kraljevsku palaču. Predsjednik skupštine
Kujundžić pročita adresu. Kralj, zahva-
ljujući najsrdačnije za izjavu „ patrieti-
čnog ćustva i ljubavi14, reče, da je Sr-
bija odkad je uj&rsla na novi život, bila
ljutih bojeva; a.ada ima da izvede kul-
turnih djela, W kralj preporuča skup-
štini, da nastavi svoj rad. Ovaj dan, reče
kralj, jedan je od najsretnijih u mojem
životu. Skupstinari primiše kraljev od-
govor burnim klicanjem. Kralj razpitivaše
o radu skupsti ne.
I u Berlinu gradit će novu sabornicu.
Temeljni kamen položiti će se na 0
lipnja o. g. Pozvani su svi vladari nje-
mačkoga carstva.
Iz Berlina, 24 svibnja: Viest. da je
zastupnik Windhorst umro nije istinita.
Njemački glavni konsuo Naohtigall od-
putovao je u Angru Pequenu, da izvjesi
njemačku zastavu (v. uvodna viesti).
Englezki ministar predsjednik <iad-
stone, odgovarajući na vVormsovu inter-
pelaciju o egipatskoj konferenciji reče, da
vlada ostaje kod podloge za konferenciju,
koju je prvobitno naviestih. Koliko mu
je poznato, nijedna vlast nije kušala, da
Englezku odvrati od te predloge. Poziv
na konferenciju da je čin englezke vlade,
za koji je ona kao i za svaki čin na
konferenciji odgovorna parlamentu. Mi-
nistar suzbi misao, da bi se u Egiptu
uzpostavio dvostruk nadzor.
Na 25 t. svibnja birana su provinci-
jalna vieća u Belgiji po novom izbornom
zakonu. Liberalna stranka izgubila je
mnogo glasova.
Kazprave medju Englezkom i Fra i-
oezkom napreduju dobro. Ne nastanu li
vanredni parlamentarni dogodjaji u Lon-
donu, mogle bi se razpravo povoljno no-
siti, te bi se i konferencija sastala. Fran-
cezka neće učiniti ništa, što bi Glad-
stonu moglo otežeati položaj pred par-
lamentom. „Memorial diplomati u ne * jav-
lja, da Lord Granvillo namjerava od-
stupiti.
U sjednici od 25 t. francezke komore
pročitao je ministar-predsjednik Ferrv
osnovu o promjeni ustava. Predlng nije
primljen uzhićeno. Skrajnja ljevica smi-
jala se je ironički kod pojedinih mjesta,
no nije ipak ministra prekidala. Kad je
ministar čitao ustanove o financijalnim
povlastim senata, prekidalo ga je lievo
srediste. Koliko so položaj daje sada
prosuditi, naići će osnova na veći odpor
u senatu nego u komori. Vlada gledati
ćd, da se kongres Čim brže sastane i
rieši osnovu.
„Voltair" prima iz Bruselja, da Bel-
gija i Nizozemska složiše se, izkliučivsi
njemačke knezove od nasliedstva nizo-
zemskoga priestola. imao bi se pregle-
dati nizozemski ustav, da, s<; nizozemski
priestol osigura kneginji, rodjenoj iz i)raka
kralja Vilima sa knjegiujom Vv'aldek-
Prvmont. Zaručnik te kneginji4 je-t kio'z
Balduin, sin grofa Flanderskoga.
Iz Misira stižu siiedeći glasovi: u As-
siam odpremit će se ekspedicija bro-
dovlja. Za ekspediciju upotriebiti će vlada
nilske parobrode, a mornare odpremit će
u Kajir.
Mjesto Volseleja imenovan je vrhov-
nim zapovjednikom donu Advn, zato sto
abisinski kralj Ivan neće da. krene proti
Mahdiju.
JST-A.13I ZDOUPZST.
Korniža, 24 svibnja.
Znam, g. ureeluiče, da Vi najviše lju-
bite točnost i istinu u viestim koje Vam
dopisnici priobćuju. Toga manjka u ono-
madnjem dopisu iz Komiže tiskanu u
br. 32 mile nam ,,K. I).". Što Vam se
javlja da jo ovdje ove godinu držao ko-
rizmene propovjedi veleč. 0. J. Milić iz
Dubrovnika, i da njegov rad nije ostao
bezplodan jere je veliki broj stanovnika
pristupio svetotajstvim pokore i pričesti;
ovo je dakako istinito. Ali malo dalje
gosp. dopisnik kaže : ako je veleč. 0 Mi-
lić ovako dobro postigao svoj uspjeh ima
se pripisati njegovom liepom načinu uko-
ra. Pak nadalje kaže da je siiedio pri-
mjer nekih naših sve ee ni ka — koji ti se
kadkada zalieću, razmahuju, viru $ onog
svetog oltarskog mjesta, ko da pred so-
bom vide stado divljih- sirotinja, nebi se
bio nikakvom uspjehu veselio. Gosp. do-
pisnik ovdje je malo prenaglio, jer da
ovdje imade svećenika koji se zalieću,
razmahuju viču s oltara, to nije istina,
to jo prosta kleveta. Ako pak koji i digne
svoj glas na obranu onog svetog mjesta
videć nepodobštine koje se čine u crkvi
i sramotu koju joj na nadaju n, p. mr-
mošanje smijanje, očijukanje a gdjegod
i gore, zar ako na ove stvari digne svoj
glas imade mu se pripisati u grieh ? Tko
se nacije uvriedjenim od zasluženog ukora,
tomu svećenik nije kriv, nek se svak o-
ponaša u B žjoj kući kako se pristoji
pak neće biti od potrebe od ukora. Da
je veleč. 0. Milić znao kadkada uštipnuti
gdjekojeg malko indiferentnog grešnika
i to je istina, ali na žalost veleč. 0. Mi-
lić nije dovoljno uštipnuo i one koji ne-
spadaju u onaj velik broj koji je pristu-
pio svetotajstvim pokore i pričesti. In-
tc.ligenti punca. Ste/diš.
Trsienšk, 12 svibnja.
Vjerske svečanosti ovršene onim čistim
sjajem koji se samo u kršćanstvu nahodi,
pune su koristile pouke i prinose tužno-
mu ljudskomu srcu ugodnih i milih o-
sjećaja.
Ovim plemenitim ćustvima obuzeto je
bilo pobožno Trstensko pučanstvo, kad
je na, 10 tek. imalo sreću primit u svoje
mjesto ljubljenoga i veoma čašćenoga pa-
stiera preč. diocez. biskupa Vodopića. Ovo
je prvi put, da presvietli g. biskup do-
lazi k nama u IV. Pohode i da clieli ov-
dje sv. Krizmu. Ako je svagdje u obće
po biskupiji presvietli g. bio sjajno do-
čekan, taj doček bio je, i ovdje kakav
riedko ikad ikomu. Da je bilo slavoluka,
da su mužari grmjeli, da su brodove i
kuće resili barjaci i nakiti, to se već po
sebi razumije, da nije moglo manjkat o-
vom prigodom. Nu osim toga kita dje-
vojčica iz najbogatijih obitelji, odjevenih
u krasnim narodnim odjelim, pod sjajem
nakita zlata i dragog kamenja, prosipale
su, uz neprestano živio, c vieća na pro-
lazkn presvietloga g. biskupa.
Prijaznost i rječitost presvjetloga kao
i njegovi sladki načini u obćenju uz rev-
nost koju dokazuje za crkvene stvari o-
staviše u srcn ovoga pučanstva najugod-
niji, neizbrisivi utisak. Živio!
Sa presvietiim bio je u pohodim i vlč.
D. A. Liepopili. Njegove učene propo-
vjedi veoma svakomu omiliše.
iz zapadne Dalmacije, 1G svibnja
(zakasnilo).
Ima dvie godine, da je odputovao iz
Dalmacije zapovjednik žandarmarije g.
Kom. Imamo sada poglavarom g. de Gro-
sel. Poznat je kO čovjek puno dobar,
ali ipak mnoge se tužbe na nj dižu, kao
najprvo ta, da se nepokazuje tolikim pri-
jateljem nas hrvata, u Dalmaciji i da mi-
luje niemce, te ovi lako avaticiraju, do-
čim se naši zapostavljaju rad toga što
neznanu njemački. Opaža se, g. zapovjed-
niku, da lako i premješta, što je naravno
na u 3 tri) samoj disciplini i uspiehu žan-
darmarije, jer nosustajuć dovoljno pri po-
stajam uij.« moguće spoznat dovoljno o-
kolnosti mjestija, a tad i uspieh službe
slab. Tako na pr. sergent Maver bio je
premješten iz Kinina u Kotor, s jednog
kraja Dalmacije na drugi, pa nakon sama
dva mjeseca opet po vraćen u Knin, da-
kako na svoje troškove. Ovaj isti kao
dvogodišnji kotarski zapovjednik imao bi
pravo na promaknuće, čemu uedat mu
ga? I glede drugih tuže se. Tako ser-
gent Kolendorski bio je prisiljen poć u
mirovinu, inače da će ju izgubit ; serg.
\Varisok ima dvie godino da je kot. za-
povj. pa i još je: serg. Brenkmann slu-
žio je 20 godina i rad jedne godine gubi
10-J f. jer mora odmah u mirovinu. Tako
su poslati prije vremena u mirovinu il
naglo premješteni i neki drugi hvaljeni
rad njihove službe, kao Hassententeuffel,
neki Klein u Spljetu i t. d. Bilo bi
mnogo toga uli za sada ću prešutit pre-
porueujtić g. Graselu, da dobro razvidi
prije nego postupa: jer nije pravedno, da
naši odstupaju, a tndjinci pristupaju.
Neretva. 20 svibnja.
Dragi, pobro 1 Pišeš mi u posljednjoj
poslanici da ti javim kadkada štošta iz
ovoga zakutka najzapuštenijega naše do-
movine. Držao sam na pameti tvoju že-
lju, i evo me danas, da ti kroz neza-
visnu nasu Mladu Hrvaticu, prvu upra-
vim. No se sam sobom mislim, kako i
odakle da počmem ? Da bih s početka,
nigda kraju, da bih sa sredine, krnjavo
bi bilo, da bih s kraja, prispodobio bih
se raku. Kako bilo da bilo započet ću
današnjim danom.
Prekjučer iztekao rok proglašenju li-
stina za obćinske izbore; a danas se jur
slavi pobjeda doskorašnjih izbora! Bit
će ti začudno. A kako nećeš? Za listine
većina obćieara i neznalo, osim da je
tkogod slučajno doznao — tako da ni-
kakva utoka nebilo u cieloj obćini. Seo-
ski glavari prigrlili listine ko svoju vla-
stitost ; držali jili proglašenim čuvajuć
jili u tvrdoj orahovoj škrinji. Danas, brajo,
puste kubure oglnsuju se po sela De-
sne — kod glavara Grgića. Svak se zna-
tiželjno pila, sto je?... sina neženi a
kćer neudaje a ipak desetak bikatijili iz
oslalio sela vidiš sad u kuću sad iz kuće.
Da glavar Grgić drži sobet, mučno je
vjerovati, jer odkad džepa? a pak zašto ?
Evo zašto. U nas ti u obćini jedna volja
vlada. U vieću su ti ljudi, biedni naši
prostodušni se\jaci, koji, kako znaš, je li
ti u gospodsku kuću ušao, je li se sa
kakovim gradjaninom razgovarao ili se
šetao, čini mu se tko zna šta. Medju tim
dva tri su ti hitropametnij i, koji ti se
znadu okoristiti i sa čašću obćinskoga
viećuika. Većina viećnika, težko da ra-
zume zašto su na sjednicu pozvati; tu
se potvrdjuje gledajuć Petra ili Pavla.
Nego, kako mi neka osoba kaza, znaš
što je taj zbor zborio?
Prva točka dnevnoga reda, čita (x..ić,
nećemo popa u vieću; jerbo to — On
neće, a i nami nije u prilog, jer bi oni
bolje razgledali račune, nebi se moglo
onda u sjednici tuc . . . muc . . . potvr-
djeno ; pak znate, i ove i druge troske
opet ćemo mi namećati, pregledati i po-
tvrcljivati. Zaključeno jednoglasno, neće-
mo popa!
Druga točka dnevnoga reda, isti čita,
nećemo ni Kominjana, kako god u na-
šemu sboru tako isto ni u našemu ob-
ćinskom vieću ; jerbo se protive zakljue-
cim vieća, prave utoke, dohode na naše
sjednice, pregledaju račune, dočim drugi
da bi i htjeli neznadu. Jednoglasno : Ko-
minjani u kut!
Treća točka dnevnoga reda, nastojanje
da svi stari glavari opet izpanu, tj. mi
ovdje na, okupu; to nam svim stoji do-
bro, jerbo je li lugar, iz kuće nam je;
je li poljar, iz kuće nam je ; je li brojač,
opet mi i brojači i derači. Tako ti ga
s uzklikom bi završena i ova treća to-
čka, tako ti se mali zbor uz zdrav a zdrav
razstao, zadovoljan što će opet obćinske
časti obnašati. Sto ti se čini? Onaj —
On — sam ti, malom iznimkom, mota
sa obe obćine; On, pa opet — On —.
Njemu nije draga svjetlost. Pitat ćeš me:
znam, a zašto drugi podvijenih ruku sto-
je ? imali tamo dušobrižnika, da im je
i stalo imalo za onoln: nećemo popa ? ..
Dugo bi bilo, kad bih ti sve potanko stao
kazivati, nego radje ostavljam pero da ti
u drugih poslanicah po redu svaku dam
11 a znanje. Do vidjenja.
Tvoj pobro
Stekli š.
đomaOe viesti.
Ministarstvo poljodjelstva udielilo je
Anti Mlikoti naknadu od fior. 400 .za
radnje traženja, čišćenja i utvrdjivanja,
koje je on izvršio na ponorima u Imot-
skom polju. U koliko mi poznajemo trud
g. Mlikote i njegove zasluge u spome-
nutim rad nj a rn, ova je naknada veoma
mršava.
Iz Zadra, 28 tek. mj.: Još na četr-
naest ožujka bi predat na slavno Zadar-
sko Opraviteljstvo utok proti izborim
za glavara u Diklu. Novim prilogom
javio sam to u ime utočnika, malo dana
kasnje Visokom Odboru, a sad ga opet
molim, kroz Vaš cienjeni list, da bla-
goizvoli naredit istomu opraviteljstvu da
mu se već dostavi uloženi utok. Opra-
viteljstvu nije na diku ovo otezanje!
X.
*
Ovih se je dana povratio u Zadar sa
svog poučnog putovanja iz južne Fran-
cezke zemaljski šumarski nadzornik g,
Ferdo Zikmuudovskj, kamo je nio oda-
slat od ministarstva poljodjelstva pod
vodstvom Šumarskog nadsavjetnika Sal-
zera u d 'užtvu sedmerice strukovnjaka
iz Štajerske, Tirola i Koruške.
Ovom poslanstvu bila je zadaća poučno
putovanje u svrhu, da prouči na licu
mjesta zagradjenje potoka zatim pošuui-
Ijenje i popunjenje golih njihovih po-
dručja na onom mjestu, gdje se to po-
slie 20 godišnjih pokušaja najracional-
nije i sigurnim uspjehom izvodi.
Mjesec Svibanj. Pobožnost mj. svibnja
obavlja se u Zadru svake godine to po-
božnije i sa to većim učestvovanjem bo-
goljubnika, U pet crkava obavlja se po-
božna svečanost. Puk vrvi mnogo brojan
navlastito ovih zadnjih dana, u sve crkve
ali osobito u crkvu sv. Krševaua, sv.
Simuua i sv. Mihovila.
Ovo su radostni dogodjaji.
br. 13. Oho! fu smo ti ga! U broju
13 govor dok. K. Vojnovića, a u broju
40? Ej nij£ šala; prižmiri u uvodni čla-
nak : „Promjena na bolje." Taj ti se član-
čić dopao' zadarskim »narodp^aci^V^er
u njem netko iz Dalmacije uv\dja i|>red-
vidja Dalmaciju „zemljom obećanja" izmi-
reli se gospoda „ narodni" zastupnici sa
barunom Jovanovićein. Vidjet <5em0. Nu,
što oni znadu podmetnuti koji list ako
po njihovoj koLotečJHi idje, nitt'p6(muM|
ali oni znadu i ukloniti koji, list, iz Či-
taonice, ako ih, gdjekad zagrize ko n. p.
• broj 81 ili 84 nale „Slobode*. Tako
kad kad nema ti po mrtvu u čitaonici ni-
šta hrvatskoga.
Sćelcac.
* * *
Po kojemu paragrafu? Pokrajinski pučka
učitelji znatiželjni su, da bi ibjbznaml i
nadivite vlasti: U kojetti patiferafu -u
čioiiskih žakona, šaredaba-to
da mtelji pri Aju
'fittpfeovin|i-M nov^j,
! t)a, dfc|&aju p«MO
inačf mogli iiC#ovcl u
"obiluju!? ' /.vf?
" * ^ ti
U
ka" stoji:
\raju sta-
inače —
jer bi se
opliesniti
X.
* * *
* * *
Kada su otvorena vrata, zadarske „na-
rodne" čitaonice „Sriemskomu Hrvatu
U subotu na večer zavirim ti u čitaonicu
zadarskih ,narodnjaka": tražim, prevra-
ćam, miešam po švabskim, talijanskim,
vrancuzkim, ruskim, srbskim i češkim
listovim, nebih li naišo na koji hrvatski
, list. IJ toj mješavini nabasam ti na dva
1 iztiska ,Sriemskoga Hrvata" (brojevi 13
li — 40!) A gdje su ostali ? Spomi-
( njem se, ako me ne vara pamet, da sam
isti broj 13 vidio nazad mjesec i po —
i uvjek sama njega. Ej, rekoh, bit će šta
. nova! Zavirim u broj 40, pogledam u
Psetenja. Nastaje ljeto koje je veoma o-
pasno glede psetenja. I ovdje, kako je u
svoje vrieme bi.lo javljeno, oplakivalo se
groznih slučajeva idrofobije, kojoj se traže
lieci, ali rek bi, da baš uspiešna i sigur-
na još nema. Obćina Zadarska dala je
zgodnih odredaba u tom pogledu, ali to
nije. dosta; treba da te odredbe budu
vršene. Mnogo je do gradjana samih, ali
zloporaba bit će ko svedj te je nuždno,
da obćina strogo pripeli svojim organim
nek nadziru.
Njegovo Veličanstvo kralj odlukom 29
travnja o. g. dopustio je, da umirovljeni
Llojdov kapetan, Dmitar Foretić , bude
mogo primiti i nositi otmanski red Med-
židije četvrtoga razreda.
• * -* *
Predsjedništvo pokrajinskoga Ravnatelj-
stva tinance imenovalo je divonskoga
priglednika Gaju Fissera upraviteljem soli
a divonskoga priglednika Antu Markoću
pl. Markaina divonskim upraviteljem;
carinske prijamnike Karla Surića i Simu
Vučetića divonskim priglednicima; di-
vonske vježbenike Božu Trojanisa, Josipa
Tripala, Antu pl. Grisogona i Dobišu
Marcha carinskim prijamnicima.
* *
U ponedjeljak u večer stigo je amo
mjernik Edo Markus, i zaklan iz poljo-
djeljnoga ministarstva u povjerenstvo,
komu je naloženo da izpita svezu obsto-
jeću izmedju voda Imotskoga polja i je-
zera Rastoka, i da odluci što bi se i-
malo učiniti na uredbu tih voda.
Ovonl će piigodom rečeni mjernik pre-
gledati zajedno s ravnateljem poljskih
poboljšica ove pokrajine i rieku. Krku,
potočine Dri javu i Vrbu blizu Muća,
Konavosko polje blizu Cavtata, potoke
Grimalj i Drinošticu u Župi i potok Bii-
Ijaricu na Kaštilu. 0. I).
* *
Pišu nam iz Gradca u Primorju, dne
20 tekućega: Jučer na Spasovo, uz ve-
liko oduševljenje naroda uz prisutnost
svih župnika, 0. Angjela Miškova i 0.
Dalmacija Franetovića, svečano otvorismo
„Hrvatski Razsadnik". Iza vatrenih go-
vora, narod uzliićen u ogromnoj množini
klicao je „Živio kralj! Živila hrvatska
domovina!" „N. L."
*
* *
Primamo iz Novigrada: Na 20 tek. bi
izabrano u ovoj obćini „novo obćinsko
narodno opraviteljstvo": načelnik Šimun
Sinovčić; a prisjednici: Grgo Matešić,
Blaž Ivandić, Vranjo Gvardiol, Jovan
Graovac, Grgo Veršić, Jure Oštrić.
* * *
^ Šalju nam iz Vodica: Udarila suša.
Groždja slabo. Maslina po gotovu neima.
Ono što bi i bilo otukla je krupa, a sko-
rovaža podgrizla. Ne bude li kiše, bit
će : drž me se, kume.
*
* *
Priobćeno. Neulazeć iz delikai nosti u
stvar, nemožem^ a da javno s prezirom
neiztaknemo nmljudno postupanje onoga
pisca koji nam je, u urednikovoj od-
sutnosti, spletkom dostavio Priobćeno ti-
skano u Prilogu br. 33, uz takve okol-
nosti kakve računao da će laglje uplivat
na prostodušnost i neobavieštenost našeg
osoblja. Tako nepostupaju ljudi koji časte
sebe i uzvišenu misiju štampe.
*
* *
Primamo s Kune na pelješkom poluo-
toku, 18 tek.: Ovih dana imali smo ovdje
odlična gosta, presv. našega biskupa Vo-
dopića. Bio je i dopraćen i od praćen da
ljepše nijesi mogo očekivati, Supoliodnik
mu je m. p. D. A. Liepopili. ;',
*
» *
Primamo s Visa, 20 svibnja: Onomad-
ne neki poznati odovle poslao Vam . pri-
obćeno, tiskano u 32 vašega lista.
U njem ima štošta i istinita, ali ipak je
u mnogočem netočno napisano. Istini na
čast molim Vas g. urednice, da izvolite
oglasit, da nije istina, da onaj "crtti ob-
lak,, značio kakav protuvjerski lzkaz; pače
sve protivno, jer ovdješnja ljekarna po-
nosi se svojom vjerom pače je za to už-
gala onom prigodom, i bengaiićku vatru,
na čast presv. Svetotajstvu. Dopisnik je
osim toga nepravedno dirnuo u 0. M.
Aržića osobu svagdje veoma poštovanu.
Dopisnik je glede njega ispustio ' Vainti,
g. urednice, nuždnu oznaku, što ima bit
učinio hotimično, je? je, predvidjaft^ da
biste mu Vi bili dotičnu tacktf
Što se pak ..ostaloga tiče, ta su posli g.
X., te mu se mi u to napačamigf - -sm i>
*
Primamo od si, 'Družtva „Zvonimir"
u Beču, dno 20 tek.: Izvolite u, oblju-
bljeni list „Kat. Dalmaciju" uvrstitiprer-
nijemi odbora „Zvonimira" i niže napi-
sanu Javnu Zahvalu.-— < .re
Odbor je ovako sa^tavi]«n: Predsjedi^
Drd. med. Roko. Albert;- podp. studt;
med. Marko. Zmajić^. -p,rvi ..tajnik:
iur. Dragutin OpremanVdrugi tajnik strni,
iur. Dragutin Vračun ;'blagajnik- stud. n&tfr
Dohro Brlić; knjižničar stud/. mi,
Benišić; novinar stud. iur. Vlado JC^'
vačević. ; . >' o
Ja/ona zahvalu. • ;
Hrv. akad. družtvu u Beču „Zvoni-
miru" darovašeV preuz/ r jiresvj. g; bi-
skup Strossmajer 20. fr.; presvj. g. Glai-
vina 10 fr. gg. zastupnici na carevina
skom vieću: Borelli, Bulat, Klaić, Na-
kić, Rendić, Šupuk, Vitežič fr,,
jedan Čeh 10 fr.; Hrvat u Pragu 5 fr.;f
N. N. 70 nove.; gradovi: Zagreb 25
tr., Karlovac 20 fr.,; komercijalna banka
u Zagrebu 10 fr. Ukupno 135, fr> 70
G. F. Granić, tiskar u Zagreb);,, ti-
skao je badava potrebne nam tiskanice."
Svim ovima za plemenite darove-zahva-
ljuje se hrv. akad. .družtva ,^Zvomtoifc?
U Beču. ; fr'-'j'.
U Beču 20 maja-1884. ? . .v^h,
Drd. med. Bok Albert,
predsjednik,
DraguiM Opermaii^'
tajnik.
Primamo sliedeći Program i^ javljene '
svečanosti pjevač, družtva "Zoren u Kar-
lovcu: . ... : , .• ; ... .
Dne 31 svibnja. — U 3 i pol sata po«
sije podne dočekati će odbor "Zore» na
kolodvoru deputaciju pjevačkog družtva
"Klek, iz Ogulina. U 7 i pol -sata "na J
večer doček pjevačkog družtva. "Lavor^j
iz Slunja, kod rakovačke malte. — U S '
i pol sati sastaju se sva pridošla družtva,
u pjevačkom hramu "Zore„, gdje će. sa
vesela pjevačka večer obdržavati. .
Dne 1 lipnja. —.U 5 sati iz jutra bud-
nica po gradu, Baniji i liakoveu.
U 8 i pol sati sastaju se sva u su-
botu jur nadošla družtva, vatrogasno druž-
tvo, ine korporacije i družtvo "Zora«: u
pjevačkom liramu.
U 9 sati odlazak na kolodvor uz glas-
bu. — U 9 i pol bata dolaze posebnim
vlakom sva ostala družtva, ter še umah
po ustanovljenoj osnovi poredaju.
U 10 sati svečani, ulaz u gpad.
Nu prije polazka pozdraviti "će pred-
sjednik prvog hrvat, pjevačkog družtva ,
"Zora,, mile goste. U to ime:skupiti
se predsjednici i barjaktari svih družtva
oko predsjednika "Zore,.
Po izrečenom pozdravu kreće povor-ka :
Banijom, Zagrebačkom pa Generalskom "
ulicom na trg o vim redom : -, . .
Karlovačko dobrovoljno vatrogasno druž^-
žtvo pod zastavom. '
Gradska glasba, a za ovom: .
«) Svi predsjednici i
b) deputacija gombalačkog družtva "Hr-
vatski Sokol,. .
. Hrvatsko pjevačko, družtvo "Danic^
m Siska. — Hrv. pjev. družtvo "Dunav-
iz Vukovara (dep.) Hrv. "pjev. druž«'
tvo^ - Dvojnice „• iz Belovara Akade-,
micko družtvo "Hmtska, iz Graca (dep^^
Hrv. pjev. družtvo Javor. ia Ja
skog. — Hrv. pjev. družtvo IgK'lt
Samobora. — Hrv. pjev: družtV^?Kl«k;
iz l gulina (dep.) — Hrv. pjev/ ^tf&vO
v?10",lz Zagreba. — Akade^ko ^
vacko družtvo "lira« iz Zagreb Mti
vatsko pjev. družtvo "Xovoy„ ij, Šlvi*
Hrv. pjev. družtvo "Neven,. jz.Petrov^
radma (dep.) Hrv. pjev, totvo
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Iziiodi -u. Ponedjelnik i tjl Četvrtak
- Vos ipsos, aimliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesi« doctrina ammisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ej,ro interim elan,: to: <
Si quis Cathedrae Pelri jangitur, <:
meus est. \
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. )
TJ^jeti pred"bxo3be: — U Zadru, unaprieđ 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. Tko zaostane 8 pređplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštara« troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. Z-AJD-A-^e, Čei-vriak T7 Srpnja. 1884. <3-cd.
Pokrajinski Listovi već su više ma-
nje iztakli svoje mnienje o zadnjem
zasiedanju našega „hrvatsko-srbskoga"
(uredovni naziv) ili ti „dalmatinsko-
ga" sabora.
Nužda, da se prije malko izpri-
pnstimo posala i gradiva, nas je či-
nila mučat, ali ako kasnije možda
.bude častnije.
Koje je dakle naše mnenje o za-
dnjem zasiedanju „dalmatinskoga"
sabora ?
Mi ćemo tomu upitu dat dva od-
govora: odgovor odnosno na sabor-
sko zasiedanje sa gledišta katoličkoga,
pa odgovor odnosno na saborsko za-
siedanje sa gledišta, ne „narodnoga",
ne ni „hrvatsko-srbskoga", nego čisto
hrvatskoga, kO po običaju.
Prije nego počmemo s prve točke,
i mi s „Nar. Listom" rado izticemo
saborsku radinost.
Sabor nije trajao no tri nedjelje,
a trsio je mnogo posala. Osobito sa-
borski odbori radili su jbaš neumorno.
Dnevni red ono sedam sjednica, do
kraja izcrpljen, najbolji je svjedok
množine opremljenih posala.
& 6amo žalimo - što. uz toliku radi-
nost, nije se ipak nitko našao, da bi
upitao: što se misli sa toli razvlači-
vanim predlogom o kongrui. Istina
je, da pokrajinski sabor nije kompe-
tentan za riešenje, al o tom se i
negovori, al kakav upit i koji od-
govor, uz razjašnjenja onih zastu-
pnika koji i u Beču pokrajinu za-
stupaju, sve to bilo bi veoma dobro
došlo u ovoj magli, koja zastire toli
važno pitanje, kao što je pitanje diel-
bene pravice o uredjenju kongrue.
Žalimo takodjer što i pitanje o u-
redjenju plata našim pučkim učite-
ljima nije se nego istom začelo, i
što ga već u povoju neka mora mori,
bud nema izgleda da bi im bilo u-
redjeno ekonomično pitanje onako kako
zahtievaju potrebe i položaj učitelj-
skog stališa. Štednja! To je liepa
rieč, i mi smo za nju, jer našemu
kukavnomu narodu krvavi se znoj od-
uzimlje kad mu se porezi nameću;
al žalimo što se na tu štednju pr-
stom pokazuje: a) u Beču, kad se radi
o svećenstvu ciele Cizlitave; dočim
se u utvrde, u činovnike, u vojsku,
u željeznice na stotine milijuna troši;
pokazuje se prstom na štednju b) u
Zadru, kad se radi o učiteljstvu, do-
čim se i zajmi prave za neke naslove.
Mi zajme nekudimo, jer smo pra-
vedni i priznajemo, da, jedno s dru-
gim, naš Zem. Odbor veoma koristo-
nosno i pametno svoj proračun upo-
trebljava; ali: čemu povećavat plaće
nekim koji već ne stoje najgore, a
ništa, onim koji kruha pitaju ? Nije
kud kamo, kad se nešto hoće postić,
treba tomu i sredstva namaknut, pa
bilo i s kakvim novim teretom. A taj
teret nebi nikad mogo bit odnosno
pretežak, dok cieli školski budget
neiznosi ni onoliko koliko trošak u-
ložen u zgradjenje jedne same bolnice.
Sad u brazdu. S katoličkoga gle-
dišta zadnje saborsko zasiedanje, kako
smo već s radošću iztakli, bilo je,
u obće, veoma povoljno. Ćula se je
koja neumjestna prispodoba, čula se
stara ogrdotina proti katoličkoj crkvi
i nje svećenstvu, rieč „jezuitizam",
(rieč dična onim koji ju pravo shva-
ćaju), čulo se je od razkolnika, da
je on i nešto gore nego razkolnik;
ali to je dalo povoda, da se baš u
Saboru iztakne vjerska strana onom
ozbiljnosti koja toli uzvišenu pojmu
dolikuje.
Osobito prigodom razprave o od-
kupu zemalja, i o sadržaju školskih
knjiga, naši čitatelji bit će sa zado-
voljstvom čitali iz izvješća, kako ne
samo preč. kan. Pavlinović, nego i
svietovnjaci Bulat, Makiedo, Klaić, i
nadzornik Bakotić, izticali su konser-
vativna i vjerska načela. Istina, to je
bilo u obćim, neizvjestnim potezim, ka-
ko bi mogli i nekatolicibesjedit, pače
i sami „Japanezi", čije školske knjige
spomene nadz. Bakotić; ali je raz-
prava dokazala, da govornici sabor-
ske većine, štuju vjersko osiećanje,
ovu najprvu narodnu blagodat i te-
melj pravog narodnog napredka, i
odlučni su nepustit, da se u vjersko
ćustvo dira; kO što je bivalo koju
godinu nazad, kad se je u Saboru
s nekim zadovoljstvom i do koludričkih
samostana razpravu protezalo, il kad
se je o posjedu Rimske crkve u onda
in voga garibaldinskom smislu tru-
trubilo kroz glasilo stranke.
Zadnji pojav s toga nam je tim
ugodniji. Tiem se bo i naši narodnjaci
drže sada prve rieči u programu
stranke prava od nas nedavno razvi-
jenom. Ima li u tom koje zasluge
naše ščekčenje i probudjena sviest o
dostojanstvu i moći našega svećen-
stva, nećemo mi o tom; nek dru-
gi sude.
Nu : drže li se „narodni" zastupnici
vjerno i druge rieči pravoga hrvat-
skoga programa?
0 tom ćemo u dojdućani broju ;
obazriev se i na zadnju krizu na-
rodne stranke, k6 i na nje okret.
Iz hrvatskoga sabora u Zagrebu.
(Sjednica od 8 srpnja).
Predsjedao g. Šram.
Podnesci: Predstavka grada Karlovca,
kojom se moli da se sjedine obćine Ba-
nija i Rakovac u pogledu poreza.
G. dr. K. Vojnović: Pred nekoliko
dana podneŠen je predlog o pitanju ka-
zalištnom. Ja toga predloga ne vidjeh,
da je tiskan, te se jučer popitah za nj,
i čini mi se, da je taj predlog negdje
zabačen ; molim predsjedničtvo, da bi
razjasnilo gdje je taj predlog.
Gr. dr. Š r a m zove ravnatelja pisarne,
koji mu reče, da se predlog nalazi pod
tiskom.
Prelazi se na dnevni red. Na dnevnom
je redu predlog g. Pejakovića, kojim se
\ zahtieva, da vlada prouči pitanje o svi-
, logojstvu, te da konkretan predlog stavi
pred vis. kuču, kako bi se svilogojstvo
unapredilo u Hrvatskoj.
G. P ej ako vid kaže da naš narod
trpi veliku oskudicu na novcu, svilarstvom
bi doskočio u nekoliko tomu. U Kini
bave se carevi i carice svilarstvom, i za
to je kinezka svila i čaj na glasu.
Svilarstvom mogli bismo mi u kratko
doba dobiti novca, veoma malom glavni-
com. Govornik je 20 godina proučavao
ovo pjtanje, zato je i stavio ovaj predlog.
Proučavanjem svojim pronašao je uzrok
bolesti svilaca. Dvie bolesti postoje s
kojih svilci propadaju, bolest već je u
jaju zametnuta. Moli da se ovo pitanje
pospieši, jer da bi mogli, ako uzradimo
oko njega, za 12 godina do 6 milijuna
for. na godinu dobivati.
Na taj predlog podnio je gosp. Vu-
k o t i n o v i ć protupredlog, koji glasi, da*
se predlog g. Pejakovića odputi gospo-
darstvenomu odboru.
G. Vukotinović kaže, da vlada ne
može izpitivali toga pitanja, već da to
ide na odbor, koji je po ovom saboru
odabran da razglaba slična pitanja. U
ovaj odboT mogao bi doći i sam predla-
gač, te kao najvještiji u svilarstvu, mo-
gao bi sam staviti konkretan predlog.
G. dr. T u š k a n: Ja sam proti pro-
tnpredlogu g. Vukotinovića, jer svi pro-
tupredlozi koji dolaze od većine nisu
nego puka zanovetanja.
(Buka).
Predsjednik Sram: To je neparlamen-
taran izraz. Molim g. zastupnika da ga
opozove.
Na desnici: Opozovite { opozovite !
G. T u Š k a n: Ja ne opozivljem, što
rečem.
(Buka).
Predsjednik (zvoni). Pozivljem go-
vornika na red.
T u š k a n: Molim g. predsjednika, da
ne buči, jer čini mi se, odkad se je za-
hvalio bio, da hoće da bude nad nam
poput kakva Bšulmajs|era\ (Buka na
desnici). Nastavljajuč vili: Oemu to'ol-
stupljivat odboru, ovaj Se viećat, odga-
djat itd. i Bog zna fbd će to opet u
sabor doći. §
G. Mato I v i ć podfpire predlog g.
Pejakovića, jer predavalje ovoga pitanja
u odbore, ne znači drugo, nego zateza-
nje ove stvari.
G. Slad o vic govori takodjer proti
prOLupletllOgu g. V'UKOlrtK'v i(j». Oll je CiJUi
gosp. odbora, pa ne zna, što bi da taj
predlog dodje u odbor. Neka vlada uzme
stvar u ruke, pa neka na proljeće podu-
zme korake u dogovoru sa predlagate-
ljem, koji bi svoju tajnu kazao komisiji,
te bi nabavili sjeme svilaca, i onda bi
ga izpitivali.
G. K u š e v i ć drži da je predlog g.
•Vukotinovića praktičnji od predloga g.
Pejakovića, prem oba imaju isti cilj.
G. Foln.egović: Svi smo složni u
tom, da je' predlog g. Pejakovića od obće
koristi. G.'predlagatelj najbolje će znati
zašto je sam htio da dodje pitanje vladi.
Odbor gospodarski nije vrstan riešiti o-
vo pitanje onako meritorno, kako bi
to učinilo povjerenstvo.
G. barun Živković govori zato, da
predlog dodje u gospodarski odbor, jer
da se neće stvar zavući; ako slučajno
nebi ovaj sabor riešio stvar hoće drugi
sabor.
G. M i š k a t o v i ć zagovara u kratko
predlog g. Vukotinovića.
G. Kukuljević: Ovaj put evo, go-
spodo, opozicija ide na ruku vladi, a ve-
ćina kano da joj ne vjeruje (Smieh).
Spominje, kako se je prije više radilo za
svilarstvo nego sada, prem nam je
sad budget veći. Govornik ne zna, kakva
bi korist od tud bila, ako se stvar preda
odboru; bolje bi bilo, da ga vlada po
svojim strukovnjacim dade izpitati. Ovaj
gospodarski odbor i neće obstojati da
proljeća, a vlada bi morala obstojati.
G. dr. K. V o j n o vić: Nije bila sretna
misao stvoriti gospodarski odbor sad
na koncu zasjedanja. Sabor se mora za-
vršiti do 23. srpnja, dakle kako da se
ovo pitanje preda odboru, koji će do-
skora prestati. U Francezkoj i Englezkoj
na pr. pozvala bi vlada g. predlagatelja
k sebi, te bi ga pitala za njegovo mne-
nje ; dala bi mu prilike, da se sastane
sa učenim svietom. Vlada može učiniti
brže, više i bolje nego odbor saborski.
Mi moramo podvostručiti naš rad, kad
šiljemo 55 °/0 u Peštu.
G. Vukotinović: Ćim vlada bude
manje studirala, a više uredovala, biti će
bolja.
G. P ej ako vi ć želi da se stvar ne
oteže. Ovdje samo ide sve na odbore, a
nema nikad napredka.
Kod glasovanja bilo je za predlog g.
Pejakovića 28 glasova, a proti njemu
odnosno za predlog g. Vukotinovića bilo
je 39 glasova.
(Sjednica od 9 srpnja).
Na predsjedničkoj stolici g. K r e s t i ć.
Na dnevnom je redu razprava odbor-
skoga izvješća o ukinuću sudačke vlasti.
G. Maj ceu pita predsjedničtvo: kako
će se o ovom predmetu voditi razprava ?
Predsjednjk g. Krestić kaže, da ni-
šta zato, ako je vladin predlog pao u
odboru, da se o njem ipak može raz-
pravljati, da takav običaj vlada i drug-
dje. (Na ljevici: To nije predlog; tu ne
ima predloga, tu je izvješće. F o 1 n e g o-
vić: oni ne predlažu ništa.)
G. dr. S p e v e c kaže da je odbor
odklonio izvješće, al muče je priznao, da
se može razpravljati (Srnieli na ljevici).
Ne smijte se i ne pravite vica. Rieč
„muče" tehnički je izraz. Što je stvar u
odboru pala, ne sliedi, da mora pasti i
u saboru.
Dr. M. Ivić: Sam izvjestitelj odbora
kaže, da odbor nije nikakva predloga
pred sabor iznio, ovdje je samo donesena
izjava, a ne odborov predlog.
G. Fran F o 1 n e g o v i ć: Predloži se
upućuju u odbore, da se tamo razjasne.
Iz ovoga izvješća šio predleži ovdje, vidi
se, da je odbor stvar zamutio.
G. dr. Sram. Po njegovu mnenju ne
ima u izvješću predloga, dakle ni pred-
meta za razpravu ; nu pošto u njem stoji,
da se nije o osnovi razpravljalo, već
samo o njezinu §. 1., zato je 011 zato, da
se razpravlja 0 zakonskoj osnovi.
G. T k a 1 č i ć : Ne znam kako bih kr-
stio vaš postupak.
Predsjednik: Ovo nije naš postu-
pak, već se radi 0 izvješću odbora.
i kal Č i 6 : To ne stoji. Vi »te- pomu-
tili stvar, jer da nije toga, vi biste rekli:
ovdje se ima razpravljati 0 izvješću i
ništa više (Buka). Osnova zakonska bila
je pred saborom, koji joj je odkrojio sud-
binu, odposlav ju na odbor. Odbor je
donio izvješće, i sad se ima raditi i raz-
pravljati 0 njem i 0 ničem dragom. Tko
će izvješćivati 0 osnovi? Vlada?
Na desnici: Da.
G. Kamenar: Hvala vam na takovu
parlamentu.
G. T k a 1 č i ć: Po mom mnenju takav
postupak jest najveći absurd. 1 ako ga
prihvatite, budi vam na čast!
(Buka. Uzklici: To nije absurd).
Tkalčić: Ja ga držim takvim, a vi
ga možete zvati sveti pismom.
G. dr. Sram: Ja sam bio jučer pred-
sjednikom sabora, pa sam rekao, da će
biti na dnevnom redu izvješće odbora.
(Na ljevici buka. Nemate rieči! 0 iz-
vješću se ne može razpravljati.)
G. barun Živković veli, da pustimo
vladu, da se izjavi 0 tom: bili došla
osnova u razpravu. U ostalom vi nam
možete prigovarati s formalne strane, al
mi ćemo glasovati i doći će 11a naše.
G. dr. Fr. M a r k 0 v i ć : Ako budete
razpravljali 0 ; redlogu, pogriešiti ćete
proti poslovniku.
G. Kušević: Meni se čini, da se
ovdje podnoseni predlog' osniva 11a krivoj
predmnjevi. Oni navadjaju §. 43) (Na
ljevici: ne taj §. K a 111 e 11 a r: Mi smo
rekli §. 42.) Po mnenju manjine: nebi se
smjelo razpravljati već ono, što je odbor
primio. To ne stoji, jer onda bi odbori
vladali na saboru. (Na ljevici: To mi
ne tvrdimo).
G. P i s a č i ć: Vlada je mislila, da
joj ne treba ni izvjestiteljeve obrane, za
to nije ni dopustila da sjede izvjestitelj
na izvjestiteljsku stolicu; ona nije toga
htjela, već je pozvala župane da glasuju.
(Predsjednik zvoni. Smieh na ljevici.
Vika na desnici.)
G. Gjurgjević. Prestanimo ob 0-
vom predmetu dalje razpravljati, te gla-
sujmo, ima li u izvješću predmeta za
razpravu ili ne. Glasujmo, gospodo!
(Smieh na ljevici: Mi znamo, da biste
vi rada samo glasovati.)
G. dr. Grga T u š k a n . Po mom ranie-
nju stoji, da je odbor nekoretno postu-
pao i s toga mi nemožemo na tom ne-
koretnom temelju razpravljati.
Ja sam za to, da se primi izvješće
odbora na znanje.
G. Spevec (na osobnu primjetbu)
kaže da ga je križevački zastupnik zlo
razumio. On misli logično, i kaže, da ga
opozicija nije mogla uvjeriti 0 tom, da je
odbor i njegov izvjestitelj krivo radio.
(Na ljevici : To nije osobna primjetba!
Na desnici: Glasujmo !)
G. dr. K. V 0 j n'o vi ć: Vlada ne treba
drugo, već da podnese predlog. Predlog
odborov ide odboru, ovaj ga donese na-
trag, poprativ ga sa izvješćem. Vi mo-
rate izpitati, što predlaže izvješćem od-
bor. G. Živković, g. Sram, g. izvjestitelj
nisu složni u tom, što odbor predlaže.
Ovo nije mala stvar, jer vi rušite sav
poslovnik, kad primate ovakova izvješća
i na njim hoćete da razpravljate. Vlada
nikad ne izvješćuje zakonskih osnova, ona
ih brani. Ako vi postavite, da zastupnik
vladin bude izvjestiteljem, onda ćete pre-
tvoriti ovaj sabor u ured.
G. grof H e d e r v a r y: Odbor je or-
gan sabora, zato mislim i želim, da bi
se osnova uzela u razpravu, prem je pro-
pala u odboru, neka sabor odluči 0 nje-
zinoj sudbini.
G. Krestić htjede izraziti svojo
mnenje.
G. P i 1 e p i ć : Po poslovniku ne imate,
presvjetli gospodine, prava uticati 11 raz-
pravu.
Pred s j e d n i k: Ali molim.
Tkalčić: Mi vam nemožemo dopu-
stiti da govorite, izvolite ustupiti mjesto
drugomu predsjedniku.
Predsjednik Krestić: Ja ću 0 po-
slovniku govoriti.
Pilepić: Ali vi utičete u razpravu.
Krestić: Ja mislim, da bi se kuća
izrazila 0 stvari ovoj.
(Buka. Vika: Nećemo vašega glaso-
vanja).
Po tom prešlo se na interpelacije.
Za tim imalo bi se bilo preći -na
dnevni red, t. j. upitati sabor pristaje
li da se razpravlja 0 izvješću i predlogu
ili 0 samom predlogu, odnosno vladinoj
osnovi. — Gospodin predsjednik druga-
čije je stilizirao pitanje, nego je to htjela
opozicija. Kod toga započe opet razprava,
11a ime, kako bi se imalo stilizirati pi-
tanje. Kod toga započe opet razprava, na
iine, kako bi se imalo stilizirati pitanje
0 glasovanju. Govorili su 0 toj stvari
gg. Barčić, Vojnović, Kamenar, Miškato-
vić i Spevec. — Na desnici nisu ništa
vikali, nego „glasujmo", „glasujmo" 1
Kad je posti i'. y. Speoca uzeo rieč g.
Cmada/c — tada na uzklik y. baruna
Živkovića: — „Glasajmo ustade većina
da će glasovati . . . Nu opozicija ne
dade prije nego se razpravi stvar . . .
Nastade lupa na klapam, nastade silna
vika, osobito na desnici. Predsjednik u~
stade, a za njim i ostali zastupnici.
{Sjednica od. 10 srpnja).
Predsjedao g. K r e s t i ć.
Stranka prava, na okupu. Većina tako-
djer u velikom broju zastupana.
Zapisnik čita g. Lončarić. -
Na upit predsjednika: ima li prigo-
vora proti zapisniku, ustaje g. Barčić,
te reče, da ima tri prigovora proti za-
pisniku i to prvi, da. se nije vodila raz-
prava 0 zak. osnovi 0 ukinuću sudačke
vlasti; drugi je prigovor taj: da govor
glavara zemlje ne smije dolaziti u izvje-
šću, kad ne dolaze ni govori ostalih za-
stupnika, i treće: da nije došlo do ni-
kakva glasovanja. U tom smislu izrazi
se i g. Kamenar. G. dr. I). Starče-
vi ć reče, da je po ovim prigovorim uvi-
dio, da je sad većina stala i zapisnike
krive sastavljati. (Buka.)
Predsjednik se izrazu je u tom
smjeru, da ne postoje prigovori proti
zapisniku, naročito ne treći, jer većina
je bila ustala i glasovala uz najveću u-
zrujauost; on nije mogao dignuti sjedni-
ce, kako je običavao do sad. Bila je vika,
dakle njemu i desnici uspjelo je nadvi-
kati ljevicu, i on je proglasio rezultat
glasovanja, te je odgodio sjednicu, pa ju
opet otvorio da ustanovi dnevni red za
današnju sjednicu. On ga je ustanovio,
a to mu može posvjedočiti g. dr. Ante
Starčević, koji je i predložio ovaj dnevni
račun; pak, ako tako bude sporo ići, !
strah me je, da 1 ovo proljeće noće po- 1
čet radja. Kako se glasa, crkovni vlast !
misli zatvoriti gori spomenutu crkvu, prije |
nego se sruši, i imati će razlog. A onda j
puku gdje će se proviđiti damu se obavlja '
služba božja? i
Kako je poznato visokoj Vladi, još pred- I
lanjske godine, naredio je bivši mjernik !
ovoga kotara g. Liuardovid, da se po- I
dupre desetak raertaka, koji se nimalo ;
neopiru na vieočanicu. A prošlog ljeta, ;
sadašnji kotarski mjernik Roki, kad ju i
je pregledao, ostao je začudjen, i pri- j
sutnim se izrazi, da su crkve posve za- ;
puštene u ovim krajim. I doisto jesu. j
Jerbo svojih dobara crkve ueimadu. A |
puk za iste malo haje, te kad inu so I
pita kakova zadužbina, on već imade I
na odgovor svoju poslovicu : „neće joj i
djeca umrit od glad a". Kak pak i viso- I
ka Vlada toliko oteže, dok se rieši pi- j
tanje, naravno je, da crkovne zgradje |
moraju bit zapuštene.
Na primjer, još od godine 1878, kad je !
ovud proso bar. Rodić bivši namjestnik. i
a š njime je bio u pratnji, cienim, i sa- i
dašnji namjestnik podmaršal Blažeković, j
ušavši u ovu crkvu (ko u mračnu špilu),
odmah zaključiše: treba ju popravit. Od
onda dosad ima punih osam godina, a I
još crkva nije popravljena, pak se lasno |
razumije da je zapuštena, i u skrajnosti i
svoga obstanka. Tako da, u svetkovine, ]
kad je kiša treba se u njoj zaogrnuti, j
jerbo, osim kapele velikog oltara, sva je I
crkva kd rešeto.
Crkovinari, pišu, mole, kucaju, nastoje, I
ali jim se obećaje i obećaje. Nego, gosp. j
Ureduiče, uh vam se, da Vam neću do- I
sadjivati (0 dosadi ni govora, jer veoma I
rado primamo /tišma ove vrsti. Ur.) više, i
sa sličnim jadikovkau» ob ovom predme-
tu. Pošto znadem da je gosp. mjernik
Roki sgotovio proračun, a uhvat se je
da će visoka Vlada brzo riešiti stvar:
te ću Vam što prvlje, ako Bog da, 0
ukusnom popravljeaju crkve, što od ve-
selijeg javiti. (Utinam. Ur.)
Jedan crkovinar.
DOMAĆE VJEŠTI.
Jučer u jutro stigo je sa Rieke Lloy-
dovim parobrodom, na povratku iz Beča,
g. namjestnik podmaršal pi. Blažeković
s kćerju. Na prolasku posietio je Zagreb
i zadržao se dva dana u krugu svojte,
* * *
Vjenčanje-. Večeras vjenčati će se u
crkvici namjestnišfcva plemenita gospodjica
Kanda Blažeković kći Nj. P. g. namje-
stnika, sa gosp. EnglSfem mjernikom u
Javljaju nam iz Spljeta, 20 tek: Od
prekojučer nahodi se medju nama presv.
gosp. nadbiskup 0. Š. Milinović. Zadržat
će se ovdje kod svoje mile Braće do
24 tek, pa će onda krenut ravno na
junačko Cetinje. da se predstavi Njeg.
visosti knjazu, a po tom će na svoju
stolicu u Bar.
* * *
Namjestništvo je odredilo da se kroz
ovu zimu započmo umjetno pošumljivaoje
Šibensko okolice. Pošumljenje će naj-
dalje svršiti u deset godina i obuhva-
ćati će mjesta Zaton, Donjepolje, Vrh-
polje i Slivno. ¿šau mijeno je da se po-
sadi 440.000 borja," 440.000 jaseuja,
1400 misirskih murava. Namjestništvo
je već u tu svrhu odredilo 2000 borića
odgojenih u loncima iz Dubrovačkoga
rasadnika i odrediti će do prigode još
drugih strukova crnoga i bieloga bora i
jasena iz Kljačkoga rasadnika, koji će
biti svi^mukte razdieljeni. Ukupni trošak
pošumijenja iznosi iior. 3920, koji raz-
dieljeni na deset godina u koje se cieni
da će se radnja svršiti, podaju godišnji
trošak od f. 390, a ovi 6* se pokriti su
190 fior. iz državnih za.,, .da, su iior.
100 iz zaklada zemalja' ... a iior, 100
iz blagajnice Šibenske olćine.
* *
Namjestništvo je udielilo crkvi u Kr-
staticam, Imotskoga, kotara, pripomoć od
fior. 80 za nabavu posudja i ruha crko-
vnoga.
* * X
Ovih dana dogodio so u Tribnju gro-
zan zločin: neki mladić ubio jo dva
brata, kako Čujemo, radi preprieeeue
otmice. Povjerenstvo je onamo odputo-
valo, da razvidi.
* * *
Na 7 dojdućega ožujka otvoriti će se
prvo redovito zasiedanje porotnog suda
i! 7. rt cl r
Primamo iz Spljeta, 21 tek.: Na 18
tek. umrla je g. Margarita ud. Luke
Moskovita rodjena Topić, majka veleuč.
katekete kanonika D. Jerolima. Jučer joj
bio sprovod sa zadušnicam u stolnoj cr-
kvi. Pokojnici je bilo 86 godina i umrla
je ko prava kršćauka. fT pokojnici od-
trgnut je zadnji ogranak one obitelji To-
pić, koja je dala Crkvi pok. Ivana To-
pića, biskupa u Skadru.' Pokojni biskup
i pokojna Margarita bili su brat i sestra.
Bog joj dao r;:j !
Iz Maliuske pišu „Našoj Slozi" : Bit
će Vam koji već javio, da nas je po-
četkom t. m. posjetila Njeg. visost na
otčiustvo napram svojim radnicim? Ako
itko, to radniku vjera i moral mora bit
sveta i mila, najprije dakako radi vrhu-
naravne, a pak i radi same ovozemne
koristi.
„Radnički Glasnik" izlazi u Zagrebu,
dvaput na mjesec i zapada samo f. 2:40.
Njemačkarija. Naša braća preko Ve-
lebita dobro su se otresli niemštine,
premda im je kroz ciele vjekove na
kućnom pragu dodijavala; ali, kao što
kod nas nije riedko čuti talijanskih obli-
ka, kao putuje ?a Trst, i slična, tako kod
| njih ima još i dan danas nekih ujemačkih
d vojvoda Rudo U', a mi tomu dodajemo, \ oblika u pisanju, kojih bismo rada, da
da nas je svojim previšnjim posjetom j se naša braća čim prije za uviek otresu,
počastila i Njez. visost nadvojvodkinja j Medju najgore od tih njemačkih rečenica
adru za g. 1887.
N, V. krali udieiio je poreznomu
služniku Marku Markoviču .srebrni
za zasluge.
po-
k riz
Jf.
Na roojeno 10 da razoruža seio Ko-
* *
Primamo iz Sinjske okolice, 18 tek:
Presvietli g. nadbiskup. Milinović upo-
trebio je svoj boravak u ovoj krajini,
da posieti i milo mu rodno mjesto, Lo~
vreć, i dobru staricu majku, koja je od
milinja suze lievala, videć kakva je dična
sinka zadojila.
* * *
Pišu nam iz Sinja, 19 tek: Jučer se
je preuzv. nadbiskup Milinović alalio sa
ljubljenim svojim Smjanim. Njego17 odla-
zak praćen je bio jecanjem i plačem.
Množtvo je- puka pri sjajnom izpraćenjiV
učestvovalo.
* / * *
korić i Ravče u "Makarskom kotaru: a
tako i selo Sueuije i kućište Jcrkovio na
Hvaru.
,,La Difesa" ljuti se na nas, što pred-
vidjamo uovu i to još sjajniju pobjeda
spljetskih hrvata prigodom nastajućih ob-
ćinskih izbora, i podmeće : „ili pop Pro-
dan nada so gratifikaciji od strane ob-
ćinskog spljetskog gospodara"'?
,,La Difesa" očevidno mjeri svakoga
svojim laktom i nezna ni pojmit kako se
to može branit interese svoga naroda bez
naknade. Dosta liepa autosvjedočba! Ona
misli, da je i dan danas obćinski novac,
novac obćinskoga načelnika, te da on
# njim pazari, kao što su to činili Di-
iezini .gospodari. Što se pak tiče našega
predvidjanja, nek se „Diteza" ne čudi.
Mi bo znamo, da spljetski obćinari 90 0/0
nijesu rimske krvi. Naše predvidjanje,
dok bude pravice, nije dakle nego po-
sljedica brojaka. Ta mi nijesmo krivi,
ako i sam Bajamontiev baluard, varoš,
govori ćaća na mjesto papa, i nosi ka.
picu na glavi.
m.'.jjuijjrgg
nahodi se pleme Jarića kako .se štije
u njihovim kartam, koje se u istih na-
hode, takodjer i u kućam gospode šibe-
ničke*.
Ide i do Knina, grada na krajini, da
vidi stupove, što postaviše za uspomenu
Marčinkova skoka.
I sada su stupi ou kamena,
Usadjeni u stara vrimena.
A i u planine ičije, da vidi mjesto,
gdje se potukoše, da vidi kosti na raz-
boju, iz kojioh čita vječnu rieč roda na-
šega: boj za vjeru i za otačbinu! Pa
šalje tamo i drugog, da vidi i čita, što
te kosti kažu:
Ako li mi virovati ne ćeš,
Uspenji sc na Mosor planinu,
Ter ćeš vidit kosti od Turaka,
Od pisaca, konj ah i konjikah.
Svako mjesto hoće da vidi. svaki kla-
nac hoće da promotri, pa da sobom
razloži, kako se je moglo to tako dogo-
diti i je li se moglo kakogod drugačije :
„ali da promisli, što će reći vojska raz-
bijena u tudjoj zemlji, u planinaru stra-
hovitim i klancim sasvim krševitim, kako
se tri puta dogodi vojsci turskoj, u dr-
žavi poljičkoj*. Poljičane dobro pozna, a
na jednom ih mjestu mnoge kao žive
svjedoke nabraja,
j Obigrao Krajinom, medjašima sa Tur-
| cim, nastojeć pomnjivo da razgleda i po-
| pita sve, što bi moglo koristiti radu nje-
j govu:
To svidoče starci krajišnici
I. medalje od suhoga zlata,
Kojeno je gleda Milovane,
Kad je onud skoro prolazio.
Ako je ko primio kakav dar, on hoće
da vidi, da mu bude svjedokom kakva
junaštva, rad česa gaje dotičnik i primio :
Njemu bane svitlo perje daje,
Zlatan prsten na desnicu ruku,
Koino se i danas nahodi
U Radića popa Kanonika.
(medi).
Stetamja.
Dne 7. t. m. doplovi amo posebnim
parobrodom kraljevna sa svojom pra-
tnjom, Izkrcav se, podje pješke do župne
crkve premda je od obale do crkve do
20 minuta hoda. Istim putem vrati se
pješke Njez. visost sa pratnjom na pa-
robrod, dočirn ju je množtvo puka naj-
smjernije pozdravljalo. Koli dolazak kra-
ljevića, toli ovaj njegove prejasne mu
supruge, razveselio je iskreno čitavo pu-
čanstvo otoka, koje je odasvud dolazilo,
da visoke putnike srdačno i smjerno
pozdravi. Bili nam toli mili putuici u-
vjek dobro došli!
Porečki List javlja da je imenovan
kotar, kapetan u Puli, gosp. Eluschegg
upraviteljem kot. glavarstva u Poreču.
Ovo imenovanje — piše isti list — po-
zdravljeno je s veseljem od čitavog gra-
djanstva Poreča 1 od same „babe", a
mi njim to rado vjerujemo. N. S.
* * *
Na mjesto odstupivšeg zem. zastupnika
za izvanjske obćine kotara lošinjskoga
gosp. Elusehegga, biraše ovih dana no-
voga zastupnika. Izbor iidueijara započeo
jo dne 7. t, m. u Lošinju, gdje su naši
tidueijari biše jednoglasno izabrani, a
tako 1 na Krku,
Na temelju ovog uspjeha, ueima dvojbe,
da će biti narodni kandidat skoro jedno-
glasna izabran. „N. S." ovoje viesti do-
daje u pros. broju i ime kandidata, a taj
je preč, Volane.
Porečka „L' Istri a" javlja, da je za-
počelo parobrodarsko družtvo „Šverljuga"
i dr." ploviti)u svojim parobrodom „tka
izmedju Pule i Rieke. ,.lka* da će plo-
viti jednom na čedan, i to u subotu
popodne iz Rieke a Pulu, tičući: Iku,
Lovran. Mošćenice, Babac i Cres. Iz
Pule odploviti će svakog ponedeljka u
7 sata u jutro.
* *
Njeg. Visost kraljević Rudolf bivši
početkom ovog mjeseca 11a otoku Krku,
bi svečano dočekan u Malinskoj. Kod
izkrcanja narinuo se je Lloydov ageuat
da pozdravi kraljevića talijanskim jezikom.
Tek za njim progovori načelnik hrvatski.
Njegova Visost postavljala je razne upite,
kako se od onud piše, liepom i jezgro-
vitom hrraštinom. Vrativ se s lova,
pozdravi ga narod neprestanim „Živio!",
a on svuda i sa svakim razgovarao se
jedino hrvatski. Kod banketa u Malinskoj
pjevala se pučka himna i druge narodne
pjesme,
* * *
„.Radnički glasnik11. Radnička ruka u
Hrvatskoj preko Velebita liepo napre-
duje. Nazad 15-20 godina gospoda sti-
dila su se saći u družtva, gdje bi se
nahodilo radnika. Dan danas srećom već
nije tako. Sada radnici preko Velebita
uvažen su faktor. Tomu su doprinieli
mnogo sami radnici nastojeć oko svoga
uapredka i naobrazbe. Već radnici imaju
svoja mnogobrojna družtva i Sborove,
pače slagari i svoj list; a sada, evo po-
če izlazit i obće radničko glasiio. Mi se
tomu od srca radujemo i toplo preporu-
čujemo i našim radnicim „Radnički gla-
snik", koji, sudeć, po prvom broju biti
će vješto uredjivan, jer obiluje člancim
i viestim. Jedno samo zamieramo, što
naime Uredništvo rek1 bi namjerava pu-
štat u List i pisanije protuvjerske, kao
Što su neke izreke u listku, gdje se na
neki način, uz ostalo, odobrava što si-
romašan radnik nije, cjeć siromaštva, htio
da vjenča ljubovcu, premda je s njom i
obćio ! To je grdno, a i ludo ; jer kako
mu je siromaštvo priečilo oženit se, kad
je YSĆ ukućen bio? Slične stvari neulaze
u nijedan List koji želi sebi častna ob-
stanka a prave sreće radničkoj ruci. Ta
nije li vjera, koja i samim kraljevim do-
vikuje, da je narav njihova i zvanje, na-
pokon, sasma jednako naravi i zvauju pa
bilo i najnižega radnika? Nije li vjera
koja gospodare uči na blagost, pravednost,
u hrvatsko odjelo preobučenih ubrojit je
na pr. ono u kazivanju sata. Nije na pr.
riedko čuti izreku na naše uho toli gra-
dnu „Oko pol IX sataČemu to, ljudi
božji, kad možemo reći pe domaću ,,okd
11 i po"? — Možda će nam tko zamjerit
što se u ove „trice" gubimo. Neka bude.
Mi se rado i „tricam" bavimo kad na-
rodu ma u čem bilo možemo da kori-
stimo i da ga od tudjinstva branimo.
* * *
Jedan. I opet „trice". Dodijalo nam
je čitat u nekim zagrebačkim listovim
kako to svaki tren umeću rieč jedan, gdje
se običava u njemačkom ili talijanskom
jeziku kazat cin, uno. Na pr.: „Posta-
vila se je jedna satnija". Ono je jedna u
hrvatskom jeziku suvišno, jer kad se reče
da se postavila satnija, nemože se ni po-
sumnjit, da su se postavile dvie satnije,
a tim manje tri, Četiri i t. d.
*
* *
Ispravak. Prva najnovija viest u pro-
šastom broju, koju su prije nas i razni
drugi Listovi donieli, Oorrespondenzbn-
reau progiasuje uredovno kao netemeljitu.
Književne viesti i ocjene
0 pričinjenoj Kiti štampanoj u Splitu.
Napisao Nikola Koglić, Misnik.
(Konac v. br. -1).
20. str. 273 pričinjene „Kite".
Molitva SS. Petru, 1 Pavlu.
0 sveti Petre, i Pavle ja N. N, oda-
birani vas danas, i ost.
Str, 319 prave „Kile".
Svetim Apoštolim Petru i Pavlu.
0 sveti Apostoli, Petre i Pavle, ja
nevoljni grišnik odabirem vas danas, i ost.
Ono N, N, zaminjuje č-ovi, na pucka
dakako, ono iz prave „Kite" : nevoljni
Kad me srića nanila na ovo N. N.,
nanila me i na ono T. T. Što je pak to ?
Evo da ti kažem. Na strani 339 čovine
„Kite" ima i ovo. Svomu Imenjaku. To
je po čovu isto, što Svetomu Imeujaku,
kako je u pravoj „Kiti". Blago «ovi, koji
u svakomu svomu Imenjaku ima svetca,
komu se može moliti! Molitva mu pak
počimlje ovako: „Veliki sveče T. T. (?!),
čije sam ime srican nositi, tebi komu je
Bog povirio da se brineš mojim spase-
njem još u sv. kršćenju, izprosi mi da
se budem podnašati ko pravi kršćanin".
— Sto nosi ono T. T. ? Je li i to ude-
šeno na pučku? Je li to uput zaminuti
lahko, neću reći po prostaka, nego i po
umitnjaka ? Zaisto, ne. U to čovo, bi
rek, zapao u gvozd, u ljut.. Tu ga krš
izlaptao, otrčao. Kako mu ono tebi pri-
staje po slogu? Nije li to čvor? Ali što
stalo sada za to čovi ? Mjernu sada dru-
ga na srdeu, priko glave: kajanje. Do-
bro! Spasonosno! Sada nek se misli čvo-
rom i ćvorićim gospar, komu je priči-
njena „Kita" priredjena ; nek je 011 sada
tamo, kao svoju, uličuje i ušuljaje. pa
ako hoće, što mu ele nije na srdeu, ja-
mac ja, i razpačava. Sada da prišapijem
štiocu ovo: Gosparevo zlato kaže u „Na-
rodu" 0 gosparevo,j Kiti da se dosad na
sve strane razpačala, što u nas nosi isto
što rassula, utamanila. Što je da je, ako
pobratim i prodaje šišaka, meni je opo-
menuti čovu, da k gosparu već neidje, |
da mu neprišije, što ga nije poslužio pri-
činjenjem da valja.
21. Pričinitelj je drnuo i prisvojio iz
prave „Kite" drugog izdanja ono „Na
Jaganče Božji", što mu na strani 422,
a odgovara strani 127 naznačene prave
„Kite".
0 ostalom, što je tamo čovina, kakvo
je i što je neće sada N. R. ni slova.
Dosta mu je reći samo ovo. da je ono-
madne zapitao vrstna duhovnika, koji se
razumi 11 duhovne stvari trista puta višet
nego u brojbu i sam gospar pričinjene
„Kite" (Što jo vele), ob onom čovinn:
.Tzkušanje savisti", što je na strani 137
pričin imo „Kite". A duhovnik na to, ni
i et u; devet, (a nebi rekao jednu zadru-
gu za oko u glavi, za bili svit): Ono je
vise za smetnju, nego sa korist; po dušu,
dakako.
22. U načiuu kako služiti svetu misu
glagoljački, pričinitelj je pokazao, neho-
tice to so zna, književnu kradju. U pravoj
„Kiti", na strani 415, N. R. kaže, kako
je nekim zual;r'Vima, kojo tumači, nasto-
jao nagoditi na latinske samoglaso ono,
što nose staroslovenski. Nu, što je ura-
dio pričinitelj? Izostavio je to tumačenje
i svrgao je one znakove, ali ne po način,
da mu jih nije izostalo dobričak. Sad
bez tumačenja, što vride oni znakovi, na
priliku, na strani 370 na ričima : Idsti-
va, vskuju, tvoju? Što ooi, na str. 372:
ispovmi, nini, vlki, zemlju, S^di ? Kako
mu se ovo SHi sudara sa ono /č?«đtfna
str. 370 ? I još bi bilo riči, koje nose
takovih znakova.
Uredno je pak ono, što čovo, ili bolje
prijau mu, prištampaje iz prave „Kite*
i štamparske pogriške. U čove, na strani
370, da; u pravoj „Kiti", na strani 417,
da, misto ta; u pričinjenoj „Kiti", na
strani 370, grihov vaših; u pravoj, na
str. 421 grihov vaših misto naših. Čovo
je izostavio i na strani 382 svojo „Ki-
te", kako je pogrišno izostavljeno u pra-
voj „Kiti" na strani 429, u ono: Go-
spoda živo tvor eštago misto gospoda i ei-
votvorestago, i ost,
S čega je čovo zapostavio latinski način
glagoljačkomu ? Zar s časti, s poklona
prama Svetoj Materi Crkvi, čiji je jezik
latinski? Ne, nikako. Da nije ni tu sve
kao u pravoj „Kiti".
Ali što je ovo, što sam dosad rekao,
prama onomu, što mi je sada reći?Na-
čin kako služiti S. Misu glagoljački, tako
je izgrdjen u pričinjenoj „Kiti", da je
uprav strahota. Bi rek da se je pričini-
telj svetogrdno šalio i rugao glagoljicom,
tom svetinjom naroda slovinskoga. Kojom
je oblašću rečeni način sveden u mnogo
šta 11a pučki govor? U pravoj je „Kiti",
na strani* 414, čisto rečeno, da valja
obredjivati u svetoj misi sve do zere na
jednu, ili latinski, ili glagoljaeki; da Dije
prosto govoriti, ništo latinski, ništo gla-
goljački, a što bi gore bilo, ništo i pučki.
Zar je došla čovi iz Rima oblast, da
može glagoljicom, kako ga tamo volja?
Nebi čovik, koji se 11 glagoljicu išta ra-
zumi, virovao, da nebi vidio svojim oči-
ma. U rečenom načinu ima glagoljački
devedeset (!!!) pogrišaka. Kad bi se tau -
čalo, bilo bi jih više, priko stotine. Ču-
diti se je, kako se je to svrglo a oka
čovuljčiću i pripravniku! Nu da kažem
za koju krupniju pogrišku. E pričinjenoj
„Kiti" na strani 376, daj misto dazd;
na strani 378, Ijudem m. človtkom; Otca,
111. Otac; na str. 380, baš u Virovanju,
čovi se dogodila nesrića. Tu je ovo: I
ujedinago Gospoda Isusa Krsta, Sina
JBožija jedinorodnago, prižde vsih vik, a
valja da bude: I v jedinoga Gospoda
Isusa Hrsta, Sina JBozija jedinorodnago.
1 ot Otca roždenago prižde vsih vik. Na
strani 382, uputi se, m. vtipUi sfi; hoće,
m. hoštet; sveto ni. svet*}" ; na strani
384 uzdaeni, m. uzdadim, i ost.
Iza navedenih primiraka, za čudo je,
kako čovino kumče a gospar«vo zlato
može sada prišivati na četvrtu strana
„Naroda" ono uzor krpta od 23 stude-
noga, 0 kom često proslovismo. Nu ono
je mama, meka, uz ono lipe objave 0
gosparevoj „Kiti" i 0 njezinu izvrstnomu
sadržaju, da mu svit tamo k gosparu po
„Kitu", kao ovce, živine nerazložite, na
so. Tu zlatan i ovo uztvrdjuje. * Svaka-
ko 011 (čovoj uije nikakve reclo.me (?!)
pravio (?!), p;1^ svoje knjige nij-3 ni ja-
vio (?!) jer mu spekulacije (?!) nije (!!),
ko što rek bi da je (?) Don Niki S. AI-
fonso (!) izlikom (?!) spekulacije (?!) a mo-
litvenik sredstvom (?!) da novca nagomi-
la (?!)". Kršno li ga znade naški ovo
momče, majka ga rodila! Kako 'vo teSe
lipo Dou Niki! Nu, je li tomu tako, neće
| ostati skrovito, znati će se i to s vri-
' menom, po onom što kaže poslovica:
Veritafcem facicnfces in chántate,
creseamus in ilio pvr omnia, qui
est caput Olu'istus.
(8. Paul. Eph. IV. 13.)
Iznodiíu DPonedóeinIDs i "u. Oet^rtaJi:
-o
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alacritor operara Yestram impensuros in tuenda salutari Ecclesi» doctrina ammisque in
lloligionis a more et in verae ticlei profeasione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1S72 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito: i
Si qnis Cathedrae Petri jungitur, [
mens est. J
(S. Hieronynt. Epis. XVI. ad Dam.
TJVjeti pred"broj"bo; — U Zadru, an?.pried 7 fior. na godinu. Za inozemstvo 7 fior. i no star ski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-.. i - y i n.i 'i - rt _ 3 - J—C ~ u Po ostaloj carevini 8 ñor. Tko zaostane s predplatom plaća 1 fior. vise. — ...v..«....... • - r¿V;nY;s¡.0 n-,ma-no „ 7aiUr - jnT.:"si frfln<.A« dinu; tko na svrhu godišta ne 'odbije list smatra se predbrojnikom i m nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postankom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco na
Uredništvo. — Uvrstbe po 50 novč. redak. Ob.i ii rani m veoma nizku cienu. Svaki broj nanose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 13 ZJbJZDj&.tt* Četvrtak T7"elja.oe 1887. G-od. 22IT7-IIX
„nezvani propovjednik unije."
XV.
Na trećem vasionskom saboru stro-
go je bilo zabranjeno da se ma StO
domeće ili umaljava u simbolu nikeo-
konstantinopolitanskom, koji je već
jednom složen i utvrdjen. Rimska
crkva, iz neke hude namjere, preko-
račila je tu strogu zabranu, tim se
odtrgla od jedinstva i podpala pod
anateme trećeg vasionskog sabora, —
Na podlozi nepobitnih dokumenata,
i razlaganjem stroga, objektivna po-
vjestničara i dogmatika, g. Solovjev
doveo nas je do očevidnog zaključka
da u toj osvadi istočnjaka nema ništa
istinita. Ni treći, pa ni četvrti va-
sionski sabor nije mogo ništa usta-
novit glede simbola nikeo-carigrad-
skog, koga u to doba, u današnjem
obliku, nije još ni bilo; a tim je
manje taj simbol mogo bit složen i
utvrdjen u smislu protivnika, to jest
tako da mu se ni slovke ne smrje
dometnut, pa bilo to i na razjašnje-
nje vjere proti budućim krivo vjerskim
zabluuam.
Poviest unskih sabora očito nam
kaže da zapadna crkva nije Ludom
namjerom simbol izopačila. Kako je
carigradski sabor proti Macedonijan- j
cima simbolu nadodao — koji od oka
izhodi, što su nijekali ti jeretici, tako
su ispanski sabori dometnuli fdiogue
proti Grotskim Arijevcima, s tog razlo-
ga osobito, da se ne bi oni, koji su
ostavljali tu jeres i prelazili u krilo
prave vjere, povratili, iz neznanja ili
iz neopreznosti, na staru bludnju.
Što se tiče same vjere, ispoviedane
tim do metkom, ona je bila tako pri-
znata i obćenita u crkvi, da se nije
ni na zapadu ni na istoku nikomu ni
snievalo, da bi se umetnućem filioque
bila ma u čem promienila nicejska
vjera,
Doslovčana nepovredivost simbola,
to je izmišljotina tekar poznijih vre-
mena. Pa da je simbol bio već je-
dnom složen i utanačen, u smislu
istočnih bogoslova, ne bismo nailazili
na tolike razno vrstnosti u načinu, ko-
jim se štije taj simbol u spisima VI.
i VII. vieka.
Ali ne samo što nije bio utanačen
i već jednom složen i utvrdjen la-
tinski prevod simbola, nego „sami
grčki tekst, nastavlja g. Solovjev,
nije bio ni iz daleka tako opredieljen
i ustanovljeu, kako to misle zagova-
ratelji njegove došlovčane nepovredi-
vosti. Tako pri napomenutom štenju
simbola nicejskog i carigradskoga na
kalcedonskom saboru, oba ta simbola
u sabornim djelima predstavljaju ne-
koliko, više ili manje važnih, razli-
kosti napram sada poprimljenomu
tekstu8. —
„Reći će se da te raznoće ipak ne
mienjaju smisla i ne ruše pravoslavnu
vjeru, To je istinito, no uprav za to
i glede filioque nije važno baš to, što
se ta rieč dometla, nego je li se tim
izmieniio značenje pravoslavne vjere.
No to pitanje može bit jedino u bi-
tnosti i konačno riešeno samom va-
sionskom crkvom. Osuda katolika sbog
filioque, s gledišta doslovčane nepo-
vredivosti simbola, ne slaže se s isti-
nim položajem same stvari. Kakvu
važnost može imat fakt pribavljenja,
kad ostaje da se još razvidi kako
stoji taj fakt s gledišta neustanovlje-
na teksta? A ta neutanačenostteksta
dopuštala je i u grčkoj crkvi sve do
konca VIII. vieka odaleči vat se dosta
bitno od doslovčanosti simbola". —
„Na posljednjem sedmom vasion-
skome saboru, med ostalim, čitalo se
ispoviedanje vjere, napisano od pri-
sutnog na tom saboru patrijarke sv.
Tarasija, i tu o Duhu Sv. govori se
kako i u našem carigradskom simbolu,
ali s dodatkom osmome članu — po
Sinu (Mansi t. XII., col. 1122)".
„Očevidno sv. Tarasije razumievao
je zabrane kalcedonske u neuspore-
divo širem smislu, neg li to čine naši
bogoslovi posljednih vremena".
Gosp. Solovjev ovim zaključio je
ono što je cienio za sad shodno od-
govorit suparnicima na osvadu da je
Zapad naumice izopačio simbol vjere.
On se no zapliće, kako smo vidjeli,
u teorotieka cjepidlačenja, nit se
laća lukavih doskočica: pronicavim
okom on shvaća odma koji je pravi
ključ da se, povoljno za obe prepi-
ruće se stranke, rieši pitanje. Pri
raspravi on nezaviriva zlobno u ni-
ispanskoj pojavio, a to je učinila tek
onda kad se je vidjela prisiljena ni-
jekanjem vjere izražene tim dometkom.
Da nije bilo Fotija i Kerularija možda
bi i danas ona pjevala kroz svetu
misu simbol bez dodatka filioque.
Smiešno je pak, kad bi se smiehu u
tako ozbiljnim pitanjima smjelo pri-
pustit mjesta, pozivat se na Lava III
i na samu rimsku crkvu, kako onu,
koja bi tobože bila osudila s početka
fllioque za to, jer nije cienila još
shodno poprimit ga u simbol nicejsko
carigradski!
Ljudi, koji misle svojom glavom i
koji ljube i pojme kršćansku istinu,
ne mogu se mirnom saviešću spustit
na rieč blaženoga Fotija (čovjeka o-
sudjena i izobćena samom istočnom
crkvom) i drugih, krivovjeraca, koji
su življeli prije njega i od kojih on
je naučio kako da se osveti vrhovnoj
učećoj vlasti u Isukrstovoj crkvi, ko-
joj se je ulagivao i koju je prizna-
vao, sve dok se uzdao da će od nje
bit potvrdien na carigradskoj stolici,
otetoj Injaciju, istočna crkva i danas
štuje Fotijem progonjenoga Injacija
kako Božijeg ugodnika i svetitelja, a
tim prosvjeduje neprestance proti na-
silniku Fotiju, koga počastili Doktor
čiju dušu, nit se obazire na predsude ! Milaš zove blaženim, a imao bi njega
i na čije povladjivanje il negodovanje, j taman zvati uzurpatorom.
On neustrašivo
spravasi da joj
rieda istinu u lice. Kad je čovjek opit strašću dosta i
y oe pokloni, pa se j da mu zagrmi na uši goropadni Teof. j
ono nahodila i u logoru suparnika. | Prokopović sa svojim: Feroeiente prae- j
Na teologičkom polju kako i na sla- j seriim Romana Bestia, sibi insanos j
venofiiskom, diletant bogoslov ljubi, ! titulos ac paene divinam prerogati- j
u velike dokaze, koje mu pružaju na- I vam arrogante, ita confirmatum est i
čela i predpostavke samih protivnika,
t. j. 011 se služi tako zvanim doka-
zima ad hominem; za to baš i jesu
njegova razlaganja zanimiva i nepo-
bitna ; za to mu pošten čovjek i
iskren kršćanin, ma koje bilo \Jer.o-
ispoviedi, ne bi smio ništa prigova-
rati, a tim ga manje naprečac osu-
djivati.
Jedini učeni p'sac zad. „Istine"
može, i to nekim štiocima „Istine",
koje valjda on bolje od nas poznade,
predstavljat diletanta bogoslova poput
slaboumna čovuljka, koji tako djetinji,
da se ne bi pristojalo kakvu ruskome
episkopu, a da se ne omrlja, osvrćat
se na Solovjevove budalaštine. Učeni
je pisac ,Istine" kivni lakrdijaš, koji
nije, dvojimo, ni štio rasprave gosp.
Solovjeva, prem nam kaže da mu je
iz spisa poznat Solovjev. Kad bi 011
sbilja bio vješt spisima g, Solovjeva,
tad bi mi morali reći da on naum'ce
laže, i da tim moralnim sredstvom
ište sviet zavesti. Lozinka je nekih,
ljudi: laži te laži, sved će se nešto
od te laži priliepiti. Bar da se ti
ljudi, u stanovitim prilikama, osvrću
malko više 11a publiku, kojoj su nji-
hove laži i klevete namienjene !
Učeni ljudi oko zad. „Istino"
bljuskat će dakako i u napried da je
rimska crkva svetogrdno izopačila
simbol vjere. Ipak rimska crkva u
užem smislu bila je na zapadu zadnja,
koja je u simbol pripustila filiotpie.
Ona je znala, kako je to znala i
istočna crkva, da se u španjolskoj i
drugda taj filioque pjeva kroz svetu
liturgiju. Ona, pa ni istočna crkva,
nije to osudila; 110 nije cienila shodno
poprimit taj filioque, nego nakon
duga četiri vieka iza kako se je u
schisma, ut nulla deinceps concordiae j
spes appareat (De Sp. S. Historia j
controversiae p. i), Ali tako pred-
stavljanje stvari i predtečno rješenje
svakog povjestničkog razlaganja, kojim
bi se moglo doć do izmirenja crkava,
nije moglo zadovoljit g. Solovjeva.
Ljubitelja istine i ljudi, kojim stoji
na srdcu sloga izmedju jednokrvne
braće, ima mnogo kod Srba i 11 Ru-
skoj ; pa ufamo se u dobroga Boga
da glas gospodina Solovjeva ne će
ostat glas vapijućega u pustinji. Ne
donese li drugoga ploda, bar će po-
taknut mnoge pametne kršćane da
razvide točnije i objektivnije uzroke
nesretne naše razmirice; a uz to neka
se ne osudjiva niko a priori.
To je uprav ono što želi gosp.
Solovjev i što bi imali želit svi i-
skreni ljubitelji kršćanstva i slavljan-
stva: to je prvi i najvažniji korak,
da se dodje kadli tadli k žudjenomu
cilju.
Proslava stogodišnjice
Jezin Rugjc L Boškovića Dubrovčanina.
U Dubrovniku dne 12, 13, 14 veljače teli. god.
Dubrovnik mirjulih dana javno dokaza
da ni doba. ni sile pretrpljenieh bieda
nemogu u njemu uništit uspomenu sla-
vne svoje p.iošlosti. Uvjeren da što je
bio negda nemože bit u buduće; veseli
se i diči se mišlju što je u svietskoj
poviesti stekao ime koje ga vječitim učini.
To zadovoljstvo izrazi javno, sgodom
proslave stogodišnjice neumrlog svoga
sina Boškovića, muža take vrieduosti, da
se s njim može ponosit ne samo rodno
mjesto njegovo, neg i vasiona Europa.
Tko je prisustvovao svečanosti, te pro-
slave, može svjedočit, da mu se činilo
kao da se poviatilo ono 4oba u koje sve
je disalo u Dubrovniku vjerom, knjiže-
vnošću, bratskom ljubavi i onom nekom
ponositosti značaja, koja ako Dubrovnik
i ne učini srećnim, ipak ga proglasi u-
ljudnim i plemenitim.
Opisat sitno što se sbilo u rečenoj
sgodi niti treba niti je moguće: želim
ipak poklonit čitateljim mile naše ,,K.
D." malu kitu glavnieh okoluosti rečene
proslave.
U Dubrovačkoj obćini, iz krila i same
obćiue i raznih učionskili zavoda, bi sa-
stavljen odbor za proslavu Boškovića,
naime od Gospode: Dr. Pera Cingrije,
M. P. Jezusovca Em. Ferrazzi, Prof. gim.
Mata Zglava, Ravnatelja Nautičke Učione
Luja Klaića, Vit. Vieka Adamoviča rav-
natelja pučkih gradj. škola, i počast :
kapelana N. S. Dum Mata Pište katehete
ovog ženskog Preparandija. Odboru on čas
bijaše na duši da u slozi sa svećenstvom,
i sa učionskim zavodim, ovo pučanstvo
Dubrovačko saučestovat bude u rečenoj
proslavi. I doisto odbor srećno postigne
svoju namjeru.
Dne 12 tek. nakon proglasa podana
od Obeine, počme svečanost u večer,
prosvjetljenjem grada i sviranjem gra-
djanske muzike, prem da vrieme nebijaše
posve povoljno.
Sutrašnjim Nedjeljnim danom, grad
se okiti zastavam, nebo se razvedri i do-
pusti da javna svečanost bude kako i bi
u svomu redu i svom sjajnosti obavljena.
Iz nautične učione koja se u Pilara
nalazi, preko velike ulice grada put stolne
crkve, uputi se provod sastavljen od u-
eenika i učiteljskog osoblja svih školskih
zavoda. Za svakim zavodom dotični uče-
nik nosijaše na jastuku lovor vienac. 0-
tac Jezusovac nosijaše takođjer svoj lo-
vor vienac, Obćina Dubrovačka i ona u
istoj četi i skupu istim sredstvom izra-
zivaše svoju zahvalnost i radost.
Ovoj mnogobrojnoj četi na koncu stu-
paše odbor, pred kojim mili neki dječak
u naroduom odjelu nosijaše na jastuku
lovor vienac. Provod uljeze u stolnu cr-
kvu, a nakon toga uljeze i drugi, sasta-
vljen od radioničkog družtva sa svojom
zastavom praćen od gradjanske muzike,
pak i treći sastavljen od svih bratovština
raznih zanata, i ove sve takodjer sa
svojiem zastavam i viencima.
U crkvi prvo načelnik Dubrovački, pak
ravnatelji javnih i privatnih zavoda, pak
otci Jezusovei, i nakon njih odbor i neke
privatne osobe, okitiše svojim viencima
dobro poznatu mramorsku ploču, veli-
čanstveni spomenik na komu pero Otca
Bernarda Zamanje upisa negda književne,
znanstvene i patriotičke zasluge velikoga
Rugje Boškovića.
Taj dan vrh takog spomenike, vidjela
se i starinska slika proslavljenika. Kad
bi svršen i taj javnokaz harnosti i časti,
Dum Vice Palunko uzpenje se na pro-
poviedaonicu ter kratkim ali ganutljivim,
i srdačnim govorom ponukova slušaoce
a nadasve mnogobrojnu okolostojeću mla-
dež da bi sliedili stupaje Boškovića, i
tražili u nauku 11a vjeri temeljenu slavu,
sebi a korist moralnu i materijalnu svo-
me Dubrovniku i svome narodu. U crkvi
svečanost bi svršena pontifikalom našega
dobroga i patriotičnoga Biskupa, dvorena
od svega svećenstva uz pjevanje valjanih
pjevača pod upravom profesora Napo-
leona Markoče, čija valjanost svakomu
je već poznata i u svakoj sgodi pohva-
ljena.
Sve što se sbilo vanka i u crkvi bi
veoma veličanstveno i zanimivo, ali Aka-
demija koji bi držana dne 14 tek. u ve-
čer u crkvi Sv. Injacija za proslavu Bo-
škovića ostavit će vječitu uspomenu u
Dubrovnik u.
Na glasu je crkva Jezusovaca u Du-
broviku sbog svoje vanjske i h utr nje gra-
dje. U ono večer njeziui nutrnji prostor
pretvoren bi u prekrasnu dvoranu umje-
tnički nakićenu urešenu prosvjetljeuu.
Divota je bila naći se u njoj izmedju
dvije hiljade osoba, slišati sviranje gra-
djanske muzike i pjevanja hora bez pratnje,
od pjevača iz stolne crkve, Sloge, kaza-
lišta, pod upravom spomenutog Prof.
Markoče.
Ugodan bi svakomu akademički uvo-
dni govor sastavljen u hrvatskome jeziku
i čitan od Prof. Luka Zore, predmet
kojemu bi život i rad Boškovićev. Sva-
čigovo pak srce gane na zahvalnost pre-
duboku, govor Jesusovca Otca Em. Fer-
razzi u talijanskome jeziku 0 potrioti-
čnoj ljubavi Boškovića. Zanešenost svih
dodje do vrhunca, kad imenovani govor-
nik pročita list u kojemu Bošković moli
i zaklinje Poljskog kralja da bi umirio
sržbu Ekaterine II. neka bi se smilovala
Dubrovniku i nedopustila Orlofu da ga
sruši.
Učenici ove gimnazije, Biskupskog sje-
meništa, realske škole a neki od ovih još
slabe dobe deklamavali su tako valjano da
pleskanju i odobravanju ue bijaše konca.
Tko čita program ove akademije uvjerit
se može da bi držana u jeziku hrvatskomu,
talijanskomu, latinskomu, grčkomu, nje-
mačkomu, francezkomu, ciela neka za-
nimiva epopea. Ovlašćen nijesam da
imena pjesnika javim, ali ipak javit mo-
gu obćeuu žJju svega Dubrovnika, da
se ova epopea što prije štampom obie-
lodani.
Program Akademije bi sastavljen od
Otca Jesusovca Ferrazzi, koji bi duša, da
rečem tako, ove veliko svečanosti, i ovoj
sgodi dade veliki dokaz svoje znanstvene
i književne sposobnosti. Živio Otac Fer-
razzi! Taj uzklik njemu upravlja vas
Dubrovnik.
Akademija trajala je dva sata i p5.
Ne bi osobe koja izlazeć iz hrama Sv.
Injacija, ne iziđe zadovoljna, izrazivajuć
želju da bi se mogla i u buduće diviti
i istim prizorim.
Nadodat mi je, veselim srcem, kako
Ravnateljstvo J3rerslce zvjezdarnice, koja
bi utemeljena od Boškovića, sa zname-
nitim pismom umoli i ovlasti vit. Pera
Negrini Belgijskoj konsula u Dubrovniku,
neka bi ga zastupao kod svečanosti.
Nadodat mi je jošte, kako odasvuda
obćini i odboru upravljene bijahu brzo-
javne čestitke, koje tiskane resiše zide
našega Dubrovnika.
Dao Bog da proslava Boškovića Jezu-
sovca, bude spasonosna iskra bude nova
sila kreposti i nauka Dubrovačkoj mladeži l
M. P.
Iz Bosne i Hercegovine.
Zadnjih dana prošloga mjeseca obdr-
žavaui su izpiti iz vjeronauka 11a velikoj
gimnaziji u Sarajevu. Dne 2 0. mj. ob-
državani su polugodišnji izpiti kod mi-
losrdnih sestara prije podne ti nižim
razredira iz f'rancezkoga jezika, poslie