I m
m:
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelfik i u Četvrtak. Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. HIERONYJI. EPIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, ausiliante Deo In dies alacriter operam Vestram Impensuros in tuenda salatari Eeclesiae doctrina animisque m
Religionis amore et in verae fldei professione roborandis (Pio iM'u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 ftor. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostane s PRBSPLATOM plaća t fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu, Svaki broj napose 10 noffeića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 65 Zadar, Četvrta^ 7 Rujna 1B93 jeBHMae^asj^ppBai igBHBBi'Miia^^ MILI«" Goa. ^KIZSSIJ'V.
1
Dojdući broj iziti će sa arkom i
p6 u četvrtak. Nastojati ćemo, da
donesemo i cieio obširno izvješće o
zanim'tvoj razpravi Zlatar ović.
Plieva iz nekog „Glasnika".
L
Dobro je? da znadu i čitaoci „Kat.
Dalm.", daje početkom tekuće godi-
ne za prvi put ugledao svietlo u
Zadru „Glasnik pravoslavne dalmatin-
sko-istrijske eparhije". To je sva-
kako napredak u crkvenom životu
iste eparhije. Aii ima i nešto drugo
što je dobro da se znade, a što se
nebi imalo znati; a to je, da taj
„Glasnik" skače preko plota i ide,
kako bi reko naš seljak, u štetu. A
to je svakako nazadak u mnogom
pogledu.
Čudnovata je pojava u crkvenom
kršćanskom životu, da obično oni,
koji se katoličkoj Crkvi najviše o-
piru, nastoje pak na svaki način da
je oponašaju u izvanjskim oduoša-
jim, a kadkada napokon i u imenu.
Psihologija bi to iztumačila tim, što
ti ljudi, neimajuć njezina duha, a
ćuteći oko sebe prazninu, nastoje to
nadomjestiti spoljašnjim uredbam. Za
dokaz tome ne trebaše zaiiećati
davna vremena, jer tko iole pozna
život izvanjski tako zvane staroka-
toličke Crkve i ostalih odieljenih
Crkava, a poznaje napokon i gi;
sovite rituale samih slobodnih zidara,
uvidit će to neprestano trzanje i ta-
kmu — u izvanjštini. Da se uvjeriš,
kako i nama najbliža ,,srpsko-pra-
voslavna"'} Crkva ima nešto duha,
oponašanja, dosta je pratiti najnoviju
bogoslovnu njihovu književnost, a do-
sta je poučna i poviest zadarske e-
parhije u ovo zadnje doba. Odkako
upravlja njom sadašnji vladika dr,
Miiaš, opaziti je svakim danom ne-
što nova u upravi dijeceze. Što su
te preinake većim dielom po uzoru
izvanjskom sličnih uredaba katoličke
Crkve, to ih nikako ne lišava za-
sluge, a po ovoj prilici ni dobrih
posljedica. Katolička Crkva boljom
uredbom druge Crkve za cieio ne
gubi, a dobiva li? Deus scit.
Kažu nam iz dobra izvora, da
današnji vladika, uvidivši zapoštenost
svoje eparhije, nastoji svim silama
da svede na bolje, što se tiče zva-
nja i ćudoredja, svoju pastvu, a na-
pose svoje svećenstvo. Mi ne mo-
žemo nego hvaliti takovo nastojanje,
uztraje li, dobrim sredstvim će za
stalno nešto i postići. I ne& se go-
spodin episkop Milaš ne čudi ovoj
pohvali iz naših usta koja je iskrena
i iztiče iz uvjerenja.
Neka on dakle slobodno vrši svoje
nadpastirske dužnosti; neka on i na-
dalje postupa strogo u nekim neu-
rednostima, neka slobodno daje za-
brani svome svećenstvu, koje drži
shodnim, neka preuredjuje i u Cr-
kvi i izvan Crkve, neka sloboduo
svojem svećenstvu upeljiva dužnosti
j) Uzprkos svim razpravam o tom pred-
metu, najbolje ini se Čini, zvati avaku
Crkvu onim imenom, kojim sama
sebe zove,' tu ga stalno ne ulaai no-
paec $t omea«
što se tiče pristupanja sv. tajuam,
neka strogo nastavlja uvadjanje pa-
storalnih konferencija, neka napo-
kon izdaje i svoj „Glasnik" — pak
makar to sve bilo po katoličkom
primjeru, mi ćemo mu opet bega-
nati: evala!
Ali nebi bilo svakako s gorega
da još u jednoj stvari nasljeduje
katoličku Crkvo i naše Biskupe: neka
ne dopušta da se u njegovu služ-
benom listu, dakle na njegovo ime,
zadirkiva, i to na način, koji ni-
je podnipošto prikladan; nek taj
list ne šuruje sa svakim, pa bilo to
i sa Starokatoiicim i Protestantim,
samo iz mržnje na katol. Crkvu, a
tko mu stupce naponja, neka bude
objektivniji, ako baš hoće da se
bavi polemikom, pa makar i sa po-
litičkim novinam.
A sada da malo oplievimo četiri
zadnja broja. Da se ne bojimo pri-
govora ; zašto se pačate u naše nu~
trnje stvari; mi bismo, na primjer,
savjetovali „Glasniku" da, uz svu
počast i pokornost državi i drža-
vnim zakonima, kojima smo svi do-
nekle podložni, to jest u koliko se
ne opiru crkvenim, ipak propusti ono
neprestano pozivanje na državu i
na njezine naredbe, osobito kad niesu
u skladu sa kanonim. Mi bismo ta-
kodjer rado doživjeli onaj čas, kad
bi i „Glasnik" zapustio ono nepre-
stano izticanje religijoznog, ili da
bolje rečemo, crkvenog srpstva. Mi
na primjer ne znamo, kako se može
slagati naslov „srpska" ili „srpsko-
pravoslavna" Crkva sa onim na čelu
lista „pravoslavna", jer znamo da
pravoslavlje ima u sebi i ono drugo
sveobće — ali; kako rekosmo, to je
pitanje unutrnje. A lim manje nas
to može poticati na opazke, što je
to za nas oeprestan argumentum
ad hominem. Ali nas mora svakako
zanimati, na primjer recensija (?)
knjige Dr.Markovića „0 Evkaristiji",
osobito ako ta književna viest (br. 5)
kaže, da ta knjiga „teži k tome, da
dokaže kako je lažno sve učenje
pravosl. crkve o evbaristiji"; kad
iz sama pristupa na str. 2 te knjige
proizlszi, da što se tiče priesna
kruha, i pričesti pod obadva oblika,
ta knjiga samo brani kato!. crkvu
od prigovora „zabluda rimske cr-
kve"; a što se tiče epikleze doka-
zuje da katolička crkva pravo uči.
Pak i ako jest logična posljedica ovog
zadnjeg da drugo učenje nije pravo
nego krivo, praktična bi posljedica
morala biti: ili dokazati da je učenje
srpsko-pravoalavne Crkve pravo —
ili barem mukom mimoići knjigu.
I bili bismo, kaže „Glasnik", mukom
prošli preko te knjige, da niesmo
našli i ovaj naslov „tužba d.ra Mi-
laša na papa, da je predao anatemi
pravoslavnu Crkvu zbog kvasnoga
hljeba". Hi to nije iskreno nave-
deno, ali transeat. U dodatku k biljež-
ki 20 na str. 232 knjige Markovi-
ćeve ima doisto govora o Milašu,
koji je tu tvrdnju izreko a ničim ne
dokazao; te je pisac književne vie-
sti u „Glasniku" mogao takodjer iz
knjige Markovićeve navesti i one do-
kaze, iz kojih iztiče da je dr. Milaš
nešto uztvrdio
nam : je li ili nije istima, ono što tvrdi
dr. Marković, da j|-:t. j. dr. Miliš
izvrnuo rieči i smisao sv. Epifanija
(Haer. 39 15 IP- Nije takodjer
bilo oprezno, rugati se dr. Marko-
vicu, što je već izdao tri knjige in-
direktne polemike bogoslovne; a još
manje podrugivati se stotinam tomo-
va, što su katolici u zadnjih deset
vjekova napisali o pitanju zapadne i
iztočne Crkve. To mi se čini slično,
onom težaku, koji se podrugivao
učenjaku što žmiri u toliko velikih
knjižurina, a još nije naučio koji
blagdan pada na 15i dan svakoga
mjeseca.
„Nagrade i predavanje kateki-
zma u pučkim učionicama44.1)
Pod ovim naslovom čitao sam a
br. 60-61 cienjene „Kat. Dal." čla-
nak, kojim se upozoruje M. P. Sve-
štenstvo na zakon što ga je dalo
minulog Svibnja Pok. Učionsko Vie-
će, te gosp, pisac veli, da po tom
zakonu svaki Svećenik, što poduča-
va djecu u kršćanskome nauku u u-
čionici, uživati će počam od god.
1893-94 nov„ 50 ze svaki sat iz-
vršene pouke, pa završuje prvu stav-
članka riečiraa r dovlo
a
ku svog
nema što da se prigovori
Pod ovim riečirna imalo bi se da-
kle zaključiti, da svaki Svećenik,
pak i onaj u selu, gdje je jednora-
zredna nčionica, ima primiti nagradu.
Ali to nije tako, jer naredba (a ne
zakon) dneva 12 Svibnja o. g, br.
1946 c. k, Pok. Uč. Vieca „. . . o
uzdarju za predavanje nauka vjere
pri javnim učionicama u Dalmaciji"
§ 1. stavka I giasi: „Za predava-
nje nauka vjere sa strane crkvenih
i vjerozakonskih družba pri gradjan-
skim učionicama, zatim u četvrtim i
višim razredima javnih pučkih učio-
nica u Dalmaciji, daje se nagrada",
a stavka 11 veli: „Ta nagrada uta-
načuje se ... na 50 nov. za svaki
sat udieljenog predavanja".
Dakle samo vjeroučitelji, koji će
predavati nauk vjere u četvrtom jal1
u višem kojem razredu javnih pu-
čkih učionica, imati će pi'avo na na-
gradu, oni vjeroučitelji, koji podučaju
u jedno, dvo 5 tro razrednim učio-
nicama, kao što neće imati pravo
na nagradu za sate poučavanja, što
ih budu vjeroučitelji predavali u prva
tri razreda u učionicama sa više od
tri razreda, kako jp to bistro raz-
tumačeno u § 1 naredbe dneva 29
Studenoga 1891 br. 4211 Pok. Uč.
Vieća, gdje je do slovce rečeno:
„ dakle za predavanje vjero-
nauka pri jedno-dvo-i trorazrednim
nulom naredbom od 12 Svibnja. I-
stina je, rieči su bile promienjene,
pače nijesu bile ni uvrštene u pti-
si ied rij oj naredbi, ali misao je ostala
u svemu i po svemu jednaka prvoj.
Dakle uprav proti odredbama 1
stavke ovog § imalo bi M. P. Sve-
štenstvo prosvjedovati, jer nije pra-
vedno da Svećenici podučavaju u
učionici nauk vjere od 3-6 (a može
se dati slučaj gdje imade i ženska
učionica, do 12) sati na tjedan bez-
platno. Dakle uprav ovdje imao bi
sliedit prigovor i to najžešći.
(Prigovor je uključen u prvom
ćlauku, ali vid. g, pisac nije ga spome-
nuo izriečno« jer se nije bavio na-
gradom, nego uvjetima kojima je ona
podvrgnuta, ondje gdje ju se dieli. Ur.)
Nasuprot gosp. pisac obara se na
odredbe IV stavke ovog § koja gla-
si : tu svrhu učitelj vjere dužan
je da svaki sat udieljenog predavanja
zabilježi u izkaznicu po priklopljenom
obrazeu A, koja se ima čuvati u
učionici (razredu) i podpisali od i-
stog učitelja vjere, a potvrditi od
upraviteljstva učionice";
Pravo ima gosp. pisac, kad veli,
da kontrola, uvedena po ovoj od-
redbi, mogla biti drugčija. Dakako,
dosta bi bilo da dotični vjeroučitelj
napuni i podpiše stupce izkaznice o
kojoj ima govora u pomenutoj na-
redbi, a da upraviteljstvo potvrdi
dostavljajući istu svakog polugodišta
na stariju vlast. Nego, po mom
skromnom mnienju, gosp« pisac od-
već je naglo ocienio namjeru Pok.
Uč. Vieća, te smatra uvrjedom po
M. P, Sveštenstvo uvederije takove
kontrole. Po ovoj naredbi pako, ne-
može se dati slučaj napomenut od
gosp. pisca, da kadkad župnik i sie-
dih kesa podnese moralnu pljusku
pred mladićem od 18 god. jer svak
znade da četvero, petero itd* razre-
dnih učionica u nas ima veoma malo,
a te se nalaze po većim gradovima,
te stalno je da ravnateljstvo takvih
učionica nemože biti povjereno neiz-
kusnu mladića ; s druge strane pako
o takovim mjestima stalno neće biti
vjeroučiteljem sam župnik, već će
za to bit odredjen jedan od dušo-
brižnika njemu podredjenih, koji za-
nago neće biti star čovjek.
Dakle jedino iz nepovjerenja na
pram ravnajućim učiteljima Pok. Uč.
Vieće je naredilo da svaki put sami
vjeroučitelji napune one stupce iz-
kaznice i da se podpišu, a kao po-
tvrdu da je i upravitelj vršio svoju
dužnost, naime da je baš vidio da
je učitelj vjere podučavao, naredjiva
da se i on podpiše na izkaznici i to
svaki put e da se nedogodi slučaj
da pri dostavljenju odnosne izka-
znice upraviteljstvo nebi izviestilo,
da je vjeroučitelj predavao manje ili
više nego lije u izkaznici bilježeno*
obćim javnim pučkim učionicama, I Ovakovo nepovjerenje napram upra-
na dalje u prva tri razreda takvih
učionica sa više od tri razreda ima-
du mukte providiti i u napried do-
tične crkovne i vjerozakonske druž-
be" itd.
Primietit će mi se, da su odredbe
ove naredbe opozvate gori spome-
, što nije nikako mo
• i * v. ') u ^J1) ua osiaue ouano ovo vasno gao dokazati. A pošto smo na istoj I pitanje, obielodanjujemo o stvari i o-noti £0 oj* mogao je takodjer iajaviti 1 vai današnji članak, Ur.
vljajućim učiteljima nebi doista gojio
nikakav vjeroučitelj (dakle dvostruko
nepovjerenje: prema učiteljima i pre-
ma vjeroučiteljima. Ur.).
Da nije tako, cienim da takova
odredba bila bi, kao što i jest, su-
višna; jer tko vodi školsku maticu,
popis djece, nedjelnu knjigu, knjigu
pohadjanja itd.?
Žar sve to ne vodi učitelj ili o-
dnosni upravitelj učionice? Pa kad
može voditi toliko spisa, zar nebi
upravitelj mogao držati i očevidnost
predavanih sati vjeronauka? Dakle,
po mom mnienju, uvedenjem one vr-
sti kontrola uvrjeda je nanesena i
ravnajućim učiteljima, pače njima u
prvom redn. Nego, jer učiteijslvo
misli na ovaj, a M. P. Svećenstvo
na drugi način, uvrjeda je nanesena
i jednomu i drugomu, te sam i ja
mnienja gosp. pisca onomadnjeg član-
ka, da bi pravo bilo da se čuje
glas naših zastupnika u hrvatskom
saboru u Zadru, ako se do njegova
otvora nebude Vis ck. Pok. Učion-
sko Vieće udostojilo svoje odredbe
opozvati.
i s ovim moglo bi se završiti.
No da se vidi kako se uvjek na-
stoji sa stanovite strane obataliti u-
čiteljski ugled i ovako neznatan već
radi toga, što su učitelji plaćeni kao...,
prorešetajmo i § 2. pomenute nared-
be.
Po ovom § ne samo Svećenici,
već i svjetovnjaci mogu podučavati
vjeronauk, ako to dozvoli Pok. Uč.
Vieće (da li je potrebito da i crko-
vna vlast o tomu svoje mnienje iz-
razi, u ovoj naredbi nije rečeno),
Nagrada pako za takove svieto-
vnjačke vjeroučitelje ustanovljena je,
u dogovoru sa zemaljskim Odborom
dakako, na sama 35 nov. za svaki
sat obučavanja, dakle 15 nov. ma-
nje nego li je nagrada za sveće-
nike. Nastaje pitanje: Zašto ta raz-
lika? Zar je sat što ga podučava
svjetovnjački učitelj kraći od onoga
što podučava Svećenik ? (ovdje, ko
i gori najednom mjestu izostavljamo
nekoliko redaka; da se ne pojavi
nesklad ondje gdje sada vlada naj-
pohvalniji sklad. Ur.) — Da je ovo
jedna od onih mjera što ponizuju
učiteijslvo dokazuje i to što i
same pomoćne učiteljice ženskih ru-
čnih radnja, što podučavaju pri mje-
šovitim učionicama, koje ni pojma
neimaju o obukoslovlju, kao ni po-
vjerene im djevojčice, (a ima ih
koje ni čitati ne znadu) primaju na-
gradu od 50 nov. za svaki sat o-
bučavanja, dakle kao i Svećenik,
dočim učitelj, koji je posvetio vas
svoj život uzgoju djece, kad radi
5-6 sati na dan, neračunajući vo-
djenje uredovnih sp-sa, ne zaslu-
žuje ni dva puta toliko. Nevjeroja-
tno ali istinito!
Gospoda na Pok. Uč. Vieću i-
mala bi nastojati, da mogući fa-
ktori uzvise učiteljski ugled a ne
pružiti im pomoćnicu desnicu, da še u-
čiteljski ugled ruši, I ovo bih me-
tnuo našim zastupnicima na dušu, nu
pošto sam i do sad mogo opaziti,
da velika većina njih misle više na
svoje sjedalice nego na jadne uči-
telje, kojih se spominju jedino su
nekoliko obećanja prije nego li
nastanu izbori, mislim da ću pame-
tnije uraditi ako se budem prepo-
ručio vlastitoj pameti, kad izbor-
budu, da za takove ne glasujem, a ta-
ko bi imali i drugi da Čine (i nama se
čini da bi to sredstvo bilo ne samo
najpametnije, nego i najuspješnije. Ur.)
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EFH. IV. 13.)
V Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIEHONYM, EPIS. XVI. AD BAM. Vos ipsos, auoliante Deo iu dies alacriter operam Vestram impensuros in tueada salatari Ecclesiae doctrina aniinisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio 1 Mupapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko aaostane S PH^DPLATOM plaća i iior. više — ZA INOZEMSTVO ftor. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin«'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbiojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 najčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 77 Žad.ar, Četvrtak 26 Listopada 1B93 Goa. xxiv
i čionske sgrade.
.Pamo^JRoca).,
III.
lični kućevlastnici ne obvezu prire-
rediti zahod").
§ 1Q. „Svaka učionska sgrada
\ mora da bude dovoljno obskrbljena
J dobrom pitkom vodom. Ne bude li
, , , u j ž na raspoloženje žive vode ili zden-
Nastaje pitanje: kakve da budu c ^ , . ^ ^
učionske sgrade, a da odgovaraju * zajamči(i koliko je vode polreba ZH
svojoj svrsi. piće i za čišćenje
U ministarskoj naredbi 28 srpnja r
1815 br. 11318 sadržani sa „pro-
pisi o prilagodjenju učionskih sgra-
§ 20. „Kad bi se priznala nužda
da se nova nčionica sagradi, c. k.
_ učionski nadzornik, dogovorno sa
da za pučke učionice i o zdravstvu mje8lniu) učionskim viećem, ima po-
u istim učionicama u Da.macji ; a, tanko iztraziti nužde, kojim bi ta
temelje se na § i2 pokraj, zak. M » ada mora)a udovoljiti, i sasta-
prosinca 1871 (P. Z. L. broj lu
god. 1872).
Ne ću da cjepidlačim sa svih
33 §§ pomenute naredbe; i onako
%f\ zemlju iznimaka ne bi vriedilo.
Pomenut ću glavnije §§:
§ 1. „Učionska sgrada mora da
je po mogućnosti slobodna, da joj
okolica bude pristojna ... a svugda
prostorna svietla i provjetrena.
§ 2. „Učionska sgrada ima biti
sagradjena na suhu mjeslu ... Pri
odabiranju mjesta izbjeći je blizinu
baruština i mrtvih voda, grobište,
viti iskaznicu o sgradi, pokle ne-
go na mjestu sa jednim tehničkim
i zdravstvenim vještakom bude pro-
učio svaku, koja bi mogla utjecati
nn gradnju i na prilagodjenje učion-
ske sgrade. ... Pokraj, uč. vieće,
prije nego privolnu povlast do-
zvoli, saslušat će mnienje svojih
tehničkih i zdravstvenih pošlo vača
da se uzmogne suditi o nji-
hovom pripustu sa zdravstvene stra-
ne, moraju se točno u dotičnim o-
snovam pokazati. Istog se je pravca
držati pri pregradnji i razmaknućil
i gnjojišlk, kao što i blizinu trgovU, ućionskih s da što već
bučnih ulica, djelaonicz,. .., a na -
pokon svaku priležbinu, koja može
smetati, uČevnoj svrsi, prietiti zdra-
vlju ili povriediti ćudoredne
Mjesto će se konačno odabrati sa-
mo pokle uredovni Ijekar bude po-
dao mnienje o njegovoj zdraco-
$ti ...
e.1
§ 33. „ IVJjestna, kotarska
i pokrajinska vieća nadgledat će
uredjenje učionskih mjesta u smislu
ove naredbe i izvršbu pravila o
zdravstvu prema zahtjevima Šfcolsftocj
i nastavnog pravilnijoj a kad bi
opazili kakvu manu i nedostatak,
. o dm ah im doskočiti i do potrebe § 3. „Gradnja učionskih sgrada d,ožiu dna starjjoj nčionskoj
mora da bude čvrsta ... Uzeti je vIa8tj _ Kod gvake kotarske učion.
u obzir mogućnost, da se sgrada J §ke vlagtj 2ametnut će se suviše
vremenom pomakne.... Učionska
egrada rce može imati nego ona \učionicarrit pozvali mu je redQvi
mjesta koja se imaju upotrebni u Xm č,anom ^^ Hečnika
svrhe ili za stan ooitellima l I koga je dužnost? da savjetuje što
godišnjim izvješćima naglasivaju sta-
nje školskih zgrada, nego dapače
po okružnici pokraj, vieća 29 sie-
čnja 1B79 br, 4379 i sami učitelji,
odnosno ravnajući učitelji šalju „od-
mah iza završetka učioničke godine
c. k. kotor. uČ. viećn sve potrebite
podatke za sastavljanje godišnjeg
izvješća"; a 14.i stupac istoga nosi
„Stanje sgradb, (i pokućtva) škol-
skih«.
Do koga je dakle da u obće
sve učionRke zgrade naše pokrajine
neodgovaraju „skolskim potrebam",
pa ma koliko se natezalo: „u ko-
liko se može zahtievati od sgrada
naročito nesagradjenih" ? Opet, po-
novno ja istu istu, te istu: s glave
riba .....
ZagSavak. Kad častim gospoda t.
zvani „zastupnici naroda" ne bi kod
svojih kuća sjedili i ziiake proda-
vali, nego da bi se ugledali u za-
stupnike n. pr. bratskog nam češ-
kog naroda, pa zašli u nar od,
obašli svoje izborne kotare, nebi
se tad dali uhvatiti u Saboru na
ničiji liepak, nego bi u brk odra-
pili popu-pop, bobu-bob! — učion-
ske zgrade ne odgovaraju u obće
školskim potrebam. Nu vidji ti me-
ne! pišem, a sve kao da neznam, da
smo u zemlji —• %zni%nak%!
učevne svrhe učiteljima
poslu^nipima • • • ?"
§ 4. „Ulazna vrata i pridvorje,
kao što hodnici i stube, mora da
budu dovoljno široki
^ 6. „ Obuzima li učionica
različitih razreda za mužkiće i žen-
ekiee, razredi se dvaju spolova
diele posebnim ulazcima i pri-
dvor j ima.u
§ 8. „Prostorija učionskoj sobi ..
visi o broju učenika, kojih po za-
konu ne može biti preko 80. Sva-
komu se učenikj hoće površina
0.6 četvornih metra ,. .
treba u zdravstvenom pogledu, da
priznatim nepodobštinama o tomu
odmah doskoči, da kad pregleda
učionice kotarskoj učions^oj vlasti
podložne, i da ovoj podnese izvje-
štaja i predloga o tomei(, —
Prenavedenoj ministarskoj naredbi
i samo pokraj učionsko vieće dalo
je osobitu važnost sa svojom okruž-
nicom 8 rujna 1888 br. 3438:
„Prigodom ponovljenih posjeta puč-
kih učionica biio je pripoznato, (Ja
mnogobrojne školske prostorije
tako što se tiče visine i prostora
Za našu trgovačku mornaricu.
latom sad, kad je skoro sasvim pro-
pala naša trgovačka mornarica^ odjučir
la se vlada, da joj, pp&togod priteče u
pomoć. AH ato s bolje ikad nego nikad.
Ministar trgovine je prikazao na 21
tek. zakonsku osnovu koja postavlja na-
čelo o državnim pridodatcim, koji po-
stavljeni na raznim stepenim, dat^ ćečvr-.
afca temelja cieloin poduzeću. Pobitci od
državnih dodataka služe kao pridodatci
£a promet i putovanje. Parobrodi i jedre-
njače, ito au upisane u austrijskom
popi-m brodova za duga putovatija? ili
za velika obalna putovanja, primaju do-
datke za promet, ak>> su barem za dvie
trećiue svojina austrijskih podanika i
ako od porinuća nije prošlo više od 15
godina., fe nko jo osigurana valjanost
broda. Dodatak /.a promet izpliićivan do
15.te godine od porinuća u prvoj <W
godini iznositi za svaku tonc|ala čista
§ 10. „Učionske će sobe dobi- I prama broju djece koja, pohadjaju, J prostora 5 tiorina za parobrod odgvož
vati svjetlost kroz prozore ... na- | |<ano ; §t0 ge tiče zahoda, vjetre-
žinom da svjetlost prodire s lieve J nja i svjetlosti nipošto ne od-
strane učenik^;...." I govaraju didaktičnim i igijeni
§ 15. „Osekice imaju biti ili u ! čkim propisima. Pozivlje se uslied
uzgrednoj sgradi, pridruženoj gla- I toga c. k. kolarsko školsko vieće,
vnoj sgradi preko pokrivena hod-
nika, ili od sgrade toliko daleko
da posebno budu stršile. Pri oda-
brauju mjesta opaziti je na vlada-
juće vjetre. Gdje se osebice moraju
načiniti u istoj kući, tu će se sta-
viti dvostruka vrata.... Odtoci se
ne imaju podlagati prociedjivanju ili
ugrašavanju smrada; i paziti je da
ge zabrani upijanje kućnih zidova .. /
f A pokraj, vieća okružnica 29 sr-
pnja |S87 Br. 2338. točka treća:
3da se od sele ne uzme u najam
ssa školsku upotrebu nikakva sgrada,
koja ne bude providjena zahodom,
i da se, netom svrši najmovna po-
godba za sadašnje školske sgrade,
dade odpovjed najma9 ako se do-
da unapried, pri unajmjenju učion
skih prostorija, ne uzme u obzir ne-
go one sgrade, ko\e odgovaraju
propisima ministarske naredbe 28
srpnja 1875 br. 11318.'
Ne ua situ, već aa rešetu pro-
strojio sam pomenutu ministarsku
naredbu 28 srpnja 1875 br. 11318;
a slavno obćinstvo nek ju nategne
sa sadašnjim stanjem učionskih zgra-
da, pa će uvidjeti da neodgovaraju
školskim potrebam niti „u koliko
se može zahtievati od sgradS na-
ročito nesagradjenih"; a kamo li
da samo „47 su u nepovoljnom
stanju**!
A ipak, ue. samo Što kotarski
nadsQrnici? kotarska vieća u svojim
dja i ocžili j f. 4,50, za jedrenjače od
gvoždja i ocali; 3 fiorina za jedrenjače
drveae ili mješovite gradje. Ovi ee iz-
nosi početkom druge godine bit uma-
njeni svake godine za njihov petpostotni
dio. Prometni dodatak, za brodove gvoz-
dene ili oc^iue, koji će biti sagradjeni
na domaćim Skverim poBlie l,og siečajž*,
godine 1894, biti ćq povišen za 10 po
bto, a ako su, barem za polovicu sagra
djeni ia domaćih tvorina; za 55 po sto;
za brodove, koji dobiju pravo na doda-
tak nakon prve godine poslie porinuća,
biti će računan dodatak, odbivSi onu
svotu, koja tdpada kod uvadjanja gori-
rećenog postotka. Svi brodovi ubilježe-
ni oko prvog Brpnja godine 1893 u po
pisu brodova za daleka, i velika obal-
na putovanja, od porinuća kojih je proš-
lo više od 15 go'dina, primaju podamši
od l.og siečnja 1894 za pet godina do-
datak amortizacije od godišnjeg fiorina
a« toneladu ći^a prostora, Osim tog*
primaju gorirećeni brodovi putni doda-
tak za putovanja izvan granice obalne
vožnje iz i prama austrijskim iukam,
ako to putovanje nije poduzeto na jednoj
liniji redovitoj, podpomaganoj od drža-
vne vlasti. Putni dodatak iznosi na sva
ko 100 morskih milja za toneladu čista
prostora 5 novčića. Ovaj dodatak ima
svrhu da promet sa domovinom bude
sveden k naravnom njegovom posredova-
telju, k narodnoj zastavi. Ako brod sto-
ji za 6 mjeseci neprekinuto neupotreb-
ljen (disarmo) ili bez posla, gubi za do-
tično vriem«. pravo na prometni do-
datak, i na dodatak za amortiza-
ciju. trvovački brodovi od l.og
sječnja 1894 biti će oproiteni od obrt-
nog i dohodnog poreza. To vriedi i za
brodove sagradjene za vriema valjanosti
ovog zakona, ali ne za one brodove,
koji spadaju društvu podpomoganu od dr-
žave. Brodovi koji su sagradjeni u tudjini,
a primaju prometni dodatak, ako prije
no izteku 3 godine od primanja dodat-
ka, predju k inostranoj zastavi, moraju
povratiti cio iznos do tada primljen; a
brodovi koji su bili sagradjeni na domaćim
škverim moraju povratiti prometni doda-
tak, ako su bili prodani već druge godine,
pošto su dodatak primili. Brodovlaatnici,
koji primaju jednu od gorirečenih pri-
pomoći (osim oprosta od poreza^, obve-
zani su da u slučaju rata stave dr žavi na
razpoloženje brodove uz nagradu. Isto-
dobno po sebi je stavljen izvan kre-
posti zakon od godine 1890 odnosno na
oproatenje od poreza trgovačkih brodo-
va. i^ovi zakon stupa u krepost l.im
siečnja 1894 i vriedi za 10 godinS.
-"T. CP
Crkvene viesti.
Bočja mornarica, i na nju su
plemeniti Francuzi promislili. Brzo-
javljaju o tom Pariza talijanskomu
Corriere nazionale:
„Odbor koji se stara za hod<»£ašća u
svetu zemlju postigo je št(> je živo želio.
Štednjam, podpisim i zajmovim pošlo
mu je za rukom kupit liep parobrod,
koji će se rabit jedino za prcvoz ho-
dočastnika u Sv. Zemlju i biti će prvi
parobrod buduće bolje mornarice, koja
će se zauzimat za poduzeća na moru.
Ideja je pjesnička i veličajna i budi
zanos.
Parobrod zove: Gospa od Zdravlja.
Kad je bio nov, ovaj je parobrod za-
pao 1,500.000 franaka. A sad je naba-
vljen za samih 300.000 franaka.
# *
Prigodom dolazka ruske morna-
rice obielodanio je parižki nadbi-
skup kardinal Richard pastirsku
poslanicu. Stožernik Richard piše
i*medja inoga ovo: U svomu srdač-
nomu otačbeničkomu sjedinjenju dva-
ju naroda nazrievamo mi rado
blagoslov božji po našu zemlju i
jamstvo mira i sigurnosti po Čitavu
Evropu. Odgovaramo želji svib, po-
što sutra (26 o. mj.) naredjujemo
Te deum u svim diecezanskim cr-
kvam. Mi sami prisustvovati ćemO
Tedeumu u Sacre Coeur-basilici na
Montmartreu".
* *
U Rovigu izlazi mjesečno časopis
nazvao „Bollettino della Santa legau
a vas je namienjen širenju dobre a
odbijanju opake štampe. Ovaj List
donosi, da se ustrojilo i družtvo »je-
dnako plemenitom cieli.
*
Stožernik knez primas Vaszary
predao je ministru-predsjedniku We-
kerle-u svoje mnienje o karnoj iz~
traži grčkokatoličkoga rumunjskoga
biskupa Pavela. Kako „Hiesarnok"
priobćuje, očituje primas u uvodu
svojega mnienja, da odgovara na
predloženih mu dvanaest točaka,, ka-
ko mu je nalagala savieat i njegov
patriotizam. Dotični se spis nalazi
sad kod ministra za bogoštovlje i
nastavu.
* * *
U gradu Strassburgu, odkad su
došii onamo Niemci, broj se kato-
lika umanjio za 77.000, dočim broj
proteslanata naraso je za 100.000.
Uzrok je umanjenju što mnogi ka-
tolici vole selit, nego se ponjemčil;
a uzrok prirastu, što je vlada po-
slala u Slrassburg samo protestant-
skih činovnika.
Pa još kažu da ga u naobraženim
državam vjera neolazi. A eno je
svugdje na prvom mjestu: bilo u
ljubavi, bilo u progonstvu.
»
* *
Na 19 tek. bio je primljen kod
Sv. O. Pape grof Merveldt namjestnik
u Tirolu. Isti dan biše primljeni ta-
kodjer Dr. Hertling bavarac sveud.
profesur i slaroviećnik, i dvorski savj.
Freytag bivši predsjednik bavarskog
cenlruma.
* *
Pariška „VćritAa doniela je ne-
davno ovu viest: U Volbecu i Lil-
lebonnu inscenirala je, u slavu pobje-
de kod zadnjh franceskih izbora, po-
bjedonosna stranka sablnžnjivu sve-
čanost. Naredila je, naime, neka se
drži sprovod, pak lies, koji je imao
prikazivati pobjedjenoga kandidata,
spusti u gradski kanal. Glavni za-
četnik ove sablazni i kolovodja imao
je pri lotn persedirati ulogu sveće-
nika. Kazna Božja zu ovu pogrdu
kršćanskih svetinja nije dugo zao-
stala. Kolovodja umro je naglo iza
toga čina; čovjek, što je spuštao
lies u kanal, uzet je na svemu tielu,
te ne može ni stajati, ni sjediti, ni
ležati, već mora klečati u onakovu
položaju, kake je spuštao lies u
kanal; izabrani pak zastupnik obolio
je ua tifusu, te je u časovima de-
lirija gledao, gdje čitavi Volbec go-
ri plamenom, predan na milost i ne-
milost revolucijonarcima, njegovim
prijateljima, kojih grješnu nakanu
nije htio da zaprietfi. Napokon u-
mrie i on, te je „pobjeditelj" u isti-
nu spušten u grob, što je njegova
stranka samo slikovno, nu lakodjer
bogumrsko bila učinila s njegovim
izbornim protivnikom. K. L.
na drva da kape komad krbha ža crnu
zimu. — Ove gddine kontrola je bila1
u Obrovcu na 29 to jest u nedjelju,
čemu ne koji di*ugi dan? Kršćani srno,
pa u svetac imademo pravo opočivati.
Donja Zagora, svrhom listopada.
Ovaj kraj naše pokrajine za triest
kilometara sječe diž dalm. željeznica,
kojom se redovito dvaput na dan pre-
naša c. k. pošta, pa nebiste vjerovali
da u tom obsegu ne obstoji nijedan po- .
štarski ured, ne samo, već nit seoska
pošta. Željeznički činovnici uoblašćeni
su za primanje služben'h spisa na po-
staj »m; ali za posebna pisma, i kad bi
ih gorihvaljeni činovnici iz ljubavi pri-
mili, i opet bi njihov tek bio ,nemogu-
ćan, jer van gradova i varoša nigdje
•e nebi moglo dobiti biljegovku; pa
nije li to nesnosno ? Poštarski Ured iz
Drniša, kad komu dodje doznaka, šalje
poziv da se dižu novci odmah druga-
^ i je da će biti povraćeni. Treba dakle
odmah na vrat na nos po novce; ali da
se desi čovjek odsutan za 2 3 dana, te
ne primi poziva, kud bi tad doznaka?
natrag! Nego, .govori se, da je došo red
na seosku poštu. Ali takovu mi imamo
danas sa obćinskim čaušom, koji nas
jednoč na nedjelju oblazi; jer ni listo
nosa seoske pošte — sama glava, na
petnaest odlomaka — nebi nas češće
mogo pohadjati. Petnaest glavara i pet-
naest pristava imalo bi po svoju skri-
njicu poštarsku, ZH to listunuša i kal
nebi imao množiju novina i listova za
uručenje, ipak morao bi obići ave od-
lomke. Recimo da bi u 8 sahti pr. p.
primio postu, na podne bio bi još na
Žitniću, a na večer obišavsi Pokovo-
selo shvatio bi na Prokovnik; sjutradan
Radonić, Mirloviće i Ostrogašicu nek bi
pohodio; treći dan Podhumce, Ljubo-
stinje. i Sitno; četvrti Koprno, (Jeru-
Nevest i Unešić; peti Planjane, Vinovo,
Sedromić i Moseć. Tim nebi ostalo već
malo počinka, pa druge sedmice da na-
stavi novo putovanje. Kad bi dakle li-
štonoša jednoč na sedmicu obilazio svoj
srez, nakon petnaest dana čitali bi se
pokrajinski Listovi. Alah pošte! Nebi li
bilo bolje zave»ti poštarski ured pri
kojoj željezničkoj postaji, kad su i tako
ove pristupne posebnim brzojavkam?
Tad bi se list >noše uz manju nagradu
nalazili i mogli bi bar dvakrat.na tje-
dan obilaziti odlomke; i naručno bi
bilo pojedincim na uredu liftove pre-
davati i primati. Mjes|o pa pr .Žandar-
ske Postaje na Unešiću nebi li pristoj-
nije bilo vidjeti česova poštarskoga či-
novnika, kad i tako željezničko oso-
blje (obično) ima obitelj; pa pod je-
dnim krovom vojnici (žandari) da stoje
i takove obitoP, pontaom se časti ne-
može dopustti Svak dobar, svak i o
šten: ali što nije pristojno služi na
ukor. Željezničke vlasti za malo ......
tu su nepodobštinu dozvolile. Na Pla-
njanim i na Silnom stražbenice (W«ch-
terice) stoje zatvorene, da prije iztrule ;
što se tamo nije ponuda za žandare
izniela? Još se glasa da će i financijalna
straža na Unešić uz žandare: sad će i
veće putnice bježati od postaje, kako
narod priča.... A veli se, da i u Od-
boru zemaljskom bilo je protivštine to-
mu nesmislu da žandari .
da' tako članovi napokon užiju malo
slobodna zraka. Ako to ne učine ne Ka
budu stalni, da će uviek, i proti svojoj
volji, pri izborim trebovati tolomaškog
ugovora. — Ovdješnji narod pripada
katoličkoj vjeri, ali činovnici .. .. Ne-
znana obatojili okružnica, koja bi za-
branjivala javno uredovanje, izim pošte,
'u dan svetlačni, da činovnici uzmognu
izvršivati kršćanske dužnosti. Ako ova
obstoji, što i mi držimo, ovdje se doi-
sto neizvršuje, jer su svi uredi otvo-
reni, kao i u dan rabotni, a činovnici
nedolaze na službu božju radi službe-
nih posala; Ako pako okružnice nema,
tada se zast. Bjankini ima pravo po
drugivati današnjoj- vladi, što se prika-
zuje ... Ovoliko iznašamo na vidjelo,
želeći da se i ovomu neredu stane je-
dnom na kraj. Z.
Iz Pokrajine, koncem listopada.
Od kako smo počeli službovati kao
obćinski tajnici, više smo i više puta
razinisljali, ne bi li se dalo na koji na-
čin poboljšati nevoljno stanje obćinskih
činovnika i tugovali smo na dugo, nad
Čemernom njihovom sudbinom u punoj
prosvjeti našega viek'->.
Tužili smo,- da, jer u devetnaestom vie~
Jcu, kad prosti gonac ozledjeno svoje
kljuse na bezplatno liečenje i njego-
vanje šalje, kad vlastnik kućarice za-
konom je obvezan da majstora te mu
ki -V podu azuje, obezbiedi, kad se mi-
lodarima spasavaju neboge ptice od
zimskog čiča, kad milosrdno družtvo
Crvetog K*-sta objeručke dieli blago
dat; svoje, kada se svakovrstne zaklade,
brojne zadruge na sve strane osnivaju,
e bi patniku u pomoć priticali — ob-
ćinski činovnici, kao da su neznatniji
od marve, kao da su manje potrebni
od priprosta zidara, manje koristni od
samih pt ca, manje zaslužni od iznemo-
glog vojnika — pod očima svieta i
vlasti očajno čame i sudbina je njihova
napušćena na volju i nevolju
ničkog osoblja', na stečenom izkustvu,
na iznimne naše obstojnosti, u koliko
je mogla prema pravnim načelima, spo-
redno i sa drugim zakonima, uoblaš-
čena od većine naših sudrugova nacrta,
ako i naglo, glavne, dosta dobre, usta-
nove po kojim će zakonodavna proni-
cavost Vis. Zem. Odbora izraditi za-
konsku osnovu i iznieti je u prvom
nastajnom zasiedanju Visok. Saboru na
pretres i odobrenje.
Danas te ustanove čitamo — mile su
nam, a uhvamo se da će i natodu omi-
l'iti, jer nepovriedjuju niti slobode či-
novnika, niti prava načelnika, niti upra-
viteljstva, niti vi ća, niti Ze nalj«kog
Odbora, kojim svim čimbenicim osta-
vljaju autonomni i moćni položaj kako i
dosada, s druge strane (bezpiimjerno)
naslanjaju većim dielom zakladu na žu-
ljeve sam /i činovnika.
Mile su nam ustanove i zbog t ga,
što pravednom i velikodušnom misli
zahvaćaju u bratskom kolu i obći&ske
liečnike, drugom riečju prijatelje siro-
maha, koji odlični č;novnici često pa-
daju žrtvom svog mučeničkog zvanja,
ostavljajuć svoje udovice i sirotčad u
biedi i nevolji.
Ako skupština dakle traži svoj uhar,
a ono £to je glavno nekreće u samo-
stalnost obćiusku, dragovoljno se pod-
lažuć strožijem zaptu, sviestna da će
pri uredjenu našemu stanju, dragovolj-
nije i moćnije vršiti obćinski činovnik
svoje dužnosti — traži ga punim pra-
vom, kad i ako se hoće promislit, što
se neda zanijekati, da i obćinski čino-
vnici svi skupa pomažu dosta, da se kola
javnog života redovito kredu.
Predpontaviv sve to, predpostaviv da
je obćinske tajnike i država u izbornom
djelovanju kao činovnicima istodobno
pripadnicim glas podielila, predpostaviv
da su obćine ustanova jedne izmedju
prosvietljenieh zemalja u Europi, da su
i Vlada i neke glavne obćine (dne 3
Oktobra i < bćina Spljetska) pripoznale
pravo stalnosti i umirovljenja obćinskim
činovnicima, isostaviv to učiniti druge
manje, samo radi oskudice novčanih
sredstva — čvrste je nade, da će koli
ko Visoki Odbor, toliko Visoki Sabor
urednu osnovu diljem usvojiti i time
našim i narodnim željam poapuno za
dovoljiti.
Neki obćinski Vinovnici koji
'! nemogavši prisustvovati sastan-
ku ovim sredstvom prinašaju
. svoje zrno.
Makarska, 29 listopada.
Stari brek — Redodržava Presv. Od-
kupitelja — usadjen usred kršne Dal-
macije, svedneviče evo se pomladjiva i
resi vitiiu mladikam, koje najbolju bu-
dućnost proriču i dičnome hreku i onoj
zemlji po kojoj se šiii.
Eto » na 25 listopada, pod gordim
Biokovom u pitomoj Makarskoj uzpe
se na sveti Thabor, ml adi ka mladomi-
snik fra Metod Ravlić, da prikaže prvu
nekrvnu žrtvu.
Dični župnik fra Frano Ravlić, brat
mladomisnikov! dovede kitu rodbine i
prijatelja, bližnji ž':pn;ci dohrliše, da
sretni fra Metodov dan još sretnijim u-
ćine. —
U sriedu oko 10 sati stupi na oltar
uz podvorbu brata fra Frane i dičnoga
Župnika Gilića. Svakome je srce od
radi sti zaigralo, videći dva brata, dva
uzor svećenika, dva tipa imotskoga kra-
jišnika, zajedno na žrtvenika. Starici
majci i rodbini suze od milinja vrcale.
Misi je prisustvovao i poglavar makar-
skoga kotara g. Blesić.
Došlo podne. Za soprom najotmenija
se vide lica. Pres. biskup Pavlović, Re-
dodržavnik Ivandić, učeni starina Pura
tić, velezaslužni župnik Šimić, obitelj
franjevačka i kita rodbine Kad šiknuo
u vis šampanjac, zaredale ti se nazdra-
viee. Najprije Pres. biskup toazdravi
mladomisniku, da slieli stope svoga i-
menjaka, Apostola sla-vlj unskog. Poslije
im nebilo ni svrhe ni konca, što mla-
domisniku, što bratu mu fra Frani. Br-
zojavke učestale od otmenijih prijatelja,
a sočne dosjetke studenčanca Kevića
svakoga nasmijale. Svačije lice odsievalo
najpodpunijom radošću; svačija duša
želila mladomisniku sreću; svačije srce
klicalo mu: na mnogo ljeta! Po podne
rastadosmo se, svaki duboko nospć u
urcu uspomenu milog dana.
Sutra mu rodbina ode vesela, nn naj-
veseliji fra Frano, jer pokloni brata na
diku Reda i na uprav svoga naroda
hrvatskoga. Živio toli dični i zaslužni
župnik /
6.
—<v\A/VV VVVA/Wvs^<——
Domaće Viesti.
tt proš. broju donieli smo vieat o za-
\ brani glagolanja datoj od presv. spljet-
skog biskupa dvojici mladomisnjka. '
Mi smo u donošenu viest umetH sa-
mo upitnu piknju, ali koja je na onom
mjestu sve kazivala. Dali smo se me-
djutim točno obaviestit i stvar stoji o-
vako:
Četiri su bila mladomisnika, vlč. gg.:
Škarica, Tomašević, Dragošević i Fran-
ceschi. Prvi je spljećanin, dakle iz
mjesta gdje se giagolica, radi starih
činovničkih i mletačkih okolnosti, naj-
manje uzdržala; zadnja su trojica iz
Omiša i okolice, gdje se je svedj gla
golalo, pače gdje je bilo rasadiste gla-
golaša. Sva su četiri mladomisnika ko-
rektno se poniela, i da se ne zamjere,
dva se podvrgla i dvostruku cerimonij-
skom izpitu. Sva su četverica od pri-
like jednako zaprosila da ih se pusti
glagolat, što baš, strogo uzam, nije bilo
potrebno, Ta nikomu ne pada ni na
kraj pameti da ide pitat dozvolu za
latinanje, a za ovo bi se, u načelu, u
ovim krajevim taman posebna dozvolu
zahtievala, jer je kod nas, po pravu,
latinanje iznimka, a ne pravilo. Nego
melius est abundare quam defic^re. Pro-
seć dozvolu pokazuje se osobito štova-
nje i pouzdanje, u starešine i dokazuje,
se da se uvažoju, iz duševne delikat-
nosti, donapokon i one abnormalne okol-
nosti koje su svietovni državni prece-
denti i tobože interesi stvorili. Prvoj se
dvojici dopustilo, uz uvjet da g. Ška-
rica odčita mladu Misu u crkvi sv. Pe-
tra omiške župe, što on i učinio. Drugoj
se dvojici nije dopustilo, nego se nare-
dilo, da latinaju, i to kroz opredieljen
rok, u ime sv. posluha!
Kad se je sličan slučaj dogodio pred-
prošle godine, mi smo zauzeli stanovi-
šte kose se onda donapokon i krivuljom
tumačilo; ali je bilo skroz otačbeničko
i korektno. Korektno, jer predhodoi ko-
r.'.ci, o obito u doba ondašnje napetosti
i opasnosti po storosloveuski Misal, nijesu
bili onakvi kakve je interes na^eg ama-
neta zahtievao. HiJ i je učinjena pogre
ška i tim što su crkovnjaci u crkovnu
stvar puštah da se upliću nezvani
faktori, koji nijesu mogli ništa koristit,
ali su mogli p nio štetovat i zamrsit A
bilo je g. ifeU! " o na e postupanje i
otačbeničko, jer w se onda povesmo za
ondašnjom ftr jom, na Dunavu i još
negdje bili b nam o»tali u velike za
livalni, a mi bismo možda još i danas
glagolski Misal izčekivali sa mea culpa.
Nego ove godine, stvari su zauzele
svoj normalni, sasvim redoviti razvitak,
te je nepojmljivo kad se dopušta splje-
ćaninu, da se preseli u Omiš za glago-
lanje, a omi'šaninu se to isto u Omišu
ne dopušta. Mi nemožemo nego žalit,
što se tim n činom, bez potrebe, izazi-
vlju trvenja; alit tim veće, dok je po-
zitivno, da pre^v. biskup Nakić, kako
se baš vidi i po Skarićinu slučaju, nije
u načelu protivan porabi staroslovenska
službe božje, u biskupiji. U interesu duša
željeti je dakle, da presv. spljetsko na-
redbeništvo kani se metikoloznosti i ob-
zira, prema, cienirno, nekim neumje-
renim elementima, koji bi se zadovoljili
jedino sa tabula rasa. Giagolica nije
polit, pitanje, ni pitanje živućih je-
zika S toga mora se odbijat kao na-
past onu protivštinu koju naša zave-
dena po krvi braća razhrvati izkazuju
glagolici: jeziku svetu, jeziku izumrlu,
jeziku litargičnu. Jednom kad je gla-
golica dopuštena s one strane koja je u
tom alfa i omega, o čem nitko već ne
sumnji, svećenicim dotične zemlje, u
normalnim okolnostima, nemože se ni-
malo kratit, da se služe onom svojom
i naroda, povlasticom, o kojoj je u
doba manjih strasti i većeg razmišlja-
nja, kako god. 1891 dokasmo, i vlada
vjerovala i sama rado izticala: da su
uza povlasticu altiora privezana. Nije
pro forma, da su bogoslov? ciele Dal-
macije dužni učit i polagat izpite o
sta'oslovenskom jeziku u Zadru. Sta-
rešine koji su to naredili — premda
nijesu bili po ćustvu Hrvati, znali su
što au činili, kao što su znali što činili,
kad nijesu ni u doba progonstva glago-
lice na toj točki ipak nikad ni za
dlaku popustili. To za pametne i du-
ševne mnogo znači, to je zadnji prak-
tičui argumentum il quale taglia la te-
sta al toro, te željet je, da se prema
tomu svedj i svugdje radi i pos'upa.
*
* *
Presv. Vrhbosanski Nadbiskup Dr.
Stadler bio je primljen od Sv. O. Pape
na 31 pr. mj. u poseban saslušaj.
*
# *
S više strana naše pokrajine, a oso-
bito iz Spljeta i okolice stiglo nam je
od pravaša uzhitnih pism& radi Folne-
govićeve izjave. Pisma se raduju naj-
više, jer smatraju Folnegovićevu izjavu
kao zadnji oproštaj sa politikom opor-
tunizma koja je bila počela prodirat u
redove stranke prava.
*
• *
Neugodna viest: o odreci Dra Zla-
tarevića, koju smo nedavno donie'i, na
žalost već se izpunila. Zatražio je i do-
bio slično mjesto u Tirolu. Ovo je pravi
gubitak za pokrajinu.
* *
Tko o čem a stari djed „Dalmata"
o svojim premilim uštipcim — o Sje-
meništicg.
U najnovijem broju ima on o tom
prepoljubljenu svom predmetu članak
na uvodnom mjestu. U članku se ruga
što su starešine nazvali nekom prigodom
svoje gojence angjelima. A kad su ta-
kvi? Nitko ih uepozna, kao Oni koji
vazda s njima obće, pa kad ih vide po-
božne, čedne, poslušne, radišne i krotke
ko jaganjce na neprestana, svakojaka
talijanaška izazivanja, koja bi, prosti
mi Bože, i Jobovu uztrpljenstvu vrh*
došla, kako da ih baš pravim a igjelima
ne nazovu? Lani su na pr. tri talijanaša
za cielu jednu večer anarkično se u
Sjemeništu podnašaia, razvrgla silom *i
vikom red i zapt, nihilistično se izrazi-
vala, a sestdeset je mladića Hrvata tu
bilo i nijesu se oprli nego su to mirno
gledali, trpjeli i sutradan se za strašću
zasliepljena tri svoja nesretna druga Bo-
gu molili i pričest za nje namienili.
Pa da nijesu pravi Angjeli dobrote? Ali
uzalud! „Dalmati" se čini nemoguće, da
Hrvati, ovaj najdobroćudniji narod ovoga
svietf. mogu, bit dobri mogu bit angjeli.
Raj je stvoren, dakako samo za talijanaše.
Ta i Adam i Eva bili su talijanaši, ko i
oni nebeski duhovi koji su se s Arkan
gjelom Mihajlom za čistoću raja borili.
Hrvati a angjeli ! To je absurd !
Istina je, reći će ^Dalmata", da moja
javna i tajna policija nije mogla ni£ta
kroz duge godine predbacit nijednomu
od
stotina bogoslovaca koji su ovdje, i
dok su ovdje, svoje nauke dovršivali,
za sve da se i dlaku u jaju tražilo;
istina, ali Hrvati, nemaju pravo, ni ako
su dobri, izvrstni, da ih se dobrim na-
zivlje. Hrvatim se ima namienit samo
onaj dio riečnika koji se rabi od pro-
staka i bezdušnika na nlici, biva one
rieči koje se u naobraženu družtvu bez
stida ni spomenut nemogu. I to su vam
eto ljudi koji bi htjeli, da nas svojom
kulturom obdare. Apagel
Talijanaši kulturni! Kulturni, a za-
htievaju od Hrvata, da pljuju na ma|čino
mlieko, što ni životinjam već prirodni
zakoni ne dopuštaju , kulturni, a grde
Hrvate samo zato jer brane od napa-
dača i otimača djedovinu i majčin jezik.
Dk, kad bismo bili izrodi, pa ostajnć
Hrvati, (jer jactum infectum fieri nequit)
prodavali se za talijansku pasminu, kad
bismo na mjesto: živio hrvatski kralj,
klicali živio kojemu inozemnomu vla-
daru, kad bismo na mjesto slikam naših
otačbenika kitili svoje sobe (i povrh
kreveta, na mjesto Gospe!) slikam Ura-
ber.ta i Margarite i t. d*, eh ou<la, pa
bili. mi i svećenici eo ipso fedifragit bili
bismo uzorni: esemplarissimi, santi, rm-
geii, incorrotti, intemerati i t. d.!
Ali jok! Mi volimo stat uz Boga i svoj
zavičaj, nego sliedit vierske Btope Dal-
mate, samozvana bezvierca („liberale") i
nesretno političko njegovo vjerovanje,koje
bi nas ponizilo do izpod živoga, jer i med-
jed ljubi svoje leglo, a kamo li nebi-
smo mi onu Majku koja nas rodila'i
onu nebesku, k.»ja uas preporodila.
*
* #
Deputaciju zagrebačkih svećenika, koja
je iz Budimpešte pošla u Hira, primi /
je liepo kardinal Vanu'elli i obećao joj
je, da će biti zadovoljna sa naimenova-
njem zagrebačkoga nadbiskupa.
*
* *
S Paga, 31 listopada: U sinoćnjoj
sjednici hrvatska stranka izabra odbor,
da sastavi imenicu svojih 20 viećnika i
porazdieli ih u tjelove; s opomenom je-
dnogla,snom( da svakako medju nje budu
uvršteua 2 župnika.
*
* *
Iz Rima brzojavljaju na 2 tekućega,
da će do mala bit će imenovan za za-
grebačkoga nadbiskupa- senjski biskup
Posilovid.
* * *
U gradskim izborim u Varaždinu na
pr. mj. 29 sjajno pobiedila oporba. Iza-
brani su Eršeg i Lehpamer. Varašdin
oduševljen. Protivnici uzprkoa svojih
180 punomoćih propali.
*
# *
Koncem listopada bi izabrano novo
obćinsko opravileljstvo u Makarskoj:
nače'r ilt..m (ro treći put) g. Ivo Marija
SfM - !<<•< ć, a | rusjednicima šest takodjer
ili- ..
* * *
U tom bi mjestu mogla častno stati ci-
vilna osoba za opremu pošte, a ne ni
pošto žandari. Kasarna i sveti domaći
prag moraju biti odvojeni. Ovim misli-
mo da je potreba poštarskoga ureda,
mjesto seoske pošte, dovoljno obrazlo-
žena i da vis. Ravnateljstvo irm V će
obzira na naše obstojnoati: a tako že-
ljezničko ravnateljstvo na ono, što je
podobno i pristojno.
Pag, 29 listopada.
Obćinski izbori ^rečeni su za 6, 8,
% 10 studenoga. Nitko i nepita, kako
će izpasti, jer se već ugovorom utana-
čilo, da bude 16 vieć. tolomasS a 20
hrvata, u opraviteljstvu 3 prisjednika
tolomaša, a 3 hrv. i načelnik hrvat.
Drugih uvjeta nema u ugovoru. Sve je
mrtvo, kao da i nema izbora: naravna
posljedica ugovora
Ovdje obstoji zajedničko tolomaško
i hrvatsko zabavno družtvo „Sloga",
„Concordia". Monstrum, unicum. „Sloga"
a u ničem složni; zabavno družtvo a
bez ikakve zabave, jer, netom stupi
koji iz protivne stranke, jednomišlje-
nici ti prišapnu : muči, muči, evo njih;
a kad je u&6, muk ko u crkvi Staneš
li čitati svoj List* bojiš BO da ti ne za-
mjere. Pjevati, pako još i manje, jer
„Dalmata" je spreman sa šibikom. Po-
mislite si sada kakva mora da je to
Sloga, kakva li zabava! Ja mislim, da
biti članom toga družtva je isto, kao
sebi izabrati robstvo.
Ako je istina, da hrvatska stranka
obećaje poboljšati svoj dosadašnji pra-
vac, za što bi i vrieme bilo, stavljamo
joj na srce, kao prvi korak, neka se
odmah izbavi iz onog robstva; neka
ustanovi naime posebni hfrvattko (Iruitvo,
uzalud tražeć utarak milosti!
čovjek zaisto nemože da zamisli na
pravo bez dužnosti, ni na dužnost bez
prava; ali obćinski činovnici i u toj su
iznimkom, dok im je na plećima jezero
dužnosti, a u ruci nijedno pravo.
Njima je da su značajni, ćudoredni,
rodoljubni, znani, radišni, nastojni, a
kad pod teretom posla žađju gođinam,
kađ na kraj padnu pa snagom popu-
ste, izbacuju se nemilosrdno na ulicu
Tvrda je al nek se čuje! Sva-
komu od naših čitatelja, biti će jamačno
poznat makar po jedan slučaj strada-
nja obćinskih činovnika, a mi ćemo
spomenuti kako nazad koju godinu ob-
ćinski čiuovnik smrtno " bolestan bi iz-
nešen iz stana i na nešto haljina izlo-
žen pod vedrim nebom ....
I dan dalias još živu njeke udovice
obćinskih Činovnika koje neznadu kako
da prehrane svoju sirotčad!
Obćinskim so činovnicima prerano
ukazuju duboke bore: oni u staroj d< -
bi svojoj bez kruha i ruha zavide i
najnižem državnom slugi.
Ne znamo, ali cienimo, da se je ob-
zirom na slične crne slike nazad dese-
tak godina i zapodjelo pitanje o iz-
pravku, dosta uredna, obćinskog za-
kona.
Otčinska Okružnica Visokog Zemalj-
skog Odbora 27/8 1884 br. 3325 u to-
mu pogledu izazvala je radikalnih pred-
loga, bitnih činjenica, osvrtom na ure
djenje obćinske činovničke plaće. —
Ako ništa od tada počele .su da suču
razne simpatije prema obćinskim činov-
nicima.
Od tud iavire i okružnica odličnog
Vrličkog Tajnika godine 1885, od tud
humunitarni predlog častnog zastupnika
Vukotića 1 travnja 1892, od tud i po-
ticaji i obećanja pojedine gg. Castnih
Zastupnika, od tud zagovori domaćeg
novinstva, od tud radovanke obćinskih
Upraviteljstva i činovoika, od tud i naš
sastanak, kad i Visoki Sabor, predpo-
menuti predlog, ogromnom većinom gla-
sova usvoji i time pripozna potrebu i
važnost uredjenja službe i mirovinske
zaklade obćinskih činovnika.
Mi smo osvjedočeni o koristi, dapače
0 neobhodnoj nuždi zamisli Viškog
Tajnika, po kojoj bi se imala obezbie-
diti budućnost i nevoljni položaj ob-
ćinskih činovnika, priznajemo istom rad
1 nastojanje oko oživotvorenja toli va-
žna pitanja, tim više, sto zbor obćin-
skih čiuovnika dne 2 tekućeg mjeseca
u bajnom Visu svestrano prouči pita-
nje, te u obćem interesu, glasova trie*
zmene, ozbiljne i praktične zaključke,
koje će bez dvojbe Zemaljski Visoki
Odbor i Sabor Pokrajinski, bez razlike
stranaka^ jednodušno prigrliti, te nam
je drago da smo a priori pristali (ne-
mogavši lično prisustvovati sastanku
jer zaposleni), na ono što skupština
bude našla shodnim da odluči; jer ta
skupština obddrena zaključkom Vis.
Dalm. Sabora, a time i pripravnošću
; Vi*. Odbora u korist obćinskog činov-
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus,
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak,
Vos ipsos, aimliante Deo in dies alacriter operam Vestraiu irapensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roboranđis {Pio IX u papinsh. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije. Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri- jungitur,
meus est.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBliOJBE: — U ZADRU, unapried 7 lior. na godinu. Po OSTALOJ CAKKVIM 8 lior- Tko zaostane s PRKOPIATOM plaća t tior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu
tko na svrliu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUK U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani LIK veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 87 Zadar, Poneajelnib: -a Prosinca 1893. Gdđ.S:xiV
0 sastanku u Zagrebu.
v.
Nakon govora zast. Folnegovića
uze rieč Dr. Bresztyensky:
„Pošto čusmo suglasne zaključke obih
oporbenih skupština, presretan sam što
mogu proglasiti sporazumak obih opor-
ba konačno prihvaćenim.
n Radimo u njegovu duhu nesebično i
požrtvovno, doveo nas taj sporazumak
> i do podpunoga jedinstva na slavu Bo-
' ga, kralja i hrvatske domovine! Živio
kralj Franjo Josip živila Hrvatska !"
Skupština je oduševljeno prihva-
tila zadnji uzklik.
Zatim Dr. Božo Vinković živo
ocrta rad d.ra Brestjenskoga oko
sjedinjenja oporba, pa skupština izpje-
va „Oj Hrvati" i razidje se.
* * *
Po zajedničkoj skupštini opet bi
nastavljen sastanak pravaša, do 8
sata u večer. Da nije bilo zajedni-
čke večere u 8 sata, sastanak pra-
vaša bio bi se još dalje držao, jer
je svak želio bit na čistu sa glav-
nim pitanjim stranke. Predložilo se
bilo dapače, da se sastanak nastavi
i sutra dan, ali se Dr. Trumbić u
ime Hrvata koji nijesu iz Banovine,
uzprotivi, kažuć, kako je vanjanim
teiko dalje čekat.
U ovoj zaključnoj sjednici govo-
rilo se najviše o Dalmaciji.
Eug. Kumičić, videć kratkoću
vremena predlaže, da se pitanje ski-
ne s dnevnoga reda.
Prodan uzimlje rieč i protivi se,
te se razprava nastavlja.
Folnegović predlaže, da se pota-
knu dalmatioski pravaši nek se sa-
beru u sastanak.
Prodan podupire i iztiče Dra*
Trumbića kao vriedna i okretna,
koji bi za to bio najsposobniji, te
ga moli da u tom smislu započme
akciju, a nema dvojbe, da će ga
ostali pravaši svom dušom podu-
priet u raiiu.
Dr. David Starćević predlaže, da
se naglasi obstanak dviju stranaka
i da se glasuje resolucija u srni-
!) Ovu je misao Dr. Trumbić i još jednom
iztako, pred urednikom ovoga Lista.
Urednik mu je onom prigodom kazao
i dokazao kako vierski program Lista
ne prieei nit može priečit pravašku
misao jer se WK. D." kao katoličke
glasilo. — a pače i same katoličke
stranke ne imaju zvanje, da se ba-
ve strogo bogoslovnim pitanjima.
»Sjedala katoličkih zastupnika nije
BU kakve bogoslovne katedre. Do-
kaz drugi narodi, a najeklatautniji
Belgija i Njemačka gdje katolici s iz-
ključ ivo, vierskim programom naju-
spješnije i najpatriotičnije djeluju u
parlamentu, bez ikakva uštrba za pa
triotični rad. Belgijanac i niemac ne
prestaje bit takav zato jer je katolik.
U katoličanstvu se ni stapaju ni iz•
kljucnju pojmovi vjere i narodnosti
nego imaju svaki svoje: pravno i na-
ravno polje. Bože moj: ima 19 vje-
kova da je rečeno: Dajte cesaru (i
narodu) što je njegovo, a Bogu božje.
Na razlaganje našega Urednika Dr.
Trumbić ostao je bio podpuno osvje-
dočan tako je barem sam kazao; te
se čudimo čemu opet znosi prazne
muOno 6e»
slu, da Hrvati pravaši iz Bano-
vine podupiru dalmatinske pra-
vaše,
Dr. Frank, veli, da se predlog
Dra. Dav. StarČevića nemože pri-
hvatit, jer se protivi čl. VI. „Spo-
razumka". U ostalom da i netreba
predloga. Neka g. Prodan i ostali
pravaši u Dalmaciji rade kao došle.
Dr. David Starčević tuži se što
sporazumak prieči pravaški rad i
nadodaje : mi nemamo kao stranka
ugovora sa drugim strankama.
Govori opet Kumičić a za njim
Prodan, iztičuc, da se razprava od-
makla od svoga cilj«.
Dr, Trumbić veli da su se okol-
nosti u Dalmaciji promienile na šte-
tu pravaša. Zali što stranka prava
u Dalmaciji nema organa (sic), jer
„K. D." i „Crv. Hrv." nijesu or-
gani stranke prava. Ne „Crv. Hrv."
jer njoj je prvi zadatak budjenje i
širenje hrvatstva, ne ,,K. D." jer
je (izključivo, valjda?) vierski organ.
Zaključuje veleć: nemože se ov-
dje ništa odlučit.
Dr. Žerjavić veli, da se u Ba-
novini svedj smatrala i smatra ^Ka-
tolička Dalmacija" organom, stran -
ke prava u Dalmaciji (<odobravanje).
Govore još u kratko Folnegović,
Tkalćič, Banjavčić i tim završuje
razprava o Dalmaciji.
Po tom se prelazi na razpravu o
upisivanju članova u klub stranke
prava.
Folnegović crta poviest i opisuje
stanje kluba i stranke.
Uzimlju rieč razni govornici, tu-
žeć se što se otežčava upisivanje.
Folnegović daje razjašnjenja.
Buduć medjutim nadošlo doba za-
jedničke večere
Predsjednik zatvara sjednicu.
Do vidova u proljeće.
«
* «
U dojdućem broju donieti ćemo
još nekoliko rieči: o „sporazumku%
o programu stranke prava i pro-
gramu neodvisne stranke i o zgo-
dnim mislima kojima je „Hrvatska"
popratila izpadak pravaške skup-
štine. V
Proračun
posavske Hrvatske.
Za potrebštine nutarnje samouprave
kraljevine Hrvatske i Slavonije za
godinu 1894 ustanovljuju se troškovi
sa sedam milijuna, šest sto trideset i
jedna tisuća devet sto sedamdeset i tri
forinta a. vr. (7,631.975 torinta).
Svota ova dieli se na sliedeća po-
glavja i naslove:
Poglavje 1.
Sabor 75.000 for
Poglavje II.
f Ban
i
t
35.800 for
Poglavje III.
Odjel za unutarnje poslove.
Naslov 1. Središnja uprava . 173.582 for.
„ 2. Gradjevni odsjek. 33.013
_ 3. Računarski ured . 62.956
4. Statistički ured .. 19.200
5. Zemalj iki arkiv .. 3.550
6. Zemalj. blagajna. 16.349
7. Županijske i ko-
tarske oblasti.... 931.718
8. Zdravstvo i vete-
rinarstvo 265.620
9 Zem. oružničtvo . 534.800
10. Zemaljske i župa-
nijske sgrade ... 77.100
11. Cesto i vodogra-
gradjevine 989.466
12. Prinos narod, go-
spodar. svrham .. 298.766
13. Prinos narodnim
zavodom i zemalj-
ski stipendiji.... 52.320
14. Razne potrebe i
nepredvidljivi tro-
škovi 49.150
15. Mirovine 393.177
PoglavjeIV.
Odjel za bogoštovje i nastavu.
Naslov 1. Središnja uprava. 53.105 for.
„ 2. Zemalj. prinos u
svrhe bogoštovne 307.907 „
n 3. Sveučilište Fra-
nje Josipa 1. ... 149.205 „
„ 4. Srednja učilišta . 388.869 „
„ 5. Strukovna učili-
šta 105.370 „
„ 6 Učiteljske i pučke
škole 241.122 „
„ 7. Stipendij i obće
obrazovne svrhe. 61.683 „
„ 8. Zemaljske i škol-
ske sgrade 71.500 „
9. Mirovine 139.932 „
Poglavj e V.
Odjel za pravosudje.
Naslov 1. Središnja uprava 42.195 for.
n 2. Kr. stol sedmo-
rice 83.557 „
„ 3. Kr. banski stol 141.334 „
„ 4. Kr. drž. nad-
odvjetničtvo i kr.
drž. odvjetničtva 80.260 „
5. Kr. sudovi prve
molbe 1,233.619 „
6. Kaznione 179.498 „
„ 7. Zemaljske i žu-
panijske sgrade 74.573 „
8. Mirovine 266.766 „
Troškovi predidućim paragrafom odo-
breni se imadu pokriti:
1. Vlastilimi dohodci i to:
a) odjela za unu-
tarnje poslove sa 127.027 for.
b) odjela za bogo-
štovje i nastavu 264.034 „
c) odjela za pravo-
sudje sa 81.210 „
2. Tangentom izrav-
nih i neizravnih poreza
i drugih javnih doho-
daka kraljevine Hrvat-
ske i Slavonije 7,159.702 „
Čitav iznos je visi za 94 834 for. ne-
go prijašnje godine.
IZJAVA.
Dr. Klaić i drugovi obrazložili su
(pred kim ?) svoj istup iz Qohenwartova
kluba sliedećom izjavom:
Kad su početkom ovog zasjedanja
podpisani zastupnici stupili u „klub
konservativaca" zajedno s drugim za
stupnicima hrvatskoga i slovenskoga
naroda, složno su izjavili, da pristupaju
klubu, pridržajući svoju tiesnu medju-
sobnu zajednicu tvrdo osvjedočeni, da
će klub krepko podupirati njihova na-
stojanja, koja idu navlastito za tim, da
Slovenci i Hrvati postignu svoju naro
dnu ravnopravnost.
Suviše onom prigodom izjavili su hr-
vatski zastupnici, da stupajući u klnb
ne će: ma bilo o čem, da prejudiciraju
svojemu državnome pravu, nadodavši,
da se neće držati obvezani disciplini
sluba u pitanjima, koja bi se, bilo s
koje strane, na to mogla odnositi.
Kad se pak početkom god. 1892 pre-
tresalo u klubu o trgovačkom ugovoru
sa Italijom, izjavili su isti, da si pri-
držaju slobodno glasovanje ob onom
Dredmetu, te da će u svoje vrieme o-
značiti svoje stanovište. Ako pak niesu
do posljednje odgode carevinskoga vie-
ća ovo svoje stanovište izjavili, to je
bilo jedino s razloga, što su se nadali
da će ona vlada, koja je opetovano iz«
taknula, da stoji nad strankama, povolj-
no riešiti neka viseća narodna i ekono-
mična pitanja, podignuta u dalmatin-
skom saboru, na temelju pravice i pra-
vednosti.
S druge strane pak svi podpisani
držali su, da će, ako ostanu u klubu,
tim zapriečiti, da ljevica dodje do vla-
sti, što je donekle i pošlo za rukom.
Nego, posto se sada predstavila care-
vinskomu vieću parlamentarna vlada,
soja hoće da se nazivlje vladom koa-
licije, premda u njoj nije zastupano 10
milijuna Slavena 5
pošto ova vlada valja da se osloni
na koalirane stranke, a podpisani ne-
mogu po svojemu političkomu osvjedo-
čenju pristati ovoj koaliciji, jer vladin
program nema nikakovih obzira na na-
rodne težnje, a izriečito kaže da valja
da miruju sva velika politička pitanja
a time i ono onarodnoj ravnopravnosti;
posto podpisani teže na to, da budu
riešena po pravici sva narodna pitanja;
pošto su već odlučili, da glasuju pro-
tiva iznimnom stanju u kraljevini če-
škoj, koje nova vl&da hoće da uzdrži,
jer ga smatraju naperenim proti češko-
mu narodu, koji im je bratski narod;
pošto i glede drugih pitanja, iztaknu-
tih u vladinom programu, valja da osta-
nu slobodnih ruku, podpisani došli su
do zaključka da izstupe iz kluba.
Ovu su odluku izjavili klubu dne 23.
tek. mj. i odmah ustanovili posebnu hr-
vatsko-slovensku skupinu, te će bez i-
kakvih obaira, pomnjivo pratiti vladino
djelovanje, i prema tomu udesiti svo-
je držanje.
Istodobno stupili sa podpisani u do-
govor sa ostalim hrvatskim i slovenskim
zastupnicima, te se nadaju, da če se
vremenom ovoj skupini pridružiti još
drugih zastupnika, e da složno rade na
parlamentarnom polju.
Podpisani izstupaju iz parlamentarne
većine kao naravska posljedica svojih
zastupničkih dužnosti, te će im s istog
razloga biti poglavtta zadaća, da štite
i brane prava i koristi hrvatskoga i
slovenskoga naroda, koje se osobito u
Primorju identisiraju sa državnom ko-
risti.
Oni će takodjer nastojati, da se što
prije oživotvori združuje svih slavenskih
zastupnika nepripadajućih koaliciji, svr
hom zajedničkoga odlučnoga rada za ra-
vnopravnost i za prava svih slavenskih
plemena.
Beč, 26. studenoga 1893
Dr. Klaić, dr. FirjanČić, dr. Bu-
la ć, Borčič,dr. Gregor&ić, grof A l~
fred Coronini, dr. Gregorec, Šu-
puk, KuŠar, Nabergoj.
Izjava sveučilištnih gradjana.
„Narodne Novine" podmiću u br. 268
našoj sveučilištoj mladeži da se bez
ikakva osvjedočenja sliepo povadja i
pokorava pojedinim ličnostim oporbe
zanemarujući tim svoje dužnosti.1
Sveučilištni gradjani, odbijajući te
osvade od sebe, javljaju sliedeće:
Spremnost sveuč. gradjana, svaki čas
jodupirati rodoljubnu oporbu, je izliev
najdubljeg osvjedočenja i zahvalnost za
požrtvovni rad oporbe oko ujedinjenja,
slobode i samostalnosti hrvatske nam
domovine, a nije to puzava podlost lju-
di, koji su već odavna zaboravili, što
je t,o osvjedočenje, rodoljublje ili domo-
vina. Sveuč. gradjane muže „pod svoja
kola upregnuti* jedino rodoljublje i
plemenština, a ne kruhoborstvo, samo-
živa sebičnost ili strah.
A napokon neka znade Njeg. pre-
uzvišenost gosp. ban grof Khuen-He-
dervary, g. dr. Egersdorfer i pisac „Na-
rodnih Novina", da se sveuč. gradja-
ni ni najmanje neklone nauke, jer zna-
du, da mogu jedino oboružani znanjem
ostati vjerni svom narodu i osvjedo-
čenju; već da se klone službe,
da sveuč. gradjani nikomu
ne drže skute, već da se zgražaju nad
skutonašami idola „narodne stranke";
i da sveuč. gradjani listom osudjuju
današnji sustav.
•:•/ •• Hrvatski sveućilištni gradjani.
Crkvene viesti.
Sv. 0. Papa obielodanio je vanredno
veliku i zanimivu okružnicu (nPro-
videntissmus Deusu) 0 učenju Sv.
Pisma.
» « «
U francuzkim učionicama 0 Bogu
se već negovori! Ali ipak je ovih
dana bilo o Bogu govora po svim
pučkim učionicama, jer se dalo čitat
odgovor što su ga ruski učenici poslali
francuzkim učenicima. U tom odgo-
goru spominje se Boga i molitvu,
Ovaj put: lux ex Septentrione.
*
U Rimu se ustrojilo družtvo (»Cir-
coto") sv. Mihovila, kojemu je cilj:
odlučna borba za vjeru i Svetu
Stolicu. Družtvo je dobilo potvrdu
od Papina namjestnika.
* « «
glasovita opatija Sv. Volfanga,
posvietovnjačena pod carem Josipom
II;, bi kupljena za 1,700.000 fio-
rina. Kupio je neki bogati Židov!
* * *
Socijalista Jaures izreko je slie-
deću dragocienu izpovied u fran-
cuzkoj zast. komori:
„Socijalistične grdobe plod su ukinuta
vierskoga odgoja."
* * *
Veritatem facicntes in charitate,
crescamus in illo p,>r omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
XzrLod.1 -u. i -u. Oet^rrta-lfs:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in díes alacñter opcram Vestram impensuros in tuenđa salutari Ecclesíse doctrina ammisque in
lleUgionis amo re et in verae lidei professione roborandis,... (Pío IX. u pcivinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocÁm Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito: 11
Si quia Cathedrae Petri jungitur, {
meua eat.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dan.
Uvjeti Bredbroibe: _ U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostalo] carevini 8 fior. Tko zaostane 8 predpiatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbro¡nikom i za nastajuću godinu. - Predbroibe'i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju
Uredništvo. — Uvratbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani uz veoina uizku cienu. Svaki broj naj^se 10 »ovčica. Rukopisi se ne vraćaju.
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Šr. ^d^eajelJnJJk Í30 Lipnja. 1QQ7. O-od- ZSZTTXIX
Mladenačko slavlje.
Književno družtvo „Sbor duhovne mla-
deži zagrebačke* slavilo, je kako čitate-
ljim poznato, petdesetgodišnjicu svoga knji-
ževnoga rada. Kad su ne za preporoda
naše knjige okd godine 1835. digli dični
pobornici za naš napredak, kad su va-
treni i gorljivi naši rodoljubi zasadili drvo,
koje je do danas toli liepo ponaraslo,
nije ni naša duhovna mladež ostala pre-
krštenih ruku. Sveobče oduševljenje, koje
je zavladalo za našu knjigu, povuklo je
za sobom i duhovnu m.adež, koja se sa-
vila u kičeno kolo, da i ona doprinese
svoju grešlju na oltar domovine. Ne, nije
to grešlja, to je zlatan novac, kako isti-
uito kaže „Hrvatska", na koji može du-
hovna mladež pokazati ponosom. Malima
sredstvima, ali ko pčela marljivo i uz-
trajno, polagano ali sigurno stupala je
duhovna mladež na obranbenom putu,
koji je s početka bio trnovit, strm i mu-
čan; ali doskora se put izravnao, trnja
ne stalo i duhovna mladež može radostno
uzkliknuti, pokazujući na pregršt bujnoga
i mirisnoga cvieća, koje je na njezinom
vrtu naraslo i kojim je ona obdarila svoj
hrvatski narod. Nije ovdje mjesto, da na-
brojimo sve one knjižice, koje, je „sbor"
u narod razturio budi da su pretočene
iz drugih jezika, budi izvorne hrvatske,
nije ovdje mjesto ni tomu, da iztaknemo,
koliko je rodoljublje pokazala duhovna
mladež u tamno doba našega književnoga
i narodnjega preporoda, sve to objavit
će nara danas sutra poviest, koja bi bila
doista nuždna, da razjasni premalo po-
znate godine tadašnjega grozničavoga rada.
Svečanosti prisustvovale su mnoge
odlične ličnosti: tako biskup Gašparić,
načelnik grada Zagreba dvorski i mini-
sterijalni savjetnik N. Badovinac, knji-
ževnik i tajnik zem. vlade Eugen Tomić,
naši pjesnici Trnski i Harambašić. preč.
gg. kanonici prvost. kaptola, više sveu-
čilištnih profesora s rektorom velem. g.
dr. Fr. Vrbanićem, mnogobrojni odli-
čni i vrlo štovani gradjani, mnogi sve-
ćenici van Zagreba, te duhovna mladež
sjemeništa, koli i franjevački bogoslovi,
te dr.
Poslie službe božje bila je svečana
sjednica pod predsiedaujem sadanjega po-
krovitelja družtva sveučilišt. rektora i
kanonika, preč. gosp. J. Vrevca, koji drža
shodan govor.
Nakon toga su pročitala čč. gg. bo-
goslovi Franjo Matošić blagajničko, a J.
Vuković knjižničarsko izvješće, koje ćemo
naknadno donieti.
Po3lie svečane sjednice sliedio je ma-
• tinće, kojim ja ravnao gosp. Gjuro Ei-
senhuth, a sudjelovao mu iz naklonosti
t. Tercuzzi. Nekoje točke matineea, po-
praćene biše burnim pljeskanjam, poimence:
Zajčev slavospjev", Eisenhutov ,San4N i
. Zajčeva »Domovina naša", koje je od-
pjevalo kleričko pjev. družtvo ,Vienac".
' No pravi je urnebes pleskauja i pravom
zaslužio bogoslov g. Vračić, koji je be-
- sjedio proslov, sastavljen od Ivana viteza
Trnskoga; riedko je prilike u toli mlada
čovjeka čuti takov stalan, zvučan i ob-
sežan organ i naći toli savršenu mimiku
i okretnost u naglasu svake besjede, te
ta svojstva već 'danas opravdavaju nadu
u gotova besjednika. Svečanost završena
je -u večer predstavom „Sakriveni dra-
gulj" od kanonika Wisemana, kojoj je
svaki prizor napose bio popraćen pljeskom.
Poslije predstave zadovoljno je jamačno
svaki ostavio sjemeništne zidine, razsvie-
tljeue na svršetku bengalskom vatrom,
želeći da „Sbor" u neprestanom sjećanju
na svoju prošlost i tamne za onda oblake
na hrvatskom obzorju doživi i stogodišnjicu
pa da može i onda na svoj petdesetgo-
dišnji rad na književom polju i polju na-
rodnje sviesti pokazati onim ponosom,
kojim pokazuje danas.
Izabrani zastupnici
Do 17 tek. izbori u Hrvatskoj dali su
sliedeći rezultat:
iStranka prava
Dr. Ante Starčević
Erazmo Barčić
Fran Folnegović
Andrija Valušnik
Dr. .Ivan Banjavčić
Mile Turkalj
Makso Lončarević
Gjuro bar. Rukavina
Dragutin Pisačić
Neodvisna
Ivan Mažuranić
Dr. Vatroslav Brlić
Petar Bučar
Dr. Franjo Marković
Tito Ožegović
Dr. Franjo Vrbanić
Marko Bahovac
Čabar.
Krasica.
Senj.
Delnice.
Karlovac.
Slunj.
Oriovac.
Koprivnica.
Sv. Križ. .
stranka:
Novi.
Brod.
Švarča.
Križevci.
Sv. Ivan Zelina.
Vinkovci.
Samobor.
Središnja stranka:
Nikola Šipuš Sisak.
Milan Stanković PlaŠki.
Izvan stranalcd:
Dr. Josip Frank Popovača.
Ladislavgrof Pejačević Našice.
T. sv. narodna stranka:
Stevan Popović
Josip Miškatović
Oto pl. Pavleković
Gjuro Gjurković
Pajo Arsenić
Stjepan Barlović
Koloman pl. Beđeković
Koloman pl. Beđeković
Antun Binicki
Nikola pl. Crnkovich
Lazo Davidović
Gjuro Dedović
Dr. Aleksa Egersdorfer
Jakob grof Eltz
Hinko pl. Francisci
Hinko pl. Francisci
Vaso Gjurgjević
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Aladar grof Jauković
Mirko pl. Josipović
Gejza pl. Josipović
A. grof Khuen-Belasi
Stj. pl. Kiepach
Oskar Kiš
.Oktavijaa Klemeačić'
Vjekoslav Klein
• Vjekoslav Klein
Makso Kolarić
Dane Kovačević
Gjuro Krestić
Vaso Kritovac
Dr. Iso Krš oj a vi
Svetozar pl. Kuševič
Dr. Marko Lončarić
Franjo Magjarek
Petar Mandić
Andrija pl. Marković
Morović.
Dvor.
Banija.
Dalja.
Ilok.
Vuka.
Varaždin I.
Rasi nj a,
Perušić.
Kloštar.
Garešnica.
Novska.
Doluja Bistra.
Vukovar.
Jaska.
Ivanec.
Irig.
Karlovčić.
Sotin.
Djakovo.
Suhopolje.
Varaždin II,
Vinica. •
.Virginmost.
Krapiua.
Zlatar.
Sela.
Novagradiška.
Srb.
Petrinja.
Karlobag.
Osiek II.
Ruma.
Bošnjaci.
Kutjevo.
Slatina.
Pregrada.
Lovinac.
Križ.
Dr. Martin Matimći''"Virje.
Atanasija Meić Grdjevac.
Toso Miković Bobota.
Dr. Mirko Mikulčić Glina. •
Giro pl. Mikelić Mitiovica.
Dr. Rudolf Mindssenty Gjurmauec.
Koloman pl.. Mixich VaraŽd. Toplice.
Panajot Morfy Zemun.
Aleksa pl. Nikoiić Sv. Ivan-Žabno.
Dr. Vladimir Nikoiić " Stara Pazuva.
Špiro Brcković Vel. Raven.
Pajo Nović Erdevik.
Vaso Pauković Brlog..
Armin Pavić Vilić-selo.
Dr. Matija Pavelić Peteranee. ,
Stanco Rašić Veljun.
Makso Rosenberg Belovar.
Josip pl. RukaVina Otočac.
Vinko Seitz ' Velika Gorica.
Mate Sladović . Netretić.
Petar Sliepčević Sunja,
Košta Sliepčević Maja.
Dr. Franjo Spevec Virovitica.
Dr. Stjepan Spevec Gospić.
Dane Stanković • Karlovci.
Dane Stanković . Petrovoselo
Jovan S teko vić Trojstvo
Ferdo Šaj Sesvele;
Jovan Šević ' Dobrinci.
Filip Taler Požega.
Milan pl. Tanhofer Čazma.
Vjekoslav Tukeri Daruvar.
Ljud. pl. Vukotinović Ludbreg.
Dr. Stjepan Vučetić Ogulin.
Miloš Zec Pakrac.
Ante Ziudi Miholjac.
V. Itlinger Osiek II.
Dane Stanković Zagreb, I. kotar. ,
Dr. L. Sram „ JI. kotar.
Ivan Krapec „ III. kotar.
Obustavljeni izbori:
Milan Pavlović (str. prav.) Brinj.
Josip Gržanić (str. prav.) Ivanić.
Prepomi izbori:
Gjuro Jakčiu (str. prav.) Sv. Nedjelja.
Ivan Stucin (str. prav.) Kostajnica.
Izbor odgodjen:
U Ozlju, gdje će biti izbor na, 21 o. raj.
Listovi prijatelju o našem nieltii;
XXI.
Moj dragi Teofile!
Svi proroci počimljući od Mojsije,
proričuć strahovitu pedepsu kojom će
bit prisiljen Gospod jednom da pedepše
svoj puk, vele: „da će izginuti jer nehti
pametovati, i razmišljati djelovanja Bo-
žija". No pazi Teofile, kako ti navedoh
u IX. listu, sve što se je dogodilo puku
izraelskomu, jesu za njega ugledi bili, a
napisauo je za nauku puka kršćanskoga;
te- kako ovaj nesretni puk, puštajući se
zavesti od paklene farizejske sljedbe,
dopre do najstrahovitijeg zločinstva, kako
veli s; Petar „da ubi Tvorca svojega
života", ali to iz neznanja; tako i kršćan-
ski puk, uprav puk Božiji blagoslovjeno
sjeme Abrahamovo, puštajući se ovog
devetnaestog vieka zavoditi od framasun-
ske zadruge, 'pada u neznanje, koje mora
da ga do propasti dovede, kako i tužnog
Izraela. Svaka razborita duša, zadube li
se i za malo- u razmišljapje groznog do-
godjaja koji iz neznanja počiuiše izne-
vjereni Izraelićani, nemože s manje, a da
nevidi u njem strašnu pedepsu uvriedjena
božanstva; jer onako i ono]jJyi.ji
i. < - - -
nje pameti, i otvrdnuće srca, kako se
igda može iznaći u ljudskoj duši, ako se
neuzme da je to zadostojala kao u pe-
depsu svojih zločinstva i bezakonja? Da,
pedepsa je Gospoda navieštena malo ne
po ustijuh svieh proroka, a naosob od
Isaije,(G. VI) veleć: „Ušima će čuti, a
neće razumjeti, očima će gledati a neće
vidjeti" ; na koje rieči oslanjajući se s.
Mato apostol nesretne svoje suuarodnike
opisa ovako: „Oči su svoje zatvorili da
nevide, uši da nečuju, srce da nerazu-
miju, i- neobrate se Gospodu da ih iz-
cieli" (S. M. G. XIII. 15).
Nije druge Teofile, sudac kojemu pre-
dadoše Isusa da ga sudi izpovidi pred
svim svietom wda ga pravedna nahodi"
i hoće da sav sviet i svi narodi do vieka
budu znat, da sami Židovi Gospodu i
cielome svietu odgovorni su za proliće
te nevine i pravedne krvi veleći im : „ne-
grešam sam ja u prolićp krvi ovoga
pravednika; vi ćete vidjeti. (Mat. G.
XXVII. 24).
Na ovako .sjajuo, i nepobitno očitova-
nje pravednosti, i nevinosti'Isusove, puk
žudioski, dakako nagovoren od Farizeja,
što odvraća sudcu? Evo što: „Krv nje-
gova na nas i na djecu našu" !!! Može
li se Teofile dati strahovitijega zaslie-
pjenja od ovoga? Jeli moguće iznaći kroz
sve vjekove do danas da ikakav drugi
narod zazva. na se i na svoju djecu, veću
i grozniju pedepsu do ove? Ali ono što
za najveće označuje strašno zasliepjenje
jest, da ovaj nesretni puk tako bi zave-
den, i toliko iznevjeren od paklene sljedbe
bezvjeraca, da je držao, i sudio, kako
evo kroz 19 vjekova sudi i drži: da uz-
smrćenjem Isusa, i njegovieh vjernih na-
sljednika slavi Gospoda Boga ! Nas pra-
vovjernike ovo nimalo neiznenadjuje; jer
Isus točno i bistro prikori farizeje, da
ga istu pogubit, a to erbo im istinu
kaže (V. Iv. G. VIII. 40) te naviesti da
će progoniti i ubijati i one koje im on
bude pošiljati, da tako na njih pade sva
krv pravedna prolivena na zemlji od krvi
Abela pravednoga do krvi Zakarije ko-
jega ubiše nredju crkvom i olarom (V.
Mat. G. XXIII. 34. 35). Poviest deve-
tnaest vjekova jasno svjedoči; da Židovi
progoniše i ubijaše vjerno nasljednike
Isukrstove; i da su i dan današnji žedni
kršćanske krvi očito je: er i nehote, ja-
vni Listovi židovskih rabina, kao na pri-
mjer „Archives Israelites" koji u Parizu
izlazi na svjetlost, daju na znanje, gdje
Židovi mogu nabaviti za njihove velike
blagdane hljeba i vina Cašer — to jest
obredovna u kojem mora po obredu da
bude kršćanske krvi. Ovo je zasvjedočeno
nepobitnim parnicam koje biše povedeno
i u Trentu XV. vieka; i u Damasku, i
u Alesandriji misirskoj ovoga vieka, i u
Ugarskoj Tisza-Eszlar godine 1882 usljed
uzsmrćenja Ester Solymossy. Zaludu se
silovali Židovi sa njihovom framasunskom
zadrugom nijekati ovu istinu, ona je ne-
pobitna i sjaje kao sunce na nebu.
Tvoj vjeroljub.
n yi o é
-
Slavenska liturgija.
Ideja slavenske liturgije raEširila seje
po svem slavenskom katoličkom svietu,
trm više, što se je činilo, da papa Lav
XIII. nije istoj protivan, dapače da stupa
u tom pitanju tragom pape Lava Velikoga
i Grgura Velikoga, koji su uvidjeli zna-
menitost narodnoga značaja u crkvi, te
ga s toga i pomagali. Pravi izraz našla
je ta ideja u Češkoj, poimence u pražkoj
nadbiskupiji. Kad je papa Lav XIII. do-
zvolio crnogorskirfi katol'icim slavenska
bogoslužje, pozdravilo je taj korak upio-*
ške sve češko rodoljubno novinstvo, p%
nazrievajući u slavenskoj liturgiji spas
slaveua, očuvanje njihovo samostalnosti
naprema Germanim, te najmoćniju kariku
slaveuske uzajamuosti, potaknulo je od-
mah misao, da se i Oesim slavenska li-
turgija dozvoli. Ta misao, iztaknuta u
u Listovim, naišla je odmah na odobra-
vanje, stekla pristaša, dapače i takovih,
koji su odmah počeli nastojati, da se t%
ideja oživotvori. Kanonik Karlach i žu-
pnik Nykles stali su odmah u Pragu i
pražkoj nadbiskupiji sakupljati podpise z \
peticiju na nadbiskupa SchOnborua, da
podastre Sv. Otcu molbu za uvedenje sla-
venske liturgije u pražkoj nadbiskupiji.
Nekoji Listovi iztiču, da to u današnjim,
prilikam nije moguće, ter da papa niti
može niti hoće na to pristati, no izrazuju
nadu, jer se svaki odnošaj mora promie-'
niti, da će so i današnji u korist uve-
»lenja slaveuske liturgije medju Slavenim.
0.
Crkvene -viostL.
Za spomenik sv. Tomu prigodom Pa-
pina jubileja sakupilo se došle 26.440»
lira. IJ zadnjoj imenici prinosnika čitamo
medju ostalim : germansko-ugaraki Zavod
u Rimu (lira 400), ilirski Zavod u Rimi*
(lira 50). Ukupno u zadnjoj imenici ima.
četrdesetisedam što sjemeništa, što cr-
kvenih Zavoda, iz najrazličitijih zemalja»
*
* *
Kolajna koja je kovana za uspomenu
Papina jubileja nosi s jedne strane Pa-
pirni sliku, s druge sliku predstavljajući!
Vjeru koja kruni radnje sa nadpisom,
„Giubileo sacerdotale del S. P. Leone
XIII. — Esposizione vaticana". Osim ova
bit će kovana još jedna medalja.
*
* *
Onomadne smo javili, da je Sv. 0,
Papa udielio preč. Pintu de Campos po-
sebnu udiencuf sada pak čitamo da ga,
je Sv. Otac počastio i sliedećim pismom :
Dilecto Filio Joachimo Pinto de Cam-
pos Protouotario Apostolico.
LEO PP. XIII.
Dilecte Fili, salutem et Apostolicanx
Benedictionem.
Primae Aligherii poematis partis a te»
Dilecte Fili, in Lusitanam linguam tran-
slatae exemplar Nobis oblatuin perliben-
ter accepimus. Novimus enim magno
hos tuos labores plausu jam exceptos
filiase, ac rationes et normae quas in tuo
opere prae oculis habuisti, quasque in
tuis observantissimis ad Nos datis litte-
ris patefacis, omui praeconio dignae cen-
sendae sunt. Lusitani sane haud parum
tibi debent quod tot poesos ac scientiae
thesauros eis aperueris, et patrii idioma-
tis jaru insigni Camonii poemate prae-
clari auxeris divitias. Nos vero gratias
plurimas tibi referimus et. animum ad-
dere cupimus ne ab opere perficiendo
quae adhuc supersunt difficultates et cu-
rae te deterreant. Ac dum diutumam et
incolumem vitam ad hunc fincm tibi o-
minamur, iu Nostrae praecipuae erga to
benevolentiae pignus Apostolicam Bene-
dictionem ex iutimo corde depromptam
peramanter in Domino impertimus.
Datum Romae apud S. Petrnm dia
VI Junii an. MDCCCLXXXVII Pontifi-
catus Nostri Décimo.
LEO PP. XÍII.
Veritatem faci on tes in charitate,
crescumas in iilo p--r omnia, qui
t?st caput Christ us.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
U.
Izliod-i -cl i ix ĆJetvrtaJs:
Vos ipsos, auiiliante Deo, in dios alacritc-v operara Vestram impeusuros "m tnenda salutari Ecolesi® doctrina ammisque in
ielifjionis amore et in verae fiđei professione roborandis,... (Vio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si qoi8 Catbedrae Petri jungitur,
meas est.
(S. Hleronyn. Epls. XVI. ad Daa.
\Jvjoti predbrojbe: — U Zadru, anapried 7 lior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 ñor. Tko gaostane 8 predplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalnaolje u Zadar, a dopisi „franco" na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novi', redak. Objave na 4 strani us veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. S-^TD-^JR, ."PopaeajeljrLik: 3*7 Lipnja. 1QQ7. O-od. ZSn-VIIT
O.JIIU "'_-W „.'.„LI I... .
Fosile izbora.
(S onjcroJ Velebita). v
I.
„Miseremini mei, miseremini mei,
šaltera vos amici moi*. Ovim mr-
tvačkim jaukom vikat do do skora ja-
dna naša domovina. Pritisnuše ja sa
svih strana. Crni oblaci viju se već nad. i
njom. Stjerana je posve u kut. Neprija-f
telji vanjski ju obkoliše, a domaći sinovi,'
stranom izdajnici, stranom pak zavede-
nici, predadoše se dušmaninu na crnu
službu — proti domovini. Tuča striela
i stjjelica sasula se ovih dana na sela i
gradove širom biele Hrvatske i ravne
Slavonije. Pravo jo podleglo, a krivnja,
jest izdajnička krivnja pridigla krila, uz-
letila u "vis, da sad s visine baca svoje
ubojite striele na jadan naš narod. I
neke, za koje ne bih nikad bio mislio,
zavela je neka, sam Bog zna koja strast,
i jadni predali se na službu nemiloj vladi
bana Hedervarija. Da su ti ljudi, neki
od njih i moji prijatelji, kandidali ko
ljndi samostalni', bnd kojemu drago str;)u- "
ke, pa makar s bivšim banom Pejačevi-
ćem i izvan svake stranke, reko bih:4.
Hajte, natjećite se, borite mh: ul borite'^
se proti neprijatelju .vjere i domovine,|
Al kad oui stupaju ko kandidati . vlade,'
kojoj je po pravoj Božjoj napram nam
pedepsi na čelu kalvinista ban Khuen
Hedervari, onda bolnim srcem valja mi
uzkliknuti: Jadna vas rodila majka! Pa
kad tu vidim svjetovnjake, tješim se i
govorim sam sebi: mi ostavismo Boga,
i Bog ostavio nas. Ljudi su .to danas
odhranjeni u visolcih izobrazujućih nače
lih, pa? A znate što treba da nakon
takova odgoja u bilo koga mu drago
sliedi ? Ali kad svećenici, svećenici naši,
novi, kojih do sad nije bilo u tom dimom
kolu, stupaju na javnost ko kandidati
vlade: onda me srce boli. Ta ljudi bo-
žji, ne vidite li, da ban Khuen Heder-
vari, onaj isti ban, koji je nedavno javno
u saboru onako ružno pogrdio našu svetu
katoličku vjeru, rekao da nama ne treba
katoličke vjere, već one, koju sav izo-
S
(nastavak, v.. br. 42.)
Prvi čaroban pogled, koji me u istinu
zanio u unutrašnjoj Dalmaciji, bio je
kad smo se dovezli pred Drniš. Voziš
se od Šibenika do Skradina, pa od Skra-
dina- do blizu Drniša kroz pusto kame-
nje. Samo ovdje ondje viri još koje sta-
balce, i to sve oklaštreno, komu se ko-
ren pred stotine godina sakrio gdjegod
duboko izpod pećine pred harajućom mle-
tačkom rukom. Iznemogao koren što je
poslie raogo, dao je, i sad pusto samo-
tno drvo plače i jadikuje, ne bi li kako
privabilo k sebi koju družicu, koju se-
stricu. Al nitko neće da ga usadi. Mletci-
6\ k0 da su na zemlju, koju su poharali,
još i božje prokletstvo navukli, da nikad
više sva zelena, ni šumom obrašćena ne
bude.
Dakle vozeć se tako dobra p6 dana
kroz-pusto kamenje, na . jedan put vidiš
pred sobom n dubokoj nizini krasnu po-
brazeni narod, dakle svi bezvierci izpo-
viedaju; onaj isti ban, koji je nakon.do-f
sta okrutna bana još okrutniji došao, da
tlači naš jezik, naša prava, našu naro-
dnost, našu hrvatsku sviest; da nam uz:
pomoć jednog Miškatovića naše stare
pisane povlastice kradoraiee noćju u Pe-
štu Bilja: zar ne vidite, da taj isti Khuen-
Hedervari i danas profesora Spevca, i
Miškatovića kaudidava ? Pa zar je liepo,
biti kandidatom ovakove vlade uz ova-
kove ljude? Zar ćete vi, ko kandidati
vlade, gdje se obvezujete činiti sve, gla-
sovati sve, što će vam vlada reći, sto
će vlada od vas tražiti, zar ćete vi moći
štogod koristiti katoličkoj vjeri i hrvat-
skoj domovini? Nije li bau Khuen He-
jer mu tako bilo zapoviedaoo od sgora;
magjari ga već dobro izsisali i osiroma-
šili; porez, prirez i namet ga utuko ;
utjerivanje istog svukio ga napola do
gola: takova vodi ga se na biralište! I
sad vlada daje trubiti, da je sav narod
uz nju, uz magjare!
Jest, miseremini mei, miseremini mei,
saitem vos amici mei, plače nam i pla-
kat će domovina. Ako mislite, gospođine
urednice, da sam dok ovo pišem uzru-
jan, pa da možda zlo ipak nije toliko,
blagoslovio Vas Bog, i Vi brišite iz
članka što hoćete. Ali ja sam osvjedo-
čen, da Khuen Hedervari nije badava dao
protegnuti saborski mandat od tri na pet
godioa; nije badava sve sile, a da ste
dervari samomu biskupu Gašpariću ne j jih gledali, i te kakove sile upotrebio,
baš na najprijazniji način odsjeko, da on ;
neće da se Spevcu, ko pogrđitelju vjere
išta dogodi, pače on se sam proti Beruti
narugao, vjeri našoj! Biskupi, svi -— ako
se ima izjavaiu „ Kat. Lista" vjerovati —
i isti kardinal Mihalović ustaju proti
Spevcu, a vi ste uzajamui kandidati naše,
kad ju već tako moram nazvati vlade !
Svi su biskupi proti protestantu ili bez-
viercu, što li je, Khuenu Hedervariju,
osim kardinala Mihalovića, koji ga, da-
kako ne ko biskup, već ko magjar podu-!
pire; svećeustvo je, gledajte, otvorit« oči'
i- bacite jih širom domovine, svećenici ij gavrani na velikoga Lava XIII. i oba-
koji ne idu za privatnim dobitkom, sVi suli ga svojim fra na asu uskim pogidara,
su i u našoj nadbiskupiji uz druge bi- j osobito u poznatom članku „Un oracolo
skupe a proti kardinalu podupiranomu Mi-U fallito". Taj „oracolo fallito" bio je gla-
škatovićem, i proti kal vi ništi ili bezviercu y vom današnji Veliki Papa, a za to se na
banu. A vi?! Vi se dadoste zavesti u to jj nj podigla graja što se je u svojoj cčiu-
jadno kole, da plešete Tisziu čardaš, da ij skoj skrbi ljubežljivo osvrnuo i na u as
radite u saboru uz Spevca i Miškatovića!
da kako jedan veliki župan reče, bilo
kako mu drago sa svojimi kandidati u
sabor dodje. Nek su mu samo kandidati
u saboru, on će odlučivati, je li pravo
ili nepravo u njemu sjode. 1 došo je.
A Lo će sad opozicija?
gste m ultra crepite®,
'Slav|au'0žd3vi uortačeni oko grintavog
„Dalmate" nazad godina, prilikom enci-
klike „Grande Munus" grakli "kC- evni
Jadna vam još jednom majka!
Duša mi je bolju shrvana; valja mi
proplakat kad motrim, kamo nas satje-
raše. Sila, sila podupirana oružjem, onim
oružjem, što ga domovina na svoju o-
brauu kuje; lukavstvo, prevara, jest pre-
vara vodjeua podkupljivanjem jadua na-
roda, bacanje u uze, krivo izvadjauje i
povredjivanje zakona, nepravda, očita ne-
pravda potukoše nas. Potukoše nas?!
Ne; nadvladaše nas, al nas ne smrviše.
Narod nam istina cinovuičtvo izkvarilo,
ljauu. Možda da sam onda umah, kako
to pravi „pjesnici" i „romanopisci" obi-
čaju, uzeo pero il olovku, pa one misli
začarane ovim pogledom, pobilježio, da
bi mi opis bio bolji i zanimiviji. Ali kako
vidite, ja to pišem poslie više godina,
već na r /stanku sa Dalmacijom, kad joj
velim — al ne valjda zadnji „s Bogom".
Sami ćete dakle vidjet, da moja mašta
nije više toli bujna od onog pogleda,
duh mi nije više toliko opojeu onim,
recimo opet pjesničkim zanosom. Meni
je posve jednostavno u prozi reći: da
me je onaj pogled, ili da se još bolje
izrazim, ona poljana, što se stere od
Drniša sve do Knina, pa ono krasno
„Petrovo polje", što se proteže od na
prekrasnom mjestu ležećeg Sinja pa sve
do izpod Vrlike, jako obradovala. Vozeć
se obalom, osim gradova i drugih poje-
dinih mjesta ne vidiš nego pust kamen
i more. Stranci većinom na taj način
spoznaju Dalmaciji, pa da i hoću, ne
mogu nego govoriti o pustom kamenju
i širokom moru. Pa s toga sam se i
radovao, gledajuć onako krasno, bujno
polje u Dalmaciji.
U Drnišu siećam se da sam posietio
župnika, koji je sa svojim mladim Otcem
slavljane !
Od tog doba do danas „Dalmata" ki-
van sbog enciclike „Grande Munus" koja
je po stoti put najsvečanijim načinom
potvrdila povlasticu slovenske liturgije,
litice se u svakoj prigodi i u ep ri god i
uabacajuć se blatom na rodoljubno naše
svećenstvo u obće, a napose na mrzke
mu glagolaše.
Svakomu su dobro poznate.Dalmatove
pogrde i migtifikacijy prigodom slavljan1
skog hodočašća u Kim! Mi ih dobro
pamtimo!!
kapelanom napram meni bio vrlo ljube-
žljiv. Ime zaboravio sam već i jednomu
i drugomu. Načelnik mi umah najpri-
pravnije našo kola, i tako sjedi pa se
vozi dalje — u Knin.
Zanimao me onaj kočija'š, koji se čudio,
da ja tako liepo hrvatski govorim, i da
s nikim talijanski• ne govorim. Al sam
na tomu umah spazio i potišteuost na-
šeg izobraženijeg družtva, koje koda baš
hoće prezrieti svoj jezik, i govori, što
sam jednom već napomenuo, svedj i s dru-
gima i medjusobom talijanski. Ja sam
barem vodje narodne stranke kroz godine
ovako na šetnji mimo njih hodeć slušao,
i uijesam jih možda nikad čuo, da bi
medju sobom bili hrvatski govorili.
Negdje na po puta stadosmo, da se
konji odmore, pa i mi da pijemo po
čaše. Bilo malo mjesto, neki stranac
gospodin se voziv naravno da se tu umah
sakupilo Čeljadi. Ja sam se s njima razgo-
varao, pitajuć jih ob ovom i onom, kad
eto ti do mene nekog dječaka od 12-14
godina, koji je „u Zadru polazio školu",
kako mi reče, pa valjda da se pokaže
nešto više od drugih, počme mi govoriti
talijanski. Ne što sam onda još slabo
ili nikako govorio talijanski, nego u obće
Starim grešuikom ovo zadnjih dana
zavladao paroksizam pa ti se stao raz-
bacat svojim „avvisG ai fanatici" (ovako
ti on nazivlje cielo naše rodoljubno sve-
ćenstvo!) kako da bi bio „Đalmata" ka-
kav službeni list Rimskog Priestolja, na-
vieštajuć da je ukinuta za uvieke glagolica,
pozivljuć se na neznamo koje i čije na-
putke i na okolorednicu bečkoga nuncija.
Uvjereni da „Dalmata" zbori ex ple-
nitudine cordis čekali smo uprav tu o-
kolorednicu, da začepimo „Dalmat»" usta.
Kad nam stigla mi ju jednostavno pre-
tiskali, iztaknuv povod i cilj njezin, te
mišljasmo — stvar je konačno riešena za
ljude zdrave pameti.
Al ti fajda iskat zdravu pamet kod
onih kojim je kivnost i mržnja mozak
izpila! „Dalmata" brže bolje izribao od-
nekle nekakova eksegotu'il juristu (ne-
znamo kako bismo ga zvali),' a taj će ti
oo vo okrsti t u put „mistifikacijom" naše
lealno. i strogo objektivno postupanje, pa
će ti se latit sjekire i u dvoje razhrpatit
okolorednicu bečkog nuncija, veleć, da
se prvi dio bavi povlasticom danom Cr-
noj gori, a drugi da je uk;»z, kojim se
ukida glagolica i Ja littirgia slava" iz
cielo Aus-tro-Ugarsko carevine !! Da za-
vede lakši) svoje čitatelje „Dalmata" ne
navadja prvi, nego samo drugi dio oko-
loreduice. Vidio je .i sam Dalmatov Ju-
rista da bi mu se bio- izjalo.io posao
fiavadjajući po cielo okolorednicu, jer
drugi dio zabraujiva samo u Ausfro-U-
garskoj jieticije za postignuće povlastico
dane (Jruojgori. 0 glagolici, pa ni o sta-
loslovenšt-ini, kakova od pamtivieka ob-
stoji u Austro-Ugarskoj carevini nema
ni slova. I to se u Dalmatovu riečuiku
ne zove mistifikacija!
Ako nije po sriedi mala fides našega
juriste, a. tad je gtupo neznanje. On, koji
se drži ovlaštenim podignut batinu proti
glagolici, j ne znade što je to staroslo-
venšlina, glagolica, crkvena ćirilica i gra-
djanska ćirilica. Njemu je sve to jedno
te isto, kako jasno dokazuje njegova ju-
ridička elnkubracija; pa za to on nije
bio kadar ni shvatit smisao naše opazke,
me ljutilo, da se to- seljačko deranče
hoće 8 talijanštinom ovdje pred nama
tolikim hrvatima izticati; izpsujem ga i
poćeram od sebo. Pa kad su ine toli on
koli i svi drugi nokim čudnim okom na
to motrili, podučim dječaka,-da je istina
jako dobro znati više jezika, i ja sam
jih govorim yiše, — al je najljepši onaj
ježile, kojim nas je otac il majka učila
Boga moliti, i da će meni bit puno mi-
lije, ako mi hrvatski govori, kad ja go-
vorim hrvatski. Neki ondje se nalazeći
starac toli me na to milo pogleda, i re-
če: Bormeš, gospodine, imate pravo. I
kočijaš me tad još više zavolio, i ope-
tovano mi reko, da je već star, i da jo
puno gospode vozio, ali da još nikad' nije
tako dobroga i tako pametnoga gospodina
vozio, — a to sve, što sam govorio hiv
vatski. Čudna li suda.
Dodjosmo u Knin, u to, po' ne znam
čijem nemaru dosta nezdravo mjesto.
Bilo se već smrklo. Za mene bio stan
pripravljen u samostanu. Gvardijan —
poštena duša — pa i drugi Častni Otci
i braća s prva me nekako čudno motrili.
Nit oni poznali mene, nit ja njih, dočim
mi stan u njih bio „službeno" pripravljen;
razgovarasmo se one večeri samo onako
kojom smo popratili Galimbertievu o-
kružnicu!
Slavenska liturgija, to je nešto gene-
rično, a glagolica, crkvena ćirilica, i
gradjanska ćirilica — to je nešto spe-
cifično. Bečki nuncij, da se ogradi na-
pram zabrinutosti naše vlade, pozivlje se
na Nikolu 1., Adrijana II., Ivana VIII.
i Benka XIV., te dokaživa da Sveta Sto-
lica u poslu Cruegore slavljanima u obće
ne dava kakvih novih povlastica, a što
se tiče gradjanske ćirilice, koja se dosad
nije nikad nigdje rabila u crkvenim knji-
gam, a rabit će se s vremenom u Cr-
nojgori, okružnica bečkog nuncija done-
kle je garancija istoj vladi, da se ta neće
dozvolit Česim, koji su za to pripravljali
peticije. Glagolica i crkvena cirilica, koje
su u mirnom posjedu od pamtivieka o-
staju in statu quo, a sveta se je Stolica
višekrat u ovo zadnje vrieme o tom iz-
razila sa svakomu poznatim nihil inno-
vetur.
To" nam, pa bilo i nehote, priznaje i
sam kratkovidni Dalmatov jurista, koji
je popratio navod iz okružnice bečkog
nuncija ovim riečima: „Duuque quesle
parole nou signilicauo forse eho gli Slavi
dell' Austro-Ungheria non possono avere
la liturgia slava, come i' hanno quell!
del Montenero e che neppure possono
chbdere il permesso di averla?* Mi mu
eto odgovaramo: Appunto! quod erat
demonstrandum!
Zar će „Dalmata" i njegov jurista
imat i uuapried obraza sijat sabiažai;
medju katolike, a da mn plešte rukama-
saveznik „Srpski List" koji, povodom
Dalmatova buncanja proti glagolici na-
baca se i u zadnjem broju blatom na
Svetu Stolicu i na liimsku Kuriju? Na
čije ime govori „Dalmata", predtječuć
sude Svete Stolice, pače raznašajuč gla-
sine i odsude protivne sudima Svete Sto-
lice ? „Dalmata", koji ovo zadnjih dana
obožava dvoboj, govoreć o njegovu mi-
ljeniku Colautti-u! „Dalmata", koji se
u isto doba ruga s „Katoličkom Dal-
macijom" jer se ona junački bori proti
psost.i rak raqi naše pokrajine, i volte-
rijanskim cinizmom podvikuje joj, da to
ua široko, — in ahstracto, kako bi filo-
zofi rekli.
Drugi dan ja sam cio pred podne bio
zabavljen mojim poslovim, nijesam ni
mislio, da negdje treba i objedovati'; ali
gdje? Nijo. druge, hajde i pitaj gvardi-
jana, je li sa stanom spojena i hrana?
Al on kaže, da od toga ništa ne zna;
njemu jo samo rečeno, da mi stan dade.
To je sve dobro i liepo; al ja sara jučer
cio dan bio na pulu. Na podne smo bili
na vodopadu na Krki, gdje nijesmo do-
bili ništa nego čašu vina i komadić baš
suha kruha. U Drnišu sam bio u lupuika
nešto malo založio, al samo onako kako
se dalo na brzu ruku, jer sam umah
imao dalje poć. Dakle svega je bilo do-
sta malo. Sad je već podne; nije doduše
zvonilo još na tornju, ali je zvonilo i
zvoni već n mom želudcu — a gvardi-
jan mi kaže, da njemu nye bilo ništa
rečeno za hranu, jer i drugi, koji su
preda mnom po istom poslu dolazili, ni-
jesu jeli u fratara, već vani! Što meni do
drugih, ja ću s vama objedovati, prista-
jete li? Ako ste zadovoljni s onim šte
imamo mi, drage volje, reče gvardijau.
Zadovoljan?! Nije ini bilo baS do
jela, prem sam bio gl-'
Vorila tem Uicientes iu ciiaritate,
crescainus in illo per oinuia, qui
esl caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13 J
Izliodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. |
4 ADR
JVJETI PREDBROJBE: I
....Voci ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operara Vestram impensuios in tuenđa salutari Eeclesiae^0T?tmRf anfmisque in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roborandis.... (Pio IX u papir sk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
Ego iiilerim clamito :
Si qwis Calbedrae Petri jongitnr,
meu« est.
(S. IliHRO.Mv*. EPIS. XVI. AD DA*.
U z tko na svih i-v. ADRU' unapried ffforT nagodinu. Pro^ALOJ'cAREvTsT8 fior. Tko^zaostane s više — ZA iNOZKMSTvo^ttor. fpoštarski troškovi. Predbrojba traje u cielu godinu;
ništvo. ~ Uvfstbe pVlO0^^ K™*-™ 86 predbr°jaikoin 1 za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALHACUE U Zadru, a dopun „franco« na Ured-
Br-
Hrvatska pored Italije.
vui.
Evo nas na glavnom pilanju: Jeli
duh hrvatski niži od talijanskoga?
Da su oba duha glede njihove bitno-
sti jednaka, da su oba jednako vriedna
slika i prilika božja, o tom valjda
ne sumnji nitko. Nu o tom nije go-
vor; rieč je o razvitku, o vanjskom
djelovanju duše hrvatske i o vanj-
skom djelovanju duše laijanske, o
nj'hovim vanjskim pojavima, jer glede
loga nijesu ni svi ljudi, ni svi na-
rodi jednaci; glede toga ima razlike
u plemenima j nalike u vremenima.
Glede toga vanjskoga izraza duše,
obzirom na Hrvale kod naših ta li-
janaša obstoji ona mana koja kod
pravih Talijana, a kod Talijana ono
skoro uvjerenje — plod oholosti i
sljepila — koje je nekad Španjolce
nagonilo, da amerikanskog urođe-
nika jeclva smatra čovjekom. Tako
i naš narod, u očima prostote tali-
janske, a borme i neke talijanske
„inteligencije", pričinja im se kao
da je n ža pasmina.
Takvo liepo mnenje imaju u o~
štalom o nama ponešto i učena go
spoda Niemci, A zašto? Samo za
to, jer takoviei same sebe smatraju
polubogovima, a onda naravno prost
i običan čovjek, i ništa drugo nego
Čovjek, nemože da pred njihovim
uzvišenim licem bude drugo do nižeg
Stvora.
Drugi uzrok ili bolje druga poslje-
dica takva mišljenja i tolike oholosti
i sljepila, jest ono ob čno neznanje,
glupo neznanje i nerazmišljanje.
Sude bo cio naš narod po najne-
sretnijim, najnazadnijim jer najza-
puštenijim preljelim. Vide na pr.
našega težaka iz Koiara — vide
ovoga tužnoga morlacco, koji kukavae
od stotina i stotina godina nije ni
vidio učione, koji je za stotine i sto-
tine godina izmećario, koji je za sto-
tine i stotine godina pod puškom
stao, koji za svoje tradicije ima je-
dino uspomenu patnja i gnječenjd;
pa po tom nevoljnom seljaku sude
narod cio! Jest, istina je, u nekim
; redjelim naš je narod umno, pro-
vidno, moralno i materijalno na ni
vsku stepenu. Ali: je li ko promislio
•.a uzroke ioga nesretnoga stanja?
Tko s prezirom gleda na takve kra-
3ve, je li ikad pomislio, da se je
, n u tim krajevim rodio i odgojio,
()! bi bio jednak, a možda i gori?
Ne, te mudre glave, te rectius
n puhane mješine, ne vjeruj u da je
n ih i njihove bilo stavit u onako
t puštene, u onako svestrano, u sva-
li« rn pogiedu, bijene i napadane,
hi cvane krajeve; izgledali bi možda
ds« i danas kao zvieri, a ne kao ljudi;
doćim naš nevoljni seljak i u takvim
krajevim nije ipak spao do onoga
ma na koji su spali neki pre-
đi eh talijanski i njemački.
S novi naših „morlacco", odklegod
bili, dadu li se na nauke, znadu u-
tit i naučit, znadu se pače i odli-
hovot. Tomu su svjedokom svi naši
'uV.ui zavodi, koji broje seljačke
šino e, pa makar bili oni iz ,,mor-
lacct iatt, broje ih, u obće, medju
nnjbdje, medju najvrstnije svoje ti-
če nifte.
^)bjave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Žaaar, POneđlelJnlB: 2 Prosinca 1839. Goa. XX
Dakle i najniži stepen prosvjete u
našem narodu, nije loli nizak, k6
što se misli. A dosta je poznnvat
poblize i obćit s tim dielom naroda
u njegovu jeziku, zavirit mu u dušu
i u srce, pa se svak mora oevjedo-
čit, da i oni koji školu jedva po
imenu poznadu, nijesu ipak toli glupi
k6 što bi ih na prvi pogled sudio.
Znadu oni često bit pametniji nego
i mnoga tahjnaška gospoda, koja
nasamarena kadkad od prezrenoga
„morlacco", obdari ga pak svojim
finim i prosvjetnim ^maledetto furbo
de morlacco^
A naravno, kad 9e ne pozna jezik
kojim narod govori, kad po tom
nijesi u stanju upoznat narod, ovaj
ti izgleda, i v >Ija da ti izgleda, kao
glup; ali tako izgledaju svi narodi
kad im neznaš jezika ; jer ako je
istina, da ignoti nulla cupido, is'ina
je takodjer, da ignoti nulla aesti-
matio.
To gle^e naš iga naroda. Ali drug-
čije stvar prolazi s« na pr. narodom
talijanskim i njemačkim. U nas naj-
gori predjeli dadu se podpuno izo-
brazit već u prvom koljenu, u istom
naraštaju; a to se nemože nipošto
uztvrdit za najniže uredjele talijan-
ske i njemačke. U nas u narodu
nema nijednoga predjela, pače niti
jednoga samoga sela, kojemu bi svi
stanovnici bili suludasti (cretini); u
nas nema niti jednoga prediela, gdje
bi narod živio u gori, kao zvieri, i
po jamatn, kao ljudi u predhistoričko
doba A toga jednoga i drugoga ima
i kod Niemaca i kod Tal janaca. Nama
je žao što moramo ovo btaknut, ali
jednom kad se traži istinu, evo ju
čujte. I dan danas ima na otoku
Sprdiuiji cielih sela, Ijndi živućih po
pećinam i u dubravam i rabećih o-
rudje od drva i kamena '); a u nas
toga nema nigdje. I dan danas ima
cielih kretinskih sela u Štajerskoj,
taman u njemačkom dielu, a u nas
Bogu hvala toga nema nigdje.
Ako ćemo dakle prispodabljats&ra/-
nosti, narod naš, hoćeš nećeš i glede
toga sretniji je, napredniji, nego mu
preziratelji. Njihov prezir već je po
tom od Bog;i pedepsar, neka preziru
jače, da ih božja pedepsa i gore
snadje !2)
Novo katoličko Sveučilište u
VVashingtonu.
Nnzad malo dana, kako javismo, bi
svečano otvoreno no\ o katoličko Sveu-
čilište u AVashingtonu, divno djelo Bi-
skupa i katoličkih viernika Sjedinjenih
Država. Prva zamisao o ustanovi ovog
višeg nastavnog Zavoda počela je )oa
od mnogo godina natrag, i Baltimorski
Sabor g. 1866, u svojim odlukama o
kršćanskom uzgoju, posvetio je jedan
članak Sveučilištu koje se je imalo u-
*) Spominjemo se, da smo to čitali je-
dne godine u veleuvaženom talijan-
skom časopisu La Civiltd Cattolica,
koja je uprav tim dokazi vala, kako i
u današnje doba nahodi se svih ste
pena kulture, od najviših do najnižih.
2) Treba nam ovdje prekinut, jer nas
radnik upozoruje, da nema više mje-
ata. U dojdućem broju nadamo se, moć
doniet zaglavak.
strojiti (tit. IX c. 3 De Universitato lit
teraruna fundanda). Treči iialtimorski
Sabor našao je zgodnim da izvede tu
zamisao. Za tu svrhu sastavi odbor, koji
je sastojao od Nj. Uzor. Siožernika Ja
mes Gibbonsa, Nadbiskupa Baltimorskog,
od Nadbiskupa Bostonskog John F.
Williamsa, Filadelfijakog J. Ryana Pa-
trieka, New Joržkog M. A. Corrigana,
Sant Paulskog John Irelanda, pa od Bi
skupa L Spaldinga Peorianskog, J<'hn
J. Keana Kichmondskog, Martina Martya
Dakotskog, C. P. Mae sa Covingtonskog,
i osim drugih crkvenih dostojanstvenika,
od gg. Eugena Kellyu, Micbaela Jenkinsa
i Thome E. Waggmana. Monsignoru
Spaldiagu bi naloženo da se pobrine za
oovac potrebit za taj veličanstveni za-
vod. Bligodarna gospodja Gvvendolen
Caldwel odmah mu pruži kneževskidar
od 300.000 dolara, na što njezina sestra
miss Lin:i doda svotu od 50.000; za o-
vim prinosima sliedilo je drugih četri
•>d 50.000 dolara, jedan od 20.000, je-
dan od 14.000, jedan od i0.000, jedan
od 8.000, devet od 5 000, jed .n od 2.200,
dvadeset od 1000, i )edan < d 500. Ovo
666.700 dolara bilo je darovano od 41
darovatelja, drugih 34 000 sakupilo se
je od raznih doprinosa.
25 listopada 1886 obrati&e se Biskupi
Sjedinjenih Država u Rim, a Papa pisa
Stožernikn Gibbonsu, izraziv njegovo
veliko zadovoljstvo za veličanstvenu za-
misao i nacrtav istodobno poglavite to-
čke ustanovljenje više škole. Tad se
odmah dadoše na posao: a Presvj. Ke-
ane Richmondski Biskup bi imenovan
rektorom novog Sveučilišta, koie mu je
tako bilo uredovno predato. Jurve bi
podignut bogoslovni fakultet i odmah
će se nastaviti ustrajanjem ostalih fa
kulteta.
Cielo Sjemenište zauzimat će 7 veli
kih zgrada. Ono jur dogradjeno za bo-
goslovni fakultet sastoji od jedne sre-
dišnje zgrade su pet poda i od dvaju
pobočnih su četri poda, u duljini od
260 stopa Nacrt je od miernika E
Francisa Baldvina, a temelj bi udaren
na 24 svibnja 1888 u prisutnosti Sto
žernika Gibbonsa, dvadeset i pet što
Nadbiskupa i Biskupa 5Q0 crkovnjaka
i skoro 5000 pozvanika sa svih strana
Sied. Država, izmedju kojih predsjednik
Cleveland i pet članova njegova Ga-
bineta.
Rektor i pravi ustrojitelj novog Sve
učilišta, koje je za svoje zaštitnike u-
zelo BI. Djevicu i Sv. Tomu od Akvina,
jest, kako rekosmo, Presvj. J< hn J.
Keane, doctor utriusque, rod jeo u ir
landskoj knežiji Dunegai na 12 rujna
1839. On posieti rimsko, bečko, uiona
kovsko, tuUnstersko, lovanjsko i parižko
Sveučilište i napisa o njima kompara-
tivnih studija.
Profesorom moralke bit će Dr. Bou-
quillon poznati auktor je ine moralke;
bibličke nauke predavat će Dr. Hyver-
nat iz Liona, učenik glasovitog parižkog
prof. Vigourouxa; kanoničko pravo Dr.
Messmer, porieklom svajcar, nu od mnogo
vremena nastanjen u Americi ; Dogma-
tiku Dr Schroder, rodjen u Beecku g.
1849, učen i radišan crkovujak, spisa-
telj važnih djela ; thomističke filozofije
bit Će profesorom Dr. Pohle rodjen
1852 u Niederspagu na Rajni, koji na-
pisa raznih djela. Na bogoslovnom fa
kultetu predavat će se svaki dan dog-
matika, moralka, sv. Pismo i visoka fi-
lozofija ; osim toga tri puta na tjedan
englezka književnost, govorništvo i drugi
znanstveni predmeti. S vremenom bit
će tekova za skripturalne jezike a pazit
će se i na crkvenu glazbu i obrede.
Divna li napredka katoličanstvu u
Americi ! „O. C.u
Narodna obrana.
IV.
Kad smo prošasti put spomenuli
onu tvrdnju, da je „naša stranka"
sve što je bilo do nje skroz pohrvatila,
nijesmo se na to sustavili, nego
sm > samo koješta mimogredce opa-
zili; jer cisnimo, da je ta tvrdnja
vriedna posebna bistrenja.
Odvjetnik narodno srbsko-hrvatske
stranke odveć na Inku ruku brani
svoje štićenike kad izvaljuje ono :
Vsve. . pohrvatila!
Najprije opažamo, da narodno-srb-
sko-hrvatska stranka bila je dužna, in
primiš et ante omnia, pohrvatit samu
sebe. A je li to učinila? Nije; ne
samo, nego se stranka lomu opirala
i opire se.
Poznato je, kako u doba srbskoga
pojava, nezaboravni pok. Pavlinović,
nastojao je, da se tako zvana na-
rodna stranka pročisti, a svim pri -
jateljim pokojnikovim, pače cieloj
pokrajini poznato je, na kakve je
odpore, na kakve je potežkoće, na
kakve je muke i gorke kadkad če-
mere nailazio rodoljubni njegov na-
por. Poznato je takodjer, kako ta-
man neodvisne, značajne i čisto hr-
vatske misli pokojnoga Pavlinovića,
izražene u njegovim Hrvatskim (a
ne narodnim) Razgovorima i prova-
djane u „Nar. Listu" i u narodnom
klubu, nijesu nalazile u častni-lvu
stranke nego manjinu. Poznato je,
kako to trvenje rodoljublja proti ne-
rodoljublju držalo je, može se reć
sve do pokojnikove smrti, Darno-
klov mač povrh jedinstva stranke,
koja, ako se nije ipak razdvojila,
zahvalit je uztrpijivosti i možda pre-
ćeranoj solidarnosti pokojnikovoj.
Žrtve i patnje podnesene kroz na-
rodnu borbu, kojoj je bio glavnim
i pravim kolovodjom, ulievale su u
njegovu dušu bojazan, da bi prena-
gljenim razdvojeni franke mogli se
izgubit mnogi stečeni uspjesi, te je
volio trpjei i čekat.
Da je sve t'> if-lina, nek služi je-
dan dokaz za sve: kotari kojima je
pokojnik bio zastupnikom bili MI
svedj, dakako uz stranku, ali takodjer
istodobno i proti stranci; te kiko
je medju zastupnici«) pok. Pavhuo-
viću pripadala neugodna zadaća, da
čuva stranka od stranputica, tako se
i u onom dielu naroda, i poslie po-
koji ikove smrti, sačuvala ta spaso-
nosna predaja. S toga i njegovu
nasljedniku preČ. prag. Buliću tako-
djer pala je u dio ta trpka kruška,
da naime, stojec uz stranku, s njom
se ipak odveć ne pomieša
Prema tomu položaju poznato je,
ako pok. Pavlinoviću nijesu cvale
ruže u kluba, nijesu ni preč. Buliću,
te je ovaj malo po malo bio dove-
den do onoga položaja, u koji su — d8
iz daleka uzmemo primjer — doveli
bili Gambettovci maršala Mac Ma
hona: ili se podložite ili odstupit.
Mac Mahorrje u tnkvu dvobiru i-
zabrao prvi dio, kao časlniji ; preč.
Bulić učinio je istu stvar; te je
volio povratit primljeni mandat neo-
kaljan u neokaljane ruke svojih bi-
rača, nego ić niz vodu, ili kako se
sam lakonički i krasno izrazio:plu-
tat bez pravca i odlučna rada.
Ovo je barem suvremena poviest,
a zar nije sve ovo istina živa?
Dakle ot-laje jasno, da u narodnoj
stranci imaju odavna dvie struje.
jedna neizvjes'na, neodlučna,*naro-
dno-srbsko-hr\alska ; a druga koja
bi rada, da se stranka opere od tih
mana i postane izvjestna, odlučna i
čisto hrvatska.
Prva struja i dan danas opire se
ovoj drugoj struji, a kad se opire :
kako se smje zanijekat, da stranka
neće. da samu sebe pohrvati?
Nu, dok stranka n< ć<" ni samu
sebe, da pohrvati, dok stranka svo-
jim srbo-hrvatstvom n<>si na svom
barjaku uz Zvonimirovu krunu i krunu
Dušanovu, d< k šija i vozi u isto
doba, kako se može govoriti o po-
hrvaćenju svega onoga Šio od stranke
zavisi ? ^ —
Zar na pr. od stranke ne zavisi
njezino ime, njezin naslov? Čemu
se onda ta stranka još zove narodna
ili srbsko-hrvatska, kad Srbi neće
s njom ni da druguju, kad i ruku
pomirbe odbijaju? Zašto, uz čisto
srbsku siranku, koju s narodnom
strankom nema posla, ne nastupi
Čisto hrvatska stranka? Zašto uz
srbski klub, narodni klub neće da
se zove samo hrvatski? Zašlo uz
Srbski List nije „Narodni L sl" pre-
okrenuo svoje čelo i nazvao se Hr-
vatski List? Zar u tom nije siranka
gospodarica, zar to rn* bi, i samo
Uredništvo mislimo, »ado prihvatilo?
Kad je narodna stranka sve po-
hrvatila što je do nje, pu i z< ma-
lj!-ki odbor, z»što se i dan danas o
vaj zove zemaljski a ne hrvatski?
T6 pokrajinstvo dokazuje i sama rieč
dalmatinski, te četnu zemaljski dal-
matinski, kao da je Dalmacija satno
jedna od tolikih pokrajina kakve pro-
st ra n1 je države dalmatinske ?!
Kad je narodno stranka sve pohr •
vatila, zašlo nije pohrvatila naš sabor,
o kojem se po iiiM-riu nemože da zna
kojemu narodu pripada, pače mora
se ponii-l t. da zazbilj. i po prizna-
nju narodne stranke, obstoji umišljena
narodnost dalmatinska Y
Ali to možda nije u vlasti naro
dm* stranke: m-go ako to nijef?)
do nje, zar nije do nje pohrvaćenje
naslova zemaljskih učiona i zemalj-
skog uredovnog jezika? Zafito se
hrvački uredovno nema znat jedino
hrvatskim, kako se to zove kod svih
vlasti preko Velebita? Zar naš je-
zik i njihov jezik nije isti jezik ? A
kad je isti, ćemu da mi ovako a oni
onako ?!
Kad je narodna siranka sve pohr-
vatila što je do nje, kako je to, da
još u Dalmaciji ima slavjanskih do-
mova, slavjanskih napreda ka, sla-
vjanskih čitaonica?
Kad je narodna stranka sve po-
hrvatila što je do nje. kako se jo$
trpi ta sramota, da uz csdarsku srh-