Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per orania, qui
est caput Christus
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
, 'p , E h |V 13.) j Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriler operam Vestram impensuros in tuenda salutari fefe'-doctrfiia an}misq»e in (i. rani. i). • " j Religionis amore et in verae iidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 /Jisaocm'KVfolrčke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvletl »ređbrojtoe. - U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za oielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajucu godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo — Uvrstbe no 10
novč- redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. ' '
Br. 66 Zadar, Ponedjelnik 28 Kolovoza 1882. God. XIII.
Da dodjemo već jednom na toli
nuždni tekući red u upravi, zamo-
lismo mnoge veće i manje nase
dužnike posebnim pismom na iz-
platu predbrojbe po uvjetim na
ćelu lista. Ponavljamo ovdje pre-
poruku, uz obaviest onoj gospodi
koji duguju za više godina i koji
dadoše nam razumjet da uzimlju u
šalu ispunjenje one svoje dužnosti,
na koju ih, osim duševnosti, i ne-
poznato im rodoljublje obvezuje,
da ćemo, neodazovu li se podpunom
isplatom do 10 dojdućega mjeseca,
javno ih pozvat po imenu, a uz to
i drugim ćemo ih sredstvom pri-
silit neigrat se s obrazom i po-
štenjem.—Molimo ovom prigodom
najtoplije i onu gospodu koja nam
Što duguje za slike, knjige, uvrstbe,
nek nas se po mogućnosti siete
koliko prije, znajuć dobro da nas ti-
skarski, financijalni i poštarski
troškovi ne čekaju, ne samo za
godine ma ni za tjedne, te nam
nije moguće, bez velikih neprilika
i dosada, svakoj doskoćit utjeri-
vajuć jedva polovicu dohodaka.
Nezasluženo ! buduć se zna liepo
da naš list samo se svojim znojem
hrani i da je uz to, obzirom
na siromaštvo pokrajine, najniže
ciene. Nadamo se po tom da će
gospođa predbrojnici dužnici do-
stojno uvažit ove okolnosti i ukinut
nam potrebu ovih tužba, a od-
nosno i prisilnih sredstva.
Kako 4a svladamo poteškoće za
uve&enje staroslavenštine
u crkvi.
u.
Valja ne poznati sustav katoličke
crkve, ne poznati koliko liturgički jezik
zasieca u polučenje njezinog jedinog
cilja, spasenje duša, ne poznati koliko
katolička crkva uvažava i sliedi tra-
diciju i u vanjskom obredovnom svom
životu,— da se može zahtievati od nje,
da ona uvede novi liturgički jezik u
službu božju onom brzinom, kojom se
sada u državah kuju novi zakoni, koji,
ne nalazeć podloge ni korjena u života
i u potrebali naroda, mienjaju se
smiešnom lasnoćom, raztvarajućom sve
socijalne odnošaje. Katolička crkva je
još jedina zadruga (izuzmeš li En-
glezku) gdje običaj je obilnim vrelom
prava. Ona ništa ne improvisira, nego
važda nadovezuje novo na staro, —
popravlja i izpravlja, ali ne fabricira,
kako to Čine moderne države. Ako je
istiua da do XVI. vieka starosloven-
ština je postojala u službi božjoj u
Zagrebačkoj i Djakovačkoj biskupiji, —
istina je takodjer da je usljed doga-
djaja, kojim je rimska stolica najviše
ostala tudja, ona prestala, i ustupila
bezograničeno mjesto latinštini. Pokret
istočni, faktično približenje istoka k za-
padu usljed uslobodjenja mal ne svega
slavjanskoga plemena od turskog jarma,
zahtievaju da se pripravi onaj most
preko kojega, kad odbije ona ura, koju
je Otac nebeski sebi piidržao, istočna
i zapadna crkva će si pružiti ruku da
se nadju u istoj ovčarnici s jednim
pastirom. Taj most je staroslovenština,
te ga valja malo po malo graditi medju
jadranskim morem, Savom i Drinom.
Ova možda namiče postepenu i obzirnu
promjenu u liturgičnom jeziku svega
gore pomenutog predjela, promjenu
koju ima rukovoditi Namjestnik Isukr-
stov skupa sa Biskupi. Ta promjena
lasnije će se sbiti gdje staroslavenština
nije bila izkorjenuta, gdje u širjemu
ili u užemu okviru još postoji, kako u
Dalmaciji i u Senjskoj biskupiji. Ona
će se u suprot sporije udomiti gdje joj
nije još ni svećenstvo ni narod pri-
pravilo zemljište. Ova promjena paka
neće nipošto odrinuti latinštinu, kako
je to vrlo praktično i mudro iztaknuo
DjakovaČki biskup u njegovoj glaso-
vitoj korizmenoj okružnici, — nego će
se latinština i staroslavenština kod nas
zamjenito upotrebljavati, kako se kod
nas dotiču istok i zapad. Ali za sve
to hoće se vremena: nije tomu dosta
izdati naredbu koja bi se uvrstila u
diocezanski list, kako neki zakoni u
sbornike, da ostanu zakopano mrtvo
slovo. Oni koji bi nepromišljeno htjeli
u tren oka uvesti staroslovenštinu gdje
je nije, radili bi joj o glavi, ali toga
se nije bojati, jer Rim takih smiešnih
pokusa nije vičan učiniti. Neka se tomu
prije svega pripravi svećenstvo, i neka
ovo utire u narodu staroslovenštini put.
Na pr, u djakovačkoj biskupiji kako
u cieloj Dalmaciji, Bosni i Hercegovini
ima hvalevriedni običaj da se poslanica
i vangjelje kod svečane mise u hrvat-
skoj vulgati pjeva. Toga ne postoji
još u Zagrebačkoj, gdje, kad bi se to
uvelo, bio bi liep korak napried na
stazi uvedenja staroslavenštiue. U senj-
skoj biskupiji u suprot uveo se ne-
hvalevriedan običaj, da se oni dieli
svete mise koji se glasno izgovaraju
u vulgati hrvatskoj čitaju a tajne (se-
creta) u latinštini. Ovdje dakle posve-
mašnje uvedenje staroslavenštine biti
će najlasnije i najnaravnije. Ostale
biskupije malo po malo će se sa senj-
skom modruškom izjednačiti; ali da bude
uspješno ima se to obaviti sporite non
spinte, ostavljajući velik djelokrug slo-
bodi i znanju pojedinaca. Evo ima
kod nas popova koji su od godina i
godini dobili od sv. stolice dopust da
čitaju sv. misu u staroslavenštini, jer su
znali, jer su želili, jer ih je vuklo srce
za tim. Uzorni nam je primjer dao
Pavlinović, koji još i kao podgorski
župnik, pak kasnije kad je sjedio kod
Franovaca u Beču kao narodni posla-
nik, čatio je sv. misu u staroslaven-
štini, te bi znao svuda izkopati gla-
goljski misal, kad ga nebi sobom nosio
u sanduku. To se sbivalo pod Piom
JX., kako se sad sbiva pod Lavom XIII.
Ugledajte se mladi svećenici u njega,
kako se ugledao mladi glagoljaš Ma-
tešan i drugi, a svjetovnjaci publiciste
namjesto odapinjati svoje striele proti
dalekomu Rimu neka nišane bliže praga
svoga. U crkovnih stvarili biva kako
u svjetovnih: zahtievati sve od vlade,
a stojati prekriženih ruku, to je lašnje
ali je bezuspješni posao.
Svemu našemu hrvatskomu svećen-
stvu u Banovini i u Dalmaciji pruža se
prilika naučavati se staroslavenštini, il
u gimnaziji, il u bogoslovju. Ne Čini
nam se da je u Banovini najsgodnije
vrieme odabrano da se staroslavenština
po klericih nauči u gimnaziji, jer ostaje
vremena do redjenja da se ona zabo-
ravi. Ako smo dobro obaviešteni; u
bogoslovnom zadarskom zavod« pre-
dava se staroslavenština u I, u II. i u III.
tečaju. Ovo je bolje, ali bi još bolje
bilo kad bi se predavala u lV.om. Kako
stoji stvar u Djakovu i u Senju nije
nam poznato. Medjutim bilo kako bilo,
— ueka klerici jedanput naučenu sta-
roslavenštini! ne zabace u kut, nego
sliede makar po malo vježbati se u njoj
sve do misnićtva, tako da uzmognu
odmah s dozvolom svoga starešine u
njoj misiti. Tim će se najlašnje i naj-
sigurnije utirati put staroslavenštini u
crkvi, jer „ignoti nulla cupido". Da-
pače i svećenici koji nisu ostarili, a
zaboravili ju, ili ju nigda ne znali,
mogu joj se naučiti, i naučiti će joj
se budu li imali volju, a dobiti će ju
kad se budu osvjedočili da će se sta-
roslanvenštinom sniziti malo po malo
onaj zid, koji nas razstavlja od naše
zabludjele braće. A oni kojim lasno
ne ide staroslovenština, dapače sve-
ćenstvo u obće imade drugih načina
kako se velikom nalogu Otca kršćanstva
odazvati, razprostirajući naime medju
narod pobožnost naših ss. Apoštola,
propoviedajuć mu o njihovom spaso-
nosnom djelovanju, o nepokolebivoj
njihovoj vjernosti prama Petrovoj Rim-
skoj stolici, i upućivajući narod da se
molitvom uzornim životom, i djelima
kršćanske ljubavi zabludjeuoj svojoj
braći približi. Mi držimo, da će ova
sredstva biti uspješnija od najdublje i
najspretnije polemike, jer ovom samom
može se djelovati na mali broj izobra-
ženika, a da se ne dopre do nižih
slojeva naroda, koje valja zadobiti.
Katoličko svećenstvo neće ničim toliko
djelovati na sbliženje dviju crkava
koliko ponašajući se prama istočnome
onim duhom kršćanske krotkosti i lju-
bavi, kojemu, kad je spojen s uzornim
životom i pristojnom naobrazbom, ne-
može se za dugo odolievati. Jer ljubav
je jača od smrti, jedina je kadra svla-
dati bludnju i mržnju i glupost. Za-
ludu je tražiti svakojakih liekova, te
sazivati u pomoć slobodu, civilizaciju,
znanost, narodnost i samu staroslaven-
štinu da se razkolu učini kraj. Ponizna,
te po svietu i po visokih nosiocih svje-
*) U tu svrhu dobro će djelovati bratov-
ština svetih Ćirila i Metoda za sjedinjenje
obiju Crkava, o kojoj čuli smo da će na-
stojati Zadarski Nadpastir. Biskup djako-
vački je za tu spasonosnu svrhu utemeljio
zakladnu misu.
tovnih načela prezirana sredstva kr-
šćanske molitve i ljubavi sjediniti će
istok sa zapadom. Nije usahnula još
ona božanstvena: „vince in bono ma-
lum". Koliko bismo bili sretniji u naših
privatnih i javnih odnošajih, koliko bi
si pojedinci i narodi štedili suvišnih
muka i poraza, kad bi ostali vjerni
ovoj Spasiteljevoj zapovjedi, kad ne bi
odvraćali šilo za ognjilo, nego nasto-
jali svladati zlo dobrim.
Dnevne viesti.
,,Ung. Post." i „Nov. Presse" pri-
maju iz Zagreba, da će se hrvatski
Sabor sastati na 1 listopada i bit će
mu predloženo za viećanje o: prora-
čunu god. 1883 i promjeni zakona o
inartikulaciji (pozakonjenju) krajiških
naredaba.
Tršćanska trgovačka komora zaklju-
čila je jednoglasno upravit N. V. Caru
i hrvatskomu kralju adresu odanosti
prigodom 500. godišnjice od kad je
Trst s Austrijom.
Za 17 dojd. rujna očekuju u Trstu
posjet N. Vis. Carevića Rudolfa i Ste-
fanije.
Ministar Kallay nastavlja svoje pu-
tovanje po Bosni. Na 23 t. bio je u
Cajnici a sutra dan u Foči. Kod Čaj-
nice došo je k ministru ustaški vodja
Ferhad beg Herenda izjavljujnć mu
da se pokorava.
Pišu iz Aleksandrije, 24 kolovoza:
Viest „Agence Havas" : Englezi nastoje
da uzpostaviv izravnu željezničku svezu
medju Suezom i Kairom, dodju brzo u
Kairo. Brod „Nautilus" ugovara sAbu-
kirom radi predaje zarobljenika (Austrij-
ska topovnica „Nautilus", kako ja-
vlja Seymour, opazila je, ploveć kraj
Abukira, na tamošnjim tvrdjicam bieln
zastavu, te je uslied toga poslala na kop-
no jedan čamac su nekoliko ljudi, koje
su egipatske Čete zarobile. U Čamcu bi-
jahu jedan častnik, brodski liečnik dr.
Kamilo Theumur, jedan pomorski voj-
nik, jeđau podčastnik i osam mornara.
Ur.) Austro-ugarski konsuo umolio je
Wolseleya, da Arabi paši izjavi, da
zarobljenici nisu Englezi.
Žica iz Londona, 25. kolovoza: Ju-
trnji listovi javljaju: Wolseley došao
je u Nafischeh. Obćenito napredovaje
očekuje se u nedjelju. Kažu da je gu-
verner Kairske tvrdje pripravan, da tvr-
djicu, u ime khediva preda englezkim
četam. Englezi nastoje da dodju u
Kairo izravno iz Sueza, te popravljaju
zato stari željeznički put medju Sue-
zom i Kairom.
atin.
Veritatem facientes in charitate, >
crescamus in illo per omnia, qui '
est caput Christus. )
(S. Paul, frpli. IV. 13.) ;
Izh.odi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in luenda salutan TTtinaiLJlpF.lnna animisgue in
Religionis amore el in verse fidei professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Catheđrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojlte. — U Zadru, unapried 7 fjor. ni* godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poatarski troškovi. — f'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi franco" na Uredništvo. — Uvrstfae po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
fer. 71 Zadar, Četvrtak 14 Rujna 1882. God. XIII.
ITjekoliko rieči našoj „Slobodi".
IV.
Ima ih koji nieču Papi pravo na zemni
posjed, temeljeć tu svoju protivnost na Kr-
stovim riečiin: moje kraljestvo nije od ovoga
svieta. Krstovo carstvo nije odista svietsko
carstvo ili država, a da bi se moglo i
smjelo reći, da je od svieta, nu njegovo
kraljestvo ili njegova crkva jest „na" ovom
avietu ustanovljena za nas, za ljude, a bor-
iue ne za duhove ili angjele, da bi bila u
zraku ili ne na ovom svietu. Što je pako
na zemlji treba od zemlje da živi, ili treba
tu zemnoga posjedovanja, makar ono bilo
kraljestvo duhovnoga smjera, ili držanstvo
duševnoga spasa. Krsta danas na zemlji
nema onako, kako je bio tečajem tridesetitri
godine, a da bi mogli i smjeli računati na
njegovo zemno živovanje. On za svoga vrho-
vnoga namjestnika nije mogao odabrati i
postaviti nego čovjeka, kao što je svoju
crkvu za zgoljne ljude utemeljio i ustanovio,
pa je kao takovoga imenovao i postavio
av. Petra, kao vidljivoga kralja i glavara
svoje crkve na zemlji, da od svakoga dru-
goga zemnoga kralja i vladara slobodno,
neodvisno i samostalno upravlja Krstovom
crkvom. Nije li tako? Ako jest, pitam,
kako će papa neodvisno i samostalno upra-
vljati crkvom Krstovom na zemlji, ako ne-
bude sam neodvisan i samostalan od sva-
koga kralja i državnika zemlje? A takav
može biti samo onda, ako posjeduje samo-
stalno zemljište, ne da bude tobož zemni
kralj poput inih zemnih kraljeva, nego da
bude neodvisan i samostalan kralj, vrhovni
upravljat' ! j i vladar kraljestva Krstova na
zemlji, neodvisan i samostalan u svojoj u-
pravi, kakvim ga je postavio sam Krst. To
su uvidili carevi, kraljevi i narodi već u
staro doba kršćanstva, da se samo na taj
način može i dade govoriti o samostalnosti
i neodvisnosti vrhovne uprave crkvene, pa
su papi razvojem poviesti dali i udielili
zemni posjed, koga je on zakonitim putem
primio i uzdržao. Dakako s početka crkve
uije to moglo odmah biti, osobito u vrieme
krvavih progona, ali kao što se nijedna u
stanova na zemlji u svojoj klici ili zametku
neukažuje savršenom i podpunom, nego se
tek vremenom razvija do svoje podpunosti:
tako nije se mogla ni ustanova papinstva u
prvom početku ukazati podpunoma razvi-
jenom, nego trebalo je vremena, da se do
svoje podpunosti i cielosti razvije. A sad
poviest nas uči, kako i u koliko se je to
dogodilo, kako se je to sbilo s duhovnoga,
kako sa zemnoga gledišta, ili kako se je
duhovna papina vrhovna vlast razvijala i
razvila sve do dogme nepogriešnosti dog-
matične, a svjetovna mu vlast do uživanja
zemnoga posjeda, t. j. do patrimoniuma sv.
Petra, samo i izključivo u tu svrhu, da sa-
mostalno i neodvisno može upravljati Kr-
stovom crkvom. Takva uprava bila je po
obći boljak, pače po isti napredni obstanak
crkve bezuvjetno potrebita vazda i u svako
vrieme, a boljega i izdašnijega sredstva zato
nije i nemože se naći, nego što je zemni
posjed papin, barem ga nismo od protivnika
naših nigdje čuli, koji se toliko zemnomu
posjedu papinomu protive, kao da je u tom
tko zna kakovo zlo ili nesreća po narode.
A ako je to bila velika potreba za vrieme
starije, naposeb srednjega vieka, može se i
punim pravom reći, da je danas jošte veća,
da u toliko smiešanoj i pomućenoj vrevi
svietskoj neodvisna i samostalna bude vr-
hovna uprava crkvena, proizlazeća sa stoli-
ce sv. Petra. 1 tko se pristojno bavi s
povišen, te točno i triezno izpituje položaj
stvari svieta i naroda, mora odmah u prvi
čas priznati, da drugčije nije i drugčije biti
nemože, ako se želi i hoće polučiti obći
spas naroda — i unaprediti zdravi boljak
čovječtva.
Ja mislim, da sam stvar ako u kratko,
ali posve bistro i zdravo izveo i dokazao,
baveći se i sam s poviešću svieta i razvo-
jem života čovječtva, naposeb s odnošajem
crkve napram državam i obratno, t. j. od
nošajem vjere napram spasu ljudskom. Nebi
htio prenagliti se i nikomu se nametnuti,
učitelj naš jest Gospodin, ali na svaki
način preporučiti mi je svakomu, tko se
hoće da bavi s povješću naposeb na polju
javnosti, da istinito poviest razmatra, kao
što hoćemo, da nam je svim zdrav um i
zdravo srce, a da se nitko nepusti zava-
djati u sliepo po ljudih, kojim nije do
svete istine ni do božjega prava stalo, nego
do svojih hira i paklene zlobe, u kojih nije
tražiti spasa ni po čovječtvo ni po domo-
vinu.
A ako igdje treba opreznosti, to ju treba
na ovom polju, da se inače najveće svetinje
naroda, naposeb hrvatskoga tako lahko-
umno nebacaju u blato vragu na volju, na-
rodnomu spasu na nevolju.
I ovim ću zaključiti dosta bolnim srcem,
što opažam, da u mili mi hrv. narod javna
i to hrv. štampa unaša duhovnu filokseru,
korupciju, i nevjerstvo, a onamo se tuži
na svestrani nazadak i skvarenost naroda,
koja nebiva naglo, nego se lagahno u srce
narodnoga života uvuče. Tim više pako
mora boljeti, kad se vidi da to radi čeljad,
koja govori i tvrdi, da se bori za istinu i
pravo. C. G.
Čudni li su ti ljudi oko sušačke
Slobode! Dok je Lav XIII. turao u
sviet svoju znamenitu encikliku i bu-
dio iz mrtvila zaspano slovinstvo; dok
su ugledniji svećenici i svjetovnjaci,
prihvativ se u bratsko kolo, okupljali
pojedine grane slovinstva i pripravljali
hodočašće u Rim; dok su katolici slo-
vinske krvi pratili srdcem i umom svoju
braću hodočastnike k grobu Isukrsto-
voga namjestnika; dok se ljudi vješti
na peru trudili da prokrče put glago-
lici sušačka Sloboda nehajno je sve
to gledala, pače su mnogi njezini
prijatelji žalili to natražnjačko hodo-
čašće, a drugi se tješili da će to po-
moć politici. Sad pako kad se prokr-
Čila staza glagolici, kad je Rim pri-
stao na želje slovina; sati kad je cr~
kovnoj poglavici prevaliti mnogo jadi-
kovih klanaca, da što prije obeseli svoje
sinove, slovine na jugu — diže se
S/oboda sa divaua, na kom se istočnom
bezbrigom odmarala od bitaka proti
„njemstvu" i „narodnjačtvu", da opaše
britku ćordu i da udara po... ali ni ona
nezna po čemu. Grehota da ćorda nije
njezina, no si ju je uzajmila kod ne-
kog mladog hrvata, kom u žilama teče
južna krv.
Nu da vidimo, što li sve bunca Slo-
bodin, kako da rečemo, suradnik. Od-
govarajuć na tri Članka, koja neki ro-
doljub napisa u našem listu, mladi
pisac, ko lakrdijaš! u cirkusima, pokle
je izpuškarao dvie tri, skače preko
plota i obazire se na obćinstvo, da
vidi hoće li mu se smijati. Obćinstvo
se u cirkusu lakrdijašu smije, jer —
jer je lakrdijaš; pa mislimo da će neki
bit pleskali i mladome piscu i đovi-
knuli mu: ala si nasamario „apologiste,,
rimskih papa. Nu je vragolan mladi
pisac, pa bismo se okladili, da se i
on sam sebi smije. Neka ga! Jaoli
peru pod mlađom rukom, uz vruću krv.
članci su se bavili o zabrani u Hr-
vatskoj a ne u Dalmaciji, gdje je nije
bilo; prazna su dakle brbljanja što
pisac govori o dalmatinskom svećen-
stvu, puku i t. d. Nek pisac dokaže,
ako mu je do istine, da nije bilo ne-
mara u narodu i nižem svećenstvu Ba-
novine. Ali on toga nemože dokazati
i s toga savije vience oko ćela sve-
ćenstva spljetske biskupije, koje rad
svoga rodoljublja u svakoj se prigodi
iztiče; ko da je naš pisac biedio s ne-
mara spljetsko i u obće dalm. svećen-
stvo. To je nepošteno podmetanje.
Ni u ovom članku nemože da izo-
stane „Švaba" i „madjar" -— pod kojim
bi imao biti štovani pisac naSih uvo-
dnih Članaka. „Da ovako napiše Švaba
ili Magjar, piše mladi pisac, koji pro-
putuje jednom našom zemljom, ni po
žalosti " — Liepe rieči, ali pisac
naših Članaka nije htio ružiti svećen-
stvo Banovine, on je u obće konsta-
tovao, da se tamošnje svećenstvo malo
brine za glagolicu; ko je pisao gore
no i Švaba i Magjar o svećenstvu u
Banovini, to je pisac Slobodinih „Dnevnih
pitanja" • ipak Sloboda tiska u svom li-
stu : „pomenuti stavak (našeg pisca Op.
„K. D.") zaudara skrajnom drzovitošću".
V.
Cim zaudaraju spisi tvog šef-sura-
dnika, sušačka Slobobo? U ostalom kad
bi nam bilo do polemike, mogli bismo
upitati mladoga pisca: zna li on da
trećina od ono dvanaest svećeuika, koji
se podpisaše pod pozivom „braći sve-
ćenicima" neodrža rieči; zna li on da
se i prošlih dana vidjelo gdje mladići
odgojeni u Prieku mise latinski, da
tim tobož dokažu, da sn nešto više;
zna li.... ali neodkrivajmo naše nevolje.
Mi pouzdano čekamo da Rim reče svo-
ju u prilog glagolici.... Sloboda (i nje-
zini pisci) neka sliedi obožavati naj-
veće neprijatelje papinstva i katoličtva,
širiti pogubna novovjeka načela i bri-
nuti se (risum teneatis !) za spas ka-
toličkoga pučanstva Hrvatske kroz gla-
golicu, biva; nek sliedi igrati ulogu
lakrdijaša ma bilo kojega cirkusa; ko~
god će joj ipak ostati haran, a narod
će opetovati s pučkim guslarom:
Nešto biše Sušačka Sloboda!
drago, biva da predteče irredentistične
izkaze, ako jih pripravljaju.
h Bosne. Pester Llotjdu pišu iz Sa-
rajeva, da je uslied umora kod puto-
vanja u Foču ministar Kallay morao
tri dni ležati. Nu sada da mu je bolje,
te da će kad posve ozdravi u Mostar;
a za tim će iz zaposjednutih pokrajina,
bez da podje u Beč, odputovati u Peštu,
gdje će stignuti oko 25-26 ovog mje-
seca, da učestvuje razpravama zajedni-
čkoga ministarstva o proračunu za g.
1583. — Barun Plenker, novi ravnatelj
financija, imao je dne 6 tek. sa obitelju
stici u Sarajevo; i odmah preuzeti iz
ruku dvorskoga savjetnika Christa u-
pravu ; tim bi nova vlada bila ure-
djena. Sad da vidimo djela!
Kranjski se je sabor okupio dne 4
tek., i slovenski zastupnici, koji su u
manjini rad pritiska i svakojakih ue-
podobština kroz posljednje izbore po-
činjenih od njemškutarske vlade, do-
šli su u sabor, sasvim da se mislilo
da će ostati kod kuće. — Dne 7 tek.
Dr. Vošnjak upitao je vladu o obnovi
kotarskih nadzornika, po prilici pri-
morja i drugih carevinskih pokrajina.
Dnevne viesti.
Na svom putovanju Car je dosad svu-
kud liepo bio primljen. U Trstu se u
velike pripravlja. Cielo je obćinsko
vieće glasovalo 15 hiljada forinta za
svetkovine. I u Gorici ne stoje prekri-
ženih ruka austrijanci a ni pulicija,
koja je mnogobrojna da učini ono što
talijanskomu ministru Zanardelli-u nije
Položaj u Egjiptu nešto se bio po-
goršao za Engleze posljednjih dana,
jer jim je bilo omučno obskrbljivati
vojsku hranom i drugim potrebnim
stvarima. Sad ko da stvari okreću na
bolje uslied žilavosti generala Wolse-
ley-a. Iz Kasasina u Egjiptu brzojav-
ljaju dne 9 tek: Neprijatelj je jutros
rano udario na oba krila englezke voj-
ske. Po živom okršaju neprijatelj je bio
suzbijen sa znatnim gubitcima (250
mrtvih i ranjenih). Arabieva vojska
brojila je 13,000 momaka su 12 topo-
va, od kojih su joj Englezi pet oteli.
Englezi su mnoge Arabievce zarobili;
njihovi gubitci nisu znatni. Sutradan
došla su u englezki logor Četverica
Arabievih Častnika, koji su bili pobjegli
iz Kafr-el-I)ewara, te su izjavili da
tamo nema no 6000 ljudi, većinom u
godinama i slabih; i da su mnogi
voljni predati se Kedivu.
La Ncisiiićt (flre^o-Serviano
i /
in Ualiiiazit).
(v. br. 07).
Cap. IX.
Erezione del veseovato cattolico Zahulmiense-
Stciguen.se. Covgetture sulla residenza del
veseovo greco-orientale promosso da S. Saba.
Monastero Basiliano. Persecitzioni contro i
veseovi cattolici di Stagno. I Francescani.
IM. penisola Ratanea c&duta alta Repubblica
di Ragu sa. Veseovo scismatico intruso indi
espidso. Cnnvevsione degliscismatici e Patareni
di Stagno e Canali. Saggia e cristiana po-
litica della repubblica di Ragusa verso i
nuovi sudditi.
L' antico principato o županija della Za-
hulmia si estendeva oltre quel gran monte
detto IUum, Kulm o Hum, verso ponente, ed
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Epb. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
z A. D R
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecfl^^^^^i-ariinh^ie in
Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito
Si quis Cathedrae Petri
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI.
jungitur,
ad Dam.)
ilvjeii pre«ll»ro jl»e.
smatra se j>
»ove. redak
lie. — U Zadru, uaaprieil 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na evrhn godišta ne odbije list
»redbrojnikom i za nastajuću godinu. —- Predhrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franoo" ua Uredništvo. — Uvretbe po 10
. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 73 Zadar, Četvrtak 21 Rujna 1882. God. XIII.
Molimo čč. gg. pređbrojnike koji
nijesu popunili prerlplatu za primi-
euća se zadnja tri mjeseca tek. godine
da to isvole učinit što prije. Istu
molbu upravljamo onoj gospodi koji
nam što duguju za već prošle mje-
sece.
U oči hrvatskoga sabora.
Nemojmo tražiti pravi u-
zrok naše slaboee dru-
gdje van u našoj neslozi.
K. Vojnović, u saboru g. 1878.
Do nekoliko dana biti će na okupu
sabor Banovine ili kako mu okrpljena
nagodba udarila službeni naslov, re-
Uquicie prošastih vremena: „sabor kra-
ljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije",
da vieća o nekim važnim poslima,,
kako raznose diple kavalira Pejačevi-
ea. Kad se jednom, onda bilo sad se
spominjalo, sakupljali hrvatski zastu-
pnici da u zagrebačkom saboru vođe
borbu proti neprijateljima Hrvatske i
i suzbijaju madjarske pokušaje; hrvat,^
ma gdjegod koji bio, s nekim odušev-
ljenjem pratio rad braće u Banovini i
ponosom je znao reći: tako se hrvat
za domovinu bori! Tad se punim pra-
vom moglo tvrditi (ako i nije u tim
saborima bila zastupana ciela Hrvat-
ska), što je neke godine d.r Košta
Vojnović doviknuo svojim drugovima
na zastupničkim stocima:... „vi gospo-
do, koja ste ovdje, vi moralno zastu-
pate cielu trojednicu, vi ste sabor
eiele naše trojednice". Danas se kolo
hrvatske sreće izvrnulo. Narodna stran-
ka, ta stranka koja je sebe gradila
spasiteljicom Hrvatske, ta stranka le-
gla pod viencima ubranim s revidirane
nagodbe (g. 1873) i držeć da je re-
vidirana nagodba, uz ključ i sve druge
nevolje, tvrdi i neosvojivi kašteo hr-
vatske samostalnosti i slobode, predala
u ruke banu-pučaninu, kako je ona
nekom uasladom i nekim ponosom
zvala Mažuranića, ključ tvrdog ka-
štela, da se Ivica briga, a ona legla
u hladnik pod granate lipe uz Golaše
i Porkolle, koje je začinjao Tokaij. Tad
je praktična politika bila spustila krila
nad patres patriae Banovine.
Nu na stran slike i prilike; govo-
rimo jasno!
Kroz tri-četri godine što je postao
taj tvrđi kašteo, ta tobož in melius
revidirana nagodba, ta magua eharta
hrvatskih slobodština postane, gorku
nam je istinu ispovjediti, utvrdom, sa
kojo su magjari i magjaroni dizali u
lagum i ono malo preostale slobode
hrvatske: utvrdom, s*\ koje su magjari
pucali na hrvatski jezik, na hrvatske
činovnike ; na hrvatsko domobranstvo,
na hrvatske šume, na hrvatski novac....
na sve što je nosilo to prezirno ime
hrvatsko. Ža vladanja narodne većine
i njezina bana Mažuranića, magjarski
se jezik malamalo provlačio po pošta-
ma, brzojavima i željeznicama, ma-
gjarski se golotrbi 11a liepe slali preko
Save i ukućivali po nagodbenoj Hrvat-
skoj magjarski je činovnik sisao i
posljednju kap hrvatske krvi da napuni/
„zajedničku" kasu; sipali se milijuni
„zajedničkoga" novca, da se ljepšaju
magjarski gradovi i da se hrvatska
Rieka otudji Hrvatskoj; sjekle se kra-]
jiške šume, da se grade željeznice;
koje su imale dati posljednji udarac
hrvatskoj trgovini, a sve blago navr-
nuti u tor „brata" tnagjara... Ali ko
da nabroji sve zlo što je naniela Ba-
novini ta revidirana nagodba pod za-
štitom narodne stranke? Današnji ža-
lostili položaj u Hrvatskoj na duši je
te stranke, koja đostav se g. 1H73 ve-
ćine i svoje vlade zanieka sva svoja
prvašnja politička načela i spravi hr-
vatskomu narodu hiljadu Capua, da
se, zadovoljna svojim zastupničkim
dnevnicama i mastnim plaćama, kojo
si bila izposlovala, nagleda hrvatskoga
naroda gdje prolazi izpod „magjarskih
roz madjarsku pustari}!
u, gdje je imalo!
na vieke. Sve što je svjestnijega u hr-
vatskom narodu stoji uz oposiciju ; ali
nek oposicija složno udara i baci na
stran neka medjusobna neporazumljenja
pred obćom pogibelji, koja prieti na-
rodu. Hrvati s ovu stranu Velebita
istim pouzdanjem gledaju obe oposicije
i neluče Starčeviće i Vojnoviće, Fol-
negoviće i Kamenare, gdje se radi da
se obrani domovina, U slogi je jakost!
Kad je nakon punih šest godina
pomicala zviezđa bana Mažuranića,
narodnjačka družinica kroz svog Josu
poviknu: le roi est mari, vire le mi! i
praktičnim samelekima primi bana
kavalira, Laciku iz Našinaca, tog rio\
vog Mojsiju, koji je hrvatski narođ|
imao provesti
i uvest ga u
teći rnlieko i med — sloboda i samo-
stalnost Hrvatske. Kapitulacija bijaše
prvi čin novog bana. Po drugi put
revidirana nagodba, lanjski izbori po-
kazaše Čemu se od toga bana može
nadati hrvatski narod. Uzmicanja, uz-
micanja, pa opet uzmicanja. Pod Pe-
jačevićem nagodba se kiši ko i ođ-
prije, dapače crescit euado. Eto nam
hrvatski listovi s onu stranu Velebita
svakog đneva donose novih povrieđa
nagodbe. Nije bilo dosta, što se po-
slao u Zagreb financijalni ravnatelj
David, da stavlja 11a bubanj pučki
krvavi trud u vrieđnosti od nekoliko
stotina za sam forint; već se eto u
Osieku ukućilo neko novo financijalno
ravnateljstvo, pa neka pjeva §. 22. na-
godbe, ta itako nagodbe obvezuju samo
slabije. Nije li dosta financijalno, eto
i neko novo šumarsko ravnateljstvo, uz
magjarski jezik dakako. Jeli to pravo?
Magjaru je dakako pravo, a kavalir-
ban, koji je zasjev bansku stolicu
svečano obetao, da će braniti nagodbu
proti svakomu kršenju, pušta da
„braća" preko Save rade po svom
ćeifu.
Zalostno, a još žalostnije, kad se\
baci pogled na današnji hrvatski sa-
bor, gdje vlada većina, koja je u sva-
ko doba pripravna položiti oružje, akc^
ga je ikad i imala, i krenuti u ma
gjarski tabor. Eto već leib-organi ban
Pejačevića i magjaronske većine naj
vieštaju svietu da će se valjat i ovoga
puta povući pred magjarskom baha-
tošću i još jednom zasvjedočiti, da ta
nagodba uz sadašnjega bana i sada-
šnju saborsku većinu nije no izliodište
svih magjarskih preuzetnosti; nagodba
koja obvezuje samo hrvata, magjaru je
itako ne treba. Nil, dokle će ista u-
mjerena oposicija, neođvišnjaci, stati
jedino na temelju okrpljene i sa svih
strana probušene nagodbe? Nastalo je
vrieme, da se sva opozicija okupi u
jedno kolo, vodjena najprije idejom
hrvatskoga prava.
Težak je poso oporbi; ona će po
svoj prilici i ovoga puta podleći brojnoj
većini, ali je moralna pobjeda njezina
Židovsko pitanje. Prošlih se dana sastao
u Draždjanima, u Njemačkoj, protužidovski
sastanak. Na sastanku se razpravljalo o
raznim stvarima, a napokon su odboru bile
predane razne teze, izmed kojih i ove: 1.
Sadanji je položaj Židova pogibelj za nje
same i za sve kulturne narode, za gdjekoje
narodne već sada uzrok materialne propasti.
Medjunarodno sdruženje u svrhu, da se slomi
premoć židovstva, neobhođno je nuždna kul-
turna zadaća kršćanskoga svieta. 3. Upliv
Židova počirna na bezobzirnom, Često bez-
dušnom sticanju i porabi novčane moći, na
neprijateljstvu proti kršćanskomu državnomu
i družtvenomu životu i t. d. Članovi su sa-
stanka bili sve slobodnjaci i protestanti.
l#o soisma GJreco-SeiTiano
in Dalmazia.
(v. br. 72).
Gik lo stesso Golubinski avvertendo che
a Stagno fin dai tempi remoti risiedeva il
veseovo cattolico, dubito della veracith, delle
predette indicazioni, ritenendole probabilmen-
te erronee 1).
Michele Lequien nella sna opera: O-
riens Christianus, enumerando i luoghi di
residenza dei veseovi, promossi dal Santo
piit volte mentovato, scrisse: episeopos duo-
decim instituit qui in monasteriis morarentur.
Primim Zaliulmiae in monasterio Panegiae. 2)
II P. Martinov nel codice da lui esami-
nato lesse: in C'holmia in Stopa in Templo
B. M. V.3)
Stagno fin dai tempi di Porfirogenito non
fu mai ehiamato con altro nome: mi diedi
quindi a ricercare se mai vi fosse in Erze-
govina, o ai suoi confini qualche localitk cbe
portasse il nome di Stopa.
Ai confini dell' Erzegovina, or nel terri
torio austriaco tra le dne cure di Ošlje e
Topolo giace un villaggio che attualmente
conterra noti piu d'un centinajo d'anime col
nome non gia di Stopa, ma Stupa. Tuttavia
non sarebbe un assurdo il supporre che
questa Stopa coll7 andare dei secoli subito
avesse si lieve mutazione, come 1' hanno su-
bita tante altre. Nel linguaggio popolare la
conversione d' un o in u suol lacilmente av
venire.
Cio avvertito dir6 quanto mi venne scritto
intorno a Stupa o Stopa dali' abate don An-
tonio Liepopilli, parroco un di di Os/je, in-
telligente e assiduo cultore delle patrie me-
morie.
„Dritto sopra Ošlje, e precisamente sulla
sella formata dal susseguente sollevarsi di
due colline, si vedono dei ruderi ammassati,
sgombri quk e lk per formare un campo di
semine, nonehe avanzi d' un edifizio che fa
') Vidi Crkva Katolička i Vjeroizpovjedanje Iz-
točno u Boki Kotorskoj str. 19, 20, 32.
-) Tomo II. Parisiis pag. 319.
3) V. Annus Ecclesiasticus Graeco-Slavicus etc,
etc. pag. 43. 44.
supporre uua ehiesa. I paesani vorrebbero
esservi stato appunto quivi una ricchiasima
ehiesa greca, poscia distrutta, e sul colle al
settentrione una citt& fortificata. il sito lo
denominano Bjela lokva da una couca di
marmo bianco, nella quale lavano la biao-
cheria. Osservato il sito e gli avanzi dei
rottaini, senza dubbio si pu6 ritenere easervi
stato quivi secoli fa una ehiesa, della quale
la parte aneor intatta e un edifizio quadrato,
cui fa capo un locale, fatto a modo della
foglia di rosa, formante cogli angoli interni
un quasi perfetto circolo. L' edifizio quadran-
golare sbocca in un andito selciato. Vuole
un'antica tradizione che entro vi siano na-
seosti vasi santi e preziosi arredi. Visto che
il campo da seinina occupa buona porzione
dei terreno sul quale Borgeva 1' edifizio, non
po8so dare una piu precisa e dettagliata
descrizione. Aggiungo che a Stupa secoli fa
abitavano le nobili e doviziose famiglie dei
Radovići, e che la chiesuola di S. Pietro,
ristaurata da Matteo Radović, porta lo stem-
ma della sua prosapia, come pure lo por-
tano due grandi lapidi aepolcrali collocate
avanti le porte delta stessa chiesuola."
Questi dati e leinduzioni che ne derivano,
potrebbero far credere che Stupa gia la
Stopa dei Martinov. Dir6 tuttavia che la
sarebbe niente altro infuori d* una semplice
congettura, meritevole dol riguardo dovuto
piu o rneno a tante altre che in qnestioni
siffatte soglionai avanzare. , ..
{Sliedi).
Zorna obuka.
Svakomu narodnomu učitelju poznato je,
da je pravi temelj današnjemu obučavanju:
Zorna obuka, koja punim pravom zauzimlje
prvo mjesto u narodnoj učioni. Njom uči-
telju je valjano započeti u prvom razredu,
ako želi da i valjano dočme u gornjim raz-
redim, pa s toga neće biti 8 gorega ako
dvie proslovim o zornoj obuki.
Osnovom propisano je za I. raz. I. po-
ljeće:
Imenovati predmete koji se nalaze u Školi
(mjesec 1); imenovati dielove kuće i domaće
pokućtvo (2 raj. škole); imenovati dielove
mužkog i ženskog odjela (3 mj.); imenovati
najpoznatija stabla i najobičnije kućno posudje
(4 mj.); imenovati poljska ratila (5 mj.) — Sad
nastaje pitanje: dali uz „imenovati" poje-
dine predmete — stvari — osnovom propi-
sane, imade se istodobno i „opisivati" ili
samo imenovati ?
Stojeći na propisanu, razumievalo bi se:
samo imenovati, nu njekoji, koji hoće da
ciepidlače, tvrde, da nije dosta imenovati,
pače da se mora i „opisivati" propisane
stvari i to po zor. ob. Kobalja. — Ovakovi
donose u prilog svojoj tvrdnji, da prosto i-
menovanje predmeta je sa svim materijalno
i protivno današnjem duhu obučavanja, pa
s toga, da se mora skopčati i opisivanje.
Da je na prosto imenovanje materijalno, to
neću nijekati, ali drugčije nije moguće, pa
upravo nisu van puta ni oni koji drže, da
se moraju samo imenovati predmeti. Da je
htio sastavitelj osnove da se i opišu pred-
meti, to bi doisto stavio bio: i opisivati; a
kad to učinio nije, razumieva se samo ime-
novati a ne i opisivati.
Nije pako iz samoga ovoga razloga da se
mora izostaviti opisivanje I. poljeća, a dr-
žati se samoga imenovanja predmeta; imade
ih i drugih, koje ću ja u kratko navesti
zornom obukom i osnovom pri ruci.
djice, kako je i ledenička, vec sasma gotova.
Poskrbilo se, da vojska zimi nebude sasma
oluji i kiši izložena, te se već posagradilo
liepieh baraka. Da je vrieme bilo prošlog
mjeseca pogodnije, bilo bi se i s gradnjom
tvrdjava podobro pokoračilo. Tako zbog
onih silnih kiša zaostadoše. A znadete koliko
će te gradnje zapasti? Neznate; neznam ni
ja. No znadem to, da jedan kubični metar
pieska, koji se na Grgovcu kopa, kad se
prenese na Veli Vrh nad Grkovcem, zapada
40 fior. Voda se isto dobro plaća, jerbo
mazga, što nosi najviše 100 litara vode, za-
pada 2 fior. 50. Radnici dobivaju od 1-4
fior. na dan. Vidite kako Austrija svoje
Srbe skupo plaća. No na Krivošijam se po-
litika nekroji, ona se samo izvršuje već od-
krojena. A kad se je i ono mjeseca svibnja
i lipnja krojila, nije se uzimala mjera dosta
prostrana. Mnoge čarape ostaše i nadalje
tiesne. U Krivošijam imademo sad22munjo-
voda. Je li? pa ipak gromovi ubijaju voj-
nike! E što ćete, kad je Bog jači od mu
njovoda. Uzrokom je pako sama neopreznost
vojnika, da jih je ono dva put grom ošinuo.
Na golom vrhu frait sa dva momka, kako
bijahu već na one vjekovite triesove skoro
priučeni (ta na što se vojnik nepriuči?), koje
tri stotine koračaja od munjovoda zapališe
u jutro vatru, pošto jih je cielu noć prala
kiša. Kad al tamo, eto nenadane nevolje;
pukne s neba u dimeći oganj bomba,
jača od tršćanske. Na Jankov vrhu (Za-
gvozdak), što leži tik dragaljske poljane,
bila straža — Vorpostenj— pa kad se ova
mienja, običaj je, da vojnici jedni drugima
naperenim u vis bajonetima presentiraju. To
bilo i ovog puta, a grom nepazeć vojnike,
što ovi zakon točno vrše, udari u svjetle
pram nebu stršeće bajonete u rukam vojnika.
E da nije bilo munjovoda, koliko bi kod
ljetošnje, ovdje do očajanja već dovodeće
grmljavine bilo još drugih nevolja! I ovo
ću vam spomenuti, da se samo za prenos
jarbola, na koji je munjovod stavljen, s dola
u brdine krivošijske zahtievalo 40 fior! Pla-
ćeno je 25 fior.
U nekim mjestima uredjene su bivše seo-
ske kuće, te će se u nje smjestiti vojska.
A što je s Krivošijancima? pitat ćete.
Znadem da jih je većina u Grahovu, ali
bome nije mi se htjelo onamo poć, da jih
upitam, što kane? Govori se, da bi se oni
vratili, ali glave buntovničke odvraćaju jih
od toga, a i sami boje se zakona, pošto
neima odvjetnika bar. Rodića, a uz to ne-
imadu ni velike volje, kad vide, da jim je
u buduće svaki ustanak prekinut. 12 naših
hinterladera na oniem pozicijama uz onoliko
drugo oružje, što je u ruci vojske, nekako
jim nije po čudi. U Velje selo—nad Stepe-
nom — došlo samo nekoliko žena s djecom,
muževom ni traga. Te će bit vjerojatno
udove padših „mučenika".
Veli se, da bi Krivošijanci bili pomilovani,
ali pod uvjet da predadu glave buntovničke;
a to jim je neki čudan problem. Tko zna,
nebi li i koja pravoslavno-častna halja došla
pod vješala. U Budvi osudjeno jih 5-6 na
osam godina tamnice, neki na manje, neki
samo 6 mjeseca.
RAZLIČITE VIESTI.
Primamo iz Dubrovnika, 10 tek. : Kako
ste predjavili, svečanost na 8 tek. za ulaz
u grad presvietloga M. Vodopića kao bi-
skupa, bila je preodlična. Velik broj nadpisa
resio je ulice, glazba skladala svoje glasove,
topovi prolamali zrak, a množtvo puka iz
grada, s Pila, iz Gruža i iz daljih okolovina,
kao i vojska koja pravila poćastni defile,
sve je to uzveličavalo ovu riedku svečanost,
koja se je iztakla i radi svoje obćenitosti,
buduč je svak svojevoljno nastojao da po-
kaže dužnu čast i izvanrednu ljubav i privr-
ženost novomu našemu pastieru. Bog nam ga
poživio mnogo ljeta!
Presvietli dubrovački biskup oglasio je
ovih dana svoj prvi pastirski list. Po mo-
gućnosti uzeti ćemo si čast da ga ciela priob
cimo u našem listu.
Po zaključku prošloga broja primismo iz
Knina sliedeću brzojavnu viest:
„Hrvati slaveći pobjedu u izboru zastu-
pnika Marka Nakića, kliču živila cielokupna
Hrvatska ! Kninjani katolici pri slavlju poz-
draviše drniške birače glazbom uz odjek
živili! Slava !" O istom predmetu primismo
već i dopis. Donieti ćemo ga u dojdućem
broju.
Odbor za likvidaciju dubrovačkog po-
morskog društva u sjednici od 7 t. mj. od-
redio je da se ima u ime povratka glavnice
predat svakomu dioničaru f. 30 za svaku
dionicu.
Po viestim iz Spljeta, na 4 dojd. mj. biti
će ondje vanredno zasjedanje porote proti
sudcu Jakovu Nikoliću, o kojem kažu da
je pronevjerio za 60.000 fiorina. Do 400
svjedoka da imaju učestvovat u parnici.
Primamo iz Filip-Jakova na 2 t.: Dočuv-
ši da preuzv. g. grof Falkenhayn povjerenik
N. V. premilostivog i ljubljenog našeg kralja
dolazi da pregleda i naša mjesta, naš neu-
morni ljubitelj svog zavičaja, m. p. župnik
D. M. Pelicarić, premda slaba zdravlja ode
jutros do Blata kod Novaka na susret viso-
komu gostu. Uz župnika odoše s barjakom
najodličniji mjesta. Nakon 2 sata čekanja
eto Nj. P. g. ministra. Pratilo ga pet kočija,
a u njima odlične gospode. Posto g. župnik
izrazi svoje poklonstvo Nj. Preuzvišenosti,
biše pogledane radnje oko izkopanih jarug&
i načinjenih mostova po nacrtim Dr.a Borto
lotti-a a pod upravom plem. g. M. Borelli.
Nadamo se da će g. ministar od svoje stra-
ne postarat se za dovršenje radnje, što će
bit po nas velika sreća, jer silan prostor zem-
lje ostat će izbavljen od vode i podoban za
plodovitost, osim što bi nam tad pocvalo
zdravlje, to prvo ovozemno tjelesno blago.
Nu, buduć predmet važan, malo manje nego
presušenje Neretve, povratit ću se opet na nj.
Po viestim iz Dubrovnika sedamstoljetnica
sv. Frana bila je ondje proslavljena da malo
gdje toli sjajno. Žalimo da nemamo pota-
njega opisa.
Primamo iz Dubrovnika, na 13 t.: Gla-
soviti pjesnik O. G. Martić nahodi se sada
za malo dana ovdje. S njim je i O. A.
Zubac.
Nj. P. ministar Falkenhayn, posietiv ovih
dana Vis, Dubrovnik i Kotor vratio se je
na 13 t. u Trst, odkle je odputovao da pre-
gleda pošumljenje Krasa u Istri. Iz Istre će
natrag u Beč.
Mlada misa. Jučer je u Makarsko] reko
prvu misu č. D. Ivan tanki, koji je sego-
dišta svršio bogoslovne nauke ovdje u Za-
dru. Misio je dakako glcigolaČki. Dojduće će
nedjelje glagolati drugi mladi misnik ma-
karanin Andriju Lovrinčević. Hiljadili se
naši glagolaši!
Un ciarlatano che vuol farsi strada. Sotto
questo titolo 1' Avv. di Spalato porta aleune
linee ali' indirizzo del sig.r Cipcić, preposto
provvisoriamente alla difesa degli interessi
agricoli della nostra provincia, e che ha
avuto 1' onore di rappresentare la Dalmazia
ali' esposizione di Trieste. L' Avvenire questa
volta ha detto nelle precitate linee delle
veritd, che potranno essere amare pel sig.r
Cipcić, ma che, a giudicare da parecchi fatti
ineccepibili venuti a nostra cognizione e dal
lagno generale degli espositori dulmati con-
tro la sua marcata parzialita ed evidente
inettitudine; sono veritd indiscutibili. Deplo-
riamo perci6 che il ,,N. L." abbia prodigate
lodi al sig.r Cipcić: i riguardi imposti dal-
1' amicizia ecc. non devono mai trascinare a
lodi immeritate e specialmente se dannose
pel pubblico, come e il caso nostro. „Ci
pervengono, scrive Y Avv., le piu giuste do-
glianze da parte di molti sulle flagranti
parzialita commesse dalla giuria dell'Žs^o-
sizione triestina verso alcuni espositori dal-
mati. Nel notare questo fatto, noi non inten-
diamo di riparare con delle apologie esage-
rate alle mancanze della giuria. No. Quei
produttori dalmati, che da essa vennero im-
meritamente trascurati — lo diciamo con tutta
coscienza — rifuggono da una ampollosa
reclame, ed esposero modestamente i loro
prodotti col solo desiderio di farne conoscere
la bontk, ottenuta non senza cure e fatiche.
Moltissimi, dunque, si sono meravigliati
quando vennero a sapere come, per esempio,
1' ottimo maraschino del nostro Dalbello e
1' eccellente Vngava della Brazza del signor
G. Carlovatz di Zara sieno stati pochissimo
apprezzati dalla giuria triestina. 11 primo,
iniatti — dopo aver ottenuti i preml piu
meritati alle principali esposizioni mondiali
e la medaglia d' argento alla stessa esposi-
zione triestina del 1871 —• ottenne una sem-
pliće medaglia di bronzo; e la seconda —
la famosa Vugava della Brazza — dopo
aver ottenuto la medaglia alla mostra uni^
versale di Parigi ed il pivi lusinghiero atte-
stato di lode da parte del primo enologo
dell' Austria, il compianto Leibenfrost —
venne appena appena degnata di uno sguardo
ali' odierna esposizione!
Cessano, per6, gli stupori quando si viene
a sapere che pella sezione dei prodotti dal-
mati chi fece, come si vuol dire, l'alto e il
basso tu certo Cipčić, una specie di grottesco
enciclopedista, il quale — come abbiamo detto
— aspira ad un lauto stipendio governiale,
facendosi dare dei colpi di gran cassa dal
Narodni List.
Che il signor Cipčić abbia dtinque i suoi
prediletti e protetti lo si puo dare e conce
dere; ma non si puo comunque dare e con-
cedere che la giuria triestina — la quale
dovrebbe essere inspirata alla piu conscien-
ziosa imparzialitk — segua cosi ciecamente
le di lui indicazioni, i di lui consigli e i di
lui capricci.
Leggiamo in una corrispondanza del Ca-
pitan Fracassa, giornale democratico di Roma,
daAssisi: ,,E' arrivato il padre Soldatić un
croato, generalissimo dei Francescani". II
„Capitan Fracassa" non ha inteso anehe qui
che di gettar lo sprezzo sui croati e su i
Francescani, per6 evidentemente ha colto lo
seopo diametralmente opposto. Si, i croati
hanno anehe dei „generalissimi" a capo
d'un Ordine, che e il decoro ed il conforto
dell'umanita; il „Capitan Fracassa" invece
resta sempre un semplice capitano e anehe
questo di carta pesta.
Namjestništvo udielilo je običnu nagradu
od 25 fi. Matu Križancu iz Omiša, jer je
pogibelju svoga života spasio Jozicu Popović,
koja se bila utopila u Cetinu.
Slovenci se pripravljaju na proslavu se-
damdesetgodišnjice svoga domorodca uče-
noga g. Miklošića, poznatoga profesura sla-
vistike u Beču.
E uscito: II Eammentatore Dulmato, lu-
nario cattolico, greco ed israelitico pelP an-
no 1883. Oltre un elenco dei Rettori anti-
ehi di Zara, dei Proconsoli della Dalmazia
e dei Provveditori generali, contiene la
guida commerciale ed industriale delle prin-
cipali citta della Dalmazia, Bosnia ed Er-
zegovina, moltissimi avvisi ecc: Annata XL.
Prezzo soldi 24. Si vende presso i tipografi
editori in Zara „Vitaliani & Janković."
Imenovanja: nadomjestni učitelj na Dubro-
vačkoj gimnaziji Josip Carević učiteljem
na kotorskoj gimnaziji, a nadomjestni uči-
telj na dubrovačkoj gimnaziji Franjo Bor-
stnik učiteljem na istoj gimnaziji.
Nove knjige. Prof. matematike i geome-
trije na spljetskoj velikoj realci g. J. Kolora-
batović obielodanio je nedavno knjigu pod
naslovom: 1 pesci delle acque di Spalato
(ribe spljetskih voda) i posvetio ju je knezu
I. de Lieehtensteinu. Dr. Petar Doderlein,
auktoritet u tom poslu, kaže da je Kolom-
batović došo u susret živoj želji znanosti i
oštroumno izpunio prazninu u riboslovnoj
znanosti.
8 mora. Korito barka Antonio Mimbelli,
koji se je razbio, kako jur javismo, kod rta
May, biti će prodan javnom dražbom kako
se god nalazi.
Tršćanska bursa. Napoleuni :9.48 — 9.49
dukati: 5.63 — 5.54; sterline: 11.97; —
11.98; london: 119.v0 — 119.65; bankanofe
talij.: 46.90 — 47; dohodak aust. u papiru:
76.85 — 76.95.
Brzojav u Kini. Napokon je kinežka vlada
popustila i dopustila da se postavi brzojavna
žica od grada na moru Tien-tsin do Tekina,
i žica je već od nekoliko vremena predana
javnoj službi. Brzojavni je ured u Pekinu
u sgradji Tsongli-Yamen (ured za izvanjsko
posle), a dva mandarina pregledaju brzo-
javke da ne bude česa proti državi. Nemože
se brzojaviti no u francuzkom i englezkom
jeziku, jer kinežki jezik nema azbuke. Isu-
sovci su u svom zavodu u Pekinu ustrojili
ured, u kojem se prevadjaju brzojavke u
spomenuta dva evropejska jezika.
Djakovacka stolna crkva trinaesta je u
redu najvećih crkava na svietu. Ona stoji u
istom redu s crkvom sv. Marka u Mletcim,
u kojoj može stati 7,000 ljudi. Ostale veće
crkve idu ovim redom: Crkva sv. Petra u
Rimu prima u se 54.000 ljudi; crkva u Mi-
lanu 37.000; crkva sv. Pavla u Rimu 32.000;
crkva u Kolnu 30.000; crkva sv. Pavla u
Londonu i crkva sv. Patronija u Bolonji
svaka po 25.000 ljudi; crkva sv. Sofije u
Carigradu (pretvorena u tursku džamiju)
23.000; sv. Ivana Lateranskoga u Rim
22.000; crkva Notrdamska u Parizu 21.000
nova stolna crkva u New Yorku 18.000'
crkva sv. Stjepana u Beču i crkva u Pj2'
svaka po 12.000 duša; sv. Dominika u Bo'
lonji 11.400; t. z. „Frauenkirche" u Mn«./
kovu 11.000. °tt-
Plovitba aust.ug. brodova.
Alicante: doj. 27ruj.Ida P. Anversa'
dojed. 7 listopada Barone Keineny. Bona*
doj. 4 listop. Enrica; — odj. 4 list. Plutus
Bolmareić, Dunkerque. Bordeaug: odj. 5
list. Toni C., kap. Katarinić, N. York- 6
Alessandro T., k. Dobrilović, Cardiff. Car
diff: doj. 30 rujna Armida; — odj. 9 HS(
Argo M., k. Marelja, Trst; Peleg, k. PederiQ
Zeleni Rt, Carigrad: doj. 1 listop. Unita
Parentk; Giovanni D.; — odjed. 29 rujna
Cosmo G., k. Vušković, Galac ; 4 list. Emma
k. Pendo, Kistengje; 6 Siloe, kap. Ivančić
Marsilja. Cette: doj. 5 list. Velizid. Co-
runna: doj. 27 rujna Tigri. Cushaven:
odj. 5 list. Betel, k. Marelja, Buenos Ayre9.
I>elaware: doj. 23 ruj. La Fortuna. R.
lađelfija: doj. 25 ruj. Forza; Tare. Gla-
sgow: odj. 6 list. Grad Karlovac, k. Soić,
Demerara. Hamburg: odj. 5 list. Betel,
kap. Marelja, Buenos Ayres. Liverpool:
doj. 9 list. Lealta. Malta: doj. 2 list. Em-
pireo. Marsilja: odj. 5 list. Maria D., k.
Negovetić, Clorince; 9 Volunteer, k. Merlato,
Jakin; Petka, k. Lepčs, Carigrad. N. York:
doj. 23 rujna Nahor; 10 list. Dampier; —
odj. 26 rujna Sospir, kap. Vukasović, Wil-
mington. Palermo: doj. 6 list. Juno. Ply-
mouth: odj. 9 list. Padosa, kap. Večerina,
Granville. Ponđichery . doj. 15 ruj. Hra-
bren. Rochefort: doj. 4 listop. Penelope.
Rouen: doj. 4 list. Dvanaesti Dubrovački.
Poulli&C: doj. 4 list. Vesna; Ginia. St5
Viucent: odj. 27 rujna Noč, k. Buntjelić,
Amerika. ,'J
S. Martin de Ret 3 list. Brik Tempo, k.
Verona, iz Rieke put Sables d' Olonne, krcat
liesa, usidren je u našem pristaništu i čeka
oplimu da prosliedi put.
Melbourne, 29 kol. Kap. Stangler barka
Mettay doploviv iz Bostona javlja, da pro-
lazeć oceanom izgubi penune i nešto jedara.
Dne 29 prosinca susretoše kod Rta Palos
bark Balkan, kapet. Flamin, iz Trsta put
Filadelfije.
—1r^saicaasr-jr*—
Odpisi ,,K.»."
C, g. D. M. Batistić — Primismo i uvrstit ćem«)
dragovoljno u dujdućem broju.
Č. g. „Hrvat" — Boka kotorska — Cienj. Vaš
dopis o šk. konferenciji u dojdućem broju.
C. g. A. A. J. — Omiš — List za pokojnoga
čeličnog hrvala oplakanog D. A L. bio je plaće«
sve do konca t. g. S toga šaljemo ga po pri-
mljenom naputku tom veleč. Samostanu.
Ć. g. O. Raim. R. — Imotski — Č. g. Art.
mi smo opetovano čisto i bistro kalali što od
njoga želite: krivac sam.
C. g. 0. A. V. — Sinj — Obrnusmo u Si
benik.
Č. g. G. M. — Frascati-Ifalija — Liepa hvala na
uzornoj uljudnosti izkazanoj u Vašem cienj. I's'u
od 5 t. Nastojati ćemo da tiskamo. Da srno V»»
preporučeni i unapried, do zgodne prigode. •>$
Č. g. X. — Ljubuški — Molimo Vaše ime?
Ipak, bui su nam pred očima tvrdi unutrnji ra-
zlozi za istinitost dopisa, učinit ćemo Vam iznimk1*4
tiskajuć i prije nego nam se, po običaju, cielim
imenom javite.
•"'•'. : ' i - - ' ; 1 i :
• —
U. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
Na 19 tek. na noć kad je kiša lievala
kao iz kabla, nepoznati lupeži razbivži bra-
vu na malima vratima crkve sv. Antuna u
»Vrisniku, uvukoše se i pokradoše ne samo
alato i srebro što nadjoše na oltarima B.
jp. ?fMarije i sv. Antuna opata, nego i dru
gih crkvenih posuda, kao na pr. kadionik
i siglić. Vriednost ukradenog zlata i srebra
nadmašuje svotu od 300 fiorina. Vlasti biše
odmah obznanjene i iztražuju, ali mučno da
olpaznaju za lupeže, ier bez dvojbe nijesu
s onog otoka. * , i •
- Primamo iz Vrbanja: Ovdje zapelo pro-
davanje; vina. Ciena mu je f. 9 barilo (137a
' hektolitar). Maslina ni za liek na sredini
: otoka. '!
v u X „confratelliu. „Dalmata" i „Avveniru"
kao suborci jednoglasno kriču na mane au-
strijskog ustava. Da su pravi naprednjaci
imala bi dva pobratima vikat radje na po-
bratimski im ustav talijanski, koji je za
narod puno udesnji, pače u ime slobode drži
U sužanjstvu prvu i najveću svoju i svega
Svieta diku, Papu, prvog domorodca i gra-
djanina: ili se prihvatiti programa sjedinje-
nja s Hrvatskom preko Velebita, jer tamo
naša braća, koliko im god krnjili Magjari
slobodu, mogu u ime nje prispodobit se
baš ako će liepo sa Zvicerom. Nego „Dal-
mata" i „Avvenire" kriču samo tako, da
dokažu da još duhopire. Jadni oni: kako
im se obrnula kola niza stranu! nu to je
po onoj: tko zlo čini nek se dobru ne nada.
Žele tobože slobodu, a što oni Čine pd ve-
ćine hrvatskoga naroda u Spljetu i Zadru ?
Eh, propala gospodo, došla je revanche.
lnjluenze di partiti. Riceviamo dalla citta:
Nel nam. il Dalmata di carta, parlando
del concorso a due posti di cancellisti, doman-
dava: „Non c'entrerebbe forse dimezzo anche
ilpartitof1' e girava la domanda e le relative
considerazioni ,,a chi spetta e a chi incombe il
sacrosanto dovere di vegliare che giustizia
sia fatta". — Giorni sono le nomine venne-
ro pubblicate nella gazzetta ufficiale ed il
buon Dalmata tacque, come tace chi si
trova in falio e viene preso nei ferri ap-
postati ad altri. Orbene, se il Dalmata tace
non sareitifKi^oi die sorpasseremo in selenzio
le ultime nomine, e diremo al Dalmata che
una delle ultime nomine si deve ascriverla
a gloria d'un alto dignitario „ortodosso" o*
meglio greco-orientale e d' un consigliere o-
menimo; mentre sulla idoneitž al posto del
raccomariđato serbo (il quale in meno d' un
anno di servizio si buscč una romanzinajj
che per decisione del Giudice fu riportato
nello statd personale del raccomandato) nef
saprebbe raccontare delle belle il giudice
d'una vicina borgata. Che ne diče il Dal-
mata? Ne riparleremo.
Od S1. Obćinskog upraviteljstva u Drni-
šu primamo sliedeći Oglas:
U sijed postignute dozvole od Visokog C.
K. Namjestništva Izdatkom 19 prošlog Ruj-
na Br. 12933, donosi se na obće znanje da
svake godine počamši od tekuće držati će
se dne 21 studenoga u ovom Varošu, pri
godom Svetkovine Gospe od zdravlja, sajam,
na koji se svakovrstna roba i blago dovesti
može u svrhu trgovine.
U „Godišnjem Izvješću Državne velike
gimnazije u Kotoru" za školsku godinu
1881-82, blagohotno nam poslanu, nahodimo
zanimivu razpravu o Svilarstvu od najsta-
rijih <toh& do trećeg vieka prije Is. Napisao
ju prof. M. Martinović. Iz školske statistike
vadimo da je brbj učenika bio 116-108. Po
vjerozakonu bilo je 64 katolika (većina) i
44 pravoslavna.
iz mužara, vijanjem srbskih i talijanskih
zastava, ali kad pomoliše k Igranima nade
jim se izjaloviše, nevide nikoga do šarenog
Pere i učitelja, pa stadoše sbor sboriti i
rujno vino piti. Al u to đošč Radonić, te
videć nešto proti zakonu zabrani sjednicu.
Slavna gospoda odu u Perinu kuću, gdje
zavezaše da pokušaju sreću i u Drašnicam.
Dakle sbilja odu, al kad dodju, glavar jim
odmah u brkove: Nepačam se u ništo, a u
to zasviri himna Muzuviru. Tu jim neima
posla, pa odu u Podgoru, al tamo netom se
pomoliše započe pjesma Muzuviru. Al ti
ljudi nezahvalni, stanu se protiviti, nu pod-
gorani neznadu za šalu, već jih odagnaju.
Bilo bi i krupnijega, da neki djak podgorski,
svojim uplivom, ne zaprieči domorodcima, da
nauče pameti talijanske prirepine. Podbru-
siše pete i u sav mah podjoše iz Podgore,
praćeni kroz cielo primorje muzuvirskom
himnom:
Primorac je vira i poštenje
On nedaje viru za neviru
On nedaje dušu na prodaju....
X. y.
Imenovanja: Stjepan Margetić, duhovni
pomoćnik i učitelj kod pučke kofesionalne
mužke učione u Dubrovniku imenovan uči-
teljem grčko-istočnoga vjeronauka kod ko-
torskoga gimnazija; a Stjepanu Margetiću,
pravofcnu učitelju kod kotorske gimnazije po-
dieljen naslov „profesur".
Nove plovitbe austro-ug. Lloyda. Po okru-
žnici, koju je dne 15 tek. dalo Ravnateljstvo
Lloydovo, doznajemo da će se učiniti slie-
deće promjene na plovitbama družtva: 1.
Na brzoplovitbi Trst-Aleksandrija povisiti
će se brzina na 10 milja na sat; 2. Na
plovitbi Trst-Bombay-Hongkong odsle će
biti deset redovitih putovanja, a si tu će
parobrodi brže ploviti; 3. Na plovitbi Trst-
Kalkuta mješte 6 ko dosad biti će 8 putova-
nja; 4. Plovitba u crvenom moru, koja je lani
privremeno uzpostavljena uzdržati|Se se kroz
cielu| dojduću godinu. Polaziti ćq redovito
svako šest nedjelja iz Carigrada, tičuć Sajd
Lukij, Suec, Gedu i t. d.; 5. Uzpostaviti
će se plovitba s odlazkom iz Trsta preko
Jakina, u Bari, Brindisi, Mesinu, Cataniu,
Maltu, Tunis i obratno; a sudarati će se
ova plovitba sa plovitbom Rieka Zadar-Ja-
kin. Odlaziti će iz Trsta i Rieke redovito
svako 15 dana. Prvi odlazak je dne 4 sie-
čnja doj. god. * |
Pirenejski podrov. U Španjolskoj je go-
vora o veiikoj osnovi, da se pi*obiju pi-
renejske gore, koje smetaju brzdm obćenju
izmed Španjolske i Francuske. Kralj je Al-
fonso već podpisao neku osnovu, koja će
se iznieti pred kortes, Pirenejske će se gore
probit kod brežuljka Sompart. Troškove bi
namirile po pola obe države. Na taj način
skratila bi se za 100 kilometara dalečina
izmed Madrida i Pariza.
Zlata ko žala. U s. Gabriel Canon kod
Los Angeles (Kalifornija) pronašli su neiz-
crpive zlatne rude. U tri dni neki podkopač
sakupio je 21*000 dolara u prahu. Viest je
mnogo uzrujala obližnja mjestija, a narod
vrvi da kopa dragocienu rudu.
Primamo iz Bola, 16 tekućega: U Br.
78 ,,N. L." čitamo mali dopis s Bola kojim
se posve 'neuljudno navaljuje na upravitelja
pokrajinske pošte;! " " ' :!'i
Ta neuljudna navala nije poništo oprav-
dana, jer nevisi od pokrajinskog upravitelja
pošta da popravi Lloydove posle. A mi smo
uvjereni da Gospodin1 Biringer, samo da
mu je to moguće, bi popravio stvari u Dal-
maciji najbolje. Neg mi poznajemo vrlo do-
bro nemirnjaka, koji je „N. L.„ pisao —.
kojemu je običaj vriedjati i najvriednije ljude.
Pišu nam iz Makarske, 16 listopada:
Skoro Ive Topuzina, Grgo prodanac, Bi-
tanga i Bonaventura (svaka ptica k avojpae
jatu) uputiše se uz primorje put IgranU
Vozila sd ; vesela družina, gojeć nadu, da
če pošteni Igrančani dočekati pucanjem
Umrli. Čuveni Slovački utemeljitelj bivše
„Matice Slovačke" i katoličkoga gimnazija
u Klaštoru, Gjuro Slota dne 3 tek. u Pusta-
Voderadim. — Dne 17 tek. umro je u
Doblingu, krajišnik podmaršal barun Josip
MaroiČić u 70. god. života. Bio je junak na
sablji (odlikovao se osobito u Italiji kod
Madonna del Monte) a vješt u vojničkim
stvarima. Sin mu je Ambroz politički po-
vjerenik kod namjestničtva u Zadru.
Zahvala.
LT inesorabile morte ci rapiva teste
i' amato, il benemerito, rindimeuticabile Don Francesco Kargotir,
passato agli eterni riposi nella sua
parrocchia di Škrip; e la cara salma
ne fu provisoriamente deposta in quel
cimitero per esser quanto prima tras-
portata in questo di Lissa, sua patria
— I piet08i uffizii e le sincere com-
partecipazioni al nostro dolore, che in
questa luttuosa circostanza ebbero a
verificarsi tanto alla Brazza, che a
Lissa per parte degli amici e cono-
scenti ci obbligano a porger loro i
piu sentiti ringraziamenti.
Professiamo quindi la piu profonda
riconoscenza al M. R. Parroco D.n
Rocco Kalafatić, ai R.di sacerdoti Ca-
rević e Bonacić, al chierico Giovanni
Vusković, ai Signori Fabbricieri e
Confrati della scuola del SS., alla
Spettabile Direzione della Banda di S.
Pietro, alle famiglie Nikolić, Krstulo-
vić e '7eccliietti, al nostro amico Gian
Bortolo Nikolić per le sue prestazioni,
e all'intera popolazione di Škrip, ai
Sig.ri Dujmović Anticević Giovanni e
Giorgio, nonclie a tutti quei che da
S. Pietro, Postire e Dol accorsero
spontaneamente o si fecero rappresen-
tare ai funerali, ed in varia guisa ci
furono prodighi di conforti. Uno spe-
ciale ringraziamento dobbiamo ai nu-
merosi intervenuti da Mirce, ove il de-
funto per oltre trenta anni fu parroco,
e vollero dare questa ultima manife-
stazione di pio aftetto al loro defunto
pastore.
Ne siamo meno tenuti di esternare
la nostra perenne gratitudine al R.do
Parroco Arciprete D.n Giorgio Zude-
nigo, al R.do D,n Apollonio Zanella,
ed al Clero di Lissa per aver fatto
celebrare al primo annunzio della no-
stra grave sventura dei solenni fune-
bri uffizii divini, il primo nella Chiesa
Parrocchiale, ed il secondo nella Chiesa
di S. Spirito; e coiranimo vivamente
commosBO esterniamo del pari la no-
s|ra riconoscenza a questa Spettabile
Amministrazione Comunale, la quale
»i fece rappresentare ai funerali di
^Skrip, e si compiacque di far celebrare
nella Chiesa parrochiale una messa
solenne, a cui intervenne la patria
rappresentanza con a capo il Sig.r
Podest& Pietro Cav, Dojmi di Delupis;
alla Spettabile Societk „Viški Skup";
alle i. r. autorita locali ed eletto stuolo
di amici e patrioti dal piti profondo
del cuore rinnoviamo la nostra eterna
gratitudine.
Possa la nostra patria diletta, in
ricambio di si pietose dimostrazioni,
esser felice quanto il nostro caro de-
funto le ha sempre desiderato.
Lissa, 10 ottobre 1882
I parenli.
Pomorske viesti. Iz Bordeaux-a pišu dne
11 tek. da je bark Vesna, dojedriv sa Rie-
ke krcat duga, u putu pretrpio sasviem lo-
ših vremena i da mu je odnielo veći dio
tereta sa palube. — Pomorska vlada javlja,
da se je uzpostavilo novo svietlo sa bielom
stavnom svjetlosti na rtu na jugo istok S.
Nikole Budvanskoga. Svietli na osam milja
dalečine. — Dne 29 proš. mjes, na ruskoj
se oklopnjači Novgorod, usidrenoj u odeškoj
luci, nešto upalilo. Ostalo je mrtvih dvade-
set vojnika. Brod, koji je stajao osam mi-
lijuna rubalja skoro je sasviem razrušen. ?
Trst. Mletci: odj. 13 list. Iskra. N. Vorfe
doj. 30 ruj. America; 2 list. La Fortm^.
— odj. 28 ruj. Olga R., k. Mikuličić, Cork'.
29 Carla, k. Smokvina, Bajona; 4 list.
tvrti Dubrovački, k. Turčinović, Lisbonft ^
Newport: doj. 11 list. Marino; Ođe8a«
doj. 10 listop. Amalia D.; — odj. 4 liston
Maylath, kap. Pršić, Nizza. Penarth: odj
15 list. Imperatrice Elisabetta, k. Krelji^
Singapore. Port đe Bouc: odj. 7 Hštop'
Zebra, kap. Sutora, Gorea. Queen8tow&'
doj. 16 listop. Imperatore Francesco Qju,
seppe I. St. Vincent: doj. 1 listop. Nina
Swansea: doj. 14 list. Esempio. Tolone'
odj. 12 list. Aridrić, k. Stefić, Rieka.
Lisbona, 16 listop. Sretno je dojedrio iz
N. Yorka bark Boritelj, kap. A. Tripković
Dne 10 rujna susreše na debelom moru
b. Conte Oscar L., kap. Ragusin, iz Cardiffa
put Cape Town. .if« f* .vat; i 'ULT P' nm 9 ijt«'., ' ' , • »i«^?}
Ođpisi ,,K. D.'
•f'Ui!
Jimtir!
Iršćanska bursa. Napoleuni: 9.50 — 9.48 V2» dukati v 5.61-^- 5.6S| Imđon: 119.35 —
119.15; bankanoie talij.: 47.05 — 46.85; do: hodnik aušt. u papiru-. 76.75 — 76.90; u sre-
bru: 77.60 — 77.70. !
X>. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Pio\ilba aust.-ug. brodova.
Barcellona: dojed. 13 listop. Girolamo.
Brest: odj. 13 list. Sreća P., k. Drobac,
Filadelfija. Brindisi: doj. 6 list. Protetto.
Buenos Ayres: doj. 11 listop. Eolus I.
CarđifF: doj. 13 list. Šator. Ctette: doj.
12 list. Nuova Fama; — odj. 15 list. Pao-
lina S. I., k. Lucijanović, Palma. Carigrad:
odj. 11 list. Cainan, kap. Lupiš, Liverpool.
Cork: doj. 12 listop. Saggio. Delaware:
doj. 3 list. Erminia II S)unkerque : odj.
12 list. Tisza, k. Morović, Newcastle. Fal-
mouth: odj. 12 list. Grad Senj, k. Tićac,
Belfast. Filadelfija: doj. 29 ruj. Mirni P.
Granville: doj.fi12 list.- Padosa. Malta:
odj. 12 listi Dušan, k. Marochini; N. York.
marsilja: odj. 13 list. Egle, kap. Vranić,
Lussinpiccolo; 15 Comm. Tonello, k.Smarda,
- - c*
CC. gg. Braća Boeca et C. - Rim _ \
Još na 11/6 odaslato vam uljudno preporn-
čeno pismo, a vi ni niukact. Vaš dug I
•osi f. 13. •.
G. g. D. P.' Kajer — Kamo se staoila
tolika vaša obećanja ? Znamo da će vam
bit težko, ko n obće, ali Molimo dakle!
Č. g. Š, Pjerotić -- bez kuće i kućišta na
Balkanu — Liepe Vaše rieči nijesu tia« j
pomogle. Žurite se poslati nam, bilo srbijan-
skih, bilo bugarskih f. 20:91.
Č. g. D. J. Skopinić. — Na 1.6/8 poslata j
vam je najoljudnija preporučena molba Ha i
izplatu onih blaženih f. 16:08, pa koliko đa
nijeste ni živ! II Vam nije stiglo?
SI. Narodna Čitaonica u Kastvu — Nije
liepo da se i ta slavna Čitaonica oglušuje.
Molimo rn s i!
^ ; r i ' v u • I - . (
č. g. X. — pokrajina— Ne čudite se šio u nas
nikad nevidite „Kalugjersko klapaloft, to bo ne
ide nego ili „Kalugjersko klepalo" il što druga,
Svakako i u slučaju da ima te rieei, „Klapalo0
koja se vadi iz neprelaznog glagola klapati
(tali. bussare), bilo bi mužkoga spola, kako su
mužkoga spola nadjevna imena „brbljalo", ,,hro-
palo", „nabrojalo" i t. đ., te bi se imalo reć I
„Ralugjerski klapalo"; nu „klepalo" (battocchia;
pettegolo) iz prelaznoga glagola klepati (kle-
petati) dakako srednjega je spola, kako su Sred-
njega spola na pr. motovilo, r*lo, veslo, i t. d. j
Čistimo dakle malo po malo naš liepi hrvatski jezik,
a nemojmo ga porabom kvarit. — Nezamjerite;
pogreška nije Vaša. i^l
C. g. D. Bart. Ilić —Starigrad — Pregledasmo.
Istina je da ste nam g. 1880 poslali f. 7 (ne 8),
ali ono je namirilo g. 1879, kako ima bit bilo
onda javljeno i u listu. S toga sad poslato nam
namiruje cienjenu Vašu predbrojbu do konca
godi 1881.
Č. g. D. Š. A. — Zirona. — Molimo nastojle
i za ostalo. Knjigu predadosmo. Da iste nam
zdravo ! ..• . j i
C. g. C. G. — Hrvatska preko Velebita. — Liepa
Vam hvala na izvrstnom članku, pnnu istinitoga ro-
doljublja. Da smo Vam preporučeni i unapricd:
svakomu prijatelj al najprije Bogu i Hrvatim, .ii,
C, g. A. M. — Dubrovnik — Primismo i liepa
hvala! Čestitamo na živahnoj i bujnoj mašti. W |
nam nije prostor izvanredno uzak, pjesnika bi i
kroz list na vidjelo, premda je na, do brzo, »
Dalmaciji obsoletnom jeziku.
g- X. — Hvar — Na svoje vrieme čat ćete
kako jo zapela stvar o t. kod naše vlade, koja
kao da nije bila mirna dok se nije i u ovom posjn
pokazala pravednom napram svećenstva !! Za
samo to. Srdačan odpozdrav!
C. g. X.— S „burinovca Skradinskoga" — Red
nam je neugodit Vam, jer evo dobismo drogi ob-
širni dopis o istom predmetu. Molimo do
1 « unapried. A. B, Perast — Obrnusmo. Onoili^
pometli, jer bi razpalilo osobna, udirkivaaja.'
Či;g. X. — Beč — u dojdućem broju. Drapo j
nam je da zalazite i u širu politiku. Vam sve id«
od ruke. v . . f -'j \ »ti (J®
't. g. Dinko Domić — Korčula - Šaljemo, rJ
boljeg reda od 15 t. mj. Življeli!
ist
•i »V..-H
m
el'.lH^l
Tiskarna Ivana Woditak«^;
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in ilio per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. E«ph. IV. il.)
Modi u Ponedjelnik i u Četvrtak
.... Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesia neligioms amore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. v^pinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaoch
Uvjeti pređbrojtoe. — (J
pisaocim .Katoličke -Mtfiacije).
Ego interim olamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
smatra se^^dbroin^fm^^Ta'ućJ zZ^Tnovi?" ISff? 8 ^ inozemstvo ! fior, i po.štarski troškovi Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
novo. redak. Objave na 4 strani u^veLfa nizL J^tti ^Z^w'lJ^tSo^Z vt?^ " PPaVU ' " * ^ "fran°°U UrednÌètV°- ~ ,0
Br* 95 Zadar, Četvrtak 7 Prosinca 1882. God. XIII.
Broj od ponedjeljnika bio
nam )e zaplienjen radi je-
dinog odpisa. Ne vidimo časa
i ure da nam stigne moti-
vacija te zapljene, ako po
novom čudu bude od starije
vlasti potvrdjena.
Drugo izdanje, buduć bilo
kasno za poštu od utornika,
priredismo ga za poštu od
sriede.
Katolička Hrvatska.
I.
Danas upravit nam je svečano i iz-
ravno svoju rieč katoličkom svećenstva
i ostalom hrvatskom narodu.
Nastalo je bo za nje neko preozbiljno
pitanje, pitanje koje se ne tiče samo
zlatne slobode zakonom, kršćanskom
uljudbom i prosvjetom zajamčene, nego
i same časti i dostojanstva naše Ka-
toličke Hrvatske domovine.
Pokoravajuć se starijim odredbam,
kako je naša dužnost, govorit ćemo
samo objektivno, a ostavljamo čita-
teljevom oštroumlju i oduševljenju za
Boga, Kralja i Hrvate, da popuni što
je nama red ostavit prazno.
Poznato je, dielom, našem obćinstvu
kroz koje klance jadikovce bilo je sjeć
„Katoličkoj Dalmaciji" nazad tri godine
dana, one naime slavne al i ljute godine
kad je, uzprkos hiljadi protivština,
metla si na glavu dičnu hrvatsku kapicu.
Digla se bila graja obća! Visoka Vlada
šalje presidiale kó namećuć se duhovnoj
vlasti i silujuć svećenstvo na župam,
siluj u c kaptole, silujuć sjemeništa, da
se odreku svoga katoličkoga i hrvat-
skoga glasila, il uzkrate mu pripomoć
i dopisivanje. Sam namjestnik zalazi u
zagorske krajeve da širi propagandu
proti „Katoličkoj Dalmaciji" ! Uz to i
ostale vlasti nemiruju : Državno od-
vjetništvo plieni list broj za brojem, a
sud zameće devet iztraga, a i od policije
se pita može li i ona što. Prepušta se
pak ostalo neprijaznom obćinstvu,
spletkam i novinstvu. Odbori tajni i
javni priete gradjanim, koji drže list i
koji radi svoga položaja zavise od
bratske susretljivosti, da će ih ostavit
Bogom prošeće, ako se „K- D." ne
kane ; drugi zavadjaju dobroćudne i
kratkovidne podmećuć pakleno da je
list u politici porušio se, u vjeri se
porišćanio ! pa kad i to nepomoglo
stalo se prietit smrću javno i pi-
smeno ! Uz to „Dalmata" i „Avve-
nire" šibali nemilice rigajuć čega im
je god na usta dolazilo i nastojeć osa-
mit urednika, nadom da će pri obćoj
viki a videć se u samoći il klonut
duhom il se skršit prevelikim brigam
i pretežkim radom. „Narodni List",
koji nam je mogo zgodnom rieči
mnogu olakotit, ignorira sve i nikada
niti hoće da spomene ljuto boreću se
sestru hrvaticu : pušla ju svojoj sud-
bini. Grozno ! Al nije ni tu bilo sve.
Ekonomičko stanje lista nije moglo
a da strašno neoćuti tolike materijalne
i moralne udarce, te je bilo red skoro
doć do milostinje, il prestat. Kako je
pri tom bilo uredništvu, Čiji je poso
naslonjen bio sa svim ostalim teretim
na jedna jedina slabašna ledja, kako
je bilo uredniku ucviljenu, uz ostalo,
i najvišom domaćom žalosti koja može
zateć sina vojujućega i tugujućega u
daljini i za tri godine, rad obćeg dobra,
od milih svojih odsutna; to prepuštamo
razmišljanju svih kojim u grudim ne bije
kameno srce.
Ali Bog nikada nezapušta, pravica
PODLISTAK.
Učenje Leona Velikoga
0
Prvenstvu svoje Stolice,
1
Odnošaji Papa napram crkvenim kanonim.
(Napisao O. Iv. Marković)
(v. br. 94).
I.
Evo nas dakle k Leonu Velikom, ovom
Papi koga pobožnost, učenost, riečitost, raz-
boritost u vladanju, pastirsko nastojanje i
revnost, isto lpo i do konca uztrajna brižlji-
vost za katoličku vjeru isti Cave nije mogao
da nepohvali (Hiat. Litter. Script. Eccl. pag.
278. edit. Colon. 1720).
Iz Besjeda (Sermones) i Epistola ovog
velikoga Pape, čovjek može najlašnje u laž
utjerati one koji hoće da je oblast rimskih
Papa nad Crkvom u srednjim viekovima
potekla iz Pseudoizidorovih dekretala, i na
njihovu se temelju razvila. — S toga nemogu
da se dosta izčudim G. Milaau kako on,
mjesto da mukom mimoidje Leona i njegov
nauk, usudjuje se na nj se pozivati da do-
kaže shizmatičku svoju teoriju o jednakosti
svedj pobjedjuje. Bilo je jada, neču-
venih jada, al je bilo i utjeha. Bilo je
strahovanja, al u Zadru i van Zadra
bilo je plemenitih srdaca, tvrdih zna-
čaja, koji se nijesu dali zastrašit nit
su ijednom prigodom propustili osudit
najodlučnije nekršćanske napadaje.
Slava im! Nu pri obćoj toj vrevi, pri
tom obćem mutežu, pri tom obćem
vihoru, koji je doprinio samo da gnjilo
odpade, a zdravo se ojača, još je nešto
divna ugledano. Dà, dà, obéa vika :
nepredajte se ! obći uzklik : sve za vjeru
i domovinu, za nju i u vatru i u vodu,
napried, napried! ta se ugledna vika
duševnosti, zakonitosti i nezavisnosti
ne samo glasno sa svih strana čula,
nego je ona bila predtečom i stvarnih
uzvišenih podhvata.
Hrvatska radja u duši i u tielu
prave vitezove ! Ovu toli po nas častnu
istinu zasvjedočila je Hrvatska od Lov-
ćena do Sriema i prigodom ljute borbe
na načela našega lista.
Zemlja koja rodila tolike junake na
bojnom polju, da se pred hrvatskom
mišicom i silna otomanska sila, kao
morski val pred grebenom, ustavila i
o nju se olomila; zemlja koja je i na
duševnom polju tolike veleume od-
gojila, da je kao iz razsadnika i dru-
gim narodim imala, bez uštrba svoje
slave, koga da daruje; ta zemlja pri
zadnjoj mieni borbe, kojoj se niti pro-
miču kroz vjekove, pri borbi za Kato-
ličku Hrvatsku, borbi kao usredotočenoj
u ovo zadnje doba lišma okò „Kat.
Dalm.", nije bila zadovoljna dok nije
utvrdila sebi stari zlatni glas: neobo-
rive junakinje.
Bilo je baš u sred crne zime prve
godine naše borbe. Snieg mete, eh Bože!
Al što to smeta žaru za vjeru i do-
movinu ? Što prieči da, i po tom vre-
menu, ptice veselice, iz Šibenskog gniez-
da, dolete u Zadar, kao poklisarice
svijuh episkopa. Biljeg je to očevidni da on
nije nikada u izvorna djela Leonova zavirio.
Inače bio bi . . . hotomični laža. — Tà pod
nijednim Papom ne iztiče se bolje i podpu-
nije idea prvenstva Rimske Stolice, što pod
Leonom; i ta idea kako iz svakog njegova
čina, tako maldane iz svakog njegova spisa
odsieva. S toga Quesnell, ovaj zakleti ne-
prijatelj preimućtva papinskih, da oslabi
utisak vrhovne Papine vlasti nad cielom
Crkvom kog čitatelji iz spisa, sv. Leona ži-
vahnije osiećaju, po svjedočanstvu istog Ca-
saubona (Exercit. 15 ad Ànnas. Baron.),
negoli iz. djela većeg broja Papa kasnijih
doba, preduzeo je svoje Parižko (1675) iz-
danje djelà sv. Leona: kako mu to predba-
cuju najvriedniji kritici, Baluze, dom Cou-
stant, Anthelmi, Jean Salinas, Cacciari i
braća Ballerini. — Fleury dakako sliedi
Quesnella.
Nego bilo što bilo, nut da vidimo što je
u istinu Leo Veliki učio o svojoj Stolici i
o sebi. — Njega rusko iztočna crkva u svojoj
liturgiji proglasuje stupom vjere u pravo-
slavnoj Bristovoj Crkvi, nastupnikom Petro-
vim i Petrovim poglavarstvom (načalstvom)
obdarenim, glavom pravoslavne Hristove cr-
kve, okom blagočestja, propovjednikom istine,
pravilom izvjestnim božanstvenog nauka (Sti-
jić, Kratki razgovor o iztočnoj crkvi, str. 53;
De Maistre, Du Papa, Liv. 1. eh. 10; Ton-
dini, Le Pape de Rome et les Papes de
l'Égl. Orthod. pag. 126: - ') —). Njemu dakle
nemožemo s nekojim protestantim, a poime-
nice s Cave-om (loc. cit.), predbaciti často-
hlepje ; i njegovim riečima nemožemo drugog
povoda pripisati nego osvjedočenje na samoj
istini osnovano.
Ovdje mi je opaziti, kako neimajuć pri
ruci boljega izdanja djela sv. Leona, usilovan
sam, na žalost, služiti se s Mletačkim od
god. 1748. Velim na Žalost, jer je i ovo
skalupljeno po Quesnellovu. Na nekojim
mjestim tekst osakaćen, kò u dekretali u-
pravljenoj episkopim Mauritanskim ; izo-
stavljene neke znamenite rieči, kó u jednoj
poslanici caru Marcijanu (Ep. 74) naziv:
Leo Episcopus romanae et universalis Eccle-
siae ; osim toga : index rerum memorabilium,
u koliko se odnosi na oblast rimske Stolice,
svećenstva i naroda, da nam priobće
ništa manje nego osnovu za usta-
novljenje
„katoličke hrvatske tiskarne"
na obezbiedjenje „Katoličke Dalma-
cije" ') ? —
Ta je viest u taj mah prosula se
munjevnom brzinom i uprav elektrizi-
rala sviestno katoličko obćinstvo, te
nakon malo sve što je boljega, što
inteligentnijega naše krvi u inozem-
stvu, i što kod kuće: u Dalmaciji, Bosni,
Hercegovini, Hrvatskoj preko Velebita
i Slavoniji, dragovoljno je doprinielo
svoj kamičak vjero-i i rodoljubnom
poduzeću. Tu su Vam: izvrstni biskupi,
kanonici i prosti svećenici; uzorni na-
čelnici, zastupnici, trgovci i drugi vi-
djeniji svietovnjaci 5 tu Vam je dakle
prava kita izabrana. —
Nakon predtečnih priprava, i pošto
se osigurala dovoljna svota, saučestnici
sporazumjeli su se početkom tek. godine
na prijateljskom sastanku (uzoru brat-
ske sloge i jednodušja u ljubavi na-
pram Bogu, kralju i hrvatskoj domovini)
sporazumjeli su se i o roku u koji bi
bilo najbolje otvorit kal. hrv. tiskarnu,
na toliku korist i Čast katoličkog i
hrvatskog elementa. Taj rok bio je
oduševljenjem predložen i primljen da
ima bit dan velikih naših blagoviestnika
SV. ćirila i Metoda na 5 srpnja t. g.
UoblaŠteni odmah smo se pobrinuli
za izvedenje tog veselog i dičnog, tog
ne privatnog nego narodnog podhvata,
te nekoliko tjedana prije srpnja bila
je od Uredništva kao povjerenika po-
dastrta sliedeća ponizna prošnja Vis.
c. k. Namjestništvu u Zadru:
*) „L1 a u ter russe de la brochure Kto prav?
(Qui a raison ?), qui forme le seizieme volume
de la Buskaja Biblioteka, pubbliée à Leipzig,
avance, dans une note, ce qui suit" „Les Grecs
ont positivement supprimé dans leurs Menées le
passage où il est dit de sain Léon : Tu es le
chef de V Église orthodoxe. C' est ce que j' ai
vérifié sur les originaux grecs. Cela montre qu' une
telle expression ne leur souriait point". (Leipzig, 1861).
*) Vriedno je opaza da su zamisli ovoga
velikoga podhvata kumovali, po nekom di-
vnom slučaju, svi domaći nam crkveni stališi:
dominikanci, franjevci i mirski svećenici.
nedostatan i nevjeran ; sinopsisi pristrano
napram sistemu udešeni; i, — da drugo ne
brojim — pri važnim mjestim apostille na
okrajcim često varave, a neizbrojno puta
sasvim izostavljene: to su mane ovog Mle-
tačkog izdanja. Ipak, izuzam samu dekretalu
koju sam gori spomenuo i koju ću popuniti
na temelju drugih knjiga, ja ću se vjerno
ovoga izdanja držati.
II.
Poznato je kako izmedj Besjeda, kršćan-
skog Cicerona, odlično mjesto zauzimlju one
što je prigodom obljetnica, svoga povišenja
na apostolsku Stolicu držao. — Iz ovih,
protiv rimskoj thezi, vadi svoju objekciju
naš G. Milaš. — Nut dakle da vidimo što
sbilja u njima Leo pripovjeda o sebi i o
svojoj Stolici.
U prvoj od tih Besjeda pokle bijaše
kazao kako čast Svećenika ide k Bogu, i
kako je čovječja slaboća po sebi nedostatna
a da bi toliko breme mogla nositi, veli da
Hrist isti Crkvom svojom vlada, koju je na
Petru Poglavici Apostola zbog njegove iz-
povjedi sagradio. Zatim nastavlja:
„Pa kako obstoji što je u Ilristu Petar
„vjerovao; tako obstoji što je u Petru Hrist
„ustanovio. I zaista, buduć Gospodin uče
„nike svoje pitao: A vi tko mislite da sam
„jate Petar odgovorio mu: Ti si Hrist,
U bečkoj zastupničkoj kući počela
se raspravljati novela zakona o obrtni
čkom pravilniku. |
Ruski ministar za posle s inozem-
stvom g. de Giers, koji se sada na-
hođi u Rimu, bio je na 6 tek. kod
sv. 0. Pape, a na 7 tek. posjetio je
Vatikanske muzeje i galerije.
Kud se ide put Berlina?
Kad nam je onomadne s naslovom „Sla-
vensko hodočašće u Berlin" bio red ustat
proti novoj središnjaskoj politici o državnom
jezika -njemačkom, branjenoj na žalost u
„Nar. Listu", u glasovitim dvama člancima
č. g. M.; mišljasmo da nara neće bit veće nužda
povratit se ikad na obranu hrvatskoga na-
rodnoga i zakonitoga prava ; a to proti po-
zvanom branitelju toga prava. Nu uzalud.
Da je branjenje njemačkoga jezika ko
jezika državnoga, politika preopasna i veoma
nepatriotiČna, da je to politika koju brane
centraliste a ne federaliste, da je to smrto-
nosna politika za nas Hrvate, da je to pače
i nesmisao i velika nepravica i grdna nedo-
sljednost za „Nar. List", dokazali smo ne
samo svojim razlozima nego i nepobitnim i
sjajnim razlozima iz „Nar. Lista".
Netreba nam dakle danas povraćat se na
dokaze o stvari o kojoj je u ostalom sva
Hrvatska uvjerena i o kojoj je bio do na-
zad malo čvrsto uvjeren i sam „Nar. List".
Ali, pošto se prohtjelo g. M. opet zavrć
dva slova u obranu blagodati, koje bi nam
prosuo u kuću i predkućje državni jezik
njemački, red nam je podviknut tom ču-
dnom shvaćanju hrvatske sviesti: Stan'! —
Svom novom članku, (v. br. 96 „N. L".)
g. M. nadjeo ime veoma,slično onomadnjem
našemu, jer premda kaže „Ne u Berlina
nadostavlja „no u Beč«, kao da nam je
htio tim spomenut put koji Berlinu vodi,
da je taj naime preko Beča. To je u ostalom
od svakoga Slavena priznano i to je toliko
istina da je federalista Hohenvart, samo zato
jer je za svoga ministarstva pokušao pre-
sjeć taj put, bio uplivom. Berlina svrgnut!
Nego i sam članak g. M. na ponovnu o-
branu državnoga jezika njemačkoga, najbolje
nara svjedoči koliko je ta politika po nas
štetna i (zovimo stvar svojim imenom) sra-
motna.
1 baš evo vam čim se brani g. M.
On najprije brani urednika kažuć već
pobitu stvar, da naime za članke sa siglom
„urednik lista neodgovara (ništa?) za sa-
držaj". Komodna načela! Metni dakle znak
pod tvoje članke pa piši što te volja: ure-
dnik neodgovara! Nu čemu tada priobćena
po listovim, da nikakav drugi razlog nespo-
menemo, il čemu trudit se dokazivat: urednik
ne odgovara, ako su čiste vaše namjere i
dobra po narod vaša germanizacija ?! ')
Sto zatim gosp. pisac spominje o „nekom
piscu* u „Katoličkoj Dalmaciji*', o čudu
„nikada" nevidjeuu (jer smo iztakli ećlatan-
tna protuslovja u „Nar. Listu" videć gdje
sada viče evge stvari kojoj je sve dotle vi-
kao pereat) to je sve tako šaliive naravi
da mi volimo rad ,,N. L." i g- M. premučat
opazke koje bi na to išle. S toga osvrnut
ćemo se samo na ostale tvrdnje.
G. pisac veli da „Politik" i "Tribune" ne
vide germanizaciju u njegovim predložim.
Nevidjet germanizaciju, to je odveć in nube.
Pa neka i to! Zar rekoše da tiviđjese sla-
vizaciju ? il kroatizaciju f Hic salta ! I to je
uzet u obzir: da je „Tribune" ministerijalno,
a i „Pol." i „Trib." njemački pisane; i da
Česi kaeli bi bili bit samo ravnopravni s
Niemcima; nu nas Hrvata drugi je položaj
napram Niemcima : mi s njima nemamo nego
savez carstva i krune: mi s njima nijesmo po-
miešani ko česi. I Zagrebačka „Agramerica"
mogla bi podviknut: evala! al to bi dokazalo
samo da č.g.M. ima krivo. Pa što? treba li
tražit češke i n jemačke novine da nas Hrvate
uče što je hrvatsko državno pravo, za kojim
Česi samo uzdišu, jer ga nemaju? (Jemu se
nepozvat radje na članke prijašnjega „Nar.
Lista", članke pisane ne „Bog zna od koga"
nego očito od uredništva (bud nemaju ni-
kakve sigle) il za uredništvo od preč. pr
vaka D. M. Pavlinovića (sudeć po jedrim mi-
slima, punim hrvatske čiste sviesti). Pa čemu
se nepozvat na „Slobodu" na „Pozor11 i t. d.
domaće hrvatske novine nego na niemčeće
tudje ? Svakako to stoji da državni položaj
češkoga i drž. položaj našega naroda posve,
je različit; Česi nemaju priznana državnog
prava ko mi. Mi smo država n državi. Pa
uzet je u obzir i to da Česi imaju 3 mili-
juna Niemaoa kod kuće i da bez njegovanja
njemačkoga jezika nemogu se proć nikako.
Al u nas gdje su ti niemci ? S toga htjet
nas uvesti državni jezik njemački, to je ko
htjet na pr. uvesti državni jezik francuzki.
Uredništvo „N. L." priobćujuć, kako ono
kaže, „rado'-'- članak g. M„ čini mu opazku, i
govori: „Priobćujuć članak, po sebi se razumi da
mi ipak ostajemo na našem hrvatskom gledištu."
Nije li to ko reći: ovaj članak nije sa „hrvat-
skog gledišta11? (pa ga ipak „rado" priobćujete!).
Uredništvo opaža nadalje da se ovdje radi o tom:
„da idjemo koji korak napred" (kad je uvadjanje
njemačkoga jezika ko državnoga — na mjesto
jedinoga državnoga hrvatskoga - „ko-
rak napred", najbolje bi dakle bilo poniemčit i
škole i sve ; onda bismo bili dva i tri i više
koraka napried. Ele dakle: predložite i to!). Go-
vori takodjer -da predlogom g. M. „nebismo ništa
izgubili", da se po tome „njemština nebi ništa
razširila (a zar je malo širenje, podignut jezik
njemački na ugled jezika državnoga i to i ondje
gdje jedino hrvatsko pravo vlada?!
mogli ustanoviti; jer niti što može biti sve-
zano, ni razrieŠeno, nego ono Što sveti Petar
razrieši, oli sveze. Nije dosta. Za Petra oso-
bito Gospodin moli, da neprestane vjera
njegova, i hoće da stavnost u vjeri što je
od njega Petar dobio, tu ostali Apoštoli od
Petra prime ^ jer on, koji je od pogla-
varom ciele crkve postavljen, mora da utvr-
djuje braću svoju. — Zar nije ovim i- ne~
pogrješivost u vjerskom učenju Petrovih
nagtupriika bistro označena; pokle — sve
što se oblasti?« tiče' -- Leo identificira na-
stupnike Petrove s Petrom?
CSliedi).
II passaggio di Venere sul sole.
vi.
Le đifficoltk inaspettate.
Quando il 3 giugno dell' anno 1679 cento
e quarantanove tra matematici e astronomi,
distribuiti a gruppi in ottantuna stazioni,
osservarono la prima volta il passaggio di
Venere secondo il metodo di Halley, tutti,
qual pili qual meno, restarono sorpresi da
grandi e imprevedute difficoltk. Dovendo
essi misurare il tempo che il centro di Vej-!
nere impiega a traversare il disco del sole,
doveano notare precfgamente 1' istante dei
contatti interni ed esterni, che il disco di
„Ali taj zakon neće samo za Dalmaciju
služiti, nego i za sve pokrajine i kraljevine
austrijske", nadodaje g. -pisac. Mi smo mu
harni na ovom razlogu, jer je sasma nama
u prilog. Baš zato što njemački jezik ima
postat obći, državni, baš zato Slaveni mu
se imaju tom većom dosljednosti i žilavosti
opirat, jer je pogibelj veća.
I razlog g. M., da mi „nemožemo što i-
znimnoga tražiti" čudan je. Mi netražimo
ništa iznimna, nego to traži on, koji predlaže
Šta došle nije bilo. Mi netražimo ništa i-
znimna nego samo da nam se nekrnji već nam
priznano, tnapram drugim slaven skim po-
krajinam iznimno državno pravo hrvatsko.
Što da rečemo pak o točkam gdje pisac
poriče Hrvatskoj pravo na samostalnost,
i gdje se o sjedinjenju izrazu je: „Ako
igda budemo sjedinjeni sa Hrvatskom"
(razumij preko Velebita)! šta da rečemo
kad čujemo: „Ako je sramotan moj pre-
dlog, zašto puštati da zastupnici na carevin-
skom vieću i u delegaciji govore njemački
(kao da se tko ikad tomu radovao)!? „Zašto
nepsujete kad naši djaci polažu u Gradcu,
Beču i Pragu njemački izpite" (kao da ne-
zna da se baš radi toga najviše, a ne iz
slavohleplja, ustrojilo hrvatsko sveučilište
u Zagrebu, te se baš zato peli našim: u
Zagreb) i t. d.; sve razlozi i navodi koji
dokazuju nepristojnost i opasnost daljeg Si-
renja njemačkoga jezika, stvarajuć ga i dr-
žavnim, da nam, kalio sada u Carev, vieću
i delegacijam, i t. d., tako još i bliže stupi !
Ala je divno ovakovo shvaćanje slavenske, a
naosob hrvatske sviesti, i ovakovo tumačenje
hrvatskoga uzakonjenoga državnoga prava.
Nego, dulcis in fundo, pod konac, g. pisac
podvikuje nam: „Zaludu je ustati proti nje-
mačkomu jeziku, jer se ovaj širi". Vrlo
liepo ! Dakle kad se već sam širi, pomozimo
mu i mi, podignimo ga na čast državnoga
jezika neka, kako nas je za četiri sto go-
dina dojila talijanka, sad nas stane dojit
njemkinja ! Cemu tida borbe ? Uzmimo svoj
sak i pak pa oslobodiv se talijanskoga po-
djimo, na mjesto u Zagreb, preko Beča ra-
vno u Berlinski tor. Drang nach Osten bit će
tada uspiešniji i onaj Varcinski starac koji
je, i bez državnoga jezika njemačkoga u
Cislitavi, znao razaslat svoje pionire u Ca-
rigrad, ko i u F'ttrograd., u Persiju, pa i u
daleku Kinu (fakta) bit će tim laglje s nama
gotov. — Osviestimo se dakle a ne vodimo
narod etranputicam na strmoglav pod jirmom
centralističnog rodol jubija.
Bje li sv. Petar u Rimu?
(v. br. 95)
Spomenuh kako otci stavljaju dolazak sv.
Petra u Rim o 42. godini p. Isusu. Godine
Venere avrebbe fatto
col disco solare. Per
maggiore intelligenza
rappresenti HK il disco
del sole, AB un tratto
dell" orbita di Venere;
passando il pianeta sul disco solare, succe-
dera un primo contatto esterno in t,, un
secondo contatto interno in t2, un terzo con-
tatto interno in t3, un quarto contatto esterno
in t4. E chiaro, che 1' istante preciso in cui
ilj centro di Venere si trova sull' orio del
sole, sar& dato dalla media degli istanti in
cui Venere stara col sole in contatto interno
ed esterno. Ma, a precisare 1' istante dei
contatti quegli astronomi trovarono difficoltk
insormontabili. Essi intanto, lungi da poter
discernere coi loro telescopi il primo con-
tatto esterno di Venere col sole, non pote-
rono vedere il pianeta, se non quando avea
gik intaccato il disco solare notevolmente.
Peggio poi, quando osservarono il primo
contatto interno; videro allora Venere cir-
condata da una corona luminosa, la quale
senz' altro rendeva incerto 1' istante, in cui
ella si staccava dal lembo interno del sole;
e' come questo non bastasse, videro ancora,
che si traeva dietro una striscia nera, come
uba goccia d' inchiostro viscoso, dalla quale
poi si staccava bruscamente, quand' era en-
t^ata ben innanzi nel disco solare. E queste
apparenze si rinnovarono in senso inverso,
e con dimensioni variate della goccia nera,
40. Petar bi oslobodjen od Angjela iz ta-
mnice, u koju bi od Iruda bačen, i pošto
se braci prikaza u kući matere Ivana Ma^j
ka, izašavši podje u drugo .mjesto — et? Itel
pov toirov — veli s. Luka. Budući da Djela
apostolska još za više od 20 godina poviesi
zahvaćahu, jamačno sv. Luka je znao zato
drugo mjesto, kad je. toliko vremena kašnje
pisao nego je Petar otišao iz Jerusolima:
zašto dakle nije izriečno mjesto označio?
odgovor je Iahak. Poslanica Petrova bila je
poznata Luki, jer pisana iste godine ili naj-
zad sliedeće od kako je Petar prispio u
Rim, koga je on Vavilonom spomenuo. Nije
dakle Luka potrebovao da spominje ime
mjesta, kad je obćinam bilo poznato isto.
Da je Petar u to doba pisao rečeni list, da
se i iz toga zaključiti što u njem saobćuje
pozdrav Markov i što ga šalje po Silvanu;
jer Marko malo zatiem napisao je svoje E-•
vangjelje i bi od Petra poslat preko Ogleja
u Aleksandriju, odkle iza glada četvrte go-
dine Klaudijeva vladanja počeo seje starati
za svete u Jeruzolimu, šaljući jim milostinju,
kako Josip EMavio svjedoči ob istoj; a da
je to sv. Marko, a ne tko drugi, učinio svje-
doči s. Jerolim koji kaže o sv. Marku, da
je on najprvi u Aleksandriji Isusa naviestio.
Silvana, koji obranim izruči Petrovu posla-
nicu, po saboru Jesuzolimskom nalazimo
s Pavlom pod ime Sile, pa u Poslanicam ;
II. Kor., I. i II. Tes., opet pod imenom Sil-
vana. Jamačno je da je to jedna te ista o-
soba; i da je njega Petar poveo sa sobom
za druga, pa kao prvaka i proroka opet po
vratio na Istok da tješi obrane. Silvan ostao
je s Pavlom do smrti Markove: dakle jasno
je da je Petar svoju poslanicu pisao prie
sabora Jer., ili Marko nije nikda bio u A-
leksandriji, ni Silvan s Pavlom. A zašto
Petar nazivlje Rim Vavilonom ? Zato, zašto
i u II. Poslanici nazivlje Thabor brdom sve-
tim. Zato, da duhom proročanskim obaviesti
obrane, da će jun poganski Rim biti oi^o,
što Evrejem Vavilon. Zato i sv. I Van u Q-
čit. vidje ženu — veliki grad — veliki Va-
vilon, opijenu krvlju svetaca i mučenika I-
susovih. Koliko se je u Rimu to sgodilo
Prudencij kaže:
Non contentus humum celsae intra moenia Bomae
Tingere justorum caedibus assiduis:
Jaaieulum cum jnm madidum, foru, rostra, Suburram
Cerneret eluvie sanguinis effluere.
Dalje: ako Petar tako rano bi u Rimu,
kako se on nadje na saboru Jeruzolimskom ?
Nu slučaja! Petar da nije ni mislio za ži-
vota ostaviti Rim, morao je to učiniti, jer
nešto prie sabora Klaudij izagnao je Evreje
iz Rima; tako da u svom putovanju po sa-
boru Pavao našao je u Korintu Akvila i
ženu mu Prišilu, iz Rima prognane.
(Sliedi).
quando il pianeta era per uscire dal disco,
onde avvenne, che parecchi osservatori, i
quali si trovavano nella stessa stazione,
quando vollero confrontare 1'istante dei con-
tatti, si trovarono tra loro discordi per diffe-
renze di 20 sino a 25 minuti secondi. Qual
poteva essere la causa di quelle strane ap-
parenze? Lalande, che fu uno degli osser-
vatori del passaggio del 1769, giudico che
la corona luminosa e la goccia nera fossero
un effetto dell' irradiazione prođotta nell' oc-
chio dalla forte luce del sole, ma gli astro-
aomi che si prepararono ali' osservazione
del passaggio del 1874 scoprirono invece,
che il fenomeno della goccia e della corona
era originato dali' aberrazione di sfericitk
che la luce prova traversando 1' oggettivo
dei telescopi, e da una speciale diffrazione
che soffrono sempre i raggi luminosi nel foco
dei telescopi che ingrandiscono almeno sino
a 200 volte, per la quale 1' imagine degli
astri vedesi circondata di anelli alternativa-
mente neri e lucidi. Essi imitarono artifi-
cialmente il passaggio di Venere sul sole,
disponendo i loro esperimenti in guisa, che
un disco nero movendosi lentamente alla
distanza di 1300 metri dagli osservatori, pas
sasse davanti a un cerchio luminoso, e dopo
molte e diligentissime prove conchiusero,
che un occhio esercitato, adoperando a cielo
puro e ad aria tranquilla un oggettivo di
20 centimetri, pu6 notare 1' istante dei con-
tatti interni coll' approssimazione di due de-
cimi di minuto secondo, ma se 1' aria sia
ondoleggiante ll errore puo arrivare at 4 o 5
secondi. Usando queste cautele, gli astronomi
inglesi che osservarono il passaggio del 1874
videro felicemente in tre delle loro stazioni
i contatti interni del pianeta col sole senza
essere turbati dalla corona e dalla goccia
nera. Ma come ottenere 1'osservazione netta
e precisa dei contatti esterni? Qui la difp-
colta pare ancor maggiore,' stanteche'il pia-
neta non coinparisce nei telescopi ;se non
quando ha gia intaccato il disco del sole.
Anche questa difficoltk č stata vinta coll'in-
gegnosa applicazione dello spettrosc#pio.v?E
noto, che il nucleo del sole č circondato
dalla fotosfera, che e la parte splendida del
sole che noi vediamo, e che la fotosfera e
circondata dalla cromosfera, i cioč da uno
strato continuo di materia rosea incande-.
scente, che nella massima parte & idrogene,
L'esistenza della cromosfera ci e stata ri-
velata dallo spettroscopio, non essendo post,
sibile di vederla cogli ordinari telescopi ia
causa dei raggi luminosi del sole. Volgepdo.
infatti lo spettroscopio verso gli orli deL
disco solare, si ottiene uno spettro composto,
quasi tutto di righe brillanti, che apparten*
gono ali' idrogene. Figuriamoci ora, che lo
spettroscopio sia volto verso quel punto deL
1' orio del sole, dove, secondo il calcolo, ili
nero disco di Venere dee venire in contatto,
esterno col disco solare. Finche il pianeta
fuori della cromosfera, si vedono nel campo
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. kralj potvrdio je zakon kojim po-
rezne obćine Bogetić, Čitluk, Lukar, Ma-
tase, Mratovo, Oklaj, Poljane, Razvadje i
Soknovci odciepljene su od Knina a stapaju
se u novu obćinu imenom Promina.
N. V. carica Marija Ana darovala je 100
f. družtvu sv. Vinka u Zadru.
Siamo interessati dallo spett. C omi tato
generale dei Congressi generali cattolici in
Italia a pregare tutti coloro in Dal mazi a, i
quali si fossero adoperati a raccogliere of-
ferte per il decoramento della Cripta ove
giaciono le venerate ceneri dell' angelico Pio
IX — (Vedi la „Katolička Dalmacija" n.r
47, anno corrente) — a voler quanto prima
rimetterle al co mi tato medesimo in Bologna,
onde possa chiudere i conti e dal complesso
dell' im porto raecolto, stabilire i ristauri da
farsi.
U čem dakle sloboda f! Kad promislimo,
da nam je temeljnim zakonitu Države za-
jamčena sloboda rieči i razsudjivanja, u
granicam pristojnosti i zakona, koje mi ni
rad svog osvjedočenja ni rad programa ni
jesmo kadri prekršit, a kad promislimo u-
jedno da nam je pet puta zasebice list bio
zaplienjen i u dva zadnja puta na deset
mjesta, pitamo se u čudu: u čem dakle
sloboda?! Valjda u mucanju? U izkrivlji-
vanju fakta, u podmuklom il u očitom bu-
njenju? Jer, iztičemo neizmierne po državu
zasluge naroda i svećenstva, da se bolje u-
vidi kako je nepravedno uzkratit im zako-
konito napredovanje i razvijanje: zaplienje-
no nam s kraja na kraj; dokazujemo da u
tiskanicam za prijavu uzapta ima dvadeset
ne Bog zna kakvih nego filologičkih pogre-
šaka : zaplienjeno i to; rabimo izreku u
drugim novinama tiskanu a nama zgodnu o
progonstvu vlasti: zaplienjeno; odgovaramo
dopisniku u Šibenik, da smo i mi od nje-
gove, da je red branit čast i dostojanstvo
svećenstva: zaplienjeno. U drugom broju
neznajuć kako drugčije tumačit to stezanje
najnaravnije slobode (si. Državno odvjetni-
štvo ima drugo mnienje, i mi ga poštujemo,
baš po temeljnim zakonima, al svakomu
svoje, dakle i našu slobodu nama) to ste-
zanje pripisujemo povoljnom pojavu, naime
jakosti kat. hrv. stranke: i to ne valja!
prenašamo nešto iz utoka na ministarstvo,
navadjajuć nepobitna fakta i paragrafe, i t,
d.; i ta nemože nam da primi pasaporat;
kažemo napokon da iz Zadra odašilju se
Jbvješća nama protivna, jedino zato jer ho-
ćemo da ostanemo nezavisni od ulagivanja,
a zavisni jedino od svoje dužnosti; i tu se
nahodi mana, te i to nam zapiienjemo! Mno-
gi se snebivaju videć toliku revnost, neki to
tumače kao neko progonstvo proti mrzkoj
čistoj „hrvatištini i popov:;tini i fratarštini".
Mi nekažemo ni jedno ni drugo ni treće al
se i mi čudom čudom. Ima gnjila, i u na-
šoj Danimarki. A odkle riba smrdi?
Pišu nam iz Kotara: Kako javiste u zad-
njem broju, amo močvara iz obila, da se
iz kuće ne možeš maknuti. Livade, oranice
vinogradi, u jednu rieč, polje sve pod vo-
dom. I ove će godine, sve mi se čini, do
Božića: Kraljevicu Marko; od Božića: jaoh
moja majko. — Zivilil
S Mm Vis. Vlada ima posla f Vis. Vlada
zanijekav ustanovljenje prve u Dalmaciji
„Kat. hrv. tiskarne" metla se je u supor ne
sa „Kat. Dalm." nego sa onim narodom i
svećenstvom kojima ona služi glasilom, i
koji nijesu primili nit su mogli primit ra-
vnodušno tu vrst pljuske na njihovo vedro
lice.
Utemeljitelji „kat. hrvatske trak." to su
sve odlične osobe, koje su il izabrane kao
zastupnici naroda il su rad svog položaja
kao naravni narodni zatočnici.
Tomu za dokaz dosta nam je spomenut
broj i stališ onih vrlih sinova naše domo-
vine koji su djelom doprinieli da se ostvari
plemenita, napredna zamiso o „kat. hrv. ti-
skarni".
Učestvovali su osim biskupa (od kojih i
jedan sam, ako učen i pobožan, Austriji o-
dan a do krvi narodu vjeran, vriedi koliko
ciela pokrajina): do petnaest kanonika, pe-
deset prostih svećenika, dva liečnika, četiri
načelnika, pet doktora u zakonitu, osam, tr-
govaca, četiri samostana, dva viša zavoda,
deset profesora, osam, zastupnika, Šestdeset
dušobrižnika.
Kad se uzme u obzir, da su ovo sve o-
sobe po izbor i da ih je iz svih važnijih
stališa, pa se promisli da ih je, na ovako
malenu prostoru i malo brojnu pučanstvu,
ipak na stotine, i kad se uvaži da je sve
dobrovoljno, i kad se uz to uvaži "veliko
domaće siromaštvo i, gdje materijalno uče-
stvuje jedan, tu da se može kod nas reć
da pri ovakim uzvišenim vjeri i narodu ko-
riš tnim i dičnim podhvatim, učestvuje ih
srcem, oduševljenjem deset; očito je da se
može bez ikakva prećerivanja uztvrdit, da
je tu cielo svećenstvo i cio narod učestvovao.
Privr. uč. na Lastovu Ferd. Mascarelli de
Monteverde bio je imenovan pravim učite-
ljem kod iste učione.
maciji od god. 1848-1882, od. M. Pavlino-
vića.
4.) Hrvatski Bogoslužbenik" priredio O.
S. I. —
Gosp. B. Brozović, odvjetnički kandidat u
Senju, 19. kom. knj. „Ljepota povod Stra-
hota" i 10 kom. knj. „Hist. razvitak naro-
dnog gospodarstva".
Slavna „Matica Dalmatiska" u Zadru
„Narodni Koledar za god. 1883".
Primismo takodjer „Viestnik kluba inži-
nira i arkitekta" u Zagrebu, uz risarije.
Od upravljenih molba na mnoga gradska
zastupstva i obćine, sjetiše nas se, slavno
grad. zastupstvo grada Senja sa pod porom
od 25 for; i slavno grad. zastupstvo grada
Požege sa 10 for. — Srdačna hvala.
Osobito nas podupiraše „Matica Hrvatska"
u Zagrebu, od koje primismo velik broj po
njoj izdanih knjiga. —
Uz to nam slahu cielo vrieme od postanka
družtva bezplatno svoj list slavna uredni-
čtva:
„Narodnih Novina", „Pozora", „Šumarskog
lista" i „Napredka" u Zagrebu; „Narodnog
Lista" u Zadru; „Slobode" na Sušaku; „Naše
Sloge" u Trstu,
Svim slav. uredničtvom pomenutlh listova
najtoplija hvala za ovu godinu, te se pre-
poručamo za buduću.
Preporučujuć ovom zgodom „Zvonimira"
rodoljubnoj požrtvovnosti Hrvata, čast je
podpisanim izraziti ovim u ime hrv. akad.
družtva „Zvonimira" u Beču svoj gospodi
darovateljem najtopliju zahvalu.
Beč, 12 prosinca 1882.
Za odbor Zvonimira :
predsjednik:
Ant. Biankini
tajnik:
Vatroslav Brlić.
Od 1. sječnja 1883 biti će stavljene na
prodaju nove biljegovke, osim onih za no-
vine od 1-2 novč. Koncem sječnja 1883 sa-
dašnje biljegovke neće se moć više rabit.
Primamo iz Komiže, 14 prosinca: Skoro
su dva mjeseca, da su se ovdješnje pučke
učione otvorile. Kod ženske učione prazno
je mjesto upravljajuće učiteljice, te je za-
čudno kako je u ovoj varoši, koja broji
preko 4 hiljade duša, ženska učiona za tako
dugo vrieme obskrbljena samo jednom uči-
teljicom. Pučanstvo je uzrujano, jer škola --
kako je očevidno -- trpi u velike.
Zaklinjemo za sada visoku Vladu, da bla
goizvoli čim prije nadopuniti prazno mjesto
kod ženske ovdješnje učione, eda se liepe
koristi pučke prosvjete ne gube ni malo.
Natječaji: za uprav, učiteljicu u Milni, za
učitelja u Prasnicam, za pod učitel ja u No-
vom kod Trogira, za učitelja u Bobovišću.
Tršćanska hursa. Napoleuni: 9.49 — 9.51;
dukati: 5.60 - 562; sterline: 11.89— 11.91;
london: 119.15 — 119.75 ; bankanote talij:
46.65 — 46.95; dohodak u papiru-. 75.25
75.50.
je u njegovoj poslanici Flavijanu pisanoj
izjavljeno. „Odbacivši, on veli, braćo pre-
draga, drzovita prepiranja protiv bogorana-
„dalmutoj vjeri, neka ušuti oholo nevjerstvo
„zašlaca. Ne budi prosto braniti što nije
„prosto vjerovati, dočim mojim pismom Fla-
„vijanu upravljenim, na temelju svetog
„Evangelija i po nauku proroka i apoštola
„najpodpunije i najjasnije bilo je označeno
„što pobožno i iskreno treba izpovjedati ob
„otajstvu Upućenja Gospodina našega Isu-
„krsta" *). Rekao sam da svojom poslanicom
Leo označiva Sinodu pravac, a to 011 isti
kaže u pismu upravljenu Pulkeriji : „ Datis
ad venerabilem Synodum congruentibus scrip-
tis, guibiis fraternitas advocata cognosceret;
quarn jormam servare in hac dijudicatione
?ratres cH rejecta penitus au-
us inspiratam,
t; nec liceat
undurn Evan-
.-•ticas voces,
: Jcidigsime
Flavianum
^u ae sit de
•isti pia et
Primamo iz Beča od si. Hrv. akad. Dru-
žtva „Zvonimir" : Na naš poziv, koji upra-
vismo u ime hrv. akacl. družtva „Zvonimir"
na hrvatske rodoljube, da nas po mogućno-
sti podupru budi novcem budi knjigami, da
si uzmognemo knjižnicu i čitaonicu osnovati,
sjetiše se i priposlaše nam nadalje:
Slavno uredništvo „Narodnog Lista" u
Zadru sliedeće knjige:
1.) Godišnje izvješće velike gimnazije u
Kotoru.
2). Besjeda na seclamstogodišnjicu Sv.
Franje Asižkoga-od. M. Pavlinovića.
3) Misao hrvatska i misao srbska u Dal-
debere,t" (Ep. 75. c. 1). A da je Leo sbilja
svojom poslanicom upravljenom Flavijanu
razumjeo udariti Otcim pravac, od kog se
nebi smjeli odalečiti kao od vjere jur utvr-
djene i 0 kojoj daljneg prepiranja nema, to
se vidi iz toga što je on osvjedočen bio da
je Bog po njemu vjersko pitanje riešio, de-
firmao, kako se sam izraziva u pismu u-
pravijenu Teodoritu; a još bolje iz toga što
prije sabora dvakrat pisao je caru Marcijanu,
moleć ga i zaklinjuć nek nipošto nepripušta
u Sinodu prepiranje o vjeri, 0 kojoj već
nikakva sumnja ncpostoji 1).
Sto se iz toga dade izvesti, mi nećemo
ovdje raz lagati. Nama je dosta za sada kon-
statirati ton vrhovne oblasti, što diše iz po-
stupanja Leonova u tom poslu.
(Sliedi).
Molimo čč. naše predbrojriike,
da nam izvole sto prije namirit
zaostale predplato ako još nijesu
izvršili to dužno djelo, a koji su
u redu s upravom našega lista,
molimo ih nek podupru i unapried
svojom liavremnom i točnom pred-
platom list koji hoće i mora o-
stat svedj nepomično na svojoj sta-
zi, 11a braniku katoličke vjere i
hrvatske domovine. Uz to nek 11 am
je svima bez stida i bez straha
u dno srca i na vr h djela jedino pra-
vo usrećitjuce geslo našeg zavičaja:
Katolička Hrvatska: divna sinte-
za pravog domaćeg rodoljublja i
kršćanske nezavisnosti.
Pošić; 13 Solerte. Marsilja: doj. 12 pros
Tea; To ni na II.; 14 Vinka. Newport
Mon: odj. 10 pros. Prelucano, k. Vladiško-
vić, Rieka. Nizza: doj. 13 pros. Grad Za-
greb. N. York: doj. pros. Sara ; 2 Trap-
pano; 4 Isaac; —• odj. 4 pr. Venere, k.
Sforzai, Carigrad. Philippeville: doj. 6
pros. Don na. Pensacola: doj. 25 st. Osmi
Dubrovački. Scilly: odj. 15 pros. Mari a
T.. k. Mikul ičie, Birkenhed. Sira: doj. 3
pros. Adamo. Smirne: doj. 20 st. Boli var.
Teneriffe: doj. 29 st. Mirto.
Ođpisi ,,K. D."
Platili:
do konca lipnja god. 1884: preč. D. lv.
Vidović;
do konca g. 18831 m. p. O. Bi. M. Ku-
lier, mm. pp. Benediktinke na Hvaru, preč.
Dr. Jur. Pulić, m. p. D. A. Zanela, č. g.
J. Petrić, preč, D. M. Pavlović, veleč. Sa-
mostan Dobri u Spljetu ;
do konca lipnja g. 1883: m. p. O. Jos.
Matić — Stuparić, veleč. Sam. sv. Križa u
Zivogošću, preč. D. N. Krpetić, m. p. D.
P. Gabrić, veleč. Sam. Dominik u Šibeniku
m. p. D. Jos. Baket;
do konca ožujka god. 1883: m. p. D. M.
Nekić;
na račun g. 1883: č. g. P. Lorini f. 3,
m. p. O. J. Lović f. 1 ;
na račun g. 1882: m. p. D. I. BraŠić f,
7, D. Š. Meštrović f. 2 ;
do konca g. 1882: m. p. D. P. Perić, O.
L. Uccellini, D. I. Mirić, D. N. Allegretti,
D. A. Piasevoli, D. N. Zurić, D. Jos. Delfin,
D. P. Bilić, D. A. Benzia;
do konca god. 1881: m. p. D. VI. Kara-
vani ć 5
na račun god. 1881 : m. p. D. S. Vladi -
slavić f. 5.
') „UndP- ^r ipsum l). N. J. Christum . . obtestor
et obsecr?' -.cmentinm vestram ut in praesenti Sy
nodo a! qoam beati Patres nostri ab Apostolis
^aditam praedicarunt, non patiamini quasi
d^kSri retractari" (Ep. 73. c. 2).
Plovilba ausl.-ug. kodova.
Ađelajde: doj. 14 pros. Genitori rl L ara -
bochia. Alicante: doj. 6 pros. Ukraine.
Bajona: doj. 14 pros. Germana Antonio.
Barcellona: doj. 12 pros. Catina. €a-
gliari: odj. 12 pros. Regolo, k. Polić,
Bordeaux; Carmela, k. Polić, Sables d'O-
lonne. Carđilf: odj. 13 pros. Hiperion.
Carigrad: doj. 6 pros. Reu; - odj. 2
pros. Ida Maggiore, k. Medini, Dubrovnik;
4 Obilić, k. Damjanović, Mali Lužini ; Zviez-
da Mimbelli, k. Dobrilović, Marsilja; 5 Jo-
sip Župa, k. Štuk, Marsilja; 6 Milica, k.
Oetković, Gibraltar. Carmeti: odj. 17 list.
Viola, k. Marelja, Marsilja. Cette: doj. 12
pros. Slavomir. Chittagong: odj. 11 st.
Melchiore Vidulić, k. Vidulić, Jamaika. Co
Ion: doj. 16 st. Grant. Đunkerque: odj.
7 pros. Plutus, k. Bolmarčić, Gardiff. Gje-
nova: doj. 12 pros. Guido. Lagos: doj. 7
st. Novi Glas. L!sab0n: doj. 10 pros. Tilde;
C. g. — ć — pokrajina — Zajednički prij,
I). V. Brčić nahodi se od malo dana a Zadra kao
pomoć., kod crkve sv. Š., a D. A. P. u prijašujem
mjestu. Gdjd je C. rieznamo jer se ne ogiasnje a
'ist neprima. Kad će ona druga vrst pisma ovamo ?
Č. g. D. J. M, — Kim — Nnjsrdaćnije zahva-
ljujemo i odpozdravljamo. Adresu promienismo, po
naputku. Doznaku došle heprimkmo. Ili je gdje u:
Italiji zalegla ? Nebi bilo prvi put...... popovsko
im ide od srca.
Ć. g. Zagorac - Hvala na dopisu, Da smo
Vam preporučeni unapried.
C. g. — o — Hvarski kotar — Odposlasnto:
ciena uk. nove. GO. Srdačan pozdrav.
C. g, D. A. B. — Donje Selo — Dragovoljno
ali molimo neznacite nam željeni broj, jer je, u
koliko se siećamo više krat ob onom predmetu
bilo govora u našem listu.
C. g. — r. — Središnja Dalmacija - Evo Vam
ugađjamo, premda je i bez ovoga očito da je pitanje
0 tisk. obće pitanje. Nego u neku dobro ste
svjetovali, jer nek se zna da se inauditum neće
pustit. Zdravo!
C. g. D. M. Gović — lugari — Vi nedugnjete
ništa za tek. godinu, pače li. 3 i bit će namirena
1 sva g. 1883. Da bi Bog dao da Vas svi slie-
dom sliede u točnu pred plaći vinj u: prištedilo bi
nam se polovicu muka. Srdačan odpozdrav!
0. g. A. N. — Metkovići. — Pitali smo za
obaviest i rekoše nam preko ć. g. L. Negov. da
PP. 00. Is. nemaju za nižu cienu. Poskupile su,
nadostaviše, po odredbi Č. g. spisatelja, koji inače
da bi bio štetovao.
Č. g. 0. Stj. Bi — Spfjet, — Liepa hvala !
Življe!i !
C. g. Kuk. — Vrhgorac. — Pošlo neprimismo
glasa na priv, pismo, obznanjujemo Vas ovim da
smo primili, zabilježiti, i 11 svoje vrieme i u listu
javili. Zdravo nam !
Č. g. Aut. VI. — Zla ti u. — Namireno uf su-
pra. Srdačan pozdrav !
Č. g. D. Andr. Ostojić.
po Vašoj želji.
Č. g. 0. J. L. — Vinjane. — Zabilježismo da-
nas. Srdačna hvala. Ostalo, ako Vi hoćete, po šiji te
na naše troškove natrag, jer nam baš nekih sve-
zaka poinanjkalo. Bog Vas pozivio 1
Č. g. 0. D. P. — Šibenik. — Predalo. Do
vidjenja !
C. g. D. A. Ben. - Pag. — Evo danas ogla-
šeno oboje. Srdačna hvala na ćest. Na mnogo ljeta!
Brač. Nek bude
govorni urednik Tiskara u Ivana WofiitzN.