ćaju ovako u taman zastupnike, dobro bi ih
bilo poslat kući. Vlada to rek bi ne misli,
nu možda će napokon imenovat ministarstvo,
koje će obavljat posle, što ministrim pripa-
daju, t. j. imenovat će „Beamten-Ministerium".
- Srećniji bio u Italiji ministar Cairoli.
S njegove besjede u Paviji, gdje je razvio i
on svoj program, tri mu druga namali odstu-
pila: ministar za posle vanjske, Corti, ministar
za posle ratne, Bruzzo, i ministar mornarice,
Di Brocchetti. Nu eto glasa, da su se jurve
našli drugi. Cairoli da će na mjesto Cortievo,
Bouelli na mjesto Bruzzovo, a ko će na mjesto
Di Brocclietti-a još se nezna.
Javili smo onomadne kako su na 17 tek.
čekali u Carigradu spise odnoseće se na re-
forme, što Visoka Kapija misli proizvesti na
otoku Kandiji.
Ugovor je ugovoren bio izmedju Ahmet
Muktara paše i izmedju odaslanika narodne
kandijske skupštine. Na 20 tek. predadoše
spise Sultanu, da ih pregleda i potvrdi, a eto
nam sada sa Kaneje glas da je turski car
podpisao predloženi mu ugovor.
Tiem je ponešto zadovoljeno želji kan-
dijskih ustaša; al ni po što težnji ostalih
Grka, najmanje pak težnji Grka u kraljevini.
S toga se sadašnji ugovor može smatrat kako
stvar privremena, koja je preklopila dosadašnju
ustašku vatru, al ju nije ugasila.
Ipak, ako turci budu vješti i lukavi, ne
bi duda bilo kad se ne bi više mir na Kan-
diji do duga pomutio, jer uz poboljšiee i sa-
moupravu lako se može pomolit medju otoča-
nima težnja put neodvisnosti i od grčke i od
turske vlade. Tko zna da, u slučaju grčko-
turskog sukoba, Kandijanci ne ostave preko-
morsku braću samohranu? Možda bi tada
otoČani samo bučili malo, al to jedino ne bili
postali nezavisniji, samosvojniji, slobodniji.
U Njemačkoj su socijaliste jur na muci
usljed novog zakona proti njima. Na 23 tek.
Vlasti uzaptiše list „Berliner Freue Presse"
i u jedno bi onim novinam zabranjeno dalje
izdavanje. To je uradilo socijalistim predsjed-
ništvo berlinskog redarstva. Ono je, u ime
istoga zakona, razpustilo takođjer sva berlinska
socijalistična družtva, 4 ih na broju. Nije
redarstvu ni to bilo dosta: zabranilo je obie-
lodanit 34 spisa, valjda jer su i oni socija-
lizmom nadahnuti bili. Socijalistična glasila
viču na to, al koja im korist? Došo red i
na nje.
Englezi su sve do zadnjega Časa kupili
vojsku proti afganskom Emiru. S toga je,
zadnjih dana nadasve, sviet pozorno motrio
putovanje odaslanika, Nabab Gholam Hussein
Khana, kojeg je lord Lytton Sir Aliji poslao
PODLISTAK.
Postanje svjetovne papinske vlasti ili
pedeset godina talijanske historije
(724-774.)
Napisao NATKO N0DIL0.
Kakova to knjiga? kakov to povjestničar?
I.
Kao profesor poviesti na zadarskoj gimnaziji
pisao je g. Nadko Nodilo na talijanskom jeziku egi-
patsku poviest; kao profesor na zagrebačkom sveu-
čilištu napisa on pred nekoliko mjeseci: Pedeset go-
dina talijanske poviesti. Hrvatski narod neima se da-
kle od prvog profesora obće poviesti na sveučilištu od
g. Nadka nadati nijednom djelu o poviesti hrvatskoj?
ako ne hrvatskoj, možda stranjskoj, koja se hrvatske
izbliže tiče? Ovakovih nam se radnja hoće; neobradjena
polja dosta i predosta, a u N. N., reć bi, i rada i glave.
Pa je sveučilište i zato utemeljeno, za to su i odre -
djene nekoje plaće, da prije svega metemo pred svo-
jim vratima. Nas će Nadko čistiti i gladiti talijansku
poviestnu palaču! Šta velju? ne će onpopunjati po-
viesti talijanske, Nodilo se za to prekasno rodio; on
će izpravljati one, što jih zove: „odvjetnike politike
i učenjake historije klerikalne"; on će iz „svjedo-
čanstva neoprovrživih" dokazati, da su rimski pape,
stvarajuć si neodvisnu državu u osmom vieku, „zga-
zili prepreke legitimne gotovo jednake" onim, što jih
zgaziše stvaratelji Italije Unite; on će dokazati, da
su Grgur II i III, Zakarija i Pavao bili galantuo-
mini poput Viktora Emanuela; da su bili herosi ni
bio. Kad se odaslanik povratio, razniele su se
bile dvije protivne viesti; neko bi reko: od-
govor nepovoljan, rat gotov; a neko: odgovor
je povoljan, nadat se da će poso svršit mirno.
Još nije moguće doznat kako -uprav stvar
stoji. Po svoj prilici nijesu pogodili ni jedni
ni drugi. Emir bo rek bi nije htio da odgo-
vori kako bi Engleze jače razdražio i Činio
da rat pukne, al nije htio ni da odgovori kako
bi Indiju i Britaniju sasma umirio i zadovoljio.
Tim je afganska stvar ostala u stanju
neodlučenom i neizvjesnom, nu gdje još ima
ratu mjesta. S toga lako da bude istinita
viest što je doletjela žicom iz Bombaya. kažuć
da su ondje novine izniele glas, daje marš proti
Kabulu odgodjen do dojduće godine, a to neka
ljudi uzmognu udarit na Emira dobro pri-
pravljenom vojskom. Ovo je dakako pod uvjet
rečeno; da će naime bit tako ako se englesko-
afganski odnošaji u nešto bolje ne prometnu,
a još prije, ako se podje sa zla na gore.
Uz toliko su Englezi priveli na svoju
Kelatskog Khana, koji dopušta, javlja „Reu-
ter", engleskim Četama da mogu slobodno
preko njegove zemlje put Kvetaha. Pače kažu
da je Khan spravan pribavit Četama i hranu.
Nikad bolje po britansku vladu.
Le ricompense ali' Esposizione đi Parigi.
II 21 del mese corrente fu il giorno solenne
aspettato con tanta impazienzz dagli espositori del
Trocadero e del Campo di Marte. Poco prima di
mezzogiorno le porte del palazzo dell' Industria ai
Campi Elisi, in cui doveva farsi la distribuzione
delle ricompense, si aprirono ai 25 mila invitati che
si collocarono nelle tribune laterali e nella parte oc-
cidentale delle sale. Nella parte orientale andarono
a prender posto gli espositori premiati dinanzi ad
un palco immenso, su cui dovevano sedere il mare-
sciallo di Mac-Mahon, i principi stranieri col seguito,
in mezzo ai senatori, ai deputati ed ai commissari
delle sezioni straniere. I pilastri delle tribune e la
volta delF edifizio pavesate coi colorí delle nazioni
espositrici; il fondo delle tribuna ornato di ricche
tappezzerie; macchie di verzura benissimo disposte
presentavano uno spettacolo magnifico ed imponente.
Quell' immenso quadrilatero, il quale, dopo il
1855, s' é mostrato ogni anno sotto tanti e si diffe-
renti aspetti, venne anche in quel giorno disposto
felicemente, e riusci una cosa veramente splendida.
Al mezzo tocco si chiusero le porte. Allora il Pre-
sidente della Camera, accompagnato dagli uffizi,
giunse al gran portone, ove ricevette gli onori mili-
tari, e venne accolto dal ministro del commercio;
poco dopo venne il presidente del Senato, ed al tocco
giunse il maresciallo, che venne ricevuto dal ministro
del commercio e dal commissario generale dell'Espo-
sizione, assistiti dai due direttori delle sezioni stra-
niere e franccsi, dal prefetto della Senna e dal pre-
fetto di polizia. Comineia la funzione. II maresciallo
s' avvia in corteggio verso il palco, ove prende posto
coi ministri; vicino a luí ed in un palco speeiale
sta il Corpo diplomático. I Principi stranieri, collo-
' cati a destra ed a sinistra del Presidente, sono : Don
I Francesco d'Assisi, il Principe di Galles, il Principe
reale di Svezia, quello di Danimarca, il Conte di
Fiandra e il Duca d' Aosta. Sul fondo sta un' or-
chestra di 1600 musici e coristi. II cannone degli
Invalidi annunzia T apertura della festa, ed inco-
mincia tosto lo sfilare del corteggio degli espositori.
Ogni gruppo, rappresentato da' suoi giurati di classe
e da' suoi lauread, sfila colla bandiera in testa di-
nanzi al palco; i soldati e guardiani stranieri aprono
la marcia; ed i gruppi, nel ritornare a loro posto,
sfilano neir ordine stabilito dal regolamento generale
dell'Esposizione: belle arti, arti liberali, industria
mobiliare, dei tessuti, industrie estrattive, macchine,
prodotti alimentan, agri ed orticoltura.
Ogni presidente di gruppo sale i gradini del
palco e riceve dal ministro il catalogo degli esposi-
tori premiati. Durante la sfilata l'orchestra, che
dalle undici al mezzo tocco aveva già suonato molte
marcie ed eseguiti varí inni, eseguisce la sinfonia
: Orient et Occident di Saint-Saëns. 11 maresciallo
s' alza in piedi e pronunzia il seguente discorso :
„Signori, vengo in quest' oggi ad assegnare solenne-
mente, in nome della Francia, le ricompense ottenute
dagli espositori di tutte le nazioni, nel grande con-
corso al quale erano stati invitati dal nostro paese.
Mi piace anzittuto ringraziare i principi ed i rap-
presentanti di tutte le Potenze dell' appoggio e dello
splendore che arrecarono, colla loro presenza ali'E-
sposizione di Parigi; voglio ringraziare i Governi
ed i popoli della fiducia che ci hanno dimostrata
nel!' affrettarsi a prender posto alia Mostra.
„Se la riuscita della medesima ha risposto alia
loro aspettazione ed alla nostra, ne sia reso T onore
agli egregi ordinatori di questa grande impresa ed
ai loro modesti cooperatori. Tutti gareggiarono d'in-
telligenza e di zelo nel disimpegno delle difficili e
diverse incombenze che avevano accettate. Quando
il Governo della Repubblica convito gli seienziati,
gli artisti e i lavoratori di tutte le nazioni nella
! nostra capitale, la Francia aveva da poco sostenuto
dolorose prove, e la sua indust.ua non era stuggita
ai colpi della vasta crisi commerciale, che già pesava
sul mondo intiero; etuttavia 1' Esposizione del 1878
ha eguagliato, se non superato, le precedenti.
„Ringraziamo Dio, il quale, per consolare il
nostro paese, ha permesso che questa grande e pa-
cifica gloria gli fosse riservata.
„Noi constatiamo con tanto maggiore soddisfa-
zione questi felici risultati, in quanto che nella nostra
intenzione il successo della Mostra internazionale
doveva tornare ad onore della Francia. Per noi non
solo trattavasi di iilcoraggiare le arti e constatare i
perfezionamenti arrecati a tutti i mezzi di produzione,
ci stava sopratutto a cuore di dimostrare che cosa
in questi sette anni passati nel raccoglimento e con-
sacrati al lavoro si fosse fatto per riparare i più
terribili disastri.
„Si è potuto vedere che la solidità del nostro
crédito, 1' abbondanza delle nostre risorse, la pace
delle nostre città, la calma delle nostre popolazioni,
1' istruzione ed il contegno del nostro esercito, oggi
ricostituito, attestano una organizzazione che, ne
sono convinto, sarà féconda e durevole. La nostra
ambizione nazionale non si arresterà là. Se noi siamo
divenuti più laboriosi e previdenti, dovremo ancora
alla memoria delle nostre disgrazie il mantenimento
e lo sviluppo fra noi dello spirito di concordia, del
rispetto assoluto delle istituzioni e delle leggi, del-
l'amore ardente e disinteressato della patria!"
mrve manji neg Garibaldi; da su bili poštenjaci kao
Cavour, Cialdini, Farini itd.; teto će dokazivati sve
u namjeri da se „iz mrtvih podignuta Italija
opet ne raztrgne na droptinice". Nježne ti njege za
Viške bjegunce! Nu negdašnjegpoborca za narodne
misli u Dalmaciji nije na rad toliko vabila ova nje-
žna njega, koliko nešto drugo. —
Nodilo srće na prvom listu svoje radnje na
„stranku konservativnu", na „veliku stranku kleri-
kalnu". Klerikalci za mnogo su godina mladog Nad-
ka klerikalnom odjećom odievali, klerikalnim hlje-
bom pitali; on je iz malog sjemeništa pohadjao gim-
naziju, on je u velikom sjemeništu svršio sve bogo-
slovne kurse; padaše sad klerikalcem ne oduži?!—-
Primljeno veliko dobročinstvo, preveliko je breme za
bahatca, a da pod njim ne stenje! A ti, narode hr-
vatski, čitaj plod tih stenjanja; zamrzi na Viktore
Etnanuele, Cavoure osmoga vieka, a daj, moderne
ideje, klerikalcem najzazornije — fait accomplit, ple-
biscit — to zahtievaju, daj obljubi Grgure, Zakarije,
Pavle devetnaestog vieka! Vjeruj narode tvom uče-
nom sinu, koji je „u samih papinskih listovih osmo-
ga vieka, pa u papinskih historika ili bar u klerika
historika.... suho zlato legitimnosti (papinske dr-
žave) tražio — tražio al nigdje ga ne našao!" Gle
narode, kolika odatle tebi korist!
Drugi uzrok, što je N. N sio pisati o „posta-
nju svjetovne papinske vlasti", biti će ovaj. — Mon-
tesquieu ostavio negdje napisano (Esprit des lois), da
o vjeri uviek govori pobožnik i bezbožac, onaj go-
vori ob onom što ljubi, ovaj ob onom česa se boji.
Montesquieu govori gnomice, niti je moja namjera
ovu izreku doslovce uporaviti na naš slučaj ; uzim-
ljem iz nje prvog diela bitnost, i velim: prijatelj i
neprijatelj; a objekt razgovora širim na sve pred-
mete, ovdje u našem slučaju na crkvu i pape. U
koju dakle vrstu Montesquieu-vih govornika ide No-
dilo, ili, govoreć točnije, Nodilova knjižica?
II.
Kako Nodilo u svojoj knjizi govori o vjeri i
o bogoljubnosti, o svetcih i crkovnjacih.
1. Na strani 32. čitam: „.... pa sve ovo tu
položi na dar grozovitome čuvaru vrata nebeskih". —
Po dnu stranice stoji tekst: ,, et ante corpus a-
postoli poneret".
2. Pripoviedajuć kako je Grgur III. prosio i
očekivao od Karla Martela pomoć proti Longobar-
doin, al je nedobio, nastavlja Nodilo svoje pripovie-
danje na str. 44. ovako: „Ipak ta toliko željena in-
tervencija morala je slijediti, kadli tadli". Kao uzrok
uzvišenijeg obzira, više naravi, za što je intervencija
morala sliediti, navadja sliedeće: „Naivna varvarska
vjera onoga vremena cijenila je, da čovjek isto tako
raja se clostoji velikom kojom zadužbinom na uhar
božijim ugodnicima, ljudima crkovnim, koliko bud-
nom savjesti i neporočn«sti, pa svagdanjom mukom
hristjanskoga života". — Ovo je dakako bila var-
varska vjera, kako to N. N. lukavo kaže. Nujerse
na toj vjeri osnivala pomoć Franaka, pružena rim-
skim papam, i bojevi poduzeti, tko ne će prezirnim
okom, smatrajuć motive, gledati na franačke podhva-
te? Pa tekom svoje knjige N. N. neće nikad zabo-
raviti, da nam, bez dodatka varvarski, predstavi, kako
su i pape te religijozne motive uviek izticali, na pri-
mjer: „Sed hortamur (Grgur III.) tuam bonitatemco-
ratn damino, et ejus terribili judicio, Christianissime
fili (Karlo Martel), ut propter Deum et animae tuae
salutem subvenias ecclesiae sancti Pétri et ejus pe-
culiari populo". (Nota bene: ovo je N. jurve naveo
giugno 1866 creava Moosîgnor P. Callen Cardinale
di ¡Santa Chiesa e gli conferí va il titolo di S. Pietro
in Montorio, e lo ascriveva aile Congregazioni dei
Veseovi e Regolari, di Propaganda, dell' Indice, dei
Sacri Riti e della Disciplina regolare.
Nell' allocuzione Apnstolici Noslri Principal,us,
del 22 giugno 1866, il Santo Pradre encomiava il
Cardinale Callen colle seguenti parole: „Non è me-
stieri che noi vi ricordiamo le sue esimie virtù, ce-
lebrate con lodi universali, ma non possiamo taeere
la sua singolare vigilanza episcopale, la diligenza,
la fortezza, colla quale, corapiendo tutti gli uffizi
di buon Pastore, fortemente con sapientissimi scritti
propugno la causa, i diritti, la dottrina della Chiesa
cattolica e di questa Santa Sede, e confuto i perni-
ciosissimi errori degli avversarî, e non tralasciô di
respingere e rintuzzare i funestissimi tumulti rivolu-
zionari ed inculcare la dovuta obbedienza e som-
messione alla legittima podestà secondo la dottrina
della Chiesa cattolica e di provvedere alla tranquil-
lità dell' Irlanda",
Una visita a Hagi Loja.
Togliamo dai giornalî il seguente brano relati-
vo ad una visita iatta ail'ormai rinoraato agitatore
Hagi Loja: Hagi Loja giaceva sopra una
lettiera sulla quale era stata distesa una coperta. Il
suo kaftan e tutto il vestito era stracciato, soltanto
il fez e il turbante erano puliti: fez bianco e tur-
bante bianco e rosso. Il suo volto è dimagrato e i
zigomi pronunciati, gli occhi incavati ma splendenti
di fuoco selvaggio. Egli li ruota continuamente, e il
suo sguardo non è mai fermo. Alla prima visita ri-
spóse al saluto con un semplice cenno del capo e
non voile dir parola. Alla seconda visita non rispó-
se al saluto, ma alla domanda come stesse, rispóse:
„Dal momento della rnia partenza da Sarajevo (nella
notte del 17 ai 18 agosto) ho raolto sofferto. Io sa-
peva già da lungo tempo che sarei caduto nelle vo-
stre mani, fui pero molto sorpreso d'essere stato
irattato dai vostri soldati in modo cosi umano ed a-
morevole. Io credeva d'essere maltrattato ed al con-
trario fui trattato benissimo e lo furono pure mia
moglie e mió figlio che si trovavano meco". Dopo
un lungo silenzio egli chiese: „Sai tu come sta mio
padre ?" Io non volii dirgli che suo padre era caduto
il giorno in cui fu presa Serajevo, e gli dissi quindi
che nulla sapevo di lui. Chiese quindi chi io mi
fossi, e alla mia risposta disse peckei, che significa
benissimo. Continuó quindi a tacere sinché, salutandolo
per congedarmi, egîi chinando il capo mi disse:
tí Bogom !"
Una lettera da Serajevo annunzia che Hagi
Loja non verrá nó lucilato né appiccato. I cristiani
di Serajevo avrebbero presentato un'istanza di grazia
perché egli, prima dell' entrata a Serajevo degli
Austriaci, impedí colla sua energia il massacro dei
cristiani.
rezom piše Nodilo: „Pippin stao, prvi od svih eu-
ropskih vladara, u svojim ispravama naglasivati, da
je on postavljen božijom milošću, Dei gratin
llekoh naglasivati, jer već na kruni Langobarda
Agilulfa stoje riječi: Agilulf. Grat. Dei". — Agilulf,
treba mi ovo spomenuti, vladao je 590-616!
Jeste li, čitatelji ikad vidjeli dječaka, kojem
su roditelji svukli djetinjske halje a navukli mu-
ževne? Drži se mudro, hoće da mužuje, sve hoće
da znade, govori o svačem, u sve se razgovore plete,
a mjeri kroji i presieca, da mu moramo — oprostiti,
jer mužuje, al muž nije. Meni se takov čini ovdje
profesor Nodilo.
Od Agilulfa do Umberta svi su vladari u Ita-
liji govorili, da vladaju po milosti božjoj, Agilulfu
nije nijedan rimski papa utisnuo na krunu: Grat.
Dei, kako nije ni Umbertu u kraljevski naslov. Te
su rieči rabili u Francuskoj svi vladari od Pipina
do Napoleona I., tog plienitelja kruna, i svi poslie
njega. Rimski pape nisu njim svim te fraze (zovimo
ju ovako) narivavaii. U Pruskoj od kralja Fridriha
1. pa sve da cara Vilhelma, svi su ta kod jer tvrdili,
da vladaju Dei gratin. Itd. itd. Je li dakle jasno da
rimski pape niti su bili izumnici, niti djelitelji ove
fraze smješne i, kako nam N. N. daje razumieti,
neprave? Ali rimski pape, kako dječak Nodilo od-
kraja, „držahu ključe blagajni te nove milosti", pa,
gle čuda! „puklo po Europi njima polje skoro
bezkrajnome svjetskome uplivu!" Doista čudo: po
Europi.... svjetski upliv! —
Rinjski pape imali su zbilja u nekojih državah
prava nad vladari i narodi, al prava utemeljenih i
temelječih se na „pravu narodnom", na „pravu pre-
daj nom". U ostaloj Europi nije papa bio drugo nego
zastupnik, skrbnik i otac onoga društva koje se
zvalo Christianitas, i to je papa postao posve na-
iavhiift, potrebitim pravom, kao što je svih nnislo-
mana• pokrovitelj carigradski sultan, kao stoje svih
anglikana „fidei defensor" kraljica i carica Viktorija,
svih pravoslavnih „Bieli car", svih evangelika car
Vilhelm. Zar ne, da profesor Nodilo nije ob ovom
nikad razmišljao? — Za to i onako liepo dječari!
Saggio di eloqaenza socialista.
Il dep. socialista Hasselmann pronunzio al
„Reichstag" tedesco un violento discorso, che avrà
concorso ad accrescere il numéro di quelli che vo-
tarono in favore delle proposte dei governo. La de-
mocrazia sociale, disse Hasselmann, non è che un
grido di dolore degli oppressi, dei sofferenti Certo
è perô, che le condizioni economîche oggi sono de-
plorabili, ma lo sono perché la produzione lavora
senza criterio ed incessantemente. Ed ecco cio che
vogliamo impedire. Sia pure che contro di noi si a
guzzino le baionette, ma sappiate che anche noi sia
mo pronti a versare il nostro sangue sul carnpo del-
1' onore, dappoichè anche noi non siamo in grado di
vivere più oltre in questa socîetà di briganti
(Immensi rnmori coprono la voce dell' oratore che
resta imperturbabile sulla bigoncia; il présidente a-
gita il campanello invano; alcuni deputati gridano:
Fuoril Fuori! Il présidente chiama ail'ordine l'ora-
tore che pero riprende il suo discorso). Non ho ec-
citato aila rivoluzione, ho affermato più volte che
voglio invece pace; sono i nostri avversari che ci
offrono la lotta e che ci provocano. Quando sorpas-
seranno i limiti, spargeremo il nostro sangue!" (Nuo-
vi immensi rumori).
Con queste parole F Hasselmann lasciô la tri
buna; ma, esse non furon le ultin^e: chè passando
accanto âl principe di Bismark, fermossi e iissandolo
minacciosamente in viso, esclamo: „Per l'ultima
volta ricordo al principe Bismark il giorno 18 marzo
1848". (Anniversario della rivoluzione e delle barri-
cate dri Berlino).
E probabile, nota il „Messaggiere", che questo
brutale appello alla ribellione (appello sulle cui ori-
gini non è questo il momento di pronunziarci) abbia
finito per rivoltar le coscienze e deciso parecchi dei
meno disposti in favor della legge, per quanto mo-
dificata e svisata, a darle il loro suffragio.
Una corrispondenza da Tiflis.
Nel Caucaso e nell' Armenia la Rus si a si pre-
para con ardore all' eventualitá d' un dueilo coll' In-
ghilterra.
Un corrispondente da Tiflis dice che le cose
colá procedono con attivitfl febbrile. Da parecchie
settimane due brigate di ingegneri lavorano alia
ferrovia Tiflis-Vaku, una brigata traccia la ferrovia
Batum-Erivan e si pensa a costruir anche quella
Batum-Kars, che per iscopi strategici é necessaria
come quella che condurrá i Golfo pérsico. II cprri-
spondente fa un confronto ira le posizioní domínate
dagli inglesi e quelle che i russi preparano ora, e
giunge alia conclusione che, costruendosi la linea
del Caucaso, i russi avrebbero un risparmio di %
del cammino. Lo Shiah di Persia si ruostra d' accordo
e, ció che maggiormente sorprende, in Teherán non
si manifesta alcuna traccia dell' antagonismo inglese;
sebbene, come lo sa ogni fanciullo, o presto o tardi,
dice il corrispondente, i russi dovranno misurarsi
cogli inglesi; dove? nel Luristan al golfo pérsico,
ove non regna piü lo Sciah, ma gl' inglesi, che hanno
Sto pako značavahu i znače one rieči Dei
gratin, takodjer Dei miseratione, mitericordia, ja
toga ovdje ne mogu na dugo razpravljati. Stockei
veli: Es ist mit dieser Bezeichnung schon viel
Missbrauch getrieben worden, dadurch, dass man
die Tragweite dieses Ausdruckes überspannte. Aber
in Wahrheit bedeutet der Satz: „Der Souverain ist
von Gottes Gnaden" gar nichts anderes, als: „er
besitzt di Staatsgewalt durch eine gnädige Fügung
der göttlichen Vorsehung". (Ovu oznaku već su
mnogo krat zlo rabili tim, što su joj značenje preveć
širili. Ali u istinu stavka: „vladar je po milosti
božjoj" ne znači drugo već: „on ima državnu vlast
po milostivnom božjem danju"). Ako g. Nodilo želi
o toj stvari štogod naučiti, da uzmogne drugom pri-
likom štogod govoriti, a ne brbljati, nek pročita,
med ostalim, spomenutog pisca Lehrbuch der Phi-
losophie, VII. Social-und Rectsphilosophie, 4. Staat
und Staatsrecht. Dritte, verbesserte Auflage Mainz
1872. zweite Abtheilung pag. 616. sqq.
„Kralj ili car po milbsti božjoj!" ovomu se
čudi Nodilo. A ja se ne ustručavam ni malo reći:
Nodilo po milosti božjoj profesor na sveučilištu za-
grebačkom. — Ja vjerujem u Providnost, pa tumačeć
svoju izreku velim: Da se Nodilo rodio 50 godina
prije, neg što se rodio; da se rodio Nodilo, kad se
rodio, al da se u Zagrebu sveučilište otvorilo 50
godina prije, il 50 god, kasnije, neg se otvorilo; da
se Nodilo rodio, kas se rodio, i da se sveučilište
utemeljilo, kad se utemeljilo, al da je Nodilo ostao
u sjemeništu gdje je bio; da se, mjeato na profe-
surti, dao na advokaturu, il postao profesor filologije,
mjesto historije; il da je Nodilo imao jednaka, ako
ne boljeg, premca; il da se Nodilo, mjesto u Spljetu,
rodio u Mostaru, — bi li Nodilo bio, uz proinienjene
okolnosti ove i deset, sto, tisuće evakovih, profesor
sveučilištni u Zagrebu? Zar zbilja Nodilo samo i
jedino svojim zaslugam pripisuje svoju profesorsku
sveučilištnu čast? Ja ju pripisujem i njegovim za-
slugam, al jošte više okolnostim od Nosila neodvi-
seeim, neg od Providnosti tako uredjenim il dopu- j
štenim ; ja ju pripisujem Dei gratiae, miserat.ioni, I
al loro stipendío gli Seicbi. A 200 miglia al nord
del Golfo pérsico non si ha traccia di autoritá per-
siane, scrive il corrispondente, e sino a tanto che
1' Inghilterra avrk danaro e una flotta, non permet-
terá ai russi di entrare nel Golfo pérsico. L Inghil-
terra sa benissimo che i russi, con una ferrovia che
da Mosca conducesse a Moharomerah, avrebbero in
propria mano il commercio indo-europeo e che il
Canale di Suez fra venti anni sarebbe ció che era
venti anni or sono. Per questo ed altri non meno
importanti motivi, dice il corrispondente, io sono al-
quanto pessimista, e credo che debba aver luogo un
duello all' ultimo sangue fra 1' orso e la balena, e se
i russi hanno appreso qualcosa, sapranno far andaré
in secco la balena ..
Doplsl.
U Zagrebu, na Šimunovo.
Sva važnost prvoga zasiedanja novoga našeg
sabora usredotočila se u raspravi o sriemskih izbori,
i o adresi. Po hrvatskom najnovijemu izbornom re-
du malo ili ništa vlada upliva na pripravne čine za
zastupničke izbore. U gradovih obćinska vjeća bira-
ju izborne deputacije, a u kotarih županijske skup-
štine. Prije nego je nastao vami dobro poznati list
„Sriemski Hrvat", kojemu se ima zafalit da se pro-
budila u Sriemu potištena hrvatska i katolička savjest,
pravoslavna braća, koja se srhom zovu, bila su za-
premila sva obćinska i županijska zastupstva, iz ko-
jih su nastojala istisnuti katolički živalj kroz i kroz.
Pazite da prem da grčko-istočni element sačinjava
u Srieraskoj županiji većinu (ne veliku), ipak ima
mjesta gdje su katolici u većini, i gdje po malo pro-
diru u javnost. Tako n. p. glavno mjesto Vukovar
sad ima obćinu hrvatsku i katoličku, i tu vam se
najživlje pojavila izborna borba. Nego imajući još
grčko-istočnjaci županijske skupštine i tim izborne
deputacije u rukuh, per jas et nefas htjeli su izti-
snuti iz narodnog zastupstva svakoga hrvata i ka-
tolika, te u tu svrhu krivim uvrštenjem i propustom
birača iz izbornih listina falsificirali su u Vukovar-
skom, u Tovarničkom i u Iločkom kotaru narodnu
volju, izborom Sv. Kuševića, D.ra Peičića i D.ra
Subotića.
Pritužbe su došle na sabor, tražeće da se Za-
metne iztraga protiv nečuvenim nezakonitostim od
strane hrpa birača, spravnih podnieti sve troŠJce iza-
slanstva za slučaj da ne bi se obstinile njihove tvrd-
nje. Ovo vam je najglavniii- uzrok radi kejega^sU
vam grčko-istočnjaci stupili u klub narodne stranke,
svi izim D.ra Gjorgjevića urednika glasovite „Za-
stave" koji pripada Starćevićkoj (risum teneatis!)
opoziciji. Ufali su se najme oni da će narodna stran-
ka svojim plaštom pokriti izborne nezakonitosti nji-
hovih pristaša. Nego prem da su vam Hrvati, more
solito, dobričine prvoga reda, prem da vjerozakonske
tolerancije kakva se ovaj kraj Velebita rabi nije la-
sno naći budi u kakvoj najliberalnijoj državi, ipak
svetost zakona bila je tako bezobrazno pogažena, da
nije bilo moguće ovjerovljiti izbore D.ra Pejčića, i
mi&ericorđiae, Nu ove rečenice nitko ne uporablja
za profesore sveučilištne u obće, ni za Nodila na-
pose ; profesorska čast i služba kao da je za to pre-
malo znamenita. Rabe ju za kralje, care i vladare;
valjda radi njihove znamenitosti za socijalni život.
Sto navedoh TI ovom odielku, ne ču toga pro-
fesoru Nodiiu rezati na raboš; ja ću sve ovo baciti
u ropotarnicu djetinjih igralija.
V.
Nodilo kad kad izvrgava pape smiešnosti, kad
oni toga nikako ne zaslužuju.
Na str. 128,129 i 130 čitamo sliedeći dogodjaj.
Pomirili se i sprijateljili papa Stefan i longobardski
kralj Deziderii na sastanku kod Rima. Deziderij
obećao papi koješta i svašta. Papa javlja veselu
viest franačkom Karlu i materi mu Bertradi ovimi
riečmi: „Valja da znate, da mi od Deziderija, koga
Bog čuvao! primismo potpuno, i u cjelosti sve pra-
vice blaženoga Petra". Pošto je Nodilo ove rieči
naveo, nastavlja: „Nego se Stefan ovdje bez sumnje
prerekao, jal izrazio nadu svoju, kano već gotov
čin. Da se osveti Hristotoru i Sergiju, Deziderij
nudio papi i angjele (dictio praegnans!); sve što on
želio, s mjesta obećavao, ali po tom ne dao ništa".
— Kad je drugom zgodom papa pisao Karlu i Karl-
manu, glede razmirice s Deziderijem pisao njima,
kako i Nodilo navadja, sliedeće: „A reče li tko, da
mi već primismo pravice blaženoga Petra, tome vi
nemojte nikako vjerovati". Neposredno za ovim
izmiehujuć papu, Nodilo veli: „Stefan il zaboravio,
il htio zaboraviti pregjašnje svoje pismo na Bertradu
i na Karla!"
Ala smiešna izmiehivanja! Pažljivi čitatelj peći
će, po Nodilovu pripoviedanju: papa pisao o stvarih,
kako se zbilja nalazile; a nepažljivi čitatelj, zaveden,
pristati će uz podrugivanje. To i želi Nodilo.
Hoćemo li i ovo uvrstiti med malenkosti? —
Slobodno !
(Sliedi.)
on izreku da je berlinski ugovor posljedicom
prijašnjeg nekakvog dogovora, uzmi na se
odgovornost dosadašnje politike, pa tu nadodaj,
što dva dana prije reko bio u Beču Pretis,
da naime o vanjskim poslima govorit je An-
drassyu pred odaslanstvima. Nu ničim Tisza
ravnije ne digne važnost razpravljanju u sa-
boru o berlinskom ugovoru, kako kada reče
Čisto i bistro: što je medjunarodno i zakonito,
to zastupstvo jedne države nikad ne dirni,
tim bi se bo temelji obće|f medjunarodnog
prava potresli.
I Vieća su u Beču izabrala odaslanike,
gdje ima, istina je, ljudi kojima nije po ćudi
zaposiednuće, al ima ili ipak većina, što su,
ko za jedan razlog ko za drugi, skloni potvrdit
vladinu politiku. U dobar čas došlo bilo raz-
ejepkanje, za sve da je ono bilo s protivštine
naprama vladi.
Ako dakle koja nenađnja ne prisilu je
većinu delegacija da stane na drugi pravac,
doma nećemo imat velikih neprilika s istočnih
dogodjaja. Najviše što se je bojat jest da
oposizicija ne navede vladu neka Novi pazar
sasvim turcim pusti. Al i to bi mala napokon
šteta bila, jer i samo vrieme pruži, i lošijim
diplomatima, liepih prigoda.
Odbor bečkog „Reichsratlia", kojemu je
mislit o vojnim zakonima, pusti na stranu
razpravu vrhu vladinog predlog, što pita da
se produži krepost zakonu o vojsci. Odbornici
su na to došli, jer Horst, pukovnik i ministar
za obranu zemlje, kaza da prije 8 dojdućega
mj. ili sadašnji ili novi ministar izmet će
pred zastupnike predlog, da se preinači sa-
dašnji predlog, ili predlog da se skroji zakon
sasma nov. ,
Republikanci u. Francuskoj sve se to bo-
lje namještaju, utvrdjuju. Ideje o monarkiji
nekako su pred dogodjajima pozaspale ili iz-
nemogle, te se novim izborima republici šve
novih elemenata za Vieća prikuplja. Sada se
bingu ljudi što će izabirat dio Senata. Iz Pa-
riza o tomu javljaju, republikanci misle da su
došle u izborima dobili za se 28 Starovieć-
nika.
Dočim u Francuskoj stvari okreću više
rek bi u zlo neko vu dobro, barem s politi-
čkoga gledišta; u Sviceri konservativci u ono-
mašnjim novim izborima dobili su liep broj
glasova i dotično zastupnika, lišma to u Ti-
ćinskom kraju. Tićinski puk. piše „LibertiV
u Lokarni, novu je glasovitu pobjedu održao,
Ono šest kandidata liberalaca-konservativaca,
svojevoljnim glasom velike većine birača u
oba okružja, postadoše zastupnicim švicarskoga
puka u narodnom Vieću. Slava poštenom i
je doista supravivere, neg odnosna grčka rieč epi-
zeesai ne znači drugo van rimango in vita, ostati
Živ. Ako bi pak tko htio i za supravivere naći objekt,
tad mu je postaviti ne tebe cara, neg tvoje grožnje,
pogibelji, što mi jih, care, pripravljaš), za korist pu-
ka. Sav zapadna me gleda; a da i nisam kakva me
ljudi misle, opet svi uzdaju se u mene i u onoga,
kome ti prijetiš kip srušiti i uništiti; uzdaju senai
me, u blaženoga Petra, što ga sve na zapadu kra
ljavine drže kano Boga na zemlji " Iz odnosna
citata pod rezom, izvadjam što je najglavnije ujedno
s Nodilovim primjetkom :„.... saneti scilicet Petri,
quem omnia occidentis regna veluti Deum terrestrem
colunt (grčki je presnije bez velut: theo n ep i-
geion e eho u si)".
Neposredno pred ovim odlomkom Gregorijeva
pisma napisa N. N.: „S pogrdnim i prezirnim ovim
tonom (naveo je Nodilo prije nekoliko rieči Grego
rijevih) družila se grožnja i Izlagao se papinski (ne
samo papin!) politički program". Ta grožnja i taj
politički program mora da se nalazi u odlomku Gre-
gorijeva pisma, što ga gori, po Nodila, navedoh. —
Kada dakle na prietnje cara Leona, kojim so grozio
papu utamničiti, Gregorij odgovara, da se on (pa-
pa), rad osobne sigurnosti, može zakloniti u Kampa-
niju, da se može zakloniti i med zapadnjake, „koji
nanj gledaju i u njega se uzdaju (quando quidem
occidens universus ad hurnilitatem nostrara convertit
oculos .... magnopere nobis confidunt)": Nodilo (tvr-
di, da se tim Gregorij grozi, i da izlaže ne samo
svoj neg papinski politički program! Gospodine
Nodilo! Vi se rugate s vašimi hrvatskim i čitatelji!
Neposredno za onim odlomkom Gregorijeva pi-
sma piše N. N.: — „Petar Bog na zemlji!" od uža-
sa na tu papinu krutu izreku sav bez sumnje pro-
trau car ikonoklasta Ako je Gregoriju Leon prije
ponositomu tićinskomu puku! Još ne znamo
točno brojeve glasovanja; al možemo jar uz-
tvrdit da su naši prijatelji u 40. okružju
ostali u svom povoljnom i tvrdom položaju
od 31 listopada 1875, a oni u 39. okružju
imaju sada trostruku većinu.
U svemu narodnom švicarskom Vieću
ima do 135 zastupnika. Konservativci prote-
stanti i katolici zadobili su više od 25 gla-
sova, a tim su dakle radikalci izgubili 25, te
je nastalo razlike 50. Po tomu radikalci, koji
su došle jedva je (Ivice većinu imali, odsle će
bit samo treći dio ciele skupštine.
Sada se dakle liepa prigoda pruža da
se izmedju crkve i države ponove u Sviceri
stari odnošaji. Sv. 0. Papa, kako iz Rima
javljaju, to i misli, i rieč je da su prognani
biskupi jurve primili naredbu da stoje spravni
na povratak.
Dovršila je grčka ministarska krizis. Nu-
dili su ministarstvo Deligeorgisu, Man rom i-
chaliu i Lombardosu, al ne htjedoše. Odabran
je zatim Trikupis za predsjednika i u jedno
za ministra pósala vanjskih i ministrom no-
vaca; Zaimis posta ministrom pósala domaćih
i u jedno ministrom pravde; ministrom za
nauku izišo Mavrokordatos, Karaikakis primio
u ruke upravu stvari ratnih, a Kanaris upravu
mornarice. Nu misle da je novoj vladi malo
obstanka.
O nauku sv. Liturgije u Biskupskih
Sjemeništih.
Bog sam i nitko drugi postavi težački i redo-
vnički iliti svećenički stališ: težak da hrani tjelesa,
a duše Svećenik: kao svaki od njih po božjoj naredbi
ima na svome vrsno raditi- polju, tako mora svaki
od njih svoj podpuno znati rad, i svoje radnje način.
S ovog razloga potrebit biva nauk poljodjestva te-
žaku, i hoće mu se tko bi ga u takovome znanju
prosvietlio; a tko bolje nego, koga mu Bog za naj-
prvoga i najvjernijeg druga podade, t. j. Svećenik.
Ovo jest ono, što baš radostno čitasmo proš. god. u
našoj „Katoličkoj Dalmacija" da će u Zadarskome
općenorne sjemeništu uzdignuta opet biti stolica za
nauk o zemljoteženju, čemu se svaki dušobrižnik
uzradovao.
Ali imamo jošte inih mladih težaka, koji imadu
i oni po sve dneve svoga života poslovati i truditi
u zemlji, u vinogradu Isukrstovu, i ondje dušam
njegovimi briniti se: ove vrste mladi težaci zovu se
žakni, koji u sjerneništih dobivaju svekolike potre-
bite bogoslovne nauke, po kojih, kad oni izajdu na
polje sv. Crkve, piću nebesku imadu podielivati
puku: s toga oni dobro i korisno budu ubaviešteni
u bogoslovnih naucih: ništamanje još nešto važnoga
njima često manjka, t. j. liturgičko znanstvo, koje
Svećenstvu kruni nauk: — nam quid scientia Litúr-
gica praestantius? quid excellentius ? quid utilíus ?
— dakle Imala bi se dopuniti takodjer prazna sto-
lica bogoslovna svetih Obreda (sacrorum Rituum
Cacremoniarumqufe disciplina), Sv. Obreda bo nauk
uzvišen je nauk koliko jedan po jedan bogoslovni
nauk, kao što to nije sumnio potvrditi prevedri muž
Isusovac De Azevedo „in sua ad res litúrgicas prae-
fatione, gdje veli ovako:" Bogoslovje jest u posljedna
vremena postalo, a nauk Obreda iztiče jošte s prvog
začetja Crkve; ono od daleka tiče se Boga, a ovaj
na štovanje istoga Boga spada, ono samo na dobru
ćudorednost ohrabruje, a ovi već kriepki plod bo-
goljubstva prinosi, ono se običajno zabavlja znanjem
božanstvenih stvari; a ovaj sa božanski mi dielovanji
tako spleten jest, da se od njih po nijedan način
razlučiti nemože: U jednu rieč Bogoslovje besjedi o
Bogu, a Liturgija zbori istim Bogom, t. j. uči kojim
dostojanstvom, kakvom dvorbom imamo se Bogu
klanjati, i kako se njemu moliti, i vaskoliki puk na
bogoljubstvo probudjivati kroz Liturgiju.
Ako Mladici — Žakni u sjeministih kroz četri
tečaja imaju se bogoslovnimi baviti nauci, i žuriti
se da valjani poslenici i u vinogradu Isusovu po-
stanu dostojni podjelitelji presvetih Otajstva: kako
dakle nebi oni ozbiljno i radostno prionuli takodjer
na knjigu liturgičku, da podpuno izuče nauk božje
liturgije ili bogoslužja, da mogu sva službovanja
božanstvenih Otajstva dostojno i plodonosno obdr-
žavati ?
Ja ovdje neizlazim na polje ko drzovit, da
našim presvietlim i mudrim Starešinam propisivam
knjige i knjigoučenje liturgičko, nego priklonito u
njih molju dopuštenje, da sraiern sada samo prosto
štogod o tome natuknuti.
Imamo za taj nauk jednu zlatnu knjigu od
j^ečastnoga Gosp. Kanonika Ivana Fornici-a, izdanu
za mlade Crkovnjake Sjemeništa Rimskoga naslovom:
„Institutiones Liturgicae ad usum Seminarii Romani".
Ova knjiga jest razdielena u četvero. U I
Dielu tumač. O presv. Mise posvetilištu; u II. D.
o Crkvenouie Casoslovju; u III. D. o podjeli van ju
sv. Otajstva; a u IV. D. o Blagoslovih, o svetih
obašašća, i o službovanjih oko umrših. Ovdje pre-
častni g. Kanonik netumači samo kako se cererno-
nialni poslovi imaju obavljati, nego takodjer nado-
daje sv. Obreda začetak, njihove promjene i razli-
kosti, i njihova znamenovanja, koja on iz knjiga
premudrih Spisatelja bijaše izerpio. Ova svakolika
stijući mladjahni pitomci semenarski užgat će se
toli u srcu, da će radosno oni prionuti „ad tam
sublimem, tam u tile ni, tam necessariam scientiam
acquirendam", i reći ću, da će ista presvietla Go-
spoda Biskupi svojimi Žakni zadovoljni biti.
I ja sam se odavna zabayljao ovom knjigom,
te poniešto malimi liturgičkipri poseboimi poslovi; i
svedjer u misli bio sam, kako "bih ijaštogodinogo
na korist mladjahnih Crkovnjaka prinieti. —' Nu
evo teke sada koliko mi moć moga truda dopustila,
dogotovio sam božjom pomoći djelo s naslovom:
Sbirka iztumačenih Obreda sv. Rimske Crkve za
običajne tihe i javne službe božje u Crkvi; — i ina
potrebita znanju žaknom, mladim Misnikom i Dušo-
brižnikom slavjanskoga slova, toli za popove, koli
takodjer za Redovnike (Fratre; koješta oni posebnoga
imaju). Ova svakolika složena po propisih Crljeni-
ca, Obrednika Rimskoga; Dekreta Sv. Sbora 0-
breda i klašičkih liturgičkih Spisateljá.
Imat će takodjer jedan dodatak i „Obće Rubri-
ke, Misala i Reda sv. Mise".
Bude li odobrena knjiga, ako me tko ne pre-
teče, o njoj ću udiij pt. Dukovništvo obznaniti.
A. S.
prijetio tamnicom, sad mu prebaci i riječ: „Ja car,
ja svestenik!" —
Ne znam čemu se moram ovdje više čuditi, da
li „krutoj izreci" papi podmetnutoj; da li izreci, ko-
ju, veli Nodilo, da je car papi „prebacio"; da li kra-
snom odnošaju, u koji trpa Nodilo papinu i carevu
izreku.
Car ikonoklasta bez dvojbe ne protrnu na krutu
papinu izreku, jer bi bio inače Gregoriju štogod dru-
go predbacio, nego li rieč: „Ja car, ja svestenik".
Ludo je ovo posliednje i pomisliti. Niti su ove Leo-
nove rieči do tada bile nečuvene. Jurve Konstantni
Veliki nazivao se „episkopos toon eksoo".
Biskupi sakupljeni na saboru carigradskom (parti-
kularnom), godine 428., pod patriarhom Flavijanom,
nazdravljali su (acclamabant) caru Teodoziju Mla-
djemu (Mansi t. VII. pag. 733.): mnogo lieta sve-
šteniku caru (polia etee too archlerei ba-
silei). Da su napokon navedene rieči bile znak ca-
reva „protrnuća", ne bi bio Gregorij u drugom pi-
smu odvratio caru: „Hortamur te ut sis pontifex
et sacerdos, prout ante scripsisti". Gregorij nije na
cara bacio nikad anateme, al ga oštro ukorio, što se
odaljio od pravog puta; dokazivao mu, da se namje-
ra mu i djelovanje protivi nauci svetih otaca itd. jtd.
(vidi cio prvi Grgurov list). Ovo svakako „osornu
Izaurijaninu" nije bilo po ćudi, pa da je on, kako
nam Nodilo tvrdi, onako kruto razumio onu izreku
papinu u pismu, gdje mu se papa diči, i sve zapad-
njake (omnia occcidentis regna) hvali, što štuju, o-
sim sv. Trojstva, i Boga Petra; mogo je on, i nebi
bio propustio, sbog one izreke okriviti papu rad naj-
golemijeg krivovjerstva. Toga pako nije učinio. Ovdje
se dakle g. Nodilo igrao, i to navlaš, proti svojem
osvjedočenju, s pouzdanjem svojih čitatelja. Najgora
to mana u svakog pisatelja. Gosp. Nodilo zna, jer
je izučio bogosloviju (ako pak ne zna, nije smio dati
se na ovo pisanje, bilo mu ostati pri egipatskih mu-
ni ij ah), da takovih heresija jošte nije bilo, koje bi
učile Boga-Petra il Boga-Pavla; to je bilo do tada,
a je i do sada, u poviesti nečuveno, nevidjeno. Već
ova jedina okolnost imala je obataliti hotomiČnu go-
ropadnost Nodilove pragmatike, al on će ju ipak
podmetnuti „skotu" papi; pače on hoće još izrično
navesti, da „je grčki presnije bez velut: theon
epigeion e eho us i"; prem je vjerojatno, da je
prepisivatelj pred theos zaboravio jedan (veluti),
jer se već pred njim nalazio drugi (hon hai pa-
sai basileiai tees dyseoos theon epigeion
eeho usi); i prem je sigurno, da onaj terrestrem
(epigeion) ne stoji ondje badava. Krstjanske cr-
kve sve štovale su jednoga nebeskoga Boga, gospo-
dara neba i zemlje, a nisu poznavale nikad nikako-
va boga zemaljskoga. Niti se može Nodilo izpričati, da
nije ovoga opazio, jer Gregorij evo prvo pismo (Man-
si t. XII. p. 972.), što ga je Nodilo imao pred so-
bom, ima pod razpravljanom izrekom Harduinovu
opazku. Nu nas Nodilo, koji crpi poviest iz „svje-
dočanstva neoprovrživih", da ju za uviek spasi iz
klerikalnih ruka, on hoće, pa tko će mu sta, da o-
vako krasno pragmatizuje u svojoj knjižici. — O sa-
vijači, vi historici klerikalci! kad ćete jednom pre-
stati, historiju pisati strančarski, natezati ju stra-
stveno na vaša Kopita? Exemplum dedi vobis!!
Ako je Nodilo u ovom goropadan, u onom, što
sliedi, još je goropadniji,
(Sliedi.)
N. 87. Zara, Lunedi 18 Novembre 18T8. Anno IX.
Đalmazia
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatcin facientes in charitatc, creseamus in
il I o per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eft h. IV. 15.
Esce il Luneài ed il Venerdi.
ifg&gan
Ego interim elamite :
Si quis Cathedrae Petri jnngitur, meus est.
(S. Hieronytn. Efts. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Dco, in ilics alacriter operam Vestram inipensuros in tuenda salutari Ecclesi<e doctrina, animisquc in Religionis amore et in ver» fldei professione
roborandis, ix nel Breve del 2 i Fehhrajo 1872 agli scrittori delta üalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per uu anno antícipatamente fior. 6. — Per la Monarchia Austro-Ungarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
ela 15 in oro. — L' associazione é obbligatoria per 1' intera annata. Chi non avra dato disdetta alia fine di un' annata, si riterru associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e grimporti di denaro in gruppi, o meglio in assegni postali, si dirigano ÚY Amministraúone della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze alFruncate alia
lledazione. I comunicati s' inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Inserzioni in quarta pagina a tariffa assai modérala. Un N.ro separato s. 8. I inanoscritti non si restituiscono.
Zara, 18 novembre.
Un articolo bizzoso della Provine. Corresp.
(ch' è un organo semiofficiale del governo di
Berlino) ha fatto un gran chiasso in Germanin
in questi ultimi giorni. V articolo è scritto contro
i cattolici in genere, e singolarmente contro
quelli che formano la frazione cosiddetta del
centro. A sentire il foglio, sono costoro che
mandano a vuoto ogni speranza di pace fra
Chiesa e stato. L' iride foriero della concordia
era già comparso, e il Papa conciliante e buono
non chiedeva nulla di meglio che di stender la
mano e di stringer amicizia col governo tedesco ;
ina il centro, ambizioso e bisbelico, rifiuta di
porger ascolto ai cenni delf „autorité compe-
tente" del Ponteíice, onde si fa chiaro che in
lui I' odio all'impero e l'astio contro il Bismark
possono più che 1' amor della pace e l'interesse
della Chiesa. Ë dunque il centro una fazione
prettamente política, a cui la religione serve di
maschera; il che stando, è in lei che si deve
cercare la ragion della lotta, e il governo si
lava le mani nella sua innocenza, e dovrà suo
inalgrado continuare il Culturkampf'.
P 0 0 LIST A K.
Postanje svjetovne papinske vlasti ili
pedeset godina talijanske historije
(724-774.)
Napisao NATKO NODILO.
Kakova to knjiga? kakov to povjestničar?
XI.
(Nastavak.)
Divljačtvo Longobarda opisuje N. na str. 49.:
Za Latine; ondašnje nosioce još preostale naobrazbe,
inoroč[i i inojezični Langobardi, svi do cigloga, bi-
jahu razbojničko pleme, koje, kud dopiraše, sa sobom
bi nosilo besudje i društveni nered. Čuše Latini
s radošću smrt Luitpranda, „vrebača i gonitelja
svoga" (Anast. vita Zachariae). Suvremeni taj «ud
bez dvojbe je strastven glede osobe kralja pripi-
tomljenoga (Je li? a osam puta digo je vojsku na
Latine!); ali oštar nije napram njegova naroda. Da
Langobardi budu Rim osvojili i cio apeninski polu-
otok pritisnuli, sva je prilika, da zgažena i davljena
Italija ne bi, pri izminuću srednjena vijeka, zapalila
u Europi luč opet oživljele prosvjete.
Na 60. i 61. str.: Italija pucala pod bremenom
nadošlih rušećih, a ne radećih Germana. U njoj svake
nove godine osvitalo to manje naroda. Italsko pu-
čanstvo, već prorijegjeno rimskim latifundima, užasno
tad propadaše u bijedi, nastaloj pod osvajačkim
kopljem Langobarda. Tamanjenje zemlje, uz seljačko
ropstvo, raslo u velike, otkad Langobardi prekriliše,
ili trknjama napastovaše gotovo sve italsko polje ...
Cfr. med ostalim opazku 4. str. 25.
Da su Longobardi, u koliko bili živi, imali i
htjeli napadati na Rimljane sliedi iz Nodilove izreke
na str. 20.: Langobardi i Rimljani bili dušmani od
zakletve. Koliko su krat na Rimljane i Latinjane
napali, vidjeti ćemo o svakom longobardskom kralju
na pose.
Liutpranđ (712—44), piše Nodilo str. 24., čeznuo
sve Latine imati pod vladom, i u svoj Italiji izmije-
Cosi P organo officioso, secondato da un
coro d' anime gemelle che si tira dielro, ma
eziandio schernito da quanti sono liberali schielti,
a cui la servilità non toise affatto 1' uso della
ragione. Ë mirabile infatti, scrive Y „E. d. L.",
il garbuglio di contraddizioni smaccate in cui
s'avvolse fin qui il governo berlinese, e nulla
eguaglia la stortura del sao linguaggio. Un sei
o sett' anni addietro, si inauguró la lotta pro-
clamando che i cattolici sono marionette del
Papa, e pigliano da lui I'imbeccala d'una politica
oslile alia patria. Era un' ohta insopportabile che
un prete italiano movesse a sua posta i cattolici
tedeschi, obbedienti al pari di monaci, anche in
affari civili ; e perciô fu necessario quel tocco
di Culturkampf, e per staccare affatto da Roma
la Chiesa alemanna, il prinfj) articolo delle leggi
del maggio escludeva risoíutamente qualsivoglia
atto di giurisdizione che í ^ase "per esercitarsi in
Germania da un superiore ecclesiastico dimorante
fuor dell' impero.
Quest' idea fu ricantala in ogni tuono, e
ripetuta colla fedeltà religiosa che si mette nella
professione d1 un simbolo di fede, finché dal-
1' estáte passata in poi, si mutô registro. Pre-
niti cara rimskoga. Čim je g. 726. pukla vjerska
razpra med carem i papom Gregorijem, a i med
carem i Latinjani (Nodilo ne će valjda zahtievati,
da su Latinjani i pape u ovoj vjerskoj raspri imali
popustiti), Liutpranđ započe boj; varvari (str. 24.)
polomili, po običaju, rimsku upravu, i osvojivši Ra-
vennu i Narniu, već upirahu željno oko i na sami
Rim *).
Tko će pomoći? Car Leon (717—41.), o kojem
(s. 8.) veli Nodilo: popuštala careva pažnja na za-
pad, mjesto državnimi, bavio se vjerskimi posli;
mjesto da misli osloboditi Ravenu, on misli kako će
na krivovjerje obratiti svoje podanike, niti se osviesti,
kada, po Nodilovu citatu iz Anastazija,... omnis
Italia consilium iniit ut sibi eligerent Imperatorem
et Constantinopolim deducerent. ..
Pomoći će papa Gregorij II (715—31.). On već
na svoj trošak Rimu pogradi i raširi bedeme; on je
već jednom bio uložio svoju moguću riječ, a Lan-
gobardi vratili Grcima zaposjednutu ravensku varoš
i luku, što se zvala Olassis; on je jednom jurve
dao do 70 funti zlata, eda bi grčko oružje bilo u
stanju natrag oteti beneventskim Langobardima zna-
menitu tvrgjavu Cumu kod Napulja (sve na str. 8.)
Taj će Gregorij pomoći i sada. On će najprije stje-
šati Talijane: compescuit tale consilium pontitex,
sperans conversionem principis. I Pavao Dijalcon,
od Nodila ne citovan, veli VI. 49.:... et nisi eos
prohibuisset pontifex, imperatorem super se consti-
tuere fuissent aggressi. Za tim Gregorij najživlje
preporuči Ursu duždu Mlečana, da bude u svačem
na ruku eksarhu, koji bijaše iz Ravenne umakao u
Mletke ... A zbilja združeni Grci i Mlečani... opet
oteše Ravennu iz ruka langobardskih (str. 28.).
Ali Liutpranđ u drugoj, a valjda i u trećoj
vojni osvoji Bononiu uz okolna mjesta, pa čitavu
Pentapolu i grad Auximum (Osimo)... I na zapadnoj
*) Žao mi što rad tiskarnih potežkoea ne mogu sve Nodi-
love rieči staviti med navodke; navadjati ću uviek stra-
nicu, a moje umetke i primetke nastojati ću kakogod
označiti. U ostalom može čitatelj Nodila laliko razpoznati
po njegovih osobojnostih: Langobardi, Liutpranđ, Pippin,
itd. (mjesto kako drugi obićnjaci pišu: Longohardi, Luit-
prand, l'ipin), a osobito po srpštini.
meva al cancelliere di cattivarsi i cattolici del
centro e di farsene altrettanti cagnotti, pronti a
giurare ciecamente in verba magistri e a se-
guirlo in tutti i capricci della sua politica. Pur
di ottenere questo profitto, ei s'era messo bra-
vamente sulla strada di Canossa, fe' appello al
Papa, e accoglierebbe magari a braccia aperte
un nunzio apostolico a Berlino, a patto che
questo gli portasse nella valigia 1' ossoggetta-
mento dei cattolici. Ma ecco che s' è trovato
che il Papa non si arroga la pretesa di dar
comandi in materie politiche, e in queste cose
i cattolici non si sentono tenuti ad obbedire,
onde il Bismark si vide coslretto o a stipular
la pace senza guadagni, o a proseguire una
lotta di cui gli è già palese il niun effetto. De-
luso cosi nei suoi calcoli e mancatagli la spe-
ranza d1 acquistare il bramato contingente di
iaiicie spezzate, il Bismark giurô di vendicarsene,
e intanto lasciô cadere le trattative, spiccando
ai trombetti officiosi l'ordine di intonare un' altra
cantilena. E adesso adunque i fedeli ail' impero
sono obbligati di credere il rovescio di ciô che
era stato proclamato per più d'un lustro. I cat-
tolici dovrebbero essere marionette del Papa;
strani dokopa se Liutpranđ tvrdoga grada Sutrium
(Sutri) .. . Jedan dva li dana vojničkog hoda, pa eto
Langobarda papi na vrat (29.).
Nu, velim ja, da se dohvatili Rima i papina
vrata, bilo bi jednim mahom izčeznulo i bizantinsko
vladanje.
Tko će sad pomoći? Cara Leon#i za Italiju
briga ne tare.
U to Gregorij, piše Nodilo, neprestanim poru-
kama i pismima molio i kumio Liutpranda; ali jedva
velikim poklonima skloni ga, da od megje odmakne,
i da „apostolima preblaženim Petru i Pavlu" vrati
opuhani grad Sutri.
Na ovom će mjestu, veoma a propos, Nodilo
govoriti o nečuvenom novom pravu, što ga Rimljani
hoćahu suprotstaviti carskome!
Medju tim car Leon, kao na odplata, zapovjedi
nekoliko puta da papu smaknu, jer mu papa nelitjede
pristati na ikonoklastvo, i eksarh Eutihij sklopi
s Longobardi savez, koji urodi ovim plodom : Veoma
je sumnjivo, da je baš po nagodbi (str. 32.) s Euti-
liijem, poveo (Liutpranđ) čitavu oružanu Langobar-
diju na gracl cesarâ: nu svakako langobardski kralj
bješe na skoku, da izvede ono, što ne učini junak
Alboin.
Od Bizantinaca, koji su ovu nepriliku prouz-
ročili, ne treba očekivati pomoći. Nodilo ne bi bio
Nodilo, kad bi nam sada štogod reko o tom bez-
primjernom bizantinskom vladanju. On će čitatelju
podrugljivo opisivi-ti pobožnost Luitprandovu, pa će
reći o uspjehu, što ga glavom i svojom rieči na
sastanku s Luitprandom polučio papa, ovo : Nije baš
bilo Gregorij u premučno izbaviti se od onakoga ne-
prijatelja !
Za ovim će samo natuknuti Nodilo znameniti
dogodjaj, što ga on sam stavlja u god. 730., i o
kojem Anastazij ovako piše (Vita Greg. II.): Igitur
exarcho Romae moranti venit in partibus Tusciae
in Castrum Manturianense quidam seduetor Tiberius
nomine, cui cognomen erat Potasius, qui sibi regnum
Romani imperii usurpare conabatur, leviores quosque
deeipiens, ita ut Manturianenses, Lunenses atque
Bledani sacramenta praestitissent. Exarchus vero
haec audiens turbatus est, quem sanetissimus papa
confortans et cum eo proceres ecclesiae mittens, atque
Br. 2. / Zadar, Ponedjelriik 5 Sječnja 1880. God.
Veritatem facicntes in charit&te, crescamns in
¡lio per omnia, qui est capnt Christue.
(S. Paul. Efh. IV. 15.)
Izhodi u Poiiedjelnik i u Ego interim o)«mite: Si quis Cathedrae Petri jnngitur, roeue est.
(S. Hieronym. Epis. X VI. ad Dam.)
Vos ipsos, auiliante Deo, in dies alaoriter operam Vestram impensuros in taenda salu tari Ecclesi® dootrina, animisqne in Religionis amore et in ver® fldei professione
roborandis,.... (Pio IX u fapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.) '
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, ¿aljfi
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani ur. veoma niskih cienn.- Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 5 sječnja.
I I ođjelo nešto odlučuje u ponašanju. Dužni
smo Časti svomu zvanju, svomu položaju, al
ni ođjelo nije pri tom zaboravit.
Odjelo se „Katoličkoj Dalmaciji" evo
mladim ljetom nešto promienilo, sasma se
pohrvatilo, ona se kape prihvatila.
Ima dakle dvostruko sada razloga „Ka-
tolička Dalmacija", poput katoličkog hrvatskog
naroda, držat se Čvrsto, što ikad Čvršće onih
predaja, koje hrvatska majka sincim svojim
mliekom u dušu prelieva: nepokolebive lju-
bavi i odanosti napram vjeri svetoj i rodnomu
kraju: sve za vjeru i za dom.^
Da se prvoj svetoj dužnosti kakogod
odužimo, da red ljubavi sliedimo, da s Božjim
blagoslovom nastavimo vršenje težke ali uz-
višene svoje zadaće i u novom ovom odielu
a novim ljetom, deder najprije odmah ljetos
još jednu svečanu priliku svietu pružimo, da
spozna: kako mučenički hrvatski narod, buduć
junak mimo junake na bojnom polju, nije zato,
r ni sada, manje junak u borbi za vjeru svetu;
j za koju su mu sinovi u prvom redu na Istoku
za toliko vjekova siromašna al plemenita i
poštena prsa svoja pušćanomu zrnu i oštromu
macu dragovoljno, s uzhitom izlagali.
Naš bogobojeći, daroviti narod još je,
usljed starih predsuda, potičucih od nepozna-
vanja ili zlobe, od mnogih preziran i najo-
pačnije opišivan. Kad ni najsjajniji alem koji
se u kruni njegovoj zrcali: tvrda vjernost
vječnomu Rimu, nepokolebiva odanost Rim-
skoj Stolici, nije od svake sumnje čist!
Da te magluštine izčeznu na jedan mah
pred suncem čistih iskrenih srdaca katoličko-
hrvatskog naroda u Dalmaciji, a ujedno, što
je takodjer, ako ne nuždno, a ono barem veoma
koristno, ojača se u našem puku katolička sviest
napram razkolničkom duhu koji nam na žalost
primorski i zagorski naš zrak sve to gore
kuži; dobro bi bilo, i mi to želimo i u velike
ovim hrvatskom katoličkom narodu pelimo, da,
po mogućnosti, kako mu siromaštvo dopušta,
javno vjeru svoju posvjedočuje a ljubav svoju
sv. 0. Papi izkazuje redovitim godišnjim Pe-
trovim novčićem.
To je za nas ne mala čast moć branit
Isnkrstovog Namjestili ka na zemlji a moć
obćeg Pastira svete katoličke crkve obskrblji-
vat onim sredstvima, kojih ga je lišila bun-
tovnička lupežka ruka.
Koliko tko može, al neka niko ne zao-
stane u tom plemenitom podhvatu: svi pravi
sinci imaju hrlit na pomoć zajedničkom Otcu
svomu.
Mi smo pak katolici Hrvati osobito Rim-
skoj Stolici dužni, jer nam je svedj ona bila
najbrižljivija majka i, dočim nosila pred nama
zublju vječnih istina, nije ni našu vremenitu
čast i moć zanemarila; i na naš se je ugled
svojevoljno obraćala, i krunu mu slala. Petrov
novčić neka dakle bude znak osobite naše
harnosti, i nade.
Milodare mi ćemo dragovoljno bilježit
kao i došle u našemu listu, pa bilo da se
izravno na nas slali, neka ih preko nuncija
Rimu poklanjamo, ili se dotičnim Crkovnim
starešinam dostavljali.
II lupo a difesa delF ovile.
Il Dalmala, quel famoso Dalmaia d' onde
si rovesciarono tante offese alie credenze ed
a' costumi délia grande maggioranza de' Dal-
mati e tanto vitupero a pubblici funzionarii ;
il Dalmata, eco i'edele de' periodici d'oltre
mare in quanto contengano di ostile a Roma
papale, o di canzonature agi'insegnamenti del
Sillabo; il Dalmata — stupite o cieli ! —nel
suo N.o 1 dei 3 eorr., tutto tenerezza pella
fede e moralità pubblica, tutto riverenza verso
i nostri Padri e Pastori, tutf ossequio verso
le legittime autorità civili ; si commuove e grida
I' aliarme contro 1' organo religioso, che, liorri-
bile dictu ! a tutti ed a tutto ordï F estremo
eceidio semplicemente coll' eliminare il suo
titolo italiano La Dalmazia Vattolica e pre-
sentare in fronte col nfrjvo anuo il solo slavo,
esattamente corrispondente, Katolička Dalma-
cija. Non è forse questo il caso di ripetere :
„praeclarum custodem oviumu ! e dire al vec-
chio istrione: va, forbiti almeno le fauci dal
sangue, copri le zanne, fa che sieno dimen-
ticati, se non riparati, i tanti danni che ar
recasti ail' ovile di Cristo in Dalmazia e
poi allora, Demonio fatio Frate, snoeciolando
paternostri, potrai scimiottare il eredente, lo
zelante, il divoto, con qualche speranza di
successo, almeno presso i semplici. A prolun-
garsi di qualche istante la vita che gli fugge
(colpa quel Bruto di Katotička Da'mac ja cui
grida : Tu quoque), novello Luigi XI.. il po-
vero Dalmata si dibatte convulso in ismorfie,
delle quali sarebbe crudeltà domandargli ra-
gione. Qualis vita finis ita, come visse cosi a
suo tempo morrà il Dalmata, evitando sempre
la seria polémica con noi, e gigante invece
asserendosi e trionfando in insinuazioni contro
a; supposti autori de' nostri articoli, ed in
iscambiare l'accessorio col principale, la forma
colla sostanza.
Come più e più volte per 1' addietro, cosi
anche oggi a si leale e terribile av versan o
noi ci limiteremo a rispondere semplicemente:
che v'importa di sapere chi è che scriva?
badate che cosa abbia scritto ; che conta a
favor vostro il titolo del nostro Periodico?
leggete e giudicatene il contcnuto. Sul campo
oggettivo saremo, come sempre. a vostra di-
sposizione. Finché lutto il vostro forte sarà:
versare anche su noi la vostra inesauribile
cornu-copia d' insulti vi lasceremo fare 1' Or-
lando furioso, quanto mai vi piaccia.
Ci consta positivissimamente che un co-
mitato, troppo poco nobile ed appassionatis-
simo, costituitosi in questa cattolica città, si
di verte a denigrarci e cerca di persuadere i
nostri abbuonati a non sostenere ulteriormente
il nostro giornale, adducendo a pretesto che
quest'organo cattolico della provincia, si sia
scostato dal suo sacro programma, e, „dato
un calcio al Ve iyelou sia disceso a fare pro-
paganda di „panslavismo"! Noi per grazia
del Cielo non abbiamo bisogno di difenderci:
la Chiesa ed il popolo h con noi, noi ed il
popolo siamo colla Chiesa e tutti colla Sua
Pietra Angolare. Abbiamo un Dio per nostro
giudice ed i nostri Superiori ecclesiastici: essi
conoseono bene le nostre opere, che non ven.-
gono consúmate nelle tenebre, ma in piena
luce. Preghiamo quindi pubblicamente i signori
componenti il comitato e 1' autore o gli autori
dell' infame e maligna calunnia lanciataci
contro a portare un solo falto, una sola parola
in conferma delle loro asserzioni. Frattanto
le rigettiarao con isdegno ed orrore. — Con
sommo rincresciniento ci siamo decisi a ver-
gare queste poche linee. Vae illi per quem
scandalum renit!
—_
Pogled po svietu.
Zadnjih dan», kako je paia sluđen, led i
snieg počeše kopniti po svoj srednoj Europi.
Ti em voda u prilocim raznih neka, a najskoli
Dunava, silno nabrekli» le prieti potopom mje-
stim na nizku. Gdje gdje tolika se je silna voda
u rieku izlila, da je do desel i do dvadeset se
noga nad obično podigla. U Bocu s toga podu-
zimlju n-i vas mah radnje, da osiguraju kuće i
skladišta što su u pogibelji. 0 Ugarskoj ovaj
put nema rdjavih viesti, jer sn planine daleko
od nje, te ondje ne odlučuje kopneći snieg i
led nego povodaji, a lieh u ovaj čas nema, pa
ni užasnih njihovih posljedica.
Na 31 prošloga mjeseca bio je podpisan
u Beču od austrijskih i njemačkih punomoćnika
privremeni austro-njemački trgovački ugovor.
Nema tek ništa nova u njoui, jer privremeni
ugovor nije nego dosadašnji ugovor, koji će,
s molim, odnosno neznatnim, preinak.im vriedit
još za nekoliko mjeseca, od 1 tekućega do 1
srpnja 1880.
Ruska se spominje progonit Poljake, sad u
jednom snd u drugom kraju njihove tužne kra-
ljevine, al eto se spomenula nazad dana učinit
joj i nešto dobra, premda ne jamačno iz veliko-
dušja, koliko od straha. Nihiliste, ova opaka sekta,
neriaju vladi u Petrogradu, eto ima već neko-
liko godina, nikada mira, pa Vlada nije rek bi
voljna stvarat sebi novih neprilika i šija u pro-
ganjanju katolika Poljaka. Ona ih sada ina/e i
za drugi razlog, jer naime boji se da joj Au-
striju u dogovoru s Njemačkom u zgodan č«s
ne iznese na sriedu poljačko pitanje. A i treća
je: Austrija se primiče federalizmu, te si tiein
stiče sve to jače kako vjernost Galicije tako i
simpatije poljačke kraljevine u Rusiji. Nego slabo
će pomoć Rusija samoj sebi i nepoznatomu
svomu ugledu, podieliv Poljacim nahodećim se u
carstvu jedino obćinsku samoupravu i novi
red u sudbenom postupanju. Ali eto bolje išta
nego ništa ; od zla dužnika ....
Crna gora pita odšetu od Turske zato što
joj čini držat vojsku na nogama, i hoće da joj
pripukli Carigradski siromah izbroji 2 milijuna
franaka. Uz toliko, kako sam Muktar paša br-
Br. 11. Zadar, Poneđjelnik 9 Veljače 1880. God. XI{
Veritatem faoientes in charitate, orescamus in
¡lio per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15J
Izhodi u Poneđjelnik i u Petak
——
Ego interim olamito :
Si quia Cathedrae Petri jtmgitar, mena eat.
(S. I Iter any im. Epi». XVI. ai Dam.)
roborandís,.,
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dice alaoriter operam Vestram impensuros in tuea«U salutari Ecclesiœ doctrina, animisque in Religionis amore et in var« fldei profession« /•n.'„ FV .. •< <•»• • . ir , lî'L. n.i (Pio IX u papins<(. u3lHj n veljače Î872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstV^7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godila ne odbije list smatran je predbrojnikoi»^ ta nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, salji^
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma riizku cumu. SvaVi broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 9 veljače. renu glavu! A kakav je većinom župniČhi | giustificarlo ? So tra il selvaggioe l'Orango non cor-
stan na selu navlas zagorjem naše pokrajine? j re differenza °he <}* 9rado .perché non potremo as-
T v i ' - , m • i. :i „i • i v ¡ soggettar quello ;ille sorti di questo, chiuderlo in una Jos malo pa ce pos vanos casus, post lo ti je zjata spi la, slamom jal sevarom po- | (li [err0 e farnQ ¡, {¿hcl ¿apo di im serra.
fot discrimina rcrinn, napokon doc red u ca- krivena, uzko i zadusito, zidovi izpukli, tavani ¡ gi¡0? Percho eondannare le carnifieine degl'indígeni
revinskom Vieéti i na pretresanje zakonske razpali; okrene li kiša propada ko kroz rešeto, je | Amoricani (dodici milioni circa di vittirne)? perché
preosnovane Stremayrove osnove. li povodanj spliva, tako da ti je navlas zimi ' il traffioo infame dei negri? E in vero che hanno
Ministar Stremayr, poznat po hvaljenim kad se okiši čamit u neprestanom brlogu. ! liiai Prodicato 0 Víin predicando quei carneíici anti-
njegovim predloziuia a zaslužan skoro u svemu Vjetar i led te odsvahle probija, bolest ti
kako je ono u gradjenjn župnieke crkve na je gotova. Sad ja pitam: moželi ne samo
Orebićima, brz kako ptica na širenje božje slave : svećenik, no koji um drago ljudski stvor ži-
i katoličke crkve, bio bi, on kao on, mislimo, ote- vjet.i n ovakovom stanu ?
zao do sudnjega dana ovn stvar, al nije vino po. Ja znadem da su svi e. k. uredi tako
što prije bješe, te je bilo red gospodinu mi- sjajni i uredni da ih se ni car nebi stidio,
nistru bon yre med gre uhvatit se odioznog , znam i to, da fali li i najmanja stvar u ka-
pitan ja. kovom uredo, tu se napravlja i načinja, pače
Nego nije istina svedj da témpora mu- | i preko reda. Pa kad e. k. Činovnik kakovim
lanlur et nos in iliis, jer onaj gosp. ministar j poslom dodje u selo, u koga će? u župnika.
koji je kumovao zakonim da se šapne kato- ! Pa ti ft up niče daj jest, pit, konakovat. Biedan
lička crkva, i sada si, svojim predložim» o j župnik daje. Činovnik se vrati u grad, pak
kongrui, one dične vience vije: vience neu- j ti stane prigovarati: u kući nui je gnjusno,
velile slave, najskoli kod najsiromašnjeg sve- \ nevoljno i tako i ovako, pa ti sve izkrene na
ćenstva, svećenstva dalmatinskog. Ali vrieme | župnika, dočim ni slova na vladu, koja neće
dodje 'svakomu vrba, nijesmo više pod zaptom đa" župniku dostojan stan napravi.
liberalnog absolutizma, koji nam došle nije
dao ni življet ni umriet, i koji smatra ogro-
mnom svaku i najmanju žrtvu u dobre svrhe.
Lako je g. namjestiku prigovarat i ko-
riti da župnici nedrže u redu svoje stane, ali
nek se prvo poštara da bude priličan stan,
Pa naše su želje sasma umjerene; naše i pa će ga onda župnik moć i držati u redu.
svećenstvo ne zahtieva da preko noći zasegne
na milijune, kao Što se radilo u nekim c. k.
prostranim đvoranara, nepitamo nego da nam
se pruža što nas po pravici i pristojnosti ide.
Al bit umjereni to ne znači pitat od vlade
milostinju, znači pokazat da koliko nas muči
ovo moljakanje toliko vas, vladini ljudi, po-
nizuje nebrižno, da ne rečemo što drugo, po-
stupanje prama svećenstvu. Nas rumenilo oblije
kad promislimo u kakvoj zadrugi živerao i
s kakvim ljudima imamo posla. Bilo bi vrieme
da se napokon prestane radit na uhar zli-
kovcim. Zar će se stat ozbiljno mislit za sve-
ćenstvo istom ako se nadje lopov, da na ka-
kova popečitelja ili drugog dostojanstvenika i
u Austriji zažeže revolver? Vrieme bi bilo
da Se prizna, kako je i Bismark počeo pri- j „format«, hanno un ca'rattere selvaggio 0 f'eroce,
zna vat, da nema nego katoličko svećenstvo, j resistono a t-ulti i tentativi di cir.ilizzazione; i 2>ra-
katolički moral, što zna iztriebit Nobilinge. I fJre8si th'Uu uomini non Janno clte »^rminarli«.
Solovieve, Passanante. | Von-ei bruciarmi la mano, se avessi scritto que-1 ste parole!! Lhe orribile distinzione tra lndiara e
S toga mi pitanje o župničkim kućam, mećemo
na dušu našim zastupnicim, te nek se oni iz
petnih žila zauzmu, a da vlada stane svim po
redu župnicim u Dalmaciji graditi nove luiee.
Jer napokon dušobrižnik uz sve nevolje i
nedaće koje podnosi u zabitnoj župi da barem
bude imao priličan stan, kako to dolikuje
njegovom stališu i položaju.
Al M. R. Padre Stefano Zlatović.
fCont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879
e n. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 1880.)
Biiclmer dk nna mano ali' aiuieo nell' inutnanaf
teoria e a pag. 1<S2 eselama: „GI'indiani delPAmeV
cni eranio e piccolo e singolarmente con
o
,nca, il
[Jzdamo se u Carevinsko Vieće, gdje su uomini! Gl' lndiani, perche resistono ad ogni tenta-
chi e moderni, venditori di carne umana come di quel-
la del tonno, se non che tra il selvaggioe 1'Orango
¡única differenza è di grado? Che i selvaggi resistono
i a tut.fi i. tentadoi di civiltàf Q.uegli sciagurati debbo-
I no pur rallegrarsi che la loro teoria possa diventar
teorema della scienza; e potranno all'uopo citarne
gli squarei più brillanti, godendo in pace i denari
dolí' assassinio, se mai softísma di atroce materiali-
smo scampar li potesse ail' abbominio dell' umanità,
alla giustizia vendicatrice di Dio ed al capestro del-
1'Inghilterra. coliare d'onore che loro compette. Max
MiiUer fulminando l' esecrando tentativo di accomu-
nare il negro coll' Orango „non mi ricordo, scrive7
„aver veduto uno scienza più degradata, che nel ti-
„tolo posto sopra la ])agina di uno scritto americano,
„in cui tra il profilo di varie specie d' uomini, il pro-
„filo della acimmia si faceva parer più umana di
„quello di un negro (lett. I.)"
„Per moite razze il miglioramento intellettuale
„e morale sembra impossibile". (Boccardo). Ció che
riesce doloroso a dirsi, non ô che un selvaggio fe-
roce e ignorante abbia in dispreggio i suoi fratelli,
si bene che una questione si indegtia abbia potuto
insorgere mai tra uomini inciviliti. Una scienza de-
gradata, caro Padre Stefano, puó umiliare il negro
al di sotto della scimmia, o per dir meglio urniliar
sé stessa sino a questo atroce confronto; maMiiller,
citato da Alcssandro Humbolt che dimorô a lungo
tra i selvaggi, (Cosmos pag. 303) ci osserva, „che
nle razze umane sono forme d' una specie única, ed
„aggiungo : rigettiamo come conseguenza necessaria
„la distinzione desolante di razze inferiori, razze su-
„periori. Certo vi sono famiglie di popoli ¡ più su-
„scettivi di coltura, più incivilité, più illuminate, ma
„nessuna è più nohile dell'altra, tutte sono fatte e-
„gualmente per la libertà".
(Continua.)
< » -,
Una favola.
zasjeli elementi bolji od dosadašnjih, a to • tiv0 di civilizzazioue, non hanno quel carattere di
najvišom zaslugom svećenstva. VieĆU mećemo ' creatura perfettibile che e proprio doli' uorno? „Re
na dušll i na poštenje pitanje O kongrui. Al j „sistono a tutti i tentativi di civilizzazioue! i pro
to nije naša jedina nevolja. Ima i druga pre-! l'Vssi ,l0,ljini. """ fanno eho ^tcrminarli!!"' ^ , • IJU j * • • Venssimo! La miestione, ladre Metano, capi tale, tczka, koiu vrlo dobro poznadu nasi zastupnici .. • ,1 ,' • -i-i i • r
.1 J ,1 . . 1 questione pm eho accademiea, poiehe la- soluzione di
1 koju nadamo se nece, do prigode, zapustiti,.^ importa sentenza di vita odi morto perreliquie
Tko je god zalazio našom krševitom Dal- | di nazioni, che vanno cacciato da deserto in deserto
macijom bit će doisto opazio kukavno stanje j innauzi la clava di Caino.
župničkill kuća. Siromah župnik samac dušom | La l»iu atroce tirannia da una parte, la pili de-
gradante servitú dali' altra, 1' obbrobrio in i tielom, bez razgovora i utjehe, na zabitnom
selocu provodi svoje dneve. Vedro nebo nad
njim crna zemlja pod njim, naokolo sama
divljač i pustoš. Kroz težke i svakovrstne
dužnosti, kroz trude i napore svake ruke uz
oskudice, požrtvovanja i svake nepogode, 011
je lišen svake utjehe, oliš one, koju mu pribavlja
njegova saviest, iza kako je duševno izpunio
svoje dužnosti. S toga, da barem taj ljudski
»tvor ima prilična stana gdje će zavuć umo-
eceo le sorti ineluttabili del genere lunano, se, per
castigo di Dio, per demenza o malvagità d'uomini,
le teorio poco anzi esposte riuscissero a prevalere.
Che abbian dominato in tempi barbari ; che abbomi-
nevole avidità di denaro si argomenti risuscitarle, è
vero ; ma che la scienza debba lasciar loro un bre-
vetto, non solo di amnistia ma di approvazione, sa-
rebbe troppa infamia.
Esaminiamo queste orrende teorie. Se il traffico
dei negri fu classificato tra i delitti infamanti, come
dovremo qualificare quelle dottrine che tendono a
II ,,Dalmataft col suo confratello ,,1'Av-
venire" non sono avari di inginrie al nome
croato, che è pur quello della grandissima
maggioranza del popólo in Dalmazia, e che a
loro rabbia non puo cssere 1' Hrvatski altri-
menti in italiano tradotto che Croato. II „Dal-
matau e per lui quel tale che sta rovistando
in certe oscure cronache fatti riguardanti gli
antielii Re di Croazia e Dalmazia, nel n. 7
di quest' anno discorre di certo trucidamento
e maledizione di Re Zvonimiro.
Tutta questa favola 11011 regge all esame
storico, e per ricacciargli in gola le parole
maledette, gli eitero il bran o dello storico
Iguazio Aurelio Fessier, cappuccino, che scris-
se la storia di Unglieria e paesi annessi, in lin-
eo m une, gUa tedesca, storia pregiata per le fonti autore-
voli, cui attinse, tanto che il Vescovo e storico
Michele Horvath scrisse la Prefazione alia
nuova edizione: Brockhaus. Leipzig 1867.
Ivi a pag. 179, vol. I, sta letteralmente
riportato :
La parte occidentale del paese fra la
Drava e la Sava, 1' odierna Croazia formante
parte del Regno Ungarico, pria Pannonia Sa-
via, già sotto Arpad conquistata, apparteneva
se živiti novim, omladjenim životom; procvala druga
vrst govorničtva. Nastale apologije crkvenih otaca.
Razvila se kršćanska misao na ravalah starih vjera
i običaja. Dok dogrozile težke muke prvih triju
vjekova progonjene Krstove zaručnice, i ugledao se
prst Višnjega i zapamtila se ona coelum terra et
transibunt; ustali i'edoin vojaci te svete zakrilnice
odkupljenih naroda na obranu slavnih Krstovih ste-
čevina. Procvalo crkveno govorničtvo. Izmedju !a
tinskih crkvenih otaca, da su ti preporučeni porad
uzorne jedrine i bistrine sloga Minucij Felix, La-
tancij i 8v. naš zomljak Jerolim. Jedri su i živahni
Tertulijan, Ambroz, Agustin, Grgur i Leon, ali nisu
bez mana njihova vremena. Od grčkih su najodli-
čniji, Vasilj, Grgur Nazianzanin, Grgur Nisenac i
Ivan Zlatoustnik. Jezik im bistar, slog slikovit.
Zlatoustnik je upravo pjesnik, duša mu vrela, srdce
stove neumrli Otac Lav XIII! Živio slavni car i
kralj hrvatski Frano Jozip I!
Kad se ova toli radostna viest 23 prošlog
sječnja na Humcu prosula, veselju nije bilo kraja
ni konca. Nadošao m. p. o. Marijan Zanko Čuvodr-
žavnik, braća sa svih strana hrlila čestitat svojoj
diki, brzojavne čestitke odasvuda letile, riečju, obća
radost i veselje uz živo klicanje: Živio naš Paškal,
dika roda svoga! L. R.
Viesti značajne »a Zadarsko nam jest niitvo.
Iz Imotskoga, Kotara, 13 Veljače.
Već je Dušobrižništvu u pos Ijednu zapelo: s lanj-
ske nerodice ogladnilo pučanstvo, te se, ne samo
smanjili običajni prihodi, što pučanstvo doprinaša žu-
pnicim, već gotovo izdali. Opet dušobrižnicim nije j nježno, mašta bujna i prepuna živih slika orientalnog
ga, da se u toj svojoj stisci okoriste zakonskimi j neba i cvatne južne prirode. Izmakom petoga vieka,
propisi, da silovitom ovrhom poberu svoje, s toga istoga | barbarstvo Evropu zaokupilo, zakopalo liepe umje-
uzroka što se listom izmašilo pučanstvo; a ni srdce j tnosii, pa s njima i govorničtvo. Ovo se istanova po-
jim neda, da zakorače tuda, kad promjeraju pala j diže da valja istom četrnaestoga vieka u klasičnoj
lica svojih Župljana, koji danomice sgrću jim pred j zemlji umlja i ljepote, u cvietnoj Italiji, odkle se
vrata, i jedva izgovarajući od gladi pitaju jim sva- j mal a mal rasadilo kroz ostale evropske narode,
gdanjega hljeba, ako i badava. K tomu C. K. Po j Priznati je da još nigdje razgranalo nit procvalo
krajinska Vlada nemilostno jim zategla onu tobožnju j govorničtvo kao kod vilovitih Jelina i ratobornih
izvanrednu podporu za godine 1879. : Romulovih potomaka. Ima više razloga s kojim to
Doista groza hvata dušobrižništvo na pomisao, ! popuzlo govorničtvo. Filozofija sputila duhove u
ledene svoje veruge. Otruhnula cvietove, posegla za
jezgromi neumoljna vračarica gole istine. Govornicm
se bilo bolje pripasati, kako da rieči probiru, izre-
ke svadjaju, razlože, uvjeravaju, ganjivaju
*
*
Nestalo starinskih javnih narodnih skupština ,
zamukli govornici. Nestalo prvobitnoga prostoga ži-
vota, jednostavnih zakona. Udarile se tvrde granice
govorničtvu, nagomilali se zakoni. Pridušile se stra-
sti, uzkratio se mah oduševljenju i plemenitoj pro-
st osrdačnosti. Sviet obastrla magla, smirio se i za-
dovoljio u svojoj tmini.
DoplSi.
Je da
kako su, usprkos svega svoga požrtvovanja, osudjeni
da trpe; mnogo veća jih spopada groza kad promi-
šljaju na osobito da jim i ta kukavna podpora
zakraćena rad pukoga lienčarenja organa Pokra-
njiske Vlade, te se nebi možda pakostno sudilo,
rekavši da to Pokranjinska Vlada zateže iz same
osvete, što dušobrižništvo, od nevolje usilovano,
neprestance jadikuje i tuži se.
Ako podignu oči i pogledaju u budućnost, vide
obzor nekakav, nu jim i taj obzor tamom obvit. Da
ostanu na današnjih obstojećih propisih glede žu
pničke dotacije, zlo, kako je jur javnosti poznato;
a da prodre, što ako Bog da neće, onaj uvredljivi,
fiskalni i netočni, tako nazvani zakon, koga Stre-
mayrova liberalna i antikatolička duša skalupila i
prije smrti vidjela predložen«, - još gore, čim
zakon nije udešen po zahtjevu potreboća i čim bi se
tada pomisliti moglo, da su dušobrižnici namireni,
a tamo bi jim se administrativnim putem po običaju,
po focianskomu duhu, krojila pravica. — Zlo i
naopako ako se neodbaci, jal radikalno nepromieni
taj tako nazvani zakon, koji ne samo naginje, već
bjeločano i sbilno nastoji, da umanji broj dušobri-
žnika, dočim Priestolni govor, od iskustva nadahnut,
u te je da ga poveća i da ga uzmoži.
Golema je napravica, ako se čuje i ako se
znade što je pravica, a gudala se nedrži, no da se njim
udara po ušiju, da dušobrižništvo trpiti mora uspr-
kos sve svoje pohvalne djelatnosti i u župničkom
krugu i vanka župničkoga kruga, služeć Crkvu i
Državu: unapredjujuć obću korist, štiteć moral pa i
zakon, koje nemogu štititi ni izšarana hartija, ni
kormilaši u slavi, niti li vojnici, niti li njihove sprave;
a to bez obdarenja ikakva, izim onoga, što su dosad
bili usilovani od drevnih vremena, da uztežu od post-
noga svoga zalogaja, da uzmognu pokriti trošak
za ured, Državu služeć, plaćati nadnice knjigonošam,
i nahrajijivati izmorene i izgladnjele činovnike pri
njihovim putovanjim po planinskih župah, gdjeno nejma
se karao unieti glave do pod sljeme kanonike. —
Velika je stvar, trpili su dušobrižnici, dokle se je
na pretres uzeo, od dotičnih Vlasti, njihov položaj,
pak da imadu trpiti i sad rad odioznoga predlože-
noga zakona, kad njihovo ekonomično stanje izašlo
na dnevni red!
Pak ni tu svrhe djelovanju opakoga udesa, koji
ukumio proti dušobrižništvu. Evo Pokrajinska Vlada,
tiest staroga kvasa, kao da se zaklela proti dušo-
brižništvu, naprestaje, da ga sve to više ogorčaje.
Budi za dokaz. Tu predlani C. K. Namjestništo
Naredbom 5 Rujna 1878 Br. 1938 preko Kotarskoga
Poglavarstva; a lani Naredbom 7 Ožujka 1879 Br.
2669 preko Presvietloga i Prepoštovanoga Diecezan
skoga Biskupa, naredjivaše dušobrižnicim Imotskoga
Kotara, da imadu prepisati iz Upisnika rodjenih
vjenčanih, mrtvih, na listace Tromjesece izostavljene
kroz jedanaest godina, i priuzet prepisivat jih i ši-
ljat jih redovito unapried, a to naredjivaše Namje-
stništvo oslanjajuć se na Vladinu Objavu 20 Kolo-
voza 1816 Br. 13529. Dušobrižnici Imotskoga Ko-
tora bijahu zamolili svoga biskupa 25 Lipnja 1879
i 6 srpnja 1879, da blagoizvoli pitati u C. K. Na-
mjestništva, da bi jih obskrbilo potrebitim štampa
nicam za Tromjesece, jer da inčije oni nemogu
izvršiti Naredbe. Takodjer, da blagoizvoli pozovnuti
C. K. Namjestništvo, da bi za unapred opriedielilo
Dušobrišništvu odsjećnicu (pausehal) za uredovne
troškove, prama dužnostim koje su mu naprćene
povrh župničkih crkovnih dužnosti od zakona poli-
tično-administrativnih. (Sliedi.)
Prijatelju Nikoli Igrancti.
(Nastavak.)
£o propadnuću rimskoga carstva, kršćanstvo
se proširilo. Stao se sviet obnavljati i pred evan-
gjelskom luči razpršile se tmine poganstva. Počelo
Mi plačemo naše narodno-orkvene sborove,one
svietle dane, kad slobodni Hrvati po skupštinah
pritvrdjivali sveta prava nekoč od ciele Evrope
uvažane i štovane Hrvatske. Danas se razplinjuju
tužni glasovi naših poštenih prvaka n zadušitom
parokrugu tndjinskih zloudarnih dvorana; danas ple-
menite duše hrvatskih sinova za nagradu pravednih
i uzoritih svojih poklika, primaju prezir i proklestvo,
primaju grdne nazive varvara!.... Ikad li Niko za-
sjati sveta Krešimirova pravda? Ikad li mi ponoviti
častne sborove naših dičnika? Ikad li uskrsnuti
stara Hrvatska?! Hoće!... Kako je prva potrieba
da se mi duhom obnovimo, tako se nadajmo, da će
samo onda naša mila Hrvatska viditi sretne svoje
dane, kad slovo vječne istine i ljubavi zanese na
ljepote duše hrvatske.
Da se narod svede na bistro vrelo ćudorednih
načela, da se prozrcali na čistoj vjeri i velikom po-
štenju starih Hrvata, to je prva, velika i liepa za-
daća naših svećenika. Okrenimo se k svojoj rodje-
noj braći, željnoj slova našeg.
*
Govorničtvu već neima mjesta po izviždanih
tribunah. Jedino mu još ca.ievanje na propoviedao-
nici. Nego i amo se kroz sva vremena mnoge sile
iztrošile, mozgalo se i namučilo; ali rek bi da se to
govorničtvo ne popelo još do onog vrhunca, na kom
ga nalazimo kod Demostena i Cicerona.
Ako je to uobće tako, kolika je to žalostilo
kod nas Hrvata! Francuzka ima svoje Bossuet-e,
Bourdalone, Massillon e i Flechier-e. Italija osim
svog velikog Segneri-a ima Tornielli-a, Vanini-a,
Pellegrini-a i Turchia-a. A mi? Ko u svem ostalom,
bogci! Jeli Niko, da je čas, da mi pokažemo što
smo i na tora polju, da zasramimo one što nas gad-
nimi imeni nazivlju? Tko bi bio smio reći nazad
dvaestak godina, da će se kroz toli kratko vrieme,
hrvatskim jezikom predavati najveće i najdublje
znanosti i umjetnosti? Tko bi bio smio reći, pred
dušmaninom našim, da jeziku našem neće manjkati
miloglasja francuzkoga i talijanskoga, po sjajnih
dvorovih naših velikaša i po mnogobrojnih izabranih
sborovih? Tko je i pomislit mogao da ćemo mi na
našem jeziku imati znamenitija djela glasovitog
Werne-a, pa da ćemo, kako je liepo počelo, kroz
koji decenij imati sve klasične proizvode stranih
književnosti?! J * *
*
Napred! Nebila tebi samu ova slova, Niko
dragi, već svoj kiti mladih svećenika. Dvojstruko
je blagosovljen rad, koji hoće težkih napora, a ipak
ga se hvata, od same ljubavi, vjeran sin svog roda
i svoje crkve! Hrvat je darovit; ovaj pjesnik-narod,
koji je tako bogat na pplju pjesni, lasno mu svrnut
na krasno govorničtvo, jer su to srodne seke, koje
će, ako bog da, lovorviencem okruniti mučeničku glavu
davnomu junaku...
Sad naglasujue ti Vivae voces ab imo pectore,
i želeć ti tog našeg liepog neba, bistrih vrela i vi-
linskih briegova, jesam.
Sa Cetine na Pavla Pustinjaka 1880 Tvoj Prijatelj
i. 1. Despot,
Spljet, 14 veljače.
Kada zaslužna „Kat. Dalmacija" svedjer
spravna braniti vjeru i domovinu, kada, želeći
svietom vlada poštenje, iskrenost i prosvjeta, smjelo
i odrješito znade vapiti práva narodna prava, stalno
nećete okljevati da uvrstite u velecienjeni Vaš list
ovo malo uzdisaja očajane i podjedno razdražene
duše. Nevjerojatno je doisto, da današnjeg vieka mo-
ramo uzdisati bez pristanka, što u Dalmaciji, oso-
bito u Zvonimirovom gradu, u toj staroj koljevci
mnogih velikanu, pošteni Hrvat nemože imati mira
niti počinka, neprestano da mora plakati i ustrplji-
vo podnašati psovke i nepravice oholih činovnika;
nevjerojatno je takodjer da ovdje ima ljudi toli za-
sljepljenih, toli strašću zavedenih, koji, uzprkos svet-
Čane zakletve da, postupajući pošteno i nepristrano,
svedjer bi vjerno i točno podučavali učenike svoje,
usudjuju se ipak u javnih školah djecu nam kvariti,
beztidno sliedeći Safašikove stope i ono zlosretno
Vukovo geslo: Srbi svi i svuda. Čujte n. p. što reče
početkom tekuće godine svojim učenikom neki pro-
fessor pri ovoj c. k. Realci: „Nel 1835 la lingua
serba tu introdotta in Croazia per opera di Ljude-
vit Gaj. — I veri Croati si estendono da Almissa
fino a Fiume, e sono esclusivamente Čakavci — Nella
Croazia civile sono Sloveni; nei Confini militari serbi,
come riluce dal vestire, dal costume e dal parlare
— Anche i nostri Morlacchi lianno costume e lingua
de' Serbi, sebbene erróneamente dicano di parlare
hrvatskiNije li ovo dosta, dapače suvišno da se
uvjerite o pretjeranosti tog čovjeka, te da ga točno
prosudite? Jest bez dvojbe; nu ipak hoću da znate
da to nije mu jedina mana kojom veoma škodi na-
šoj omladini, dotično i narodu našem, 1á često ču-
ješ gdjekoje nesmotrene i netnarljive Realce gdje ti
veseljem i ugodnošću pripovjedaju: Bog poživio na-
šeg professora iz hrvatskog jezika: s njim barem
netreba si glave razbijati, pa, što nijedan javni po-
dučavatelj nečini, on nam kaže predmet školskih za-
daća da se kod kuće pripravimo, da si lice osvje-
tlamo, da Solara lukavo prevarimo .. . Žalibože sličnu
manu dobio je ovih dana i njegov kolega pri ov-
dješnjoj gimnaziji, nu nadat se je da ovaj tom sta-
zom neće sliediti... Danas neću dalje ni rieči, jer
sam podpuno osvjedočen da, toli gospodin nadzor-
nik ¡bolar, koli veleučeni Hrvat Borčić ravnatelj spjet-
ske Realke, znadu veoma dobro da na mladjih sviet
ostaje, iz mladine da ljudi niču, pa s toga da će tom
neredu stati na put čim prije; da neće dopuštati
da kivni zavedenjaci stvaraju novu poviest hrvat-
skog naroda i hrvatske književnosti, da tlače oblju-
bljeno naše djedovsko ime u onom gradu gdje je sjala
kruna Zvonimirova, gdje no su vile vjerno milovale
Marulića, Papalića, Salića, Matulića i Botića, kojim
se Spljet može uprav ponositi. Bog dao da nakon
tmine svietlo sine, te da ovi nubudu glasovi vapi-
jućeg iz pustinje, ko što često bude u Dalmaciji.
Drniš, početkom mjeseca veljače.
Tu skoro bijah propitkivam ustmeno i pisme
no od neke gospode svećenika, učitelja i seljaka za
preporuku jednog valjanog časopisa za poljodjelstvo,
obrt i domaći život: mislim dakle, da ću svim pri-
jateljem ugoditi, ako im odgovorim preko vrle Ka-
toličke Dalmacije i ujedno toplo preporučim časopis
Pučke Novine, koje izlaze već četiri godine u Za-
grebu. Časopis stoji samo 4 fior. 60 nov., a izlazi
svake subote.
Urednik mu je poznati književnik, vrli rodo-
ljub i učitelj gospodin Ljudevit Tomsid. Ja dakle pri
zaglavku toplo preporučujem ovaj pučki Časopis
svim pravim rodoljubom u našoj hrvatskoj Dalma-
ciji, pošto će u istom naći obilne pouke i zabave i
svećenik i učitelj a ponajviše seljak. — Ovom sgo-
dom preporučujem takodjer svojim pri jateljem i „Našu
Slogu" u Trstu, koja stoji s poštarinom 2 fior., a
seljake fior. 1 za cielu godinu. Isti list budi milu i
dragu našu hrvatsku narodnost, medj našom braćom
u Istri. N. V.
Iz Sutivana, na Braču, prvih veljače.
„ krasne, premile "Sve za vjeru i za domovinu
rieči najvećega hrvatskoga dobrotvora, neumrloga
djakovaČkoga biskupa Jos. Jurja Strosmajera. Za
ovim čarobnim riečima povelo se listom hrvatsko
svećenstvo i onkraj i ovkraj kršnoga Velebita. One
su pohrabrile, osokolile širom Hrvatske naše ka-
toličke dušobrižnike, da rade, da nastoje svojski oko
napredka vjere i domovine. Bogu hvala! Ovo ple-
menito djelovanje cvati poput rumene ružice.
Strosmajeiov domoljubni klik raznio se na
sve krajeve i strane, uz duž i niz duž ove naše
krasne hrvatske zemlje. Uz glas mecenata Strosma-
jera, pridruži se milozvučni pjesnički uzklik prvoga
hrvatskoga preporoditelja. „Još Hrvatska nij propala,
dok mi živemo", te ove dvije izreke proletiše munjev-
nom hitrinom od grada do grada, od varoša do va-
roša, o l sela do sela, od župe do župe, od mana-
stira do manastira, od brda do brda, od doline
doHne,iednom rečju "svuda i svagde,, gdje ha
^E^tST^^]^ liepe divne izreke naših dvaju v
— Sliedi Dotata
Br. 20. ( ^ X Zadar, Petak li Ožujka 1880. God. XI
KATMA DALMACIJI
' ' I
V'eritatem facientes in ch&ritate, crescamus in IzllOĆliU P 0 U 0 t í 6^1 U 1 k Í U F 8 t Ego interim elamita:
i lio per omnia. qoi est oaput Christus. " -jt Si quis Catheđrae Petri jungitnr, meug eet.
(S. Paul. Efh. 1V. 15.) —<r^^jf^p (S. Hxeronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alaoriter uperam Vestram impensuros in salutari Bccleei® doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
roborandis, (Pio IX u yápmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. ~ U Zadru, unapried 0 flor, na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorif^ Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu 5 tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnik i za oastajttću godinu, — jkadbrojbe najbolje poštarskom doMJakom, šalju
se na Upravu Zadar, a "dopisi*^^rfiicd'*"' na' tfrFdništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Dne 7 tek mjeseca u Bruselju rukovao je naš carević i kraljević RUDOLF STEFANIJU, drugu
kćer belgijskog kralja Leopolda II i kraljice Marije. Vjerenica rodjena je u Laekenu dne 21 svibnja
g. 1864, nejma dakle šestnaest godina; naš je carević u godini dvadeset i drugoj. Kraljici Marija,
vjerenićina majka, roda je Habsburgova, kći Nadvojvode Josipa Ugarskog Palatina, a sestra Nad-
vojvode Josipa i Nadvojvodkinje Jelisave; tako će se mlada vjerenica vratiti u rod, u domovinu
svoje prejasne majke, na slavni priestol svojih djedova.
0 vjernosti izkušani austrijski narodi vesele se ovoj znamenitoj zgodi, ovoj svetkovini svoje
vladajuće kuće, i željno očekuju dan, kad budu mlađu vjerenicu mogli pozdraviti ka svoju care-
vicu i kraljeviću, kojoj će onu ljubav, počitanje i uzdanje prikazivati, kakvim će ju jednom kao
caricu i kraljicu svoju pratiti. Njezine krjeposti kao i obljubljenost našeg carevića i kraljevića na-
stavljati će stare odnošaje i obiteljske zveze, štono uviek obstojale međju slajnim Habsburgovim
rodom i raznim narodim naše monarkije.
Vjerenike STEFANIJU i RUDOLFA dobri nam Bože blagoslovi!
Br 117
Biuvši odlučen od C. K. Državnog Od-
vjetništva uzapt današnjeg Lista „Katolička
Dalmacija" pod Br 19 od 8 Ožujka tek. god.
izđavatog od Tiskarnice „Giovanni Voditzka"
naloži se C. K. Kotarskomu Tajniku Petru
Valerju da ima ovršiti uzapt svijuh primjerka
istog Lista i metnuti pod zvaničnom pečatom
dotični tiskopisni sastavak
Od C. K. Kotarskog Poglavarstva
Zadar dne 8 Ožujka 1880
Fortis
Gospođinu Odgovornomu Uredniku
Postov Ivanu Prodanu
u Zadru
Ova ad Utter am tiskana Viša Odredba
kazati će našim čitateljim van Zadra, zašto
nisu primili br. 19 ovoga lista.
U tiskarni metnuše nam „pod zvaničnom
pečatom" dva članka. 13 prvom, pod rubrikom
Viesti značajne za Zadarsko Namjestništvo, na-
vađjao je dopisnik iz Šibeničkog kotara ne-
koliko rieči iz jedne poruke Zadarskog Na-
mjestništva, razaslane župnicim Šibeničke bi-
skupije, rieči naime: Giusta parlecipaziorti degtie
di fede lo stato poco buono in cui si trovano
motte.... canoniche, anche fra quelle di recente
costruite o ristaurate, vie ne ascritto in massima
alia poca cura dei RH. Parrochi.... e alia non
curanza di provvedere in tempo e coi propri
mezzi, come di loro obbligo ai piccoli guasti ed
in parlicolare a quellt del tetlo e delle imposte.
Ovaj navod nije valjda uzdrmao živce Dr-
žavnog Odvjetništva, al je uzdrmao živce
katoličkih župnika. Nije čudo što ga dopisnik
popratio kratkim tumačenjem, što se na nj
potužio. II kod nas nije dopušteno tužiti se
javno na javne naredbe?
II je možda neistinito da se vlada skrbi
za župničke kuće di recente costruite o ristau-
rate, a za starodavne i nepopravljene da se
toliko ne skrbi?
IÏ je možda neistinit' da vlada pokra-
jinska, dok ima vremena 2davati naredbe o
župničkim kucam, nije još1 ce, mjeseca ožujka
god. 1880, imala vremem , da župnicim raz-
dieli podporu, odredjenu i à g. 1879? Ako je
ovo neistinito, Što je, kažite nam, istinito ?
Ni u pitanju gosp. dopisnika : „tko će
prosuditi, gdje su piccoli guasti gdje grandi
kao ni u dokazivanju, da t#štete župnici nisu
dužni popravljati, mi nevidimo zaptu dostatna
razloga.
A nevidimo zaptu razloga ni gdje, gdje
se veli, koliku plaču vuče gosg. Jfodić, koliku
g. Antonieti. f
Još manje možemo mi uvidjeti zaptu do-
statan razlog u talijanskom Članku Nadžupnika
u Orebićima gosp. Štuka, tiskanu pod rubri-
kom Priobčeno. To je faktum, da crkva u
Orebićima od toliko mjeseca zatvorena, da
onaj puk od 1500 stanovnika neima javne
službe božje. Gospodin Nadžupnik navadja
date i brojeve spisa odpravljenih i dobivenih
u tom poslu, pa se čudi gdje i kod koga
stvar zapinje, da još neima nikakva odgo-
vora Nije li dužan župnik i javno ob ovakom
stanju govoriti, i nastojati da stvar pospieši
i da mu se il stara crkva otvori, il nova
što prije sagradi? Inače kakav bi on župnik
bio? Nije li nužda golema?
Uz sve ovo mi se zaptu pokoravamo, jer
želimo djelom potvrditi što riečju branimo, to
jest posluh, pouzdanje u Više oblasti, što
uvjek nastojimo širiti med puk i svećenstvo.
Mi nismo revolucionarci ni oposicionalci à
tout prix. Što nam se čini neumjestno, neod-
govorno za katolički narod i svećenstvo, tomu
smo prigavarali i tomu ćemo prigovarati; to
je naša dužnost, za to živemo, od toga nas
neće odvratiti nitko, niti nas itko može za-
strašiti. Iz pune torbe, koja nam stoji na raz-
polaganje, iznašat ćemo zrno po zrno, vladi
pokrajinskoj biti će to na opomenu, narodu i
svećenstvu neće biti na štetu. Državni i so-
cijalni stupovi uz ovako tihane vode neće se
potresti. Bude li zaslužio,.onda nam list za- i
plienite slobodno. Ako pak budućim zaptima
nebudemo mogli uvidjeti dovoljna razloga, ko
što ga nevidimo sadašnjem zaptu, tad ćemo
se pozvati na javni sud, nek sudi med nama
i Državnim odvjetništvom, a za posljedice mi
neimamo uzroka bojati se.
* LETTERA ENCICLICA
DI SUA SANTITA'
PAPA LEIONE XIII
A TUTTI
I PATRIARCHI, PRIMATI, ARClVESCOVI
E YESCOVl DEL MONDO CATTOLICO
AVENTI GliAZlA E COMUNIONE
CON LA SEDE APOSTOLICA
(Continuazione).
Anzi tanto fu lontano, che i Principi si arro-
gassero la giurisdizione ne' matrimoni cristiani, che
riconobbero invece e dichiararono che essa tuttaquanta
é sol nella Chiesa. Infatti Onorio, Teodosio il giovine,
Giustiniano *) non dubitarono di confessare che in
quelle cose che riguardano le nozze, non era lor
lecito di esser altro che custodi e difensori dei sacri
canoni. E se alcuna cosa co' loro editti sancirono
sopra gl'impedimenta dei connubi, ne fecero sponta-
neamente conoscer la cagione, cioé essersi essi presa
tal libertá con la permissione e autoritk della Chie-
sa della quale furono soliti ricercare e con osse
quio seguiré il giudicio nelle questioni intorno l'o-
nestá dei natali 3), circa i divorzi 4), e insomma su
tutte le cose ehe hanno una relazione col vincolo
coniugale 5). — Per tanto fu a tutta ragione definito
nel Tridentino, essere in podestá della Chiesa il
determinare gV irnpedimenti che rompono il matrimo-
nio 6), e le cause matrimoniali appartenere ai giu-
dici ecclésiastici 7).
Né ad alcuno dee far caso quella distinzione tanto
decantata dai Regalisti, in forza della quale distin
guono il contratto nuziale dal sacramento, con questa
intenzione di lasciare il contratto in balia ed in ar-
* Što nosi ovaj znak, to je iz uzapćenoga broja. Ur.
') Novel. 137.
2) Fejer Matrim ex insti. Christ. Pest. 1835.
3) Cup. 3 de ordin de cognit. cognit.
4) Cad. 3 de divort.
5) Cap. 13. qui filii sint legit.
6) Trid. sess. XXIV, can. 4.
"') Ibd. can. 12.
U Sutomoru u Špici otvorena je područna br-
zojavna postaja sa službom obdan.
* Apprendiamo oke verra atterrata anche la parte
dei bastioni detta i Quartieroni. Con cio la nostra
riva acquisterd un nuovo importante tratto di ter-
reno che accrescendo 1' estensione della marina, con
ferira, senza dubbio a renderne piu salubre e pura
l'aria, essendovi corrotta non poco per diffetto di una
ben regolata canalizzazione. Ma anche qui, ci dicono,
sara fra breve posto riparo.
hvoz dužica iz Hrvatske god. i879. — U služ-
benom izkazu čitamo, da je iz svih hrvatskih kolo-
dvora tečajem g. 1879 dovezeno u Trst 3,384.203
komada dužica osim Siska, za koji se napose kaže,
da je odanle dovezeno 15,222.854 komada. Iz Barcsa
dovezeno je 3,867.080 komada (i to je naše drvo),
a iz svih ostalih ugarskih kolodvora 6,350.944
komada.
vie locali nella Boemia da eseguirsi entro cinque
anni senza sovvenzione dello Stato.
* II Luogotenente ai S. M. in Dalmazia ha no-
minato il praticante di concetto Francesco Krater
a concepista luogotenenziale.
II ministro pel culto ed istruzione ha norainato
il capomaestro in Imoski Matteo Markovic adispet-
tore scolastico distrettuale pel distretto scolastico di
Imoski.
* lfogli di Vienna seguendo la „Bohemia," nar-
rano che dietro giorni, in seguito ad una perquisi-
zione, furono ritrovati presso il ventenne Raimondo
Battara, nato a Zara e dorniciliato a Trieste, in una
a delle carte compromettenti, circa 70 esemplari del
numero 4 del foglio rivoluzionario V Italia Irredenta,
Gli esemplari erano rinchiusi in due pacchetti che do-
veano essere proseguiti per Gorizia. In seguito tu
fatta una perquisizione domiciliare presso parecchie
altre persone sospette a Trieste e Gorizia. L' esito di
quest' ultima /¡erquisizione non é peranco conosciuto.
Si apre il cancorso pel cuoprimento d' un posto
di capo maestro presso 1' istituto magistrale femminile
in Ragusa e pel conferimento di un posto di aggiunto
degli ufficizi d1 imposte.
Rileviamo dall'4. di <8palato che il giorno 14
corrente l'aqua del Jadro fece (dopo quattordici se
coli) il suo ritorno a Spalato. Numerosi cittadini
erano accorsi ad assistere al primo zampillo.
* II ministro del commercio ha nominato il di-
rettore dell'esercizio della ferrovia di Stato dalmata,
Federico Neumann a sostituito dell'i. r. amministra-
tore dell'esercizio della ferrovia Kronprinz-Rudolph
ed in suo luogo ha affidato la dirigenza della dire-
zione dell'esercizio della ferrovia di Stato dalmata a
Gustavo Gerstel, commissario, della ispezione gene-
rale delle ferrovie austriache.
Leggesi nel Diritto: II ministero italiano a
Costantinopoli ha comunicato ufficialmente al Go
verno in Roma, il decreto col quale la Subblime
Porta, a cagione della apparizione della fillosera ha
esteso a tutte le provincie dell' Impero il divieto d' im-
portazione degli arbusti, alberi, piante, frutti o se-
menze di provenienza estera, che giá esisteva per
il vilayet di Aidin. —
Ci consta poi che la filossera si é manifestata
anche in Sicilia, per cui si vede che neppure le isole
vanno esenti dal terribile flagello.
Raccomandiamo quindi caídamente al pubblico
a cessare dall' importazione di piante dall' Italia.
* La presidenza della Direzione provinciale di
Finanza ha nominati in definitivi aggiunti d' im-
poste gli aggiunti provvisori Luca Florentù e Luigi
Pavisié, ed in provvisori aggiunti i praticanti steu-
rali Pietro Rafaelli e Giorgio Irojanis.
Lo scima suscitato fra gli armeni cattolici
volge omai al suo termine.
Al Santo Padre Leone XIII è giunta la con-
solante notizia che gli ultimi due Vescovi armeni
che avevano aderito a questo scisma arriveranno fra
breve a Roma, e ai suoi piedi deporranno l'omag
gio della loro sommessione.
Cosi il tentativo di destare nell' Oriente e nel-
1'Occidente uno scisma a danno dell'unità della
Chiesa cattolica, che è quanto dire lo scisma armeno
in Oriente e la setta dei vecchi cattolici in Germa-
nia ed in Isvizzera è svanito in meno di un lustro,
di fronte alla fede delle popolazioni, e gli scandali
dati da quei pochi sciagurati, che colla fede avevano
perduto ogni pudore.
Giusta il Fremdenblatt un gruppo di deputati
della Boemia di ambedue le nazionalità si pose d'ac-
cordo per la costruzione di 600 chilometri di ferro-
1 benedettini in Austria. Quest'anno, come ai
; lettori sara noto, si festeggia il XIV centenario della
; nascita di S. Benedetto; sul qual proposito leggiamo
' che il 4 marzo i rap presen tanti dell' ordine benedet
tino in Austria si radunarono in conferenza a Vienna
• per concertare gli omaggi che intendono di offrire
al loro fondatore. In questa conferenza fu stabilito
che in tutte le Badie esistenti nell' impero, come anche
nelle parocchie incorporate all' Ordine, si celebrera
un triduo nei giorni 4 6 aprile. Contemporáneamente
incomincera la pubbiicazione d' una rivista scientifica,
redatta da membri dell' Ordine e, affine di perpetuare
I con un nobile lavoro la memoria del centenario, sará
i data in luce una collezione dei Scriptores O. ti. B.
i imperii austriad hungarici.
Petrov Novčić.
P. Girolamo Mircetta 'Amm. di Slivnica f. 1,
i D. Giovanni Motusié Párroco di Benkovac f. 1,
! Popolazione di Benkovac f. 2, Canonico D. Simeone
PuliSić Párroco S. Eufemia f. 1, Popolazione S. Eu-
j femia s. 50, Parrocchia di Nona f. 4:10, Canonico
I Giacomo Bellan Párroco di Nona f. 1, Cappellano e
I parrocchiani di Bibinje f. 1:30, Parrocchia di Pole-
snik f. 2:50, Parrocchia di Calle 1:251¡,¿, Parrocchia
di S. Cassiano 2.10, Parrocchia di Oltre 1:8, Parroc-
chia di Dobropoljana f. 1:10, Parrocchia di Banjo f. 1,
j Párroco e Parrocchia di Melada f. 2, D.n Pietro
Silvestrié Curato di Zapuntello f. 1, Villici di Za-
puntello s. 66V2, Parrocchia di Selve f. 2, Parroc-
chia di Ulbo f. 1, Parrocchia di Diklo f. 2, Popola-
zione Popovié f. 2, Dn. Stefano Profes. Roglié. arg. 5,
Alcune scolare di S. María 3.6, Popolazione di Po-
lesnik e Suvare f. 1:72, Popolazione di Bocca-
gnazzo f. 1, Canonico D, Simeone Pulisió f. 1, Par-
rocchia di S. Eufemia sol. 80, Parrocchia di Calle
f. 1:14, Párroco e Parrocchia Uglian f. 1. Párroco e
Parrocchia Skabrnje f. 4:41/2, Párroco e Parrocchia
Puntebianche sol. 241/,2) D. Angelo Piasevoli párroco
di Sale f. 1, Parrocchia di Sale f. 1:7, Cappellano
e villici di Bibigne sol. 90, Parrocchia di Savro sol. 44,
Parrocchia di Uglian f. 1:22, Parrocchia Lukoran f. 1,
Parrocchia Kuklica sol. 30, D. Simeone Ušalj pár-
roco Possedaria f. 1, Parrocchia di Possedaria, sol. 941/2
Parrocchia Murvica sol. 59, Parrocchia Brisevo s. 21 Va
Parrocchia Božava sol. 44, Parrocchia Pasman f. 1:20,
Parrocchia Eso piccolo sol. 68, Parrocchia Rastevió
s. 50, Parrocchia Galovac f. 2:1172> Canonico D.
Giacomo Bellan Arcip. Nona f. 1, Parrocchia di
Nona 4:19, Parrocchia di Zaton f. 9, Parrocchia di
Poljica f. 2:7, Parrocchia Verke f. 1 :14V2, D.n
Francesco Marin Capp. Verke sol. 50, Parrocchia
di Brevilacqua f. 2: 50, Parrocchia di Polaca f. 1,
Parrocchia di Selve f. 3, Parrocchia di Ulbo f. 1:75,
Parrocchia di Pago f. 1: 16'/„, D. Vincenzo Segarió
Arcip. Pago f. 1, Cappellania Dignisca sol. 50, Cap-
pellania Gorizza sol 50, Cappellania Vlašić sol. 40.
Moviimto della marina auslro-ungarica.
* Alessandria: a. 23 fob. Aquilone, Mohovié.
Amburgo: a. 29 feb. Arturo, Kosovié. Bordeaux:
p. 26 feb. Enrica, Flamin, Cardiff. Brindisi: p.
26 feb. Sors, Zazevic, Ravenna. Cette: p. 26 feb.
Nada, Sodic, N. York. Cardiff: a. 28 feb. Sulin,
Perovió; Amor, Premuda. Costantinopoli: a. 5
mar. Giordano, Buic Dunkerque: a. 27 feb. Figlio,
Ferian; 29 feb. Milan, Milinovic. Falmouth: a.
29 feb. Hrvat, Perovic. Filadelfia: a. 17 feb.
Mimi, Tominic. Lisbona: p. 25 feb. Cibele, Pre-
muda, N. York; Girolamo, Zagabria. Londra. Ma-
laga: a. 22 feb. Lussignano, Gladulic. Marsiglia:
a. 2 mar. Vodja, Katarinié; 29 feb. Ara, Harabalja;
Drago G., Galovic; — p. 29 feb. Giuseppina C.,
Andreis, Berutti; 1 mar. Caterina Stuk, ötuk, Ca-
gliari; Ljubidrag, Miljan, Costantinopoli; Antal Baóic,
Ragusa. N. York: a. 18 feb. Emilia,T., Radonicic;
Vela, Geletic. Pireo: p. 24 feb. Cosimo G., Gamulin,
Galatz; Catina S., Sarinic, Taganrog. P. Bads : a.
20 feb. Bakran, Pavletic; — p. 14 feb. Blandina
P., Soic, Havre; 15 Conté G., Szapary, Kosulic,
Rouen. Port-a-Prince: a 28 gen. Virginia, Cor-
sano. Rouen: a 28 f. Washington, Kosulic. Sa
vannah La Mar: p. 24 gen. Sollievo R., Morin,
Trieste. Shields: a 28 feb. Amor Fraterno, Krelió.
St Nazaire: a. 25 feb. Anna, Busanió. St. Pierre:
28 gen. Souvenir, Zazevié, Guadalupa-
Priobćeno. *)
S Brača, 15 ožujka.
Bijah jučer u Sutivanu, u nekdašnjoj koljevci
zgoljnih Hrvata. Govoreć s poštenim narodnjakom
Stivanskim o narodnosti, reče mi: „Moj prijatelju!
narodnjaci Stivanski, dobrim dielom, otudjili se rodu,
te jedva ostalo desetak značajnih narodnjaka, koji
ne žale truda niti žrtva, boreć se lavski proti pro-
tivničkoj bujici".
Nu što mi i gore žao bilo jest, kad mi rekcše:
da je protu-narodna stranka odposlala u Zadar u
odaslanstvo nekoga tobož nekdašnjega narodnjaka
„N. L.", namjerom, da naime radi proti istoj na-
rodnoj stranki. Narodna stranka Stivanska upravi
utoke proti carinaru što bi silom snimljena naša na-
rodna zastava (Vidi „Nar. List." br. 11) i još proti
postarsko-brzojavnomu Činovniku. A odaslanstvo podje
predjučer put Zadra namjei om, da valjda zavede la
žitna starije Oblasti, nadom, dakako, ne bi li kod
njih uspjeli naime, da narodnoj stranki dotične Vi-
soke Oblasti povrate utoke, bez ikakvoga uspjeha.
Upozorujem zato na slavu istine i na korist
narodne Stivanske stranke, Visoko C. K. Ravnatelj-
stvo Brzojava, Visoko C. K. Financijalno Ravnatelj-
stvo, Visoki C. K. Zemaljski Odbor, Visoko C. K.
Namjestničtvo i Slavno Uredničtvo „Narodnoga Lista"
i pojedine uglednije činovničke osobe, kojimi nazovi
narodnjak bude izmljoštinami prišpjeo, da se uzmognu
muški i odvažno vladati: P, U. C.
•^Cftfr.ž-'—•
Javna Zahvala.
* Sviem milostiviem gradjanimn, sveštenslvu,
gospodi činovnicima, učiteljstvu, učionama i bra-
fovšlinomo blagodarimo iskreno iz dubanca srdca,
jer su prisustovali zadušnicom i ukopu našega
nezaboravijivog ,|OZtf, te tješili svakom zgo-
dom naše neutješivo roditelsko srdce.
U Korčuli, dne 7 ožujka.
Mile i Vicko Lovrićević.
Ođpisi K D."
* C. gosp. — ,,Un ammiratore" — Korčula — Primismo
cienjeno Vaše pismo. Ne tiskamo ga ciela i med osmrtnicain,
jer bi imao, sliedeć načela Uprave, zapasti Vas po toliko
redak. Hvala pak na mnienju, al je prekasno. Glede „mnogih
dobrih katolika" molimo recite im, da su oni dobri svjetovat
a ne podpomagat. Ni jedan od njih neće bit bio jamačno
predbrojnikom ovoga lista ni onda kad je ovaj nosio samo
talijanski naslov, te njihovo mnienje, tko su da su, nijesmo
mi nimalo držani uvažit. Po njihovom bi mnienju bio stoput
list propao, da nije bilo ljudi koji, osim što svojim mnie-
njem, znadoše i novcem podupirat jedini list što brani onu
sv. vjeru koja je tim mnogim katolicim toliko na srcu.
Za nalog koji ste nam dali, težak nam je s više raz-
loga, pa Vas najuljudnije molimo, da nam ga hlagoizvolite
uztegnut. Ostajemo u nadi da ćete nas i unapried vriednim
Vašim perom počastit. Uz to duboki naklon.
Ć. gosp. V. .1. S. — Šibenska okolica — Nije Vam
došo, jer uzapćen. Nezaboravite nas. Srdačni odpozdrav!
*) Za pisma pod ovim naslovom Uredništvo ne uzimlje
na se nikakve odgovornosti, osim koliko zakon iziskuje.
Alessandria. 2 marzo. (Tel.) Oggi arrivó qui
felicemente da Livorno carico merci diverse il brik-
scooner a.-u. Pola, cap. Pietro Begna.
Havre, 28 febbraio. La nave austro-ungarica
Aurora 1 cap. Ivanéic, qui arrivata da Nuova Or-
leans con granone, ébbe una traversata burrascosis
sima che la fece íaticare in tutte le sue parti. Le
pompe agottarono acqua mista a granone e la ruota
del timone fu rotta da un colpo di mare.
Deposito Apparati ed Arredi ecclesiastici
di
FERDINANDO BONICELLI
in Lussinpiccolo.
Il sottoscritto si pregia di rendere noto clie
ond' essere in grado di poter pienamente corrispon-
dere a qualsiasi ordinazione, ha fornito testé il Suo
Deposito di ogni Sorta di Stoffe e broccati per Pa-
ramenti, come pure di Baldacchini, Bandiere, Sten-
dardi, Piviali, Pianete, Dalmatiche, Veli Ornerali,
Ombrelli, Cuscini, Stole, Strati mortuarî; ed inline
di qualunque articolo per uso di Chiesa, nonchè di
oggetti si in legno che in métallo, come : Candelieri,
Crocefissi, Lampade, Ostensorj, Reliquiarj, Fanali ecc.
Le commissioni si eseguiscono con tutta solle
citudine a prezzi modici e franche di ogni spesa
d'imballaggio.
FERDINANDO BONICELLI.
FABBRICA CANDELE Dl CERA
della
Ditta Giovanni fratelli Millin
Perzagno - Dalmazia
Forma e bellezia esterna — Bonlá
intrínseca della cera — Stoppini preparati
chimicomente, in modo che le cándele non
colana mínimamente. — Prezzi ridottissimi.
D. Ivo Prödas, vlastnik; izdavatelj i odgovorni urednik. Tiskarna Ivana Woditzke.
se i nemože očekivat, te na njihovu psovku,
mržnju i klevetu nije nam se ni osvrtati.
Nego nam je ljuto žaliti na nekolicinu ka-
toličke gospode, koja s toga što se cieni talijan-
skog poriekla a loše razumije hrvatski jezik,
mirnom saviesti ortakuje s našiem dušmanima,
a na propast čvrstog nam katoličkog bedema.
U ogorčanosti srca s^oga, ovoj gospodi dovi-
kujemo: Budite zdušni, budite oprezni, nerušite
mješte da gradite: pravda hoće da pristajete uz
katolike hrvate, na čijoj zemlji živete, čijiem
se kruhom branite, drugčije, nek vam je na znanje,
postaste izdajice i narodne i božije, jer nam ga-
zite sveta prava a posredno podupirete talijan-
ske buntovnike, koji eto smieraju da otmu na-
šoj carevini ovo hrvatsko primorje. Mi katolici
hrvati, gospodo, čim na nas s jedne strane vre-
ba buntovnik talijanac, a s druge jogunica srbin,
da sačuvamo vjeru s. i odanost slavnoj Absbur-
skoj Kući, moramo javno izpoviedati svoje ime
i svoja načela; a to činimo kroz „Katoličku
Dalmaciju", baš hrvatski odjenutu.
Pa da i nije gori navedenieh kriepkieh ra-
zloga u prilog katoličkom hrvatskomu glasilu,
pravica bi zahtievala da list koji se hrvatima u
hrvatskoj zemlji upravlja, bude pisan jezikom toga
naroda, a ne nekolicine doseljenika; kojiem, ako
so nerači hrvatski list, eno u Italiji na izbor ta-
lijanskieh katoličkieh listova, pa nek se služe a
nama nedodievaju. X.
Dopisi.
Trst, 5 travnja.
Stranac koj prvim putom dodje u Trst, ne
može, a da se čudom nezačudi talijanskom duhu,
koji vlada u Trstu, pa izprva pomisli da je Trst
sbilja talijanski grad. Nu zadje li malo dublje kroz
gradske ulice, upozna li se malo bolje sa tršanskim
životom, malomalo izćezne iz njegove glave prvi
utisak, pa mu se je osvjedočiti da u Trstu ima i
hrvatskoga naroda, pa i toliko da ne zaostaje mnogo
talijanca. Radničke ruke ljudi našeg naroda ima za
najviše. Nu, žalibože, kao svagdje, tako i ovdje naš
narod mora stenjati pod tudjim pritiskom. Talijan -
stvo se ovdje ugnjezdilo u školi, u uredima, u javnom
pa i u domaćem životu i zahvatilo takav koren, da
1 našoj narodnosti nema mjesto, da se razvije. Ni
cigle škole nema na našem jeziku. Djeca hrvatska
; moraju u školu talijansku, da se tamo izrode. Al Ine samo da nas ubija talijanizam, i germanizam hoće da si prokrči put do mora; t&, badava se ne uči po školama njemačkiem „njemačka domovina do mora - do Trsta". Gospoda ne samo do to ne brane,
već, i pomažu njemačkome „Drang nach Osten11. Pa
zbilja njemačka koltura dobro si je prokrčila put, a
niemstvom počela se zalagati izobraženija gospoda
Ni koraka da makneš na ulici, a da ti neudara u
uši milozvučno niemstvo, a po Hotelima, hoćeš li da
.budeš dobro služen, znat ti je njemački: Nienici
'imaju ovdje i svoje pučke škole, dakako po §. 191
jer oni imaju svaka prava, a mi smo bez prava}
Pri ovakom širenju njemačke kulture, od srdca se
nasmijasmo jeremijskom plaču dopisnika „Deitsche
Zeitung-a", koji navještuje svojoj braći propast nje-
mačkog gospodstva, jer da je talijanština iztjerala
njemštinu iz Trsta, koju dečki po gradskiem ulicama
izsmjehavaju; te pozivlje u pomoć Beč da se opre
talijančenju Trsta. Isti list uvodnim člankom pozivlje
vladu da vrši u svim potankostima §. 19 (!!??), jer
da je Deutschthum u pogibelji od strane slavjanskih
pretensija! Nu s jedne strane Niemac ima pravo da
se boji; jer kad bi se svakomu dalo svoje, njemu
bi malo ostalo.
Ai ako nas znaci ne varaju i pred naša će
vrata izaći sunce. Do sad mi Hrvati (Sloveni) u
Trstu nismo mogli ni pisnuti, pa ni odati se da smo
Hrvati, neg šutiti i trpjeti. No eto, hvala Bogu, ove
godine, kad su baš talijanci Trsta na neobičan način
pružili ruku Italiji i prozvali se irredentovcima, i
i Hrvati Trsta htjedoše pokazati da živu. Prvi pokret
I izvelo je Radničko družtvo, koje je prošlieh poklada
priredilo zabavu u kazalištu „Fenice". Dobar izgled
ne osta bez ploda. Ne protekoše ni dva mjeseca, a
listovi donieše glasove o novome koncertu, kojeg
dne 3 travnja imalo je prirediti družtvo „Edinost"
skupa sa tršćanskom Čitaonicom na korist strada-
jućim Istranima i Primorcima. Viest je mnogo uz-
radovala tršćanske Hrvate, te u subotu u večer još
prije koncerta, veliko se kažalište „Fenice" dubkom
napunilo. Program je bio posve dobar, izveo ga
sbor od više od stotine pjevača iz Trsta i iz okolice,
ujedno sa vojničkom orkestrom, koju je ravnao
vriedni kapelnik Miličr. Koncert započrne sa ouver-
turom iz Vagnerove opere „Rienzi", koji komad su
morali po drugi put opetovati. Sbor nam je izpjevao
mnogo liepih napjeva hrvatskih umjetnika kao Haj-
drikovu „Hrcegovku", istoga „V sladkih sanjah" i
„Sirotu"; Zajčevu: „Hočni Stražari" i Jenkovu:
„Što ćutiš Srbine ćutiš". Nu najviše nam ugodio
kad iznenada zapjevao „U boj!", koji nije bio ni u
programu. Pomislite kojim uzhićenjem bi primljen.
Ne mogu, a da ne spomenem vrlog tenora 7. Grleca
i njegovu suprugu Milku koji su svaki po komad
izpjevali iz Meyerbeerovih „Hugenotti-ah", a skupa
dvopjev iz „Romeo i Julia". Predstavljala se vesela
igra u jednom čini „Visoki C.", i koja bi mnogo
dobro odigrana. Po koncertu započe zabuna u Re-
staurantu „Fenice", gdje su razni Sborovi pjevali
obljubljenije pjesme, a vojnička glasba svirala. Za-
bava je posve dobro izpala, boljemu se uspjehu
nismo mogli nadati, i talijanske novine moradoše
priznati istinu i pohvaliti. Bože daj, ne bio posljedni
koncert, a do malo nas iznenadili i novom zabavom.
Neka živi što je naše!
Sad drugu. Castnici ove posade dobiše naredbu
da obnoć spavaju u kazermi i da budu pripravni.
Patrole pako obnoć obilaze puteve, koji vode iz Trsta
u obližnje gradove. Pak da Italiju ne toči nepo
štenje ? — j —
Iz Šibeničkog Kotara, 26 ožujka (zakasnilo).
Kad se dočulo, velecienjeni gosp. uredniče, da,
metnuše „pod zvaničnom pečatom" onaj dopis s ovih
strana, po biskupiji Šibeničkoj zavladao strah. Žu-
pnici još ko šibe drhću, i svaki od njih nastoji, da
odkloni od sebe odgovornost za onaj dopis, i stali
mnogi, kažu mi, popravljati svoje kuće! Nepazi se
već, rekoše mi, ni na „piccoli guasti" nit na „grandi
guasti", već se popravlja te popravlja! Od Knina
do Žiraja, a od Bosoljine do Murtera, ad litteram,
fervet opus ! Zidjari, drvodjelci i kovači puni posala;
što je ne mala sreća za njih u ovo kukavno i gladno
vrieme! Sami težaci malo se, naravno, koriste ovom
radjom; jer krovove načinjat i splate djelat, nije
njihov posao. Izvadjaju li se radnje u stilu gotičnom
il renaissance, nebi znali kazati, jer, da pravo re-
čemo, u graditeljsku umjetnost nerazumimo se, k6
ni mačka u sviralu; «1 ništanemanje možemo jam-
čiti, da će sdušan povjestnipar od popravljenih žu-
pničkih kuća pisati: materiam superabut opus!
Još da Vam njeke prevažne novosti nanižemo,
pak smo gotovi. Stali revnovati naši župnici u po
pravljanju svojih kuća, javlja nam prijali fra Jure,
da čim pristojnije pogoste putujuće državne činovnike!
Nadalje, javlja nam fra Jure, da su dva od tih bu-
dućih gosta naših župnika darežljiva usque ad nau-
seam; pa da se mnogi župnik nada od njih dobroj
ruci — ili — kako biste vi svećenici rekli tehničnim
izrazom — izvanrednoj podpori. Rekao je sliepac:
da vidim gospodine! Isti prijo nam javlja, al za ovu
viest nejamčimo, da će ta dva glasovita putnika do
Orebića, da pozdrave starog prijana Štuka i da mu
razvide crkvu. A odtole, da će poći gdje ih oči
vode a noge nose. Srećan im put, a župnicim bi-
skupije Šibeničke dobar ostanak u popravljenih
svojih kučah! Ille-ego-vić.
dal suo ordine per la predicazione individui che al
pari di luí sappiano acquistarsi la stima e l'affetto
di questa cittá.
Traü, 9 aprile
Chi in Dalmazia non conosce il Padre Antonio
Ayala dello C. d. G.?
Chi non ha udito quest'uomo che, rinunziando
alie pompe ed ai titoli di questo mondo, da piú che
trent'anni esercita il suo apostolato fra gli Slavi
prima dell'Ercegovina poi della Dalmazia?
Davvero egli é un miracolo vivente, giacchó
non par possibile che un uomo possa resistere a
tante fatiche a quante si sobbarca questo sacerdote
veramente apostólico.
Egli in questa quaresima predicó in slavo ed
italiano a Traú e nella settimana di Passione tenne
un corso di esercizi frequentatissimi da ogni genere
di persone.
Dirvi del suo modo di porgere la parola di Dio
sarebbe inutile, quello che é certo si é ch' egli oltre
che all' occasione sa essere forbito e simpático dicitore,
é veramente ed essenzialmente il predicatore del popolo.
Egli ne sa toocare le piü intime fibre, egli sa le piü
astruse veritá della iade sminuzzar cosi alia sua
mente da renderle alio stesso cibo facile e gustoso,
e la frequenza tanto alie prediche che agli esercizi
ne é una prova, come ancora prova piü evidente
n'é la frequenza delle comunioni.
II Padre Ayala fece persuasi molti di una ve
rita che quantunque chiara per sé vuolsi da taluni
negare, cioé: che il vero non puó e non deve offen-
dere alcuno! —- Egli disse veritk dolorose e palpi-
tanti, egli pose al nudo l'ipocrisia e la mala fede,
distinse il vero dal falso progresso, discese nel re-
condito de' cuori, sferzó inesorabilmente le male
pratiche e il mal costume, insomma egli si mostró
1'uomo libero evangélicamente, il sacerdote del pro-
gresso secondo Gesü Cristo.
II popolo certamente non dimenticherá questo
Sacerdote, che, se da una parte sa scoprirne le piaghe
e gli errori, sa d'altronde con affetto tutto paterno
indicare i rimedi, suggerire i conforti, tergerne le
lagrime, e mostrargli splendido e sorridente un av-
venire di felicita.
É sperabile che il Padre Ayala conoscitore di
questo popolo e dei suoi costumi, perché non re¡
a mezzo 1'opera bene incominciata, sapra
in seguito sugggerire, o, meglio ancora,
Zlarin, na Bielu Nedjelju.
Cienim da od kad je postao Vaš list, iz ovog
varoša nieste imali nikakvog dopisa, te uhvam da
ćete dragovoljnu dati malo mjestance ovomu dopisu.
Mislim da bi sagriešio proti istini i pravici, kad
Vam nebi štogod javio o uspjehu propoviedanja Otca
Jera Vlahovića, preko minule Korizme u ovoj župi.
Neću Vam govoriti o milozvučnosti, gladkoći i
pravilnosti jezika, niti o izvrstnih i, ovom pučanstvu,
skroz shodnih predmetih, koje je izabrao za svoje
propoviedi, niti o jezgrovitosti njegova razloženja,
niti o žaru i milini njegova govorenja — to je sve
k duši hodilo; da je Crkva bila uvjek dubkom puna,
da se nisi okrenuti mogao. Dok je on propovidao
ma ni da bi tko, što no rieč, dahnuo, sve je uprlo
pobožne oči u propovidaoca i slušalo njegovu milu
i spasonosnu besjedu. Ali najbolji dokaz, da je Bog
blagosovio revnost i trud našega propoviedaoca, mogao
si viditi oko izpovjednica i pred božjim žrtvenikom.
To je sve vrvljelo na izpovied i pričest najvećim
bogoljubstvom, tako da se je ove godine izpovjedilo
mnogo i mnogo duša, koje se već dugo od svetotaj-
stva bijahu odbile. Na sami veliki četvrtak pristu-
pilo je na sv. pričest preko sv. mise više od 300
duša.
Danas pako, pri zadnjoj propovjedi i blagosovu
mogao si viditi koliko je Otac Jere ugodio ovom
pučanstvu, i s božjom pomoći dušam koristio. Govor
je bio o plemenitosti duše, po njenoj naravi, izvoru,
po tom što je za nju Krst učinio da ju odkupi, ko
liko li je liepa i dragociena duša, kad je u božjoj
milosti i prijateljstvu, te kolika je nesreća i zlo iz-
gubili to božje prijateljstvo. U mnogom si oku mogao
pobožnicu suzu viditi, na svakom licu duboki utisak
bodreće provoviedaočeve besjede. A kad napokon
propoviedalac zaprosi i za se božji blagoslov, iz
preko hiljade grla čuo se svesrdni „Bog te bla-
gosovio".
Dk, Bog te blagosovio; kličem ti i ja, revni
Redovnice, Božji blagosov i božja milost pratila
uvjek tvoj trud i tvoju revnost za spas duša.
„Kuda prošo kamo došo, pratio te dobri Bog".
J. 1.
Neresi della Brazza, li 4 aprile
Per cura di questo Molto Rev.do Amministra-
tore Arcipretale D.n Simeone Negoević, che nulla
risparmia pel maggior lustro e decoro del Sacro Culto,
la Borgata di Neresi godette durante la passata
Quaresima d vantaggio consentito soltanto alie loca
lita principali della provincia; quello cioé di un ap-
posito predicatore, nella persona del Molto Rev.do
Padre Dalmazio Franetović dell' Ordine dei Predi-
catori.
Questo giovane, ma forbito e brillante Oratore
chiuse oggi la serie delle sue scelte prediche quare
simali con uno splendido discorso sulla pace, in cui
condusse il numerosissimo uditorio fino all'estremo
limite della commozione e dell'entusiasmo.
In questa circos tanza, fra altre dimostrazioni,
a noine del popolo di Neresi fu pubblicato il se-
guente
SONETTO,
Edotto al lume di sublime scuola
Che guida ognun all'immortal salvezza,
Ripiena di candor senno e dolcezza
Bandisti a noi la celestial pai'ola;
La qual nel cor e nella mente, sola
Tanto si spinse colla sua vaghezza,
Che l'alma resa alia primiera altezza,
D'immenso gaudio colma, si consola —
Salve Orator! De' tuoi vibrati accenti
L'eco risuonerá nel nostro cuore,
Fra l'onde irate dei mondani eventi —
Che se a ritrarci dal moríale errore
Nella lotta sarem meno valenti,
Tu ne impetra dal Ciel novo vigore.
Perasto, 31 marzo
La benemerita Provincia dei RR. PP. Minori
Osservanti di Ragusa, da moltissimi anni a questa
parte provvede il nostro pulpito del sacro oratore
per annunziare durante la quaresima a questi fedeli
la divina parola. A tale ufficio destinava in quest'anno
il M. R. P. Michelangelo Bonačić, il quale quantun-
que ancor giovane e da non guari dedicatosi al per-
gamo, diede manifeste prove d' averne giá a quest' ora
conseguito un vero possesso, e d'aver sor tito dalla
natura tutte quelle doti che si addomandano in un
sacro oratore. Ad una sana dottrina e vasta erudi-
zione, di cui in questo torno di tempo ci diede non
pochi saggi ne' svariati argomenti da luí trattati,
univa il nostro P. Michelangelo una facile ed infuo-
cata parola che, domando nel peccatore la colpa,
trionfava de' cuori, e gli attirava ogni di piú. nume-
roso 1' uditorio e lasció in tutti vivissimo il desiderio
d' udirlo un' altro anno. Non fu peró il solo pergamo
* A occupato il nostro P. Predicatore nella
quaresima, ma ben anco la scuola ma-
mile furono a parte delle di lui tatiche,
Sliedi dodatak.