljubi krivo stvar shvate i posrnu.
A pošto je „Naiodni List*, na te-
melju izkustva o nagodbi, izkustva
duljega nego ga je imao pok. Pa-
vlinović, nepobitno dokazao, da se
nagodbe valja čuvat kao političke
hitfe, i da treba izmedju Hrvatske
i Magjarske stvorit kinezki zid; na-
kon takvih dokaza, pietet napram za-
služnim pokojnicima imao je napu-
ci pisoa „Narodnoga Lista", da ne
prikazuje pok. Pavlinovića glede
n&godbe kao površna političara ili
slaba otačbenika.
^ Nego. predpostavka, kao da je pok.
Pavlinović bio za nagodbu, ne stoji,
možemo dokazat jasao ko sunce
» ta samoga onoga što donosi »Naro-
dni List", u onom istom članku gdje I
se pok. Pavlinovića dotako. On piše:
Mi cieViimo da pokojnomu Mihovilu
Pavlinoviću nemože nitko poreći pravog
hrvatskog rodoljubja i političke razbo-
ritosti. E pa dobro, on je u svoje vrieme,
kroz „Narodni List" savjetovao preko
velebitske sumišljenike, da se iskreno
prilagode nagodbi') te da se stave na
put praktične, razborite narodne politike.
On je izraedju ostaloga pisao: „naša
braća a posavju plaču na obatojeću na-
godbu sa Ugarskom, te nastoje da je
poprave, i pravo imadu, Ali prava nemada
oni, Što nagodbu krive svega zla2) s kojega
težko boluje državni život u Hrvatskoj
Magjari su krivi*) što dadoše u šake
stanovitim Ijudim zapovjed nad Hrvat-
skom ; ali nisu krivi Magjari, da je
Hrvatska i takovih sinova odgojila.
Magjari su se nečovječno okoristili sla-
bostima Hrvatske i savez prometnuli u
neviteiku zasjedu proti pobratinskom u
narodu ; ali je samomu narodu red
najprije svoje slabosti viđati, da one-
mogući vjerolomni naskok, ili da mu
priugotovi najuspješnijega uztuka".
Tko zna hrvatski, vidi očito,
da ovdje pok. Pavlinović u jezgri !
iznosi one isti misli koje je „Na- |
rodni List" razvodnio u svojih pr- i
vih sedam članaka. Nije li dakle \
prava bezobraznost kaljat Pavlino- f
vićevu uspomenu nekim bezuvjetnim
nagodbenjaštvom i prikazivat ga kao
magjarona ?
Nego, stavimo, da je pok. Pavli-
nović onim riečima htio navesti pre-
kovelebićane uprav na nprilagodje-
njeu k nagodbi; treba uzet, što re-
kosmo, u obzir, glavni momen&t
Pavlinovića na opravdanje: t. j. doba,
kad je on takvo stanovište zago-
varao. Ta poznato je, da su i svi
sadašnji obzoraši bili onda nagodbe-
njaci, ali sadf Malo koji. Onda
i preuzv. biskup J.J. Slrossmayer
nije osudjivao nagodbu, ali on sada
pregledanu i istodobno pogoršanu ]
nagodbu najodrješitije osudjuje, di-
vnim riečima, i to čini na neki
način sa najsvetijeg mjesta, s oltara,
jer tu osudu u svom pastirskomu
listu izrazuje.
Dakle, okolnosti onda i sada ni-
jesu jednake, te i ako ni onda nije
bilo umjestno stat uz nagodbu, sad
pogotovo, skroz je nepatriotično, pače
uprav izdajničko djelo, oeudjenu na-
godbu hvalit i branit.
vierno uz misao hrvatsku i nju sirite, |
a nek vas ništa nezavara niti nepornete i
smrdljivi „Bošnjak", velim List, a ne na-
rod. Vami velim osobito mladeži, ta
nisu sad vremena stara, pak da sviet
dieliti nezna vjeru od narodnosti. Znajte
sigurno, da to nije vaše pravo glasilo,
nego švabsko, u kom se oni samo za I
vas u toliko zauzimlju u koliko je to
njima po ćeifu i nekvari im osnove.
Njima nije do naše niti do vaše
vjere — ko ni do lanjskog sniega —
nego nas hoće samo pod tim ime-
nom da zavedu i zavade. Isto je tako
njima do te narodnosti bosanske. Tim
bo oni samo hoće da nas razćvrlje pak
pričvrlje, više ništa. No, to je stara igra,
s tog sad teima uloge. Ta vi, kao naši
aristokrati, to bolje od nas znate, t. j.
da su tako isto i oamanlije radili, dok
su nam sasrna sviest narodnosti hrvat-
ske izčvrljili i izčupali. Bar se sad na-
učeni na svojim ledjima već oaviestimo
jednoć; te se više nedajmo voditi za
nos. Ogledajmo se u našeg i vašeg
Stafića i u rieči pune soli gori navedene,
koje izusti vaš neki dični atarac. U hr-
vastvu je i nama i vama spas, a izvan
njega jaoh i nama i vama. Zajedno moći
ćemo mnogo, a obaška baš ništa, pa
ništa. Deh, progledajte dičnog roda
sinci! Pokažite, da shvaćate stečevine
osamnestog vieka. Zapadnjacima poka-
žite, da ste sposobni elemenat, koji se
neda zamamljivati ni novcem, ni liepim
riećma, nego da ljubite svoju narodnost,
kojoj, kao ni svojim običajim, ni svom
jeziku i t. d., ni za čiju na svietu lju-
bav iznevjeriti se nećete. Od šta biste
vi mogli zazirati kod svoje braće, koja
no vas objeručke čeka, da biste joj u
naručaj bratski pali, da vas poljubi.
Možda ćete reć : bojimo se našoj vjeri !
Ali taj vaš strah nema temelja. Mi vag
slobodno u vjeri smetati nećemo, biti
ćete u njoj dakle slobodni. Samo nam
se pridružite u narodnosti O tom strahu
vas mogu samo naši a i vaši protivnici
uvjeravati. Da je sve ovo ovako, eto
vam čistih fakata. — U našoj carevini
ima protestanata, hrišćana, ćifutži i t. d.,
pa vidite li vašim očima, da su svi ne-
aamo slobodni, nego dobivaju još i služ-
bu isto ko i katolici (i bolje. Ur.). Eno
je li na pr. čifut sad ministar financija.
Dakle rad šta biste od nas zazirali.
Najpotle, ćemo se složiti, jer dugo nemogu
ovako stvari. Sto učinimo prije, to je
bolje i po nas i po vas.
dvojstruči svoj rad, ta vidiš, da je ave
na te graknulo i ustalo. Zar da oni
nas kupuju i prodaju poput nieme marve
i to za naš novac. Osvieatimo ee već
jednoč, te pohlepnog magjara zapra-
timo preko medje, a mi ćemo ostati
gospodari svog novca, te ćemo ga die-
liti, ne izdajicam, k6 sto sad biva, nego
našim zaslužnim sinovima bez razlike
vjere. To mi sve moremo lašnje zako-
nitim putem postignuti, neg madjari
nezakonitim, pod vladom našeg premi-
iostivog Cesara i kralja; samo ako u-
mjeli budemo. Ta oni su nezakonito
počeli svoju prevlast, nezakonito je tje-
raju, pak moraju baš i propasti u svom
nezakonju ti bahati naši neprijatelji. A
da to uspješno postignemo, radimo, ra-
dimo, radimo, prama svom geslu: sve za
Boga i Hrvatsku ! Odmora nečioimo, do-
god ju nevidimo sretnom.
* • *
' j
0 „Bošnjaku*4 i Bošnja-
kovieima.
V. ')
Nakon savjeta sn>ierno našoj braći
dana vrh zlokobnog „Bošnjaka" izručiti
nam je neke poruke hrvatima turcim-
\i naša po krvi prava braćo, uztrajte
-j Malo niže vidjet će se. koliko je ova
tvrdnja istinita \ Ur. K. D.
2) Ovo se zar zove „prilagoditu se na-
godbi, kad se reče, da ona nije svemu
zlu kriva? Ur. VK. D.u
«) A kamo li prilagodjuje se nagodbi!
Ur. K.D.
*) Da do skrajne skrajnosti zadovoljimo
Drž. Odvjetništvo, izostavljamo i u
ovom članku iole ožešće rieči, a za-
mjenjujemo ih piknjama, Ur.
* * *
Poruka rodu hrvatskom. Eto vidiš, rode
IBOJ, šta se amo čini, k(5 u kakvoj pustari
afričkoj. Sve sa stavilo da tebe u tvojoj
kući, na tvom pragu izkorene, uništi i
jo$ ti trag zamete! Oaviesti se vi«e jed-
nom, moj stari dobričino, osviesti. Jer
što si god ti bolji i popustljiviji, to će
tvoji neprijatelji biti smionijH drzovitiji
u potlačenju prava i svetinja ti. Ako će
i biti tvoji neprijatelji vehoma lukavi i
jaki, da si ti okretniji i oštrijeg zuba, nebi
oni s tobom, k6 s marvom patrgali. Pokaži
svima .... pak će oni u pasje
rupe pobjegnuti, a ti ćeš
ostati gospodar svoj u svom, kao što to
B«g i car tvoj žele.
ćini, da više nevlada ona kobna rieč
Andrašjeva: hrvate valja upravljati
toljagom u jednoj ruci, a zobnicom u
drugoj t Ako igda a to bar sad po-
Poruka našim fratrim. Vi zatočnici
roda i morala, ništa se nebojte, što na
vas navaljuju našeg roda neprijatelji.
Mi ih dobro poznajemo sa njihovim
težnjama, a još će bolje budući nara-
ščaj. Oni vide, da vi jedini danas je-
ste sposobni odvatiti njihove kombina
cije, pak se boje, ko i lupež od svieće.
Nu svećenstvo nigda svog naroda nije
ostavljalo ni kod kog naroda, tako ste
i vi uzorno se došle vladali, pak ne-
klonite dubom. O čem mi i nesumnjimo,
jer znamo, da niste svog puka osta-
vljali ni onda kad se je o glavi radilo.
Reći ćete : ma koja je korist, kad nara
je sviet nezafalan. Iatina, da će biti
vazda neharnika, al medju to biti će i
onih koji će zuat, a i hotjeti vam bili
zafalni. Ta fratri, vi jeste bili dobro
tvori narodu hrvatskomu, ko Benedi-
ktinci njemačkomu, pak eto su im vaz-
da zafalni ostali. 8ad biste velik grieh
učinili, kad biste zanemarili napućivati
svoj narod za vrieme prelaza iz prve,
stare metamorfoze u novu, o kojoj na-
rod sad i nepojmi, a kamoli da zna u-
priličiti svoja djelovanja, svoj rad prema
istoj. Nepustite narod, bar dok se on
malko neosovi i osviesti. Tu neima po-
litike, braniti i čuvati svoju narodnost.
* * *
Buduć svaki svršetak sličan svomu
početku, tabo ćemo evo i mi svršiti o-
bazdiruć se još jednom na „Bošnjaka",
taj smrad na hrvatskom tlu.
Nesamo se neobazirimo na nj i nje-
gove diple, nego još i svaki pošteni hr-
vat nek mu odbije i predbrojbu. Pače
i oni rodoljubi, koji su ga za cielu go-
dinu predplatili, valjalo bi i bilo bi pa-
triotično, da ga odbace. Na ovo će nam
odvratiti gospoda ok6 Bošnjaka: pa mi
moremo i bez vas prosliediti izdavanje.
Mi to i sami znamo. Ta da ni ciglog
neima taj List predbrojnik a, on bi mo
gao obstati. ODa bo zaklada koja svaki
dan hrani po toliko stotina gamadi,
neće se izprazniti ni od izdržavanja
„Bošnjaka", dok je žulja na rudama hr-
vatskim. Nego mi a tog govorimo, po-
što želimo, da bar svojevoljno hrvatski
narod netroši novca svog za izdržavanje
krvopije. A isto bi tako imao narod u
činiti svakomu listu „saronji". Kapeta-
noviću, kad ćeš prestati već jednom biti
ćuprija (most) preko koje se otrov pre
nosi tvog roda! Ta SU bar tebi man[<
ka. Eto imanja i kmeta izobila. A znaš
da ni tog niata nije, je bi bolji pošten
glaa neg zlatan pas. Da je koji t<ircin,
iz kog mjesta gdje neima naših fra-
tara ustao protiv njima i narodu hrvat-
skom, ti bi iz svog vlastitog izkustva
imao ustati proti njemu, te na temelju
tomu dokazati čisto i bistro: da, ili do*
tičuik nije tih ljudi poznavao i njihove
vrline, te tako to izreko, ili da je lagao
To bi velim imao učiniti ti, ako i-
maš Ta znaš koliko si dobra od fra-
tara — sad toli svom listu zazornih pri-
mio! Živine su svom dobrotvoru za-
falne — a ti!?! Radi ti šta hoćea, pače
izmače mi se, pušćaj, hoću da rečem,
da se na ime tvoje svašto piše, vidjet
ćeš na koncu sta ćeš dočekati. Kad i-
zigraju s tobom svoju komediju, onda
će te udušiti, ko i avoje čedo „Napre-
dak". A ti će« ostati misleć se i niz
čibuk gledajuć, te se pitajuć sam: sta
ovo bil Budimo na čistu. Ostati ćeš na
•jedilu.
* * «
Ovo pisah, da bih upozorio naše
obćinstvo na spletke, koje s« oko
njeg podmuće zbivaju. Još bih pisao,
al se bojim, da sam obćinstvu i onako
dosadio. (Ni iz daleka. Dosadili ste
samo državnomu odvjetništvu. Ur.) Nu
iz ovog se mogu dosia praviti analo-
gije. Ja ću biti zadovoljan, ako makar
nekolicina našeg naroda ob ovim ko-
bnim viestima i njihovim razglabanjima
bude ozbiljno razmišljala, kako i aivar
zahtieva makar i neizražena, onako kako
bi valjalo, te još povrh tog mnogo i
izpušćeno, što bi baš valjalo napome-
nuti. Ja baš ni imao nisam nakanu pi-
sati brošuru (koja bi nužna bila), neg
samo u kratko odkriti pravac politike
švabo-magjaro-srbske amo&nje. Na noge
se dakle rode moj. Vigilantibus jura.
Poslie boja kopljem u ledinu.
Hercegovac.
-
Hrvati mogu i sami.
U glavnoj skupštini hrv. slavons.
gospodarskoga družtva predsjednik
Gjuro grof Jelačić pozdravi prisutne
govorom koji zaslužuje i našu pazku.
Reče :
„Veleštovaoa gospodo ! prije nego
otvorim sjednicu, dopustite mi da
rečem koju o našem gospodarskom
družtvu i jubilarnoj gospodarsko-
šumarskoj izložbi. Imade devetnaest
godina, odkako mi je čast biti pred-
sjednikom hrvatsko-slavonskog go-
spodarskog družtva (Burno „šiviol").
Kao takav pratio sam rad našeg
gospodarskog družtva, koje je, premda
s malom podporom, neprestano na-
predovalo. Mi smo doživjeli dan,
koji smo mogli svetkovati petdeset-
godišnji obstanak našega družtva
gospodarskom izložbom, kojom je
narod naš pokazao, da bi mogao
svoje ikonomijske potrebe obavljati
sam beztudjeg tutorstva. Ovo tvrdeći
mislim na jedan mali dio trojedne
kraljevine, naše domovine, mislim na
Dubrovnik, koji je bio već u Šestom
stoljeću samostalna država. Ova drža-
va poznata je u svietu pod imenom
Ragusa, a evala je poput Mletaka i
Genue po trgovini. Postala je veoma
bogata, te bogatstvom tako moćna^
ATOL!
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo|in dies alacriter operam Vestram impeasuros in tuenda salutari Eccffcmeiri
Eeligionis arnore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisao^^
am ñusqué- in
¿eJíaHftacije.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. .više — ZA INOZEMSTVO ,7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu goništa ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. IO.. Zadar, CetiirjrtaJsi, 18 Veljače 1B92. God. XXIII
Zastupnik Laginja i sve-
učilišta.1)
„Hrvatska" u Zagrebu doniela je
0 ovom predmetu nekoliko opazaka,
koje nam se čine veoma zgodae te
ih podpuno usvajamo :
Odkad u carevinskom vieću u Beča
sjede dva dična hrvatska sokola iz Istre,
zastupnici Spinčić i Laginja, možemo
s ponosom reći, da je hrvatska misao,
koju na hrvatskom saboru zastupa stran-
ka prava, zastupana i u onom visokom
tielu. Ne samo da su oba hrvatska za-
stupnika iz Istre vrlo inteligentni ljudi,
nego su oni i radini, zauzeti dušom i
tielom za dobro hrvatskoga naroda, pak
ne propuštaju nikoje prilike, da to i
zasvjedoče.
Dr. Matko Laginja, premda je tek
kratko vrieme u bečkom parlamentu,
imao je do sele već dva puta sgode, da
svoj glas digne za hrvatska prava. To je
tim važnije, sto je u carevinskom vieću
težko uviek doći do rieči, jer se mnogo
govorniku prijavljuje, pa onda kom-
promisi izmedju pojedinih grupa odlu-
čuju, tko će govoriti. Za Laginju je
njegovo muževno držanje tim značaj-
nije, što mu još nije ni ovjerovljen izbor,
i On se je oba puta junački držao i svagda
' na čaat svoje domovine. On se na žaca,
da izazove proti sebi sve svoje protiv-
i nike, već stavlja na kocku i sam svoj
I mandat, da kao inteligentan čovjek,
iskreno i odlučno obrazloži svoje stano-
vište te brani prava svoje otačbine.
Da je zastupnik Laginja svoju du-
žnost najbolje shvatio, dokazuje već i
to, što ga je „N. fr. Presse", o kojoj
se za sigurno može reći, da nam je sve
prije nego prijateljica, prozvala iza prvo-
ga govora hrvatskim Vašat/em, dočim
ga posije drugoga niegova govora, držana
a petak 29. siečnja u 106. sjednici,
prigodom razprave o pravničkom nau-
čnom redu, označujeHeroldom. Razprava
o preustrojstvu juridičkih fakulteta u
Cislitaniji iziskuje svakako, da se ob-
zirom na naše sveučilištne prilike na
nju osvrnemo, tim više, što je dr. Matko
Laginja uticao u tu razpravu onako,
kako to pita interes hrvatske omladine
u Cislajtaniji.
Odgovarajući na upit zastupnika dra.
Jaquesa, glede dozvole polazka inozemnih
sveučilišta, ministar na&tave,dr. Gautsch,
rekao je govorniku, da će vlada ostati
kod dosadanjih propisa, n« ipak je do-
dao : nS obzirom na to, štosu se i njemač-
ka sveučilišta mnogostrano približila na-
šemu sustavu, moglo bi se dopustiti,
da djaci i dulje polaze inozemna sveu-
čilišta. Razumije se samo po sebi, da
će se u odnosnim laredbam što se imadu.
dati paziti na to, da će se oni predmeti,
koji se posebno tiču austrijskih nauka
morati slušati na austrijskim sveučili-
Stim". Time je ministar Gautsch gotovo
izjednačio njemačka sveučilišta s austrij-
skim, pa će mu za to svaki Niemao
s narodnostnoga gledišta biti zahvalan.
Nu što je Niemcim dopušteno, moralo
1 bi biti slobodno i drugim narodim ove
pole monarkije, naročito Hrvatim i Slo-
venoim. Onim hrvatskim sveučilištnim
v djatim iz Cislajtanije, koji slušaju juri-
"i tiičke nauke na hrvatskom sveučilištu
U Zagrebu, moralo bi se pružiti takvih
! polakaica, da svoju strukovnu naobrazbu
^ovrie u materinskom jezika na našem
sveučilištu te možda samo kolokviraju
na kojem oislitavskom sveučilištu iz
onih predmeta kojih se posebno znanje
traži u Cislajtaniji.
Imajući na umu neprilike hrvatske sve-
učilistne omladine, koja je po postojećim
sveučilištnim odnošajim prisiljena, da veći
dio svojih nauka svrši na sveučilištim
gdje se predaje njemačkim jezikom,
stavio je zastupnik dr. Laginja u sjed-
nici od 29. siečnja k § 2. odnosnoga
zakona o preustrojstvu reda nauka na
pravničkim fakultetim Cislajtanije slie-
deći dodatak: „Naukovno vrieme od
prvih šest semestara, što ga austrijski
državljanin sprovede na pravnom fa-;
kultetu kr. sveučilišta Franje Josipa u
Zagrebu te na istom sveučilištu polo-
ženi pravno historički državni izpit,
priznaje se već ovim zakonom". Obraz-
lažući svoj izpravak, dr. Laginja na-
glasio je u prvom redu potrebu nao-
brazbe na materinskom jeziku te kazao,
da je bila neobhodna potreba, nipošto
šovinizam, kad su sabrani slovenski i
hrvatski zastupnici na sastanku u Lju-
bljani od 2. listopada 1890. naglasili
potrebu, da se osnuje pravnička aka-
demija s hrvatskim, odnosno slovenskim
nastavnim jezikom.
Nu kad vlada ne kani uzeti u obzir
tu želju, moralo bi se po njegovu
mnienju dozvoliti hrvatskoj i sloven-
skoj omladini, da se naobrazuje na
hrvatskom sveučilištu, pošto se i na tom
sveučilištu predaju svi predmeti kao i
na ostalim cislitavskim sveučilištim. Tu
da politika nema nikakva posla. Tu je
po sriedi pitanje odgoja te pitanje pra-
vedne sudbene uprave u onoj poli mo-
narkije. Drugo pitanje (političko) doći
će i bez toga na red, jer je na bujnom
stolu, što se pruža od koruških Alpa
do Zemuna božjim prstom napisano,
da veze, koje one pukove zajedničkim
jezikom zajedničkim običajim te bratim-
skom ljubavi spajaju, ne mogu ljudi
razriešiti, barem ne za uviek. Te je
rieči dr. Laginja izgovorio uz odobra-s
vanje Hrvata, Slovenaca i Mladočeha.
Na rieči dra. Laginje odvratio je
ministar nastave, dr. Gautsch, da se
polazak vanaustrijskik sveučilišta mora
prije svega učiniti ovisnim o tome, da li
ta sveučilišta imadu uredbe, koje su
barem slične uredbom na austrijskim
sveučilištim. Formalni posljedak nastao
bi onda, kad bi se što promienilo na
hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, jer
bi tek tad moglo doći da kakve pro-
mjene zakona u Cislajtaniji. Ministar je
molio, da kuća odbije Laginjin izpra-
vak, što se je, razumije se, i dogodilo.
Nu dr. Laginja naglasio j« hrvatsko dr-|
žavno pravo te misao narodnoga sjedinje-
nja. Za to je „N.Fr. Presse" o njemu rekla
da je adario u velikohrvatsku trublja i
u svrhu veliko hrvatske državne misli,
da Laginja želi, neka bi hrvatski i
slovenski djaci iz Cistajtanije polazili
zagrebačko sveučilište.
Zastupnik g. dr. Laginja drži se u
bečkom parlamentu posve kao pravaš.
Steklištvo se eto pojavilo i u samom
carevinskom vieću. Dioničarsko glasilo,
znalo je u oči izbora Laginje, pak i
posije izbora njegova, više put reći, da
će se pristaše stranke prava Spinčić i
Laginja, u bečkom parlamentu držati
kao obzoraši. Nu svatko razuman mora
uviditi, da u ta dva odlučna istarska
sokola nema obzoraštva, a ma ni mrve.
Obzora&ki prijatelji sjede liepo u Ho-
henwartovu klubu, očijukaju sa svakim,
kupe mrvice, a svojih mandata ne
stavljaju na kocku. Spinčić i Laginja|
stoje, glasuju i rade uz Mladočehe, i!
ne propuste nikoje sgode, da ne bi na-
glasili hrvatsku državno pravo, hrvatsko j
jedinstvo, slobodu i nezavisnost, naravno,;
umjereno i lojalno.
Stvar koju je dr. Laginja potakao,
vrlo je važna. Obzoraši, koji sjede u
bečkom parlamentu, morali su to već
davno učiniti, kako bi barem duševno
i kulturno jedinstvo naroda bilo izve-
deno. Predlog dra. Laginje opravdan je
s višega državnoga gledišta, koje svako-
mu državljaninu mora omogućiti, da
radi i djeluje u svojoj domovini, te da
i na pravom vrelu crpi znanje. Budemo
li neprestance i složno radili u svakoj
grani javnoga života onako odlučno i
muževno, kako to čine članovi stranke]
prava u Hrvatskoj te Spinčić i Laginja
na carevinskom vieću, mi ćemo i u naj-
kraćem vremenu postići liepe resultate.
Nestati će brzo ograda i zaprieka, koje
nas diele', bude li hrvatsko sveučilište
ono stecište, koje će misao slobode,
nezavisnosti i jedinstva Hrvatske raz-
sadjivati po svim hrvatskim pokrajinam.
Bilježimo da je i *Agr. Ztg." regi-
strirala govor zastupnika dra. Laginje
i držimo, da je njemački organ vladine
stranke time upozorio našega novoga
predstojnika za bogoštovjc i nastavu,
neka bi sgodnim predlogom išao u su-
sret intencijam dra. Laginje. U toj
stvari imao bi naš predstojnik za bo-
goštovjc i nastavu dobru izliku u ne-
čim samoga ministra nastave dra. Gau-
tsoha, koji je pokazao veliku susretlji-
vost prema misli, da se austrijskim
sveučilištnim gradjanim ne stavljaju
prevelike zaprjeke glede polazka nje-
mačkih sveučilišta. U tom pravcu imao
je ministar dr. Gautsch više podloge,
da bude susretljiv prema polaženju
hrvatskoga sveučilišta, dok i sad već }
prvi državni izpit na zagrebačkom šveu-f
čiliitu vriedi na cislitavskim sveučilištim
a discipline 3. i 4. tečaja našega juri-
dičkoga fakulteta odgovaraju gotovo
sasvim disciplinam na tamošnjim sveu-
čilištim. Ako bi pako trebalo, da kandidat
prava uči ipak još koji predmet, koji se
na hrvatskom sveučilištu n« predaje,
onda bi se i tomu dalo doskočiti tako,
da iz dotičnoga predmeta kolokvira na
kojem cislitavskom sveučilištu. Time]
bi se učinio most, da se hrvatskoj i!
slovenskoj omladini omogući polazak'
hrvatskoga sveučilišta te naobrazba u
materinjem jeziku. Time bi u prvi mah
bilo udovoljeno bitnim potrebam naše
mladeži, a jednako bi i glede forme
bilo udovoljeno teritojalnomu položaju
i vlasti tamošnjih sveučilišta.
Raduje nas, da je baš pristaša stran-
ke prava potakao ovo važno pitanje na
carevinskom vieču te ga muževno ob-
razložio. Mi smo uvjereni, da se pravi
glas naroda hrvatskoga, i to muževan
glas Čuje samo onda, kad za hrvatska
prava ustane pristaša stranke prava,
koja u svojem požrtvovnom radu ne ide
za osobnim koristim —> Nas
u tom jedino spasonosnom i jedino o-
opravdanom radu nemože smetati prazna
vika protivnika ni poruge naših nepri-
jatelja, kakve se na nas često siplju u
njihovim njemačkim glasilim
hrvatsko pravo mora pobiediti.
Vjera u vojsci.
Kako doznaje „Vaterland®, izašla
je uputa na zapovjednike četa, da
nastoje, kako bi se više gojio re-
ligijozni duh u sboru častničkom i
kod momčadi. Hvala Bogu! Tiem
smo počeli i dobro prepisivati. 0-
dakle, ne treba da kažemo.
Konzervativna stranka i njezini
zastupnici, kaže dalje „Vaterland",
već su mnogo puta sjetili na nuždu,
da se u vojsci većma goji strah
Božji, te da »e vojniku dade više
vremena, da azmogne obavljati one
vjerske čine, koji su svakomu nu-
ždnif da u sebi njeguje strah Božji.
Primjera radi neka se pogleda ono,
što su u tom smjeru rekli g. 1890.
u delegaciji u Budimpešti delegati
Ivan »Thurnher i Dr. Kathrein (ovaj
u svojstvu izvjestitelja); i na po-
četku spomenuta edredba posve od-
govara onomu, kako se je takodjer
u sjednici delegacijskoj izrazila Nj.
Preuzvišenost ratni ministar, „da je
strah Bolji temelj ćudorednoga života
i najmoćnije poticalo na vierno izpu-
njivanje dužnosti."
Nu crkvene parade, na koje ide
vojnik po zapoviedi svaki mjesec
možda jedan put, ne mogu dopri-
nieti, da se učvrsti u njem strah
Božji. Samo neprekidno izpunjivanje
religijoznih dužnosti, što je običa-
vao svaki vojnik saviestno činiti u
kući roditeljskoj, podržaje vjeru bu-
dnom i daje vojniku moralnu snagu,
da vierno vrši službu, s toga neka
se takodjer dade vojniku vrieme i
prilika, da obdržava zapoviedi Go-
spodnje i zapoviedi svoje Crkve.
Ovaj zahtjev stavio je takodjer
prošle godine u proračunskom od
boru zastupnik Dr. Kathrein i ujedno
je naglasio da je vojniku jedva mo-
guće, zadovoljavati svojim religijo-
znim dužnostim, ako ga redovito u
nedjelje i svetke drže cielo prije-
podne u vojarni. Moralo bi ipak mo-
guće biti, reče govornik, služba u
nedjelje tako urediti, da bi vojnik
imao pred podne prosto, da sluša,
kako mu je dužnost, sv. misu.
To želimo i mi, završuje „Va-
terland", i mnogi, veoma mnogi ro-
ditelji će sigurno mnogo manje ća-
titi breme vojne dužnosti, kad budu
znati, da njihova djeca, prema ple-
menitim namjeram vrhovnoga go-
spodara rata, ne samo da nisu priu-
čena u izpunjivanju religijoznih du-
žnosti, već da su k tomu kako
treba i poticana.
Bazuzdanost ubija narode.
Nedavno smo spomenuli kako u
Frartcezkoj pučanstvo pada, tako da
je u tom za polit, budućnost France-
zke najveća pogibelj. Kazali smo tako-
djer kako se u pomanjkanju vjere
i morala ima tražit pravi uzrok
tomu opadanju.
I veleuč. Dr. Ante Starčević bavi
se ovim pitanjem, temeljito i bistro,
u broju „Hrvatske" od 8 tek. Do-
nosimo po cielo njegov krasni čla-
nak, na razmišljanje rodoljubima:
„Mimogred napominjasmo da /ran-
mfa mw\*m na 6r#/u pada. Mislilo
se da se to zlo nebude naskoro u veliko
opaziti, a opazilo se već kod lanjskoga
popisa, koj se obavlja svakih pet £odinah ')
Službeni su izkazi proglašeni. Radi se
o god. 1886-90.
Francezka ima god. 1890. dušah
38,343.192; povećalo se kroz zadnjih 5
god. za 124,289, a za 5 god. pred
ovimi, za 545,855 dušah. Lep nazadak.
32 županie napreduju, a 55 županiah
nazaduje; god. 1886. napredovalo 58,
a 19 nazadovalo.
Pariz ima 2,447,957 stanovnikah;
povećao se za 103,407 dušah ; njegovo
je povećavanje jako raslo od god. 1872 —
81. pa henjava od god. 1882—91.: onda
biaše od 417,231, a sada je od 178.934
dušah. — Broj stranjskih . umalio
se za 13,416 dušah; ali ovo je zato jer
su mnogi stranski primljeni za Franceze,
naturalizirani. —
God. 1880. biaše porodah 838,059,
naprama god. 1889. manje za 42,520
dušah; a umerlo je 876,505 dušah, na-
prama pervašnjoj godini više za 81.572;
sklopilo se 269,332 braka, a njih
7,455 razstavilo se, t. j. sklopilo ih se
manje za 3,602, a razstavilo vide za
671 naprama god, 1889.
Nemorali se reći, da je taj narod
teiko bolestan ? Pa kako vredni repu-
blikanci tumače nesreću zemlje ? Jedni
kažu da je ged. 1890. infiuenza mnogo
ljudih pokosila. Ali veitaci kažu da
ova bolest nije o sebi pogibelna, i da
od nje same nitko neumire.
Ona samo nemilo protrese i oslabi
Čoveka, pa ga ostavi, za to nikoga
čvrsta i drugačie zdrava nekosi, nego
nosi samo detcu i starce, stvorove koji
su slabi već bez nje, pa ih ona oslabi
još većma, ter umiru samo odslabljine.
Nu je li influenza kriva da se manje
ljudih rodilo i »Ženilo, a da ih je više
iz braka stupiU f 1
Kažu da se sada pokažuju posledice
krize od prie 36 godinab, zaoštrene
velikim pomorom god 1854—5., i da
je god. 1870 — 1. poginulo mnogo me*
makah, pa zato nemože biti porodah,
buduće se oni nisu oženili.
Tko neljubi francezki narod, ako je
koliko razuman, mora se tomu tuma-
čenju smehati, a nami je nad njim za
plakati. Šta? U svakoj zemlji običava
biti vanredna pomora ; ali što se jedne
godine izgubi preko mere,zna se slede-
¿ih godinah naknaditi.
Meka oni ljudi pogledaju popise fran*
cezkoga pučanstva sa velikoga prevrata
i za carstva, pa će naći većje pove-
ćavanje pučanstva, i to jer se za rata
radjaju čvrstija detca, krepčie se uzgoji-
vaju, pa ih razmerno premalo umire.
God. 1870 1. rasmerno, franeezkih
vojnikah nije skoro ništa poginulo,
buduć su kod Sedana i u Metzu cele
vojske zarobljene. Ali koliko je onda
Nemacah poginulo, pa kako se plode?!
Istina je da je ovo nečista pasmina i
već zato da se redovito jako povećava;
ali i Francezi su se do ove republike
bolje plodili. —
Nedavno je zabranjeno nekoj sramotan
igrokaz u kazalištu predstavljati. Slavni
Boileau reče: što se nesmi videti,
neka se pripovedanjem razloži; na kod
nas je, vapije pravi Francez, došlo da
se pokaŽuje ito t$ nebi smilo ni pripo-
vedati.
i) Držimo se pravopisa kojeg« i pi«»q
ie!) domislio se. Starčević, taj hrvatski
Vuk Karadžić, dobro je čašćen od boke-
gkih Hrvata, a po kršćanskoj zapoviedi
ljubljen od Srbi, on će najbolje poslu-
žiti. Udrimo na njega! „Miritelj popo"
Opjevao pjesmu | roti 8t;«ro;»u, i tiskao
:(a 4 broju „Guua Crnogorca-1, orga
pa službena! (čujte!) Crnogorske vla-
de! U ovoj pjestri spjevanoj po srbsku,
8logar Sundečie nazivlje vriednog dok-
tora Antu, vodju najveće naše stranke,
klevetnikom, antikristom, krvnikom, ten-
cnm, vukodlakom, paklenjakom, umobol
nikom.... itd., da bi možda nas Hrvate
bokeške zavadio, a ujedno, da bi se kod
svojih prividno u cieni uzpostavio. Po
onoj „tko što ima to i daje", naš se je
popo, i ako kasno, izpovidio i pokazao
Bvemu svietu kakva mu je srbska duša
i kako je do sad liepo znao hiniti. A
jeli pjesnik postigao štogod svojom pje-
smom ? Jest! sad naime naša mladež
pozdravlja jedan drugoga uzklikom: „Ži-
vio Starčević", što prije nije bilo Još
k tomu njegovi njeki prijatelji i-
mali su liepu prigodu dabizantinca do-
bro upoznadu. Sundečić ne napada sa-
mo, baš dično i kako siedobradome star-
cu dolikuje, na drugoga starca vratnika,
nego još ruglu izvrgava i sprda se hr-
vatskim pravom, hrvatskim starim kra-
ljevstvom, našom poviešću itd. Starče-
vića, koji dozivlje u pamet svima, naše
staro pravo, nazivlje „umobolnikom".
Polako! Ovdje je i drugu svoju slabu
stranu „miritelj Jovo" odkrio! Sundeči-
ču, po tebi je on umobolnik, jer se bori
za hrvatsko državno pravo? Dobro! A
Staje dakle bio Pavlinovič? Onaj hr
vatski neumrlik, tvoj vierni tobož pri-
jatelj, kojim si proputovao po Balkana,
koji je onako liepe zagovarao hrvatsko
drž. pravo, i on je po tebi „umobolnik1*.
Vidi se koliko si haran i koliko častiš
uspomenu onakva prijatelja, kad ga sad
po smrti nazivlješ indirektno „umobol-
nikom." Poturica gori od turćina! —
Velezaslužno hrvatsko kotorsko družtvo
„Slavjanski Dom" odbilo je, nazad malo
dana, „Glas Crnogorea" sbog toga, što
je tiskalo ovu iskrenu popa Jova izpo-
vied pjesmu, i dobro je uradilo; jer hr-
vatski obraz ne dopušta, da se podu-
piru Listovi koji ovakove uvrede, po
nas, tiskaju. Evala dakle družtvu! —
Završujuć ovaj dopis (jer ću Vam bit
dosadio gosp. uredniče (nit iz daleka.
Ur.) kao što i vami štovani čitaoci), po-
ručujem Imotskom odrodu dosadašnjem
miritelj u i slogaru, koji se je držao, kao
da mu je providnost odredila, da izmiri
razdvojenu braću, koji je do sad znao
ovako» dugo hiniti i nas sve Hrvate o-
vako varati, koji je napokon digao ko-
prenu i tako odkrio svoju srbsku dušu,
poručujem, da će mu bokežki Hrvati
bit harni, a uz to nek mu slobodno za-
grebača akademija diže poprsja kao a-
poštolu bratske sloge! A sad ti, mirite-
lju dični, opravljam iste njeke tvoje kra-
sne stihove, da razmišljaš dolikuju li
Starčeviću, ili prije kome drugome:
Stan o starce klevetniće
Antihriste prave blagoviesti!
Stan krvniče
Strašni tenče
Grješni starče
..... za sjekiru
Vukodlače
Paklenjače itd. — Tvoj
— „Starina Bokelju —
Domaća Viesti.
Hrvatski sabor u Zadru.
Dnevni Red
prve sjednice 7-og tekućega.
1. Izbor tajnika.
2. Izbor financijalnog Odbora.
3. Izbor molbeničkog Odbora.
4. Izbor Odbora za pregledanje rada
zemaljskog Odbora.
5. Izvješće zemaljskog Odbora o izboru
zastupnika zadarske trgovačko-obrtni-
čke komore.
6. Konačni računi za godinu 1891. elie-
dećih zemaljskih zakladi: a) Iznemo-
glih vojnika dalmatinskih ; b) Mamu-
line; c) Gluho-niemih; d) Obitelji
spremnih dalmatinskih vojnika; e) Mi-
rovine pokrajinskih činovnika; f) Va-
trogasaca; g) Vanrednih potreba biv-
šeg okružja dubrovačkog; h) Frane
Josipa I; i) Oskudične.
7. Konačni račun za godinu 1889.U Po-
ljodjelske zemaljske Zaklade.
8. Konačni račun za godinu 1889.U mi-
rovinske učiteljske zaklade.
9. Konačni račun za godinu 1889.U ze-
maljske učionske zaklade.
10. Konačni račun za godinu 1889.U
pokrajinske zaklade.
11. Proračun pokrajinske poljodjelske
zaklade za goding 1892.
12. Proračun mirovinske učiteljske za-
klada za godina 1892.
13. Proračun pokrajinske učionske za-
klade za godinu 1892.
14. Proračun pokrajinske zaklade za go-
dinu 1892.
15 Konačni računi za godinu 1890.U
sliedećih zemaljskih zaklada; a) Izne-
moglih dalmatinskih vojnik&; b) Ma-
muline; c) Gluho niemih ; d) Obitelji
spremnih dalmatinskih vojnika; e) Mi-
rovine pokrajinskih činovnika; f) Va-
trogasaca ; g) Vanrednih potreba biv-
sek okružja dubrovačkog; h) Frane
Josipa i izkaznica uprave eskudične
zaklade za godinu 1890.
16. Konačni račun za godinu 1890.u
pokrajinske poljodjelske zaklade.
17 Konačni račun za godinu 1890.U mi
rovinske učiteljske zaklade.
19. Konačni račun za godinu 1890.U
pokrajinske učionske zaklade.
19. Konačni račun za godinu 1890.U
pokrajinske zaklade.
1 tek. raj. pobrinuo se, da ovom prigodom
izkaže svomu Predšastniku čast i po-
moli se najdostojnijim načinom za po-
kojnikovu dušu. U to ime odlučio je od-
pjevati sutra svečanu mrtvačku Misu,
na koju se pozivlju svi vjernici ovoga
stolnoga grada.
Crkva je jur obučena na crno. Na
sried prezbiterija podignut je vrlo uku-
san i velik katafalak. Psisustvovat će i
sve mjestne vlasti.
* «
Današuja saborska sjedniea otvorila
se u prisutnosti 22 zastupuika.
Predsjednik zamoli zast. Šarića i Vu
kotića, da zauzmu privremeno tajničko
mjesto. Zatim priobćuje, da mu je vlada
dostavila neke dopise.
Prvi dopis javlja imenovanje novog za-
darskoga Nadbiskupa, drugi javlja daje
za vladina povjerenika u učionskim po-
slima imenovan nadzornik Peričić, a
trećim se priobćuje, da je gosp. mini-
star predsjednik grof Taaffe uzeo (je-
dnostavno?) na znanje saborski zaklju-
čak o uvedenju u urede hrvatskog ili srp-
skog jezika. Četvrti dopis govori o u-
vedeuju gojitbe duhana u Imotici ston-
ske obćine. Peti veli, da se povraća
prošnja o uvedenju duhanske gojitbe
u sjevernoj Dalmaciji (Knin, Drniš, Nin,
Pag). Šesti dopis kaže, da je N. Veli-
čanstvo naš kralj uzeo na znanje sadr-
žaj zapisnika dalmatinskog sabora.
Predsjednik moli za tim Vukotića, da
čita prispjele molbenice.
Učenici poljodjelske učionice u Beču
prose pripomoć. Ante Napet iz Zadru,
takodjer; a tako i sveučilištari u Beču.
Umirovljeni uč. Vlad. Jović iz Knina
prosi doznaku diela plaće, Antonija
Bogdanović pita pripomoć za produže-
nje slikarskih* nauka, Ljubica ud. Corić
moli, da joj se povisi mirovina, Aogje
Gipin pita podporu Za sina joj Joza.
Andrijašević iz Graca traži mirovinu,
Baldo Kesić iz Dubrovnika moli za po-
višeoje plaće; a tako i liečnik Dr. Ivo
Marčelić pomoćnik u zadarskoj bolnici.
Predsjednik javlja, da je primio osim
toga 3 upita i 1 predlog.
Prvi je upit Dra. Bulata i drugova na
vladu o još neuvedenim poreznim knji-
žicama, kako to sabor jednodušno zaželio.
Drugi upit zast. Bjaokini erta nevo-
lju ninskih stanovnika i pita, misli li
vlada poduzet kopanje Ždrijača i ure-
djenje ninske luke, da bude omogućeno
odtjecanje vode i tim prepriečana gro-
znica i druge s tim skopčane nevolje.
Treći upit zast. Vukotića želi znat,
hoće li i vlada k6 priskočit, što je pri
skočio kralj i Zem. Odbor, na pripomoć
onomu dielu Boke gdje je nerodica pro-
uzrokovala glad.
(Upiti prelaze na vladu).
Bjelanovićev predlog želi četiri uzorna
rasadišta amerikanske loze, po jedno u
svakom od četiriju bivših okružja.
. Pavić javlja, da je baš danas stigla
viest iz Beča, da središnja vlada namie-
nila 100.000 f. oskudičnijim krajevim
Dalmacije, biva 10.000 f. Boki Kotorskoj
i 90.000 povodnjom oštećenim obćinam
Brača i Hvara.
Zast. Spalatini pita 20 dana dopusta.
Ne dozvoljava se.
Za tim se prelazi na izbor tajnikit i
odbori, kako u dnevnom redu, i tako
završnje sjednica u po sata po podne
*
* #
Vlć. O. Frane Livić odčitao je jutros
u crkvi sv. Mihovila mladu Misu. U Splje
tu takodjer vlč. O. Toma Radičić u cr-
kvi 00. Dominikanaca. l)
Obojici najsrdačnije čestitke!
*
* *
Sutra se najvršuje prva godina od
dana smrti pok. Nadbiskupa Maupasa.
Preuzv. pragosp. Nadbiskup Rajčević na
i) Vlč. g. uč. Radičić mladomisnikov
brat izpjevao je za ovu radostnu pri-
godu liepu pjesmu veselicu.
Danas, jučer i prekojućer bila je o vdje
najniža zimušnja temperatura (iz jutra
1-2 izpod ništice). More se je smrzlo
jučer po cieloj luci i raztopilo se jedva
podne.
U okolovinam studen je, ko obično,
bila puno ljuća Zameo je ,po svuda i
debeo snieg, te su zakašnjele i pošle.
Bajami su ove godine propali, jer ih
ovaj lek zateko baš u cvietu.
# * #
Večeras na 7 sata otvorit će se sve-
čano činovnički kazin, koji je privatno
bio jur otvoren početkom tek. mj. —
Otvoru prisustvovati će i g. namjestnik.
*
* *
U subotu na 1 sat po podne umro je bi-
lježnik Jos. Messa. Pokojnik bio je pred-
sjednik poljodjelskog odbora i pokraj,
poljod. vieća i zastupnik na saboru.
Jutros držan je sprovod i bio je u-
prav sjajan. Prisustvovao je i g. na-
mjestnik pl. David, pl. Pavić, saborski
predsjednik knez Vojnović, i množija
drugoga obćinstva.
* * *
Kako je poznato, jedna od najgorih
ljaga i najgrdjih uspomena našega sa-
bora jest uaziv njegova službenoga je-
zika. To vam je onaj klasični narodni
i filologični besmisao: srpsko-hrvatski
jezik!
Hoće li ovo zasiedanje oprat barem
tu ljagu ?
* * *
Spljetski „Pučki List" navršit će doj-
dućega travnja prvu svoju godinu. Do-
znajemo, da će do brzo povećat oblik,
jer nemože da odoli silnu gradivu što
ga prima za uvrsćenje.
Mi se radujemo, što je ova pravi pu-
čki i vrlo dobro uredji?ani List tako
našemu naroda omilio! Crescat, floreat!
* *
Hunjavica je pohodila zimus i kršnu
Hercegovinu. Mnogo ih je oboljelo po
gradovim i po selim. U Mostaru palo u
krevet do 500 osoba.
Ovdje u Zadru ima takodjer zadnjih
dana dosta slučajeva, osobito na novoj
obali, gdje stanuju većinom nježnija
gospoda.
* * *
Iz benkovačke okolice početkom o-
žujka: primili smo, kao temeljitu viest
da će biti imenovan Nadžupnikom u
Benkovcu vlč. Don.Šime Raso, župnik
u Obrovcu. Onakve je riedkosti sreća
imati u ovoj varoši, jer ga tri najveće
kreposti rese: učenost, dobrota i značaj-
nost. Ehl da bi se Bog smilovao!
Pravaš.
* * *
Narodnu stranku mi običavamo zvat
i srpsko hrvatskom. Mi smo, u prvine,
o tom višekrat i dokaze donieli, a te
dokaze nije još nitko pobio. A ipak ima
gdjetko te se čudi nazivu, što ga prema
činima narodnjacima davamo.
E pa dobro. Sad kad je sabor i kad
nas zastupnici, i bez novina, mogu sa
samog saborskog sjedala oprovrći, pri-
lažemo starim obćim i tvrdim dokazi-
ma, kao uzgred i ovaj dokaz novi, koji
je prava malenkost napram prijašnjima.
U „Srpskomu Glasu" od 2 tek. ima
priobćeno veleuč. Dra. Kovačevića iz
Šibenika. U tom priobćenu stoji, uz o-
stalo privatne naravi, i ovo što nosi po-
litički biljeg, o gosp. vit, Supuku, Slanu
narodne stranke i članu narodno hrvat-
sko kluba:
..... „da je bila potreba, kao sto
') Nijesmo spomenuli u proš. broju Q
ovom hvalevriednom pozivu, sto ga je
naš Nadpastir dao obielodanit, kako
rekosmo jur na 1 tek. mj , a to jer
osobe kojima se običava u Žadru po-
vjerit dieljenje mrtvačkih oglasa, prije
razdiele i najmanjim dućanicim nego
se, u svojoj primitivnosti, siete tolikih
Uredništva koja se u gradu nalaze.
Ti ljudi ne znadu, da noBeć Uredni-
štvima služi se obćinstvu uspješnije
»ego igdje.
nije, bio bi ga (Šupulca, narodnjaka) pot-
pomogo i to baš iz dosljednosti (piše
Dr. Kovačević tako zvani „Srbin") i sa
gledišta srpskih osjećaja, jer preskaku-
juć preko sviju odličnih svojstva gosp.
Viteza Šupuka, on sa njegovim nepri-
stranim, ljubaznim i pravednim ćustvima
prema ovo malo srba šibeničkih, gojio je
i uzdržao i u neprilične časove ravno-
stas i dobro bratinsko sporazumljenje iz-
medju Hrvata i Srba "
A na drugom mjestu isti „srbin" Dr.
Kovačević govori o istom vit. Supuku :
„Sa gledišta općeg ćustva slavenskog
i njegove (pazi) prijateljske naklonosti
prema srpstvu, koja je u toliko slučajeva sjajno ukazao ja kao srbin politički ne-
prijatelj nisam mu nikad bio, niti sam
mu mogao biti" i t. d.
Ovo što Dr. Kovačević piše o vit. Su-
puku, ne bi li se moglo reći i o većini
narodnjaka sačinjavajućih sabori klub?
Sad se čudite što narodnu stranku zo-
vemo srpsko-hrvatskom strankom i nje-
zin klub srpsko-hrvatskim klubom. Ovo
bi samo bilo dostatno.
Ako li narodnjaci misle, da Dr. Ko-
vačević laže, kad ovo kaže, neka izjave,
kd što im jo dužnost, a mi ćemo, glede
ovoga, odmah lealno povuć „klevetu14 na-
trag. Dotle vivit veritas..
* * *
Na 27. veljače promaknut je na gra-
dačkom sveučilištu na čast doktora pra-
va g. Roko Arneri, sin zaslužnoga ota
čbeniba Rafe Arneri-a iz Korčule. Če-
stitamo !
* * «
Benkovac, dne 29 veljače: Dne 4 t.
mj. obćinsko je vieće odlučilo, da se o-
tvori natječaj za obćinskog tajnika, ali
ga još nevidimo u nijednom Listu. Ne-
znatno što više zatežu. Biti će stalno
radi još nezgotovljena predračuna, po ko-
jem mora se ustanoviti plaća tajnikova,
te uvjeti dotičnog natječaja.
Preporučujemo Obć. vieću, da u pr-
voj sjednici utanače što bolji način za
popravljenje sasvim zanemarenih obćin-
skih i seoskih puteva. Z.
* * *
Vrana, dne 28 veljače: Glasa se po
Benkovcu i Biogradu, da će nas skoro
ostaviti ovdješnji obćeljubljeni župnik
Don Jure. Mi nevjerujemo; ali, kad bi
istina bila, bio bi za nas težak udarac
Ljubav, njega i nastojanje njegovo za
vremenitu i vječnu di brobit ovog siro
masnog naroda, neizreciva je. Malahno
i veliko, mlado i staro plakalo bi, ža-
leći gubitak svog t današnjeg pastira; a
težko bi, doisto, bilo i njegovim mnogo-
brojiaim prijateljim okolostojećih sela.
B. « * *
Sa ravnih Kotara, 3 ožujka: Jutros
os /anuo snieg po Bukovici. Kod nas do
podne kišilo, od podne krupa, a pred
večer snieg, poledica. Bajami propadoše.
Slabo po blago sitnog zuba; janjci će
pocrkat. — Kotarac zapamtit će u koji
dan otvorio se pokrajinski sabor, i nebo
se smutilo nad radom naših prvaka!
*
# *
Primamo iz Karlovca, 1 tek.: Pre-
minuo je ovdje prošlog mjeseca Tomo
Katić, kapelan grižanski. U njemu gubi
biskupija senjsko-modruška vrstna sve-
ćenika, koji je znao tečajem svog kra-
tkog službovanja steći ljubav i štovanje
svojih poglavara i povjerenje puka; u
njemu gubi i domovina vrla sina, a nje-
govi kolege vjerna brata i prijatelja.
Dragi brate! Lahka Ti bila crna
zemljica, a duša Ti se dostala vječnog
blaženstva! Oplakuje Te pop Frane.
*
* *
Prvi hrvatski „Lovački List", koji se
počeo bio objelodanjivati u Varašdinu,
preselio se sad u glavni grad Zagreb.
Uprava „Glasa Hercegovca" raza-
slala je aliedeći poziv :
Poštovanoj gospodi rodoljubima i či-
taocima hrvatskog glasila „Glasa Her-
cegovca"' poznati su jamačno oni članci
koji su kopcem godine 1890. i poče-
tkom godine 1891, izlazili u ovom gla-
silu pod imenom „Razbistrimo".
Nu pošto smo mi sada sve te članke
preradili i sa mnogim drugim zanimivim
podateim popunili, koji su od velike va-
žnosti za našu narodnu stvar, koje smo
iz usta prostoga našega naroda saznali,
te najčistije i najvjerodostojnije povje-
stnice, o čijoj se istini i vjerodostojnosti
vrlo lahko može osvjedočiti i prijatelj
i neprijatelj naš, čuvši je od samoga
naroda — to smo dakle iste članke na-
umili u posebnoj knjiži obielodaniti i
našemu rodoljubnom čitateljstvu na
vječnu spomen predati pod -gornjim i-
raenooi.
S toga dakle, čestita braćo rodoljubi,
odazovite se radi istinitosti i svetosti
same naše narodne stvari u što većem
broju 8 predplatama i to jedino s pred-
platama, koje izv. lite izravno uredni-
čtvu „Gltasa Herc govca" u Mostar
šiljati.
Rok ovoj predplati traje do kooca
ožujka tekuće godine, H sama predplata
stojati će ne više nego 75 novćića i ako
prem će knjiga iznašati više tiskarskih
tabaka.
Na predbrojbe, ma odklen one stigle,
nećemo se osvrćati niti će imati u obće
nikakve uvaženosti, izuzam one koje
nam stignu od naših povjerenika tiojim
smo povjerili sabiranje.
Knjiga će se odmah počet tiskati čim
bude imala najmanje 600 predplatnika
i predbrojnika.
Dotičnoj gospodi sakupljanim u i»ae
truda ok6 sakupljanja predplata pripada
kao nagrada od deset sakupljenih pred
plata jadanaesta, koju nagradu po volji
ili u novcu ili u knjigama podigauti
mogu.
Donapokon umoljavamo sve naše hr-
vatsko rodoljubivo i čestito novinstvo,
kako u ovim zemljam tako i ostalim, da
blagoizvole ovaj poziv u svoje cienjene
časopise prenieti. U ostalom mi ćemo u
svoje vrieme javiti o uspiehu sakuplja-
nja predplata i hoće li nam obzirom na
isti, biti moguće tiskati.
Mostar, dne 81. siečnja 1892.
Uprava „Glasu Hercegovca*.
Najnovije viesti.
0 govoru, kojim je knez Lobkovio
otvorio češki sabor, pišu „Narodni
Listy" s nekim omalovaženjem. Mla-
dočeško glasilo kaže, da je govoru
Lobkovicevu svrha da se pokaže u
sjaju najloyalnije lojalnosti. Da se
ne zamjeri Niemcim, nije htio ni
riečju da spomene vrlo važnu Či-
njenjcu, naime izložbu.
* « *
U Pešlu je stigo veliki župan
neke magj. županije, da izviesti vla-
du o stanju tamošnjega pučanstva.
Župan Szmrecsayi kaže, da županija
strada s nestašice hrane. Vlada je
dala nekoliko tisuća, al sve je to
malo.
• *
U Srbiji vlada na pola aoarkija.
I vlada je uzdrmana, te se pogovara,
da bi na mjesto Pašića mogo doć
Sava Gruie i Vuić.
* *
Pedeset srpskih radikalnih zastu-
pnika, u Beogradu izjavilo je, da
neće više stat uz vladu, osobito ne
u crkvenoj politici.
OdpisI „Kat. l>ulm."
Č. g. x, — Djakovo — Nikakve za-
mjerke, pače hvala. I da je neugodno,
od prijatelja bi se imalo bez uvrjede
čut i primit.
č. g. L. G. — Spljet — Naručeni iz-
tisak „Gospe od Lurda" odpremljen
u proš. petak. Istodobno i posebno pi-
samce.
& 8* j- j« — Tirol — Hrvatska pjes-
ma onako gladka i Ijubka, a iz tih
ne naših planina. Evala vam t
Bit ća nam ugodno, ako se budete
i nadalje vježbali, jer u ovaj premda
prvi vaš pjesnički plod nije trebalo
da ni časkom dirnemo. A tko tako
dobro počimlje, zar nema tvrde nade
da će još bolje nastavljat?
Zdravo Vama i družini!
ČC. „Staroselski stekliši" — Nakon is-
crpivih dopisa u „Hrvatskoj" čini nam
se suvišno povraćat se na predmet
kojemu je i rok prilično odmako.
Nu medjutim oprezno i uztrajno na-
napried, oprovrgavajuć, plemenitim
djelovanjem, sumnjičenja i potvore
što se na radikalniji postupak sva-,
ljuju sa stanovite strane. Za dipl.
najbolje će vam opremit u Zagrebu.
Da ste nam sokolovi, svi zdravo, krep-
ko i veselo!
č. g. M. — Beli — Dragovoljno, da je»
i još dulje, nu u dojd. broju, jer za
danas uemoguće.
Onu viest takodjer.PoŠijite ju slobod-
no. Za dobro valja radit, makar
fraotm iUabatur orbit. Živjeli
dugo litUt ponos i utjehu l